ࡱ> ,XYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~u7 v&bjbjUU 5(7|7|y/lPPP *]*]*]8 >L(<<<    6+   $@ B 0*]@ y\\<<\>yyy\<\R< y yy}R(\]"< UjrU.Z>0>E2Cy2Cy>]&d{(&G\\U V O D( ... za zadovoljavanje gospodarskih i kulturnih potreba ondaanjeg svijeta bila razmjerno mnogo slabija, nego li kasnije kad je ponajviae pod uplivom kra anstva robstvo bar kod kraanskih naroda ukinuto. Zna ajno je prema tome za stari vijek i njegove gospodarske prilike, da je briga za gospodarstvo zna ila za sve slobodne ljude daleko lakai problem. Otud dolazi da su u starom vijeku mnoge grane gospodarskog rada smatrali ne asnim i nespojivim s dostojanstvom slobodnog ovjeka. To vrijedi osobito za rukotvorni rad, koji su po ondaanjem shvaanju prvenstveno imali vraiti robovi, jer se dr~alo da takav rad pristaje samo robovima. Prosuujui ovako razloge za dosadanje nedovoljno poznavanje ekonomskih doktrina staroga vijeka vidimo, da kod prou avanja i prosuivanja gospodarskih ideja onoga vremena moramo primijeniti posebna mjerila i voditi ra una o navedenim temeljnim pojavama gospodarskog zbivanja staroga vijeka. Uz to moramo uzeti u obzir joa i neke veoma krupne i odlu ne razlike u gospodarskim sustavima staroga vijeka spram danaanjosti i isto tako duboku razliku u okviru, u kojem su se o itovale misli o gospodarstvu. Ako prihvatimo tezu Wernera Sombarta o tom, ato se ima razumijevati pod gospodarskim sustavom naime, da svaki takav sustav zna i izvjesno jedinstveno ureenje gospodarskih odnosa, koje je voeno izvjesnim specifi nim idejama, oblikovano izvjesnom specifi nom organizacijom i voeno izvjesnim specifi nim tehni kim znanjem onda vidimo, da stari vijek u tom pogledu ne daje nikakovu jedinstvenu sliku. Prema tome nije ispravno, ako se tvrdi da je za stari vijek karakteristi an sustav gospodarstva u oikosu (gospodarstvo domaje), kako to neki autori tvrde, a koji je mo~da neko vrijeme stvarno prevladavao u staroj Gr koj. Vidjet emo iz daljnjeg prikaza, da se gospodarstvo staroga vijeka ne mo~e obuhvatiti jednim jedinim gospodarskim sustavom, poato su stvarno kod raznih naroda i u raznim razdobljima staroga vijeka pa i kod istih naroda tokom njihovog razvoja postojali razli iti gospodarski sustavi u smislu Sombartove definicije. Jedina je jedinstvena zna ajka gospodarskog ~ivota staroga vijeka tehnoloaka sku enost. Proizvodnja robe u masama upotrebom motorne snage i savraenih tehni kih pomagala nepoznata je starome vijeku. Ali otud ne smijemo zaklju ivati da u starome vijeku ve nijesu postojala poduzea, koja su izvjesnu robu proizvodila u velikom opsegu i za velika tr~iata, dakle posve analogno kao naae tvornice danas i po onim istim na elima, koja danas smatramo zna ajkama kapitalisti ke proizvodnje. Druga je veoma zna ajna i odlu na zna ajka staroga vijeka da u njemu kao i kasnije kroz itavi srednji vijek pa sve tamo do XVII. stoljea prou avanje gospodarskog zbivanja nije predmetom neke posebne znanosti, nego je sastavnim dijelom ili filozofije (etike) ili politike (nauke o dr~avi). Prema tome su gospodarske misli staroga vijeka uvijek iznesene ili u okviru nekog filozofskog ili nekog politi kog sustava, a to zna i da se nazori o gospodarstvu uvijek upravljaju nekim vangospodarskim elementima. Posljedica je ovakovog stanja, da smo kod prou avanja gospodarskih doktrina staroga vijeka esto upueni na sadr~aj zakona u kojima se o ituje pravni i gospodarski poredak pojedinog naroda ili pojedinog razdoblja. Ovakav je na in prou avanja uostalom uvijek ispravan kad se ispituju nazori koji su gospodovali gospodarskim ~ivotom bilo koje povijesne epohe ili su se borili za vlast u pojedinoj epohi. Postoji naime uvijek i svagdje meusobna povezanost pravnog i gospodarskog poretka: u pravnom se poretku, u raznim normativnim propisima uvijek izrazuju izvjesni nazori o gospodarstvu koji se primjenjuju u prakti nom ~ivotu, ili koje zakonodavac ~eli primjeniti u prakti nom ~ivotu a isto tako gospodarski nazori koji stvarno postoje u izvjesnom povijesnom razdoblju i u izvjesnom gospodarskom prostoru uvijek viae ili manje dolaze do izra~aja u normativnom poretku odnosnog naroda i gospodarskog prostora. Daljnje zna ajke gospodarskih odnosa staroga vijeka sastoje se u posebnom zna enju populacionisti kog momenta i u izvjesnom specifi nom odnosu gospodarstva spram dr~ave. Populacionisti ki je elemenat svagdje temeljna podloga cjelokupnog fizi kog i gospodarskog ~ivota ovje anstva. Mijene pu anstva te brzina porasta ili opadanja pu anstva vrae uvijek izvjestan pritisak na kretanje gospodarskog ~ivota ljudi. Taj je pritisak sad vei sad manji te ovisi o natalitetu, mortalitetu, seobama, poaastima i drugim okolnostima. Gustoa pu anstva u starom se je vijeku dosta esto mijenjala. Sigurno je meutim, da kroz itav stari vijek populacionisti ki elemenat nije vraio ni pribli~no tolik pritisak na gospodarski ~ivot ovje anstva kao ato je to slu aj danas i posljednja dva stoljea. I ovu zna ajnu injenicu treba uvijek imati pred o ima kod prou avanja i prosuivanja gospodarskog odnosa staroga vijeka. Druga je zna ajka gospodarskih odnosa staroga vijeka da je viae ili manje svagdje u ustavnom ureenju ondaanjih dr~ava provedeno na elo svemoi dr~ave spram gospodarskog zbivanja. Intervencija dr~ave u gospodarskim odnosima nije prema tome tek neki postulat, koji se s vremena na vrijeme s ja im ili slabijim razlozima iznosi i onda uva~ava u dr~avnom zakonodavstvu nego je to kao neka prirodna predpostavka ureenja gospodarskog ~ivota uope. Dr~ava je a priori nadle~na za rjeaavanje svih gospodarskih pitanja i rjeaavanje se tih pitanja prirodno o ekuje od dr~ave. Prou avanje gospodarskih misli i oblika staroga vijeka osobito je aktuelno danas, kad se odnos dr~ave i gospodarstva ~eli postaviti na nove temelje i kad se pravilno i svrsishodno rjeaenje ovog pitanja smatra sredianjom to kom politi kih kompleksa naaih dana. U gospodarstvu staroga vijeka mo~emo u glavnom razlikovati tri kulturna kruga: Istok, Gr ku i Rim. Dio prvi STARI VIEK I. I s t o k Kulturu istoka predstavljaju u glavnom tri podru ja: babilonskoasirsko, egipatsko i izraelsko. BABILON Babilonsko podru je je najstarije, koje je oblicima gospodarskog ~ivota izgradilo jedan gospodarski sustav. Za vrijeme vlade Sumeraca u treem tisuljeu pr.Kr. kretao se je ve koliko mo~emo razabrati iz rijetkih ostataka ondaanje kulture gospodarski ~ivot na izvjesnom prili no razvijenom stepenu. To se vidi po gospodarskim i poreznim reformama koje je u staroj Babiloniji proveo kralj Urukagina na po etku treeg tisuljea pr.Kr. Te su reforme imale glavnu svrhu, da skre ili bar oslabe preveliku gospodarsku snagu kraljevog dvorskog gospodarstva i hramova i da snize preteke porezne terete naroda. Apsolutnu prevlast u gospodarstvu imali su onda posebna gospodarstva kralja i pojedinih knezova te hramova tako da su to bile u gospodarskom pogledu dr~ave u dr~avi. Gospodarstvo je karakterizirano prelazom od naturalnog u nov ano gospodarstvo. Plaanja se vrae djelomice u ~itu ali djelomice ve i u srebru. Srebro je dakle ve u neku ruku vrailo ulogu tzv. robnog novca pretee pravog novca. Daleko to niji uvid u gospodarske odnose starog Babilona pru~a nam Hamurabijev zakonik, koji poti e od prilike iz godine 2.200 pr.Kr. Sadr~aj Hamurabijevog zakonika dokazuje nam, da su u vrijeme njegovog izdanja u starom Babilonu postojali ve razvijeni i raz lanjeni gospodarski odnosi. To se u prvom redu vidi po prili no sustavnim i detaljnim odredbama kojima se ureuje obiteljsko nasljedno i imovinsko pravo. I ovdje dominira ideja neograni ene dr~avne intervencije u gospodarskom podru ju. S populacionisti kog je glediata osobito zanimljivo obiteljsko pravo Hamurabijevog zakonika. Za brak naime vrijedi u pravilu na elo monogamije. No ako je zakonita ~ena nerodkinja mo~e mu~ uzeti nuz~enu te se njena djeca smatraju zakonitom. Po ovoj odredbi zakonika kao i po nekim drugim mo~emo zaklju iti, da se je pu anstvo u starom Babilonu dosta mno~ilo i da je dr~ava tomu pogodovala. Prema tome je vjerojatno bilo dovoljno raspolo~ive obradive zemlje za opskrbu poveanog pu anstva a i drugih mogunosti zarade. Za ovu tezu govori i injenica da po Hamurabijevom zakoniku sva djeca naslijeuju o evu imovinu na jednake dijelove. Hramovi su i za vrijeme kralja Hamurabija bili veoma istaknuta i povlaatena uporiata gospodarskog ~ivota. Na to nas upuuju izvjesne odredbe obiteljskog i imovinskog prava zakonika, a u gospodarskom poslovanju hramova daju nam prili nu sliku brojne sa uvane isprave o razli itim kupoprodajnim i zajmovnim te drugim pogodbama, sklopljenim po upravi hramova. Neudate kerke posveivale su se do~ivotnoj slu~bi hramova uz zavjet da nee imati djece. One su u hramovima slu~ile ili kao sveenice ili kao hierodulke. Ove sveenice (aaldia, ninan) odnosno djevojke (zikru) dobivaju od oca svoj dio baatine ili neki miraz na u~ivanje dok vlasniatvo ostaje njihovoj brai 178 i 181 zakonika. Jedino su sveenice hramova boga Marduka povlaatene, jer dobivaju svoju baatinu kao vlasniatvo na slobodno raspolaganje i u~ivanje time, da mogu njom i oporu no raspolagati ( 182 zakonika). Postoji, kako vidimo, trostrana kombinacija: obiteljskog prava, bogoslu~ja i gospodarskog poslovanja hramova, koji su o evidno bili jaka ~ariata gospodarskog ~ivota. Iz sa uvanih se brojnih isprava vidi, da su hramovi raspolagali sa znatnom pokretnom i nepokretnom imovinom i da su sveenice svoju imovinu koju su donijele u hram stalno ulagale u koristonosne poslove. Nekretnine su davale u zakup dok su u novcu i raznim plodinama (~itom, sezamom itd.) davale zajmove na kamate. Zakonik ne sadr~i nikakovih odredaba o dozvoljenom maksimalnom kamatnjaku niti zabranu uzimanja kamata. Neki autori vjeruju da je u izgubljenim zakonika sadr~ana i neka odredba o dozvoljenoj visini kamata. Za ovo mialjenje govori injenica, da se je poslije donaaanja Hamurabijevog zakonika u staroj Babiloniji, kako se vidi iz brojnih isprava o sklopljenim zajmovima, kamatnjak vjekovima kretao u visini od 20-33 1/3 % na godinu. Tek u novobabilonskom razdoblju iznosio je zajmovni kamatnjak kako izgleda openito 20%. Kao u sumerskom nije ni u starobabilonskom razdoblju a valjda ni kasnije u srednjem razdoblju babilonske povijesti izvraen potpun prijelaz iz naturalnog gospodarstva u nov arsko. Vidi se meutim iz odredaba zakonika kao i iz sa uvanih isprava, da je postojao pravi srebreni novac (u obliku prstena ili okruglih plo ica sa utisnutim pe atom), ija je vrijednost bila openito priznata. Opticaj je gospodarskih dobara bio takoer ve toliko razgranjen da je novac bio potrebno adekvatno sredstvo za izravnanje znatnog prometa gospodarskih dobara, koji se je vraio u svim krajevima dr~ave. Osobito je zna ajan i zanimljiv tip zajma zajam u ~itu, koji je registriran u brojnim ispravama. Taj se je zajam sklapao ovako: seljak, koji je trebao sjeme za sjetvu ~ita, pozajmio ga je tako, da je zajam izra~en u onoj svoti novca, koju je stajalo sjemensko ~ito u doba sjetve, a du~nik se je obvezao, da e istu svotu novca povratiti poslije ~etve odnosno u mjesecu, kad se novo ~ito bude prodavalo i to opet u ~itu u onoj koli ini, koja e odgovarati cijeni novog ~ita poslije ~etve. Takvi su se zajmovi sklapali i za sezam, luk i neke druge zemaljske plodine. Poato je cijena sjemenskog ~ita bila daleko viaa od cijene ~ita poslije ~etve dobivao je vjerovnik kod ovako sklopljenog zajma redovito bar dvostruku koli inu ~ita od one koju je pozajmio. Stoga se kod ovog tipa zajma nijesu ugovarali nikakovi kamati. Viae put se u ovakovim ugovorima nalazi joa i klauzula, da e du~nik ako ne mo~e vratiti zajam u naravi na opisani na in, vratiti ga u novcu, ali e u tom slu aju plaati kamate. Mogue je svakako da su se ovim na inom ugovaranja prikrivali lihvarski poslovi, no isto je tako mogue da su ovakvi zajmovi odgovarali strukturi proizvodnje i prometa poljopriradnih proizvoda onoga vremena. S glediata razvoja ekonomske doktrine ova nas koncepcija zajma u ~itu svakako ~ivo podsjea na prvi i drugi razlog postanka kamata od glavnice po teoriji prof. Bhm-Bawerka, (Teorija kamata po vremenskoj razlici.) Prvi se razlog kako je poznato odnosi na diferencijalni sud ovjeka koji nastaje po tome da onaj, koji je u sadaanjosti slabo, nedovoljno opskrbljen izvjesnim gospodarskim dobrom, o ekuje, da e u budunosti biti tim dobrom bolje opskrbljen. Stoga su mu sadanja, prezentna dobra koja mo~e nabaviti viae vrijedna od istovrsnih dobara koja e moi predvidivo nabaviti u budunosti. Drugi se pak razlog po spomenutoj teoriji odnosi na to, da ovjek redovito podcjenjuje potrebe budunosti i to zato jer esto nema to ne predod~be o njihovom opsegu i intenzitetu, zatim stoga ato ovjek i onda, kad si te potrebe budunosti to no predo uje ipak daje prednost zadovoljavanju potreba sadaanjosti te kona no stoga, ato ovjek nikad to no nezna, dokle e ~ivjeti i dokle e prema tome zadovoljavanje gospodarskih potreba biti za njega va~no. Nama se ini, da opisani oblik zajma u ~itu pru~a dragocjen prilog argumentaciji prof. Bhm-Bawerka. Zajmovi su se u staroj Babiloniji esto osiguravali zalogom. Zalog se je esto davao na taj na in da je du~nik prepustio obradu vlastitog zemljianog posjeda vjerovniku. Prema tome prirod zalo~enog zemljiata u ovakovom slu aju slu~i za osiguranje kamate a donekle i glavnice. Za povratak zajma jam i du~nik osobno i cijelim svojim imetkom no tako da imovinsko jamstvo ide kroz njegovu osobu. Vjerovnik mora du~nika, koji nije odgovori o svojoj obvezi ponajprije odvesti u robstvo za dug, a tek time sti e pravo i na njegovu imovinu ( 54. zakonika). U du~ni ko ropstvo idu i ~ena i djeca poato i porodica jam i za dug glave porodice, no s tim ograni enjem da njihovo robovanje prestaje poslije tri godine ( 17.). Vjerovnik se meutim ne smije samovlasno namiriti iz du~nikove imovine; ako to u ini, mora vratiti sve ato je uzeo i gubi svoju tra~binu ( 113. zakonika - ovom propisu odgovara decretum Divi Marci rimskog prava). Zajmovi su se redovito sklapali na kratak rok najviae u okviru jedne gospodarske godine, a u obliku pismenog ugovora, sklopljenog pred viae svjedoka te uz intervenciju "pisara plo ice" - izgleda profesionalnog pisara isprava o raznim pravnim poslovima. Ve u starobabilonskom se razdoblju odmah poslije vladanja kralja Hamurabija u zajmovnim pogodbama sve eae javlja klauzula donosnika t.j. du~na se svota ima isplatiti predo itelju isprave (o sklopljenom zajmu). Ova nam pojava dokazuje da je u ono vrijeme ve morao postojati prili no znatan interpersonalni i interlokalni poslovni promet. Ve u starobabilonskom se razdoblju i ako rijetko javlja tip apstraktne obveze (i'iltu) koji sve viae prevladava u staroasirskom razdoblju dok je u novobabilonskom razdoblju gotovo posve istisnuo zajmovnu pogodbu. Vidimo prema tome, da je stipulacija rimskoga prava postojala ve daleko ranije u pravu istoka. Upotreba nam pak ovog pravnog instrumenta joa viae dokazuje koliko su oblici gospodarskog poslovanja bili razvijeni u Mezopotamiji u vremenu, koje daleko prethodi prvim po ecima gr ke i rimske kulture u prostoru sredozemlja. Za prera unavanje nov anih tra~bina u robne i obratno postojala je ve u vrijeme kralja Hamurabija tarifa propisana po kralju. U njegovom zakoniku nalazimo odredbe ( 108), kojom se gostioni ar ka~njava smrtnom kaznom utapanja ako za naplatu pia tra~i mjesto ~ita novac po viaem obra unskom te aju nego li je propisano kraljevskom tarifom. Ova drakonska odredba ima o ito socijalno politi ki cilj: zaati ivanje potroaa a od iskoriaivanja po gramzljivim gostioni arima. Izrazitu socijalnu politi ku tendenciju ima i odredba 102 zakonika, kojom se hierodulkama (ninan) pod prijetnjom smrtne kazne spaljivanja zabranjuje otvaranje i posjeivanje gospionica. Tu se o igledno cilja na uvanje javnog morala kao i na uvanje interesa gostioni arstva (sprije avanje nepoatene utakmice). Pored spomenute tarife za prera unavanje nov anih tra~bina propisuje Hamurabijev zakonik cijenike za pojedine vrste radova poljoprivrednih ( 273) i obrtnih radnika (kroja a, zidara, tesara - 274), zatim takse za najam domae stoke volova i magaraca ( 268 i 269) zaprege ( 271) i za najam lae ( 274). I za neke su lije ni ke zahvate zakonom propisane takse: operacija oka, mrene stoji 10 aekela ( 215), no lije nik jam i za uspjeh te se u slu aju neuspjeha ka~njava gubitkom jedne ruke ( 218). U zakoniku predviene minimalne nadnice i najamnine propisane su u novcu. Tip radnog ugovora starobabilonskog a vjerojatno i kasnijih razdoblja bio je taj da radnik i voa grupe radnika dobiva od poslodavca unaprijed plau na ime nadnice uz obvezu, da e u ugovorenom vremenu izvraiti odreeni ~etveni ili drugi posao. O tom se unaprijed sklapao pismeni ugovor. Trgovina se je u vrijeme Hamurabija izgleda vraila prete~nim dijelom u obliku agenturnog posla (agenat-aamallu), (nalogodavac-damgar), ako agenat s povjerenim mu kapitalom ne napravi nikakvih poslova, mora nalogodavcu vratiti dvostruku iznos povjerenog kapitala ( 101). Ovo podsjea na biblijsku pri u o tri talenta; ako pak ima gubitaka mora gospodaru posla vratiti cijelu preuzetu glavnicu ( 102 Z.), no ako je gubitak nastao viaom silom, rjeaen je te obveze, ako prisegom doka~e, da je gubitak nastao viaom silom ( 103). Brojne nam isprave svjedo e o tom, da su se ve u drugom tisuljeu pr.Kr. u Mezopotamiji ~ivahno iznajmljivale stambene zgrade (stanovi), zatim da su se davale u zakup oranice, obrtna poduzea, da je cvao posao uskladiatavanja ~ita (s propisanim cjenikom, 121. Z). Skladiatnina je iznosila 5 Ka za 1 gur godianje), zatim da su postojali javnopravni propisi za izgradnju i uvanje (popravljanje) nasipa u podvodnim krajevima. `to viae, postojale su i neke staleake korporacije (primjerice u jednom kupoprodajnom ugovoru iz doba kralja Amsuiluna <2087-2050> pr.Kr. spomenut je kao ugovorni svjedok neki tajnik trgovca.) Javnopravni druatveni odnosi stare Mezopotamije voeni su na bazi feudalnih veza. No jedino su kraljevi, knezovi i hramovi imali velike posjede, dok je ina e, izgleda, prevladavao sitni posjed, slobodnog individualisti kog privatnog vlasniatva zemlje (seljaka), ato dokazuju mnoge sa uvane isprave. Javne slu~be - vojni ka i civilna - najtjesnije su povezane s lenom (slu~beno leno). Te su slu~be vezane s lenom a djelomice i nasljedne (ako primjerice vojnik bude u ratu zarobljen, a ima sina sposobnog za vojni ku slu~bu preuzet e taj slu~bu i leno ( 28. Z.). Ovaj je prikaz gospodarskih odnosa stare Mezopotamije i gospodarskih misli koje su iznesene u njezinim gospodarskim normama ograni en na nekoliko najzna ajnijih pojava i injenica. Pokazuje nam, da se je u ovoj pradavnoj proalosti u ovom prostoru gospodarsko zbivanje (gospodarenje) vrailo u okviru prili no ~ivahnog ras lanjenog i sustavno izgraenog sklopa. Razina je tog zbivanja bila daleko viaa nego li je to bio slu aj mnogo vijekova kasnije i u zemljama koje su mnogo bli~e naaoj kulturnoj sferi. Pomislimo samo primjerice na stanje gospodarskog mrtvila i primitivnosti, koje je vladalo kroz najmanje tri stoljea u prete~nom dijelu Evrope poslije propasti zapadnorimskog carstva g. 456 po Kr. Postavlja se joa pitanje, da li su tekovine stare Mezopotamske kulture i njene gospodarske ustanove airile svoj upliv u pravcu sredozemlja? Mislimo da se na to pitanje mo~e pozitivno odgovoriti. Utvreno je naime, da su u staroasirskom razdoblju, dakle negdje izmeu g. 2000-1600 pr.Kr. postojale neke asirske kolonije u Maloj Aziji (Kaisarieh-Kapadokija). Mo~da se time mo~e dovesti u vezu injenica, da je kod starih Grka prelaz na nov ano gospodarstvo uslijedio baa u Maloj Aziji i da otud potje e prvi gr ki kovani novac. EGIPAT Druga ija je slika, koju nam pru~a gospodarska povijest starog Egipta, iako ta kultura se~e od prilike u isto razdoblje davnine kao i babilonskoasirska. U cijelom duga kom razvoju staroegipatske kulture izgleda prevladavaju tri momenta: 1) apsolutna prevlast feudalnog sustava; 2) prete~itost agrarnog gospodarstva i 3) zemlja je manje viae zatvorena spram inozemstva. Cijeli se je gospodarski ~ivot usredoto io oko Nila, glavne ~ile kucavice gospodarskog zbivanja i prehrane zemlje. Gospodarska se je ekspanzija vraila gotovo jedino prema jugu (osvajanje Etiopije). Feudalni je sustav veinom proveden na poseban na in naime tako, da je kralj jedini i isklju ivi vlasnik cjelokupne zemlje, a svi su seljaci (felahi) kraljevski kmetovi. Proizvodnje i podjela poljopriradnih proizvoda vrai se isklju ivo pod nadzorom i po uputama kraljevskih inovnika. `ta viae i mnogi obrti i trgova ka zanimanja bila su organizirana u prinudnim savezima pod vodstvom dr~avnih inovnika. Financijska je uprava zemlje ve u najstarije doba, naime za vrijeme stare dr~ave bila organizirana na centralisti kom temelju. Ve se je u to vrijeme provodio kod svih graana u svrhu oporezovanja svake druge godine popis zlata i oranica kao i popis stoke. Trgovina s inozemstvom u koliko se je postepeno ipak razvijala, bila je u rukama stranaca najprije Feni ana a kasnije Grka (feni ke odnosno gr ke kolonije Kanope i Aleksandrija). Temeljit preokret u gospodarskom ~ivotu starog Egipta proveli su tek Ptolomejevii (od IV-I. vijeka pr.Kr.) nastojei, da u zemlji stvore sustav slobodnih selja kih posjeda i da razbiju prastari vezani oblik voenja trgovina i obrta po dr~avnim organima. Dodirnu to ku s gospodarskim prilikama stare Mezopotamije nalazimo u tom, ato su i u Egiptu hramovi i sveenici vraili veoma jak upliv na gospodarski ~ivot zemlje. O razvoju gospodarske misli u starom Egiptu ne mo~emo nagaati ni toliko, koliko za babilonskoasirsko podru je, poato nam ne dostaju za to potrebni izvori. IZRAEL Osebujan je u mnogom pogledu razvoj gospodarskog ~ivota i gospodarske kulture kod Izraelaca. Nomadi sve do g. 1200 g. pr.Kr. kad su se doselili u obeanu zemlju Kanaan (Palestinu), oni su joa vjekovima zadr~ali u svom gospodarskom ~ivotu ~ive uspomene na prastare veze i obi aje plemenske organizacije i kolektivisti kog ureenja gospodarskog odnosa iz nomadskog razdoblja svoje povijesti. Uz privatno vlasniatvo postojalo je joa esto i dalje zajedni ko vlasniatvo na zemlju. No plemenska se tradicija kod njih najja e o ituje u oatroj zabrani uzimanja kamata na zajmove, sadr~anoj u starom zavjetu.Ova zabrana koja kako emo joa vidjeti, gotovo stalno prati razvoj gospodarstva i gospodarske misli u povijesti, temelji se kod Izraelaca na uvjerenju, da su svi pripadnici naroda kao srodnici po krvi du~ni, da jedan drugome pomogne u nevolji. Poato su pak posjedovni odnosi u ono vrijeme joa bili prili no izjedna eni to nevolja jednog mo~e jedino nastati nekim izvanrednim sticajem ili sticajem nekih nepovoljnih okolnosti, a u takvom je slu aju svaki sunarodnjak du~an pomoi, a da otud ne o ekuje nikakove koristi. Tko druga ije postupa taj se je ogrijeaio protiv jedne ope narodne du~nosti: povrijedio je da tako ka~emo duh solidarnosti koji ve~e narodnu zajednicu. Zato se tako oatro osuuje i zabranjuje davanje zajmova na kamate i svaki se takvi posao a priori smatra lihvom. Po postanku je ova zabrana kako vidimo u tijesnoj vezi s djelovanjem ukorenjenih nazora iz vremena nomadskog ~ivota i plemenske organizacije naroda, zatim s prelazom na viai, razvijeniji stepen gospodarenja: od naturalnog u nov ano gospodarstvo i od isto agrarnog u mjeaovito gdje pored selja kog gospodarstva dobivaju sve vee zna enje obrt i trgovina, napose izmjena dobara s inozemstvom. Po samom pak svom sadr~aju predstavlja ova zabrana postulat etike: ne smijea imati koristi od nepovoljnog gospodarskog polo~aja tvog sunarodnjaka. Logi ka je posljedica ovog naziranja, da se zabrana uzimanja kamata na zajmove odnosi samo na Izraelce. Prema strancima ova zabrana ne postoji. Prelaz iz naturalnog u nov ano gospodarstvo izvraen je kod Izraelaca od prilike na po etku ere Kraljeva (poslije g. 1000 pr.Kr.). Napose je kralj Salamon (od g. 950-925 pr.Kr.) unapreivao vanjsku trgovinu svoje zemlje stvorivai trgova ke veze s Feni anima i njihovim kraljem Hiromom I., koji je stolovao u gradu Tiru te brodarske veze sa zemljom Ofir (vjerojatno isto na Arabija). Socijalno gospodarski su se odnosi Izraelaca meutim i kasnije kako izgleda vijekovima kretali oko sukoba izmeu du~nika - prezadu~enih siromaanih seljaka i vjerovnika - bogatih posjednika ili trgovaca. Iz starog se zavjeta jasno vidi, koliko su ti sukobi bili oatri i koliko su izazivali mnogobrojne zahtjeve za reformom i za izmjenom nepravilnih, nepodnosivih odnosa. Proroci - Jesaija, Amos, Miha i drugi - di~u svoj glas protiv lihvara, protiv tla itelja gospodarski slabih i protiv podmitljivih sudaca. Prorok Miha optu~uje primjerice: "Jao Vama, koji snujete nepravdu u vaaim lo~nicama; po bijelom je danu ine a protiv Boga je njihova rabota. Pomamili su se za oranicama i grabe ih, za kuama i otimanjem; oni uniatavaju ovjeka i njegove baatinike. Reforme, koje su se tokom vremena uvodile, imaju prema tome zajedni ki cilj: ubla~iti teaki polo~aj du~nika. Ponajprije je odreeno, da du~ni ko ropstvo prestaje nakon 7 godina i ako dug nije isplaen, a osloboeni du~nik mo~e uzeti od ovaca, ~ita i vina svog vjerovnika toliko, koliko mo~e sam nositi. Time se du~niku htjelo omoguiti da si oslobodivai se ropstva mo~e stvoriti kakvu takvu novu egsistenciju. Ovaj je propis kako vidimo mnogo napredniji od starobabilonskog prema kojem je, kako smo spomenuli samo du~nikovoj ~eni i djeci prestajalo automatski ropstvo poslije tri godine. Od zalo~nog prava vjerovnika izuzeti su predmeti neophodno potrebni za ~ivot. Osim toga je svaka sedma godina proglaaena godinom brisanja svih dugova tako, da po izmaku ovog roka utrnjuju tra~bine vjerovnika. Napokon je propisano, da se svake jubilarne godine (jobel) t.j. svakih 50 godina sva zemljiata imaju povratiti prvotnim vlasnicima tako da nijedna selja ka porodica ne mo~e trajno izgubiti svoju zemlju. Institut ropstva postojao je i kod Izraelaca. Zna ajno je meutim, da je ono bilo veoma ubla~eno odredbom, da rob, koji pobjegne gospodaru nakon tri godine slu~be postaje slobodnim i gospodar ga ne mo~e viae vindicirati. I ova je odredba mo~da odraz posebnog gospodarskog razvoja Izraelaca, kod kojih robovi u nomadskoj fazi nijesu bili toliko va~ni ni potrebni kao kod drugog kojeg oblika gospodarstva. Duboko se usaeni tradicionalizam Izraelaca kao i njihov radikalni odpor protiv nepravdi njihovog socijalno-ekonomskog poretka o ituje i u pojavi raznih sekta. Rekabiti i Nazirejci povratili su se nomadskom na inu ~ivota, dok su Esejci u drugom vijeku pr.Kr. proveli neku vrstu kolektivizacije. Zadr~ali su privatno vlasniatvo, no podjela proizvoda, proizvedenih po pojedincima vraila se je zajedni ki. Time se je polu ilo, da meu Esejcima nije bilo bogatih ni siromaanih, ni obilja ni oskudice. Feni ani su u razdoblju g. 1500 i 500 pr.Kr. razvili ogromnu trgova ku i kolonijatornu djelatnost u cijelom prostoru Sredozemlja. Oni su bili prvi i najglasovitiji pomorci staroga vijeka ostavljajui svoju tijesnu domovinu ispod Libanona (gradovi Sidon, Tir i Berut) osnivali su svoje trgova ke emporije svuda na ju~nim, sjevernim i zapadnim obalama Sredozemnog mora (Kartaga u sjevernoj Africi, Gades <Cadix> Cartagena i Barcelona u `paniji), a plovili su ve do Britanskih otoka i do Senegala. Osobito su se bavili trgovinom robova, kositra i grimiza te sticali velika bogatstva. Kraj svih svojih velikih trgova kih sposobnosti nijesu nam s glediata ekonomske doktrine ostavili nikakovih izravnih tragova. II. G r  k a edaimon& an "!nargeian enai ka crsin retj tele& an... ok "!x poqasewj ll/ plj. Bla~enstvo je savraeno ostvarenje i vraenje krijeposti neovisno od uslova nego apsolutno. (Aristotel, Politika str. 1332a) Kod prou avanja i prosuivanja misli o gospodarstvu, koje su izgradili gr ki mislioci treba prije svega imati pred o ima dvije temeljne injenice: 1) da znanost o gospodarstvu nije u okviru klasi ne gr ke uljudbe postojala kao samostalna nauka, nego je nerazdru~ivo povezana s filozofijom. Gospodarstvo je kako tuma i Aristotel sastavni dio politike, nauke o tom kako treba urediti dr~avu, a politika je opet sastavni dio moralne filozofije - i 2) posebno specifi no mialjenje starih Grka o ljudskom radu i o ropstvu. Ljudski je tjelesni rad po tom naziranju a priori neato ato nije dostojno slobodna ovjeka, jer predstavlja onu vrstu ljudske djelatnosti, u kojoj se o ituju samo najni~a, eti ki irelevantna svojstva ovjeka. Stoga se tjelesni rad slabo cijeni ako ga vrai slobodan ovjek. Rob je, kako u i Aristotel doduae ovjek po svojoj vanjatini, ali su mu duaevna pa i fizi ka svojstva toliko razli ita spram slobodna ovjeka kao ato se po Aristotelovim rije ima razlikuje duae od tijela ili ovjek od ~ivotinje. Prema tome je rob upravo roen zato da bude robom i ne mo~e dok god ~ivi postati isto ato je slobodan ovjek. Otud dolazi, da rad u o ima gr kih filozofa nema i ne mo~e imati onog zna enja za gospodarsko zbivanje koje mu je kasnije dalo kraanstvo i kasniji razvoj ljudskog umovanja. Ova je injenica bez sumnje razlogom da nam danas svi ili gotovo svi nazori o gospodarskim pitanjima, koje su iznijeli i obrazlo~ili gr ki filozofi izgledaju posve jednostranim i nedostatnim za ispravno prosuivanje gospodarskih fenomena. Mi smo sve do posljednjih desetljea bili zadojeni, a i danas smo joa pod jakim uplivom ideja XVIII i XIX vijeka - vijeka prosvjete i liberalizma te smo potpuno prigrlili ideju izvjesnog atomisti kog individualizma. U gospodarskoj sferi taj atomisti ki individualizam posveuje i stavlja na prvo mjesto rad i nastojanje svakog pojedinca, da si u ~ivotnoj borbi osvoji ato bolje mjesto, da si olakaa i poljepaa ~ivot i da stekne ato vee blagostanje. Logi no je prema tome, da se u okviru ove ideologije radu daje prvo mjesto, jer se dr~i da se radom i samo radom pojedinca i to svakog pojedinca mo~e polu iti povoljniji standard u gospodarskom ~ivotu a time i vee ili mo~da optimalno zadovoljstvo svakog pojedinca. Stvoriti to - to je cilj pojedinca, a nastojati oko njegovog ostvarenja opet je manje ili viae isklju iva domena pojedinca. Sredstvo i cilj su po ovoj koncepciji sa glediata eti kog postulata neutralni ili predstavljaju sa glediata etike jedan u sebi zatvoren krug. Prirodna je te~nja svakog ovjeka za blagostanjem, a postii ga mo~e svatko gospodarskim radom. Koliko e pak rada znati i htjeti ulo~iti za polu enje toga cilja - u stvari je individualno prosuivanje svakog pojedinca. Koliko god nam se mialjenja starih gr kih filozofa o radu i ropstvu ine jednostranim i ata viae upravo neshvatljivim, toliko ipak treba priznati, da ta mialjenja imaju svoj izvor i nalaze svoj okvir u onoj specifi noj opoj kulturnoj atmosferi koju je stvorila stara Gr ka, i koja karakterizira njenu kulturu. S druge strane treba priznati, da postoji mogunost, da mo~da i danaanjica pretjeruje va~nost rada i da u neku ruku tako rei vrai neki kult rada. Zanimljiva je u tom pravcu opaska prof. Henrika Gomperza da je mo~da i naae glediate o vrijednosti rada jednostrano i nepravedno. Ako se dostojanstvo osobe kako ka~e Gomperz sastoji u tome, da se uzdignemo nad materijalne interese onda je sigurno, da se taj cilj i razvijanje unutarnjih vrednota ovjeka mo~e ostvariti tek onda i tek toliko, koliko se ovjek odvoji od svih upliva vanjskoga svijeta, dakle i od e~nje za u~ivanjem i za blagostanjem. To je ona e~nja za unutarnjim osloboenjem ovjeka, kojapo profesoru Gomperzu karakterizira sveukupnu filozofsku misao stare Gr ke. To je ostvarenje onoga, ato je Demokrit nazvao equm& a tj. unutarnje blagoglasje. Razumljivo je pa i logi no, da u sklopu ovakvog naziranja ljudski rad pa i gospodarsko zbivanje uope nijesu mogli imati neku presudnu va~nost. Isto je tako logi na posljedica ovoga mialjenja, da su stari Grci svoje nazore o gospodarstvu pa i cijelu gospodarsku fenomenologiju stavili pod prizmu eti kih postulata, poato se ona nalazila u sklopu etike dakle filozofije. Eti ki postulat treba da po njihovom mialjenju gospoduje jednako pojedincima kao i dr~avnom zajednicom. Prema tomu se i cijela gospodarska djelatnost prosuuje s glediata etike i za nju se postavljaju eti ki postulati. S toga je po naaem mialjenju potrebno, da prije nego izlo~imo same gospodarske doktrine starih Grka bacimo pogled na njihove nazore o filozofskoj etici. Etos, eti ki ideal obuhvaa u izvjesnom smislu svu staru gr ku filozofiju od prvih njenih po etaka Talesa, Pitagorejaca, Jonske filozofije i Heraklita pa sve do novoplatonaca (Plotin) dakle razdoblje jednog cijelog tisuljea (od VI. vijeka pr.Kr. do IV. vijeka po Kr.). Svagdje provijava tom filozofijom temeljna misao, da je cilj ljudskog ~ivota o punom ostvarenju krijeposti. Postojala su doduae veoma razli ita mialjenja o tom, ato se ima smatrati krijepoau i krijeposnim ~ivotom, kao i tom kojim se putem i na inom ima krijepost u ~ivotu ostvariti. Po Pitagori (g. 580-504 pr.Kr.) je krijepost harmonija, sklad, skladan ugoaj svih struna harfe t.j. svih osebina i stremljenja ljudske duae. U vezi sa svojim tzv. orfi kim nazorom na svijet (seoba duaa) pitagorejci su postavili ~ivotno pravilo, da se ne smije ubijati nikakvo ~ivo bie ljudsko ni ~ivotinjsko. Time su istaknuli miroljubivost kao temeljno na elo druatvenog, politi kog pa i gospodarskog ~ivota. Pjesme pokajnice glasovitog pitagorejca Empedokla (490-430 pr.Kr.) vraile su bez sumnje kroz dugo vrijeme sna~an upliv na umovanje starih Grka. U tom pokajni kom epu, od kojeg su nam se sa uvali prili ni fragmenti, tra~i Empedoklo, da se ovje anstvo odkupi teake odgovornosti za krv, koju prolijeva i teakog krvnog grijeha, ato ga po injava time ato ubija ~ivotinje, jede njihovo meso i ubija njihove duae. Stoga se spas ovje anstva mo~e polu iti samo tako, da se ono odrekne svakog ubijanja. I ako nam ovi nazori izgledaju danas ponekad nastrani ili udnovati, gotovo neozbiljno u njima bez sumnje ~ivi duh estetske smirenosti i apsolutne umjerenosti, koje imaju kao dosti~ni ili mo~da i nedosti~ni ideal vladati u svim odnosima ljudskoga ~ivota. Nauka je Pitagorejaca zanimiva za bolje razumijevanje Platonovih, Sokratovih i Aristotelovih nazora zbog toga, ato su oni svi razvili svoje teorije pod izvjesnim uplivom Pitagorejaca. Znamo da je Sokrat bio u nekoj vezi s pitagorejcem Filolaosom iz Tarenta a Platon prijatelj pitagorejca Arhita iz Tarenta (g. 400-365 pr.Kr.). Druga ije su temeljne koncepcije Heraklita iz Efeza (544-488 pr.Kr.), osniva a metafizike i prete e savremene energetike. Tri su njegove misli osobito va~ne i zna ajne i za prou avanje nazora o gospodarstvu: njegov monizam, njegov relativizam i njegova energetika. Monizam mu je izra~en u te~nji o podpunom jedinstvu cjelokupnog svjetskog zbivanja. Jedinstveni je izra~aj tog zbivanja po Heraklitu logos, kojemu daje oblik pratvari vatre, u kojoj sve izgara i iz koje se sve raa. "Stoga treba sluaati zakon vrhovnog univearzalnog razuma, a to je logos. No premda je logos svima zajedni ki vrhovni zakon, ipak veina ljudi ~ivi tako, kao da imaju vlastitu (samostalnu) spoznaju." (Heraklit fragmenat 2). Sjetila su ovjeka po Heraklitu samo "loai svjedoci " kako mrturoi stvarnog zbivanja, jer ovjek upirui se o spoznaju, koju mu ta sjetila omoguuju dr~i, da je ono ato shvaa stalno i apsolutno. U okviru ove koncepcije stvara Heraklit pojam apsolutnog bo~anstva, koje je podpuno osloboeno svakog antropomorfizma. Heraklitovi nazori o jedinstvu i nepromjenljivoj unutarnjoj zakonitosti svjetskog zbivanja, koja je utjelovljena u ideju logosa dovode nas do zaklju ka, da je u izvjesnom smislu etika u vezi sa sociologijom. Stoga se mo~e rei, da u ovim Heraklitovim nazorima ima dodirnih to aka s naukom Hegela i Augusta Comte-a. Heraklitova se energetika sastoji u glavnom u slijedeem: polazei s fizi kog shvaanja jonskih filozofa prihvaa Heraklit njihovu misao o jedinstvu prirode, ali podpuno zabacuje njihovu teoriju bivstva (das Sein, the being). On smatra, da je temeljna i univerzalna injenica sveukupnog ~ivota: stalna mijena u prirodi: pnta cwre9 ka odn manei (sve se pomi e i niata nije stalno); pnta re9 , dj ok e j tn atn potamn .. "!mba& ej (sve te e nikad ne mo~e dva put stupiti u istu rijeku); magarac bi dao prednost sje kama pred zlatom (fragment 9). Svijet je prema tome organizam, koji se nalazi u vje itom pretvaranju. S tim je u vezi i uvena Heraklitova izreka da je rat otac svega (plemoj patr pntwn fr.80/53). Svaka stvar istodobno i jest i nije - veli Heraklit. Ono ato doista postoji samo je nastajanje i pretvaranje, a apsolutnu opstojnost Heraklit pori e. To treba razumijeti tako, da Heraklit ne izri e samo nerealnost apstraktne spoznaje o apsolutnom zbivanju, osim ato priznaje pojam postojanja kao antitezu pojma nepostojanja, nego Heraklit izri e i fizi ku nauku, da su sve pojave u stalnom pretvaranju i prijelazu od neegzistentnosti prema egzistentnosti i obratno, a da ne stvara pri tom nikakav odnos izmeu misli i iskustva. Stim se u vezi o ituje i Heraklitov relativizam. Harmonija se i jedinstvo sastoji u razli itosti i mnogobrojnosti. Stvari se spajaju s time ato su jedna spram druge u suprotnosti (Heraklitova izreka citirana kod Diogena Laercija IX, 7). Ako Heraklitov monizam primijenimo na gospodarsku sferu mo~emo opaziti, da se u njemu mo~da krije neato od onoga, na emu su fiziokrati XVIII vijeka izgradili svoj sustav gospodarskih misli, da je naime cjelokupno gospodarsko zbivanje podvrgnuto nekim prirodnim zakonima, koji su tom zbivanju imanentni, te koji vrijede bez izuzetka uvijek i svagdje. Zadatak je ljudi samo u tome da te zakone upoznaju i poativaju - dokazivali su fiziokrati - i gospodarsko e se zbivanje automatski razvijati pravcem optimuma za zajednicu i za svakog pojedinca. Mislimo, da se i Heraklitov relativizam mo~e primijeniti na gospodarsku sferu. Subjektivne teorije vrijednosti, Gossenov zakon postepenog zasienja, zatim pojave, da isto gospodarsko dobro pa i ista gospodarska podloga mo~e imati posve razli ito zna enje za istog ovjeka u razno vrijeme odnosno za razne ljude u isti as - sve te teorije i spoznaje imaju u izvjesnom smislu svoj zametak u mislima, sadr~anim u Heraklitovim aforizmima. Ima doduae kod Heraklita i takovih misli, koje izra~avaju posve drugo prili no razli ito glediate. Njegova rije : qoj nqrpJ da& mwn ( ovjeku je zna aj udes fr. 119) ima subjektivisti ko individualisti ki sadr~aj. Tu je o evidno izra~eno ono isto na ato se misli u poslovici: Kova  je svoje sree svatko sam. To bi zna ilo, da je i Heraklit spoznao, da unato  njegove nauke o jedinstvu cjelokupnog ~ivotnog zbivanja u svijetu i unato  sveobuhvatnog i nepromjenljivog djelovanja vrhovnog zakona logosa, postoji u svakom pojedinom ovjeku neato ato odlu uje o njegovim djelima, bez obzira na bilo kakove uplive iz vana. Ova se Heraklitova izreka mo~e tuma iti tako, da se ona pribli~ava onoj tezi koju su po evai od engleskih klasi ara i utilitarista XVIII vijeka pa do danas ispovijedali mnogi ekonomisti naime: da su gospodarske te~nje ovjeka individualno razli ite, a ta je razli itost odraz razlika u naziranju, koje pojedinci imaju o smjeru i intenzitetu te~nja i djelatnosti na gospodarskom podru ju. Osim toga se citirana izreka mo~e tuma iti i onamo, da se njome ostvarenje te~nja za zadovoljavanjem gospodarskih potreba prepuata volji, sposobnosti i individualnoj nastrojenosti pojedinca i da je to podru je slobodnog djelovanja individualiteta, dakle podru je koje je van domaaaja eti kog imperativa bilo dr~ave bilo samog eti kog na ela. Mo~da ovakovo tuma enje ide i malo predaleko; no sigurno je jezgra ovakovih i sli nih misli sadr~ana u citiranoj Heraklitovoj izreci. Meu najstarijim gr kim filozofima treba s glediata ekonomske doktrine istaknuti joa Solona. Solon (644-599 pr.Kr.) pjesnik, filozof i jedan od sedmorice svjetskih mudraca proveo je kao Arhont g. 594 pr.Kr. dalekose~ne pravne i socijalno-gospodarske reforme u atenskoj dr~avi, pomou kojih je dokon ao graanski rat, koji je prije toga bijesnio povodom teakih sukoba izmeu bogatih i tvrdih aristokrata te siromaanih prezadu~enih seljaka. Najva~nije su Solonove reforme slijedee: tzv. seisahteja (doslovce odvaljivanje tereta) tj. sni~enje svih dugova za 27%. To je provedeno tako da je sav srebrni novac prekovan u omjeru da je iz 73 stare (eginske) drahme iskovano sto novih (ati ko-eubejski) te je novim drahmama priznata jednaka plate~na sposobnost i vrijednost kao i starim. Ovo je dosad u povijesti prvi poznati slu aj opeg razdu~enja, provedenog promjenom nov ane stope; ukidanje du~ni kog ropstva; sni~enje zajmovnog kamatnjaka; uvedenje tzv. timokratskog sustava. Svi su graani podijeljeni po svojem imovinskom stanju u 5 razreda. U politi kom ~ivotu i u vraenju politi ih prava sudjeluje svaki graanin prema razredu, koji mu pripada po svojoj imovini; uvedenje porote, u kojoj u estvuju pripadnici svih 5 razreda, zatim aeropaga (vrhovne uprave nadzorne vlasti) i savjetodavnog vijea etiristotine. Zna ajan korolar Solonovom reformatorskom djelu pru~aju nam neke njegove sa uvane izreke: "Ni ega previae", zatim: "Savjetuj svojim sugraanima ne ono, ato je najugodnije, nego ono ato je najbolje" i "Bogatstvo nema mjere koja bi bila vidljivo postavljena ljudima". Solonove su zakonodavne i socijalne gospodarske reforme vrijedile joa u izvjesnom pogledu kroz stoljea kao temeljni zakon ureenja druatvenih odnosa atenske dr~ave. Ipak i njemu nije uspjelo da trajno smiri socijalne sukobe. itav je V. vijek ispunjen s jedne strane velikim borbama izmeu Atene i drugih gr kih dr~ava, zatim obranom od perzijske najezde i unutarnjim socijalnim i politi kim trzavicama. Time je dobrim dijelom objaanjena pojava novog filozofskog smjera koji predstavljaju sofisti. Njihove su misli u punoj suprotnosti s onim univerzalisti kim, apstraktnim umovanjem, koje karakterizira stare filozofe. Sofisti su individualiste, demokrati i stavljaju ovjeka u srediate sveukupnog zbivanja. Na mjesto Heraklitovog logosa ovjek je, kako je rekao sofista Protagora, mjerilo svih stvari, a na mjesto unutarnje i izvanjske harmonije, kako ju je zamialjala stara misti na i orfi ka filozofija, dolazi po sofistima te~nja, da su prava pojedinca najja a, i da su ja a i pre a od dr~ave predo ene kao ne eg apsolutno nadljudskog. Sofisti ispovijedaju kult pojedinca i kult razuma. Oni su duhovni revolucionarci: u politici kao pristaae demokratije, a u filozofiji kao sljedbenici individualnog racionalizma, koji odklanja ili bar stavlja u sumnju slu~beni politeizam onog vremena. Sofista Hipija brani tezu, da dr~ava ne postoji po prirodnom zakonu (fsei), nego samo po sporazumu ljudi izra~enom po zakonu (nmJ). Revolucionarstvo sofista ide ak joa i dalje pa zahvaa i pitanje temeljnih socijalnih odnosa. Alkidam, sofisti ki retor iz Eleje, koji je radio oko g. 400 pr.Kr. dokazuje, da i institut ropstva ne odgovara prirodnom zakonu, poato po prirodi nema bitne, kvalitativne razlike izmeu roba i slobodnog ovjeka. I ako je ova Alkidamova teza ostala osamljena u cijeloj filozofiji poganskog starog vijeka ipak treba priznati, da jednom sofisti pripada slava da je prvi tra~io ukidanje ropstva, tog kamena temeljca cijele zgrade gospodarsko socijalnog poretka staroga vijeka. Reakcija se protiv nauke sofista javlja ponajprije u redovima konzervativaca, pristaaa staroga reda, koji ~estoko predbacuju sofistima, da izvru istinu svojom dijalektikom, kojom nastoje jednu istu stvar dokazati i pobijati. uvene su satire na ra un sofista i pristaaa demokratije, sadr~ane u Aristofanovim komedijama. Aristofan (444-385 pr.Kr.) se u komediji Oblaci (prikazanoj g. 423 pr.Kr.) ruga sofistima, ijim voom i u iteljem smatra Sokrata, ato za novac daju ljudima uputu o tom kako e izigrati vjerovnike ili kako e pred sudom dobiti parnicu u nepravednoj stvari. U drugoj pak glasovitoj komediji Ptice Aristofan se ruga neslozi i neozbiljnoj svadljivosti Atenjana. Dva su se atenska graana toliko zasitila vje nih politi kih razmirica koje im onemoguuju svaki mirni ~ivot da su odlu ili da e u oblacima zajedno s pticama osnovati novu dr~avu Kukavi njak. Onamo se presele i pretvore u ptice. Za razvoj je gospodarske misli Aristofan va~an joa po tome, ato je u komediji }abe po prvi put u povijesti, koliko nam je bar dosad poznato ustanovio postojanje jedne pravilnosti koju je tek u XVI. vijeku formulirao Toma Gresham te je po njemu uala u znanost o gospodarstvu naime pravilo, da e svagdje ondje, gdje su istodobno u prometu dvije vrste novca, jedan vrednije a drugi manje vrednije sadr~ine, loaiji novac istisnuti iz prometa vredniji. S druge se strane reakcija protiv sofista javlja pojavom Sokrata (469-399 pr.Kr.) Sokrat prije svega pobija relativisti ku dijalektiku i demokratsku ideologiju sofista. On je i sam individualista i u toliko nijesu neki njegovi savremenici grijeaili, kad su ga takoer ubrajali meu sofiste. On je individualista, jer smatra, da ideja dobroga ~ivi u svakom ovjeku, a njegova je du~nost da spozna dobro i da prema tome udesi svoj ~ivot. "Najbolji i najlakai put (kojim se ovjek mo~e osloboditi neispravnog na ina ~ivota) nije u tom, da odstrani druge, nego u tome, da se po mogunosti sam pobrine kako bi postao dobrim ovjekom" - ka~e Sokrat u svom treem obrambenom govoru pred sudom (Platon Apologija Sokratova). U ovim je rije ima u neku ruku sadr~ana Sokratova etika. Vrhovni je cilj razumnog ovjeka spoznati najviau ideju: dobrotu, a krepost je primjena te spoznaje u vlastitom ~ivotu. Platonova je etika identi na sa Sokratovom, samo ju je Platon dalje izgradio. Taj je ideal dobrote Sokratu vje na nepromjenljiva istina. Otud slijedi da Sokrat odklanja dijalekti ki realizam sofista, a isto tako odklanja i demokratsku misao, jer ona ne mo~e nikako osigurati potrebni izbor najboljih za upravljanje dr~avom. Sokratovim pojmovima kreposti i dobrote Platon je dao oblik bia (ideja). Etika je po njemu nauka o spoznaji ideja. Ideje su praoblici, prototipovi svih pojedina nih pojava, o kojima nam naaa sjetila daju samo nepodpunu predod~bu. Te su pojave osim toga stalno u pokretu (dodirna to ka s Heraklitovom naukom), te samo znanstveno prou avanje umovanje mo~e upoznati bit ideja. Vrhovna je ideja, ideja dobrote. Ona je razlog bivstva i spoznaje. U fizici prihvaa Platon donekle nauku Pitagorejaca: priroda je harmoni no jedinstvo raznoli nosti. Platonova je etika u bitnosti istovjetna sa Sokratovom naukom. Krepost je spoznaja najviae apsolutne ideje dobrote. Duaa ima tri djelatnosti: spoznajnu, poduzetnu i po~udnu. Tim djelatnostima odgovaraju tri glavne krijeposti: mudrost, hrabrost i samoprijegor. Sinteza je ovih triju krijeposti vrhovna krijepost pravednost, koja djeluje u pravcu, da svaki dio duae ispuni svoj zadatak u pravoj mjeri. Ostvarenje pravednosti u prakti nom ~ivotu predstavlja po Platonu jedinu zdravu korist za ovjeka, a prihvaanje krijeposti pravednosti zna i prihvaanje jedne vje ne nepromjenljive istine. To zna i da ovjek, ako pravilno umuje mora spoznati spomenute temeljne krijeposti i njihovu sintezu krijepost pravednosti i da e nadalje spoznati, da je vraenje tih krijeposti jedino ato je apsolutno korisno i da one predstavljaju apsolutnu vje nu istinu. To je onaj Platonov racionalni idealizam ili idealni racionalizam pomou kojeg se ima polu iti eti ko savraenstvo ovjeka - pojedinca a isto tako i dr~avne zajednice. "Tko dakle hvali pravednost - ka~e se u Platonovoj Dr~avi - njegova slava odgovara u svakom smislu istini a tko slavi nepravdu, njegova slava ne odgovara ni u kojem smislu istini. Eti ki ideal, koji je Platonu lebdio pred o ima odnosi se paralelno na ovjeka pojedinca (individuum) kao i na zajednicu (kolektiv). U pojedincu se ima spoznajom i primjenom krijeposti ostvariti idealni eti ki sklad - unutraanje osloboenje, koje je po H.Gomperz-u zajedni ka zna ajka cijele stare gr ke filozofije, a u zajednici - dr~avi ima se primjenom na ela krijeposti takoer ostvariti idealni eti ki sklad, naime optimalni oblik ureenja ljudske zajednice, u kojoj e svi pojedina ni interesi i sve pojedina ne te~nje biti idealno usklaene. "Najbolje ureena dr~ava je najbli~e srodna ovjeku". Svoje nazore o tom, kako se vraenje krijeposti i pravednosti ima najsavraenije ostvariti u idealno ureenoj dr~avi, izlo~io je Platon u tri uvena djela: u Dr~avi (Polite& a) u deset knjiga, u Zakonima (Nmoi) u 12 knjiga i u Dr~avniku (Politikj). Glavni motivi, zbog kojih je Platon dobar dio svog ~ivota i rada posvetio prou avanju problema o ureenju savraene dr~ave bili su u glavnom slijedei: reakcija idealnog mislioca protiv pojava propadanja, izazvanih loaim sustavima vladanja u ondaanjim gr kim dr~avama i dr~avicama, odnosno loaom i zloupotrebljenom primjenom tih sustava vladanja. Ti su sustavi, kako znamo tokom V. vijeka pr.Kr. doveli ponosne Grke u politi ku ovisnost spram tuinskih vladara, u prvom redu perzijskih i makedonskih. Osobito se Platonove misli ~estoko obaraju na izopaenu demokratiju tadaanje Atene; reakcija protiv duha vje ite nesloge i razmirica, koje su razdirale ondaanje Grke, te su se pojedine dr~ave neprestano borile jedna protiv druge bez obzira na poni~enje koje je tim bilo nametnuto cijelom gr kom narodu. U unutraanjoj su pak politici svake pojedine dr~ave strana ke i demagoake borbe uzrokovale stalne sukobe i revolucionarne promjene re~ima; osobna reakcija Platonova, najvjernijeg i naj~enijalnijeg u enika Sokratova protiv onog ekscesa izopa ene atenske demokratije, koja je liaila ~ivota ljubljenog u itelja. Demokratski su demagozi htjeli da se jednom za uvijek rijeae neugodnih apela na savjest, kojim ih je Sokrat stalno obasipavao i time smetao njihovu politi ku igru. Demagozi su mogli razmjerno lako stvoriti veinu izmeu 501 manje viae slu ajno izabranih porotnika, koja e Sokrata osuditi na smrt. Veina tih ljudi, uzetih onako s brda s dola nijesu o evidno imali ni mogli imati ni umnu ni moralnu kvalifikaciju, da trijezno, razumno i objektivno ocijene Sokratove misli pa da prema tome stvore ispravan sud o optu~nici, koja ga je teretila zlo instvom preziranja bogova (sabeia); apstraktna reakcija filozofa, moralista protiv hrizoedonisti kog duha, koji je o ito gospodovao mnogim ondaanjim Grcima te je prete~nu veinu sasvim odvratio od idealnih, eti kih stremljenja, poato su se posve predali demonu zaraivanja i sticanja materijalnih dobara. Ne valja naime zaboraviti, da stari Grci nijesu bili samo narod velikih filozofa i pjesnika, kako esto mislimo, prou avajui njihovu bogatu knji~evnost, nego da su bili mo~da par exellence narod trgovaca, pomoraca, kolonizatora, obrtnika pa donekle i industrijalaca, koji su kroz puna dva stoljea ato su predhodila Platonovom vijeku razvili ogromnu gospodarsku, te evnu djelatnost ne samo u svojoj razmjerno malenoj u~oj domovini nego u itavom sredozemlju. Sva tri navedena Platonova djela: Dr~ava, Zakoni i Dr~avnik imaju isti cilj: prikazati ureenje savraene, idealne dr~ave. Djelo Dr~ava ili dialog o pravednosti pisano je kroz dugi niz godina i kona nu mu je redakciju sigurno dao sam Platon. Misao vodilja cijeloga djela sadr~ana je u Platonovom VII. pismu, gdje se ka~e: "Najzad sam ali morao uvidjeti, da se u svim dr~avama naaeag vremena ravo vlada. Stanje je naime njihovih zakona upravo neizlje ivo, osim da sudbina stvori neki udesni preokret. Na ast prave filozofije morao sam rei: jedino nam ona daje sposobnost da uo imo zakon u dr~avi i u pojedina nom ~ivotu uope. Stoga se ljudski rod ne mo~e osloboditi zla sve dotle, dok ili ne bude pleme pravih i istinskih filozofa preuzelo vlast u dr~avi ili dok ne budu po nekoj odluci bo~anstva dr~avni poglavari postali filozofi". Gotovo istim je rije ima ova misao izra~ena u Dr~avi (V. knjiga XVIII. pogl. str. 473 Stephanus): "Ne budu li u dr~avi filozofi postali kraljevima ili ne budu li sadanji tako zvani kraljevi i knezovi iskreno prionuli uz filozofiju - ako se dakle oboje - politi ka mo i filozofija - ne sjedine i ako ne budu prisilno uklonjeni svi oni jednostrani zna ajevi danaanjice koji te~e ili samo za jednim ili samo za drugim ciljem - sve dotle, dragi Glaukone, nema kraja nevolji, nevolji u dr~avi a bez sumnje ni nevolje u ljudskom rodu. Sve dotle se i dr~ava kakvu mi zamialjamo nee dati ostvariti niti e ugledati svjetlo sunca. Ovo je pak razlogom mojeg dugog skanjivanja: vidio sam kako ne uvene stvari dolaze na raspravu im sam izrekao svoju tezu. Pa i dosta teako je uvidjeti da nema drugog puta do sree ni do sree pojedinca ni do sree cjeline". U prvoj knjizi Dr~ave (dialog s Trazimahom) raz lanjuje Platon pojam pravednosti s glediata ovjeka pojedinca. To je uvod za glavnu temu, naime za raspravu o problemu, kako da se pojam pravednosti transponira na ovjeka u velikom t.j. na dr~avu. Razumne te~nje ovjeka pojedinca treba da budu tako izjedna ene, da se time ostvari savraeni sklad - a to isto treba ostvariti i u dr~avi tako, da svaki stale~ kao u sferi pojedinaca svaki pojedinac vrai svoju du~nost, ono ato mu primjereno odgovara - dakle ono ato najbolje odgovara individualnim i kolektivnim interesima (t auto prttein - svaki radi svoje). Platon zamialja ureenje svoje idealne dr~ave u suprotnosti s demokratskim i tiranskim sustavima ondaanjih gr nih dr~ava. Demokratiju odklanja i oatro je kritizira (ve u dialogu Gorgijas). Glavni mu je prigovor da, demokratija ne mo~e osigurati potrebnu selekciju niti stvoriti elitu najboljih sila, ato je po Platonu neobhodno potrebno, jer Platon ~eli ostvariti vladavinu najboljih (njegov pojam aristokracije). Platon predvia staleako ureenje svoje savraene dr~ave. Narod je podijeljen u tri stale~a: stale~ u itelja i vladara (Lehrstand), stale~ branitelja (Wehrstand) i stale~ hranitelja (Nhrstand). Prva dva stale~a obuhvaaju one, koji treba da vladaju dr~avom i da ju brane. Zato se zovu uvari (flakej), dok u trei stale~ spadaju svi oni, koji se bave gospodarskim poslovima (poljodjelstvo, obrt, trgovina), zanimanjima, koja u Platonovoj savraenoj dr~avi imaju posve podreeno zna enje. Pripadnici su prvih dvaju stale~a predestinirani zato da vrae sve poslove dr~avne uprave. Oni za taj poziv trebaju biti posebno izabrani i posebno odgojeni. Iz ovog se stale~a imaju uzimati i vladari (regenti - rcontej). Posebna, optimalna svojstva i spremu za voenje savraene dr~ave mogu pripadnici tog stale~a dobiti samo tako, da budu posebnom znanstvenom metodom izabrani i odgojeni. Zato propisuje Platon za stale~ uvara posebna vrlo stroga pravila, koja vrijede za cijeli njihov ~ivot. Oni se ne smiju ~eniti niti imati porodicu niti smiju imati privatne imovine. Isklju ivo dr~ava se brine za njihov odgoj i kasnije za sve njihove ~ivotne potrebe. }ene su u stale~u uvara podpuno izjedna ene sa muakarcima, jer Platon dokazuje da ~ene mogu obavljati sve poslove u upravi dr~ave posve jednako dobro kao i muakarci budui da izmeu muakarca i ~ene nema nikakove kvalitativne razlike. Muakarci i ~ene ~ive u stale~u uvara u zajednici posebne vrste, u kojoj postoji podpuni seksualni promiskuitet. Djeca, koja se rode od pripadnika stale~a uvara ne smiju znati tko su im roditelji niti roditelji smiju znati koja su im djeca; ta se djeca od roenja smatraju djecom dr~ave, koja preuzima sav njihov odgoj. Ako vladari ustanove, da takva djeca nemaju svojstva potrebnih za stale~ uvara, oni e izbaciti iz tog stale~a i pridijeliti treem stale~u. Isto tako mogu vladari preuzeti u stale~ uvara djecu iz treeg stale~a. Pitanje polo~aja ~ena u javnom i privatnom ~ivotu bilo je izgleda u ondaanjoj Ateni prili no aktuelno. Aristofan je o ito bio upuen u odnosna usmena razlaganja Platonova te ih je karikirao i ironizirao u Skupatini ~ena i u Lizistrati.Platon odbija to ruganje u Dr~avi (V. knj. 3. poglav. str. 452 Stephanus) openitom primjedbom da se ne boji zloradih aala. Podjela rada u dr~avi treba da bude ureena tako da sve poslove dr~avne uprave vrae pripadnici stale~a uvara (filozofi i vojnici), dok pripadnici treeg stale~a (obrtnici, trgovci, seljaci) nemaju nikakvog politi kog utjecaja, ve imaju jedino zduano vraiti poslove svog zvanja i pokoravati se nalozima prvog i drugog stale~a. Napose treba istaknuti, da za trei stale~ ne vrijede komunisti ka na ela, predviena za stale~ uvara. Za trei stale~ postoji porodica, monogamni brak i privatno vlasniatvo. Platon razla~e, da njegova podjela u stale~e odgovara podjeli te~nja u duai pojedinog ovjeka: na jednoj strani postoje te~nje razuma (gemonikn odn. logistikn), a na drugoj nerazumne (vernunftlos, logon). Potonje se dijele u plemenitije, koje se pribli~uju razumu te imaju u sebi joa neke elemente razuma (qumoeidaj) i one koje se protive razumu ("!piqumhtikn). Razumu kod pojedinca odgovara u dr~avi stale~ mudrih upravlja a, volji kod pojedinca odgovara u dr~avi stale~ inovnika i vojnika, a po~udi kod pojedinca odgovara u dr~avi stale~ priradnika, koji treba da rade svaki u okviru svoje struke i treba da se pokoravaju dr~avnom vodstvu. Po~ude predstavljaju vanrazumne dakle eti ki najni~e te~nje ljudske duae. Stoga je logi no, da priradna zanimanja koja spadaju u ovu skupinu ljudskih te~nja najmanje vrijede u dr~avi. Spomenute su ve 4 temeljne krijeposti ovjeka: mudrost, hrabrost, samozataja i pravednost. U jednu ruku korelat navedenim kategorijama te~nja ljudske duae, a u drugu odgovaraju trim temeljnim dobrima ovje jeg ~ivota mudrost, ast i posjed (imovina). Ljudi se pak od prirode razlikuju po tom, koja im se od tih te~nja odnosno dobara i krijeposti ini najvrijednijom odnosno onom koja im jedina vrijedi. Prema tome se ljudi dijele: u ljubitelje mudrosti (filsofoi) u astohlepne (filtimoi) i lakomce za novcem (filocrmatoi). Po tom mjerilu kategorizira Platon i dr~avne ustave. Najbolji je onaj, koji Platon predo uje u svojoj Dr~avi, u kojoj vladaju mudrost i mudraci - filozofi. To je aristokratski ustav - vlada najboljih. Drugi su tipovi ustava prema navedenim kriterijima: teokratija, oligarhija, demokratija i tiranija. U Platonovoj je idealnoj dr~avi pojedinac, individuum podpuno podreen volji dr~avnih upravlja a, a ti su upravlja i elita koja je izabrana i odgojena po na elima znanosti i filozofije. U toj je i takovoj dr~avi ostvaren idealni eti ki cilj. "Stvarati pravednost u duai - ka~e se u Dr~avi (IV. knj. 18. poglav. str. 444 Stephanus) - zna i stvoriti prirodni uzajamnji odnos vladajuih i pod injenih dijelova; a stvarati nepravednost zna i stvoriti protuprirodni meusobni odnos". To isto vrijedi i za ureenje savraene dr~ave po Platonovoj koncepciji. Dosljedno tome ne mo~e ni jedan pojedinac a ni jedan stale~ u toj dr~avi biti neograni eno sretan i zadovoljan, jer je i to zadovoljstvo podreeno polu enju vrhovnog cilja, naime ostvarenju optimalne sree za cijelu dr~avnu zajednicu, dakle za sve njene lanove. "Prijatelju, ti opet zaboravljaa" - ka~e Platon - "da naai zakoni ne idu za tim, da svaki pojedini stale~ u ine osobito sretnim. Oni tra~e sredstava kojima e dr~avu ko cjelinu u initi sretnom. Zato dovode graane milom i silom u odnos meusobnog sklada. Daju svakomu njegov udio u inidbama, koje je svaki pridonio za dr~avu. Ti zakoni odgajaju navedene mu~eve (tj. uvare) ne zato, da onda svaki od njih ini, ato mu je drago. Ne, oni imaju slu~iti cilju, da dr~avu u ine jedinstvenom". Razaranje porodi ne veze u stale~u uvara i uvoenje nekih posebnih ~ivotnih na ela Platonu je logi na nu~da, neophodni supstrat za mogunost ostvarenja dr~ave s idealnim poredkom. On se je o ito, kako se vidi iz teksta Dr~ave teako odlu io na taj korak, ali je to bilo neizbje~ivo, jer se ne mogu svijesno, znanstveno i sustavno odgajati " uvari" dr~ave ako se odgoj pomladka prepusti slobodnoj igri stvaranja porodice i slobodnom individualnom uplivu porodice na odgoj mlade~i. Platon je piaui svoju Dr~avu o ito imao pred o ima neke uzore iz ustavnog ureenja nekih gr kih dr~ava ondaanjeg i starijeg vremena, a osobito Sparte i Dorske dr~ave. No ipak je van svake dvojbe, da nijedna gr ka dr~ava nije niti pribli~no bila onakva niti bi bila htjela biti onakvom kakvom je Platon zamialjao svoju idealnu dr~avu. Njegov je zahtjev podpunog podreivanja pojedinca pod cjelinu o ito bio na elno nov spram svih temeljnih nazora ondaanje Gr ke o dr~avi. U dva je pravca Platon, kraj sve svoje bezvremenske i apsolutno idealne koncepcije ipak sin svog vremena i svog naroda. On pridr~ava institut ropstva kao neobhodno potrebnu podlogu svakog ureenja ljudskog druatva jedino s tim ograni enjem da ~eli, da robovi ne budu Grci, nego pripadnici barbarskih naroda. Za tim je Platon svoju idealnu dr~avu zamialjao kao malu dr~avu od priliko onako, kakve su bile sve ondaanje gr ke dr~ave. Platon doduae isti e potrebu, da sve gr ke dr~ave imaju pred o ima jedinstvo naroda i zajedni ke vjerske svetinje, a to treba da doe do izra~aja u prvom redu u tome da Grci meusobno ne ratuju i ne uniatavaju vlastite sunarodnjake. Neki savremeni pisci dokazuju ipak, da je Platon svojom idealnom dr~avom htio ujediniti cijeli gr ki narod, no ini se da ovo tuma enje nema dovoljno uporiata u samom tekstu Dr~ave. Drugi, manje savraeni tip idealne dr~ave prikazao je Platon u Zakonima (u 12 knjiga). Ovo djelo vjerojatno nije dovraeno za Platonova ~ivota. Kona nu je redakciju dvaju razli itih nacrta izvraio vjerojatno poslije Platonove smrti njegov u enik Filip iz Opusa. Dok je u Dr~avi vrhovno i bitno na elo dr~avnog ureenja filozofija, u Zakonima je to vjera. Socijalno gospodarske odredbe su u Zakonima mnogo podrobnije izra~ene nego u Dr~avi. Platon odklanja trgova ko-industrijsku dr~avu. U Zakonima zamialja dr~avu kao podpuno zatvoreno podru je s izrazitom agrarnom strukturom. Glavni grad neka ne bude na moru, a trgovinom osobito onom s inozemstvom neka se bave ili stranci (meteki) ili dr~ava sama. Dr~ava ima pravo propisati broj dozvoljenih trgovina na malo te vrstu i opseg njihova poslovanja. Vlastiti se graani smiju i sitnom trgovinom samo iznimno baviti. Privatno je vlasniatvo u ovoj dr~avi doduae priznato, ali uz vrlo velika ograni enja. Stanovniatvo je dr~ave unaprijed i trajno ograni eno na 5.040 porodica. Svakoj porodici dodijeljuje dr~ava jednaku povrainu zemlje kao neki nasljedni zakup, dok vlasniatvo ostaje dr~avi (klroj). Ovu zemlju naslijeuje samo jedan sin, i to onaj kojeg otac najviae voli. Nitko ne smije imati veu parcelu zemlje od drugoga. Sticanje pokretne imovine ograni eno je odredbom, da ukupni imetak pojedinog dr~avljanina ne smije premaaiti etverostruku vrijednost njegove parcele. Eventualno ste eni viaak oduzima dr~ava. U svrhu kontrole vodi dr~ava stalne registre o imovini svih graana. Novac koji je u kolanju ne smije imati nikakve unutarnje vrijednosti te stoga neka bude od ~eljeza. Samo za plaanja u inozemstvu mo~e postojati zlatni i srebrni novac. Zajmovi na kamate su zabranjeni. Graanima je zabranjeno posjedovati zlato i srebro. Brakovi i porodica postoje po Zakonima, no pod strogim nadzorom dr~ave. Svaka porodica neka po mogunosti ima samo dvoje djece: sina i ker. Prekobrojnu e djecu dr~ava dodijeliti onim bra nim parovima, koji nemaju djece, a daljnji e preti ak poslati kao koloniste u inozemstvo. Stroga podjela na stale~e nije predviena u Zakonima. Ni odgoj djece nije izravno u rukama dr~ave, ali se djeca odgajaju po nastavnoj osnovi izraenoj po dr~avi: najprije dje ja igraliata, zatim gimnaziji, zajedni ka vojni ka obuka itd. Predviene su povremene vojni ke vje~be, za vrijeme kojih obveznici zajedno ~ive u logoru i zajedno jedu. Za prehranu u to vrijeme du~ni su svi dr~avljani pridonositi odreeni dio priroda svog zemljiata. Zajedni ko objedovanje (tzv. sisitije) o ito je aluzija na jednake uredbe, koje su stvarno postojale u Sparti i na Kreti. Za razliku od Dr~ave u Zakonima se javne slu~be popunjuju djelomice izborom a djelomice ~rijebom ili koopcijom po starosti ili stru nom znanju. Predviene su razne dosta zamraene kombinacije za provedbu izbora po na elu, da izborno pravo pripada samo u pojedinim slu ajevima svim graanima, ali u svakom slu aju predstavlja du~nost za pojedine skupine graana. Ovim se kombinacijama ima ostvariti eti no na elo, da razumni graani ne mogu biti nikad nadglasani i da mogu kod izbora dobiti prevlast. Institut ropstva pridr~an je i ovdje ubla~en odredbom, da s robovima treba blago postupati te da ih treba moralno pridizati. I umjetnost mora po Zakonima slu~iti ciljevima dr~ave. Glazba je reducirana na staru zbornu glazbu, a pjesniatvo je samo trpljeno. Osobito se ~eli ukloniti one grane pjesniatva primjerice komediju, kojima bi se mogle kritizirati ili ironizirati vjerske ustanove ili dr~avni zakoni. Sli no kao u Dr~avi i ovdje se predvia podpuno stacionarna dr~ava. Svaka naime reforma mora zna iti odstupanje od usvojenih i utvrenih na ela savraenstva pa prema tome mora dovesti do nazadovanja. Stoga nikakvih promjena ne smije biti. Zato su u Zakonima predvieni posebni vrhovni organi: uvari zakona (nomoflakej) koji imaju bditi nad tim da se temelji dr~avnog ustava ni ukoliko ne izmijene. Platon je u Zakonima skicirao graansko i kazneno zakonodavstvo kakvo treba da bude u uzornoj dr~avi. Pri tom je preuzeo mnoge pravne propise ondaanjeg ati kog zakonodavstva. Windelband zove tip dr~ave kakva je zamialjena u Zakonima odgojnim zavodom (Erziehungsanstalt), dok onaj zamialjen u Dr~avi zove zavodom za prisilni rad (Zwangsanstalt). Tree Platonovo djelo o dr~avi Dr~avnik nije sigurno on sam u cjelosti sastavio, no vjerojatno poti e iz pera njegove bli~e okoline. Zapanjuje opreka izmeu prva dva Platonova djela o savraenoj dr~avi i ovoga. Windelband i neki drugi misle, da je Platon htio prikazati, kako bi jedan genijalan vladar mogao urediti dr~avu u smislu njegovih misli te da je htio izlo~iti kako bi izgledalo ureenje ovakove dr~ave. Platon tu prikazuje monarhisti ku dr~avu, kojoj je na elu vladar s apsolutnom vlaau. On je iznad zakona, iznad vojskovoe i iznad sveenika. Taj vladar ne mo~e biti vezan na zakon, jer se ni najsavraeniji zakon ne mo~e pravedno primijeniti na sve slu ajeve. Vladar mora imati mogunost, da makar i silom privede narod na ono, ato je u interesu naroda. Platon dakle ovdje odklanja bezuvjetni re~im zakonitosti. Kao dobre tipove ustava prikazuje Platon ovdje: kraljevstvo, aristokraciju i dobru demokraciju, kojima stoje nasuprot kao loai tipovi ustava: tiranija, oligarhija i loaa demokratija. Ovu je trihotomiju preuzeo i Aristotel. Na mjesto tipa savraene dr~ave bez individualnosti, kako je zamialjena u Dr~avi i Zakonima, izla~e ovdje Platon tip dr~ave, kojom vlada vrst i jak individualitet vladara. U gospodarsko socijalnoj se knji~evnosti sva tri navedena Platonova djela, a u prvom redu njegova Dr~ava smatra prvom tzv. utopijom (dr~avnim romanom) svjetske knji~evnosti. Pod utopijom se obi no razumijeva prikaz nekog nedosti~nog savraenog ureenja ljudskog druatva, u kojem je ostvena podpuna srea i zadovoljstvo svih ljudi te su trajno uklonjene sve mane i svi poroci ljudskog druatva. Utopisti ki spisi nemaju, tako se obi no veli, tendenciju da propagiraju reformu stvarnosti, nego imaju prete~no i isklju ivo samo tu tendenciju, da prika~u ogromnu udaljenost izmeu stvarnosti, u kojoj viae ili manje caruju poroci i slaba svojstva ljudi i onog ato bi moglo biti kad bi ljudi razvili jedino svoje pozitivne, plemenite te~nje osobine i sposobnosti. Utopije su prema tome uvijek u glavnom plod ljudske maate. Nama se ini da Platonova Dr~ava i jest i nije utopija u ovom smislu. Ona to jest u toliko, ato se iz Platonovog izlaganja to no vidi, da je on znao da postoje ogromne gotovo nepremostive zapreke za ostvarenje njegovog ideala. "Dr~ava, kakvu smo osnovali i opisali za cijelo ne postoji nigdje na zemlji, ve ona ~ivi jedino u naaim raspravama ("!n lgoij). U nebu ("!n oran) postoji mo~da praoblik takve dr~ave da ga mo~emo gledati i da mo~emo prema njemu udesiti naau duau. Da li takva dr~ava u stvarnosti postoji ili ne, svejedno je. Mi se ravnamo po njenom praobliku i po ni em drugomu." (Dr~ava IX. knj. 13. pogl. str. 591 i 592 Stephanus). S druge je strane isto tako iz teksta Platonove dr~ave vidljivo da je on bio uvjeren, da je stvaranje savraene dr~ave po njegovim mislima neobhodno potrebno, jer se ina e ovje anstvo ne mo~e osloboditi bijede i nevolje. Samo se time mo~e sprije iti propast ovjeka pojedinca i cijelog gr kog naroda. Platon predvia stoga mogunost da se njegova savraena dr~ava nee ostvariti u podpunosti onako, kako ju je zamialjao. On dozvoljava, da se taj savraeni tip dr~avnog ureenja ostvari makad i samo djelomi no, samo pribli~no, no svakako u smjeru i duhu njegove sheme. Daljnji je dokaz za ovu injenicu taj, da je Platon pored najsavraenije dr~ave, opisane u Dr~avi izlo~io joa dva manje savraena tipa dr~ave u Zakonima i u Dr~avniku. Vidjeli smo, da je Platon u potonja dva djela u inio vrlo znatne ustupke u cilju, da olakaa ostvarenje savraene dr~ave odnosno da ustav tih idealnih dr~ava pribli~i onomu, ato je ve bilo djelomice ostvareno u proalosti u kojoj gr koj dr~avi ili je sli no onom ustavnom ureenju koje je negdje postojalo i u njegovo vrijeme. S glediata gospodarske doktrine nama se ini, da su najzna ajnije dvije Platonove misli: podpuna podreenost cjelokupne gospodarske djelatnosti u normativnom pogledu; ona je pod injena najdalekose~nijim zahvatima odnosno zakona. U eti kom je pogledu ta djelatnost, ukoliko se vrai upotrebom robova irelevantna, a ukoliko se vrai radom slobodnih ljudi je u najboljem slu aju (qumoeidaj), no veinom neato nemoralno, ime se baa i opravdava strogi zahvat dr~ave, koji ima da sprije i nemoralnu ekspanzivnost pojedinca u gospodarskom zbivanju; i podpuno odklanjanje svakog dinamizma u gospodarskom razvoju. Svaka te~nja dinamizma dovodi do socijalne i ekonomske nejednakosti, ime se stvara ne samo nezadovoljstvo i bijeda na jednoj strani, a obilje i raskoa na drugoj, nego se time onemoguuje i o~ivotvorenje harmonije, jednake sree cijele dr~avne zajednice. Mnogo se je raspravljalo o pitanju, da li je i u kojoj mjeri djelomi ni komunizam, kako je zamialjen u Platonovoj Dr~avi istovjetan s danaanjom komunisti kom ideologijom. Mislimo, da na ovo pitanje treba odgovoriti negativno i to u glavnom iz slijedeih razloga: ponajprije je svrha komunisti kog sustava, predvienog u Dr~avi za stale~ uvara sasvim razli ita od cilja koji ~eli ostvariti komunisti ki program u smislu Karla Marxa i pojedinih njegovih ortodoksnih sljedbenika. Platonu je svrha ostvariti re~im kreposti i pravednosti u cijelom dr~avnoj zajednici. Ovom cilju za volju moraju oni koji vode upravu dr~ave ~ivjeti po posebnim pravilima, jer se ina e po Platonu ~eljena svrha ne bi nikako mogla ostvariti. Nejednakosti, koje su posljedice postojanja privatne svojine, slobodne utakmice, slobode u sticanju ne tretira Platon kao zlo zbog toga, ato se njima stvara nejednakost u gospodarskom smislu, naime jaz izmeu bogataaa i siromaha, nego prvenstveno zato, jer se ovakovim stanjem onemoguuje graanima spoznaja i vraenje kreposti i pravednosti. Zbog nazora o radu i ropstvu i o podpunoj podreenosti gospodarske djelatnosti u ~ivotu ovjeka, koji su tipi ni za sve mislioce stare Gr ke, Platonu je posve strana i nepoznata misao vodilja danaanjeg komunisti kog programa, koji ~eli stvoriti novi gospodarsko socijalni poredak zato da se odnos rada i koristi od rada postavi na novi temelj pravednosti tako, da svaki graanin sudjeluje na raspodjeli gospodarskih dobara onoliko koliko je svojim radom u estvovao u proizvodnji. Problem podjele dobara i odnosa izmeu kapitala i rada - to su problemi, koji s navedenog ve razloga za Platonovo umovanje uope ne postoje. Platon odbija gospodarski dinamizam a komunisti ~ele razbiti ljudski egoizam, Platon ~eli ostvariti krepostan ~ivot - komunisti gospodarsku jednakost i socijalnu pravdu. Platon nikako ne misli na ono, ato je re eno Marxovim krilaticama: izvlaateni treba da izvlaste svoje izvlastitelje - i u onoj, da je komunisti ki pokret pokret ogromne veine u korist ogromne veine. On to ne misli zato, jer posve druga ije gleda na odnos izmeu ovjeka kao gospodarske jedinice i gospodarskog rada i jer uope ne smatra problem podjele gospodarskih dobara polaznom to kom za svoje prijedloge. Njegov je komunizam aristokratski komunizam: oni koji ~ive u kolektivisti kom re~imu predstavljaju stale~ s najveim povlasticama, ali i s najveim obvezama prema dr~avi. Kolektivizam je dakle za taj stale~ jedno odricanje, jedna velika ~rtva, koju njegovi pripadnici pridonose za usreenje itave zajednice. Ve po tome je jasno, da je to neato, ato nije nikako ni srodno ni sli no danaanjoj komunisti koj ideologiji. Dodirna bi se to ka izmeu obje ideologije mogla jedino nai u ovome: i Platon i komunisti ki program ~ele na neki na in etizirati gospodarsko zbivanje: Platon po dr~avi provedenom, dakle prisilnom harmonizacijom pojedina nih gospodarskih interesa, a komunizam prisilnim niveliranjem gospodarskih jedinica i po mogunosti trganjem egoizma iz ljudske duae bar u koliko se on odrazuje u gospodarskom zbivanju. Od Platonovih savremenika i u enika Sokratovih, koji su u svojim djelima razlagali i neke misli o gospodarstvu treba spomenuti Atenjanina Ksenofonta (431-355 pr.Kr.) U djelu o gospodarstvu (O konomikj), pisanom u obliku dijaloga Sokrata sa Kritobulom iznosi Ksenofont razne misli o gospodarstvu uope, a napose o tom kako treba voditi pojedina no kuanstvo te daje upute za poljodjelski rad. Ksenofont tu dosta plasti no obrazla~e podjelu rada izmeu mu~a i ~ene u selja kom gospodarstvu, u kojem sve poslove izvan kue treba da obavlja mu~, a one u kui ~ena. Na Platonova razlaganja podsjea nekoliko misli o tome, da se znanje o razumnom gospodarenju sti e odgojem, koja treba da u ovjeka usadi poznavanje i vraenje krijeposti. "Jer lijepo i dobro ne raste ljudima za ~ivot od mlaana nego po krijeposti". Jednako u smislu Platona zagovara Ksenofont red u privatnom i javnom ~ivotu kao temeljnu predpostavku za polu enje sree i sklada u ~ivotu pojedinaca i zajednice. Ksenofontov mali spis O prihodima predstavlja prvo financijsko politi ko djelo klasi ne gr ke knji~evnosti. Ksenofont predla~e, da atenska dr~ava treba da sama eksploatira rudnike srebra u Laurionu umjesto da ih daje u zakup privatnim poduzetnicima. Time e naime dr~ava znatno povisiti svoje prihode ne povisujui porezno optereenje svojih graana a ujedno e se time poveati ope blagostanje. U ovom djelu iznosi Ksenofont posve osebujno antikvantitetno glediate o novcu. Suprotno svim predstavnicima znanosti o gospodarstvu Ksenofont dr~i, da poveanje opticaja srebrenog novca nee sniziti njegovu vrijednost, jer e ljudi tim viae tra~iti i trebati taj novac im e ga viae biti u prometu. Kod zlata nasuprot priznaje Ksenofont djelovanje kvantitetnog zakona t.j. poveanje proizvodnje dovelo bi do smanjenja njegove vrijednosti. Prof. Gonnard tuma i ovo udno i pomalo bizarno glediate Ksenofontovo time, da je u ono vrijeme vrijedila u Ateni ista srebrena valuta pa je Ksenofont bio uvjeren, da se vrijednost zlata ravna prema vrijednosti srebra, a ne obratno, poato je samo srebro bilo valutni metal, a zlato obi na roba. Nama se ini, da ovo tuma enje nije baa uvjerljivo, jer znamo da se je u staroj Gr koj ve po evai od VII. vijeka pr.Kr. kovao zlatni novac, i novac od elektrona (smjese zlata i srebra razli itog omjera), pa je takav novac u Ksenofontovo vrijeme vjerojatno kolao i u Ateni i ako atenska dr~ava sama takav novac onda nije kovala. Zna ajno je svakako, da iz Ksenofontovih misli u ovom djelu ve izvire neki hrizohedonizam, koji pomalo podsjea na merkantilisti ki ideal. U oatroj opreci s Platonovim mislima smatra Ksenofont o ito po~eljnim, da se sticanjem novca ato viae povea blagostanje Atenjana, a ujedno smatra po~eljnim, da si i dr~ava povea prihode boljim izkoriatenjem svojeg rudnika srebra, dakle na na in, koji ne iziskuje poveanje poreznih tereta. I u Ksenofontovim djelima dolazi donekle do izra~aja utopisti ki smjer njegovog velikog druga Platona. U djelu Kirupedija ocrtao nam je naime sliku idealnog vladara u osobi Kira starijeg, koji je samo po vanjatini Perzijanac, a ina e utjelovljuje idealna svojstva Sokrata i spartanskog kralja Agesilaja kojeg je Ksenofont osobito volio i poativao. Ureenje savraene dr~ave, kako je ovdje zamialjeno podsjea donekle na prosvjeeni apsolutizam, po kojem su apsolutisti ki vladari XVIII. vijeka vodili upravu dr~ava ~elei ostvariti dr~avu blagostanja (Wohlfahrtsstaat). Od svih je starih gr kih filozofa najviae obradio gospodarska pitanja Aristotel (384-322 pr.Kr.) bez sumnje jedan od najveih umova ovje anstva i prvi dosad poznati enciklopedista, koji je svojim znanstvenim radom obuhvatio sve onda poznate znanosti i svakoj odredio zadatak, sadr~aj i metodu. Za znanost o gospodarstvu dolazi u obzir dva Aristotelova djela. Politika (u 8 knjiga, konac djela fali: Politik i Etika ('Hqik Nikomceia u 18 knjiga). Tree djelo o gospodarstvu u 2 knjige, ne dolazi u obzir jer o ito ne poti e od Aristotela; prvu je knjigu mo~da sastavio Teofrast, dok druga poti e iz kasnijeg vremena. U svojim se je mislima o ureenju savraene dr~ave Aristotel oatro odjelio od svog velikog u itelja. On se doduae takoer bavi ovim pitanjima, ali zamialja savraenu dr~avu sasvim druga ije. Njegova koncepcija nije viae utopisti ka - Aristotel je realista. Namjesto isto aprioristi ke metode Platonove postupa Aristotel ve dobrim dijelom induktivno. Dilemu, koju su postavili ve sofisti o tom, da li dr~ava postoji po prirodnom ili po ljudskom zakonu rijeaava Aristotel kompromisom kojim izmiruje opreku. Dr~ava postoji po njemu po prirodnom zakonu dakle (fsei), jer je ovjek po prirodi druatveno bie (fsei zon politikn). Svrha joj je ostvarenje krijeposti dobrote (to e zn : neka), a ta je svrha imanentna pojmu dr~ave, ona predstavlja bit same dr~ave. To je posljedak Aristotelovog metafizi kog razlaganja o svrsi svih stvari: svrha je istovjetna s kona nim posljedkom razvoja biti same stvari. Dr~ava je dakle nu~no nastala po prirodnom zakonu, jer je po Aristotelu cjelina uvijek pre a od dijelova (t gr lon prteron nagka9 on enai to marouj). Tu se kako vidimo Aristotel ipak vraa tom apriorizmu i odstupa od empirijsko analiti ke metode. Prvotni, najopenitiji oblici, u kojima se ljudi udru~uju nemaju ipak po Aristotelu joa zna ajke dr~ave. To su porodica (okoj) i seoska zajednica (kmh). Razlike su u slijedeem: 1) kod porodice i sela istovjetna je svrha zajednice sa svrhama svih lanova zajednice. Kod dr~ave nije tako, jer dr~ava udovoljuje svrhama, koje su viae od svrha pojedinih lanova zajednice; 2) prvotne zajednice ujedinjuju samo sli ne ili jednake jedinice, a tek dr~ava ujedinjuje raznolike jedinice; 3) samo dr~ava ima svojstvo i sposobnost, da mo~e sve postavljene svrhe i potrebe zadovoljiti u vlastitom krugu (tzv. atrkeia - samosvojnost), dok kod drugih zajednica to nije slu aj. Na in ureenja same dr~ave kao i iznala~enje i opredjeljivanje svrha, koje e se nastojati ostvariti u dr~avnoj zajednici ovisi o volji i te~njama samih ljudi. U tom pogledu dakle ureenje dr~ave nije po Aristotelu rezultat djelovanja nekog prirodnog zakona, nego odraz slobodnog razvoja ljudske volje. U tom le~i kompromis kojim je Aristotel rijeaio navedenu dilemu, kako su je bili iznijeli joa sofisti. Kako smo ve spomenuli i Aristotel se bavi problemom savraene dr~ave. No polazna je to ka razmatranja kod Aristotela posve druga nego li kod Platona. Aristotelu je savraena dr~ava mogua samo za savraene ljude. Za onakve pak ljude, kakvi su u stvarnosti, mo~e savraena dr~ava biti samo ona, koja vodi ra una o priroenim, obi nim, neizbje~ivim svojstvima tih ljudi. Stoga je Aristotelu polazna to ka za ureenje najbolje ostvarive dr~ave priznanje na ela individualnosti: najbolja je dr~ava ona koja e svakom pojedincu osigurati maksimum sree i zadovoljstva. Paralelno s time treba priznati na elo heterogenosti za sve sastavne dijelove dr~ave - pojedince. Dr~ava se sastoji i mora sastojati iz heterogenih elemenata. Ljubav i srodnost su elementi, koji gospoduju svakim ovjekom i stvaraju heterogenost te~nja, pa ih stoga treba priznati najveim idealima dr~avne zajednice. Aristotel je kako vidimo pristupio ureenju najbolje dr~ave s mnogo realizma te su prema tome njegove misli u oatroj opreci s Platonom. Logi no je stoga, da Aristotel za svoju najbolju dr~avu zabacuje fantom jedinstva i jednakosti, po kojem svaki treba da sarauje na dobru zajednice po volji vrhovne vlasti, utjelovljene u filozofima i da tomu za volju ~rtvuje svoje osobne interese i svoje osobno zadovoljstvo. Tako isto pobija Aristotel Platonove misli o zajednici ~ene i djece i ukidanju privatnog vlasniatva kao pogreane i neprovedive. Tendencija ujedinjavanja uniatava po Aristotelu jedinstvo, jer je, kako je ve re eno, heterogenost elemenata unutar dr~ave neophodno nu~ni atribut svakog dr~avnog poredka. Openito i apstraktno stvorio je Aristotel 4 temeljne, formalne kategorije o svrhama, koje mora svako ureenje dr~ave o~ivotvoriti. Te su temeljne kategorije kao neki opi okvir za stvaranje i izgraivanje svih dr~avnih ustava. Te su kategorije slijedee: causa finalis - ostvarenje sree i zadovoljstva odnosno kreposti; causa materialis - pu anstvo i dr~avno podru je; causa formalis - ustavno ureenje; causa efficiens - dr~avna vlast sa svojim ciljevima i potrebama na jednoj strani, a graani sa svojim ~eljama i potrebama na drugoj. Ova je Aristotelova kategorizacija dominirala u nauci o dr~avi kroz itav srednji vijek a i kasnije. U Aristotelovoj savraenoj dr~avi ne postoji stroga staleaka organizacija kao kod Platona. Dr~avljani su meutim ipak po svojim politi kim pravima podijeljeni u dvije skupine: politi ari, vojnici i sveenici su punopravni graani, dok seljaci obrtnici i trgovci ne mogu biti punopravni graani, seljaci zato ato nemaju dosta vremena za obavljanje javnih poslova, a trgovci i obrtnici zato, jer se bave neplemenitim zanimanjima. U pitanju ropstva ostao je ipak Aristotel vjernim u enikom Platonovim. Rob je po Aristotelu orue s duaom, ~ivo orue za razliku od mrtvog orua. Rob je po prirodi odreen za to da bude robom, jer mu umne sposobnosti se~u samo dotle, da zna raditi po nalogu gospodara, odnosno da obavlja mehani ke poslove. Ropstvo je prirodna pojava i stoga ne mo~e rob nikad postati slobodnim ovjekom niti mo~e obratno slobodan ovjek postati robom. Razlika naime izmeu roba i slobodna ovjeka nije kvantitativna nego kvalitativna - ona je kako Aristotel isti e tolika kao razlika izmeu duae i tijela ili izmeu ovjeka i ~ivotinje. Rob naime ima samo toliko razuma, da mo~e sluaati tui razum, ali ne mo~e samostalno razumno postupati. Aristotel doduae priznaje, da ima slu ajeva gdje slobodan ovjek od prirode nije slobodan ovjek, a i takvih gdje rob nije od prirode rob (Politika I. knj. 5. pogl. str. 1255b). No po Aristotelu ne mo~e ovaj izuzetak ukinuti ispravnost postavljenog pravila, nego e imati samo taj posljedak, da u ovakvim slu ajevima gospodar i rob mogu biti prijatelji. Osobito su zanimljivi Aristotelovi nazori o gospodarstvu jer predstavljaju najdublje i najviae razraene misli, koje je na tom podru ju dao cijeli stari vijek. Aristotel razlikuje (Politike I. knj. 8 i 9 pogl.) gospodarenje i priraivanje i prema tome razlikuje umjee gospodarenja (o konomik) i umjee priraivanja (crhmatistik). U najopenitijem se smislu nauka o gospodarstvu odnosi na upotrebu, a nauka o priraivanju na nabavljanje gospodarskih dobara. U tom je smislu priraivanje (prirad) sastavni dio gospodarstva. Aristotel razlikuje prirodne ili iskonske i neprirodne vrste sticanja gospodarskih dobara. Meu prirodne spadaju gospodarski rad nomada, seljaka, razbojnika, ribara i lovaca, a meu one druge spadaju sve one vrste gospodarskog rada, koje se osnivaju na zamjeni i trgovini. Meutim sva hrematistika nije po Aristotelu neprirodna i stoga nedozvoljena i nemoralna. Aristotel priznaje, da je hrematistika prirodna posljedica kulturnog razvoja ovje anstva, koja se ogleda u diferenciranju rada i potreba meu ljudima. Zamjena je dobara prema tom dozvoljena i potrebna, u koliko poma~e ostvarenju cilja, da ljudi mogu bolje, obilnije i jeftinije namirivati sve svoje gospodarske potrebe. Aristotel isti e pri tom sasvim ispravno, da svako gospodarsko dobro ima u zamjenbenom gospodarstvu i hrematisti ku i gospodarsku funkciju: cipele mogu slu~iti obla enju ili zamjeni. U prvom je slu aju njihova upotreba gospodarska, jer se radi o izravnoj upotrebi, a u drugom hrematisti ka, jer se radi o sredstvu za polu enje trgova kog dobitka. Meutim je i ova hrematisti ka upotreba cipela joa uvijek prirodna, samo nije neposredna, jer se na kraju krajeva cipele prave zato, da se nose, ne zato da se mijenjaju ili prodavaju za novac. Meutim mo~e po Aristotelu hrematistika imati cilj, koji je neprirodan i stoga nedozvoljen. Cijelo naime gospodarstvo ima po njemu zadatak, da ovjeku stvori zadovoljstvo u njegovom materijalnom ~ivotu, blagostanje. Kako ni u jednom umjeu orue nije neograni eno tako je i kod gospodarstva. Izvjesna ograni ena koli ina tog orua naime gospodarskih dobara podobna je ostvariti podpuno zadovoljstvo i blagostanje u dr~avnom i privatnom kuanstvu. Svaki je viaak orua, naime gospodarskih dobara preko te granice suviaan i nepotreban, jer je cilj gospodarenja ostvaren. Stoga pobija Aristotel Solonov stih: "Bogatstvo nema vidljive, ovjeku odreene mjere". Ukoliko dakle hrematistika ima jedino ciljem sticanje novca i bogatstva ona je neprirodna i nedozvoljena. Tu protivuprirodnost dokazuje Aristotel i drugim na inom. On se u neku ruku vraa na Protagorinu antropocentri nu zasadu: "Priroda ne stvara ni esa bez svrhe; biljke su stvorene radi ~ivotinja, a ~ivotinje radi ljudi; izravno je neizravno sve u prirodi stvoreno da slu~i ovjeku." Odatle se po Aristotelu mo~e izvesti zaklju ak, da se prirodnim dobrima - a ovamo spadaju sva gospodarska dobra - imaju ljudi slu~iti adekvatno svrhama za koje su odnosna dobra po prirodi stvorena. Stoga je hrematisti ka upotreba tih dobara - sticanje novca i bogatstva neato neprirodno. S analognom motivacijom dokazuje naprotiv Aristotel, da rat mo~e biti prirodno, dakle dozvoljeno sredstvo sticanja gospodarske koristi. Jer ima i ljudi i itavih naroda koji su stvoreni za to da slu~e drugima (analogija s opravdanjem ropstva). Ako ti narodi nee dragovoljno ispuniti svoju du~nost slu~enja drugima, mo~e ih se ratom na to prisiliti. I takav je rat opravdan prirodnim zakonom, a ujedno spada u podru je gospodarske znanosti. Neprirodnost i razliku hrematistike spram gospodarstva dokazuje Aristotel komparacijom s djelatnoau vojnika vojskovoe i lije nika. Lije niku je pravi zadatak polu iti zdravlje bolesnika a vojskovoi pobjedu nad neprijateljem. Ako pak lije nik odnosno vojskovoa smatraju ciljem svojeg rada sticanje novca, onda je to neprirodan i nemoralan na in vraenja njihovog poziva. Isto je tako hrematistika protuprirodna upotreba jedne ina e prirodne te~nje ovjeka. Prirodna je te~nja za blagostanjem, a neprirodna je te~nja lakomost za novcem i bogatstvom, koja ne vodi ra una o moralnim vrijednostima krijeposnog ~ivota. Ovakvu hrematistiku naziva stoga Aristotel pervertiranim sitni arenjem (kramarstvom - metablhtik kaphlik). Aristotelovi se nazori u neku ruku dodiruju s antitezom, s kojom se i danas u znanosti i gospodarstvu bore odnosno susreu dvije opre ne temeljne zasade o vrhovnom cilju gospodarskog rada i zbivanja: obskrbno gospodarstvo ili tr~iano gospodarstvo (Bedarfsdeckungswirtschaft odn. Marktwirtschaft). I danas je veoma aktuelna rasprava o pitanju, da li cjelokupno gospodarsko zbivanje treba prosuivati s glediata svrhe, naime optimalnog namirenja svih gospodarskih potreba ovje anstva ili treba polu enje ove svrhe prepustiti slobodnom prosuivanju svih pojedinaca, koji na bilo koji na in sudjeluju u gospodarskom ~ivotu, a zna ajno je za njih, da su svi potroaa i a pored toga svaki na drugi na in sudjeluje u gospodarskom ~ivotu. Aristotel je donekle sli nu antitezu rijeaio na izlo~eni na in: gospodarske te~nje imaju prirodnu granicu u stvaranju zadovoljstva i blagostanja. Gospodarska su dobra oru~je, sredstva za polu enje ove svrhe. Svaka druga svrha gospodarenja - te~nja za novcem i bogatstvom - neprirodna je. Jedan pak dio borbe za gospodarska dobra odpada kao neplemenito zanimanje na robove, ime je na neki na in odkinuta oatrica borbe za gospodarska dobra odnosno borbe za polu enje gospodarskog zadovoljstva. U vezi sa svojim nazorima o gospodarstvu i hrematistici razvio je Aristotel svoju teoriju novca (Politika I. knjiga 9. pogl. i Nikomahova etika V. knj. 5. pogl. Aristotelu je novac tvorevina, preduslov i neizbje~ivi pratilac svakog razvijenijeg zamjenbenog gospodarstva, ato je bez sumnje ispravno. Otud zaklju uje Aristotel da je novac odreen za vraenje svoje funkcije sporazumom interesenata, dakle manje viae svih jedinica narodnog gospodarstva ili njihove prete~ne veine. Taj je sporazum izra~en u zakonu. To je u skladu s ve spomenutom temeljnom zasadom Aristotela, prema kojoj je dr~ava stvorena djelovanjem prirodnog zakona, no njeno ureenje ovisi o volji njenih graana. Novac je osim toga onaj zajedni ki nazivnik u kojem se konkretiziraju i realiziraju sve gospodarske potrebe ljudi. Ova je misao jasno izra~ena u tekstu Nikomahove etike, koju smo citirali. Aristotelovo se umovanje mo~e mo~da sa~eti u slijedee: Potrebe se odrazuju u vrijednostima i u sudu o vrijednostima, a vrijednosti se odrazuju i jedinstveno izrazuju u novcu. Aristotel isti e doduae u Politici na citiranom mjestu, da novac ne postoji od prirode i da dobiva svoju vrijednost po jednoj konvenciji, po zakonu koji se mo~e i tako izmijeniti, da se novcu ne prizna nikakva vrijednost. No time se, dr~imo hoe samo protuma iti postanak novca. Konvencijom i kasnije zakonom se odabire metal, odreuje i mijenja oblik, te~ina, smjesa i sli no, no novac je ipak stvarno neato ato ima vrijednost po naravi stvari, jer je on korelat potreba koje su i te kako stvarne i odreuju se u ope postojeim sudovima o vrijednosti, koje na jednaki ili sli ni na in stvaraju svi ljudi na temelju jednakih ili sli nih osjeaja. Aristotel navodi doduae i tezu, da je novac tek neka isprazna fikcija (bezvrijedna trica). No ne zaboravimo, da je Aristotel tu tezu naveo u kondicionalu, primjenjujui metodu koju on i ina e esto upotrebljava u svrhu da kod zamraenih problema navede razli ita opre na mialjenja. U tekstu etike izri ito je izra~ena misao, da novac ima i treba da ima stalniju i jedinstveniju vrijednost od svih dobara koje reprezentira. Novac je dakle ope mjerilo vrijednosti i ope sredstvo zamjene - ta mu je svojstva Aristotel po naaem mialjenju podpuno jasno pridao. Kad se pak postavi pitanje, o kojem se joa uvijek mnogo raspravlja: da li je Aristotel u pitanju nominalist ili metalist onda mislimo, da je dovoljno dokazano, da su mu nazori prete~no metalisti ki za razliku od Platonovih koji su kako smo vidjeli prete~no nominalisti ki. Kod prosuivanja ovog problema treba uzeti u obzir joa i slijedee: u Aristotelovo je vrijeme ve kroz najmanje 250 godina postojao novac u svim gr kim zemljama, pa je prema tome bilo ve viae ili manje provedeno nov ano gospodarstvo. Po glasovitom je francuskom numizmati aru Babelonu u toku cijele stare gr ke povijesti (od 8. vijeka pr.Kr. do 3. vijeka po Kr.) oko 500 do 600 dinasta i viae od 1400 gradova kovalo novac. Do god. 1901 bilo je poznato viae od 100.000 vrsta raznog gr kog novca. Mo~emo dakle sa sigurnoau tvrditi da je ve i u Aristotelovo vrijeme kolao lijep broj raznovrsnih vrsta novaca u gr kim zemljama izraen u brojnim kovnicama. Naprotiv je tzv. ~iralni novac u njegovo vrijeme vjerojatno postojao tek u zametku (anagrafe, singrafe, razni oblici predoznaka bez upotrebe gotovog novca koje je stvorilo gr ko pravo). Ve stoga bi glediata bilo teako zamisliti, da bi Aristotel, koji je bio realista kod prou avanja pojma novca puatao s vida ono, ato je u njegovo doba bila gotovo isklju iva stvarnost, naime kovani novac od plemenitih metala (zlata, srebra i elektrona) i novac od neplemenitih metala (bakar i smjese), koji je meutim takoer reprezentirao izvjesnu vrijednost vjerojatno znatno veu od danaanje. Ovako nam izgleda Aristotelova teorija nova ako ju prosuujemo s glediata stvarnosti gospodarskog ~ivota, koju je i on bez sumnje kao realista imao pred o ima. Sasvim druga ije opet izgleda stvar s teleoloakog glediata, o kojem je Aristotel takoer vodio ra una. Aristotel je naime prosuivao novac i kao sredstvo za sticanje bogatstva. Novac je, - ka~e on - po etak i kraj prometa i omoguuje vraenje onog oblika hrematistike, koji je Aristotelu eti ki najviae zazoran: sticanje bogatstva radi samog sticanja, dakle bez granica. Prirodno naime bogatstvo ima svoje granice u stvaranju zadovoljstva i blagostanja uz prirodnu ogradu da se takvim sticanjem ne povreuje vraenje krijeposti, nego da se krijeposni ~ivot smatra nekim korelatom povoljnog razvoja gospodarenja. Sticanje novca radi samog novca zna i napuatanje svakog ideala krijeposti i zna i napuatanje svih granica. Ide se u bezgrani nost. Ovakav ovjek nema nikad dosta novaca. U tom je dakle smislu Aristotel protivnik novca s vlastitom velikom unutraanjom vrijednosti, jer u takvom novcu o ito vidi podstrek za razvoj eti ki podpuno negativnog oblika priradnog rada. Koliko meutim Aristotel cijeni sudjelovanje eti kog, teleoloakog imbenika u gospodarskom pa i u hrematisti kom radu vidi se iz anegdote o filozofu Talesu iz Mileta, koju nam pripovijeda i I. knjizi 11. poglavlju Politike. Talesu su se rugali da je kraj sve svoje mudrosti ostao siromaaan. Tales je meutim pomou astronomskih ra una unaprijed utvrdio, da e slijedee godine biti odli na berba maslina, pak je ve zimi iznajmio sve preae za ulje u Miletu i okolici za vrlo malu najamninu. Kad je slijedee godine berba maslina doista bila odli na, mogao je Tales sve te preae dalje iznajmiti uz veoma visoku cijenu pa je time zaradio vrlo veliku svotu. Htio je time svojim sugraanima dokazati, da i filozofi znaju zaraditi, samo ato ne idu za tim. S ovim je nazorima u tijesnoj vezi i Aristotelovo glediate o kamatima na nov ane zajmove. Novac je stvoren za to da slu~i prometu, dok po kamatima dobiva novac svojstvo da se sam iz sebe mno~i. (Politika I. knj. 10. pogl.). Otud naziv kamatima: tkon - mlado, jer su kamati sli ni svom roditelju - novcu. Ovakvo mno~enje novca iz njega samoga najviae se protivi prirodnoj svrsi novca i zato ovakav postupak treba najviae osuditi kao protuprirodan - zaklju uje Aristotel. Aristotelov je nazor o kamatima kasnije kako emo vidjeti u srednjem vijeku u velikoj mjeri iskoristila skolasti na filozofija. Aristotelova teorija privatnog vlasniatva, izlo~ena u II. knjizi 5. poglavlju politike je bez sumnje jedna od onih, koje su najbolje i najopenitije zasnovane do dana danaanjega. U glavnom je tu privatno vlasniatvo obrazlo~eno sa 4 slijedea argumenta: samo onda, ako postoji privatno vlasniatvo, uklonjene su sve one smetnje i sporovi koji su neizbje~ivi pratioci svake zajednice dobara (kolektivno vlasniatvo); svaki e rae raditi i proizvoditi, kad zna da radi za vlastitu korist. Ovaj podstrek za rad mo~e dr~ava joa poja ati time, da u izvjesnim slu ajevima zakonom predvidi participaciju na upotrebu tueg dobra ili time da u izvjesnim slu ajevima predvidi zajedni ku upotrebu izvjesnog dobra. Idealni smjer ima biti: privatno vlasniatvo pojedinca, kombinirano sa zajedni kom upotrebom u izvjesnim slu ajevima; privatno vlasniatvo stvara posebno zadovoljstvo, koje se kako Aristotel ka~e, ne mo~e rije ima opisati. To proisti e iz egoizma, koji je priroda usadila u ovjeka, pa bi prema tome bila protuprirodna svaka te~nja, koja bi iala za tim da taj instinktivni poriv iztrgne iz ovjeka; samo onda kad postoji privatno vlasniatvo postoje predpostavke za vraenje dviju va~nih krijeposti: samozataje i dare~ljivosti. Primjer samozataje je po Aristotelu: odrei se tue ~ene, dok se dare~ljivost o ituje u onomu ato pru~amo prijateljima, drugovima i gostima. Treba uzeti u obzir - ka~e Aristotel - ne samo sve one nedostatke kojih nas kolektivizam oslobaa, nego i sve one prednosti, koje nam zajednica dobara oduzima, a tih prednosti ima toliko, da bi bilo sasvim nemogue ~ivjeti bez njih. (Politika II. knj. 5. pogl. str. 1293b). Loae posljedice privatnog vlasniatva u prakti nom ~ivotu ne proisti u po Aristotelu otud, ato vlasniatvo nije zajedni ko nego jedino od ljudske zlo e. U vezi s tim zabacuje Aristotel izri ito Platonovu utopiju o zajednici dobara i o izjedna avanju ljudi. "Cijela naime dr~ava ne mo~e biti sretna, ako ne budu svi ili bar veina ili izvjesni dijelovi u posjedu sree. Jer sa ~ivotnom sreom nije onako kao sa parnim brojem. Kod parnog broja mo~e cjelina biti parna i ako ni jedan njen dio nije paran, no kod sree to nije mogue. Meutim ako uvari ne budu sretni, tko e onda biti sretan u dr~avi?" (Politika II. knj. 5. pogl. str. 1264 b). I u svojim populacionisti kim nazorima odvojio se je Aristotel bitno od Platona. Njemu nije pred o ima podpuno stacionarna dr~ava; No o igledno je takoer predviao opasnosti, koje mogu smanjiti ili sprije iti ostvarenje optimalne sree, a poti u od premalog ili prevelikog porasta pu anstva. Aristotel tu izla~e misli veoma sli ne onima, koje danas propovijeda savremena eugenetika, a motivi su mu o ito u vezi s onimraznim pesimisti kim zasadama o meusobnoj zavisnosti broja pu anstva i polu ivog prosje nog standarda ~ivota, ato ih zastupaju sve maltuzijanske struje. Aristotel tra~i da se sakato roena djeca ne smiju odhraniti. Isto tako treba zakonom propisati maksimalni broj bra ne djece. Preko dozvoljenog broja za eta djeca imaju se eventualno odstraniti poba ajem ali prije nego li plod (foetus) pokazuje znakove ~ivota. Eugenetski i socijalni zna aj imaju i Aristotelovi savjeti o najpovoljnijoj dobi ~ivota za sklapanje brakova i o razdoblju ~ivota, unutar kojeg treba raati djecu. Muakarci neka se ~ene sa 35-38 godina, a ~ene sa 18, a raanje zakonite djece ima prestati kad muakarac dosegne 50-54 godinu ~ivota (a ~ena vjerojatno 43). Ovaj savjet obrazla~e Aristotel bioloakim razlozima: to su naime one godine ~ivota, kad su muakarci i ~ene najzreliji, u naponu snage ~ivota, te se mo~e o ekivati najbolje, najzdravije potomstvo. (u lanku Aristotel u Hrv. Enciklopediji I. sv.str. 614) S Aristotelom je u glavnom izcrpljeno sve ono, ato je na podru ju misli o gospodarstvu pozitivnog dao klasi ni gr ki vijek. Jedino joa Tukididova povijest sadr~i dosta misli, kojima se povijesno zbivanje tuma i gospodarskim razlozima. No Tukidid se je kako ka~e Gonnard zadovoljio s konstatacijom injenica i izvjesne uzro ne veze tih injenica, no nije razvio samostalnih misli o gospodarstvu odnosno o gospodarskoj teoriji. Od filozofskih akola poslijeklasi nog gr kog razdoblja, koje imaju sve viae ili manje svoj korijen u Sokratovoj akoli treba joa ovdje spomenuti stoike, cinike i epikurejce. Stoici su izgradili tezu, da je cilj ~ivota sticanje bla~enstva po krijeposti. Stoga su stoici kao oatri individualisti protivnici svake dr~ave, koja bi kao kod Platona na sve mogue na ine i u svim moguim pravcima vezala pojedinca. Pojedinac treba da sam iz sebe nae put do krijeposti i do bla~enstva. Zato je mudar i krijepostan onaj koji zna podnositi i odricati se (izreka Aristipa iz Kirene). Oni dokazuju istovjetnost razuma i prirode, istovjetnost moralnog i prirodnog zakona (Gonnard l.c.15). Stoici uskrisuju na neki na in Heraklitov monizam i njegov zakon o jedinstvu u prirodnom zbivanju, oni vjeruju u postojanje nekih prirodnih zakona, koji dirigiraju ne samo fizi ki nego i duaevni ~ivot ovjeka i time su na neki na in postali prete e filozofa XVIII. vijeka i fiziokrata. U prakti nom ~ivotu stoici tra~e suzbijanje strasti i provedbu izvjesne askeze. Cinici idu joa korak dalje od stoika u razaranju Platonovih utopisti kih misli i dokazuju prirodnu jednakost ljudi, prema kojoj ljudi treba da postupaju uzajamno kao braa. Diogen iz Sinope, u enik Antistenov bio je prvi Grk, koji je izjavio, da je svjetski graanin, - kozmnopolit, pa cinici dosljedno prema svojoj zasadi o bratstvu ljudi odbacuju ropstvo. I cinici propovijedaju neki kolektivizam, zabacuju porodicu, brak i privatno vlasniatvo, no ne ine to za to, da dr~avu u ine jedinim vodi em ~ivota svih graana, nego naprotiv zato jer u na elu pori u potrebu postojanja dr~ave. Oni su krajni individualiste u neku ruku prete e anarhizma. Epikurejci, iji je predhodnik bio Sokratov u enik Aristip, osniva  kirenske akole, proklamiraju eudajmonizam vrhovnim ciljem ljudskog ~ivota. Strasti ne smiju gospodovati ovjekom ve obratno ovjek treba da gospoduje strastima. Krijepost je samo sredstvo za ostvarenje bla~enstva. Isto je tako stvaranje dr~ave samo u toliko razumno i opravdano ukoliko se time olakaava ili poja ava ostvarenje eudajmonisti kog cilja. Dr~ava kao vrhovni oblik udru~ivanja ljudi ima svrhu i opravdanje u toliko, u koliko omoguuje pojedincu, da u veoj mjeri stekne zadovoljstvo i sreu nego kad bi svaki ostao sam za sebe. Mo~e se stoga rei, da su ovim nazorom epikurejci u neku ruku postali prete om teorije druatvenog ugovora, kakvu ju je najja e u XVIII vijeku izgradio J.J. Rousseau. U odnosu spram radosti ~ivota Epikurejci propovijedaju rezignaciju, odricanje jer je cijeli sadr~aj ~ivota, u koliko je zasnovan na u~ivanju isprazan i bezbo~an. Zato oni propovijedaju ataraksiju, ravnoduanost kao vrhovni cilj, koji treba da filozof polu i u ~ivotu. Time su Epikurejci u neku ruku predhodnici skepti ara, filozofskog pravca, koji uz sve ja e prodiranje misticizma s istoka, karakterizira filozofiju posljednjih vijekova staroga vijeka, doba sumraka antikne gr ke filozofije. Onaj individualizam, koji je, kako smo vidjeli, ve karakterizirao umovanje sofista prevladao je u sve veoj mjeri mislima gr kih filozofa i doveo ih do krajnosti u dva smjera: s jedne se strane tra~i odricanje ovjeka od svih te~nja, koje kao strasti po~ude i sli no prate ljudski ~ivot, a s druge se strane tra~i odvajanje od okoline, od svih spona i obzira, koje stvara ~ivot u ljudskoj zajednici. Mo~e se rei vrhovna je misao vodilja ovog umovanja: unutarnje osloboenje ovjeka pojedinca. Ova je vrhovna te~nja plasti no izra~ena u izreci Lukijana iz Samozate, jednog od epigona klasi ne gr ke filozofije, koji je ~ivio u II. vijeku poslije Krista: bla~en je samo onaj, koji je slobodan, no samo onaj koji se ni emu ne nada i ni ega se ne boji. S glediata su ekonomske doktrine, razumije se, ovi nazori posve negativni. Platonu je i prvim Sokrati arima gospodarska djelatnost bila neko nu~no zlo. To je bilo ono podru je ljudske djelatnosti, koje zaslu~uje prezir ili je eti ki irelevantno, a etizirati ga mo~e samo ona eti ka koncepcija, koju predstavlja i sprovodi idealna dr~ava. Aristotelu je opet ta djelatnost potrebna za stvaranje eti kog sklada u ljudskoj zajednici; prema tome je ona djelomice ve eti ki pozitivna, dok su samo zloporabe, bolesne izrasline, koje se javljaju u vidu lakomosti za novcem nedozvoljene, eti ki zazorne. Epikurejci i Cinici ne misle viae tako pa ni Stoici: oni postavljaju ponovno pitanje, da li je i ukoliko dr~ava potrebna i da li je i ukoliko opravdan zahvat dr~ave u gospodarskom zbivanju i dolaze u glavnom do negativnog zaklju ka ili u najboljem slu aju dozvoljavaju dr~avi izvjesnu ingerenciju ali samo uslovno. Pri tom odkrivanju stoi ari, kako smo ve spomenuli, da postoji neka unutarnja, iskonska, apriorna i neprekora iva ograda, neki prirodni zakon, koji zaatiuje izvjesna iskonska prava svakog pojedinca i time stvara nepremostivu branu dopuatenoj i dopustivoj djelatnosti dr~ave. III. R i m Obi no se misli, da su Rimljani na podru ju gospodarske misli dali joa manje od starih Grka. Rimljani su bili prvenstveno narod vojnika - osvaja a, narod organizatora - upravnika, koji su nam ostavili savraeno izbruaeni sustav prava, koji i danas zadivljuje ovje anstvo a izgraen je na dvim temeljnim na elima: apstraktna dr~ava, nosilac vrhovne vlasti i izraz apstraktnog pojma prava i poativanje individualnosti, izra~eno u ekstremno konstruiranom pojmu privatnog vlasniatva. U vezi se s time posve ispravno isti e, da Rimljani u filozofiji nijesu stvorili niata novo i niata svoje. Prakti nom je duhu ovoga naroda bila tua sklonost za apstraktno umovanje, nepoznata im je problematika tra~enja krijeposti i razumno ispitivanje te prosuivanje te~nja ljudske duae upravljeno teleoloaki spram eti kog cilja. I doista Cicero, Musonius Rufus, Seneka, Mark-Aurel i drugi rimski filozofi nijesu stvorili nikakav nov filozofski smjer. Oni su ili eklektici ili su sljedbenici pojedinih mlaih gr kih filozofskih akola, veinom stoika i skeptika. Meutim nam rimska gospodarska povijest i njihova knji~evnost dokazuju, da se je prakti ni i organizatorni duh Rimljana o itovao baa u tom, da su se s prakti ne strane vrlo mnogo bavili gospodarskim pitanjima. Rjeaavanje je tih pitanja ostavilo vrlo vidne tragove u njihovom zakonodavstvu, u razvojnim linijama rimskoga prava, a izra~eno je i u njihovoj knji~evnosti. U gospodarskoj povijesti staroga Rima zauzimaju prvo mjesto pitanja poljoprivredne proizvodnje zatim pitanja podjele zemljianog posjeda i uope pitanje zaatite selja kog stale~a. Ve u prvo vrijeme republike odmah po izmaku razdoblja kraljeva bune se plebejci zbog nepravilne podjele dr~avne zemlje (ager publicus) i sele demonstrativno na sveto brdo (secesio plebis in montem sacrum) g. 494 pr.Kr. Intervencijom patricija Menenija Agripe rijeaen je spor bez ikakve agrarne reforme, a plebejci se zadovoljiae politi kim uspjehom, naime time, da je za njih stvoren poseban magistrat, tribunus plebis, koji je dobio jus auxilii et intercessionis u njihovu korist. Radilo se je ve onda o tome, da su prigodom vojni kog osvajanja na podru ju Italije mnoga zemljiata postala dr~avnom svojinom kao ratni plijen. Dio tog zemljiata dobili su kolonisti, dok je ostatak (ager publicus) kao tzv. ager occupatorius mogao svaki rimski graanin okupirati i zadr~ati za sebe ali samo precario modo, dakle ne sti ui pravo vlasniatva pa ak ni posjeda. Za iskoriaenje ovakvog zemljiata morao je njihov dr~alac - okupator plaati dr~avi posebnu pristojbu (vectigal), a dr~ava mu ga je mogla kad god je htjela oduzeti bez odatete. U praksi se je deaavalo, da su najvei dio ovog zemljiata okupirali imuni graani, koji su imali dovoljno kapitala za obraivanje, dok je za plebejce ostalo vrlo malo. ovaj su razvoj plebejci osjeali kao sve veu nepravdu tim viae, ato je mno~enjem pu anstva u Rimu i u itavoj Italiji glad za zemljom postajala sve veom, dok su plebejci uslijed estog ratovanja sve eae morali vraiti vojnu du~nost i time gubili mogunost, da predano obrauju zemlju. Stoga je pokret za agrarnom reformom o~ivio vrlo brzo poslije prve secesije plebejaca. Ve g. 486 pr.Kr. donesen je zakon (lex Cassia), kojim se propisuje razdioba dr~avne zemlje meu plebejce i saveznike. No zakon ostade na papiru, a svog je predlaga a Spuria Kasija Viscelina stajao ~ivota. Neato viae od stotinu godina kasnije (g. 367 pr.Kr.) doneseni su izgleda novi zakoni (leges Liciniae Sextiae), koji dokazuju, da je postojala potreba, da se rijeai problem zemljianih posjedovnih odnosa zajedno s pitanjem zadu~enja seljaka. Ti zakoni odreuju u glavnom slijedee: Nitko ne smije imati viae od 500 jutara dr~avnog zemljiata (ne quis plus quingenta jugera agri publici possideret) i Da se od glavnice nov anog duga ima odbiti sve ono, ato je ve plaeno na ime kamata, a ostatak se ima isplatiti u tri jednaka godianja obroka (ut deducto eo de capite quod usuris pernumeratum esset, id quod superesset, triennio aequis portionibus persolveretur). Kako vidimo, ovdje se propisuje najvea povraina dr~avnog zemljiata, koju je pojedinac smio imati, a ujedno se propisuje djelomi ni odpis nov anih dugova - o ito znak, da su airoke mase plebejaca, malih seljakadr~alaca dr~avnog zemljiata bile prezadu~ene i to vjerojatno radi lihvarskih kamata, koje su im ra unali njihovi vjerovnici. Zakonom dvanaest plo a iz g. 450 pr.Kr. bio je doduae kamatnjak na nov ane zajmove maksimiran s jednom dvanaestinom glavnice (dakle od prilike 8,3%) godianje, ali se o ito taj propis nije u praksi poativao ili je mo~da i taj kamatnjak bio previsok prema prosje nom rentabilitetu ondaanjeg selja kog gospodarstva. Ne znamo, u kojoj su mjeri provedeni propisi citiranih zakona. No svakako kona ni rezultat nije zadovoljio mase plebejaca. Oni su sve viae propadali i sve viae je rastao broj proletaraca tj. graana bez ikakve vlastite zemlje, osobito u samom Rimu. Sve ja i pokret nezadovoljstva izazvao je g. 133 pr.Kr. nov zakon, donesen na prijedlog pu kog tribuna Tiberija Sempronija Grakha. Tim se zakonom obnavljaju i dopunjuju propisi iz zakona Licinija Seksta: pored maksimalne povraine dr~avnog zemljiata od 500 jutara mo~e okupator pridr~ati joa po 250 jutara za dva sina. Viaak se zemlje ima podijeliti meu siromaane plebejce, koji nemaju vlastite zemlje. Svaka porodica ima dobiti 20-30 jutara. Okupator, koji primjenom ovog zakona izgubi dr~avnu zemlju ima dobiti odatetu za u injene investicije. Novi vlasnici ne smiju otuiti dobivenu zemlju. I ovaj je zakon ini se samo djelomice proveden u ~ivot. Stoga se plebejci opet pobuniae, pa je Gajo, mlai brat Tiberija Grakha poveo g. 123 pr.Kr. ponovnu akciju za podpunu provedbu zakona. Bude izabran poseban odbor trojice (tresviri agris dandis assignandis) za provedbu diobe kojem su lanovi bili oba brata Grakha i Apije Klaudije. Meutim je u nemirima, koji su doskora izbili ubijen Gaj Grakho, a itava je reforma u najkraem roku likvidirana. Na prijedlog pu kog tribuna Marka Livija Druza, podkupljenog od patricija i optimata, ukinuta bi najprije odsvojna zabrana, a odmah je zatim lex Thoria iz g. 118 pr.Kr. ukinula cijelo Grakhovo zakonodavstvo. Plebiscitom iz g. 111 pr. Kr. proglaaen bi cijeli ager publicus slobodnim vlasniatvom dosadanjih dr~alaca bez obveze na bilo kakva podavanja. Cijela ova stoljetna borba za zemlju, pokazuje nam, koliko su agararna pitanja bila sudbonosna za politi ki i gospodarski razvoj rimske dr~ave. Plodna je Italija postala uslijed osvajala kih ratova sve tijesnijom bazom za prehranu sve brojnijeg pu anstva, a posjedovni su odnosi sve viae odmicali od nekadanje patrijarhalne pribli~no jednake podjele posjeda u pravcu stvaranja sve ja ih latifundija, veleposjeda u rukama patricija i raznih novih bogataaa (homines novum). Meutim je u sve veoj mjeri rastao broj proletaraca bez zemlje a i bez drugog te evnog zanimanja. Ni na novim velikim posjedima nijesu plebejci - seljaci bez zemlje mogli nai dovoljno zarade, jer su te velike posjede prete~nim dijelom obraivali robovi. Tako se je dogodilo, da je nekako paralelno sa airenjem rimske dr~ave preko granica Italija rastao broj plebejaca, bezkunika, koji su sve upornije tra~ili, da se dr~ava pobrine za njihovu prehranu. Tako se je u vezi s nepovoljnim razvojem podjele zemljianog posjeda pojavio drugi joa vei problem: prehrana proletaraca. To je tzv. annona. Cura annone ozna uje u vrijeme republike skrb i djelatnost dr~ave za odr~anje jeftinih cijena paenice. U tu je svrhu rimska dr~ava uskladiativala velike koli ine paenice, koje su dolazile najprije sa Sardinije i Sicilije a kasnije u carsko doba iz sjeverne Afrike i Egipta. Na taj su na in rimski proletarci, plebejci mogli uvijek nabavljati jeftinu paenicu. U posljednjem stoljeu republike nije ovakva djelatanost dr~ave viae zadovoljavala. Zakonom Gaja Grakha iz g. 123. pr.Kr. bude propisano, da je dr~ava du~na prodavati svakom graaninu na njegov zahtjev 5 mjerova paenice mjese no po cijeni koja ne smije dosei polovinu nabavne cijene, ak ni onda, kad su cijene najni~e. Joa kasnije g. 58 pr.Kr. ishodio je Klodije donoaenje zakona, po kojem je dr~ava du~na davati ozna enu koli inu paenice bezplatno. G. 46 pr.Kr. primalo je u samom Rimu 320.000 ljudi paenicu od dr~ave. Cezar je doduae ovaj broj snizio na 150.000 no ve za vlade cara Augusta on je opet porastao na 200.000 te izgleda da se je u carsko doba stalno kretao izmeu 200.000 i 300.000. Car August ustanovio je posebno zvanje carskog inovnika prefekta annonae koji je imao du~nost da se brine oko nabave i podjele dr~avne paenice graanima. Povijest borbe za zemlju i za paenicu, za kruh u starom Rimu, kako je vojni ki i politi ki dinamizam rimskog naroda podjedno kao razorni crv polako podgrizavao i kona no rasto io prvotnu zdravu druatvenu strukturu rimskog naroda a time i rimske dr~ave. Rimljani su bili prvobitno narod poljodjelaca i vojnika - osvaja a s izrazitim razumijevanjem za stvarnost iza potrebe stvarnosti. No rezultat je razvoja bio negativan: dobra, pozitivna svojstva naroda i njegovih upravlja a nestala su tijekom stoljetne borbe za zemlju i za paenicu te je tako postepeno nestalo onih prvotnih iskonskih krijeposti na kojima je utemeljena slava rimske dr~ave i rimskog naroda. Glad je za zemljom postajao sve vei, nastali su latifundiji, koji su u sve veoj mjeri kvarili posjedovne odnose, dok je rad robova takoer imao fatalnih posljedica. Ponajprije je priliv robova airenjem carstva u itavom prostoru Sredozemlja postao sve manji im su jenjavale osvajala ke borbe i im je viae napredovala pacifikacija osvojenih podru ja. "Burza robova" kako su s pravom nazivali rimsko tr~iate robova pomalo je opustjelo. S druge je strane sve ja e prodiranje veleposjeda i porast ~iteljstva stvarao sve airi sloj plebejaca bez vlastite zemlje i s malo mogunosti druge zarade. I obrtni ke su naime poslove u najveem opsegu obavljali robovi. S pravom se mo~e rei da se je rimska dr~ava, kako ka~e Mombert na po etku carske ere pretvorila u dr~avu rentijera. Svi su htjeli ~ivjeti od neke rente, a tko je nije mogao dobiti od zemlje, taj je tra~io rentu od dr~ave u obliku mjese ne dotacije u paenici. Jedino trgovina mogla je izvjesnom sloju pu anstva osigurati egzistenciju na druga ijoj podlogi. Razumljivo je stoga, da posljednji vijek republikanske i najvei dio carske ere rimske dr~ave karakteriziraju na podru ju gospodarske knji~evnosti tako zvani poljodjelski pisci (scriptores de re rustica). Njihov je znameniti prete a bio Marko Porcije Kato (Censorius; 234-149 pr.Kr.). On doduae joa pripada vremenu kad su joa u glavnom cvale iskonske krijeposti rimskog naroda, kad dakle joa nije bilo mnogo latifundija, kad je prete~ni dio pu anstva joa ~ivio edno i umjereno na vlastitoj zemlji i kad politi ke strasti joa nijesu uzburkale cijeli ~ivot rimskog naroda. Ipak je kako znamo glad za zemljom postojala ve i u njegovo vrijeme. Njegovo djelo De re rustica u tri knjige sadr~i sustavni prikaz nazora o poljodjelstvu i zbirku raznovrsnih prakti nih uputa za racionalno gospodarenje. Tu se preporu a ratarstvo kao glavno i najplemenitije zanimanje ovjeka. Kato klasificira razne vrste poljodjelske kulture po njihovom rentabilitetu i postavlja, ato je vrlo zna ajno kulturu ~ita na aesto mjesto. Kato osuuje trgovinu a joa viae posuivanje novca na kamate (quid foenerari? Quid hominem occidere?) kao ubita nu kliku. Katonovo je djelo zadojeno duhom upornog rada, najatedljivijeg gospodarenja i neprekaljenog starorimskog puritanizma. Tako on primjerice savjetuje, da dobar gospodar treba da kupuje ato manje a treba da proda ono ato mu je suviano a od gospodarskog inventara samo ono, ato je dotrajalo ili slabe kakvoe "dobar gazda treba da prodaje, a ne da kupuje" (Patrem familias vendacem, non emacem esse oportet). Drugi je znameniti rimski agrarni pisac Marko Terencije Varo (iz Reata u Sardiniji; 116-27 pr.Kr.). Savremenik Ciceronov i prijatelj Pompejev, najvei polihistor rimske knji~evnosti, koji je pored mnogih drugih djela napisao i jedno o poljodjelstvu u tri knjige (Rerum rusticarum libri tres), od kojih je jedna posveena sto arstvu, a jedna piliarstvu. Za razliku od Katona izla~e Varo metode intenzivnog gospodarenja te stavlja na prvo mjesto sto arstvo i u vezi s tim livadarstvo. Varo naime upuuje na potrebu, da poljodjelska kultura bude ato rentabilnija. Robovi su Varonu samo dio kapitala. On razlikuje tri vrste orua - kapitala u poljodjelskom gospodarstvu: orue koje govori (instrumentum vocale), - to su robovi, zatim ~ivo orue s inartikuliranim glasovima - to su domae ~ivotinje i niemo (mrtvo) orue - alat i vozila. U nezdravim i mo varnim krajevima preporu a se uposlenje plaenih, slobodnih radnika na mjesto robova, jer smrt plaenog radnika ne zna i gubitak kapitala kako je to slu aj kod robova. Trei je znameniti rimski agrarni pisac Kolumela (Lucius Junius Moderatus Columella), rodom iz Gadesa (Cadis) u `panjolskoj, zemljak i savremenik filozofa Seneke. }ivio je u prvoj polovici I. vijeka poslije Krista te je napisao opairno i sustavno djelo o poljodjelstvu (De re rustica) u XII. knjiga. Ovo je djelo po metodi i sadr~aju najbolje djelo rimske knji~evnosti te struke, izraeno kao pravi znanstveni priru nik agronomije. 1. i 2. knjiga obrauju ratarstvo, 3.-5. vinogradarstvo i voarstvo, 6.-9. sto arstvo, peradarstvo i p elarstvo, 10. vrtljarstvo (ova je pisana u heksametrima) a 11. i 12. sadr~i upute o raznim du~nostima i poslovima poljopriradnika. Djelo je pisano upotrebom starije gr ke i rimske sli ne knji~evnosti kao i na temelju iskustva, koje je pisac sam prikupio u `panjolskoj, Italiji i Aziji. Dvije se misli osobito isti u u ovom djelu. Ponajprije pisac daje poljodjelstvu prvo i po asno mjesto meu svim ljudskim zanimanjima. Poljodjelstvo je ka~e Kolumela, ona znanost, koja se najviae pribli~ava mudrosti. Poljodjelski rad treba stoga predpostaviti trgovini, koja nije sigurna i posuivanju novca, ato je nepoateno zanimanje pa ak i ratovanju, jer je i to esto nemoralno. Kolumela je bez sumnje prvi rimski pisac, koji osuuje osvaja ke ratove. Druga je temeljna i veoma zna ajna Kolumelova misao, da smatra plodnost zemlje vje nom i neiscrpivom. On dakle ve poznaje na elo restitucije svih za agrikulturu va~nih i korisnih sastojina zemljiata, koje mu daje i vraaju plodnost. Po Kolumeli e plodnost zemlje biti stalna i nepromjenjiva, ako ju stalno, racionalno i primjereno gnojimo. U vezi s ovim svojim temeljnim mislima odbacuje Kolumela rad robova u poljodjelstvu i smatra to jednim od glavnih razloga propadanja poljodjelstva i selja kog stale~a. "Dali smo zemlju na atetu i na propast najgorima od sviju, robovima kao mesaru" (Rem rusticam pessimo cuique servoru, velut carnifici, noxae dedimus). Rob je Kolumeli krvnik zemlje, koji svojim loaim i nerazumnim radom uniatava njene plodove. U pitanju podjele zemljianog posjeda daje Kolumela prednost malom posjedu te isti e da treba da postoji pravilan omjer izmeu stalnog i prometnog kapitala, dakle izmeu veli ine povraine zemljianog posjeda i pokretnog kapitala (alata, blaga, radne snage itd.) potrebnog za njegovu obradu, jer se samo tako mo~e polu iti optimalni rentabilitet. Zemlja ne smije biti ja a od onog koji ju obrauje - ka~e Kolumela upotrebljujui jednu staru karta~ku poslovicu: Jednako kao Ksenofont isti e Kolumela va~nost podjele poslova u selja kom gospodarstvu izmeu mu~a i ~ene kao i vrijednost rada selja ke domaice (villica) za odr~anje i napredak selja kog gospodarstva. Kolumelino se djelo mnogo italo u srednjem vijeku te su tako njegovi nazori dosta uplivali na sredovje ne. Veoma je sli ne nazore ispovijedao i mlai Kolumelin savremenik slavni rimski povjesni ar Plinije stariji (Gaius Publius Plinius Secundus; 23-79 po Kr.). uvena je njegova rije : latifundia perdidere Italiam (veleposjed je upropastio Italiju), a zna ajna i druga manje poznata: coli rura ab ergastulis pessimum est (Najgore je obraivati zemlju po robovima). U rimskoj filozofiji prevladavaju, kako smo ve rekli misli stoika, skeptika i izvjesni eklekticizam. Prirodno je mo~da da su prakti nom duhu Rimljana najbolje odgovarale zasade mlae stoi ke akole: zahtjev za usklaivanjem ~ivota izmeu prirodnog zakona i vlastitog ja (mologoumanwj t fsei zn) i ona te~nja, da svatko mora init svoju du~nost kao neato ato se razumijeva samo sobom (t kaqkon) Cicero (106-43 pr.Kr.) je u svojim brojnim spisima a napose u onom o du~nostima (de oficiis) zaodjenuo gr ku stoi ku filozofiju u ruho, koje je pristajalo rimskom duhu. I njemu je prema tomu lebdio pred o ima vrhovni cilj gr ke filozofije: o~ivotvorenje ideje dobrote, no taj je cilj ve nekako doaao na drugo mjesto, odnosno nije toliko ortodoksno, toliko bezuvjetno iznesen kao u gr koj filozofiji. "Dvije su stvari - ka~e Cicero - najva~nije u filozofiji: uvjerenje o istini i najviae dobro. Vidi se, koliko je Ciceronu kao tipi nom Rimljaninu prvenstveno i mo~da najviae pred o ima ono, ato je stvarno, ato je stvarno, ato je istinito dok ideal ostvarenja kreposti dobrote, sredianja to ka velikog dijela gr kih mislilaca, dolazi tek na drugo mjesto. U skladu je s tim, da Cicero prenosi na rimsko tlo stoi ko na elo ispunjavanja du~nosti prema dr~avi, prema samom sebi i prema svojim sugraanima. Na podru je gospodarske djelatnosti iznosi Cicero misli, koje su u jednu ruku nastavak Katonovih nazora, a u drugu prete e onih, koje su poslije njega izlagali Varo i Kolumela. Ciceronu je posao nadni ara prost i prezren, jer se ne plaa umijee nego samo rad; isto je tako neplemenit posao malih trgovaca, jer mogu zaraditi samo onda, ako obilno la~u svojim kupcima. Trgovinu na veliko naprotiv Cicero ve cijeni, jer razumije njenu korisnu ulogu u pribli~avanju srediata proizvodnje i srediata potroanje. Poljodjelstvo je meutim ve i po Ciceronu prvo i najplemenitije zanimanje ovjeka. "Niata nije bolje, niata dostojnije slobodna ovjeka kao poljodjelstva" (Nihil melius, nihil homine libero dignior quam agricultura <De officiis I. knj. 43. pogl.>). U duhu stoi ke akole razvijaju rimski filozofi dalje misao funkcionalne meusobne povezanosti i ovisnosti svih ljudi, iz ega izvode ideju humaniteta t.j. na elo, da se svi ljudi moraju meusobno poativati i potpomagati. Te su misli poznate ve Ciceronu, a u joa su ih veoj mjeri razvili Seneka (5 pr.Kr. do 65 po Kr.) i car - filozof Mark-Aurel od kojeg poti e lijepa izreka: roeni smo za to, da skupno djelujemo; kao noge kao ruke kao o ni kapci, kao red gornjih i donjih zubiju. Tko suprotno postupa prema drugom ovjeku taj radi protiv prirode. Gospodarska je stvarnost meutim jednako ili sli no kao u Gr koj i u Rimu poala drugim putem. Kroni na kriza poljodjelstva, nestaaica radne snage robova, nezdrava akumulacija velikih imetaka u rukama rijetkih pojedinaca - sve je to postepeno razaralo gospodarsku a time i politi ku snagu rimskog carstva. To se je propadanje najprije o itovalo na podru ju nov anog gospodarstva. U doba donoaenja zakonika dvanaest plo a pojavio se je u Rimu prvi bakreni novac (as librale). U tom su zakonu globe, koje su do tog vremena plaane u rogatom blagu pretvorene u novac i to na na in, da su te globe izra~ene u novcu veoma znatno sni~ene. Oko g. 269. pr.Kr. kovan je u Rimu prvi srebreni a ve oko g. 217. pr.Kr. po svjedo anstvu Plinija prvi zlatni novac. U prvo vrijeme carskog razdoblja postala je bilanca plaanja rimske dr~ave pasivnom. Doalo je do izvoza zlata dok je novcu porasla vrijednost, ato se je odrazilo u znatnom padu cijena i u teakim gospodarskim brigama. Kasnije je doalo do obratne pojave: deprecijacije novca i porasta cijena uslijed pogoraanja unutraanje vrijednosti novca i sve eaeg prekivanja. Car je Dioklecijan pokuaao predusresti loae posljedice ovog razvoja time, ato je g. 301 po Kr. izdao dekret o maksimalnim cijenama najva~nijih vrsta robe i usluga (decretum de pretiis rerum venalium). Taj pokuaaj meutim nije uspio. Zlato se je dalje izvozilo iz dr~ave, a u dr~avi preostali srebreni i bakreni novac nije imao stalne vrijednosti. I tu je opet kako vidimo djelovao Greshamov zakon. G. 370 po Kr. izdana je kona no zabrana izvoza zlata iz rimskog carstva. Nov ano gospodarstvo starog Rima pokazuje veoma intenzivan razvoj. Dr~avnici i filozofi zabacivali su istina posuivanje novca na kamate, no stvarnost je bila sasvim druga ija. Makar je i u Digestima usvojeno na elo, da zajam mora biti bezkamatan (mutuum nisi gratuitum nullum) to je ipak to isto pravo dozvoljavalo ugovaranje kamata na nov ane zajmove, sklopljene u obliku stipulacija, dakle apstraktne obveze. Isto je tako bilo dopuateno ugovaranje i plaanje kamata kod zajmova, koji se nisu ugovarali u novcu, nego u ~itu. Nov ano i kreditno poslovanje zauzelo je u starom Rimu veoma znatan opseg. Zvanje je mijenja a novca (argentarii) ve pod konac republike imalo veliko gospodarsko zna enje. Oni su se bavili ne samo mijenjanjem novca nego i pravim kreditnim poslovima, davajui zajmove na temelju povjerenih i nov anih podloga. Osim toga su u velikom opsegu vraili za svoje komitente prodaju povjerene im robe putem dra~be. I plaanje bez gotovine razvilo se je tokom rimske povijesti u veem opsegu nego li u doba klasi ne Gr ke, a mo~da ak i u veem opsegu nego li u helenisti kom razdoblju. Codices accepti et expensi, poslovne knjige koje su vodili rimski nov ari pa i drugi poslovni ljudi dokazuju nam, da su se isplate vraile i u meumjesnom prometu bez upotrebe gotovine. Teorija novca nije meutim bitno napredovala od Aristotelovih nazora. To nam dokazuje uvena definicija novca slavnog rimskog pravnika Paulusa, sa uvana u Digestima (1 pr. D. 18, 1), gdje se ka~e: "Izabrana je jedna tvar, ija e javna i stalna vrijednost predusresti neprilike zamjenbenog prometa jednakoau koli ine i ta tvar ~igosana javnim ~igom dobiva svoju korisnost i svoju plate~nu snagu ne toliko po svojoj sadr~ini koliko po svojoj koli ini; i od onda se viae ne zove jedan i drugi predmet zamjene robom, ve se jedan zove cijenom". Sli no kao kod Aristotelove definicije i ovdje se joa i danas razilaze mialjenja o tom, da li je Paulus bio nominalista ili metalista. Nama se ini, da je njegova definicija, koja po svojoj konstrukciji dosta podsjea na Aristotelovu svakako bli~a metalisti kom nego li nominalisti kom shvaanju. Gospodarstvo je cijelog starog vijeka bilo sasvim prete~no nov anog zna aja ukoliko razumije se nije bilo naturalno. Surogati novca i ~iralni novac bili su bez sumnje, kako smo ve spomenuli rijedak izuzetak. Kod prosuivanja novca bio je glavni elemenat: vidljiva materija s izvjesnom vlastitom unutarnjom vrijednoau i autoritet, koji je novcu pridavao ~ig dr~ave ili kakav simbol bo~anstva, prikazan na samom novcu. Kad se to uzme u obzir teako je zamisliti i protuma iti, kako bi onda teoreti ari i prakti ni dr~avnici doali na pomisao, da taj i takav novac dobiva svoju vrijednost jedino i isklju ivo po volji dr~avne vlasti. Populacionisti ki nazori starih Rimljana nijesu izra~eni kod njihovih pisaca onako kako smo vidjeli u djelima nekih gr kih filozofa, a osobito kod Aristotela. No za to je populacionisti ki problem doaao do izra~aja u rimskom zakonodavstvu - najbolji dokaz koliko je bio aktuelan. Lex Julia Julia et Papia Poppea, zakon donesen za cara Augusta g. 9 po Kr., ima cilj da osigura razne povlastice osobito u nasljednom pravu onima, koji imaju zakonite djece i da favorizira sklapanje brakova te da nametne posebne obveze ne~enjama i bra nim parovima bez djece. Znamo, da je ve u posljednjem stoljeu republike po elo nazadovati graansko kuanstvo Rima, a osobito su se prorijedile patricijske i druge ugledne porodice autohtonog pu anstva neato uslijed estih ratova a neato uslijed neprekidnih unutraanjih politi kih borbi i proskripcija. Znamo, da ova zakonodavna mjera kao i sli ne druge u povijesti ovje anstva nije imala ~eljenog u inka. Meutim nema sumnje, da je postepeno broj ano nazadovanje autohtonog pu anstva rimske dr~ave kao i sve ja e prodiranje stranaca, mjeaanaca, slobodnjaka i drugih inorodnih elemenata doprinijelo kona no gospodarskom, obrtni kom i nacionalnom rasulu. Krijepost i bla~enstvo - bili su temeljni ciljevi gr kih filozofa, jedina stalna ~ariata njihovog cjelokupnog misaonog rada i djelovanja. Spoznaja krijeposti i bla~enstva bila je glavni cilj tog umovanja. Aristotelu je, kako smo ve naveli, bla~enstvo savraeno djelovanje i vraenje krijeposti. No prije nego li se je moglo utvrditi sadr~aj krijeposti i zna enje njihovog djelovanja u ~ivotu ovjeka trebalo je odrediti pravo mjesto egzistenciji ovjeka, zatim njegovim umnim i voljnim e~njama i njegovom odnosu spram ostalih ljudi. Tu se ocrtavaju tri glavna problema: problem postojanja, problem sadr~aja i smjera ljudskih te~nja i problem odnosa pojedinca spram organizirane ljudske zajednice - dr~ave. Problem postojanja pojavio se je najprije s dilemom, koju je, kako smo vidjeli izrazio Heraklit formulom: da postojanje postoji jedino kao antiteza neopstojnosti, dok stvarnog postojanja nema, jer je sve u vje nom nastojanju i propadanju, u vje nom kretanju od neopstojnosti prema opstojnosti. Aristotel, koji je i u drugim temeljnim pitanjima filozofije naaao vrhovnu sintezu gr ke filozofske misli, rijeaio je ovu problemati nu antitezu zasadom o dvojakom na inu postojanja: esse in potentia (dnamij mo~nost) i esse in actu ("!nargeia in) - potencijalno postojanje i stvarno postojanje. Time je dana sigurna podloga za daljnje umovanje te je kona no raa iaeno pitanje apsolutnog, svijesnog postojanja, bez ega bi svi drugi temeljni problemi spoznaje ostali u zraku, jer bi im podloga bila uslovna, dakle svakako problemati na. I u pitanju sadr~aja i smjera umne i voljne djelatnosti ovjeka doaao je Aristotel bez sumnje do najsavraenije sinteze: um omoguuje vladanje prirodom i spoznajom dobrog i lijepog pa je stoga umovanje neobhodno potreban korelat za polu enje bla~enstva. Te~nje za znanjem jedna je od iskonskih prirodnih te~nja ovjeka, a znanje sredstvo za polu enje bla~enstva: svi ljudi od prirode te~e za znanjem - ka~e Aristotel (metafizika I 1: ) Ovakvo djelovanje uma ostvaruje sve vrline i krijeposti - dakle bla~enstvo. Bla~enstvo je skladan izra~aj svih ostvarenih krijeposti. Pojedine krijeposti kao hrabrost, umjerenost, prijateljstvo, samozataja, velikoduanost djeluje meutim samostalno u ovjeku pojedincu. Uzajamnu vezu stvara meu ljudima u vraenju krijeposti krijepost pravednosti. Stoga je ona vrhovna krijepost - ona zna i puno i djelotvorno bla~enstvo. Krijepost pravednosti ostvaruje na jednoj strani pravilnu i primjerenu diobu dobara lanovima ljudske zajednice, a na drugoj ostvaruje izjedna enje meu njima i stvaranje i odr~avanje ravnote~e. Prema tome razlikuje Aristotel dvije kategorije pravednosti: diobnu pravednost (d& kaion dianemhtikn - justitia distributiva) i uzvratnu (zamjenbenu) pravednost (d& kaion diorqwtikn - justitia commutativa; Nik. Etika V. 8). Diobna pravednost sastoji u tome, da se njome stvara pravi omjer u udjelima veeg broja primalaca onoga dobra, koje se ima podijeliti. Prema dostojnosti pojedinih primalaca treba da postoji pravilan omjer izmeu primaoca i pojedinih dijelova dobra - proporcija je geometrijska. Uzvratna pak pravednost ne uzima nikakvog obzira na kvalitet primaoca, nego jedino omjer izmeu kvantitativne vrijednosti dviju inidbi - proporcija je aritmetska. Ovamo spada sudska pravda, koja sprije ava da nitko ne dobije nikakvu protupravnu dobit odnosno da nitko ne trpi protupravnu atetu. Ona ostvaruje pravu sredinu izmeu veih i manjih dijelova dobara. Pravednost zna i prema tomu ostvarenje potpune ravnote~e u svim meuljudskim odnosima. Svaka pak nepravednost zna i da pojedinac ima viae no ato ga pripada ili da ~eli imati viae no ato ga pripada (pleonex& a). U pogledu polo~aja i zna enja dr~ave za ovjeka i ljudsku zajednicu stvorio je takoer Aristotel sintezu klasi ne gr ke filozofije. Kako smo ve iznijeli rijeaio je on odnosno prebrodio staru dilemu o pitanju, da li dr~ava nastaje po prirodnom zakonu ili po konvencionalnom sporazumu ljudi (fsei ili nm) i naaao je formulu za usklaivanje ove stare neizmirene opreke: dr~ava postoji: o prirodnom nagonu ovjeka za udru~ivanjem, no na in ureenja dr~avne zajednice ovisi o slobodnoj odluci ljudi. Dr~ava predstavlja ujedno vrhovnu kategoriju pravednosti - zakonski poredak (nmimoj d& kaioj). Po Aristotelu to treba da zna i da dr~avni poredak treba da ostvari najbolju moguu sredinu, najpovoljniji prosjek za itavu zajednicu, obuhvaenu dr~avom u u~ivanju svih duhovnih i materijalnih vrednota - dobara. Dr~ava je po Aristotelu i po veini drugih gr kih filozofa u prvom redu ili ak isklju ivo zvana da o~ivotvori krijeposti u ~ivotu graana - dr~ava je dakle prvenstveno nosilac eti kog postulata. To ide tako daleko, da se i ratovanje uklapa u ovaj eti ki okvir: rat je opravdan time, ato neku dr~avu treba oru~jem prisiliti, da se pokori eti ki opravdanom zahtjevu druge dr~ave. Ako primijenimo ove i sli ne misli na gospodarsko zbivanje mo~emo temeljne zasade gr ke, a i rimske filozofije od prilike sa~eti u slijedee: Dr~ava je manje viae a priori vlasna upravljati cjelokupnim gospodarskim ~ivotom; Rad je zanimanje, koje je samo uslovno dostojno slobodna ovjeka; Bogatstvo i sticanje novca radi sticanja samog smatra se ne im, ato je u svakom slu aju jedan eksces, ne im ato poremeuje ~eljenu i potrebnu socijalnu gospodarsku ravnote~u dr~avne zajednice, a s eti ke se strane svako ovakvo nastojanje smatra negativnom ili u najboljem slu aju gotovo negativnom pojavom. U metodama, kojima se ovi temeljni ciljevi optimalno socijalno gospodarskog poretka imaju ostvariti gr ki se filozofi potpuno razilaze. Oni predla~u najopre nije puteve i metode za polu enje ovih ciljeva. Platon ide, kako smo vidjeli, tako daleko, da posi~e za posebnim tipom djelomi ne kolektivizacije, no kolektivni se poredak ne stvara za to, jer se smatra da je to idealni poredak, nego se on namee izabranom i povlaatenom stale~u kao posebna do~ivotna ~rtva, poato taj stale~ ima da ex profeso provodi na ela mudrosti i krijeposti u cijelom ~ivotu dr~ave i naroda. Aristotel je, kako smo vidjeli daleko bla~i i edniji u postavljanju cilja: on se zadovoljava ostvarenjem neke zlatne sredine, nekog prosjeka, koji je najbolje podnosiv za sve graane. Kasniji su gr ki filozofi kako smo vidjeli po eli sumnjati u opravdanost ideje svemonosti i "sveobuhvatnosti" dr~ave. Stoici, cinici i epikurejci pa i druge mlae akole ste~u nadle~nost dr~ave te iznose ideal ataraksije, ravnoduanosti i ideal preziranja zemaljskih dobara kao vrhovni ideal koji treba da rukovodi i ispunjava mudrog i razumnog ovjeka. Jednakost ciljeva u pogledu socijalno-gospodarskog i eti kog ideala predpostavlja bez sumnje na elnu jednakost ciljeva u samom ovjeku. Tu se meutim dosta brzo javlja raskol u umovanju gr kih filozofa. Prvi su sofisti, kasnije cinici oni, koji dokazuju, da su svi ljudi jednaki i da prema tome nema i ne mo~e biti prirodne razlike izmeu roba i slobodna ovjeka. U socijalnogospodarskom pogledu ovo glediate zna i potpunu revoluciju. Samo naime dotle, dok se je vjerovalo, da je u glavnom samo rob stvoren za teaki fizi ki rad mogla se odr~ati zasada o podreenosti rada kao temeljnog imbenika u gospodarskom ~ivotu. Onim asom, kad se javlja teza o podpunoj jednakosti svih ljudi ona prva postaje neodr~ivom. Time se teoretski ruai temeljni gospodarski nazor staroga vijeka: opravdanost i neophodna potreba postojanja instituta robstva. Meutim nije stari vijek u praksi mogao do kraja svladati ovu suprotnost; ata viae robstvo su, kako emo joa vidjeti, branili joa neki vrlo ugledni predstavnici najstarije kraanske filozofije. Na drugoj su strani baa sofisti bili oni, koji su po eli zastupati individualizam i demokratsko na elo nasuprot ideji o iskonskoj jednakosti svih ljudi i ideji o svemonosti dr~ave. Za osvetu su se konzervativni duhovi ve na usta Aristofana onako klasi no narugali sofistima kao onima, koji za novac pou avaju ljude u mudrosti i kojekakvim mudrolijama. Kasnije su ove ideje sofista, kako smo vidjeli izgraene do krajnosti, pa i do paradoksa. Plotin i predstavnici neoplatonizma izrazili su kona no vrhovni eti ki ideal krijeposti u ekstati nom sjedinjenju ljudskog uma s bo~anstvom - ideja koja je bez sumnje zadojena izvjesnom primjesom isto nja ke mistike. Mark-Aurel je opet kao pristaaa mlae stoi ke akole proklamirao na elo prirodne, uzajamne funkcionalne povezanosti svih ljudi te su mu stoga svi ljudi braa i prijatelji. Lukijan iz Samozate izrazuje kona no cilj bla~enstva kao te~nju za unutraanjim osloboenjem ovjeka - eti ki cilj dakle nije viae orijentiran prema vani, prema bli~njemu, prema zajednici, nego prema unutra - bla~enstvo se stoga mo~e polu iti neovisno od konkretnog postojeeg socijalnogospodarskog poredka, neovisno od dr~ave. Eti ki je cilj ovjeka time dobio izvjesnu asketsku, strogo individualisti ku formulaciju. Prosuujui razvoj ove problematika s gospodarskog glediata mo~emo od prilike zaklju iti slijedee: najprije je gospodarsko zbivanje, a osobito rad posve podreeno politi kom cilju - dr~ava je ona koja ima u gospodarskoj sferi da o~ivotvori harmoniju i skladno vraenje krijeposti. Ona ima da stvori ravnote~u i da ostvari na elo primjerene ope umjerenosti. Na kraju pak cijeloga razvoja vidimo, da se tra~i ostvarenje eti kog ideala unutar samog ovjeka individualno, bez dr~ave ili bar prvenstveno bez dr~ave, dok se gospodarsko zbivanje ima ograni iti na minimum kao neato, ato samo stvara teake zapreke za polu enje eti kog ideala. Radu se sad kona no priznaje njegova vrijednost bar u teoriji time, ato pojedini mislioci zabacuju robstvo, no ovaj se nazor nije viae mogao u~ivjeti, ugraditi u strukturu gospodarskog ~ivota staroga vijeka. Mo~emo openito rei, da su se u pogledu prosuivanja gospodarskog ~ivota teorija i praksa u starom vijeku prili no potpuno mimoiale i raziale. Ve je Herodot pisao da su pojmovi Gr ka i siromaatvo dvije sestre - zna ajna izjava koja baca ~ivo svjetlo na ogromni jaz, koji je u staroj Gr koj postojao izmeu stvarnosti ~ivota i umovanja filozofa. Za vrijeme Sokrata znamo, da je u Ateni ve postojalo vrlo razvijeno nov ano gospodarstvo i nov arstvo. Treba samo pomisliti na bogatog bankara Pasiona, kojeg je takoer Aristofan ovjekovje io u svojim komedijama; zatim na kolonizacije, na stvaranje mnogobrojnih trgova kih emporija u cijelom podru ju Sredozemlja zatim na znatan razvoj prekomorske trgovine i na mnoge sli ne pojave u rimskom carstvu, pa je time dovoljno dokazano, da se je struktura gospodarskog ~ivota u klasi noj Gr koj, u helenisti kom razdoblju kao i u rimskom carstvu ne samo sve viae intenzivirala i diferencirala nego da su spram ovakvog razvoja stvarnosti sve idealisti ke te~nje filozofa ostale glas vapijueg u pustinji. Nama se danas viae put ini, da je nesposobnost ogromne veine mislilaca staroga vijeka da priznaju radu i nagradi za rad ono mjesto, koje im pripada prema naaim danaanjim nazorima te jednako neshvaanje svih ondaanjih prakti nih predstavnika gospodarstva jedan od temeljnih razloga propast kulture i civilizacije staroga vijeka. U ovakvom naziranju ima bez sumnje mnogo istine. No ne smijemo pretjerivati. Bilo je mnogo drugih razloga rasula i propasti. Stari su gr ki filozofi primjerice manje viae sustavno detronizirali slu~beni ondaanji politeizam, vjeru, u koju su vjerovale airoke mase - a na mjesto toga su stvarali filozofsku religiju, koju po svoj prilici airoke mase nijesu nikad razumjele. Filozofija je starog vijeka znala svrgnuti bogove, no nije znala osloboditi robove. Treba meutim priznati: bog zna, da li smo i mi danas potpuno objektivni u prosuivanju uloge i va~nosti temeljnih pojava socijalno-gospodarskog ~ivota. Mo~da ima pravo Henrik Gomperz, kad ka~e: "Sofiste su osuivali, jer da pou avaju znanost za novac, ato je izgledalo osobito nedostojnim. To je naime u vezi s prezirom, koji su stari Grci iskazivali radu. Mo~da je meutim i naa danaanji kult rada pretjeran ili jednostran. Jedino onaj, koji se zna uzdii nad materijalne interese mo~e kultivirati dostojanstvo ovjeka. Mo~da bismo mogli rei: stari je vijek grijeaio jer je odklanjao i potcjenjivao materijalizam i materijalne interese, dok se danas idealizira materijalizam i materijalni interesi - a jedno je i drugo glediate neprovedivo i objektivno pogreano. Prof. Gonnard zaklju uje, da nam je stari vijek na podru ju gospodarskih doktrina ostavio u glavnom samo tri zna ajne tekovine: socijalisti ke tendencije sokrati ara, koje su osobito oatro izra~ene u Platonovim djelima; strogi individualizam rimskog prava, koji je osobito oatrinom i nemilosrdnom dosljednoau izgraen u pojmu privatnog vlasniatva i tezu, da je gospodarstvo putem nauke o dr~avi sastavni dio etike, pa je prema tomu gospodarstvo teleoloaki orijentirano - ne postoji gospodarstvo ni kao pojava ni kao nauka samostalno u metaeti kom ili paraeti kom smislu. Sigurno je, da je navedena konstatacija prof. Gonnarda to na i da pogaa ono, ato je za gospodarske misli starog vijeka osobito zna ajno. Nama se samo ini, da baatina gospodarskih misli, koju smo naslijedili iz starog vijeka ipak nije toliko siromaana i oskudna kako to dr~e mnogi autori ne samo prof. Gonnard. Naaim smo i ako kratkim i nepotpunim izlaganjem kuaali dokazati, da je stari vijek spoznao i prou io mnoge temeljne i najva~nije probleme gospodarskog ~ivota na na in i u smislu, koji i danas zaslu~uje pa~nju te je upotrebiv i s glediata savremene znanosti. A isto smo tako nastojali osvjetliti injenicu, da su u gospodarsko-pravnom poretku staroga vijeka ve bile o~ivotvorene mnoge norme i ustanove, koje prili no to no odgovaraju odnosnim normama naaih dana. A to bez sumnje dokazuje, da su ve u ono vrijeme potrebe gospodarskog ~ivota stvorile pravne okvire, koji se u mnogom pogledu dodiruju ili ak podudaraju s danaanjim, ato opet dokazuje da su se i odnosne gospodarske pojave u na elu ve onda prosuivale jednako ili sli no kao danas. Tra~enje bla~enstva, sree, ato u gospodarskom sektoru zna i ostvarenje gospodarskog zadovoljstva i usklaenje opre nih ili razli nih pojedina nih interesa - predstavlja vje an problem, koji je zanimao ne samo cijeli stari i srednji vijek, nego je aktuelan i danas. Ne smijemo zaboraviti, da je tek u XVII vijeku stvorena znanost o gospodarstvu bez teleoloakog elementa, no ve unatrag nekoliko decenija opet se javljaju struje koje ~ele taj elemenat ponovno unijeti kao temelj u prou avanje gospodarskog zbivanja. Dok klasi na akola definira gospodarstvo kao zbir pojava, koje su rezultat izvjesnih odnosa izmeu pojedinaca i materijalnih dobara, dotle primjerice Othmar Spann, jedna od predstavnika novih pravaca u znanosti o gospodarstvu definira gospodarstvo kao sredstvo za polu enje izvjesnih ciljeva - time se svakako opet vraa teleoloakom shvaanju. To zna i, da se sasvim openito i u svako doba smjer i cilj znanosti o gospodarstvu mora orijentirati prema ovoj otvorenoj dilemi. Iza ove se dileme meutim u neku ruku skriva druga, koja isto tako stalno prati gospodarsku, socijalnu i politi ku misao ovjeka: individualizam ili kolektivizam. Postavlja se naime uvijek iznova pitanje da li treba inicijativu za o~ivotvorenje sree i bla~enstva u zadovoljavanju zemaljskih potreba prepustiti pojedincu odnosno u logi noj konzekvenciji slobodnoj igri gospodarskih snaga i odnosa, kako to izrazuju pristaae klasi ne akole ili je pravo i du~nost zajednice, kolektiva, dr~ave, da unaprijed odredi oblik i sadr~aj tako rei kalup po kojem treba ostvariti ~eljeni optimalni cilj svih pojedinaca te mu se svi pojedinci treba da podrede? Ako postavljenu dilemu promotrimo s ovakvog glediata opazit emo da opreka zapravo u ope ne postoji. I individualisti ko i kolektivisti ko naziranje ima naime isti cilj: stvaranje optimalnog zadovoljstva svih pojedinaca, eudajmoniju - samo su metode za polu enje jednog istog cilja opre ne odnosno razli ite. Ako se dakle postavljena problematika ovako promatra i prosuuje mo~emo zaklju iti, da je baatina, koju nam je ostavio stari vijek na podru ju misli o gospodarstvu mnogo vea i obilnija nego to na prvi mah izgleda. Pri svemu je tome ali van svake sumnje da se pojave i oblici gospodarskog ~ivota stalno mijenjaju pa da i tu vrijedi ona rije , da se historija ne ponavlja. Oblici gospodarskog zbivanja i nazori o njemu mogu na izvjesnom podru ju biti isti, sli ni ili analogni u razli itim razdobljima povijesti; ono meutim ato stvara razliku i eventualno opreku, onu vje nu mjenu je injenica da se ti eventualno jednaki ili sli ni oblici i nazori u svakom vijeku, u svakoj epohi druga ije sintetiziraju ili druga ije sinkroniziraju ve prema tome ato se u izvjesnom vremenu u izvjesnom razdoblju smatra glavnom ~ivotnom potrebom ili glavnim kulturno politi kim ili opim politi kim zadatkom. Ogromni, nepremostivi razmak izmeu starog vijeka i naaih dana odnosno novog vijeka uope stvaraju po naaem mialjenju dva elementa: tehni ki i populacionisti ki. Stari vijek nije raspolagao tehnikom, koja bi se mogla bilo u kojem pogledu uporediti s danaanjom, dok je pritisak broja odnosno porasta pu anstva na pooatrenje borbe za ~ivot bio onda prosje no nerazmjerno manji nego danas. Dio drugi SREDNJI VIJEK Quia omnes qui sunt in caritate sunt quasi unum corpus et ita; bonum unius redundat in omnes, sicut manus deservit toti corpori et similiter quodlibet corporis membrum. (Sv. Toma Quaestiones Quodlibetales). S glediata gospodarstva i gospodarske misli po inje Srednji vijek onim asom, kad su se slomili temelji, na kojima je po ivao stari viek u politi kom, eti kom, socijalno gospodarskom i kulturnom pogledu. U politi kom je pogledu prelom ozna en propaau jedinstva i snage rimskoga carstva, u etni kom seobom naroda te provalom germanskih i slavenskih naroda na podru je rimskog carstva, u socijalno gospodarskom naglim raspadom dotadaanjeg gospodarskog sustava, a u kulturnom napuatanjem gr korimskog politeizma, mjesto kojeg se je na jednoj strani pojavio i pomalo prevladavao orijentalni kult boga sunca Mitrasa, a na drugoj kraanstvo. Za kraanstvo mo~emo rei da stupa paralelno u dva potpuno razli ita i ak opre na odnosa spram poganskog starog vijeka i spram rimskog carstva. U prakti nom politi kom ~ivotu nastaje borba na ~ivot i smrt: rimsko carstvo gleda u kraanima skupinu praznovjernih danguba, fanati nih buntovnika, oloa bezkunika, koji hule rimske bogove i rimskog cara te ih valja s najveim prezirom uniatiti kao otrovne nametnike rimskog dr~avnog organizma. Tacitova rije  o kraanima: Si interssent - vile damnum (ako su poginuli, nikakva otud ateta) karakterizira nam plasti no savraeni prezir, kojim su rimski dr~avnici pod kraj prvog stoljea po Kr. a joa i kasnije prosuivali kraanstvo. Nasuprot tomu vidimo da kraanstvo na ideoloakoj strani vrlo brzo pronalazi veze s nazorima novoplatonaca, a djelomice iz nekim nazorima klasi ne gr ke filozofije. S kraanske se strane vrlo brzo pronaalo da je primjerice u Platonovom dijalogu Timajos izgraen neki monoteizam i teza o besmrtnosti duae kao i to da se Plotinova misao o ekstati nom sjedinjavanju ovje jeg uma s bo~anstvom u neku ruku dodiruje s naukom evanelja. O ito nije slu aj, da je Amonije Sakas osniva  novoplatonske akole pod kraj II. vijeka po Kr. bio najprije kraanin a tek kasnije je prigrlio Platonovu filozofiju i pristupio akademiji. Tokom IV. vijeka naae ere svraila se je, kako znamo krvava borba rimskog carstva i kraanstva pobjedom kraanstva. Najprije je rimska dr~ava priznala kraanstvu slobodu ispovijedanja (Konstantinov edikt od g. 313), a onda su mu ubrzo rimski carevi dali karakter dr~avne vjere. G. 381 proglasio je car Teodozije kraansku vjeru dr~avnom; g. 391 odreuje car Valentinijan II. osjetljive nov ane globe za one koji prinose ~rtve bogovima ili polaze hramove ili atuju poganske kipove, dok g. 399 car Arkadije odreuje ruaenje svih poganskih hramova, koji se nalaze izvan gradova. Time ato je kraanstvo pobijedilo i postalo dr~avnom vjerom kraanski su se mislioci morali baviti pitanjem odnosa kraanske vjere i dr~ave i to u pravcu, na koji na in i u kojem opsegu treba da na ela te vjere kao priznate dr~avne vjere dou do izra~aja u vodstvu i upravi dr~ave. No pitanje tog odnosa ve je i prije zanimalo kraanske pisce. Dok je rimska dr~ava ~estoko progonila kraanstvo, dakle od prilike do kraja drugog vijeka naae ere, ovaj se je odnos s kraanske strane ispitivao i prosuivao dvojako. Dok je djelovala ~iva tradicija prvih apostola i njihovih najbli~ih sljedbenika glediate je kraanstva bilo u glavnom eshatoloako tj. dr~ava ih uope nije interesirala kao ni cjelokupno zbivanje zemaljskog ~ivota, jer su tako rei ti kraani svakog dana o ekivali ostvarenje nebeskog kraljevstva. Kasnije je pak taj odnos karakteriziran apologeti kim glediatem t.j. kraanski se pisci trude pokazati, da kraanstvo nije upereno ni protiv dr~ave ni protiv cara te da prema tome ne postoje ona zlo instva, zbog kojih su kraane optu~ivali, progonili i osuivali. U ovoj su fazi osobito zna ajni spisi Tertulijana Karta~anina (160-230), koji je kasnije preaao sekti montanista, no prije je u djelu Apolegeticum iznio obranu kraanstva u ozna enom smislu upotrebom cijele rimske pravne znanosti. Sli nu je svrhu imao pred o ima i Origen iz Aleksandrije (185-254), u enik Klementa Aleksandrijskog i Amenija Sakasa piaui svoje djelo o temeljnim problemima (Per rcn), pa Minucije Feliks svojim dijalogom Octavius, kojim je takoer oatroumno obarao objede iznesene protiv kraanstva. U polemi kom djelu protiv Celza (u 8 knjiga) pobijao je Origen sadr~aj Celzovog djela Rije  istine (Lgoj lhqj), pisanog polovicom drugog vijeka, u kojem je Celzo dokazivao, da su sve ideje kraanstva u koliko su istinite ve sadr~ane u predkraanskoj filozofiji dok je sve drugo samo glupo praznovjerje koje su prihvatili samo najni~i slojevi, mali obrtnici i zlo inci. Nasuprot tome dokazuje Origen, da kraanska nauka obuhvaa po svom bo~anskom porijeklu nesumnjivo svu mudrost ovoga svijeta te se po tom i sve najvee tekovine gr ke filozofije i dr~avni ke mudrosti mogu uklju iti u kraansku nauku. Katoli ka pak crkva nije samo vjerska ustanova, nego je istodobno zemaljski i nebeski grad bo~ji - kraanska crkva sjedinjuje u neku ruku zemaljsko i nebesko kraljevstvo iako je Origen priznavao, da su to dvije stvari koje se nikako ne daju potpuno sjediniti. Origen je ovim svojim nazorima nastavio samo ono, ato je ve izlagao njegov u itelj Klement Aleksandrijski (150-215), predstojnik uvene aleksandrijske katehetske akole, koji je u djelu Stromata nastojao izmiriti i spojiti spoznajnu teoriju klasi ne i helenisti ke gr ke filozofije (gnsij) i kraansko vjerovanje (p& stij). Na drugoj je strani Ciprijan karta~ki nadbiskup od prilike u isto vrijeme dokazivao mogunost provedbe kraanskih na ela u svjetovnoj dr~avi i to u dr~avi, koju je zamialjao univerzalnom kakva je bila rimska dr~ava. Ciprijan ka~e: ima jedan Bog, jedan Krist, jedna crkva, jedna vjera i jedan narod, kojega ljepilo vjere vrsto ve~e u jedinstvo jednoga tijela. Mo~emo rei, da je Tertulijan pribli~io kraansku nauku okviru rimskog pravnog poretka dok su Klement i Origen, predstavnici aleksandrijske akole prvih kraanskih filozofa nastojali u kraanstvu obuhvatiti cijelu gr ku filozofiju, dok je Ciprijan kao ve i Origen zamialjao mogunost provedbe kraanskih na ela u svjetovnoj univerzalisti koj dr~avi. Razvoj je, kako vidimo u razmjerno kratkom razdoblju od jedva dva stoljea iaao od jednog ekstrema u drugi: od potpune negacije, od potpunog odvajanja od svega, ato se odnosi na svjetovnu dr~avu do koncepcije, da se u svjetovnoj dr~avi i to u takvoj koja e obuhvatiti cijelo kraanstvo mogu u potpunosti ostvariti temeljna na ela i temeljni postulati kraanske nauke. Razumljivo je, da se ovaj pomalo protuslovni prijelaz, ovaj ideoloaki preokret odrazuje i u nazorima, ato ih ispovijedaju prvi crkveni oci i pisci o pojavama i problemima gospodarskog ~ivota. Tertulijan je najoatriji: u njemu o ito joa sna~no djeluje strogo eshatoloaka orijentacija prvih kraana. Rije  "kupovati" - piae on - dakle baviti se trgovinom ozna uje u sv. pismu grijehe, kojima je poticaj ~elja za dobitkom". I Klement Aleksandrijski dr~i sli no da je ~elja za dobitkom izvor svega zla. Sli ne nazore imaju i drugi crkveni oci koji su ~ivjeli u treem i etvrtom vijeku po Kr. Tako sv. Ambrozije osuuje ~elju za dobitkom, a sv. Jeronim ka~e, da "svako bogatstvo poti e od nepravde: ako jedan neato dobiva, morao je drugi neato izgubiti". Zanimljivo je, da je gotovo doslovce isto napisao viae od tisua godina kasnije poznati francuski pisac Montaigne: Nul ne gagne que l'auatre ne perde. U ovim se i sli nim mislima o igledno joa odrazuje asketizam prvih kraana i njihovo posve negativno dr~anje spram dobara zemaljskog ~ivota kao i injenica, da su se prvi kraani i prve kraanske opine najprete~nijim dijelom stvarno rekrutirale iz redova "poni~enih i povrijeenih" - robova, siromaanih radnika i sitnih obrtnika, koji su rije ima evanelja opravdavali svoju iskonsku mr~nju protiv raskoai i bogatstva vodeih krugova rimskoga carstva. Ipak kako vidimo dolazi u tom pogledu dosta brzo do izvjesnog preokreta. Ve Klement Aleksandrijski dokazivao je u svojoj homiliji kakav treba da je bogataa koji e spasiti duau, da i bogataai mogu biti pravednici u smislu kraanskih na ela. U vezi s tim obara se Klement na kolektivisti ke tendencije, koje su kao neki odraz asketstva prvih kraana prevladale u nekim krivovjernim sektama (osobito u gnosti koj). Klement dokazuje, da je istina Bog jedini vlasnik svih zemaljskih dobara no Bog dopuata da ovjek ima pravo upotrijebiti ih i u~ivati ih, doduae ne bez ograni enja nego samo toliko koliko mu je potrebno. Tako izgrauju prvi crkveni oci i pisci neku opu razinu usmjerenosti u pogledu sticanja i upotrebljavanja zemaljskih dobara. Privatno vlasniatvo se priznaje, ne s ozna enim znatnim ograni enjima, a osuuje se neobuzdana ~elja za dobitkom a dosljedno tomu i posuivanje novca na kamate. Grgur Nazijanski piae: "Onaj, koji uzima kamate ~anje gdje nije sijao, skuplja gdje nije prostirao". Kako vidimo ovi se nazori potpuno poklapaju s onim, koji su sadr~ani u Aristotelovoj Politici. S druge strane tra~e Klement Aleksandrijski, Origen i Ciprijan, kako smo ve naveli u pitanju odnosa kraanstva spram dr~ave formulu, pomou koje bi se ostvarila svjetska, jedinstvena dr~ava analogno jedinstvenoj katoli koj crkvi, dr~ava koja po cilju i sredstvima ima biti pro~eta naukom kraanstva. Tu se ve u zametku javljaju ona dva temeljna postulata, koji karakteriziraju kraansku filozofiju i politiku kroz itav srednji vijek a u neku ruku do danas: instrumentalizam i univerzalizam. Ta na ela imaju ogromno zna enje baa za prosuivanje i usmjeravanje cjelokupnog gospodarskog ~ivota. Instrumentalizam zna i naime da sva zemaljska, gospodarska dobra dobivaju svoju va~nost i vrijednost po svrsi, kojoj slu~e ili mogu slu~iti, a ta je svrha transcendentalna; po kraanskoj nauci ona sastoji u bla~enstvu u gledanju Boga (fruitio Dei). Univerzalizam pak tra~i, da na ela kraanske vjere treba da gospoduju u svim pojavama gospodarskog ~ivota podjednako i da se jednako primjenjuju u cijelom kraanskom svijetu. Taj je kraanski svijet sav jedan narod po jedinstvu vjere, on je misti ni corpus Christianorum. Sve je ove misli prvi put sustavno i dalekose~no obradio sv. Augustin (354-430), u raznim svojim mnogobrojnim djelima, a osobito u onom O bo~joj dr~avi (De civitate Dei u 22 knjige). U vezi sa nazorima njegovih predhodnika meu kraanskim piscima spomenut emo samo neke temeljne gospodarske pojmove, kako ih tuma i sv. Augustin. Za vlasniatvo ka~e: "Sigurno nije tue dobro ono, ato s pravom posjedujemo. Pravom pak posjedujemo ono, ato posjedujemo na pravedan na in. Na pravedan pak na in posjedujemo ono, ato na dobar na in posjedujemo. Sve je dakle tue dobro, ato posjedujemo na loa na in. Na loa na in pak posjedujemo sve ato loae upotrebljavamo". Ovim je tuma enjem kako vidimo sv. Augustin izbjegao odgovor na pitanje, da li je privatno vlasniatvo institut bo~jeg ili prirodnog prava ili je ak samo jedna konvencijonalna ustanova. On je jedino utvrdio, da je privatno vlasniatvo s eti kog glediata dopustivo no uslovno: ono je ograni eno po svom porijeklu, koje mora biti eti ki pozitivno kao i po na inu i opsegu upotrebe, koji moraju takoer biti eti ki bezprikorni. Prema tome sv. Augustin korigira kolektivisti ke tendencije nekih predhodnih kraanskih pisaca, meu kojima se je primjerice osobito sv. Ivan Zlatousti zalagao za zajednicu dobara, ali ne usvaja strogi individualisti ki pojam privatnog vlasniatva rimskoga prava onaj ius utendi, fruendi et abutendi. Augustinu je i ovdje kao kod svih gospodarskih te~nja i fenomena odlu an momenat svrha - koja mora biti eti ki pozitivna i u smislu kraanske nauke. I tu se o ituje onaj ve spomenuti zna ajni instrumentalizam, koji stalno prati kraansko naziranje o gospodarstvu. Analogno je Augustinovo shvaanje trgovine, za koju ka~e: "Trgovac gramzei za dobitkom kune se radi atete, la~e, prisi~e krivo radi cijene robe. No to su poroci ovjeka, ne poroci zanimanja koje se mo~e voditi i bez tih poroka." Kako vidimo za razliku od svojih prethodnika sv. Augustin ne osuuje trgovinu kao takovu, nego osuuje samo nemoralni na in voenja trgovine. Naprotiv u pogledu ropstva dokazuju Augustinovi nazori, da je ostao pod jakim dojmom svojeg filozofskog odgoja. Augustin opravdava ropstvo ponajprije pozivanjem na sv. Pismo. Apostol Pavao opominje naime robove u poslanici Efe~anima (6, 5) da se pokoravaju svojim gospodarima i da im slu~e sduano i dobrom voljom; ako naime ne mogu od svojih gospodara dobiti slobodu, mogu se ipak sami na neki na in osloboditi ropstva time, da ne slu~e podlim strahom nego vjernom ljubavlju, dok se ne svrai vijek nepravde i dok se ne raspline svaka ljudska vlast i gospodstvo i Bog bude sve u svemu. Pri tom meutim sv. Augustin izri ito priznaje, da su od prirode i po bo~jem zakonu svi ljudi jednaki, a bo~ja je volja, da ovjek zapovijeda ~ivotinji a ne ovjeku (non homine homini, sed hominem pecori deminari voluit Deus). Za razliku dakle od Aristotela, ija je nauka bila bez sumnje sv. Augustinu dobro poznata, a ne tvrdi da postoji kvalitativna razlika izmeu slobodnog ovjeka i roba. Glavno mu je opravdanje za postojanje ropstva isto ni grijeh. Meutim je taj bo~ji zakon u neku ruku potvren i prirodnim redom pa je tako izgleda po Augustinu ropstvo institut prirodnog prava, jer odgovara jednoj prirodnoj potrebi. Meutim isti e sv. Augustin izrijekom, da je gospodar du~an postupati s robom ovje no, a napose du~an je brinuti se za njegov duaevni ~ivot jednako kao i za duaevni ~ivot svoje djece. Kako smo ve spomenuli sv. Augustin je sustavno izgradio teze instrumentalizma i univerzalizma. On dokazuje, da su krijeposti samo onda vrijedne ako se vrae u duhu kraanstva tj. ako su umjerene prema polu enju vje nog bla~enstva. Bez ove su namjene sve krijeposti viae poroci nego li krijeposti. "Jer baa tako kao ato ono ato tijelu daje ~ivot nije u tijelu samome nego iznad njega - ka~e sv. Augustin - baa tako i ono, ato omoguuje ovjeku bla~enstvo nije od ovjeka nego iznad ovjeka." Vidimo, da su krijeposti i njihova vrijednost po sv. Augustinu transcendentalno orijentirane. }ivotni je cilj bla~enstvo - isti kao kod velikih gr kih mislilaca, ali je taj cilj izdvojen iz svake ljudske relacije. To je bla~enstvo apsolutan cilj neovisan od svake relativnosti sadr~ane u samom ljudskom duhu. Predpostavka je prema tomu svake krijeposti a napose pravednosti pravo poativanje Boga i tra~enje vje nog bla~enstva u smislu kraanske nauke, dok sve ato je izvan toga ne mo~e biti ni krijeposno ni pravedno. Vjera je temelj, neizbje~ivi i nepromjenjivi uslov, bez kojeg se ne mo~e o~ivotvoriti nikakova djelatnost koja bi bila vrijedna u smislu kraanske etike. Dosljedno tomu mora i dr~ava biti produhovljena, pro~eta ovim na elom i njeno ureenje mora potpuno odgovarati ovom na elu (na elo univerzalnosti). "Jer ako se oduzme pravednost, ato su kraljevstva drugo nego dru~ine razbojnika" - ka~e sv. Augustin. Jedino graani bo~je dr~ave posjeduju prave i istinske krijeposti, koje osiguravaju mir i pravednost (De civitate Dei 19. knj. 27 pogl.). Na prigovor, da su krijeposti starih rimskih dr~avnika i graana ipak stvorile velebno rimsko carstvo i pravni poredak, kojemu su se bez sumnje divili i Augustinovi savremenici, a valjda i on sam, odgovara Augustin, da je Bog ovim primjerom htio samo pokazati ovje anstvu, kako se ve na ovom svijetu nagrauje prava krijepost, poato su Rimljani kao pogani mogli tra~iti slavu i uspjeh samo na ovom svijetu. Kraane taj primjer upuuje na to, kolika e tek biti slava njihove bo~je dr~ave, koja ne tra~i slavu i nagradu na ovom svijetu. Ta se bo~ja dr~ava ima sa svojim transcendentalnim ciljem ostvariti na neki na in ve na ovom svijetu: ona ima da ostvari poredak mira i ope pravednosti. Po svojstvima graana i vladara postoji po Augustinu u stvarnosti paralelno bo~ja i zemaljska dr~ava: civitas Dei i civitas terrena. Krijepost i pravednost mogu o~ivotvoriti i predstavljati samo oni ljudi, koji te~e za idealom bo~je dr~ave i pripadaju ovoj dr~avi. Graani koji ~ive s vjerom i gledaju u budunost prema vje nim obeanjima slu~e se sa zemaljskim dobrima kao da su gosti u inozemstvu. Oni smatraju ta dobara samo osloncem, pomou kojeg se mogu lakae snositi nedae smrtnog tijela koje optereuju duau a najviae dobro zemaljskog ~ivota, koje je jedino podjednako va~no s glediata polu enja eti kog, transcendentalnog cilja kao i s glediata opravdanih interesa smrtnika jest ideja mira i mirnog poretka. Taj cilj naime daje najbolje i najopenitije predpostavke za ostvarenje eti kog ideala, a ujedno i odgovara i opoj te~nji ovjeka. Kako vidimo sv. Augustin zaobljuje, zaokru~uje, dopunjuje i ispravlja ono, ato su njegovi predhodnici meu kraanskim piscima ili samo nasumce nabacili ili nesustavno, pojedina no iznijeli voeni eshatoloakim preziranjem zemaljskog ~ivota i njegovih vrednota ili mr~njom protiv poganskog carskog Rima, ili ak ekstremisti kim mislima krivovjernih zaneaenjaka. Sv. je Augustin savremenik kristijanizacije rimskog carstva i provale barbarskih Gota u carski Rim. Kraanstvo je u njegovo vrijeme ve bilo na najboljem putu da postane univerzalnom, svjetskom vjerom. On nastoji da u jednu ruku sustavno pro~me svjetovnu dr~avu kraanskom ideologijom, a u drugu ruku ~eli izgraditi sustavni temelj za ureenje svjetske sveobuhvatne kraanske dr~ave. Premda sam akolovan u duhu filozofije starog vieka, on stvara novi cilj i novi tip za dr~avu i njezin gospodarsko-socialni sadr~aj i poredak. Bla~enstvo se ne mo~e o~ivotvoriti podpunom primjenom filozofije u prakti nom ~ivotu kao u Platonovoj Dr~avi, niti blagoglasjem srednje linije kao kod Aristotela, nego jedino prihvatom i primjenom transcendentalne koncepcije kraanskog etosa: u vrhunaravnom svietu. S druge strane zamialja i sv. Augustin, sli no kao i mnogi stari filozofi, svoj novi ~ivotni poredak kao stati an, zadojen i izpunjen idejom mira. Poato su zasade kraanstva o ~ivotu ovje anstva vje ne i nepromjenljive, ne mo~e biti nikakvih bitnih promjena u izpravno utvrenom i izpravno provedenom poredku - naziranje, koje prili no podsjea na temeljne misli Platonovih zakona. Da su pritom pojave gospodarskog ~ivota nepromjenljivo podreene eti kom cilju, razumije se samo po sebi. Po svom univerzalizmu i instrumentalizmu, kao i po postulatu poredka mira kao glavnog elementa za stabilno ureenje svih odnosa ljudske zajednice, sv. Augustin bar je u stanovitom pravcu predte a one gospodarske etike, koju su kasnije u cvatu srednjeg vieka sustavno izgradili skolastici. Od Augustina do pojave skolastika proalo je osam stoljea. U tom se je razdoblju iz temelja izmienio gospodarski, socialni i politi ki ~ivot, a prije svega se je podpuno izmienio polo~aj i utjecaj kraanske Crkve u svietu. U Augustinovo je vrieme kraanska Crkva tek bila pobiedila poganstvo i stekla priznanje od dr~ave. U drugoj je polovici srednjeg vieka katoli ka Crkva ve bila obenito priznata velevlast. Ve je doduae sv. Augustin, kako smo iztaknuli, tra~io, da transcendentalni ideal Bo~je dr~ave treba da produhovi i u neku ruku zamieni zemaljske ideale zemaljske dr~ave. No izgleda, da je i on sam dr~ao, da je taj cilj neprovediv, poato su po njegovu uvjerenju sve kreposti zemaljske dr~ave eti ki potpuno bezvriedne, ukoliko su zasnovale na zemaljskim ciljevima. Sasvim je druga ije vrieme skolastika. Oni su izgradili cjeloviti sustav gospodarske etike, koji ima vladati i gospodovati u poredku svake kraanske dr~ave u svietu. Ve smo spomenuli, da je kraanska ideologija oduviek pa do naaih dana zastupala glediate, da je gospodarstvo pojam s teleolo~kom svrhom. Gospodarske se pojave prema tome ne prou avaju kao injenice sa stanovitom imanentnom, unutarnjom vezom i autonomnom svrhom, nego s glediata namjera, s kojima postupa svaka gospodarska jedinica. Vrhovna namjera cjelokupnog gospodarskog rada i zbivanja treba da bude o~ivotvorenje transcendentalnog bla~enstva (sjedinjenje s Bogom). Svi ini gospodarskog zbivanja moraju biti usmjereni prema ovom cilju ili u najmanju ruku ne smiju prie iti polu enje tog cilja. Prema tomu, kod prosuivanja gospodarskih fenomena ne smatra se polaznom to kom pitanje o tom, ato jest, nego pitanje: ato treba da bude (das Sein sollende). Gospodarstvo ima dakle unapried i izvana odreeni stalni cilj i tom cilju odgovarajui normativni oblik. Logi ki je posljedak ovakvog naziranja, da je skolasticima, a jednako i danaanjim predstavnicima katoli kog smjera u znanosti o gospodarstvu, na prvom mjestu va~an odnos i dr~anje ovjeka (persona), a tek na drugom mjesto stvar (gospodarsko dobro - res). Sva su naime zemaljska dobra po volji Bo~joj odreena za to, da slu~e ovjeku. Time je i uvjetovana njihova vriednost; ona sama iz sebe ne bi mogla imati nikakvu gospodarsku vriednost. Kako vidimo, i tu se opet javlja antropocentri no gledanje, koje je iznio ve Aristotel u svojoj Politici. Daljnja je zna ajka ovog na ina prosuivanja, da zemaljska dobra imaju svoju pravilnu vriednost samo utoliko, ukoliko slu~e primjerenom, umjerenom i odgovarajuem namirenju ljudskih potreba. Tako nastaje opreka ili bar velika razlika izmeu prosuivanja kraanskih pisaca s jedne strane i onih, koji zastupaju glediate gospodarstva kao autonomnog pojma. Homo oeconomicus ostvaruje gospodarske te~nje upotrebom triju elemenata: on uzima u obzir sebe samog (svoje potrebe, ~elje, sklonosti i sposobnosti), zatim kompleks razpolo~ivih i dosti~nih gospodarskih dobara i kona no sve one druge gospodarske jedinice, koje ta ista gospodarska dobra jednako trebaju i pri~eljkuju kao i on sam. Homo christianus postupa druga ije: on uzima u obzir sebe samog, zatim vrhovni cilj ovjeka, naime Boga i gledanje Boga (fruitio Dei) i kao trei faktor koli inu razpolo~ivih i dosti~nih gospodarskih dobara. Ostali ljudi, koji konkurentno s pojedincem te~e za istim dobrima nisu poseban element prosuivanja tog pojedinca, jer su oni po kraanskom shvaanju takoer meusobno funkcionalno povezani: njihov je meusobni odnos takoer odreen uzajamnom funkcionalnom povezanoau spram polu enja zajedni kog vrhovnog cilja. Kako vidimo, univerzalizmu i instrumentalizmu, na kojima je ve sv. Augustin utemeljio svoje prosuivanje gospodarskih i socialnih odnosa, dodaju skolastici joa organicizam i funkcionalizam. Kraansko je ovje anstvo jedinstven organizam, u kojem svaki pojedinac vrai odreenu mu adekvatno pripadajuu zadau. Funkcionalno su pak povezani pojedinac spram pojedinca, ovjek spram vrhovnog cilja, za ije polu enje svaki pojedinac prinosi svoj udio u okviru skupnosti, a adekvatno svojim sposobnostima i polo~aju, koji zauzima u zajednici. Zna ajno je meutim, da ova koncepcija gospodarske etike, kako su je izgradili skolastici, nije viae ista etika. Ona se naime ne odnosi samo na izpitivanje i prosuivanje motiva gospodarske djelatnosti ovjeka, nego ~eli stvoriti normu, pravne propise, koji odgovaraju gospodarskim djelatnostima, izvraenim po eti ki izpravnim pobudama. Time ta gospodarska etika prelazi preko svog prirodnog okvira i postaje gospodarskim pravom svoje vrste, kojim se ima osigurati, da se gospodarska djelatnost odvija onako, kako to tra~i eti ki postulat. To zna i, da se ta djelatnost regulira formalno, pravno neovisno od namjere i pobude ovjeka pojedinca. S druge je strane zna ajno, da emo u obrazlo~enju i tuma enju skolastika, a tako i kod njihovih izravnih ili neizravnih sljedbenika meu danaanjim gospodarskim piscima kraanskog smjera, nai mnoge elemente, koji su endogenog zna aja, tj. utemeljeni su na onoj unutarnjoj, autonomnoj povezanosti injenica i pojava gospodarskog zbivanja, koju ina e taj smjer odklanja. Skolastici pripadaju prete~no XIII. i XIV. stoljeu. Njihovi su najznamenitiji predstavnici meu bogoslovima ovi: Albert Veliki (1193-1280.), Rajmund Pennafort (+1238.), sv. Bonaventura (1221-1274.), Henrik od Genta (1207-1293.), Egidij Colonna, Engelbert `tajerski, Henrik Langenstein (+1397.), Buridan (1300-1358.), Nikola Oresme (Oresmius 1323-1382.), franjevci Duns Scotus (1265-1308.) i Bernardin Sienski (1380-1444.) te nadbiskup Antonin iz Firence (1389-1459.), a najslavniji je bez sumnje sv. Toma Akvinski (1226-1274.). Jednake ili sli ne misli kao skolastici iznosili su i drugi pisci onoga vremena: politi ki kao Raul de Prelles i Filip de Maizi res, trgovci kao Carafa i Pegolotti; povjestni ari kao Villehardouin (1160-1213.), Jouville, Villani (12761348.), Guicciardini (1482-1540.) i romanisti iz akole Bartolove (1313-1357.) i Baldove (1327-1400.). S druge strane valja naglasiti, da se je i gospodarski ~ivot Evrope iz temelja izmienio od vremena sv. Augustina do vremena skolastika. Kako znamo, vrieme poslije propasti Zapadnorimskog carstva pa sve do IX. ili X. stoljea karakterizirano je manje-viae podpunim gospodarskim mrtvilom. Gospodarstvo se je razvijalo natra~ke: od nov anog gospodarstva natrag u naturalno. Tek u X. stoljeu javljaju se znaci preokreta i napredovanja, koje se u XII. i XIII. stoljeu o ituje u poletnom gospodarskom napredku gradova i u razvijenom feudalnom sustavu, koji pokazuje svoje najja e gospodarske oblike u velikim vlastelinskim poduzeima (Fronhof), osobito u Njema koj i u Italiji. Ova se nova struktura gospodarskog ~ivota o ituje u sve veem airenju gospodarskog prometa i trgovine, osobito one, koja posreduje izmeu udaljenih zemalja Evrope. U isto se vrieme vode i kri~arske vojne, koje su, kako znamo, u velikoj mjeri djelovale na preustrojstvo gospodarskog ~ivota Evrope. Na jednoj su strani narodi Evrope upoznali mnoge prije nepoznate proizvode Iztoka, a na drugoj su strani utrli put stvaranju ~ivljih i stalnijih gospodarskih veza izmeu Evropa i bli~eg Iztoka. Skolasticima je, a u prvom redu sv. Tomi, bio pred o ima gospodarski ~ivot sasvim drugih oblika i razmjera od onog iz vremena sv. Augustina. Vidjet emo, da skolastici u mnogome nisu prihvaali ni odobravali prilike i ustanove svog vremena, ali im je ipak suvremena stvarnost slu~ila polaznom to kom prou avanja i prosuivanja, ato je pojmljivo i razumljivo. Sve ovo treba imati pred o ima, kad ~elimo pravilno ocieniti razlike u nazorima, koje iznose predstavnici iste kraanske gospodarske etike u V. odnosno XIII. stoljeu. Po prof. Gonnardu mogu se temeljne zasade skolasti ke gospodarske etike sabrati u sliedeim okvirnim na elima: priznanje dostojanstva ovjeka kao posljedak dogma o neumrlosti duae. Ovo na elo zna i podpuno odbacivanje ideje robstva staroga vieka, koji je, kako znamo, poricao robovima vlastitu osobnost. Ipak ova ideja nije, kako emo vidjeti, izvedena do kraja, jer su i sv. Toma i drugi skolastici opravdavali ustanovu robstva, iako u bitno ubla~enom obliku. I oni se nisu mogli podpuno odvojiti od utjecaja stare gr ke filozofije i od predrasuda odnosno od obih socialnih nazora svog vremena; na elo obe du~nosti rada, izvedeno iz geneze. Rad je po shvaanju skolastika teret, koji je posljedica izto nog grieha. U raju je rad bio ugodan, a poslije izto nog grieha postao je rad mu nom, ali obom obvezom ovje anstva. I u ovom se pogledu skolastici odvajaju od stanovitih nazora klasi ne i neoklasi ne kao i od nekih suvremenih smjerova u nauci o gospodarstvu, po kojima rad mo~e dati i neko zadovoljstvo, ukoliko odgovara stanovitom specifi nom nastrojenju pojedinca ili je u svezi s ostvarenjem stanovitog ~eljenog osobnog zadovoljstva; na elo bratstva svih ljudi, koje je u transcendentalnom smislu utemeljeno na Bo~jem ot instvu, a u poviestnom smislu na ot instvu Adamovu; na elo nejednakosti ljudi po zvanjima i zanimanjima - posljedak razlike u krepostima, koje treba vraiti; na elo odvraanja ljudi od toga, da izklju ivo ili prete~no te~e za materialnim dobrima. Privatno je vlastniatvo opravdano, ali mu je sadr~aj ograni en. Bogatstvo nije samo po sebi grieano, ali ote~ava o~ivotvorenje transcendentalnog cilja ovjeka. Posljednja tri na ela sadr~e specifi no glediate skolastika u dilemi izmeu individualizma i kolektivizma. Kako vidimo antiteza u pitanju, da li su ljudi jednaki ili nejednaki, prebroena je tu time, da se istodobno proklamira na elo bratstva svih ljudi i na elo neizbje~ive nejednakosti po polo~aju, koji zauzimaju u ~ivotu i u ljudskoj zajednici. Tu dolazi do punog izra~aja ve spomenuta koncepcija skolasti ke akole o funkcionalnoj i organicisti koj ili organskoj povezanosti svih ljudi - koncepcija, koja bar pribli~no podsjea na misli Aristotela i Mark-Aurela. Za svakog je ovjeka najva~nije polu enje vrhovnog cilja, a sva njegova djelatnost mora biti ne samo usmjerena prema tom cilju (ordinatio ad finem), nego se i vriednost te djelatnosti prosuuje izklju ivo prema tome, da li i koliko ona primjereno slu~i polu enju toga cilja. Time je odreen specifi ni polo~aj ovjeka po skolasti kom shvaanju u sredini izmeu individualizma i kolektivizma. Pojedinac nema punu slobodu u smislu individualisti ke teze; on naime ne smije neobuzdano te~iti za dobitkom ni neograni eno te~iti za zadovoljavanjem svih svojih potreba. Ne priznaje se onaj atomizam dru~tva, do kojeg viae ili manje vodi dosljedno provedeni individualizam. No s druge strane nije pojedinac ni amorfna, egalizirana jedinica kolektiva, jer se priznaje privatno vlastni tvo i iskonska nejednakost zvanja i zanimanja, jer po skolasti kom shvaanju mo~e samo ta nejednakost ostvariti onaj po~eljni i potrebni sklad, koji je neobhodni preduvjet za mogunost polu enja vrhovnog cilja svakog pojedinca pa prema tomu i zajednice. Skolasti ko shvaanje nije dakle ni individualisti ko, a ni kolektivisti ko. ovjek je podjednako animal sociale - dru~tveno bie i animal rationale - razumno bie. "Ono, ato se odnosi na ovjeka pojedinca, neznatno je u poredbi s onim, ato odgovara Bo~jim ili zajedni kim probitcima" - ka~e sv. Toma. Izlo~it emo ukratno glavne gospodarske probleme po nauci skolastika, a napose po djelima sv. Tome. I. Teorija vlastni tva Pojmovno po sv. Tomi privatno vlastni tvo nije ustanova prirodnog prava, ali je na neki na in u skladu s prirodnim pravom. "Privatno vlastni tvo nije protivno privatnom pravu - ka~e sv. Toma - nego se nadograuje na prirodno pravo daljnjim izumievanjem ljudskog uma." Sv. Toma opravdava i obrazla~e privatno vlastni tvo uglavnom sliedeim argumentima: privatno vlastni tvo poja ava u ovjeku volju i smisao za rad; dru~tveni se poredak odvija mnogo bolje i sigurnije, ako svaki mo~e razpolagati svojim vlastni tvom; zajednica dobara mora dovesti do nereda; privatno vlastni tvo smiruje odnose meu ljudima i preusree ina e neizbje~ivim sporovima i trzavicama. Razlozi, kojima sv. Toma opravdava privatno vlastni tvo, istovjetni su uglavnom, kako vidimo, s onima, koje je iznio Aristotel. U Tominoj konstrukciji zna ajno je sliedee: za razliku od Aristotela tvrdi sv. Toma, da privatno vlastni tvo nije ustanova prirodnog prava, dakle nije ustanova koja bi po tomisti koj formulaciji bila logi ki posljedak razumnog prosuivanja i shvaanja svih ljudi, nego je to neki konvencionalni institut, ali koji ipak donekle ima zna ajke instituta prirodnog prava. To nije institut prirodnog prava per se nego per subsequens - rekao bi sv. Toma. U ovakvoj formulaciji izra~eno je mo~da ono ograni enje sadr~aja privatnog vlastni tva iz dogmatskih razloga, o emu emo joa govoriti, kao i utjecaj starokraanske tradicije. Socialisti ki su se autori esto pozivali na to, da su prvi kraani usvojili zajednicu dobara i pritom su najviae citirali jednu poslanicu sv. Klementa Rimskog i izvjeataj o ureenju prve kraanske opine u Jeruzalemu, sadr~an u djelima apostolskim napose ono mjesto, gdje se ka~e: dobra su se dielila pojedincima, svakomu prema njegovoj potrebi (dividebatur singulis prout cuique opus erat). Spomenuli smo ve, da se sli ne misli, koje se mogu razli ito tuma iti, javljaju i u spisima pojedinih crkvenih otaca treeg i etvrtog stoljea, no ni im nije dokazano, da je kolektivizam bio ikada teoretski ili prakti ki proglaaen izpravnim na elom po slu~benim predstavnicima katoli ke Crkve. Na skolastike je nadalje kod prosuivanja opravdanosti privatnog vlastni tva djelovalo i njegovo ve spomenuto obe na elo naziranje o odnosu svih vriednosti spram vrhovnog cilja i spram potreba razli itih zanimanja i stale~a meu ljudima. "Sve naime, ato je usmjereno prema nekoj svrsi, mora se mjeriti prema toj svrsi" - ka~e sv. Toma (Summa theologica II/II qu. 118 art.I). Zna ajno je nadalje, da svi napried navedeni argumenti imaju svoj korien u unutarnjim gospodarskim odnosima, injenicama i sudovima, a nikako ne u onom gospodarsko-eti kom instrumentalizmu, ato ga ina e izpoviedaju skolastici, promatrajui gospodarstvo jedino kao sredstvo za polu enje stanovitog izvangospodarskog cilja. Stoga mogu ove argumente usvojiti svi oni, koji prosuuju gospodarstvo kao skup pojava, ije tuma enje valja tra~iti u njima samima i u pobudama svih pojedinaca, koji su tim pojavama interesirani. U pogledu sadr~aja prava vlastni tva odvaja se naprotiv sv. Toma podpuno od na ela rimskog prava, a donekle i od gr kih filozofa. Dok je po rimskom pravu pravo vlastni tva pravo neograni ene upotrebe stanovitog dobra na na in, koji izklju uje svakog drugog (iuis utendi, fruendi et abutendi), po skolasticima je pravo vlastni tva samo funkcionalno vraenje jednog organskog prava na upotrebu. Vrhovni je vlastnik svih zemaljskih dobara samo Bog, a ovjek ima samo neku lensku slu~bu u pogledu prava na upotrebu tih dobara. Poato su pak, kako smo ve spomenuli, sva zemaljska dobra po skolasti koj nauci uzajamno funkcionalno povezana kao posrednici, koji slu~e ljudima za svrhe Bogom odreene, to upotreba tih dobara mora kod svih pojedinaca imati taj rezultat, da se ostvari najbolji polu ivi stupanj zadovoljavanja spram kona nog eti kog cilja. U tom smislu odreeno privatno vlastni tvo nije prema tomu neko ius naturale per se, jer to i ne mo~e biti, nego je ius naturale per subsequens kao id sine quo illud haberi non potest - naime ono je nu~dna predpostavka za mogunost ostvarenja eti kog cilja. Prema tomu definiraju skolastici pravo vlastni tva kao ius procurandi et dispensandi, tj. kao pravo na stjecanje gospodarskih dobara za sebe i kao pravo pojedinca, da se brine oko tog dobra, da njime upravlja i da dieli njegove plodove. Pada u o i ogromna razlika u sadr~aju privatnog vlastni tva ove definicije i one po rimskom pravu. Rimsko pravo izti e jedino prava, ovlasti, dok skolastici naglaauju du~nosti u sadr~aju pojma privatnog vlastni tva. Ove du~nosti dolaze u prvom redu do izra~aja time, ato je vlastnik du~an od svoga davati siromasima i uobe onima, koji trpe nestaaicu. Davanje milostinje je du~nost, koja tereti svakog vlastnika, a ukoliko on tu du~nost vrai u poja anom obsegu prema obsegu svoje imovine i svojih prihoda, on vrai krepost dare~ljivosti (beneficientia odn. magnificentia). Sadr~aj prava vlastni tva ograni en je po skolasticima i dogmatskim razlozima, poato se u evanelju na nekoliko mjesta kudi bogatstvo. Izreka iz Propoviedi na gori: "Bla~eni siromaani duhom" tuma i se takoer tako, da se misli na one, za koje su zemaljska dobra izgubila svaku privla ivost, i to bez obzira na to, da li su oni bogati ili siromaani. Logi ka je posljedica ovakvog shvaanja, da skolasticima bogatstvo nije simpati no: Difficile est caritatem servare inter divitias - ka~e sv. Toma, i na drugom mjestu: Divitias tibi Deus dare potest, divitiae autem tibi Deum dare non possunt (Bog ti mo~e dati bogatstvo, ali bogatstvo ti ne mo~e dati Boga). I ovdje vidimo pored toga utjecaj Aristotelove nauke, po kojoj dobra imaju biti individualna po pravu vlastni tva, a zajedni ka po upotrebi. Daljnja je posljedica istog glediata, da sv. Toma izri ito opravdava, da siromah mo~e uzeti tuu stvar, ako ne mo~e druga ije namiriti neku osobnu, hitnu i trenuta nu potrebu. Sva su naime gospodarska dobra Bo~jom providnoau stvorena za to, da odmognu biedi ovjeka. Stoga ne mo~e nijedan ljudski zakon ukinuti ovaj prirodni zakon, posveen providnoau Bo~jom. Dosljedno prema izlo~enom sadr~aju prava vlastni tva definirao je sv. Toma i krepost siromaatva. Bogatstvo nije grieano i atetno za one, koji se njime slu~e u svrhu, da ine djela milosra, dok je atetno za one, koje odvodi od puta kreposti. No isto je tako - tuma i sv. Toma - i siromaatvo korisno za one ljude, koje poti e na intenzivniji rad, a atetno za one, koji nee raditi te se podavaju opakim zanimanjima. Siromaatvo ipak, koje se sastoji jedino u tom, da pojedinac ne mo~e sam skrbiti za svoju egzistenciju, u svakom je slu aju jedno zlo, i to zato, jer je svaki ovjek bezuvjetno i beziznimno obvezan sam skrbiti za svoju egzistenciju (oba du~nost rada). Prema tome nije siromaatvo samo po sebi krepost, ve samo utoliko ukoliko poma~e vraenje kreposti. Siromaatvo ima samo uvjetno zna ajke kreposti te se stoga samo preporu uje. Skolastici atoviae oatro osuuju nauku raznih sekta svoga vremena, koje su propoviedale siromaatvo, kao obu kraansku du~nost (Katari, Valdaenzi u drugoj polovici XIII. stoljea i arnaldisti). Papa Ivan XXII. izriekom je g. 1333. osudio nauku sekte tzv. Fraticelli, koji su propoviedali komunizam i siromaatvo. Glavne su zna ajke skolasti ke teorije vlastni tva, kako vidimo, u sliedeem: izticanje umjerenosti u stjecanju i namjeni vlastni tva, postulat ravnote~e, koja treba da postoji izmeu materialnih ciljeva pojedinaca, interesa obenitosti (bonum commune) te viaih interesa, i kona no: smjeatavanje svih imovinskih odnosa u neki hierarhijski red, u kojem su svi stupnjevi odreeni po na elu zamjenljivosti. Pojedinac zaslu~uje viai i povoljniji polo~aj u zajednici, im mu je zvanje manje zamjenljivo. im je funkcija pojedinca unutar zajednica va~nija i te~e zamjenljiva, tim joj je i vriednost vea. Obi je gospodarsko-socialni postulat skolastike, da u ureenoj ljudskoj zajednici svaki treba da ima odgovarajue mjesto i treba da izpunjuje svoju zadau s odgovarajuim pravima i du~nostima. Stoga sv. Toma predla~e takvu podjelu narodnog bogatstva, da bogataaa i siromaha bude ato manje, a srednji stale~ da bude ato ja i i ato brojniji. U svezi je s tim i njegov porezno-politi ki postulat: vladari neka ubiru poreze samo utoliko, ukoliko im vlastiti prihodi ne dotje u i samo za doista obe (koristne svrhe) a ne za poveanje svojih osobnih probitaka i razkoai. Porezni sustav treba da je izgraen tako, da bude prinudno i primjereno podupiranje sirotinje na teret imunijih stale~a. I tu vidimo, kako se na elo gospodarske etike ~eli sankcionirati zakonom i tako pretvoriti u formalnopravni propis. Zgodno primjeuje Werner Sombart, da sv. Toma gleda ljudsku zajednicu kao piramidu, jer su razna zanimanja razli ito udaljena od Boga, Luther kao kuglu, jer su sva zanimanja jednako daleko od Boga, dok ju je Kalvin razstavio u niz samostalnih crta, od kojih svaka vodi izravno k Bogu, jer je po njemu svaki rad bogougodan, ako je uspjeaan. II. Problem osobne slobode Kako smo ve spomenuli, skolastici su opravdavali ustanovu robstva. Robstvo je po sv. Tomi ustanova iuris gentium, tj. ustanova priznata pozitivnim zakonima svih naroda i u tom mu je glavno opravdanje. Nauka je skolastika u tom pogledu posve pod uplivom Aristotela i sv. Augustina. Prema tomu definira sv. Toma: rob je ono to jest svom gospodaru (servus id quod est Domini est; Summa Theologica II/II qu 189 art. 6 ad 2). I "rob je onaj, koji nije gospodar samog sebe" (servus qui non habet potestatem sui; Sententiae IV. dist. 25 qu 2. arat 2). Slobodan je ovjek sam uzrok svojih odluka (causa sui), dok rob ima svoju svrhu u nekom drugom (ordinatur ad alterum); Summa Theol. I qu 96. art 4 c). Iako je ovakvo glediate posve nerazumljivo po danaanjem kraanskom naziranju, ipak treba priznati, da je ve i meu skolasticima bilo pisaca, koji su energi no zagovarali osobnu slobodu svih ljudi. Tako primjerice Jean de Meung u svom romanu o ru~i (Roman de la rose). Svi se skolastici meutim sla~u u tome, da i robu treba bezuvjetno priznati pravo na zadovoljavanje stanovitih minimalnih potreba: pravo na obskrbu, pravo na osnivanje obitelji i poativanje njegovih duhovnih dobara. III. Rad i nagrada za rad Stari je viek, kako smo vidjeli, smatrao tjelesni rad uglavnom nedostojnim slobodna ovjeka. Skolastici su tomu nasuprot izgradili zasadu o oboj obvezi rada svakog ovjeka. Po njima je svaki rad astan, ako ovjeku omoguuje poaten ~ivot. Po skolasticima je rad: oba du~nost po volji Bo~joj i ima svoje dostojanstvo po svrsi, kojoj slu~i, a ta je svrha uvanje i usavraavanje fizi kog i duhovnog ~ivota ovjeka. Sli no kao sokratovci i kao Aristotel razlikuju skolastici dvie skupine rada prema svrsi kojoj slu~i, naime prema tomu da li je ta svrha u svezi s obim dobrom. Svrhe se diele u viae, transcedentalne i u one, koje odgovaraju ni~im potrebama ovjeka. Kao i Aristotel razlikuje i sv. Toma dobra, koja slu~e polu enje viaih svrha (gaq plj) i materialna dobra (crmata), koja slu~e zadovoljavanju ni~ih potreba ovjeka pojedinca i ljudske zajednice (obe dobro, bonum commune). U potonjoj skupini svrha je opet dvojaka kao i kod Aristotela: ili se radi o stjecanju dobara sa svrhom izravnog zadovoljavanja materialnih dobara ili je svrhom stvaranje imovine (pecunia). Prema tomu razlikuje sv. Toma artes possessivae ili acquisitivae i artes pecuniativae. Ova dioba odgovara Aristotelovoj: crhmatistik kat fsin (acquisitio secundum naturam) i metablhstik (Artes pecuniativae) ne osuuje sv. Toma u cielosti kao uostalom ni Aristotel, jer priznaje, da su one posljedica diferenciacije potreba i dobara, koje su izazvane razvojem ljudskog dru~tva, koje dovodi do toga, da ovjek pojedinac ima daleko viae zahtjeva, no ato ih mo~e samostalnim radom zadovoljiti. No ipak su ovakva zanimanja s eti kog glediata sumnjiva odnosno zazorna, jer postoji mogunost, da se izrode u pohlepu za zaradom, zaradom bez granica (lucrum in infinitum). Meu artes possessivae spada po sv. Tomi u prvom redu poljodjelstvo, zatim obrt i razna upravna zvanja. Meu artes pecuniativae spada sve, ato je u svezi s nov anim transakcijama: trgovina, promet i davanje zajmova na kamate (usura). Potonje je po skolasticima zabranjeno. Skolastici su ve to no razumjeli, ato zapravo zna i u prakti nom gospodarskom ~ivotu priraivanje u svrhu stjecanja novca, te da tu postoji stalni neprekidni lanac: novac - roba - novac, kako ga je u XIX. stoljeu ozna io Karlo Marx. U pogledu polo~aja radnika i njihove nadnice mialjenja skolastika prili no se razilaze. Sv. Toma definira pravednu nadnicu ovako: debitum lucrum de labore secundum communem aestimationem (nadnica je nagrada za rad, primjerena prema ocjeni zajednice). Mjerilom vriednosti rada slu~i dakle oba ocjena, po emu vidimo, da skolastici nisu znali nai drugog objektivnog mjerila. Oni smatraju, da je obi sud o vriednosti stanovitog rada doista objektivno mjerilo, pa prema tomu i izpravno. Da se vriednost rada mo~da mo~e prosuivati po odnosu izmeu ponude i potra~nje rada, skolasticima joa o ito nije poznato (kako je to poslije formulirao Ricardo). Oni nam nisu rekli niata pobli~e o tome, tko su oni, koji stvaraju taj obi sud o vriednosti rada, no svakako su ovom formulom htjeli dati putokaz za mogunost da se o tom stvori sud, koji e biti objektivan i prema tome pravedan. Treba uostalom priznati, a to emo joa viae puta vidjeti u toku naaeg izlaganja, da ni do danas nije uspjelo pronai neku metodu, po kojoj bi se rad mogao mjeriti po nekim objektivnim kriterijima. Dosad se je uviek dolazilo samo do negativnog zaklju ka: da doista objektivnog mjerila vriednosti rada nema. IV. Kapital i kamate U frana koj je dr~avi jedan kapitular iz vremena Karla Velikoga od 789. zabranio uzimanje kamata za posueni novac, i ta je propis formalno u Francuzkoj dokinut tek na po etku Francuzke revolucije g. 1789. - zabrana je dakle formalno bila na snazi punih 1000 godina. Sli ne su zabrane kroz itav srednji viek postojale i u drugim dr~avama Evrope. Zabranu uzimanja kamate na pozajmljeni novac temelje svi skolastici na dva glavna osnovna elementa: 1. biblijski: pozivaju se na izreku Kristovu u Propoviedi na Gori: "Dajte zajam i nemojte se otud ni emu nadati" (Luka VI. 35) i 2. na Aristotelovoj nauci o sterilnosti novca (nummus nummum non parit). Dok se je izprva razprava o ovom problemu kretala izklju ivo u teolo~kom okviru, kasnije su pojedini skolastici kao Albert Veliki, sv. Toma, sv. Bonaventura, Aleksander de Hales, a joa u veoj mjeri Buridan, uzimali u obzir i gospodarske momente. Dogmatsko obrazlo~enje zabrane uzimanja kamate bez sumnje je pogreano. U citiranom se mjestu u Propoviedi na Gori govori o ljubavi prema bli~njemu i o tom, kako se stje e milost Bo~ja. Ako se pozajmljuje zato, da e se zajam s kamatama vratiti - nije to nikakvo krepostno djelo, to je djelo obi ajno i meu grieanicima. Osobitu kriepost dokazuje tek onaj, koji daje zajam, a da otud ne o ekuje nikakvu korist. Tu se dakle preporu a jedno bogougodno kreposno djelo, a ne postavlja se nikakav obi imperativni zahtjev. Skolastici su dakle o ito poali mnogo predaleko, kad su iz ovakvog evaneoskog savjeta, kakvih ima viae i u Propoviedi na Gori i na drugim mjestima evanelja, izvodili jednu obu gospodarsko-eti ku normu. Ostali argumenti, kojima sv. Toma obrazla~e zabranu uzimanja kamata, jesu slijedei: 1. normalna je funkcija novca, da slu~i kao sredstvo zamjane. Novac ne odbacuje nikakvih plodova, pa je stoga uzimanje kamate protivno prirodnoj funkciji novca. Kako vidimo, i ovdje je u cielosti preuzeta Aristotelova koncepcija. No osim toga uzimanje kamata protivi se i na elu, da je rad glavni naslov zarade. Poato pak onaj, koji posuuje, ne radi, nema ni prava u estvovati u uspjehu tueg rada u obliku kamata za novac, koji je drugomu posudio; 2. Sv. Toma dieli sva materialna dobra u dvie skupine: u prvu idu ona, kod kojih upotreba nije istovjetna s potronjom, pa se prema tome razlikuje ciena upotrebe od ciene samog dobra (npr. stambene zgrade, zemljitni posjed), a u drugu idu ona dobra, kod kojih je upotreba istovjetna s potroanjom. Upotreba takvog dobra mo~e se uobe sastojati samo u njegovoj potroanji (res quae primo usu consummuntur). Npr. kod vina - ciena se vina ne mo~e odieliti od ciene njegove upotrebe. U potonju skupinu dobara spada po sv. Tomi i novac, poato novac ima jedino svrhu, da slu~i zamjeni dobara, pa mu prema tome upotreba sastoji jedino u potroanji. Stoga je protivno prirodi i svrsi novca, ako se za njegovu upotrebu plaaju kamate. Osim toga je po sv. Tomi zajam zamjenbeni posao, za koji vriedi na elo zamjenbene (uzvratne) pravednosti, tj. du~nik mora vjerovniku vratiti onoliko, koliko je primio, ni viae ni manje (po na elu aequalitas dati et accepti). Svaki je viaak, koji se daje vjerovniku, u protivnosti s pravednoau i prema tomu nedozvoljen. Skolasticima je ve bila poznata teza, da su zajmovne kamate naplata vremena (pretium temporis), ali su tu tezu zabacili. U njihovo je vrieme vriedila poslovica: L'avenir n'est a personne, Sire, l'avenir est a Dieu. Misao pak, da vriednost iste koli ine novca nije istovjetna, ako je prosuujemo s glediata danaanjosti ili budunosti, jer se iste vriednosti u budunosti manje ciene nego li u sadaanjosti; to je misao, koja je skolasticima bila podpuno nepoznata. A baa je na tom opa~anju BhmBawerk konstruirao svoju teoriju kamata, i to baa u smislu, da su oni pretium temporis. Po ovoj se praznini u razmatranju skolastika jasno vidi, koliko im je funkcija kapitala u gospodarskom ~ivotu bila podpuno nepoznata. Ipak su i oni morali osjetiti, da njihova neumoljiva zabrana kamata stvara sve vei jaz spram gospodarske stvarnosti, u kojoj su nov ani krediti ve igrali dosta va~nu ulogu. Stoga su i skolastici dozvoljavali plaanje stanovite odatete vjerovniku, ali ne s naslova odatete za posueni novac, jer je novac res quae non fructificat, nego kao odatetu za stanovite opasnosti ili mogue atete, kojima se izvrgava vjerovnik posuujui novac. Ovakve su dopuatene odatete one, koje se plaaju za nastalu moguu atetu (damnum emergens), za izmaklu dobit (lucrum cessans) i za riziko (periculum sortis). Za damnum emergens mo~e se tra~iti odateta, jer nije pravedno, da vjerovnik od davanja zajma trpi atetu. Takva naknada nema stoga zna aj kamata (usura). Hoc est non vendere pecuniam sed damnum vitare - ka~e Buridan. Naknada za izmaklu dobit predstavlja odatetu za onu korist, koju bi zajmodavac bio mogao istim novcem sam polu iti, da ga nije pozajmio. Meutim izti e sv. Toma, da ta naknada mo~e biti i manja od dobiti, koju bi zajmodavac bio mogao stvarno polu iti: quia minus habere aliquid virtute quam habere actu... er qui habet pecuniam nondum habet lucrum in actu sed solum in virtute et potest multicipliter impediri. Odtetu za riziko, to ga preuzima vjerovnik davanjem zajma, smatrali su skolastici najmanje opravdanom, te su je tek najkasnije priznali eventualno dopustivom. U stvari vidimo, da su ovim zaobilaznim priznavanjem prava na odatetu za virtuelnu atetu, za izmaklu dobit, pa ak i za preuzeti riziko, skolastici priznali sve one elemente, na kojima se i u danaanjoj znanosti temelji obrazlo~enje i opravdanje plaanja kamata za nov ane zajmove. Jedino element vremena nije, kako smo ve spomenuli bio shvatljiv skolasticima. Zna ajno je, da se sva tri skolasti ka elementa za opravdanje plaanja odatete za dani zajam odnose na zajmodavca, a nijedan na zajmoprimca. Aragument je dakle uviek neka ~rtva, koju snosi zajmodavac, a nikako usluga, u injena zajmoprimcu, te bi je zajmoprimac imao plaati. Ova usluga mora u svakom slu aju po skolasticima ostati bezplatna. etvrti srednjovjekovni argument za opravdanje kamata bio je titulus legis, tj. injenica, da su zakoni tolerirali plaanje kamata unato  brojnim formalnim zabranama. Davanjem zajmova uz visoke kamate bavili su se u ono vrieme u prvom redu }idovi. Oni su se s eti ke strane pozivali na to, da za njih ne vriede propisi Novog Zavjeta, a Stari je Zavjet kako znamo zabranjivao uzimanje kamata samo meu }idovima. Pored }idova pojavili su se po evai od XIII. stoljea u sjevernoj Italiji i ju~noj Francuzkoj profesionalni mjenja i (Lombardi i Kaorsini), koji su se bavili davanjem zajmova na kamate. Lombardi su si za svoj rad znali eae izhoditi papinske oproste od zabrane plaanja kamate, tako da su ih nazivali usurarii papae (papinski lihvari). Ina e su i gradovi sjeverne Italije dozvoljavali rad Lombarda, samo su im propisivali maksimalni dozvoljeni kamatnjak. Time su o ito vodili ra una o stvarnim potrebama ondaanjeg gospodarskog ~ivota. U drugu se je ruku formalna zabrana uzimanja kamata izigravala sklapanjem raznih ugovora posebne vrste (orta ki ugovor, komenda, contractus trinus i rentni ugovor). Komenda je bila utana enje o sudjelovanju kod dobitka, sklopljeno veinom u pomorskim poslovima izmeu onoga, koji je financirao posao, i brodara (cambium maritimum). Contractus trinus bio je oblik orta ke pogodbe, kojom si je jedan ortak, koji je stvarno bio vjerovnik ostalih i financirao posao, unapried osigurao fiksno ili maksimalno ugovoreni udio na dobitku iz poduzetog posla. Mo~da najzanimljiviji pravni posao koji se je razvio prete~no u cilju izigravanja zabrane uzimanja kamata na zajmove, bio je rentalni ugovor (Rentenkauf, Gltenkauf). Tu se du~nik obvezuje, da e vjerovniku za dani zajam plaati vje nu rentu mjesto kamata, a vjerovnik nema prava tra~iti povrat pozajmljenog kapitala. Ugovorena renta postaje stvarnim pravom, koje je vezano sa stanovitim nekretninama. papa Martin V. izjavio je g. 1425. na upit sveenstva iz Merseburga izriekom, da rentni ugovori ne podpadaju pod zabranu uzimanja kamata. U vezi s tim treba spomenuti i razne ustanove, koje su osnivali gradovi i crkvena tiela osobito u Italiji, pa i u Njema koj, tzv. montes i montes pietatis. To su bili javni zavodi sli ni bankama sa zadatkom, da posuuju na kamate nov ane kapitale, kojima su upravljali, a sastojali su se od imovine pobo~nih i javnih zaklada. Francuzki politi ki pisac iz vremena skolastike Filip de Maizieres bio je vjerojatno prvi, koji je u svom spisu: Le conte du viel pelerin g. 1389. zagovarao osnivanje zalagaonica (monts de pietes) kao sredstvo, da se siromaani sviet izbavi iz pand~a lihvara. V. Vriednost, ciena, novac Sv. Tomi je polazna to ka za stvaranje suda o vrijednosti gospodarskih dobara potreba. Supplementum indigentie humanae est vera mensura commutabilium - ka~e Buridan (Quaestiones). Odnos izmeu potreba i samih gospodarskih dobara izra~ava se u koristnosti, a koristnost se izra~ava u dva pravca: ili u izravnom zadovoljavanju potreba upotrebom stanovitog gospodarskog dobra ili zamjenom za druga gospodarska dobra. Argumentacija je dakle ista kao i kod Aristotela. Po sudu ljudi, koji osjeaju gospodarske potrebe i po svojstvima samih dobara stvara se stanovit odnos koji omoguuje usporedivost (komensubilitet) svih gospodarskih dobara. Na taj se na in kod zadovoljavanja gospodarskih potreba stvara odnosno ima ostvariti stalni odnos izjedna enja, koji odgovara stupnju i obsegu koristnosti, dakle upotrebivosti samih dobara. To je na elo izjedna enja ili restitucije, koje mora doi do izra~aja kod svake zamjene dobara (aequalitas dati et accepti - ntipeponqj po Aristotelu). To zna i, da kod zamjene dobara mora doi do izra~aja pravilni omjer izmeu pojedinih dobara i potreba, koje se namiruju njihovom upotrebom. Tu je misao preuzeo sv. Toma od Alberta Velikog. Pravilni pak omjer ostvaruje se kod zamjene dobara po sv. Tomi onda, ako postoji jednakost troakova (labor et expensae) na jednoj i na drugoj strani. Kao primjer ovog izjedna enja slu~i sv. Tomi slu aj, ato ga iznosi sv. Augustin o nekom u enjaku, kojemu je neki neuki siromah nudio na kupnju neki skupocjeni rukopis uz posve neznatnu cienu, te je taj u enjak izplatio siromahu onu cienu, koja je odgovarala pravoj vriednosti rukopisa. Ovaj primjer ilustrira prili no jasno temeljnu zasadu skolastika, da u cjelokupnom zamjenbenom prometu mora biti ostvareno navedeno na elo jednakosti vriednosti na jednoj i drugoj strani. Ukoliko proizvodnja svakog dobra sadr~i u sebi stanovit rad, skolasti ko je shvaanje objektivisti ko, ali opet s ograni enjem, koje smo ve spomenuli, naime ukoliko se rad mo~e smatrati objektivnim mjerilom: Drugi posve objektivni element za stvaranje suda o vriednosti je po sv. Tomi riedkost dobra (raritas). Meutim je ve i sv. Toma uvidio, da kod stvaranja suda o vriednosti gospodarskih dobara dolaze u obzir i subjektivni momenti. Koristnost istog dobra mo~e biti razli ita za razne ljude ili ak za iste ljude u razno vrieme ili u razli itim okolnostima. "U pravilu je biser mnogo dragocjeniji od kruha, ali e u slu aju gladi biti vredniji kruh. U drugom pogledu izti e sv. Toma, da isto gospodarsko dobro zbog stanovitih svojih nedostataka ne mo~e zadovoljiti onu potrebu, kojoj je zapravo namienjeno, ali zato mo~e zadovoljiti koju drugu potrebu. Stoga zaklju uje ve sv. Toma, da vriednost dobra ne ovisi jedino o koristnosti, koju ono ima individualno za pojedinca, nego o koristnosti, koju ono ima za itavu skupinu pojedinaca - za tzv. formu commune, gdje dolaze do izra~aja razne individualne razlike u prosuivanju obsega i stupnju koristnosti jednog istog dobra. Buridan je ovu misao formulirao to nije, kad je razlikovao: indigentia communis (oba potreba) i indigentia particularis (sud o koristnosti, ato ga o pojedinom dobru ima pojedinac, a razli it je od suda o koristnosti, ato ga o istom gospodarskom dobru imaju mnogi drugi pojedinci). Bernardin Sienski (1380-1444.) poaao je korak dalje, te je utvrdio, da kod stvaranja suda o vriednosti dolazi u obzir pored potrebe, koristnosti i riedkosti joa i riziko (periculum), koji je skop an s nabavom ili upotrebom nekog gospodarskog dobra. Pravilna se vriednost odrazuje po sv. Tomi i po svim skolasticima u pravednoj cieni (iustum pretium). Tu treba da bude uviek i svagdje ostvareno ve spomenuto na elo ekvivalencije. Svaki preti ak, koji se u cieni javlja u korist jedne ili druge strane, nemoralan je i nedozvoljen. Stoga je kod zamjene dobara bez ikakve preradbe (res immutatae) nemoralno i zabranjeno svako stvaranje dobitka. Najoatrije je to na elo izrazio ve sv. Ivan Zlatousti, iju izreku citira sv. Toma: Trgovac, koji stvara zaradu kod robe, koju bez ikakvog svog troaka i rada prodaje dalje u nepromienjenom stanju, jest onaj, kojeg treba izbaciti iz hrama Bo~jega. Ipak ne osuuje sv. Toma svaki dobitak trgovca. Takav je dobitak dozvoljen, ukoliko je djelatnost trgovca koristna za obenitost. Franjeva ki skolastik Duns Scotus (1270-1308.), ina e prili ni antipod sv. Tome u mnogim teolo~kim pitanjima, ide joa dalje te tvrdi, da je djelatnost trgovca astna i koristna, jer se tom djelatnoau povisuje vriednost robe. Pravedna je ciena po skolasticima ostvarena onda, kad je ostvarena zamjenbena pravednost (iustitia commutativa) u smislu Aristotelove nauke. U okviru ovog na ela dozvoljena je stanovita zarada kod zamjene gospodarskih dobara, no taj viaak smije biti samo tolik, da osigurava trgovcu odnosno proizvoa u pristojnu egzistenciju. Taj element ulazi onda u okvir onoga, ato odpada na labor et expansae, kao faktor, koji je u skladu s na elom ekvivalentnosti, koji mora biti ostvaren kod svake zamjene. Precizniju i danaanjim nazorima znatno bli~u nauku o vriednosti izradio je u okviru skolasti ke akole Buridan. on definira, da je vriednost izra~aj sposobnosti stanovitog gospodarskog dobra za zadovoljavanje stanovite potrebe. Prema tome se ciena robe stvara prema obsegu i intenzitetu potrebe i prema koli ini razpolo~ive robe. Stupanj potrebe diferira meu ljudima, pa se prema tomu pravedna ciena oblikuje na temelju prosje ne potrebe, koju osjea ciela zajednica, koja je uzajamno povezana zamjenom dobara. ak i zlato ima razli itu vriednost, jer slu~i zadovoljavanju razli itih potreba bogataaa pa i drugih lanova ljudske zajednice. Tako se stvara neki prosje ni sud o vriednosti i tim putem i neka prosje na normalna ciena. Jedan od posljednjih skolastika Antonin iz Firence (1389-1459.) ozna io je ovo opa~anje, da vriednost ovisi o subjektivnom, individualnom i razli itom prosuivanju mnogih pojedinaca, koji svi sudjeluju u zamjenbenom prometu bilo kao tra~itelji bilo kao nuditelji izrazom complacibilatas (Schtzbarkeit). Ovim se izrazom imaju obuhvatiti sve one razlike u ocjenjivanju koristnosti jednog istog gospodarskog dobra, koje su odraz razli itih osobnih osjeaja i ukusa te razli itih mjestnih i vremenskih okolnosti. Posljedica je ovakvog shvaanja, da po Antoninu nije pravedna ciena neki matemati ki to no odreeni pojam, nego se pravedna ciena kree unutar stanovitog minimuma i maksimuma. Socialisti ki su se pisci XIX. stoljea viae puta pozivali i na nazore skolastika, kad su dokazivali, da se vriednost temelji jedino i izklju ivo na radu (Marxova teorija vriednosti po radu) i tvrdili, da su ve skolastici u neku ruku predhodnici ovog nazora. Ova je tvrdnja bez sumnje pogreana. Ogromna je naime razlika u obem shvaanju gospodarskog zbivanja izmeu skolastika i socialista. Skolasticima je gospodarski ~ivot skupina fenomena, za koje se unapried postavlja pitanje, ato treba da bude, a ato ne smije da bude - gospodarski se ~ivot prosuuje izklju ivo s glediata jednog unapried i izvanekonomski utvrenog sustavnog eti kog imperativa. Kod socialisti kog shvaanja svega toga nema: gospodarski se ~ivot prosuuje sam za sebe i sam iz sebe. Ve po tom je, mislimo, dovoljno jasno, da nema nikakve veze izmeu socialisti ke teorije vriednosti po radu i skolasti ke nauke po radu kao onom elementu, koji odlu no, ali ne izklju ivo sudjeluje kod stvaranja pravilnog suda o vriednosti. Nama se ini, da se meutim u jednom drugom smislu doista dodiruje skolasti ko i socialisti ko naziranje o radu i vriednosti. Naime jedni i drugi postavljaju vrhovnim na elom zamjenbenog prometa jednakost, ekvivalentnost (aequalitas dati et accepti). U zamjenbenom prometu postoji pravilan odnos, izra~en u pravednoj cieni samo onda, ako nijedna strana ne daje viae nego ato prima. U protivnom se slu aju naime zbiva nepravda, poato jedna dobiva na atetu druge. U tom je pogledu glediate jedne i druge akole pogrjeano. Dr~imo naime, da se po tom na elu ne bi nikad mogla izvraiti nikakva zamjena dobara. Predpostavka je naime i nu~dni preduvjet za provedbu svake zamjene dobara baa suprotan navedenom na elu: do zamjene dolazi u pravilu samo onda, ako svaka strana dr~i, da viae prima no ato daje, kako je to liepo razlo~io Karl Menger. Izpravnost ove tvrdnje mo~e se uostalom dokazati opa~anjem u svakodnevnom prakti nom ~ivotu. To vriedi za sve slu ajeve zamjene dobara osim onih, kad se radi o robi sa standardiziranom ili oblastno propisanom cienom. Brentan je tvrdio, da je skolasti ka nauka o vriednosti, a jednako ve i Aristotelova, samo joa za jedan korak udaljena od nauke grani ne koristnosti, koju su u XIX. stoljeu izgradili Karl Menger i Stanley Jevons. Kod sv. Tome i skolastika uobe govori za ovu tezu injenica, da su oni ve spoznali djelovanje skupnosti svih odnosa potreba unutar dru~tvene zajednice kao i zna enje tog djelovanja za stvaranje suda o vriednosti i cieni. Kod Aristotela govori pak za tu tezu njegova ve citirana izreka, da je zapravo potreba ona, ato sve povezuje. Nama se meutim ini, da ovakvo tuma enje predstavlja jedan od onih brojnih slu ajeva naknadne interpolacije, kakve se esto deaavaju u teoretskim znanostima. Novi naime mislioci ~ele esto dokazati, da su njihove misli zapravo ve sadr~ane u mislima starijih prijaanjih u enjaka, pa onda naknadno unose u starije sustave smisao, koji u njima nije izra~en. ini nam se, da je i ovdje u injena ista pogrjeaka. Mo~e biti, da od spoznaja, do kojih su doali Aristotal i skolastici o elementima vriednosti i ciene pa do teorije grani ne koristnosti fali samo jedan korak - ali taj veliki i odlu ni korak oni nisu u inili, ve tek ekonomski mislioci XIX. stoljea. U pogledu teorije novca treba ponajprije iztaknuti, da su skolastici imali osobito mnogo razloga baviti se tim problemom, i to ne samo zato, ato se njima bavio njihov u itelj Aristotel. U njihovo je doba naime svuda harala tzv. kuga novca (morbus numericus). Vladari su naime i svi oni, koji su vraili regalno pravo kovanja novca, davali novcu prisilni te aj, a svaki su ga as povla ili iz optjecaja, prekivali te zamjenjivali novim novcem sa sve manjom unutarnjom sadr~inom plemenite kovine. Ovom zloupotrebom regalnog prava kovanja novca slu~ili su se vladari XIII. i XIV. stoljea zato, da si stvore potrebne prihode za voenje ratova ili za druge va~ne dr~avne poslove jer je mogunost poreznog zahvata u ono vrieme bila veinom veoma malena, neizdaana i nesavraena. Francuzki je kralj Filip IV. Liepi (1285-1314.) toliko put za vrieme svoga vladanja prekivao novac, da mu je poviest dala pridjev: kralj, krivotvoritelj novca (le roi faux monnayeur), a francuzki kralj Ivan II. Dobri (1350-1364.) promienio je u same dvie godine (1359-1360.) trideset i tri puta unutraanju vriednost turske livre (livre tournois), a aestdeset puta unutar deset godina (izmeu g. 13511360.). Slavu i omiljenost francuzkih kraljeva Ljudevita I. (12261270.) i Karla V. (1364-1380.) treba dobrim dielom pripisati baa toj injenici, da su ovi vladari bar uglavnom sa uvali vriednost novca na jednakoj razini. Problem je novca prema tome bio u vrieme skolastika ne samo aktuelan, nego i vrlo mu an problem, koji je zadavao sijaset briga i neprilika poslovnom prometu. Ipak su sv. Toma kao i njegov u itelj Albert Veliki uglavnom ostali nominalisti. Oni tuma e poznatu nam Aristotelovu tezu o novcu u nominalisti kom smislu. Novac ima prema tome vriednost po volji zakona (valor impositus), a tek u drugom redu po svojoj unutarnjoj sadr~ini (valor intrinsecus). Novcu je kao i po Aristotelu glavna svrha, da slu~i kao posrednik kod zamjene dobara. Novac je onaj zajedni ki nazivnik, kojim se mogu jednako i jednakomjerno izraziti sve razli ite vriednosti, koje ine predmet zamjene. Meutim,sm komensurabilitet (mjerivost i usporedivost) ne stvara novac, on se ve prije toga stvara oblikovanjem jednakih ili izjedna enih sudova o odnosu izmeu pojedinih potreba i pojedinih dobara. Novac vrai svoju funkciju posrednika i izjedna itelja na temelju predpostavki, na temelju komensurabiliteta, koji mora biti ve predhodno ostvaren. Buridan je tomu nasuprot postavio sasvim metalisti ku teoriju novca - o ito pod jakim utjecajem kaoti nih odnosa, koji su u ono vrieme vladali u raznim zemljama baa radi neprestanog obaljivanja unutraanje vriednosti novca. U svojem komentaru uz Aristotelovu etiku izti e Buridan ova 4 temeljna svojstva novca: da je nosilac vriednosti u prostoru; da je nosilac vriednosti u vremenu; da ima sposobnost, da se diobom stanovite svote novca u viae manjih dielova (nov anih jedinica) omoguuje kupovanje robe najrazli itije vriednosti (univerzalna sposobnost novca za izra~avanje svih vrijednosti - minuta moneta); Djeljivost novca bez ikakvog gubitka vriednosti. U komentaru pak uz Aristotelovu Politiku iznosi Buridan, da novac mora odgovarati sliedeim temeljnim svrhama: causa materialis - tj. novac mora biti od riedkog i skupocjenog materiala tako, da i u maloj koli ini predstavlja razmjerno veliku vriednost; causa finalis - novac mora ostvariti mogue, da se njegovom upotrebom mogu namiriti sve potrebe ~ivota; causa formalis - novac mora imati odreeni oblik i propisanu te~inu; causa efficiens - volja dr~ave, po kojoj novac dobiva karakter prinudnog plate~nog sredstva. No volja je vladara po Buridanu ograni ena, poato samo potrebe ljudi, a ne volja vladara mogu odrediti vriednost novca. Stoga osuuje Buridan prekivanje (mutatio monetae), koje se mo~e dozvoliti samo iznimno, ako to tra~i obe dobro. Buridanov vjerojatni u enik Nikola Oresme stekao je naro itu slavu u poviesti gospodarskih doktrina, tako da ga je Roscher nazvao najveim ekonomistom meu skolasticima. Iako je ovaj pridjev mo~da pleonasti an, sigurno je, da je Oresmeov spis: Tractatus de origine, natura iure et mutatione monatarum (francuzki prievod, koji je sam autor priredio, ima naslov: Traictei de la premiere inventio de monnaies), koji je pisan izmeu g. 1350. i 1364., a prvi put tiskan g. 1503., prva monografija, u kojoj se samostalno znanstveno obrauje jedan ekonomski problem. Salin i dr. Schorer izti u izpravno, da je mo~da najvea zasluga Oresmeova u tome, da je svojim traktatom utemeljio samoniklost znanosti o gospodarstvu, dok su mu nazori uglavnom isti kao Buridanovi. Oresmeova je teorija novca doista uglavnom ista i prema tome metalisti ka. Ipak i Oresme smatra, da je glavna funkcija novca u tome, da slu~i zamjeni dobara. Svaka je druga upotreba novca neizpravna i eti ki nedozvoljena. Trois mani res sont - ka~e Oresme - comme il me semble par lesquelles aucun peut gagner en monnaie sans qu'il expose icelle en son usage naturel: l'une des mani res est par l'art de change... le second moyen est usure et le tiers est par la mutation de monnaies. La premi re mani re est vile, le seconde est mauvaise et la tience est pire est tres mauvaise (pogl. XVII.) Oresme osuuje sve tri navedene upotrebe novca kao nedozvoljene i nemoralne: mjena enje i zaraivanje kod pohrane novca, lihvarenje i prekivanje - a ovu treu vrstu upotrebe novca smatra najgorom. Prekivanje je najnemoralnija upotreba novca zato, jer se u prvom redu protivi prirodi samog novca, koju Oresme definira onako kao i Aristotel, kad obrazla~e neopravdanost kamata: novac je neplodan, sterilan, pa stoga ne mo~e iz samog sebe dati ploda ni prihoda, kakav nastaje mutacijom u korist vladara. Nadalje se obaljivanjem vriednosti novca nanosi ogromna ateta svim graanima kao vlastnicima novca, jer im se bez ikakvog opravdanog razloga otima njihova imovina i time osiromaauje vlastita zemlja. Vladar, koji tako postupa, postupa kao tiranin - ka~e Oresme. Samo u posve izuzetnim slu ajevima mo~e se dozvoliti obaranje vriednosti novca; naime onda, ako to tra~i prieka dr~avna slu~ba, no i onda treba da narod (communitas) odlu i o potrebi i obsegu depreciacije. Nikad meutim ovakvo obaranje vriednosti ne smije provesti sam vladar samovoljno. Promjena vriednosti novca dopustiva je nadalje i onda, ako se je koli ina plemenitog metala u zemlji znatno smanjila ili znatno poveala kao i onda, kad u zemlji postoji bimetalizam, pa se izmieni odnos trgova ke vriednosti zlata i srebra. Ovom je posljednjom spoznajom Oresme prvi teoretski iznio problem bimetalizma i postavio pravilo, da u bimetalisti kom valutnom sustavu mora zakonski odnos vriednosti zlatnog i srebrnog novca odgovarati odnosu trgova ke vriednosti obaju metala. Ovo je na elo primjerice u Francuzkoj primienio Gaudin, kad je za vrieme Francuzke revolucije zakonom od 7. germinala g. XI. (28.3.1803.) uveo bimetalizam i odredio zakonski paritet zlata i srebra sa 1:15,5. Prou avanje bimetalizma razumljivo je u XIV. stoljeu, jer znamo, da se je po evai od XII. stoljea opet po eo u Evropi (u Francuzkoj, `panjolskoj i Italiji - firentinski zlatni florini iz g. 1252.) nakon stanke od 500 godina kovati zlatni novac, pa je pitanje odnosa vriednosti zlatnog i srebrnog novca u istoj zemlji postalo veoma va~nim u gospodarskom ~ivotu. Vriedno je spomenuti, da je i arapski filozof i povjestni ar srednjeg vieka Ibn-Khaldun (1332-1406.), suvremenik mlaih skolastika, takoer shvatio zna enje zlata i srebra kao valutnih kovina, pa je u neku ruku predviao bimetalisti ki valutni sustav. On piae, citirajui Ibn-Sibu: Bo~ja je providnost htjela, da su obje kovine (zlato i srebro) veoma riedke, jer im je zadaa, da njihovom upotrebom bude predstavljena vriednost svega onoga, ato ovjek stje e svojim radom i svega ato ini njegovo bogatstvo. Kad bi se dakle ove dvie kovine mogle proizvoditi nekim umjetnim postupkom, bilo bi ih u tolikom izobilju, da nitko ne bi imao interesa, da ih tra~i i namjera bi providnosti bila osujeena". Kona no je Oresme ve uvidio i potrebu, da se u promet stavlja neka vrsta tzv. kovanog sitniaa u smislu danaanje znanstvene terminologije (Scheidemnze, monnaie divisionnaire, monnaie billon), koji on zove moneta nigra (crni novac), radi neznatnog sadr~aja srebra i prete~nog sadr~aja bakra. Svrha je ovakvog novca vrlo male vriednosti, da olakaa promet s robom male vriednosti, jer bi se ina e morale kovati suviae sitne nov ane jedinice od srebra, ato bi bilo veoma nezgodno i neprakti no. (Et inde habuit ortum nigra moneta, quae est congrua pro minutis mercaturis - pogl. III). No takav se novac smije po Oresmeu upotrebljavati samo u ednom obsegu, jer bi se ina e tim putem opet mogla provoditi zloupotreba mutacija. Gonnard primjeuje izpravno, da taj crni novac ipak nije pravi kovani sitnia u danaanjem smislu rie i, jer je imao neograni enu plate~nu sposobnost. Dva mjesta u Oresmeovu traktatu dala su povoda u enjacima za tvrdnju, da je on poslije Aristofana po drugi put formulirao ili bar natuknuo tzv. Greshamov zakon. Jedno se od tih mjesta smatra apokrifnim, a za drugo misli Gonnard, da se po njemu ne mo~e utvrditi, da je Oresme doista poznao Greshamov zakon. Nama se ini, da u ovom mjestu Oresme bar nasluuje djelovanje Greshamovog zakona napose time, ato aludira na mogunost, da stranci unesu u zemlju krivotvoreni novac izkovan po ni~oj obaljenoj vriednosti narodnog novca, dok je o ito prijaanji bolji novac predhodno izvezen iz zemlje. Nema sumnje, da je Oresme u svom traktatu samostalno i oatroumno obradio problem obaranja vriednosti novca, koji je, kako smo ve spomenuli, u njegovo vrieme bio veoma aktuelan ne samo u Francuzkoj, nego i u svim drugim zemljama Evrope. Morbus monetae postojao je u ono vrieme i kod nas u Hrvatskoj. To nam dokazuje odredba to . 23. Zlatne bule kralja Andrije I. (II.) iz g. 1222. koja glasi: "Svaki naa novi novac neka vriedi kroz godinu dana od jednog Uzkrsa do drugog, denari pak neka budu onakvi, kakvi su bili za kralja Bele (II.)". Dobitak od prekivanja novca (lucrum camerae) smatrao se je u ono vrieme u Ugarskoj i Hrvatskoj porezom, koji se je plaao na taj na in, da se je novac obi no svake godine povla io iz prometa (tzv. Mnzverruf, decri de la monnaie) i zamjenjivao novim (renovatio monetarum), i to u omjeru 2:3. G. 1257. napuateno je u Hrvatskoj svakogodianje zamjenjivanje novca te je umjesto toga uveden pravi porez od 7 dinara godianje kao naknada za dobitak od prekivanja (collecta septem denariorum). Jednaka je praksa postojala u Njema koj u XII. stoljeu a u nekim njema kim zemljama sve do kraja XIV. stoljea. I tamo se je novac redovito povla io iz prometa svake godine (obi no prigodom velikih godianjih sajmova) i zamjenjivao novim, i to redovito u relaciji: 13 pfeniga starog izdanja za 12 pfeniga novog izdanja iste kakvoe. I to je u stvari bio oblik poreza. No ukoliko je novi novac bio slabije kakvoe i ukoliko se mienjao viaeput godianje, kako se je to eae deaavalo, bila je to ista mutacija. Oresmeova je monografija imala sna~an utjecaj na nov anu politiku njegova u enika i atovatelja kralja Karla V. To dokazuje najbolje injenica, da u Francuzkoj kroz punih dvadeset i pet godina od g. 13601385. nije izvraeno nikakvo obaranje vriednosti novca. Kasnije je, istina, Oresmeovo djelo palo u zaborav. Jedan je razlog tome mo~da i taj, ato je izmakom srednjeg vieka, a napose odkriem Amerike, nastao ogroman preokret ne samo u prosuivanju vriednosti zlata i srebra u Evropi, nego i u prosuivanju uloge kovanog novca uobe u gospodarskom ~ivotu (razvoj mjenice, ~iro-prometa, pojava banknote itd.). Ova je injenica mo~da i jedan od glavnih razloga, ato nema kontinuiteta izmeu gospodarskih nazora skolastika i merkantilista. Ipak se zna, da su Oresmeovo djelo i njegove misli bile poznate Bodinu, Montchretienu i Johnu Lockeu, a kasnije u XVIII. stoljeu Adamu Smithu, francuzkim enciklopedistima, a i nekim njema kim piscima onog vremena. VI. Populacionistika Svi su skolastici odlu ni pobornici nazora, da se pu anstvo treba ato viae mno~iti. Mo~e se rei, da je to jedini kompleks gospodarskih problema, gdje su skolastici podpuno napustili eugenetske nazore svog u itelja Aristotela. Za njih je - ato je i posve razumljivo - tu jedino mjerodavna zapovied geneze: Raajte i mno~ite se i izpunite svu zemlju. Quae familia plus multiplicatur in prolem amplius cedit ad firmamentum politiae - ka~e sv. Toma (De regimine principum IV. gl. IX., a Egidij Colonna, nadbiskup iz Burgosa, ka~e Tota illa domus dicitur imperfecta, ubi non est pollullatio filiorum (De regimine principum 1.2 pars I. cap.XI). Jedinu iznimku u cieloj skolasti koj eri predstavlja u tom pogledu jedno mjestu u djelu Raula de Prellesa: Le songe du verger (1. II. cap CCXCVII - knjigu je mo~da napisao Filip de Maizi res), gdje se ka~e: Posset et esse tanta multitudo, quod si alterius exerceret, terra non esset sufficiens ministrare cibum hominibus. Autor dakle predvia mogunost, da zemlja uslied prenapu enosti viae ne bi mogla prehraniti ovje anstvo i za taj slu aj preporu a tzv. "moral restreint" kao kasnije Malthus. Spomenuti ve pak arapski filozof Ibn-Khaldun prosuuje populacionisti ki problem s drugog glediata i utvruje funkcionalnu povezanost kretanja blagostanja i mno~enja pu anstva: ato viae e se poveati blagostanje, poveat e se i pu anstvo, a mno~enje pu anstva poveava blagostanje. No bez obzira na vjerska i druga na ela ima mo~da joa jedan razlog, s kojeg su skolastici mogli mirne duae biti toliko odlu ni zagovornici ato ja eg mno~enja pu anstva. U srednjem su vijeku naime i najja i stupanj nataliteta stalno izravnavale poaasti, ratovi, glad i veoma nizki stupanj zdravstvene zaatite ondaanjeg ovje anstva. Treba samo pomisliti, da je primjerice u XIII. stoljeu u Englezkoj od kuge umrla jedna polovina pu anstva, te da je joa oko g. 1500 pu anstvo ciele Evrope brojilo tek oko 60,000.000 - 80,000.000 ljudi, a u srednjem je vieku taj broj vjerojatno bio joa manji. Prema tome je izvan svake sumnje, da je u itavom srednjem vieku populacionisti ki element vraio neusporedivo manji pritisak u borbi za ~ivot i za gospodarska dobra negoli danas. Obi no se tvrdi, da stari i srednji viek predstavljaju samo pripravni stadij za znanstveno prou avanje gospodarskih pojava, budui da znanost o gospodarstvu onda joa nije postojala kao samostalna znanost: Ona je u starom vieku sastavni dio filozofske, a u srednjem religiozne etike. Iako ovo mialjenje zastupaju sami vrlo ugledni i priznati u enjaci, kao primjerice Salin, Schumpeter pa i Gonnard, nama se ini, da ova konstatacija nije posve to ne, a ukoliko je to na, ona se odnosi na jedno formalno pitanje. Iz naaeg se dosadanjeg veoma kratkog prikaza mo~e vidjeti, da su stanoviti glavni problemi gospodarskog ~ivota starog i srednjeg vieka uglavnom oni isti, kojima se bavi i danaanja samostalna znanost o gospodarstvu. Primjerice problem novca prou ava se danas baa tako, kao ato se je prou avao ve u vrieme Platona i Aristotela, a valjda ve i mnogo prije. O temeljnim se svojstvima novca postavljaju ista na elna pitanja i danas kao i prije dvie i pol tisue godina. Nisu li oni loai bakrenjaci, kojima se ruga Aristofan, pendant stalno obezvrieenim i izlizanim srebrnjacima srednjeg vieka? Problematika novca nije se u bitnosti nikako izmienila uslied toga, ato je stari a uglavnom i srednji viek pod novcem mislio izklju ivo na kovani novac, dok mi danas mislimo gotovo izklju ivo na papirnati ili ~iralni novac i na razne nov ane nadomjestke. Naprotiv je spomenuta konstatacija izpravna u formalnom pogledu, i to treba iztaknuti: okvir promataranja i prosuivanja danas je doista drugi negoli u starom i srednjem vieku. Gospodarski su se problemi u starom vieku prosuivali izklju ivo u okviru filozofskog eti kog ideala, a u srednjem, u okviru kraanskog eti kog imperativa. Danas smo pak navikli promatarati i prou avati cielo gospodarsko zbivanje s glediata njegove vlastite autohtone zakonitosti i tra~imo uzro nu povezanost unutar samog tog zbivanja. Izmienjen je dakle oblik i okvir prou avanja. Ova nas opet konstatacija dovodi do zaklju ka, da je ipak mo~da izpravno glediate onih, koji smatraju, da su bar stanoviti temeljni gospodarski problemi u bitnosti uviek jedni te isti, bez obzira na razlike u tzv. gospodarskim sustavima pojedinih epoha i bez obzira na ono, ato bismo mogli nazvati morfologijom gospodarskog razvoja, iji udovi, zglobovi i miaii doista podle~e krupnim pa i fundamentalnim promjenama u toku poviestnog razvoja. Iako tim u neku ruku prejudiciramo kona nom sudu u jednom od najte~ih temeljnih pitanja znanosti o gospodarstvu, ipak se usuujemo rei, da nam ve ovakav na in prou avanja poviestnog razvoja gospodarskih pojmova bar donekle dokazuje, da u gospodarskom ~ivotu stvarno postoje stanovite stalne pravilnosti ili, to nije re eno, neke stalne tendencije, koje konvergiraju prema jednakoj uzro noj povezanosti, tako da drugim rie ima u gospodarskom ~ivotu postoji stanovita stalna unutraanja zakonitost. Prili no je svejedno, kako se ona naziva: uprov i Bilimovi zovu je nomografskim smjerom u znanosti o gospodarstvu i u ekonomskom saznanju, Windelband nomotetskim, a Walter Eucken invariantnim stilom. Iz jednog je i drugog glediata za prou avanje gospodarskih fenomena, njihove va~nosti, njihove unutraanje veze, socialne sadr~ine i eti ke relacije prili no svejedno, da li za stanovito vremensko razdoblje razpola~emo s gotovim rezultatima znanstvenog promatranja i prosuivanja ili ne. Za starobabilonsko razdoblje i za mnoga druga daleka poviestna razdoblja mo~emo dobiti prili no sigurnu, iako mo~da nepodpunu sliku po injenicama gospodarskog ~ivota i po institucijama i pravnim okvirima, u kojima se je odvijao gospodarski ~ivot onih davnih vremena i davno nestalih naroda. Gospodarska je stvarnost uviek tiesno vezana stanovitim pravnim okvirom. Izpravno izti e Gonnard u uvodu svojoj poviesti gospodarskih doktrina, da je slika, dobivena prou avanjem, jasna i to na samo onda, ako uzmemo u obzir i injenice stvarnog gospodarskog ~ivota pojedinih epoha i doktrine - misli, koje su iznieli pojedini ljudi istih epoha. Ono, ato je zajedni ko gospodarskim nazorima starog i srednjeg vieka, jest nastojanje, da se cielo gospodarsko zbivanje ~eli protkati eti kim ciljevima: u starom je vieku taj cilj sadr~an u filozofiji, iji su ideali bili od ovoga svieta, a u srednjem su vieku ti ideali transcedentalni prema onoj Kristovoj: Kraljevstvo moje nije od ovoga svieta. I u tom je ogromna nepremostiva opreka jedne ideologije spram druge - valjda razlog, ato jedna nije mogla postojati uz drugu. Taj se duboki jaz o ituje i u spomenicima kulture. Nadljudska savraena harmonija i simetrija Partenona ozna uje vrhunac smirenja ljudske duae, savraeno ostvarenje ideala ljepote, ali ljepote, koja je od ovoga svieta, koju prati plavetnilo gr kog neba i ona toliko opjevana vje no sun ana Arkadija. U mitologiji to pokazuje antropomorfizam svih olimpijskih bogova. U srednjem pak vieku pokazuju oatro zaobljeni lukovi oatro izbruaena kamena kruniata i prema nebu iztanjene oatrice tornjeva i tornjia tamnih gotskih katedrala put grieanog i nejakog ovjeka prema vje nom svietlu transcedentalnog svieta. Sli nost i razlika o ituje se primjerice kod prosuivanja pojma vlastni tva svakako jedne od najva~nijih poluga gospodarskog ~ivota uope. Klasi na gr ka filozofija o ito ~igoae vlastni tvo kao neki paroksizam stjecanja; Platon ga stoga nastoji ukloniti iz svoje napola utopisti ki zamialjene idealne dr~ave, a Diogen odbacuje ak i vr , kad je opazio, da se voda mo~e piti iz ruke. Skolastici ne idu tim putem, iako im je svako stjecanje radi stjecanja samog isto tako zazorno i nepo~eljno. Oni nastoje, da stjecanju i vlasni tvu daju ato umjereniji sadr~aj, oni ga ~ele regulirati, ograni iti, instrumentalizirati. I u gospodarskom se ~ivotu mora ostvariti organska veza u vidu transcedentalnog ideala ovjeka - jer svi ljudi predstavljaju ve na ovom svietu corpus misticum Christi. No najdublja i podpuna neizmirljiva opreka izmeu starog gr kog svieta i skolastike, a osobito je va~na za razvoj gospodarske misli, sastoji se pored one u eti kom pravcu u tome, ato je - kako liepo ka~e Gonnard - skolastika zadojena stanovitim latentnim individualizmom: svaki ovjek ima svoju transcedentalnu svrhu i stoga nije za sve obvezan svemonoj dr~avi, kako su to vjerovali filozofi staroga vieka. Ovim zametkom individualizma izgradili su, izgleda, skolastici one stube, koje - iako mo~da preko njihove volje i mimo njihovih intencija - vode u gospodarske nazore novoga vieka, u kojem se u najrazli itijim stupnjevima i oblicima sveudilj javlja individuum kao glavni nosilac i imbenik gospodarskog zbivanja i kao polazni glavni oslonac sveukupnog gospodarskog htienja. Dio trei NOVI VIEK I. MERKANTILIZAM Predpostavke i obe zna ajke merkantilizma Obe je priznata poviestna injenica, da se zajedni kim imenom merkantilizma ozna uju svi oni nazori o gospodarstvu i sve one gospodarsko-politi ke mjere, koje su gospodovale u itavoj Evropi kroz dva i pol stoljea, naime odprilike od po etka XVI. pa do sredine XVIII. stoljea. Te~e je ve odgovoriti na pitanje, u emu je zapravo zajedni ka zna ajka cielog razdoblja merkantilizma odnosno onih misli, koje nazivamo merkantilizmom. Za analizu sadr~aja merkantilizma smataraju manje-viae svi pisci potrebnim, da se predhodno uzmu u obzir sve one duboke korjenite promjene u duhovnom i gospodarskom ~ivotu Evrope, koje ozna uju i prate prielom izmeu srednjeg i novog vieka, a ujedno su nu~dne predpostavke za onaj novi smjer na podru ju gospodarstva i gospodarske misli, koje se ozna uju merkantilizmom. Ako se ne uva~e idejne i gospodarske linije prelaznog razvoja od srednjeg vieka u novi, merkantilizam se doista ne mo~e ni razumieti ni pravilno definirati odnosno karakterizirati. U oboj se poviesti obi no uzima, da osvajanje Carigrada po Turcima g. 1453. i time izazvana propast Izto norimskog carstva te odkrie Amerike po Kristofu Kolumbu g. 1492. ozna uju svraetak srednjeg i po etak novoga vieka. O evidno je meutim, da je za prosuivanje gospodarskog razloga podpuno neto no, ako bismo po etak merkantilisti kog razdoblja vezali na jedan od spomenuta dva poviestna dogaaja ili na bilo koji drugi zna ajni poviestni dogaaj iz XV. stoljea. Merkantilisti ko se je razdoblje pripremalo usporedno s napuatanjem srednjevjekovnog gospodarskog sustava i srednjevjekovnih nazora o gospodarstvu postepeno, stopu po stopu, kroz najmanje jedno itavo stoljee, a u nekim pravcima svakako i kroz jedno dulje vremensko razdoblje. Mislimo, da je Ingram imao pravo, kad je usvojio tezu Augusta Comtea, da je srednji viek u gospodarskom smislu svraio ve izmakom XIII. stoljea, a dobar dio XIV. i cielo XV. stoljee predstavljaju razdoblje prielaza u novovjekovne nazore o gospodarstvu. Ima itav niz novih tekovina, koje se odnose na gospodarsko zbivanje, a pripadaju XIV. i XV. a djelomice ve i XIII. stoljeu. Iztaknuli smo ve prije, da je razdoblje kri~arskih vojni (od g. 1096-1270.) upoznalo Evropu s raznim dotle nepoznatim ili gotovo nepoznatim skupocjenim ili bar vrlo privla nim dobrima Iztoka, koje su Evropljani po eli sve viae cieniti. Ovamo spadaju svila, baraun, biserje, drago kamenje, tamjan i parfumi, a za airoke su mase osobito bile privla ne mirodije (papar, cimet, aafran, klin ii itd.). Bogatstvo Genove i Venecije u srednjem vieku zasnovano je prete~nim dielom na tome, da su Genove~ani i Mlet ani stekli neki monopol za obskrbljivanje ciele ondaanje Evrope s navedenim vrstama skupocjene odnosno mnogo ~eljkovane robe. Genove~ani su ta mnogo tra~ena dobra uvozili preko luka na Crnom moru (Kavkaz, Krim), a Mlet ani preko Aleksandrije. Kao uviek u poviesti ovje anstva, koliko nam je poznato, nova gospodarska dobra stvaraju nove potrebe i nove ~elje. Tako je bilo i ovdje. }elja je za spomenutim proizvodima postajala s vremenom sve ja a i sve obenitija, pa su i drugi narodi uprli svu snagu, da sami izravno dou do njih. Svjetski putnik XIII. stoljea Mlet anin Marko Polo opisao je u svojem djelu Mirabilia Mundi sva udesa, blago i krasote Kine, Japana, Indokine i Perzije, gdje je boravio preko 20 godina (od g. 1271-1295.), te je time dao novog poticaja ~eljama mnogih Evropljana. Nastojanjem Arapa usavraen je u XIV. stoljeu kompas, ime je omoguena sigurnija plovitba po otvorenom moru pa i po Ocean, a odprilike u isto vrieme konstruirane su karavele - veliki jedrenjaci od 30 m du~ine, koji su mogli odolievati ja im valovima Oceana. Zahvaljujui ovim izumima, prodrli su neki genove~ki i neki francuzki pomorci iz Dieppa i Rouena oko g. 1360. do gvinejskog zaljeva i time obnovili odkrie starih Feni ana. G. 1402. osnovao je normanski pustolov Jean de Bthencourt svoje kraljevstvo na Kanarskim otocima. Poslije Francuza javljaju se `panjolci i Portugalci s te~njom da otmu Genove~anima i Mlet anima njihov toliko dragocjeni monopol trgovina mirodijama i drugim blagom Iztoka. Poduzetnost je njihova potencirana predajom, koja je sveer postojala meu Grcima, da sve onda poznate kontinente Evropu, Aziju i Afriku oplakuje jedan isti ocean, pa se prema tome, ako se oplovi cieli taj kontinentalni sklop, mora negdje doi do Indije - zemlje blaga i udesa. Poznato je, da je Kristofor Kolumbo, kad je 12. listopada 1492. prvi put stupio na tlo Novoga svieta, bio uvjeren, da je doaao do Indije, pa da je ak i kasnije sve do smrti mislio da je odkrio novi put do Indije. Naziv zapadnoindijskog arhipelaga joa je danas uspomena na ovu zabludu. A kralj ujedinjene `panjolske Ferdinand Aragonski, a joa viae ~ena mu kraljica Izabela Kastilska, podupirali su obilno Kolumbove podhvate o igledno baa s razloga, ato su se nadali, da e `panjolska odkriem novog puta do Indije doi u posjed skupocjenih proizvoda Iztoka. Gotovo istodobno proslaviae se portugalski pomorci svojim odkriima s istim ciljem: pronai izravni novi put do zemlje bisera i mirodija. Tako je Bartolomej Diaz - viae slu ajno, natjeran burom nego li namjerno - dopro g. 1487. do Rta Dobre Nade, a Vasco da Gama g. 1498. do Kalkute, gdje je osnovao luzitansko carstvo. Portugalac Pedro Alvarez Cabral odkrio je g. 1500. Braziliju, dok su `panjolci Cortez, Pizarro i Magelan udarili temelje apanjolskom kolonialnom carstvu. Cortez je izmeu g. 1519. i 1521. osvojio Meksiko, Pizarro g. 1532. carstvo Inka u Kordiljerama (Peru), a Magelan g. 1519. izveo je prvi put morem oko svieta. Odkrie Novoga svieta izazvalo je ogroman i brz priliv zlata i srebra iz novoodkrivenih bogatih nalaziata Amerike u Evropu, a isto su tako uslied tog odkria presaena u Evropu mnoga dotle nepoznata dobra (krumpir, duhan, kukuruz, kava itd.). Rezultati su revolucionirali itavu Evropu: na jednoj strani dobivaju plemenite kovine na starom kontinentu daleko vee tr~iate, nego ikad prije, a na drugoj izaziva taj ~estoki priliv u kratkom vremenu ogroman porast ciena, koji odgovara znatno poveanom obtjecaju zlatnog i srebrnog novca. Ra una se, da su u prvoj polovici XVI. stoljea ciene robi u Evropi porasle prosje no za 300-400% Na drugoj je strani neslueno i brzo bogaenje `panjolske i Portugala izazvalo jednoduanu zavist, mr~nju i konkurenciju drugih zemalja i naroda Evrope. Povlaateni polo~aj `panjolske i Portugala u novoodkrivenim zemljama zajam io im je ve g. 1494. papa Aleksandar VI. odredivai, da sve zemlje, koje e biti odkrivene zapadno od crte, koja prolazi od Sjevernog do Ju~nog pola 100 milja zapadno od Kapverdskog oto ja pripadaju `panjolskoj, a sve ato je na iztok od te crte, Portugalu. I sad se ponavlja igra: kao ato su prije nastojali, da razbiju monopol Genove~ana i Mlet ana, tako se sada drugi narodi trude da razbiju monopolni polo~aj `panjolske i Portugala u pogledu izkoriaivanja bogatstva novoodkrivenih zemalja Novoga svieta. Ovim je borbama manje-viae izpunjena politika evropskih dr~ava kroz itavo XVII. a dobrim dielom i XVIII. stoljee. `panjolske su i portugalske naseobine bile osnovane na na elu izklju ivosti, tj. itav se je trgova ki promet s kolonijama smio vraiti jedino i izklju ivo preko matere zemlje i posredovanjem njezinih trgovaca. `panjolci su svoje naseobine osnivali kao teritorialne, tj. osvajali su itave zemlje i stavljali ih pod vlast apanjolskih vladara. Portugalci su naprotiv svagdje, osim kod Brazilije, postupali po sustavu faktorije, tj. oni su se zadr~ali jedino na stanovitom mjestu kao trgova kom emporiju, dok se za zalee odnosnog emporija nisu mnogo zanimali. Glavni godianji sajmovi apanjolskog kolonialnog carstva odr~avali su se u Portobelu na Panamskoj prevlaci i u Jalapi (izmeu Veracruza i grada Meksika). Tu se je usredoto ila zamjena dobara kolonija i matere zemlje izklju ivo posredovanjem apanjolskih brodova i apanjolskih trgovaca. `panjolci su smatrali, da e svoje kolonialno carstvo najbolje izkoristiti i stei najvee bogatstvo, ako samo budu pritom vraili jedinu ulogu povlaatenog posrednika, trgovca. Zato su u vlastitoj zemlji zanemarili i obrt i poljodjelstvo. Pritom je igrao va~nu ulogu sustavni progon Maura, koji je zapo ao joa g. 1459. za vladanja Ferdinanda i Izabele, a kona no je zavraen g. 1609. Time je `panjolska tako rei izgubila svoj trei stale~ - stale~ marljivih i spretnih obrtnika i poduzetnika. Podpuno negativni rezultat merkantilisti ke politike u `panjolskoj i njezino stoljetno gospodarsko mrtvilo, iji tragovi vode do naaih dana, imaju se dobrim dielom pripisati djelovanju navedenih uzroka. Kona no je za apanjolski merkantilizam bila zna ajna i fatalna trgovina crna kim robovima. `panjolski je dominikanac Las Casas dao g. 1500. u najboljoj namjeri poticaj za useljavanje crnaca robova iz zapadne Afrike u `panjolsku Ameriku. Htio je time dobiti svje~u i jaku radnu snagu namjesto slabih domaih ameri kih uroenika. Za trgovinu robovima davala je apanjolska vlada koncesije inozemnim trgovcima, veinom Englezima, u posebnim ugovorima (tzv. Assiento). Prvi je takav ugovor sklopljen g. 1532. Useljavanje ovih crnaca kasnije je mnogo doprinielo propasti apanjolskog kolonialnog carstva u Americi. U spomenutoj borbi protiv prevlasti `panjolaca i Portugalaca u prekomorskim krajevima najprije su Holanani ve po evai od kraja XVI. stoljea po eli kao pomorci i kolonizatori osvajati portugalska prekomorska podru ja. Ovu je njihovu djelatnost izazvala jedna udna odredba apanjolskog kralja Filipa II. (1556-1598.). On je, smatrajui tzv. sjeverne pokrajine, koje su se oslobodile apanjolskog gospodstva, ali im je nezavisnost kona no priznata tek westfalskim ugovorom g. 1648., joa uviek apanjolskim pobunjeni kim podru jem, zabranio svim `panjolcima i Portugalcima trgovanje s Holananima u svim lukama obih zemalja, a napose u Lisabonu. Holanani su pak dotle vodili veoma uspjeanu meunarodnu trgovinu kao izri iti posrednici, tako da su u tim lukama kupovali mirodije i druge prekomorske proizvode te ih onda pretovarivali u svoje brodove i razpar avali ih na svim tr~iatima Evrope. Tako je primjerice u Antwerpenu ve g. 1500. postojala burza za papar. Kako je spomenutom odredbom Holananima onemogueno poslovanje preko Lisabona, odlu iae, da sami nau izravan put do mirodija. Njihov je admiral Houtman po etkom XVII. stoljea odkrio Sunda-oto je i Moluke, a admiral Warwick utemeljio je g. 1618. na Javi grad Bataviju. Isti je admiral osnovao holandsku koloniju na Formozi i dobio dozvolu za pristajanje holandskih brodova u nekim lukama Kine, Koreje pa ak i Japana. Isto su se tako Holanani u vrstili na Malaki i na Ceylonu i odtjerali Portugalce iz njihovih indijskih trgova kih uporiata, a odprilike u isto vrieme osnovali su na Rtu Dobre Nade grad Kapstadt (Capetown). Velik je udio u svemu tomu imalo Holandsko izto noindijsko dru~tvo, osnovano g. 1602. s glavnicom od 14,200.000 franaka. To je najstarije dioni ko dru~tvo u modernom smislu rie i, a glavni su mu osniva i bili gradovi Amsterdam, Middelburg i Delft. To je dru~tvo dobilo monopol za trgovanje sa svim zemljama izto no od Rta Dobre Nade i suverenitet nad osvojenim podru jima. Djelatnoau ovoga dru~tva odkrivena je g. 1605. Australija (Nova Holandija), a g. 1642. odkrio je Holananin Abel Tasman zemlju Van Diemen (Tasmanija) i Novu Zelandiju. Dru~tvo je izvrstno uspievalo kroz itavo jedno stoljee i plaalo prosje no dividendu od 21%. Meutim se dalje nastavlja ozna ena borba za prekomorske kolonije. Ve sredinom XVII. stoljea po inje borba Englezke i Holandije za kolonije i za prevlast u trgovini s prekomorskim zemljama. Prvi je udarac Holananima zadao Oliver Cromwell svojim aktom o brodarstvu (Navigation Act) iz godine 1651. Zatim je doalo do vojni kog obra unavanja izmeu obje zemlje u dva pomorska rata. Kona no je izmirenje izvraeno time, da je poslije Englezke revolucije i kona nog pada dinastije Stuart holandski stathouder Vilim Oranski postao g. 1688. englezkim kraljem kao Vilim III. Holandija je time odstupila Englezkoj prvo mjesto u prekomorskoj trgovini i kolonialnoj politici, no ipak je zadr~ala stanovit dio prije odkrivenih odnosno osvojenih podru ja. Kona no se sli na borba za kolonije obnavlja izmeu Englezke i Francuzke. Ove borbe - borba za francuzke posjede u sjevernoj Americi, Kanadi i Luisiani i za francuzke emporije u Indiji - se~u sve do u drugu polovicu XVIII. stoljea, dakle sve do svraetka merkantilisti kog razdoblja. Pored ogromne va~nosti, koju je imalo odkrie Amerike i drugih prekomorskih krajeva za preokret u itavom gospodarskom, kulturnom i politi kom razvoju Evrope, imale su gotovo jednako zna enje za uvod u razdoblje merkantilizma dalekose~ne promjene, koje su se postepeno vraile na podru ju duhovne kulture kao i u samim temeljima strukture gospodarskog ~ivota. Ve smo spomenuli, da je pojavom bankarstva u Lombardiji, a kasnije i u drugim zemljama, postepeno izvraen prielaz od napola naturalnog u podpuno nov ano gospodarstvo. Nov ano pak gospodarstvo i razvijanje kreditnog gospodarstva zna ilo je pak podpuno odvajanje od prijaanjeg sredovje nog na ina gospodarenja, koje je sa strane dr~avne vlasti karakterizirao domanium, a u gospodarstvu pojedinaca prete~nost poljodjelske kulture raznih oblika. Lombardski su mjenja i (Banchearii) ve od XII. stoljea razvijali sve veu djelatnost u Genovi i u drugim gradovima sjeverne Italije, a kasnije i Francuzke te `panjolske, Oni su izumili novi tip kreditnog papira, mjenicu (litterae Lombardorum, litterae cambiales). Time je pronaen instrument, koji je kao kreditni papir i kao surogat novca omoguio podpuno novo oblikovanje gospodarskog ~ivota uobe i prielaz u onaj strukturalni oblik gospodarskog ~ivota, u kojem se danas nalazimo. Upotrebom mjenice stvorena je mogunost za obavljanje poslovnih transakcija neovisno od upotrebe gotovog novca i ujedno stvoren siguran temelj za proairenje obsega gospodarskog rada unutar sigurnog okvira mjeni nog kredita. Postepeno su tako po evai od XIII. stoljea nastali tzv. sajmovi mjenica u Genovi, ju~noj Francuzkoj (Cahors i Toulouse) i u Flandriji. Na tim su sajmovima lombardski i drugi bankari ne samo izravnavali svoje meusobne mjeni ne odnose, nego su izmjenjivali i informacije o du~nicima i vjerovnicima u va~nijim gospodarskim srediatima raznih zemalja. U vezi s ovim poslovanjem razvijaju se i burze. Prva je, izgleda, ustanova ove vrste nastala u flandrijskom gradu Brgge u XIV. stoljeu, te joj ime navodno potje e od tamoanje patricijske porodice van der Beurse, u ijoj su se kui odr~avali prvi burzovni sastanci. Mjeni no kreditno poslovanje dobiva odprilike u isti vrieme i svoj organizatorni okvir osnivanjem prvih banaka. U Mletcima i Firenci osnovane su prve privatne banke, ini se ve u XIII. stoljeu, dok je u Genovi osnovana prva banka uvena Casa di San Giorgio g. 1407. Malo kasnije osnovane su i prve javne banke: g. 1401. osnovana je u Barceloni Taula da cambi (tabula cambiorum), javna banka za mjeni ne, depozitne i ~iro-poslove, a iste je godine sli na ustanova utemeljena u Frankfurtu na Majni.Tokom XVI. stoljea osnovane su javne banke veeg zna enja: u Mletcima Banco di Rialto g. 1587., koja je g. 1619. pretvorena u Banco del Giro, koja je kao dr~avna banka Mleta ke republike poslovala do propasti republike g. 1806., zatim Banco di San Ambrogio u Milanu g. 1593., Wisselbank u Amsterdamu g. 1609. i hambur~ka ~iro-banka g. I sama tehnika trgova kog poslovanja ostvarila je ve davno prije svraetka srednjeg vieka veoma zna ajne reforme, koje su dale novi organizatorni okvir gospodarskom radu uobe. Talijanski je franjevac Luka Paccioli (g. 1445-1514.) u djelu Summa de Arithmetica, Geometria, Proportioni et proportionalitate (1494.) izlo~io do onda nepoznata na ela tzv. dvostavnog knjigovodstva. Prvi su tragovi sustavnog knjigovodstva u suvremenom smislu naeni ve u ra unskim knjigama grada Firence iz g. 1211. Razumljivo je, da su kraj ovakvog razvoja gospodarskog ~ivota postala neodr~ivim na ela gospodarske etike, koja je zastupala skolasti ka akola, a napose zabrana uzimanja kamata. Ne samo to, nego su papinski indulti, kojima su pojedini bankari oproteni od te zabarane, te su ih nazivali papinskim lihvarima (usurarii papae), kao i praksa talijanskih gradova, koji su svojim statutima propisivali dozvoljene maksimalne kamate, do kraja kompromitirali samu ideju zabrane kamatnih zajmova. Tako su potrebe ~ivota kona no nadja ale teoriju. No ugled skolasti ke gospodarske etike po eo je padati i iz drugih razloga, naime u svezi s velikim duhovnim pokretima, koji karakteriziraju manje-viae cielo XV. i XVI. stoljee. Javljaju se razni vjerski reformatori u pojedinim zemljama: John Wiclif (od 1325-1384.) u Englezkoj, Jan Hus (1369-1415.) i utrakvisti u eakoj, Martin Luther (1483-1546.) u Njema koj, Ulrik Zwingli (1484-1531.) i Ivan Kalvin (1509-1564.) u `vicarskoj, a pored toga joa i mnogo drugih sekta, kao: anabaptisti, albignezi, patareni, fraticelli itd. Vanjski je ili izravni povod pokretu reformacije bio suviae razkoani ~ivot mnogih crkvenih dostojanstvenika i trgovina s oprostima. Ove te~ke nepodobatine izazvale su zahtjev za reformom in capite et in membris. Pod ovom je lozinkom odr~an crkveni koncil u Konstanzu (1414-1418.), no nije dao pozitivnih rezultata. Papa Ivan XXIII. bude svrgnut, a reformatori Jan Hus i Jerolim Pra~ki budu spaljeni, prvi 1415. a drugi 1416. Kako znamo iz obe poviesti, pokret reformacije izazvao je doduae ~estoku protureformaciju s katoli ke strane, no katoli ka Crkve ipak nije viae uspjela dobiti ni pribli~no onoliki utjecaj na politi ko i gospodarsko zbivanje, kakav je imala gotovo kroz itav srednji viek. Od reformatora je na novo naziranje o gospodarstvu najviae djelovala Kalvinova nauka. Po njoj je naime svako poateno te evno zanimanje bogougodno, a uspjeh je u gospodarstvu znak Bo~jeg blagoslova, ato Kalvin dovodi u svezu sa svojom tezom o predestinaciji. Kalvinova je nauka upravo posvetila svako nastojanje i rad oko stjecanja gospodarskih dobara. Tako je Kalvin u jednu ruku otvoreno i temeljito oborio skolasti ku nauku o zabrani kamatnih zajmova, a u drugu je utro put kasnijem jakom razvoju kapitalizma, podjeli rada, sve ja oj specializaciji proizvodnje i gospodarske djelatnosti uobe, airenju kreditnog posla i kona no utilitarizmu. Gonnard misli - a dr~imo s dosta opravdanja - da se ogromni gospodarski polet i napredak Englezke i Holandije ima u prvom redu pripisati injenici, da je u tim zemljama prevladala reformacija. Ipak treba spomenuti, da je joa Lutherovo glediate spram skolastike bilo prili no konzervativno. To se vidi osobito po tom, ato je u pitanju kamatnih zajmova najprije branio zabranu kao i skolastiku, a tek je postepeno izgraivao drugo mialjenje dokazujui, da to pitanje nije ni u kakvoj idealnoj vezi s religioznom kraanskom etikom, ukoliko se radi o nizkom kamatnjaku - po njegovu mialjenju 5% Isto je tako Luther pokazao vrlo konzervativno shvaanje kod prosuivanja velike selja ke bune u Njema koj g. 1525. te se je energi no postavio na stranu feudalnih gospodara, a protiv kmetova, ija je borba iala i za tim, da se uzpostavi plaanje desetine u naravi namjesto plaanja u novcu. Ova selja ka buna dokazuje takoer preokret u gospodarskoj strukturi: kmetovi su tra~ili ponovno plaanje desetine u naravi, jer su zbog silnog porasta ciena i zbog nestalnosti vriednosti novca vrlo loae prolazili, ako su te dae morali plaati u novcu. Humanizam i renesansa takoer su na stanovit na in utirali put merkantilizmu, iako se temeljne misli tih pokreta nisu izravno doticale gospodarskog zbivanja. Ti su naime pokreti uzkrisili vriednost rimske carske vladavine, gdje je jedan narod strogom centralizacijom vlasti stvorio svjetski imperij, a ujedno su upuivali na misao, da svjetovna vlast ima sama da reprezentira sveukupnu vrhovnu vlast bez ovisnosti od crkvene, ato je bila zna ajka itavog srednjovjekovnog politi kog razvoja. Humanizam i renesansa u neku su ruku prete e politi kog nacionalizma i vladarskog absolutizma, koji postupa slobodno i neovisno od upliva Crkve. To zna i, da se opet zagovara teza o svemonosti dr~ave kao u filozofiji klasi nog vieka, a to izlazi na to da dr~ava ima pravo usmjeravati, voditi i ureivati cjelokupni gospodarski ~ivot unutar vlastitih granica. Prvi su i najzna ajniji predstavnici ove ideologije Nikola Machiavelli (1469-1527.) u Italiji i Jean Bodin (1530-1597.) u Francuzkoj. Machiavelli je u svoja dva glavna djela: Discorsi sopra la prima dekade di Tito Livio i Il principe (Knez) - oba iz g. 1516. - prikazao prednosti stvaranja velike i sna~ne dr~ave, u kojoj e biti ujedinjena ciela Italija i obrazlagao potrebu, da takvom dr~avom vlada absolutni vladar, koji e sve politi ke ciljeve moi ostvariti u najveem obsegu i stupnju. Pritom upuuje Machiavelli u prvom redu na va~nost prou avanja poviesti i ka~e: "Mudri ljudi ka~u obi no, i to ne onako nasumce ili bez razloga, da onaj, koji ~eli znati, ato e biti, mora promatarati ono, ato je bilo, budui da svi dogaaji u svietu imaju u svako vrieme udnovatu sli nost s onima, ato su predhodili. To dolazi odtud, ato te dogaaje izvode ljudi, koji uviek imaju i uviek su imali iste strasti, pa prema tome moraju nu~dno i ti dogaaji imati uviek isti posljedak." Iz ovakvog se promatranja mo~e nau iti, koja sredstva treba upotriebiti od onih, koja su stari upotrebljavali, a ako takva sredstva nisu upotrebljena, izmislit e se nova sredstva prema sli nosti dogaaja." S ovom argumentacijom ~eli Machiavelli o ito dokazati, da se prou avanjem poviesti mogu dobiti pouzdane upute za pravilno i uspjeano izvraenje svih politi kih zadataka sadaanjosti. S glediata filozofije poviesti mo~e se Machiavellijevo glediate analizirati ovako: ako se stanovita oba psiholo~ki utemeljena htienja ljudi stanovitog razdoblja usredoto e na stanovite to ke, rezultat e tog djelovanja biti uviek isti li bar sli an. Ako se pak to ne u ini, bit e ljudska htienja dekoncentrirana, raztepena, i rezultati e biti sasvim druga iji, tj. ne e odgovarati sintezi obih te~nja, iako te te~nje uviek postoje u ovje anstvu i uviek dolaze do stanovitog sad viae sad manje naglaaenog izra~aja. Kad ne bi bilo ovako, poviest bi se neprestano ponavljala bez ikakve bitne variante, i ovje anstvo bi se ve odavno ukrutilo u nekom okamenjenom kalupu duhovne jednoli nosti. I u tom je valjda zabluda filozofske premise merkantilizma. Jer doista, ovjek na jednake premise bar u gospodarskom zbivanju reagira uviek jednako ili bar sli no, no poticaji nisu uviek jednaki niti jednako odlu ni, nego se mienjaju iz stoljea u stoljee, a viaeput ve od generacije do generacije. Da nije tako, kako bismo mogli promatrati obepoznatu i priznatu pojavu: da ljudi jedne generacije joa donekle razumievaju i shvaaju te~nje i nazore svojih ot eva i djedova, iako im esto prigovaraju, ali nitko ne mo~e viae ni donekle razumjeti ni usvojiti nazore onih, koji pripadaju treoj ili etvrtoj ili petoj generaciji prije naae. Poviest se mo~da u neku ruku doista ponavlja; ali kao kaleidoskop: isti kamen ii dolaze kod svakog pokreta na drugo mjesto, tako da je skupna slika svakiput druga ija samo zbog toga, ato su isti kamen ii druga ije razmjeateni. Bodin je u svom uvenom djelu Six livres de la republique (1576. latinsko izdanje 1586.) izradio teoriju suvereniteta, teoriju absolutne vlasti vladara. Ta je vlast po tuma enju Bodinovu ja a od vlasti Crkve i sveenstva, ali nije ni po njegovim nazorima zato podpuno neograni ena. "Podanici se pokoravaju zakonima svoga vladara, a vladar se pokorava zakonima prirode" - ka~e Bodin (De la republique II/3) I u filozofiji se na prielazu u novi viek javljaju nove misli, kojima se duhovni sviet izgrauje na posve drugim temeljima od onih, na kojima je po ivala srednjovjekovna skolastika. Na jednoj strani udario je Francis Bacon barun od Verulama (1561-1626.), glasoviti suvremenik Shakespeareov, u svojem djelu Novum organon (1620.) temelje empirijsko-induktivnoj metodi. Polaznom to kom cjelokupne spoznaje ima biti izkustvo. Ovu e ideju kasnije, kako emo vidjeli dalje, sustavno izgraditi predstavnici englezkog senzualisti kog smjera u filozofiji, napose John Locke i David Hume. Bacon odbacuje dakle svaki apriorizam i instrumentalizam, te temeljne predpostavke skolasti ke filozofije. On izti e u spomenutom djelu, da su glavni izumi, koji e preobraziti cieli sviet i ~ivot: kompas, knjigotisak i pua ani prah, nastali slu ajno. Treba pronai metodu, koja e omoguiti sustavno i namjerno iznala~enje novih tekovina i novih spoznaja, pa e onda ovje anstvo moi napredovati u nesluenim razmjerima. Iako je, kako Oncken izti e, Baconova misao o izumljavanju pod svaku cienu neozbiljna, te su joj se kasnije veliki u enjaci izrugivali, kao na pr. Justus von Liebig, ipak je nesumnjivo, da je Bacon izpravno shvatio va~nost empirijsko-induktivne metode i njime pronaaao nov put, kojim ovje ji um mo~e doi do novih spoznaja, s pomou kojih e u sve savraenijem obsegu zavladati prirodom. Sasvim drugim, ali opet novim putem poaao je u Francuzkoj Descartes (1596-1636.), koji je odbacio vjeru kao polaznu to ku znanstvene spoznaje, a na njezino je mjesto postavio sumnju. Zatim je u pojmu samosviesti utvrdio samosvojnost individuuma spram cjelokupnog ostalog duhovnog i materialnog svieta, ato je izrazio u uvenoj izreci: cogito ergo sum. Descartes je udario temelje deduktivno-sintetskoj metodi, po kojoj je ljudski razum izvor svega izkustva - obratno od Bacona. S merkantilizmom su svi ovi novi filozofski smjerovi utoliko u svezi, ato su poja ali ili znanstveno utvrdili naziranje, da ovjek mo~e sustavnim radom znatno poveati radosti ~ivota i da mo~e u nesluenom obsegu poveati svoje zadovoljstvo i u~ivanje prirodnih darova, svoje bie, postavi tako rei u srediate ~ivotnog zbivanja, a samo ~ivotno zbivanje promatra kao pozitivnu injenicu, neovisno od onog vrhovnog apriornog, teleolo~kog naziranja, koje je dominiralo u kraanskoj filozofiji a napose u kraanskoj gospodarskoj etici srednjeg vieka. Mogli bismo rei, da ovaj pozitivizam, koji je tek mnogo kasnije, tek u XIX. stoljeu izgraen u posebni filozofski sustav, u zametku ve sadr~an u revolucionarnim novim idejama, koje su iznieli Bacon, Descartes i njihovi sljedbenici. }ivot i prirodni zakoni uzimaju se kao pozitivne injenice, koje su izuzete iz svake diskusije, a predstavljaju jedino pouzdane, sigurne i od svega uvjetnog i predpostavljenog neovisne temelje za cjelokupno umno i gospodarsko stremljenje ovjeka. Svrha je ~ivotu prema ovakvom shvaanju: zadovoljiti sve potrebe i sve te~nje, koje su ovjeku usaene u duau i odgovaraju njegovim iskonskim ~eljama, osjeajima i htienjima. Priroda i sve, ato ona daje, postoji zato, da tim te~njama pru~i ato podpunije zadovoljstvo, a ovjek treba da svojim sustavnim i razumnim prou avanjem i izkoriaivanjem prirode, prirodnih zakona i prirodnih predpostavki ostvari ato podpunije, ato savraenije i ato skladnije sve ono, ato je priroda dala i stvorila ili bar potencialno omoguila. Logi no je prema tome, da se baa u razdoblju merkantilizma veliki mislioci opet vraaju temeljnim na elima stare stoi ke filozofije: ~ivot je savraen, ako je u skladu s razumom, jer ono, ato je razumno, ujedno je u savraenom skladu s prirodom. Tako nastaje koncepcija prirodnog prava, naziranja, da je zakon savraeno razuman obi svjetski zakon, koji je opet u savraenom skladu s prirodom i prirodnim zakonom. To je u neku ruku sr~ filozofije prirodnog prava, koju je prvi formulirao Holananin Hugo Grotius (de Groot - 1583-1645.) u svojem uvenom djelu: De jure belli ac pacis (1625.). Ovo je prirodno pravo po njegovu mialjenju toliko jako i nepromjenljivo, da ga ni Bog ne mo~e izmieniti. U uvodu ovoga djela iznosi Grotius etiri temeljne zasade, koje kao neki aksiomi predstavljaju priroena prava ovjeka, naime: 1) treba se odrei tueg dobra; 2) treba dr~ati dana obeanja; 3) treba nadoknaditi skrivljenu atetu i 4) zlodjela treba odmazditi kaznom. Mo~emo rei, da su racionalizam, individualizam, pozitivizam i prirodno pravo one glavne filozofske komponente, koje se javljaju ve na po etku merkantilisti kog razdoblja, naime ve tokom XVI. i u prvoj polovici XVII. stoljea. One ga donekle uvode u ~ivot i prate, no kasnije su, kako emo vidjeti, baa te ideje i oborile merkantilisti ko naziranje. Pozitivizam, koji dolazi do izra~aja u merkantilizmu, bez sumnje je njegova najsna~nija komponenta, naime ona, kojom se merkantilisti ko razdoblje najoatrije i najo itije odvaja od predhodnog skolasti kog srednjeg vieka. Izpravno ka~e Salin: Bogatstvo i kamate nisu viae problemi, o ijoj moralnoj opravdanosti treba razpravljati, ve su to naprotiv gotove injenice, koje ne trebaju nikakvog daljnjeg opravdanja. Isto je tako gospodarsko zbivanje postalo u merkantilisti kom razdoblju jednim autonomnim podru jem, koje si ne daje i ne treba dati propisati mjera ni granica ni po kakvoj izvangospodarskoj komponenti. Zato merkantilizam primjerice razpravlja o tom, da li je opravdan ili po~eljan visok ili nizak kamatnjak, ali viae ne razpravlja o opravdanosti kamata uobe. Merkantilizam je bar uglavnom otvorio put spoznaji, da moraju postojati i da postoje neki unutarnji, endogeni zakoni gospodarskog zbivanja, koje treba prou avati, analizirati i otud stvarati odgovarajue zaklju ke - samostalno i neovisno od bilo kakvih vanjskih, izvangospodarskih elemenata. Time je merkantilizam stvorio podlogu i predpostavku za novi, znanstveni na in prou avanja gospodarstva u suvremenom smislu rie i, iako sam merkantilisti ki smjer nije bio znanstveno izra~en u ovom istom smislu. On to nije bio s razloga, jer je prije svega predstavljao politi ki, a ne znanstveni sustav. Merkantilisti ka je ekonomika, kako je zove Salin "politi ka znanost" tj. ona je ogranak znanosti o izpravnom upravljanju dr~avom. Merkantilizam je znanost traktata, a ne znanost sustava, tj. on je sastavljen od niza razprava, izvjeataja i obrazlo~enih priedloga, kojima je svrha prikazati, kako e se politi ki zadatak stvaranja najveeg mogueg blagostanja u korist naroda i vladara najbolje ostvariti u nekoj dr~avi. Merkantilizam drugim rie ima i nije uobe znanost, nego jedan pravac prakti ne politi ke djelatnosti dr~ave. Cilj je svih merkantilisti kih nastojanja onaj, koji odgovara du~nostima i pravima absolutnog vladara, kako su ih prvi opisali Bodin i Machiavelli: treba ostvariti najveu moguu korist u gospodarskoj sferi za vladara i za njegove podanike. zato Oncken s pravom naziva merkantilizam sustavom vladarskog redarstvenog blagostanja (Sistem der landesfrstlichen Wohlstandspolizei), a Mombert "dr~avno-gospodarskim smjerom gospodarskog umovanja" (die staatswirtschaftliche Richtung des konomischen Denkens). Iz predhodnog prikaza glavnih ili bar ponajglavnijih novota u misaonom svietu i u pojavama prakti nog ~ivota, koje su se desile u prelaznom razdoblju iz srednjeg u novi viek, ve se mogu razabrati temeljne konture obih zna ajki, koje su zajedni ki sadr~aj merkantilisti kog smjera, te ga mo~emo ukratko definirato ovako: merkantilizam nije znanstveni sustav, nego je pravac prakti ne politike dr~ave, dakle sastavni dio umiea u voenju dr~avne uprave; merkantilizam je za cielo razdoblje, dok je bio dominantan, kao i za sliedee razdoblje, u kojem je dominirao gospodarski liberalizam, izdvojio gospodarstvo i znanost o gospodarstvu iz okvira filozofske i religiozne etike i time je stvorio temeljnu podlogu za kasniji razvoj samostalne znanosti o gospodarstvu, koja prou ava i analizira gospodarstvo i gospodarske pojave ex se. Merkantilizam je to u inio, iako - kao ato smo ve napomenuli - sam po sebi ne predstavlja nikakav znanstveni sustav: on je pozitivisti an i realisti an; merkantilizam je nacionalan; on ne ~eli stvoriti pravila, koja bi vriedila za cielo ovje anstvo odnosno za gospodarski ~ivot na cielom svietu. On stoga manje-viae sviestno stavlja u opreku probitke vlastite zemlje s probitcima drugih zemalja, smatrajui, da je to neizbje~iva i nepromjenljiva nu~da stvarnosti. On je prema tome nu~dno ksenofoban. Merkantilizmu je stoga podpuno razumljiva i opravdana ona Montaigneova izreka: Nul ne gagne que l'autre ne perde kao i obrazlo~enje, koje je Montaigne dao svojoj tezi rie ima: "Prirodoznanci tvrde naime, da se postanak, prehrana i rast jednog bia temelji na propasti i nestanku drugog. Ovu je izreku kasnije parafrazirao Voltaire (1694-1778.) rie ima: Il est clair gu'un pajs ne peut gagner sans qu'un autre perde; merkantilizam je hedonisti an, a djelomice i hrizohedonisti an. On naime stavlja u srediate prou avanja i stremljenja nastojanje oko ostvarenja optimalnog blagostanja vladara i podanika vlastite zemlje. On je donekle hrizohedonisti an utoliko, ato neki merkantilisti ki pisci i politi ari osobito ciene zlato i srebro i smatraju, da treba nastojati, da vlastita zemlja dobije ato viae zlata i srebra. Ovaj je hrizohedonizam izra~en u krilatici: non licet omnibus adire Americam. Kriti ari merkantilizma osobito su izticali tjesnogrudnost i neizpravnost ovog merkantilisti kog na ela. Meutim je ve Oncken dokazao, da prete~na veina merkantilisti kih politi ara i pisaca nisu u inili ovu pogreaku, te da su vrlo dobro razumjeli, da se poveanje bogatstva vlastite zemlje mo~e baa tako sastojati iz poveanog posjeda bilo kakvih gospodarskih dobara kao i od zlata i srebra. Glasovita kritika merkantilizma, kojoj je Adam Smith posvetio itavu IV. knjigu svog djela: Iztra~ivanje o prirodi i uzrocima narodnog blagostanja (An inquiri into the nature and causes of wealth of nations - 1776.) smatra takoer polaznom to kom svoje kritike tezu, da je "absurdna tvrdnja, da se bogatstvo sastoji od novca (the absurd notion, that wealth consist in money). Meutim ne samo da taj prigovor, kako smo netom spomenuli, nije to an, nego se iz kritike samog Adama Smitha u spomenutoj IV. knjizi njegova glavnog djela vidi, da je i on morao priznati, da se bogatstvo naroda izra~ava ili mo~e izraziti u novcu, i to prema prilikama Smithova vremena prvenstveno u zlatnom i srebrnom novcu, jer se svako drugo gospodarsko dobro mo~e pretvoriti u zlatni ili srebrni novac. Da merkantilizam nije bar prete~nim dielom predstavljao uzkogrudni i pogrjeani hrizohedonizam odnosno bulionizam, dokazuje najbolje injenica, da je upravo merkantilisti ko razdoblje stvorilo teoriju trgovinske bilance, koja se s pravom smatra najva~nijom teoretskom tekovinom toga razdoblja. Po toj teoriji treba gospodarsku politiku dr~ave, a napose izmjenu dobara s inozemstvom, urediti tako, da bilanca te razmjene bude ato aktivnija za vlastitu zemlju, jer e samo u tom slu aju biti ostvareno ono va~no ili mo~da ak vrhovno na elo merkantilizma: polu enje bogatstva vlastitog naroda. Merkantilisti su prema tomu vrlo dobro znali, da se to bogatstvo ne sastoji samo od zlata i srebra, nego isto tako od svih drugih gospodarskih dobara, koja pritje u vlastitoj zemlji kao posljedak aktivne trgovinske bilance s inozemstvom. Shematski je ovaj zaklju ak bez sumnje izpravan, pogotovo kad se uzme u obzir injenica, da se je u razdoblju merkantilizma gospodarski promet s inozemstvom sastojao manje-viae izklju ivo od razmjene dobara, a ne i od raznih financijskih transakcija (meunarodno kolanje nov anog kapitala), koje igraju vrlo va~nu ulogu u suvremenom gospodarstvu pored razmjene dobara. Prema tome moramo rei, da je svakako neato preuzka definicija merkantilizma, koju je dao August Dubois rie ima "da je merkantilizam teorija bogaenja naroda putem nagomilavanja plemenitih kovina." Gonnard shematizira glavne zna ajke merkantilizma ovako: hrizohedonizam; etatizam (monarhijski i socializam); teorija aktivne trgovinske (a razumije se i plaevne) bilance, tj. treba stvoriti trajni viaak uvoza zlata nad izvozom; sustavno promicanje domae trgovine, obrta, industrije i brodarstva i neprijateljstvo spram gospodarskih interesa drugih naroda. Poato merkantilizam kao instrument prakti ne politi ke djelatnosti dr~ave nije bio jedinstven, a nije to ni mogao biti, jer su, naravno, ciljevi i metode morale biti razli ite prema gospodarskoj strukturi i mogunostima pojedinih dr~ava, izti e Gonnard s pravom, da se gotovo ni u jednom merkantilisti kom smjeru ne stje u sve navedene zna ajke, nego veinom samo neke od njih. Samo prva i peta od navedenih po Gonnardu su zajedni ke svakom merkantilisti kom pravcu. Objektivna je ocjena merkantilizma danas zanimljiva ne samo s glediate poviestne perspektive, nego i zato, ato se u najnovije doba susreemo u gospodarsko-politi kim mjerama veina dr~ava svieta s ciljevima i metodama, koje nas u najmanju ruku vrlo ~ivo podsjeaju na merkantilizam. Zato se danas veoma esto govori i piae o neomerkantiliz-mu danaanjice. Budui da bez sumnje svaka merkantilisti ka politika predpostavlja sustavni i smialjeni zahvat dr~ave u gospodarsko zbivanje, to treba ponajprije objasniti pitanje, u kojem odnosu mo~e biti gospodarstvo i gospodarsko zbivanje spram obih politi kih ciljeva dr~avne djelatnosti? Adolf Wagner rieaio je ovo prejudicialno pitanje tako, da je postavio antitezu dvaju tipova dr~ave: preventivne i represivne. Tipom represivne dr~ave smatra Wagner prije svega dr~avu u doba naturalnog gospodarstva i u doba gospodarskog liberalizma, dok bi tip preventivne dr~ave bila dr~ava merkantilisti kog smjera. Izgleda meutim, da primjena ove kategorizacije na gospodarstvo i na gospodarsko-politi ku djelatnost dr~ava ne odgovara stvarnosti. Ne radi se naime o tom, da dr~ava stanovito postojee stanje u gospodarskom ~ivotu zaatiuje time, da spre ava njegovo kraenje represivnim mjerama, niti o tom, da dr~ava aktivnim, pozitivnim zahvatima predusree kraenje postojeeg sklada. To bi bilo to no samo onda, kad bi se a priori u svakom slu aju smatralo, da je tok gospodarskog zbivanja neato, ato je po nekom prirodnom zakonu nepromjenljivo, te se svaki nasrtaj na taj unutarnjim zakonom odreeni tok zbivanja mora sprie iti. Odnos dr~avne vlasti spram gospodarskog zbivanja nije meutim stegnut ovim ili ovakvim aksiomom. Po merkantilisti kom shvaanju ima dr~ava pravo i du~nost zahvatiti i gospodarski ~ivot i to s ciljem, da se polu i stanovit unapried odreeni gospodarski u inak za pojedinca i za zajednicu, koji se bez tog zahvata ne bi ostvario, jer bi gospodarski ~ivot iaao drugim smjerom. Ostvarenje tog cilja polu uje dr~ava ili ga ~eli polu iti primjenom politi ke metode, tj. njegovo je polu enje dio politi ke djelatnosti dr~ave, koja smatra, da ta i takva djelatnost spada u njezinu nadle~nost i da odgovara stanovitim probitcima, koji po uvjerenju onih, koji vode upravu dr~ave, odgovaraju potrebama te dr~ave i interesima ciele zajednice, koju dr~ava predstavlja. Unapried odreeni cilj u razdoblju merkantilizma odnosi se na gospodarske interese samoga vladara ili na gospodarske interese nekog stale~a, neke oligarhije ili nekih stale~a. Razvojem merkantilisti kih pravaca postepeno se sve viae airi krug onih, iji se probitci imaju atititi ili zadovoljiti, dok se kona no taj cilj nije proairio na najaire slojeve graanstva, ime je merkantilizam doveden ad absurdum, tako da je po airini kruga svojih atienika otvorio put demokraciji i liberalizmu. Prema tome se ne mo~e po naaem mialjenju primieniti na merkantilizam napried spomenuta Wagnerova kategorizacija o prevenciji i represiji. Radi se naprotiv o tome, da dr~avna vlast po unapried utvrenoj osnovi dirigira gospodarsko zbivanje sa svrhom da polu i stanoviti unapried utvreni gospodarski u inak, koji se bez te aktivne djelatnosti dr~ave ne bi nikad sam od sebe ostvario. Ono pak, ato se mo~e uviek s podpunim pravom prigovoriti merkantilisti kom shvaanju, sadr~ano je po naaem mialjenju u klasi nim izlaganjima Adama Smitha u njegovu ve citiranom djelu: "Potroanja je jedini cilj svake proizvodnje; interesi bi se proizvoa a smjeli uzimati u obzir samo utoliko, ukoliko to slu~i promicanju probitaka potroaa a. Ova je maksima toliko uvjerljiva, da bi bilo neukusno, kad bismo je htjeli joa posebno obrazlo~iti. Nego kod merkantilizma se gotovo stalno ~rtvuju probitci potroaa a probitcima proizvoa a, tako te izgleda, da se proizvodnja, a ne potroanja, smatra vrhovnim ciljem sveukupne radinosti i trgovine". Osim toga je Adam Smith dokazao, da uvoz zlata i srebra nije ni najva~niji, a joa manje jedini dobitak, ato ga jedan narod mo~e imati od trgovine s inozemstvom, dok se kretanje zlata i srebra preko dr~avne granice ne da ni im, pa ni najdrasti nijim mjerama trajno sprie iti, te e se ovakvo kretanje uviek vraiti, ako odgovara odnosu ponude i potra~nje zlata i srebra odnosno robe na domaem tr~iatu. Ako ovu Smithovu argumentaciju izrazimo na na in, koji odgovara danaanjim gospodarskim odnosima, morat emo konstatirati, da svako jednostrano promicanje probitaka vlastite proizvodnje mora pogoditi probitke potroaa a, a to zna i, da e onaj dobitak, koji tom zaatitom dobivaju proizvoa i, biti paraliziran smanjenjem kupovne snage, dakle smanjenjem potra~nje potroaa a. Samo se prividno ili prolazno mo~e polu iti druga iji rezultat. A ako je tako, onda je o evidno, da se onaj gospodarsko-politi ki cilj, kojim se opravdava odnosno obrazla~e svaki merkantilisti ki ili sli ni intervencionisti ki zahvat, ne mo~e nikad trajno ostvariti. Ako pak ~elimo ustanoviti, kako je doalo do merkantilizma, iako je on s teoretskog i objektivnog glediata jedno uglavnom prili no promaaeno naziranje, onda mislimo, da glavnu klicu ovakvog poviestnog razvoja treba tra~iti djelomice u preokretima, izazvanim tehni kim izumima, odkriima novih zemalja i intelektualnom revolucijom te pojavom novih filozofskih i vjerskih odnosno eti kih pokreta, no prete~nim dielom u onom, na ato je upozorio Ingram:vladari su po eli privla iti "trai stale~" - obrt i trgovinu, jer je nova vojska plaenika iziskivala nerazmjerno vea financijska sredstva, negoli prijaanja feudalna milicija. Stoga vladari napuataju feudalno plemstvo, guraju ga pomalo u stranu i preferiraju graanski stale~, jer im taj mo~e dati daleko vee prihode. A kao protuuslugu moraju vladari prirodno promicati i gospodarske probitke tog graanskog stale~a. Iz te je klice u poviestnom razvoju izrastao merkantilizam. Razvoj merkantilizma u pojedinim zemljama 1. FRANCUZKA Kao manje-viae svagdje u Evropi, tako su i u Francuzkoj vladari odprilike do sredine XIV. stoljea prete~nim dielom promicali probitke poljodjelstva. Ta je injenica uglavnom samo gospodarski korelat politi koj organizaciji onoga razdoblja, kojemu je temeljem bio feudalni sustav. Polo~aj se mienja, kako ka~e Oncken, dolazkom na vlast kraljeva iz kue Valois (1328-1498.). Kraljevi su iz ove kue sustavno promicali i probitne gradova, dakle probitke trgovine i obrta i time htjeli oja ati svoju vlast u zemlji. Taj se pravac razvoja poja ava za vrieme kraljeva iz kue Orlans i Angoul me (1498-1515.) te prvih vladara iz kue Bourbon (1589-1792.). Franjo I. (1515-1559.) pozvao je g. 1516. u Francuzku velik broj talijanskih umjetnika, meu njima zlatara Benvenuta Cellinija, kerami ara Girolama della Robbija, umjetnog stolara Huga da Carpija, slikara Andriju del Sarta i samog slavnog Leonarda da Vincija te je u Fontainebleau osnovao neku vrstu akademije kao ~ariate za podizanje umjetnog obrta, graditeljstva i svih grana umjetnosti u Francuzkoj. G. 1546. zaposljuju tvornice svile u Lionu, Marseilleu i Toursu ve oko 40.000 radnika. U isto su vrieme osnovane u Francuzkoj prve banke: g. 1543. u Lionu, g. 1549. u Toulousu, a g. 1556. u Rouenu. Za vanjsku trgovinu Francuzke imao je osobito veliko zna enje trgovinski ugovor, ato ga je Franjo I. sklopio g. 1535. sa sultanom Sulejmanom II., te je njime - kako ka~e Oncken - trgovina ciele Evrope s Turskom stavljena za dulje vrieme pod francuzku zastavu. Po ovom je ugovoru kasnije nastala tzv. klauzula najveeg povlaatenja, jer su si kasnije druge dr~ave izhodile od Turske posebnim kapitulacijama isti polo~aj, koji je spomenutim ugovorom bio priznat Francuzkoj kao "najpovlaatenijem narodu" (la nation la plus favorise). Prvi kralj iz kue Bourbon Henrik IV. (1589-1610.) nastojao je, izgleda, da paralelno i istodobno promi e industriju i poljodjelstvo. Njegova se skrb za poljodjelstvo o ituje u uvenoj krilatici, koja mu se pripisuje: da ~eli, da nedjeljom svaki seljak u Francuzkoj ima kokoa u loncu. U istom je smislu njegov ministar vojvoda Sully (1559-1640.) rekao, da su poljodjelstvo i sto arstvo dvie sise hraniteljice dr~ave, da su to pravi peruanski rudnici (zlata i srebra). Ipak je Henrik IV. u mnogome sliedio savjete svog vrhovnog nadzornika manufaktura Bartola Laffemasa (1545-?), koji se je energi no zalagao za ato intenzivnije promicanje industrijske djelatnosti te ga smatraju glavnim osniva em francuzke industrije svile i kulture dudova svilca. Sully je svoje nazore izlo~io u djelu: Mmoires des sages et royales Economies d'Etat, domestiques, politiques et militaires de Henri le Grand et des servitudes utiles, obissantes, convenables et administrations legales de Maximilien de Bethune (duc de Sully) 1634.On predstavlja agararni tip merkantilizma, naime zastupa misao hrizohedonizma i gospodarskog nacionalizma kao i du~nost dr~avnog vodstva u gospodarstvu, no smatra, da dr~ava treba prvenstveno promicati probitke poljodjelstva. Zbog izticanja va~nosti poljodjelstva smatrali su kasnije fiziokrati Sullyja iako s nepravom - svojim prvim predhodnikom. Sli ne je misli kao Sully iznosio ve prije njega Olivier de Serre u svojem djelu Theatre d'agriculture, koje se je u Franczkoj mnogo cienilo kroz najvei dio XVII. stoljea. Laffemas je naprotiv pobornik isto industrijskog merkantilizma. On predla~e osnivanje posebnih obrtnih komora (Chambres de metiers), u kojima bi majstori imali organizirati, voditi i kontrolirati proizvodnju, odreivati nadnice itd., dok bi posebni "tvorni ki uredi" (bureaux de manufactures) nadzirali to no primjenjivanje svih vladinih propisa. Prvo mjesto meutim u razvoju francuzkog merkantilizma pripada Bodinu (1530-1596.) Pored va~nosti njegovih spisa za nauku o dr~avi, o emu smo ve govorili, Bodin je preko razdoblja merkantilizma stekao velike zasluge za znanstveno prou avanje gospodarstva time, ato je kao jedan od prvih izlo~io kvantitetnu teoriju novca i ato je prvi izpitivao uzroke porastu ciena i doveo ih je u svezu s promjenama u obtjecaju novca i s izmjenama drugih relevantnih injenica gospodarskog ~ivota. Svoje tuma enje o uzrocima porasta ciena iznio je Bodin u dvie polemi ke razprave, pisane protiv nazora nadzornika kovnice Malestroita: Response aux paradoxes de M. de Malestroit touchant l'encherissement de toutes les choses et des monnoyes (Paris, 1568.) i Discours sur le rehaussement et la diminuation des monnoyes (Paris 1578.). Bodin pobija Malestroitovu tvrdnju, da je porast ciena prouzro en jedino prekivanjem, tj. zamjenjivanjem novca s novim kvalitativno sve manje vriednim novcem te dokazuje, da je prvi, glavni i gotovo izklju ivi razlog porastu ciena ondaanjeg vremena u obilju zlata i srebra, nastalom velikim prilivom iz Amerike, dok su svi ostali uzroci: monopoli, stvoreni po proizvoa ima i trgovcima, zatim nerodica i prevelik izvoz ~itarica, prevelika razko~ vladara i visokog plemstva te kona no esto prekivanje novca, samo sporednog zna enja. Joa prije Bodina iznio je kvantitetnu teoriju novca, doduae u druga ijem obliku glasoviti astronom Nikola Kopernik (1473-1543.) u spisu: Monetae cudenddae ratio (1526.), ato ga je napisao po nalogu poljskog kralja Sigismunda, ovim rie ima: "Novac naj eae gubi vriednost zbog toga, ato ga previae ima, naime onda, kad je tako velika koli ina srebra prekovana u novac, da srebro kao kovina postane po~eljnijim od srebrnog novca; na taj na in gubi novac svoju cienu (dignitas), jer se s takvim novcem ne mo~e kupiti onoliko srebra, koliko je sadr~ano u novcu te se smatra rentabilnijim pretaliti novac i iz njega izvui srebro. Tomu se mo~e dosko iti na sliedei na in: novac se ne kuje tako dugo, dok mu se vriednost ne oporavi i dok ne postane skupljim od srebra. Treba spomenuti, da je u isto vrieme kvantitetna teorija donekle izra~ena i u anonimnom njema kom traktatu: Gemeine Stimmen von der Mntz iz g. 1530., gdje se ka~e: roba se procjenjuje i prodaje prema vriednosti novca; kad novcu pada vriednost, ciene robi rastu i trgovina nazaduje. Danaanja znanstvena iztra~ivanja smatraju, da u pojmu kvantitetne teorije novca moraju postojati tri glavna kriterija: element proporcionalnosti, tj. izravan omjer izmeu zbira robe na tr~iatu i istodobnog obtjecaja novca; pasivnost obe razine ciena i izravna i automatska uzro na povezanost u djelovanju volumena novca na ciene; no taj uzro ni vez nije uviek ni proporcionalan ni izklju iv. Polazei s ovakvog na ina izpitivanja mo~e se posumnjati, da li Bodinovi i Kopernikovi nazori obuhvaaju sva navedena tri glavna kriterija, da li su dakle ovi pisci doista ve shvatili i izpravno izrazili bit kvantitetne teorije novca. Nama se ini, da ovako oatra analiza nije ni umjestna ni izpravna, jer nema sumnje, da su i Kopernik i Bodin bar ve u glavnom odkrili odnosno bar u jezgri iznieli onu pravilnost, koju zovemo kvantitetnom teorijom novca, iako im bez dvojbe obrazlo~enje i tuma enje obenito i na elno nije ni posve to no ni dovoljno izcrpljivo. Faktor proporcionalnosti, koji djeluje kod izmjene koli ine obtjecaja novca, sadr~an je svakako u sliedeem mjestu Bodinova spisa: Response: "VoilU, Monsieur, les moyens qui nous ont apport l'or et l'argent en abondance depuis deux cent ans. Il y en a beaucoup plus en Espagne et en Italie qu'en France... Aussi tout est plus cher en Espagne et en Italie qu'en France et plus en Espagne qu'en Italie." Bodin je - kako vidimo- izpravno opazio, da ato je ja i priliv zlata i srebra u koju zemlju, tim su ciene u doti noj zemlji viae, odnosno vriednost novca manja. Ipak Bodin misli, da obilje zlata i srebra ne valja suzbijati, jer se njima stvara i poveava blagostanje naroda; samo treba suzbijati nepo~eljne posljedice tog obilja, i to energi nom intervencijom dr~avne vlasti, napose ostvarenjem slobode trgovine u unutraanjosti zemlje. Po ostalim je svojim gospodarsko-politi kim nazorima Bodin merkantilist, no veoma umjeren. On preporu a sustavno promicanje domae trgovine i industrije upotrebom uvoznih i izvoznih carina: izvozne carine za one francuzke proizvode, koje inozemstvo nu~dno treba, a zabranu izvoza za sve sirovine, potrebne za preradbu u zemlji - visoke zaatitne carine za uvoz stranih gotovih industrijskih proizvoda, a umjerene carine za uvoz stranih sirovina, namienjenih preradbi u zemlji. Bodin je merkantilist i po tom, ato zagovara jako mno~enje pu anstva kao temeljni preduvjet za stvaranje narodnog blagostanja. Bodin odbacuje meutim Montaigneovu krilaticu: nul ne gagne que l'autre ne perde i time dokazuje, da uvia opasnosti tjesnogrudno provedene merkantilisti ke politike. Bodin je meu prvima poznao va~nost utjecaja klime i prirodnih zakona na razvoj narodnog gospodarstva. On doduae smatra, da se mudrim odgojem mo~e nadja ati djelovanje prirodnih i klimatskih predpostavki. To je izrekao formulom: Nourriture passe nature (odgoj je ja i od prirode). U drugom poglavlju VI. knjige svog djela: Six livres de la republique pod naslovom: Des finances (de aerario) pokuaao je Bodin provesti sustavnu podjelu izvora dr~avnih prihoda, te je time postao u neku ruku pionirom financijske znanosti u suvremenom smislu rie i. On iznosi sedam kategorija temeljnih oblika izvora dr~avnih prihoda, i to ovim redom: dr~avna imanja (domanium); ratni plien (hostium spolia); pokloni vladara (umicorum largitiones), podavanja politi kih saveznika (sociorum vectigalia ac tributa); mercatura (dr~avni prirad); uvozne i izvozne carine (vectigalia earum verum quae aut evehuntur aut invehuntur) i porezi (subditorum tributa). Bodin postavlja temeljnim na elima oporezovanja postulate, da porezi moraju odgovarati potrebama vladara i da obtereenje mora biti ravnomjerno podieljeno tako, da bude u skladu s plaevnom sposobnoau poreznih obveznika. Zna ajno je svakako, da su porezi po Bodinu na posljednjem mjestu meu izvorima dr~avnih prihoda. On misli, da glavni izvori prihoda imaju biti prihodi dr~avnih imanja i carine. Bodin tra~i umjestnu i pravednu financijsku upravu i predla~e u tu svrhu obi popis imovine. Sve Bodinove misli i priedloge pro~ima duh umjerenosti, ime je on bez sumnje daleko pretekao shvaanje i nazore mnogih svojih suvremenika: ne zagovara absolutizam zbog simpatije za samovlast vladara, nego za to, jer misli, da absolutizam mo~e najbolje i najuspjeanije osigurati sigurnost i blagostanje naroda. Osim toga ima absolutizam po njemu biti ograni en ustavnim zakonima. Bodin zagovara vjersku snoaljivost i protivi se prodavanju dr~avnih i kraljevih domena, iako je tim svojim nazorima pao u nemilost kod kralja Henrika III. i navukao na se mr~nju visokog plemstva i sveenstva. Prodavanju dr~avnih domena protivio se je o ito s razloga, jer je predviao, da se time gube glavni izvori dr~avnih prihoda te e posljedica biti, da e se graanima nametnuti drugi te~i i nepravedniji porezi. U skladu s tim Bodin je osuivao porezna osloboenja povlaatenih stale~a ondaanje Francuzke i hvalio porezni sustav ondaanje Englezke, gdje su svi stale~i bez izuzetka morali plaati poreze. S istog je glediata smatrao dopustivim ubiranje troaarine na vino i sol, dok je osuivao ubiranje raznih oblika prometnog poreza (maltarine, pijacovine itd.). Drugi je znameniti francuzki merkantilist bio Antoine de Montchrtien (sienne de Vateville; 1576-1621.), suvremenik Sullyjev. G. 1615. objavio je Montchrtien u Rouenu djelo: Traicte d'oeconomie politique ddi ou Roy (Ljudevitu XIII.) et U la reyne m re du Roy (Mariji Medicis). Djelo ima 4 knjige: 1. O tvornicama (des manufactures), 2. O trgovini (du commerce), 3. O plovitbi (de la navigation) i 4. O zadatcima vladara (des soins du prince). Montchrtien je prvi upotriebio naziv politi ka ekonomija za znanost o gospodarstvu, naziv, koji se je kasnije udomaio u cieloj svjetskoj knji~evnosti. Vjerojatno je naslov, kako ka~e Oncken, nastao viae slu ajno nego namjerno, poato se u cenzorovu odobrenju za tiskanje djela ono opetovano naziva trait oeconomique du trafic, dok se naziv oeconomie politique u samom tekstu djela nigdje ne nalazi. Mo~da je naslov nastao po tom, ato su se prije razprave o gospodarskim pitanjima pisale pod naslovom "police" (o policiji odnosno politici), a Montchrtien je htio to nije ozna iti predmet izrazom politi ke ekonomije, dakle kao gospodarstvo, koje je voeno politi kim na elima. Njegovo djelo nije meutim nikakav ud~benik politi ke ekonomije u danaanjem smislu rie i, nego je ono u duhu merkantilisti kog razdoblja sastavljen obi prikaz gospodarskih prilika i odnosa ondaanje Francuzke s priedlozima i uputama o na inu, kojim se ti odnosi mogu poboljaati i time poveati blagostanje Francuzke. Montchrtienovo je djelo pro~eto ~arkom ljubavlju za Francuzku tako, da Gonnard s pravom izti e, da je on u tom pogledu pred astnik ili bolje rei da se kree na istoj liniji kao kasnije u Njema koj Friedrich List. Montchrtien izti e prije svega va~nost rada i osobnog interesa kao temeljnih elemenata gospodarskog ~ivota. "Srea ljudi sastoji se prvenstveno u bogatstvu, a bogatstvo u radu. ovjek je roen, da ~ivi u neprekidnom poslu i zanimanju." Cieli se gospodarski ~ivot - izti e Montchrtien - pokree osobnim probitkom (le monde conomique est mq par l'intrt personnel), koji je promicatelj diobe rada i zamjene dobara. No ovo je na elo ipak po Montchrtienu ubla~eno priroenim sociabilitetom ovjeka. Kako vidimo, to su iste misli, koje su kasnije postale polaznom to kom gospodarskog sustava Adama Smitha. Zna ajno je, da Montchrtien uvia i cieni va~nost poljodjelstva. Le labourage doit tre estine le commencement de toutes facults ou richesses. Stoga osuuje Montchrtien absentizam i obraivanje zemljiatnih posjeda po zakupcima i slugama gotovo istim rie ima kao nekad Columela. Ipak daje Montchrtien prednost u gospodarstvu industriji. "Ni viae ni manje, kao ato sve ~ivotinje, koje imaju krvi, imaju i srdce, tako sve zemlje, koje imaju bogatstvo, imaju i industriju". Montchrtien je nadalje ve uvidio, da obilje zlata i srebra samo po sebi ne zna i i bogatstvo. On ka~e: "Nije nipoato obilje zlata i srebra, ni koli ina bisera i dragulja ono, ato dr~ave ini bogatima i punima obilja u dovoljnom razpolaganju s dobrima potrebnim za ~ivot... Kad ne bi toliki zlatnici punili naae kese, ne bi to niata zna ilo, kad bi stvari bile tako jeftine kao u vrieme naaih otaca... Mi doista imamo vee obilje zlata i srebra negoli naai ot evi, no ipak zato naae blagostanje i naae bogatstvo nije vee. Montchrtien je prema tome ve opazio opasnost, koja prieti od tzv. bulionizma, tj. od jednostranog stremljenja za posjedom zlata i srebra, te je napose uvidio i opasnost hiperprodukcije, poato u tom slu aju ciene padaju, a zarade nestaju. "Svietlo trne u svjetiljkama, ako ih preobilno punimo uljem." Tu je dakle Montchrtien bar donekle relativist, a taj relativizam dolazi kod njega do izra~aja i u tom, ato razumije, da politi ki, pa potom i gospodarsko-politi ki ciljevi nisu nepromjenljivi. "Ne samo obi aji, nego i zakoni naroda mienjaju se prema shvaanju i vremenu. Stoga i razum dr~ave nije uviek jedan te isti, kao ato to nije ni kod medicine... pilot ne upravlja uviek jedrima na jednaki na in, da doe u istu luku. Nazori vlada mienjaju se, a jednako i savjeti danas na ovaj a sutra na onaj na in, prema tomu, ato potreba iziskuje. Montchrtien ve razlikuje uporabnu i zamjenbenu vriednost (valeur d'usage i valeur d'change), dakle i ovdje iznosi uglavnom jednaku misao kao kasnije veliki englezki ekonomisti XVIII. stoljea. No poato e ciene, stvorene na temelju zamjenbene vriednosti, po Montchrtienovu mialjenju biti previsoke to predla~e, da ciene propisuju oblasti. Zadatci vladarove gospodarske politike po Montchrtienu su uglavnom sliedei: 1. odgojno reguliranje gospodarskog ~ivota i 2. primjerena carinska zaatita domae proizvodnje. u okviru zadataka, sadr~anih pod to kom 1. zagovara Montchrtien otvaranje ato veeg broja stru nih akola po na elu: ouvrir une cole c'est fermer une prison, jer e se time stvoriti primjeren broj marljivih i stru no izobra~enih radnika; zatim preporu a promicanje pomorstva i osnivanje kolonija. U potonjem pogledu upuuje Montchrtien osobito na primjer Holandije. U pogledu pak trgovine s inozemstvom dopuata Montchrtien za razliku od Bodina primjenu na ela, da domaa trgovina i industrija profitiraju na atetu inozemstva. On to opravdava time, da je polo~aj Francuzke spram inozemstva superioran tako, da inozemstvo mora tra~iti i kupovati stanovite francuzke proizvode. Uslied toga smatra Montchrtien opravdanim, da inozemstvo mora te proizvode i skuplje plaati. Najglavniji i najznamenitiji francuzki merkantilist bio je bez sumnje Jean Baptist Colbert (1619-1683.), ije je ime uzko povezano s najslavnijim stranicama vladavine kralja Ljudevita XIV. Colbertova se obse~na i mnogostruka djelatnost mo~e sa~eti u dvie skupine: u jednu je ruku iaao za tim, da ato viae organizira i centralizira gospodarsku djelatnost Francuzke, a u drugu je ruku dalekose~nim mjerama reformirao i sanirao francuzke dr~avne financije. Obim je skupinama njegove djelatnosti bio vrhovni cilj: poveati u ato ja oj mjeri gospodarsku i financijsku snagu Francuzke tako, da bi ona u politi koj i vojni koj borbi s drugim zemljama imala ato povoljnije preduvjete za uspjeh svih svojih podhvata. Na financijskom je podru ju Colbert ponajprije energi no likvidirao dr~avni bankrot i time bitno smanjio ogromni dr~avni dug, a zatim je sni~enjem zemljarine (la taille) te poviaenjem odnosno uvedenjem troaarina htio olakaati porezno obtereenje seljaka, a povisiti obtereenje velikih posjednika, plemstva i sveenstva. Nadalje je cielu Francuzku uredio kao jedinstveno carinsko podru je, izuzevai pokrajine Languedoc, Provence, Bretagne, Artois, Alzaciju i Lorenu, te je ukinuo sve unutraanje carine. Na gospodarsko-politi kom podru ju Colbert je proveo sliedee va~ne reforme: reformu cehova u pravcu, da je poja ao dr~avni nadzor te uveo sudjelovanje cehova kod razreza poreza; osnovao je mnogo dr~avnih tvornica. Izdao je 44 regulativa za razne kraljevske manufakture, za koje je podrobno propisao postupak oko proizvodnje, zatim upotrebu alata, uzorke, izpitivanje gotovih proizvoda po dr~avnim nadzornicima, kazne za loae izraenu robu itd.; sustavna carinska zatita: g. 1664. izdana je carinska tarifa s umjerenim stavkama, a g. 1667. borbena tarifa. Prva se je tarifa primjenjivala samo na stanovite zemlje i proizvode, dok je druga imala visokim zatitnim carinama braniti probitke domae radinosti. Iz ovih se je tarifa tokom XIX. stoljea razvio sustav dvostruke carinske tarife s tzv. maksimalnim i minimalnim stavkama gotovo u svim dr~avama; davanje raznih povlastica za francuzku pomorsku trgovinu: plaanje nameta po tona~i za strane trgova ke brodove, davanje monopolnog polo~aja francuzkim lukama, ureenje povlaatenog polo~aja za francuzku trgovinu u Turskoj. Colbert je uveo visoke izvozne carine za sirovine i visoke uvozne carine za strane gotove (finalne) proizvode, a nizke uvozne carine za sirovine i nizke izvozne carine za tvorni ke proizvode; osnivanje povlaatenih trgova kih dru~tava za trgovanje s drugim kontinentima i s francuzkim kolonijama. Francuzko-izto noindijsko dru~tvo (Compagnie des Indes) osnovano je g. 1664. i poslovalo je sve do g. 1770. Osim toga proveo je Colbert vrlo dalekose~ne obe zakonodavne reforme, koje su po smjeru i sadr~aju takoer u svezi s ureenjem gospodarskih odnosa u smislu njegove politike. Izdao je g. 1667. graanski zakonik (Code Louis), zakon o vodama i aumama (Ordonnace sur les eaux et forts (1669.), kazneni zakonik (Ordonnance criminnele 1670.), zatim trgova ki zakonik (dit sur le commerce 1673.) - prvi moderni trgova ki zakonik i zakonik o pomorskom pravu (Ordannance sur la marine 1681.). Colbertovo je djelo joa za njegova ~ivota izazvalo mnogo prigovora, te su baa neki njegovi suvremenici smatrali njegovu djelatnost promaaenom. Razlozi su za to - pored zavisti i intriga brojnih mu neprijatelja - u prvom redu mnogobrojni skupi ratovi, koje je vodio Ljudevit XIV. te njegova ogromna graevna djelatnost. S druge je strane poljodjelstvo stvarno nazadovalo, a to su i kasnije predbacivali Colbertu fiziokrati pa i Adam Smith. No nazadovanje poljodjelstva nije bilo posljedak Colbertovih mjera i namjera, nego se ima pripisati upornoj opoziciji veleposjeda - plemstva i sveenstva protiv Colbertovih reformi, koje su stvarno iale za tim, da ja e oporezuju veliki posjed, a olakaaju porezne terete seljaka. Najzad je Colbertov pravac, tzv. kolbertizam, kako ga je najprije prozvao talijanski pisac Mengotti, ostavio loau uspomenu kod mnogih suvremenika i zbog toga, ato je Colbertov nasljednik i veliki mu suparnik ministar rata Louvois pokvario svojom tvrdom i neelasti nom upravom uspjeh mnogih mjera, koje je Colbert bio izpravno zamislio. Colbert je i pismeno obradio svoje gospodarsko-politi ke misli. Ostavio je velik broj spisa (Lettres instructions et mmoires), meu kojima je osobito zna ajan spis: Instructions au marquis de Seigneley (njegov sin). Zna ajna definicija Colbertova merkantilizma sadr~ana je u ovim njegovim rie ima: Le commerce et la manufacture sont les deux seuls moens d'attirer les richesses aux dedans du royaume et de faire subsister avec facilit un nombre infini de ses sujets. (Trgovina i tvorni ka proizvodnja su jedina dva sredstva, kojima se privla e bogatstva unutar Kraljevstva i koja mogu s lakoom uzdr~avati neograni en broj podanika). 2. ITALIJA Podru je Apeninskog poluotoka ulazi u novi viek i prema tome u merkantilisti ko razdoblje sa stanovitim zna ajnim gospodarsko-politi kim osobinama, po kojima mu je polo~aj druga iji i napredniji, negoli ondaanji polo~aj veine drugih zemalja Evrope. Kako smo ve prije naveli, u Italiji se je najprije razvilo kreditno gospodarstvo i njegovi organi: banke. Osim toga su talijanske gradske dr~ave (Mletci, Genova, Firenca i druge) znale privui na sebe trgovinu s izvanevropskim zemljama i osigurati svojoj trgovini povlaateni polo~aj u ostaloj Evropi. Uslied razmjerno jakog i uspjeanog razvoja nov arstva i kreditne organizacije nastalo je u Italiji prili no blagostanje: Cinquecento, XVI. stoljee nije bilo samo stoljee renesanse u umjetnosti, nego je bilo i stoljee prili nog blagostanja u itavoj Italiji. Tomu treba dodati, da je duhovni pokret reformacije uglavnom poatedio Italiju, te je time o uvao od dugotrajnih i krvavih ratova, koji su kroz itavo jedno stoljee, a mo~da i dulje uniatavali ostalu Evropu. Politi ka pocjepkanost Italije, koju je ve Machiavelli, kako smo vidjeli, htio likvidirati predla~ui politi ko ujedinjenje cieloga naroda, nije na gospodarskom podru ju djelovala negativno. Uz razvijeno nov arstvo mo~da je baa ova politi ka pocjepkanost unapriedila razvoj gospodarstva i prisilila talijanske mislioce, da se sustavno i oatroumno bave nov arskim i valutnim problemima i da ih nastoje mudro rjeaavati. Za pravac, kojim se je razvio merkantilizam u Italiji, zna ajna je injenica, da ta zemlja, koja je bila i ostala siromaana rudama, napose uobe ne razpola~e nikakvim nalaziatima zlata i srebra i da joj je poljodjelska proizvodnja zbog gustoe pu anstva uviek bila bar djelomice nedostatna. Kao dokaz ondaanjeg blagostanja Italije navest emo da je po podatcima florentinskog ljetopisca Giovannija Villanija Firenca po etkom XVI. stoljea brojila oko 170.000 stanovnika, da je imala oko 200 tvornica vunenog sukna s oko 30.000 radnika, da se je tamo akolovalo oko 10.000 aka, zatim da je firentinska dr~avna kovnica kovala godianje oko 400.000 zlatnih florina, te da je u Firenci i u drugim gradovima Evrope poslovalo oko 80 firentinskih banaka. Razumljivo je stoga, da su se talijanski merkantilisti osobito intenzivno bavili problemima novca i nov arstva, zatim problemom mno~enja pu anstva i da su najviae razradili trgova ki i industrijski smjer merkantilizma. Po vremenskom je sliedu prvi va~niji talijanski merkantilist bio Giovanni Botero. Prvotno isusovac, a kasnije od g. 1576-1584. tajnik kardinala Karla Boromejskog, nadbiskupa milanskog, Botero je u svojim djelima oatro pobijao Machiavellijevu nauku o odvajanju politike od etike, te je nastojao dokazati, da i politika vladara mora biti u skladu s na elima kraanske etike. U djelu Della Ragion di Stato (Mletci 1589.) sadr~ane su pored politi kih i njegove glavne gospodarske misli. Botero razla~e sustav vladanja, koji treba da odgovara na elima kraanske etike, ali je u suatini ipak vrlo sli an Machiavellijevim prijedlozima. U gospodarstvu zagovara u prvom redu promicanje poljodjelstva, jer je ono temelj porasta i napredka pu anstva (il fondamento della propagazione). Ipak daje ve u duhu merkantilizma prednost industriji, jer se preraiva kim radom mogu stvoriti znatno brojniji i vredniji proizvodi. U tu svrhu predla~e Botero, da se u zemlju dovode strani stru ni radnici, da se osnuje ato vei broj industrijskih poduzea, da se nagrauju domai izumitelji i da se domae sirovine uvaju za preradbu u zemlji. Botero je napose izaaao na glas po svojim iztra~ivanjima o problemu populacije. Njegovi su nazori sadr~ani u razpravi: Delle cause della grandezza e magnificenza delle cittU (Rim, 1588.; razprava je ponovno tiskana kao dodatak djelu: Della Ragion di Stato). Tu je Botero razlo~io misli, koje se tiesno dodiruju s onima, koje je dva stoljea kasnije iznio Robert Malthus. Botero naime ve postavlja na elo, da u pogledu mno~enja pu anstva djeluju usporedno dvie glavne komponente: virtus generativa (sposobnost raanja) i virtus nutritiva (sposobnost prehrane). Dok je prva stalna, nepromjenljiva, druga ima tendenciju nazadovanja, tako da prehranbeni kapacitet vrai stanovit pritisak na mno~enje pu anstva, i to tim viae, im se pu anstvo viae mno~i. Taj je nerazmjer glavni i prvotni razlog za ratove, seobe naroda, sporove, parnice i sve druge nevolje ovje anstva. Slaba plodnost tla, klimatske prilike, bolesti i poaasti Boteru su sve samo sekundarni razlozi, koji ko e mno~enje pu anstva. Danas se, kako znamo, bez obzira na Malthusovo glediate odnos izmeu mno~enja pu anstva i prehranbenog kapaciteta prosuuje druga ije, napose time, ato se dokazuje, da i potestas generativa nije konstantna, ve pokazuje tendenciju stanovitog opadanja uzporedno ili bar donekle uzporedno s porastom kulture i blagostanja pojedinih naroda ili pojedinih stale~a, a to se opadanje ima mo~da pripisati degenerativnom utjecanju kulture. Botero ostaje meutim u svojim populacionisti kim nazorima vjeran dogmama kraanstva. On ne stvara kao Malthus pesimisti ke zaklju ke iz konstatacije o nerazmjeru izmeu sposobnosti raanja i prehrambenog kapaciteta. `toviae, on preporu a, da se bar do stanovite granice pu anstvo ato obilnije mno~i, a eventualni e se preveliki prirast ukloniti izseljivanjem, pa na taj na in ne e tako skoro doi do ozbiljnih pote~koa u prehrani. Mnogo podrobnije od Botera obradili su teoriju populacije u XVIII. stoljeu Antonio Genovesi (1712-1769.) iz Napulja u djelu: Lezioni di economia civile (1769.) i redovnik Kamaldulen~anin Gianmaria Ortes (1713-1769.) u djelu: Rifflessioni sulla popolazione delle nazioni per rapporto all' economia nazionale (1790.). Genovesi postavlja tezu primjerenog pu anstva (giusta popolazione) i ka~e: kad priroda viae ne mo~e prehraniti ljude, oni se po inju meusobno pro~dirati. Ortes je pak ve postavio tezu o tendenciji pu anstva, da raste u geometrijskoj progresiji, te ju je ilustrirao broj anim primjerima. Narodna imovina meutim po njemu ostaje nepromienjena. Stoga mogu jedni postati bogatima samo onda, ako drugi osiromaae. Prema tome se socialna bieda mo~e ukloniti samo racionalnim ograni enjem raanja i dobrovoljnim celibatom. Ortes je dakle ve iznio istu misao kao malo poslije njega Malthus. Od talijanskih pisaca, koji joa pripadaju XVI. stoljeu treba spomenuti Firentinca Bernarda Davanzati-Bostichija (1526-1606.) i Gaspara Scaruffija (1519-1584.). Davanzati je u spisu: Lezione della moneta (1582.) obairno razlagao kvantitetnu teoriju novca i predlagao jednoli no ureenje valutnog sustava na cielom svietu u okviru realnih vriednosti zlata i srebra time, da sve dr~ave kuju novac jednake unutraanje vriednosti, a da se odreknu ubiranja kovni ke pristojbe. Ina e izti e Davanzati va~nost novca kao temeljnog uvjeta blagostanja. Novac je po njemu u dr~avi isto, ato obtok krvi u organizmu ovjeka. Ipak Davanzati odklanja tjesnogrudno precjenjivanje plemenitih kovina. Bankar iz Reggia Scaruffi je u svom djelu: L'alitinonfoper fare ragione e concordanza d'oro e d'argento che servira in universale zamialjao stvaranje jedinstvenog valutnog sustava za itavu Evropu na bazi bimetalizma s utvrenim omjerom zlata i srebra od 1:12. Evropska konferencija, koja bi se sastala na zajedni ki poziv pape i njema kog cara, imala bi zaklju iti stvaranje ovakvog sustava. Svaka promjena realne vriednosti novca imala bi se onemoguiti. Scaruffijeve osnove nisu meutim naale odziva u ondaanjoj Evropi. Od talijanskih merkantilista XVII. stoljea zaslu~uju osobitu pa~nju Antonio Serra (1580-?). o ijem se ~ivotu malo zna. Bio je Kalabrez kao i uveni mu suvremenik Toma Campanella, a po zanimanju lie nik ili mo~da redovnik. Mnogo je godina amio u zloglasnoj napuljskoj tamnici Carere della vicaria, izgleda zbog sudjelovanja u nekoj buni protiv panjolske vladavine u Napulju. Iz tamnice je g. 1614. izdao djelo: Breve trattato delle cause che possono pas abondare il regni d'oro e d'argento, dove non sono miniere, con applicazione al regno di Napoli. Obilje novca - razla~e Serra - toliko je o it dokaz blagostanju, da bi svakog, koji u to ne vjeruje, trebalo poslati u ludnicu. Blagostanje se stje e prirodnim i slu ajnim razlozima. Prirodni su jedino dani ondje, gdje u zemlji postoje rudnici plemenitih kovina, dok meu slu ajne spadaju: obilje izvoznih proizvoda, povoljan zemljopisni polo~aj, brojnost obrta, sposobnost rase, povoljan razvoj prometa, a prije svaga mudrost i dalekovidnost vladara. Sli no kao suvremenik mu Monchrtien preporu a i Serra promicanje industrije, i to zato, jer je prinos od industrije mnogo manje ovisan o klimatskim prilikama negoli prinos poljodjelstva, kao i zato, jer se prinos industrije mo~e poveanjem rada i snizivanjem proizvodnih troakova stalno poveati, ato kod poljodjelstva nije mogue. Prinos je od poljodjelstva spram ulo~enog troaka manje nego proporcionalan, a prinos od industrije viae nego proporcionalan i time izri e tezu, koju su kasnije izgradili klasi ari. Prema tome je poljodjelstvo manje va~no. To vriedi osobito s glediata polu enja povoljne trgovinske i plaevne bilance: daleko e se povoljnija bilanca moi polu iti izvozom industrijskih negoli izvozom agrarnih proizvoda. Aktiviranje pak plaevne bilance glavni je cilj svake izpravne politike dr~ave, jer e se time ostvariti priliv zlata i srebra u zemlju. Za to je opet po Serri potrebna sustavna intervencija dr~avne vlasti za promicanje izvoza, osobito industrijskog, i za reguliranje mjeni nih te ajeva. Meutim odklanja Serra sve tjesnogrudne bulionisti ke metode merkantilisti ke politike kao zabranu izvoza zlata i srebra te precjenjivanje stranog odnosno podcjenjivanje domaeg novca - metode, koje su, kako emo joa vidjeti, upropastile narodno blagostanje `panjolske u XVII. stoljeu. S druge strane Serra za udo kao ni Montchrtien ne priznaje djelovanje kvantitetnog zakona novca, te dr~i, da novac i onda, kad kola u izobilju, mo~e zadr~ati veliku vriednost. Serra tu pola~e najveu va~nost na utjecaj dr~avne intervencije. Serrina su izlaganja logi no povezana i razpravljaju postavljene probleme u znanstvenom smislu. Stoga nemaju krivo mnogi ekonomisti, osobito talijanski, kad ga smatraju otcem suvremene znanosti o gospodarstvu. Bez sumnje zaslu~uje on taj naslov mnogo viae, negoli njegov francuzki suvremenik Montchrtien. Problemom novca posebno su se bavili joa brojni drugi talijanski pisci merkantilisti kog razdoblja. ovamo spada primjerice bankar Gian Donato Turbolo (1575.-?), koji je od g. 1607-1622. upravljao kraljevskom kovnicom u Napulju, te je izgubio slu~bu zbog spora s vladom, jer je pobijao vladinu namjeru, da snizi nov anu stopu i zakonom regulira mjeni ni te aj. Svoje je odnosne nazore izlo~io u dva djela: Discorso della differenza ed qualita delle monete del regno di Napoli con altere monete di potentati convicini e delle cause della penuria di esse (Napulj, 1616.) i Discorso sopra le monete del regno di Napoli (Napulj 1629.). Turbolo tu podrobno razla~e potrebu, da se unutarnja vriednost napuljskog novca uskladi s nutarnjom vriednoau drugih vrsta novca, koje su kolale u napuljskom kraljevstvu, poato je napuljski novac starijeg izdanja zbog svoje vee unutarnje vriednosti odlazio u inozemstvo (djelovanje Greshamovog zakona). Problemom teorije novca bavio se zatim profesor matematike, astronomije i meteorologije u Padovi Geminiano Montanari iz Modene (1633-1687.) u dvie razprave: Breve trattato del valore delle monete in tutti gli stati (1680.) i La zecca in consulta di stato, trattato mercantile (1683-1687.). Od talijanskih merkantilista XVIII. stoljea treba joa spomenuti Girolama Bellonija, rimskog bankara (umro 1761.), koji je u razpravi: Dissertazione sopra il commercio (Rim 1750.) obairnije razlo~io teoriju novca, vriednosti i kamata u merkantilisti kom duhu, te Fernanda Galianija (1728-1787.). Galiani je u razpravi: Della moneta libri quinqu (Napulj, 1750.) obrazlagao merkantilisti ku teoriju trgovinske bilance, te iznio zanimljiva mialjenja o teoriji novca, o vriednosti, cienama, radu i prometu. U razpravi pak: Dialogues sur le commerce des bls (Paris 1770.) tra~i ukidanje francuzkog dekreta od g. 1764. kojim je bio dozvoljen slobodan izvoz ~ita, te dokazuje, da trgovinu ~itom valja nadzirati i udeaavati prema posebnim prilikama pojedinih zemalja. S njegovim su nazorima polemizirali fiziokrati abbe Morellet i Mercier de la Riviere. Pored Galianija zaslu~uje meu posljednjim talijanskim merkantilistima posebnu pa~nju ve spomenuti napuljski profesor Antonio Genovesi. Oncken dr~i, da je glavna zasluga Genovesija u tom, ato je u svojem ve citiranom djelu Lezioni di commercio ossia di Economia civile (1765.) prikazao merkantilizam u sustavnom i znanstvenom obliku kao mo~da nijedan drugi pisac merkantilisti kog razdoblja. Genovesi sintetizira sve glavne i zna ajne misli merkantilizma: "vanjska trgovina treba da je na jednoj strani vezana, a na drugoj slobodna. Ona se mora pokoravati najveem zakonu svakog naroda - obem dobru (salus publica). Trgovcima se ne mo~e dozvoliti da uvoze i izvoze sve bez razlike. Svaki izvoz, koji slabi domau industriju, zlo instvo je uvrede veli anstva, a svaki uvoz, koji ateti domau radinost, opustoauje dr~avu.. gospodarski zakon treba da odreuje granice." Ove rie i predo uju doista zorno zna ajke, ali i unutarnju suprotnost merkantilizma. Ulogu novca karakterizira Genovesi ovim slikovitim rie ima: "Novac je ulje za kola trgovine. Stoga treba ta kola trgovine mazati, ako hoemo, da idu. Dok je trgovina razpolagala sa malo kola, trebalo je i malo maziva, no sad, kad ima mnogo kola, treba i viae maziva. Kota i ovih kola ne okreu se bez novca, no ako ima previae novca, zaustavljat e preobilje maziva kretanje kola". Time je Genovesi ujedno prikazao i djelovanje kvantitetnog zakona o kolanju novca i loae posljedice svake inflacije. Kao neki obi filozofski okvir slu~e Genovesiju nazori njegova u itelja, profesora retorike na napuljskom sveu iliatu Giambattista Vica (1668-1744.), osniva a filozofije poviesti i socialne filozofije. Vico je prvi prou avao poviestni razvoj ovje anstva s univerzalisti kog i kolektivisti kog glediata, tj. tra~io je zakonitosti, koje vriede za sve narode, a izviru iz dru~tvenih, a ne iz pojedina nih te~nja i odnosa. Vico je u knjizi Principii di una scienza nuova d'intorno alla commune natura delle nazioni (Napulj, 1725.) postavio zasadu, da se poviest ovje anstva stalno kree u tri stadija, koji se cikli ki opetuju: prvi je stadij religiozni s teokratskom vladavinom, drugi herojski s aristokratskom i republikanskom vladavinom, a trei humani s prete~no monarhijskom vladavinom pod lozinkom: jednaki zakoni za sve. Vidimo, da Vico uvratava u vremenski redoslied sve one tipove vladanja i sva ona za ureenje dr~ave va~na svojstva, koja je Platon sinkronisti ki sjedinio u koncepciji svoje idealne dr~ave. Vicovu je tezu o tri cikli ka stadija u poviestnom razvoju ovje anstva na svaki na in preuzeo Auguste Comte sa svoja tri razdoblja u poviestnom razdoblju (la loi des trois etats): teolo~ko, u kojem predvodi sveeni ki stale~, metafizi ko, u kojem vlada vojni ki stale~, i pozitivno, u kojem vodi graanski stale~. I u danaanjem socialno-gospodarskom previranju opa~amo prili no to no uzajamno susretanje odnosno borbenu te~nju za prevlaau, koja se javlja paralelno i istodobno izmeu 4 stale~a: klera (Lehrstand), vojske (Wehrstand), prirada (Nhrstand) i radni tva (Arbeiterstand) - te~nju, koja se javlja as kao ~elja za izravnanjem i izmirenjem meusobnih suprotnosti i razlika, a as kao ~elja za podpunim uniatenjem koje druge skupine. Ove pojave prate, a viae put i karakteriziraju, sve gospodarsko-politi ke odnosno socialno-politi ke pokrete i akcije od po etka proalog stoljea pa do danas. I zato su misli, koje je prviput iznio i obrazlo~io Vico, dosta pou ne i zanimljive i za danaanjicu. 3. HOLANDIJA Holandija je razvila poseban tip merkantilizma: trgova ki odnosno pomorsko-trgova ki. Razloge za to treba tra~iti djelomice u zemljopisnom polo~aju zemlje, na rubu Sjevernog mora, a djelomice u njezinoj borbi sa `panjolskom. Tokom ove dugotrajne i tvrdokorne borbe bili su Holanani prisiljeni, kad im je apanjolski kralj zatvorio apanjolske i portugalske luke, da tra~e nove pomorsko-trgova ke putove na nepoznatim oceanima, da bi tako mogli odr~ati svoj polo~aj na tr~iatu mirodijama. No iako je trgovina uobe, a pomorska napose zna ajna za gospodarski razvoj Holandije merkantilisti kog razdoblja, ipak ne valja zaboraviti, da je baa u to vrieme Holandija ve bila razvila i vlastitu industriju, napose proizvodnju sukna, koja je bila na glasu po cieloj Evropi. Ipak, se u Holandiji nije razvio onaj industrijski smjer merkantilizma, koji se je razvio u Francuzkoj, a donekle i u Italiji, i to s razloga, jer se industrija Holandije nije razvijala u okviru manje-viae zatvorenih udru~enja ili korporacija samih producenata, nego po tzv. nakladnom sustavu. Proizvodnju su naime prete~nim dielom ustrojili i vodili trgovci, dajui obrtnicima potrebne sirovine za preradbu i financirajui cieli proces proizvodnje. Osim toga su Holanani na temelju odkria mnogobrojnih novih zemalja i stvaranja kolonialnih posjeda razvili ogromnu trgovinu kolonialnom robom. Dok su prije, u srednjem vieku, ti proizvodi, kako smo vidjeli, dolazili u Evropu preko Egipta i Crnog mora posredovanjem Mletaka i Genove, sada su ih Holanani vozili oko Rta Dobre Nade te prodavali po cieloj Evropi pa i u Sredozemlju i u Egiptu - smjer je prekomorske trgovine poaao nekako obratnim putem, uglavnom uslied uspjeane trgova ke djelatnosti Holanana. Nadalje su se Holanani u vrlo velikom obsegu bavili trgovinom ~itarica. Kupovali su ~ito stalno, bez obzira na fluktuaciju ciena i bez obzira na ~etveni prinos u pojedinoj godini i u pojedinim zemljama Evrope. Uskladiatavali su ~ito u svojim lukama, te su ga onda prodavali onim zemljama, gdje se je ~ito najviae potra~ivalo, osobito u skandinavskim zemljama. Na taj su na in lu ki gradovi Holandije postali srediatem ~itne trgovine za itavu Evropu. Ovaj je neobi no sna~ni polet gospodarskog ~ivota doveo do osnivanja prve burze na svietu u Brggeu oko g. 1363., gdje je kroz neko vrieme bila usredoto ena trgovina flamanskim suknom, ~itom i drugom robom. Poato trgovci u Brggeu nisu usvojili novi na in trgovanja robom na kredit i trgovanje robom, koja joa plovi morem, preeselila se je velika trgovina u Antwerpen, gdje su poduzetniji trgovci oko g. 1460. osnovali burzu. Kad su pak g. 1585. `panjolci osvojili Antwerpen i zatvorili trgova ki promet, preselila se je velika trgovina joa dalje na iztok u Amsterdam, koji je time postao glavnim i najslavnijim srediatem pomorskog i trgova kog razvoja Holandije. Slobodne ujedinjene pokrajine (danaanja Holandija) osloboene apanjolskog gospodarstva, do~ivjele su sad tokom XVII. stoljea razdoblje svog najveeg gospodarskog procvata, dok je susjedno zapadno podru je (danaanja Belgija), koje je ostalo pod apanjolskom vlaau, manje napredovalo. Br~i i povoljniji gospodarski razvoj Holandije ima se mo~da u stanovitoj mjeri pripisati i njezinu vjersko-politi kom razvoju, jer je u toj zemlji podpuno prevladao protestantizam. Opa~a se naime, da je u zemljama, koje su prigrlile vjersku reformu, gospodarstvo napredovalo br~e, negoli u onim, koje su ostale katoli ke. Ovo opa~anje potvruje ne samo gospodarski razvoj Holandije, nego i onaj Velike Britanije, a donekle i Njema ke te `vicarske. Razumljivo je stoga, da su gospodarski pisci Holandije u merkantilisti kom razdoblju posvetili glavnu i naj~ivlju pa~nju problemima slobode mora, slobode trgovine uobe, a s inozemstvom napose, te problemu kamata. Ponajprije je slavni osniva  meunarodnog prava, ve spomenuti Hugo Grotius (Groot, 1583-1645.) u razpravi Mare liberum (1609.) branio tezu, da plovitba morem mora biti jednako slobodna i pristupa na svim narodima. Povod ovoj razpravi dao je spor sa `panjolskom, koja je kod sklapanja dvanaestgodianjeg primirja s holandijskim ujedinjenim pokrajinama izjavila, da e priznati podpunu nezavisnost tih pokrajina, ako se odreknu plovitbe u Indiju. Grotius dokazuje, da je apanjolsko glediate o zatvorenim morima protuprirodno i neodr~ivo po logici i po prirodnom pravu. Vlastni tvo se naime mo~e zasnivati samo na nekom stjecanju, a to kod mora nije mogue: more nisu ljudi ni stekli ni privredili, i stoga ono mora biti jednako pristupa no svim ljudima. Na zemlji se naprotiv mo~e opravdati stjecanje pojedina nog vlastni tva, jer tu dolazi u obzir trud i rad pojedinog ovjeka. Meutim i tu postoje po Grotiusu neka ogarani enja. Upotreba zemljiata, napose prielaz preko njega i putovima, ne smije se onemoguivati nepremostivim zaprekama, prohibitivnim carinama ili sli nim mjerama. U svojem joa poznatijem djelu De jure belli ac pacis (1621.) izlo~io je Grotius potanje svoju teoriju vlastni tva i teoriju ugovora. Prema tome je dr~ava stvorena sporazumom ljudi baa u cilju, da uva privatno vlastni tvo. Glavni su izvori postanja privatnog vlastni tva: uzurpacija (kod res nullius) i ugovori. Ugovori se moraju uviek poativati, jer svaki sklopljeni ugovor dokazuje, da je za obje strane koristan budui da se u protivnom slu aju ne bi sklapao. Na elo poativanja ugovora spada uostalom po Grotiusovoj nauci, kako smo ve prije spomenuli, meu temeljna na ela dru~tvenog poredka. Ljudski je rad po Grotiusu samo u neku ruku akcesorna komponenta kod stvaranja i opravdavanja privatnog vlastni tva, no ipak igra pritom va~nu ulogu, kako dokazuju njegova izlaganja o slobodi mora. Tezu o slobodi sklapanja i o poativanju ugovora izvodi Grotius do krajnosti dokazujui, da se ugovorom jedna dr~ava, pa i ovjek pojedinac, mo~e odrei svoje politi ke odnosno osobne slobode. Protiv ovog Grotiusova mialjenja kasnije je oatro izstupio J.J. Rousseau u svojem Contrat social (IV. pogl.). U pitanju kamata Grotius je joa nekako neodlu an, kako izti e BhmBawerk. Ne izstupa otvoreno protiv skolasti kih argumenata o nedopustivosti kamata. On jedino ne priznaje argument o sterilnosti novca, dok ne dira u dogmatski argument skolasti ara. Ipak smatra, da su opravdane, kamatama sli ne naknade za izbjeglu dobit, nastalu atetu, za preuzeti riziko i za uslu~nost vjerovnika. Zanimljivo je Grotiusovo mialjenje o vriednosti, koju on kombinira iz subjektivnih i objektivnih elemenata. Subjektivni je element vriednosti potreba, dok se objektivni sastoji s jedne strane u obem prosje nom sudu svih interesenata i u trudu i troakovima. Nove, za ono vrieme revolucionarne, misli o kamatama iznio je Grotiusov suvremenik Klaudije Salmasius (1588-1643.), iji su nazori, kako izti e Bhm-Bawerk gospodovali itavom Evropom, kroz cielo jedno stoljee. Salmasius je doduae imao predhodnika, francuzkog pravnika Dumoulina (Carolus Molinaeus), ijim se je mislima donekle i poslu~io, kao i onima njema kog kameralista Besolda (Quaestiones). Dumoulin je u spisu: Tractatus Contractuum et usurarum (1546.) prvi otvoreno pobijao skolasti ke nazore i dokazivao, da se upotrebom novca dobiva posebna samostalna korist koja se smije i posebno prodavati i plaati. Kamati su prema tome upravo ono, ato rie  usura i zna i, naime: naknada za upotrebu. Samo iz obzira prema katolicizmu predlagao je Dumoulin, da uzimanje kamata na ugovorno sklopljene terminirane nov ane zajmove ostane zabranjeno, ta da se odnosno poslovanje vrai u obliku rentovnog kupa. No pri tom je izri ito izticao, da je rentovni kup posve istovjetan sa zajmovnom pogodbom. Salmasius je meutim bogatstvom argumenata i oatroumnoau svojih razlaganja daleko pretekao Dumoulina, te nije udo, da su kasniji pisci, i to ne samo Holanani, sve do XVIII. stoljea redovito u cielosti ponavljali njegove misli o kamatama. Svoje je mialjenje Salmasius iznio u nekoliko razprava: De usuris (Leyden, 1638.); De modo usurarum (Leyden, 1639.); De foenore trapezitico (Leyden, 1640.); Diatriba de mutuo, mutuum non esse alienationem (Leyden 1648.) - ova je razprava pisana pod pseudonimom Alexiusa Massalia-; De mutuo (Leyden, 1648.). Salmasius obairno dokazuje neodr~ivost skolasti kih argumenata o tom, da se kod novca ne mo~e lu iti upotreba stvari od biti same stvari, pa da su prema tome kamati ili plaanje bez ikakvog temelja i dvostruka prodaja iste stvari. Salmasius izti e tomu nasuprot, da bi po argumentaciji skolastika bio i bezkamatni zajam nedopustiv, jer i tu postoji identitet stvari i njezine upotrebe. Zatim dokazuje Salmasius uzporeujui zajmovnu pogodbu s najamnom, da je najmodavac u znatno povoljnijem polo~aju od zajmodavca, poato najmodavac mo~e predmet najamnog ugovora u svaki as tra~iti natrag, dok to zajmodavac ne mo~e. Baa ta injenica, da se kod nov anog zajma radi o potroanim (fungibilnim, zamjenljivim) dobrima, glavni je element, kojim se opravdavaju kamate, te se njima nikako ne mo~e dokazati protivno, naime njihova nedopustivost, kako su tvrdili skolastici. Zajmovna glavnica slu~i potroanji, pa budui da je zajmodavac mo~e natrag dobiti samo uz riziko i nakon stanovitog ekanja i potra~ivanja, opravdano je plaanje kamata. Za na elo slobodne trgovine osobito se je zalagao drugi jedan holandski pisac, pravnik i trgovac Pieter de la Court (Van der Hove 1618-1685.) u djelu: Interest van Holland of de gronden van Hollands welwaren (I. izd. g. 1662.). De la Court tra~i, da trgovina bude slobodna od svih ograni enja i zapreka, kao ato su carine, monopoli, povlastice za pojedina trgova ka poduzea ili dru~tva kao i od svih korporativnih propisa. Sli ne je misli zastupao neato prije Boxhornius (1602-1653.), samo s tom razlikom, da Boxhornius izri ito tra~i, da na elo slobode ne mo~e jednako vriediti i za promet s inozemstvom, gdje Holanani imaju pravo tra~iti povlaateni polo~aj, napose u svojim kolonijama. Bogatstvo Holandije po iva po De la Courtu na etiri temelja: pomorska trgovina, brodogradnja, ribarstvo i industrija. Zna ajno, da se poljodjelstvo uobe ne spominje, a joa je zna ajnije njegovo glediate o socialnim sporovima: poduzetnik zaslu~uje uviek viae obzira nego radnik. U Holandiji su ne samo u vrieme merkantilizma, nego joa i mnogo kasnije sve do XIX. stoljea prevladavali ekstremni poslodava ki nazori. Trei je stale~, reprezentiran u bur~oaziji trgovaca i poduzetika, suvereno vladao; zahtjevi etvrtog, radni kog stale~a nisu mogli doi do izra~aja. Umjerenije je nazore zastupao Dirk Janszoon Graswinckel (16001666.), fiskalni odvjetnik holandskih dr~avnih domena, koji je dopuatao odreivanje umjerenih carina na uvoz ~ita i intervenciju dr~avne vlasti u ~itnoj trgovini u slu aju nerodice, velike skupoe i gladi. Ina e i Graswinckel brani slobodu mora i slobodno kretanje zajmovnog kamatnjaka. Njegovi su nazori najveim dielom sadr~ani u obairnom dielu: Placcaetboock op het Stuck van de Lijf-tocht (Leyden 1651.) u kojem su skupljeni svi holandski propisi o prometu ~itom od g. 1501-1634. Porast ciena ~itu obrazla~e Graswinckel u prvom redu poja anim prilivom zlata iz Amerike u Evropu. Na elo slobodne trgovine najljepae je meutim izlo~io sin slavnog Grotiusa Pieter de Groot. U spomenici, koju je kao holandski poslanik predao g. 1670. francuzkom kralju Ljudevitu XIV., re eno je sliedee: "Bog je prirodu, vrste tla i klimu razdielio tako, da svaka zemlja posjeduje neato svojstveno, ato drugoj nedostaje. Time je stvorena potreba za zamjenu onog, ato jednima preti e, za ono, ato drugima nedostaje - ta se potreba zove trgovinom. Ote~ avanje trgovine carinama i drugim sredstvima mora dovesti narode u bezizlazni polo~aj time, da e biti puni onih dobara, kojih imaju na pretek, a da e oskudievati na onima, kojih sami premalo proizvode. Zato treba ostvariti slobodu trgovine. Budui da naime srea naroda sastoji u lakom pribavljanju svega onoga, ato im je potrebno za ~ivot, to e slobodom trgovine biti najbolje ostvarena i srea vlastitog naroda." Ovdje je prvi put iznesena teza, da trgovinski probitci jednog naroda ujedno odgovaraju trgovinskim probitcima drugih naroda, i ta se teza obrazla~e podjelom rada meu narodima, koja je prirodom dana. Po suglasnom mialjenju Onckena, Momberta i drugih pisaca holandski su merkantilisti unato  svojim izlo~enim slobodarskim mislima ipak pravi merkantilisti i zastupaju tip trgova kog merkantilizma. Oni naime zastupaju misao slobode mora i slobode trgovine samo dotle, dok to odgovara probitcima odnaanjeg gospodarstva Holandije. Ovo je mialjenje utoliko to no, ato svaki nazor o gospodarstvu treba prosuivati po vremenu i po prilikama, u kojima je nastao. Nama se ipak ini, da su velike obe misli, koje su proklamirali neki holandski pisci merkantilisti kog razdoblja, ve u neku ruku poruaile razmjerno tiesne ograde merkantilisti kog shvaanja i umovanja. Merkantilizam je svagdje, kako smo ve rekli, bio naglaaeno nacionalan i manje-viae ksenofoban. Postulati slobode u trgovinsko-politi kim odnosima u tuzemstvu i spram inozemstva, kako su ih proklamirali Holanani, zna e bez dvojbe bar po etak prielaza od gospodarskog nacionalizma k nekom gospodarskom internacionalizmu. Ne bi se moglo ozbiljno dokazivati, da mo~e postojati neki nacionalni internacionalizam ili neki internacionalni nacionalizam. Ako je Colbert uzviknuo, da je jezgra trgovinskopoliti ke borbe njegova vremena u tom, da od ondaanje trgova ke mornarice Evrope od odprilike 20.000 brodova, oko 16.000 pripada Holandiji, 3.000-4.000 Englezkoj, a samo 500-600 Francuzkoj, onda to zna i u prvom redu samo to, da su Holanani u ono vrieme ulo~ili daleko viae napora, sposobnosti kapitala, poduzetnosti i smionosti u pomorsku trgovinu, negoli njihovi takmi ari. A ako se to na elo slobode utakmice proklamira uviek i svagdje, onda se time ne dira ni u iju slobodu, niti se time krnji i ije pravo. U protivnom bismo slu aju morali tvrditi, da sposobniji i marljiviji elementi imaju u gospodarskom ~ivotu krivo, jer su sposobniji, a da nesposobni ili manje sposobni imaju pravo zato, jer su nesposobni odnosno manje sposobni. A tako absurdnu tvrdnju ne e doista nitko htjeti ozbiljno braniti! ini nam se prema tomu, da misli, koje su iznieli i obrazlagali holandski merkantilisti, ipak ve manifestiraju neki novi duh i da su bar u neku ruku vjestnici novog proljea ljudske misli, koja je stvarajui ideologiju politi ke i gospodarske slobode utrla put onom ogromnom poletu i napredku ovje anstva, koji se je ostvarivao od druge polovice XVIII. stoljea pa do naaih dana. Baa jednako, kao ato danaanje meunarodno pravo po iva dobrim dielom na temeljima, koje je polo~io Hugo Grotius, tako i sve ideje naprednog slobodarstva, politi kog i gospodarskog liberalizma te svega onoga, ato je na njima izgraeno, ima bar donekle svoju polaznu to ku u holandskim piscima XVII. stoljea. Sjeme, koje su oni posijali, ili ga mo~da samo bacili u vjetar, nije proklijalo samo na njihovu tlu, nego i u svim drugim zemljama kulturnog svieta. 4. ENGLEZKA Mnogi pisci, tako primjerice Gonnard, dr~e da je englezki merkantilizam samo nastavak holandskog, pa da prema tome predstavlja zajedno s holandskim isti tip merkantilizma: trgova ki odnosno pomorsko-trgova ki. Nama se ini, da je ova tvrdnja samo djelomice to na. Izpravna je naime utoliko, ato su stvarno Englezi, osobito tokom XVII. stoljea, znali dati svom narodnom gospodarstvu promialjenim normativnim gospodarsko-politi kim mjerama takav razvoj, da su time polu ili iste ili bar veoma sli ne koristi kao i Holanani, i da su te mjere veinom provedene po uzoru Holandije. Razlika je meutim u tom, ato su temeljni preduvjeti, a donekle i ciljevi gospodarskog razvoja bili u Englezkoj druga iji nego u Holandiji. Temeljne smjernice, koje se u stalnom rivalitetu i meusobnom sukobu zajedno javljaju kao izhodiatne to ke merkantilisti kog razvoja u Englezkoj te karakteriziraju taj razvoj, izra~ene su u dvima grupnim interesima: probitci agraraca na jednoj, a probitci trgovaca i nov ara na drugoj strani: Landed interest i monied interest, kako izpravno izti e Oncken. Ciljevi su merkantilizma u Holandiji, a uglavnom i u Francuzkoj i u Italiji, bili jednostrani: optimalno se blagostanje zemlje ima po mialjenju Holanana polu iti unapreivanjem trgovine i pomorstva, a po mialjenju Francuza i Talijana unapreivanjem industrije. U Englezkoj je cilj airi, a platforma onih grupnih interesa, ijim e se unapreenjem ostvariti optimalno blagostanje zemlje, znatno je prostranija; imaju se po mogunosti paralelno i istodobno poticati interesi agraraca i interesi trgovaca. Holandski je merkantilizam prvenstveno trgova ki, dok je englezki i agrarni i trgova ki - i u tom je razlika. Do po etka XVI. stoljea bila je Velika Britanija izklju ivo agrarna zemlja bez iole znatnije trgovine ili brodarstva. Zna ajna je Charta mercatoria kralja Eduarda I. iz g. 1303., kojom je inozemnim trgovcima dozvoljeno poslovanje na englezkim sajmovima samo uz plaanje visoke uvozne carine za dopremljenu robu. Posebnim je propisima (Statutes of employment) kasnije ova na elna odredba dopunjena tim, da inozemni trgovci moraju cieli utr~ak robe, prodane u Englezkoj, ulo~iti u robu englezkog podrijetla. Ovo je stanje potrajalo nekako do po etka XVI. stoljea. Do preokreta je doalo g. 1505. kad je za kralja Henrika VII. osnovano Dru~tvo smionih trgovaca (Company of merchant adventurers), koje je postepeno dobivalo razne povlastice, a kona no i monopol za prodaju englezkih tkanina u kontinentalnoj Evropi. Djelatnost ovog dru~tva izvela je sna~ne promjene u razvoju i strukturi englezkog narodnog gospodarstva. Ov arstvo se razvija u ogromnom obsegu, da se time proizvede ato viae vune za izradbu tkanina. U tu svrhu odkupljuju veleposjednici zemlju malih seljaka, da tako arondiraju svoje posjede i stvore ato prostranije paanjake (enclosures). Tokom vremena sve se viae potenciraju mjere za unapreenje englezkog ov arstva. Kraljica Elizabeta (1558-1603.) zabranjuje ak izvoz ~ivih ovaca iz Englezke, a g. 1660. za kralja Karla II. propisano je posebnim zakonom, koji je ukinut tek g. 1814. da svaki ovjek, koji umre na podru ju Velike Britanije mora biti pokopan u vunenoj ponjavi domae izradbe. Arondacija veleposjeda izazvala je propast i naglu proletarizaciju velikog broja do onda slobodnih malih englezkih seljaka (yeoman), koji su bili upueni na to da uz malu nadnicu nude svoju radnu snagu tvorni arima skuna. Vojvoda Somerset lord-protektor za vlade malodobnog kralja Eduarda VI. (1547-1553.) poveo je borbu protiv arondacija, da time odkloni socialnu biedu, no nije uspio. Na vlast je doaao njegov protivnik, vojvoda Warwick, pristaaa arondacija. S druge je strane spomenuto dru~tvo smionih trgovaca vodilo borbu protiv poslovanja njema ke Hanze na englezkom tr~iatu, a kasnije je preotelo Holananima monopol u trgovini suknom i u itavoj kontinentalnoj Evropi, pa i u njihovoj vlastitoj zemlji. Njema ka je Hanza dugo podr~avala u Londonu svoju povlaatenu poslovnicu (sttelyard, Stahlhof). Merchant adventurers su za uztuk za vladanja kraljice Elizabete, a na poticaj Tome Greshama otvorili g. 1567. svoju podru~nicu u Hamburgu, no ta je po odredbi njema kog cara g. 1598. zatvorena, te je Englezima uobe zabranjeno otvaranje trgovina u Njema koj. Na to je kraljica Elizabeta joa iste godine zatvorila i poslovnicu njema ke Hanze u Londonu. Usporedno s razvojem trgovine napuatena je u Englezkoj srednjovjekovna zabrana plaanja kamata na zajmove. Ukinuo ju je osniva  anglikanske Crkve kralj Henrik VIII. g. 1545. Katolik stuartovac kralj Eduard VI. prolazno je uzpostavio zabranu, no kraljica ju je Elizabeta g. 1571. definitivno ukinula. Od onda se je u Englezkoj uobe samo joa razpravljalo u visini kamatnjaka i o umjestnosti njegova oblastnog maksimiranja, dok se samo pitanje opravdanosti kamata na zajmove viae ne postavlja. Za izpravno razumijevanje englezkog merkantilizma treba navesti joa nekoliko osobito va~nih i zna ajnih normi odnosno politi kih dogaaja iz XVII. i po etka XVIII. stoljea. Ovamo spada u prvom redu Zakon o plovitbi (Act of navigation) lord-protektora Olivera Cromwella iz g. 1651. Ovim je zakonom propisano sliedee: ribarstvo i plovitba u engleskim obalnim vodama izklju ivo su pridr~ani domaim brodovima; prievoz izmeu Englezke i njezinih kolonija smije se vraiti jedino na englezkim brodovima, tj. na takvima, iji su vlastnici i posade bar u tri etvrtine roeni Englezi; robni se promet izmeu Englezke i evropskog kontinenta smije vraiti jedino brodovima zemlje podrietla robe ili englezkim brodovima; inozemni trgovci plaaju kod uvoza robe u Englezku dvostruku carinu od one, koju plaaju domai trgovci; iz englezkih se kolonija smije roba izvoziti jedino u englezke luke. Ovaj je Cromwellov zakon, kako je poznato, bio glavna poluga, na kojoj je Vel. Britanija postepeno izgradila svoje gospodstvo na svim morima, a osim toga je poslu~io kao va~an imbenik za stvaranje britanskog imperija. Kao ato se meutim iz samog teksta vidi, prvi je i izravni cilj toga zakona bio taj, da se slomi opasno suparniatvo Holandije u pomorskoj trgovini ondaanje Evrope. Holanani su doduae u dva rata pokuaali, da oru~jem polu e napuatanje Cromwellova zakona, no nisu uspjeli. Borba je svraila time, da je g. 1688. dr~avni namjestnik sjedinjenih pokrajina Holandije Vilim Oranski pozvan na englezko priestolje. Time se je i holandsko nov arstvo dobrim dielom preselilo u London, a holandski brodovi plove od onda, kako liepo ka~e Gonnard, stalno u brazdi velikog broda Englezke trgova ke mornarice. Zanimljivo je pritom, da joa za kraljice Elizabete Englezi nisu bili pomorci: ribarstvo i obalna plovitba bili su prete~nim dielom u rukama Holanana, a robni promet kontinentom vraili su gotovo izklju ivo holandski brodovi. Cromwellovim zakonodavstvom u injen je dakle jedan upravo revolucionaran korak, koji je iz temelja u razmjerno kratko vrieme izmienio gospodarsku strukturu Englezke. ak i stuartovci su uva~ili ogromnu va~nost ovog zakona. Karlo II. ga je, kad se je vratio na vlast. g. 1660., posebnim zakonom iznova potvrdio, a posljednji su stuartovci njegove odredbe joa dopunili. Te su dopune osobito va~ne za promet s kolonijama. Roba je iz kolonija podieljena u dvie skupine: roba, sadr~ana u posebnom popisu (enumerated commodities) smjela se i dalje izvoziti jedino u englezke luke. U popis su uale sve one vrste robe, koje se ne proizvode u Englezkoj ili se proizvode u nedovoljnim koli inama (mirodije, pamuk, indigo, svila itd.). Ostala roba, koja nije sadr~ana u popisu (non enumerated commodities), mogla se je izvoziti iz kolonija i u druge luke izvan englezkih. U svezi s tim treba spomenuti joa jednu zanimljivu gospodarsko-politi ku mjeru Cromwellova re~ima, koja je imala dalekose~nu va~nost. G. 1652. uveo je Cromwell monopol duhana, a ujedno je zabranio sadnju duhana u Englezkoj. Uprava monopola morala je sav duhan nabavljati iz prve englezke kolonije u Sj. Americi Virginije, koju je Walter Raleigh joa g. 1603. u posljednjoj godini vladnja kraljice Elizabete podlo~io englezkoj kruni. Drugi gospodarsko-politi ki zakon, koji je imao ogromnu va~nost za agrano-politi ki razvoj Englezke kroz podrug stoljea, jest ~itni zakon od g. 1689. jedan od prvih zakona, koji je donesen za vladanja Vilima III., prvog vladara nove dinastije. Ovom su zakonu doduae predhodili neki zakoni iz vremena kralja Eduarda VI. i Karla II., ali im je cilj bio samo taj, da sprie e svaku trgovinu ~itom, koja bi se sastojala u spekulativnom nagomilavanju robe. }itnim zakonom ponajprije su odreene vrste ciene ~itarica: za paenicu 48 s, za ra~ 32 s i za je am 24 s po kvarteru. Dok god je ciena na domaem tr~iatu ni~a od ovog standarda, zabranjen je uvoz iz inozemstva, a za izvoz se daju premije (5 s za kvarter paenice, a 2 i pol s za ra~ i je am). Kad tr~na ciena poraste preko odreenog standarda, ukida se zabrana uvoza i plaanje izvoznih premija. Ovaj je zakon s raznim izmjenama vriedio do polovine XIX. stoljea te je kona no ukinut tek nastojanjem Lige protiv ~itnog zakona (Anticorn liga), kad je u Englezkoj nastojanjem manchesterske akole pod vodstvom Rikarda Cobdena i Johna Brighta podpuno pobiedio gospodarski liberalizam. Zakonom od g. 1822. reformiran je ~itni zakon time, da je uvedena pomi na ljestvica (sliding scale) ciena ~itu, po kojoj se je ravnala stopa carine. Ako ciena ~itu iznosi 64 s ili manje po kvarteru, iznosila je carina 23 s, ako je ciena bila izmeu 64 i 69 s, iznosila je carina 16/8 s, a ako je ciena bila vea od 73 s, iznosila je carina l s. Ministar Robert Peel snizio je g. 1849. uobe carinu na 1 s po kvarteru, ali ga je opozicija u parlamentu zbog toga oborila. Kona no je carina na ~ito u Englezkoj podpuno ukinuta g. 1862. (priedlog Roberta Lowa). Zakon o plovitbi i ~itni zakon ine uglavnom neku komplementarnu cjelinu: zakon o plovitbi unapreivao je probitke trgovine, industrije i nov arstva (monied interest), a ~itni zakon probitke poljodjelstva i posjednika zemlje (landed interest). Zakon o plovitbi pokazao je u svojoj primjeni samo jedan negativni rezultat: izazvao je odpad Sj. Amerike od britanske krune g. 1775. jer su odredbe toga zakona prie ile kolonijama razvoj vlastite industrije. U sklop gospodarskopoviestnih injenica, koje su osobito va~ne za razvoj gospodarske misli u Englezkoj, spadaju joa dva dr~avna ugovora iz razdoblje merkantilizma: englezko-portugalski trgovinski ugovor od 17.12.1703., koji je po englezkom pregovara u ondaanjem poslaniku u Lisabonu Johnu Methuenu nazvan Methuenovim ugovorom i englezko-apanjolski ugovor od g. 1713. o trgovini s crna kim robovima, sklopljen kao dodatak utrechtskom ugovoru. Methuenovim je ugovorom utana eno sliedee: britanski se vuneni proizvodi mogu uvoziti u Portugal po istoj carini, koja je vriedila prije g. 1685., kad je Portugal, ~elei zaatititi domau tekstilnu industriju, zabranio uvoz vunenog sukna iz Englezke. Za uzvrat koncedira Englezka Portugalu uvoz vina uz carinu, koja e biti stalno za jednu treinu ni~a od carine na uvoz vina iz Francuzke. Ugovor je stvarno vriedio do g. 1786., kad je Englezka odobrila Francuzkoj uvoz vina uz istu carinu, koju je plaalo vino iz Portugala, dok se je formalno Vel. Britanija tek g. 1836. odrekla svojih ugovornih prava spram Portugala. Zna enje Methuenova ugovora joa se i danas prosuuje vrlo razli ito. Jedni dr~e da je ugovor bio izklju ivo koristan za Englezku, jer je njezinom robnom prometu s Portugalom osigurao stalni preti ak, koji se je izravnavao plaanjem u zlatu i srebru, dobivenom iz brazilskih rudnika. Drugi opet tvrde protivno, da Methuenov ugovor nije Englezkoj osigurao nikakvih osobitih prednosti, ve joj je naprotiv akodio time, ato joj je ote~ ao razmjenu dobara s Francuzkom i `panjolskom. Za udo je i Adam Smith zauzeo isto negativno glediate u ovom pitanju. ini se meutim, da Mehtuenovu ugovoru ipak pripada posebno i zna ajno mjesto u poviesti trgovinskih ugovora. Ponajprije zbog toga, ato je po njemu Englezka trajno dobila povlaaten gospodarski polo~aj spram Portugala i njegovih kolonialnih posjeda, a zatim zbog toga, ato je to prvi ugovor, kojim si je jedna dr~ava osigurala kod druge stanovitu trgovinsko-politi ku povlasticu na ra un tree dr~ave (u ovom slu aju Englezka na ra un Francuzke). Ugovorom od g. 1713. (Assiento de negros) dobilo je Englezko dru~tvo Ju~nog mora na 30 godina izklju ivo pravo, da dobavlja godianje 4.800 crna kih robova raznim apanjolskim kolonijama s napomenom, da se odnosni brodovi mogu na povratku iz Amerike natovariti robom iz apanjolskih kolonija. Osim toga je to dru~tvo smjelo poslati svake godine jedan brod sa 800 (kasnije sa 1000) tona robe (tzv. permisijski brod) na sajam u Nontebello, koji je takoer na povratku smio krcati apanjolsku kolonialnu robu. Iako je ova povlastica izazvala rat sa `panjolskom, te je achenskim mirom g. 1748. izriekom ukinuta, ipak si je njime Englezka otvorila vrata u sve apanjolske prekomorske posjede sve dotle, dok trgovina crna kim robovima nije po etkom XIX. stoljea dokinuta na poticaj same Englezke. Onda je, kako duhovito primjeuje Gonnard, crni tovar robova na oceanima zamienio drugi crni tovar - ugljen, koji je opet poja ao i proairio mo Velike Britanije u svjetskoj trgovini. Poznavanje ovog poviestnog okvira potrebno je, da se mogu razumieti misli i glediata englezkih merkantilista. Po Onckenu ih mo~emo svrstati u tri skupine: trgova ku, kojoj pripadaju prije svega Gresham, Misselden, Malynes, Toma Mun, Josiach Child, u filozofsku (Toma Morus, Bacon, Hobbes, Hales, Cumberland, John Locke) i u statisti ku ili mo~da biolo~ko-statisti ku, kojoj pripadaju naro ito John Graunt, William Petty, Davenant, Gregory King, Halley. Predstavnici trgova kog smjera zastupaju listom tzv. monied interest i dokazuju prema tomu, da se probitci trgovaca i agraraca uzajamno upodpunjuju, a bave se najviae problemima novca, kamata i vanjske trgovine. Najstariji je predstavnik ovog pravca Toma Gresham (15191579.), koji je kao financijski agent kraljice Elizabete stekao velike zasluge za povoljnu odplatu dugova kraljevske kue, sklopljenih na burzi u Antwerpenu. U jednom izvjeataju, podnesenom kraljici g. 1554. o potrebi poboljaanja kakvoe englezkog novca, napomenuo je Gresham loae posljedice devalvacije, koju je proveo kralj Henrik VIII., jer je zlato otialo iz zemlje. Postoji naime tendencija - ka~e Gresham - da loai novac tjera iz zemlje dobri novac (bad money drives out good). Time je izrekao zakon, kojemu je Macleod  dao Greshamovo ime, premda je, kako znamo, odprilike istu pravilnost opazio ve Aristofan. Gresham se je proslavio joa i time, ato je njegovim nastojanjem izgraena burza u Londonu po uzoru antwerpenske, koju je kraljica Elizabeta sve ano otvorila g. 1571. `esnaestom stoljeu pripada joa jedan zanimljiv pisac John Hales (umro 1571.), koji je podpomagao borbu vojvode Somerseta protiv arondacija, a kasnije je kao lan Donjeg Doma iznio u istom smislu tri zakonska priedloga: o ponovnoj izgradnji napuatenih kua, o podr~avanju oranica i o promicanju kulture paanjaka, od kojih nijedan nije prihvaen. Poslije svoga pada morao je Somerset bje~ati iz Englezke te je u emigraciji napisao djelo: Discourse of the common weal of this realm of England (Razgovor o obem blagostanju kraljevine Englezke), koje je izaalo 10 godina poslije pia eve smrti g. 1581. pod pseudonimom W.S.Gentleman (William Stafford). Autorstvo je Halesovo utvreno tek g. 1891., a dugo su neki dr~ali autorom samog Shakespearea. Hales je joa merkantilist u kontinentalnom smislu rie i. "Bolje je za nas - piae on - da za istu robu plaamo naaim zemljacima viae, nego li inozemcima manje; jer ma koliko bio dobitak na robi malen, ako odlazi u inozemstvo, za nas je izgubljen". Istu je misao, gotovo istim rie ima, kako emo vidjeti, izrekao 100 godina kasnije njema ki kameralist Filip Vilim Hornigk. Hales tuma i, kako treba odmjeriti poreze i carine tako, da se polu i skladan omjer rentabiliteta izmeu sto arstva i poljodjelstva. Hales je agrarni merkantilist, a u pogledu vanjske trgovine ve postavlja tezu o trgovinskoj bilanci, iako ne upotrebljava taj izraz. On ka~e: "Moramo uviek na to paziti, da ne kupujemo od tuinaca viae, no ato im prodajemo; u protivnom bismo naime slu aju sebe osiromaaili, a tuince obogatili". U teoriji novca izti e Hales, da treba voditi ra una o tom, da novac kraj svoje unutarnje, metalne vriednosti ipak uvijek slu~i kao posredni ko sredstvo i kao znak, s pomou kojeg se vrai zamjena robe, a ciena zavisi o obilju ili oskudici robe. Dr~avnik mora mudrom trgovinskom politikom utjecati na proizvodnju robe i na tr~iate, pa e time posredno vraiti utjecaj i na vriednost novca. Teoriju trgovinske bilance prvi je obairno obradio Toma Mun (15711642.), lan ravnateljstva englezkog izto noindijskog dru~tva u djelu: England's treasure by foreign trade of the balance of our foreign trade is the rule of our treasure (Bogatstvo Englezke po vanjskoj trgovini ili bilanca naae trgovine temeljno je pravilo naaeg bogatstva), koje je tek poslije pia eve smrti izdao njegov sin g. 1644. Mun postavlja o tom dva temeljna pitanja: prvo, kako treba izra unavati trgovinsku bilancu, i drugo, kako treba na nju utjecati u povoljnom smislu? Mun tuma i, da se kod izra unavanja vriednosti izvezene robe imaju uzeti u obzir proizvodni trokovi, zarada trgovca, zatim morska vozarima i osigurnina, ako se roba izvozi na englezkom brodu. Kod uvoza robe treba uzeti u obzir cienu robe u trgovini na malo, te odtud odbiti iznos carina i troarina kao i pomorsku vozarinu i osigurninu, ako je roba uvezena englezkim brodom. No pored robnog prometa izti e Mun i elemente bilance plaanja. U pasivu spadaju: prvo, izdatci u inozemstvu, izvraeni za voenje rata; drugo, izdatci vlastitih diplomata i apijuna u inozemstvu; tree, zarade stranaca, ostvarene u zemlji. U aktivu pak treba ra unati: 1. izdatke stranaca u tuzemstvu; 2. zarade domaih graana u inozemstvu i 3. izdatke stranih dr~ava izvraene za apijuna~u u Englezkoj. Za polu enje povoljne trgovinske i plaevne bilance preporu a Mun u prvom redu poveanje tvorni ke proizvodnje u zemlji, a zatim i poveanje poljodjelske proizvodnje, jer e ina e u slu aju rata nastati nestaaica ~ive~a. Zatim preporu a, da se izvozi samo suviaak domaih sirovina, a uvozi samo toliko fabrikata, koliko je potrebno za domau potroanju, no dozvoljava uvoz veih koli ina za reeksport. Nadalje predla~e, da se najvea pa~nja posveti unapreivanju pomorskog brodarstva i ribarstva. Vidi se, da je Mun imao pred o ima uzor Holandije i sve one tendencije, koje su izra~ene u Cromwellovu zakonu o plovitbi. Mun ne predvia izravno dirigiranje industrijske proizvodnje po dr~avi, kako se je to radilo u Francuzkoj. Intervencija dr~ave neka se vrai neizravno: putem poreza. Ja e e oporezovanje natjerati imune graane, da svoje kapitale ula~u u rentabilna industrijska i trgova ka poduzea, a osim toga e si dr~ava na taj na in stvoriti odgovarajuu nov anu pri uvu za slu aj rata, ije su izvanredne financijske potrebe Munu uobe stalno pred o ima. Mun razlikuje prirodno i umjetno blagostanje (natural and artificial wealth). Prirodno su bogatstvo zemlja i darovi prirode, dok umjetno bogatstvo sastavlja sva pokretna imovina, a novac je samo jedan dio te imovine. Mun dakle nikako ne smatra novac sinonimom bogatstva, kako su to inili neki drugi merkantilisti. Visoki je kamatnjak po njemu znak gospodarskog prosperiteta. "Trgovina i kamate rastu i padaju zajedno" - piae Mun. On tu o evidno zamjenjuje uzrok i posljedicu. Visoki kamatnjak mo~e naime - ali ne mora, kako danas znamo - biti simptom povoljne gospodarske konjunkture, ali ne mo~e takvu konjunkturu sam po sebi izazvati. O slobodi trgovine pisali su joa prije Muna Misselden (free trade or the mean's to make trade florish - Slobodna trgovina ili sredstva za procvat trgovine; 1622.); i Malynes (The maintennance of free trade - Odr~avanje slobode trgovine; 1622.). No pod slobodom trgovine ne razumievaju ovi pisci slobodu u smislu kasnijeg gospodarskog liberalizma ili u smislu fiziokrata, nego samo tra~e za svakog slobodan pristup trgova kom zvanju. Oni pobijaju povlastice pojedinih dru~tava, napose dru~tva smionih trgovaca. U pitanju pak slobode mora publicirao je gotovo u isto vrieme Selden g. 1635. razpravu: Mare clausum u kojoj polemizira protiv Grotiusova djela Mare liberum i zastupa u korist Englezke, a protiv Holandije, sli no glediate, koje su u Grotiusovo vrieme zastupali `panjolci protiv Holanana. Od ostalih englezkih merkantilista trgova kog smjera zaslu~uje osobitu pa~nju Josiah Child (1630-1699.) U glavnom svom djelu: A discourse about trade (London 1690.) iznosi Child 15 razloga za prosperitet Holandije, a zatim postavlja i iztra~uje ista dva temeljna pitanja o trgovinskoj bilanci, koja je postavio Mun. Jedino sigurno mjerilo trgovinske bilance je po Childu razvoj trgova ke mornarice. Ako je trgovinska i plaevna bilanca aktivna, poveat e se trgova ka mornarica, a ako je ona pasivna, odrazit e se to u nazadovanju trgova ke mornarice. Ako se naime mornarica bude prete~no bavila uvozom robe, ona e nazadovati, jer e zemlja osiromaaiti od prevelikih plaanja u inozemstvu. Za polu enje ato povoljnije trgovinske i plaevne bilance preporu a Child: 1. da se povea i poboljaa domaa radna snaga; 2. da se povea domai trgova ki kapital i 3. da trgovina bude u ato veoj mjeri slobodna i nevezana izuzevai onu s Indijom. U tu svrhu treba da vlada snizi kamatnjak na 4%. Ako se to u ini, odpada potreba intervencije dr~ave u pogledu novca, industrije i trgovine. Sni~enje kamatnjaka glavno je sredstvo za polu enje optimalnog blagostanja zemlje, jer nizki kamatnjak daje blagostanje veleposjednicima, povoljne ciene poljodjelskim proizvodima, obilje zaposlenosti, poticaj lien inama za rad, a trgovini, obrtu i industriji za poslovanje. U istom omjeru, u kojem pada kamatnjak, postaje zemljoposjednik bogatijim. Ovo je glediate potanje obraeno u maloj razpravi nekog plemia - vlastelina Tome Culperera (1578-1662.) (A tract against the high rate of usury), koju je Child ponovno tiskao kao dodatak svojem glavnom djelu. Ta je razprava bila prvotno predlo~ena g. 1621. englezkom parlamentu za obrazlo~enje petita, da se snizi maksimalni kamatnjak od 10% na 8%. Child upuuje na primjer Holandije, koja je svoj prosperitet imala u prvom redu po njegovu mialjenju zahvaliti nizkom kamatnjaku. Child prema tom misli o kamatnjaku upravo protivno od Muna. Ina e Child odklanja normativnu intervenciju u gospodarstvu i kritizira razne mjere englezke vlade za unapreenje industrije vune kao pretjerane, po emu se mo~e rei, da se oatro odvaja od pravih merkantilista, te je ve donekle prete a Smithovih misli. U trgovini e osobni interes sam po sebi nai najbolji put napredku - tvrdnja, koja ve sadr~i liberalno glediate. Child zagovara visoke radni ke nadnice, jer e se time poveati volja za rad i produktivitet. Kolonizaciju smatra opravdanom samo ondje, gdje je pu anstvo dovoljno gusto i natalitet povoljan, ina e je protivnik kolonizacije, jer se time zemlja osiromaauje i liaava radne snage. Englezka meutim mo~e kolonizirati, jer razpola~e po njegovu mialjenju s dovoljno radne snage tako, da e kolonizacija poveati gospodarsku dinamiku matere zemlje. Ponuda i potra~nja radne snage izjedna uje se po njemu sama od sebe. I po tom je glediatu Child ve neki predte a liberalne akole. Iako je Child bez sumnje bio samo prakti ar, ipak njegovi nazori odavaju bistro i dalekovidno prosuivanje i viaeput su pretekli nazore vremena, u kojem je ~ivio. Sli ne je nazore kao Child iznio njegov suvremenik William Temple (1628-1698.), dugogodianji englezki poslanik u Holandiji (glavna djela: Observation upon the United Provinces of Netherland 1672.); i Essay on the trade of Ireland 1673.). U istom je smislu pisao neato kasnije Charles Davenant (1656-1714.), ija su glavna djela: An essay on East India (London 1697.) i An essay on the probable methods of making the people gainers in the balance of trade (London 1699.). Misao slobodne trgovine u podpunom smislu rie i izgraivali su krajem XVII. stoljea dva va~nija englezka pisca: Dudley North (16411691.) i Nikola Barbon (1640-1698.). Prvi je u djelu: Discourses upon trade principally directed to the cases of the interest, coynage, clipping, increase of money (London 1691.) pledirao za podpunu slobodu trgovine, te je pobijao dr~avnu intervenciju tako, da je u neku ruku ve anticipirao odnosne misli Adama Smitha i Davida Ricarda. I stvaranje ciena treba prepustiti slobodnoj igri tr~iata; svako oblastno oblikovanje ciena ateti trgovinu, a osim toga se ne mo~e nikad podpuno provesti. Kamate se formiraju prema odnosu ponude i potra~nje, kao i ciene svake druge robe, i to ne valja dirati. Za novac ka~e North, da je on roba, koja podle~i oseci i plimi potra~nje i ponude: "Svaka dr~avna odredba o cieni novca zapreka je za trgovinu i zato atetna. U trgova kim poslovima treba cieli sviet smatrati jednim jedinim narodom. Svako povlaaivanje jedne kategorije trgovine na ra un koje druge jest zloporaba, koja se osveuje na zajednici. Kod nov arstva treba dozvoliti slobodno kovanje novca". Vriednost novca treba da je po Northu u skladu s njegovom unutarnjom vriednosti, a svaka je depreciacija prevara kao svaka druga. North osobito naglaauje va~nost posredni ke trgovine za poveanje blagostanja naroda - misao, koju je kasnije u XVIII. stoljeu osobito izticao i nastojao provesti ministar Walepole (1714-1742.). Northovi su nazori, kako vidimo daleko pretekli nazore njegovih suvremenika, ali su uglavnom ostali bez odziva, jer je on sam uniatio najvei dio naklade svog djela, te je novo izdanje tiskao tek 1822. Nikola Barbon naglaauje pak posebno u djelu: Discoure of trade (1690.) misao, da trgovina meu narodima po iva na nekoj meunarodnoj podjeli rada, koja je povoljna za sve ovako povezane narode, jer se time poveava stupanju zaposlenosti svakog naroda. Ovu je misao kasnije meu klasi arima potanje obradio Ricardo. U pogledu teorije novca Barbon je protivnik Northa i smatraju ga osniva em nominalizma. Novac je po njemu vriednost, stvorena zakonom (Money is a value made by a law). Ipak Barbon priznaje, da vriednost novca ine dvie komponente: jedna nepromjenljiva - volja dr~ave, i druga promjenljiva - njegova materialna vriednost. Prema tome Barbon ipak nije nominalist u pravom smislu rie i. Misli, koje su iznieli North, Barbon i neki drugi englezki pisci XVII. stoljea pa i Pieter Groot u napried spomenutom memorandumu iz g. 1670., o nekoj prirodnoj meusobnoj povezanosti gospodarskih probitaka svih naroda, koja je odraz neke prirodne ili Bogom odreene podjele gospodarskih dobara i vriednosti na svietu izrazuju tzv. deizam, naziranje, koje su u XVII. i po etkom XVIII. stoljea zastupali mnogi englezki i holandski mislioci. Vriedno je spomenuti, da su Northovi, Barbonovi i Childovi traktati izdani u vrieme, kad je osnovana englezka narodna banka (Bank of England g. 1694.), prva nov ani na banka, koja je utemeljena privatnim kapitalom i u obliku dioni kog dru~tva. Banka je osnovana tako, da je jednoj skupini kapitalista, uglavnom pristaaama whigovaca, kojima su pripadali prete~no trgovci, industrijalci i ni~e plemstvo, podieljena povlastica za izdavanje nov anica uz uvjet, da ta skupina preuzme dr~avni zajam od 1,200.000 koji je vlada hitno trebala za odplatu dugova u zlatu, kontrahiranih kod englezkih zlatara. Misao za osnivanje notne banke dao je, kako izgleda, bar djelomice akotski trgovac i poduzetnik William Paterson (1658-1719.). U jednom izvjeataju, predlo~enom Montaguu, kancelaru kralja Vilima III., iznio je on kombinaciju plasiranja dr~avnog zajma i osnivanja notne banke kao sredstvo za sanaciju dr~avnih financija. U svojim spisima (Proposals and reasons for constituting a council of trade in Scotland; Edinburgh 1701., izalo anonimno), pobijao je depreciaciju i devalvaciju novca, zatim izdanje nezamjenljivog papirnatog novca i stvaranje monopola, dok se je zalagao za sni~enje kamatnjaka i za slobodu trgovine, te je tra~io provedbu reforme valute. Sigurno je, da je John Law - zemljak i suvremenik Petersonov, poznavao njegova djela, te su Lawovi priedlozi u mnogome izraeni na temelju Petersonovih sugestija. Problemom valutne reforme bavio se je kratko vrieme poslije osnutka englezke narodne banke i slavni matemati ar i astronom Isak Newton (1642-1727.). On je kao ravnatelj kovnice izradio i obrazlo~io priedlog zakona od g. 1717., kojim je u Englezkoj uveden bimetalizam namjesto doondaanje paralelne valute, s utvrenom relacijom vriednosti zlata i srebra od 1:15. Pitanjem slobode trgovine specialno su se bavila dva pisca, ija djela ve pripadaju po etku XVIII. stoljea. Josua Gee predlagao je u razpravi: The trade and navigation of Great Britain (1729.) ureenje dviju slobodnih luka (u Gibraltaru i Port Mahonu), da se time ato viae poja a posredni ka trgovina Englezke, dok je Matija Decker u spisu: An essey on the causes of the decline of the foreing trade (1744.) obrazlagao glediate, da uvozna i izvozna trgovina treba da budu podpuno slobodne. Stoga je on protivnik zakona o plovitbi i ~itnog zakona. Decker je osim toga predlagao uvedenje jedinstvenog poreza (single tax), koji bi se razrezivao kao neka dohodarina prema potroanji pojedinca. Decker je prema tomu ve bli~i liberalizmu negoli merkantilizmu. Posljednji englezki pravovjerni merkantilist bio je James Steuart (1712-1780.), ije je djelo: An inquiry into the Principles of Political Economy being an essay on the science of Domestic Policy in free Nations izaalo g. 1767., dakle svega 9 godina prije Smithova Iztra~ivanja, temeljnog djela klasi ne akole. Steuart je u neku ruku sli no kao Genovesi kod Talijana, sistemati ar englezkog merkantilizma: zagovara dr~avnu intervenciju u gospodarskom zbivanju, jer se samo tako mo~e osigurati ravnote~a suprotnih pojedina nih interesa, zatim brani teoriju trgovinske bilance i gospodarski nacionalizam. Novih originalnih misli od Steuarta nema. Najva~niji predstavnici filozofskog smjera meu englezkim merkantilistima bili su pored Tome Morusa, o kojem e joa posebno biti rie , Francis Bacon Verulamski, Toma Hobbes i John Locke. O va~nosti i vriednosti Baconova rada za razvoj filozofije ve smo govorili. U njegovim djelima ima meutim i ekonomskih misli. Tako je primjerice u jednoj uputi, koju je izradio g. 1619. za vojvodu od Buckinghama, miljenika kralja Jakova I., prviput upotrebljen izraz "trgovinska bilanca" (balance of trade) u opreci s bilancom veli ine (balance of greatness). Obje bilance zajedno imaju biti smjernice mudrog postupka dr~avnika. U zbirci razprava: Essays moral, political and economical (1619.) razpravlja Bacon o kolonijama i pledira za slobodu prometa s kolonijama jednako kao kasnije A. Smith, te o pitanju kamatnjaka. Bacon smatra uzimanje kamata opravdanim i postavlja prvi put antitezu izmeu produktivnih i konzumtivnih zajmova. Predla~e maksimiranje kamatnjaka s 5% za produktivne, a sa 8% za konzumtivne. U njegovim djelima ima mnogo duhovitih uzre ica, kao primjerice ova: Bogatstvo se mo~e usporediti s gnojem: ako je nagomilan na jednom mjestu, bezplodan je, a ako se razprostre po zemlji, oplodit e cielu zemlju. Za razvoj gospodarskih doktrina u merkantilisti kom razdoblju, pa i kasnije, imala je vrlo veliku va~nost filozofija Tome Hobbesa (15881679.) Glavni su iskonski elementi dru~tvenog ~ivota ovjeka po Hobbesu na jednoj strani strah, a na drugoj antisocialni porivi: ~elja za posjedom i vlaau. Slobodno djelovanje ovih poriva vodi u prirodnom stanju do rata svih protiv sviju (bellum omnium contra omnes) i do stalnog uniatavanja i osiromaaivanja pojedinca. Ovakvo je stanje neodr~ivo, pa je prinukalo ljude, da su sporazumom stvorili dr~avu, koja im zajam uje sigurnost egzistencije i neku makar i ograni enu mjeru zadovoljstva i u~ivanja. Dr~ava je prema tomu - po Hobbesovoj definiciji - osoba, ija se volja, jer je sastavljena od ugovornog sporazuma mnogih ljudi, mora smatrati voljom svih njih. Kako vidimo, Hobbes dokazuje postanak dr~ave naskroz suprotnim podlogama od onih, s kojih su poali Aristotel, Bodin, Grotius i Rousseau, koji su dokazivali postojanje nekog prirodnog sociabiliteta ljudi. Dr~ava je po Hobbesu stvorena zato, da atiti ovjeka pojedinca protiv svih ostalih, a i protiv njega samoga, naime protiv ekscesa njegovih priroenih antisocialnih poriva, a da mu za uzvrat osigura maksimalno dopustivo zadovoljstvo. To zna i nadalje, da je paktom o stvaranju dr~ave sloboda pojedinca stegnuta na ono, ato dr~ava ne zabaranjuje. U Hobbesovoj filozofiji o dr~avi su prof. Spektorskomu tri temeljna elementa: 1. konstruktivna metoda; 2. mehani no shvaanje dr~ave i 3. etatizam. Hobbesova je metoda matematsko-abstraktna. On je s jedne strane kao tajnik Baconov upoznao empirijsku metodu, ali mu je kao matemati aru bila bli~a Descartesova racionalna metoda. Analizom uzroka tuma i Hobbes i postanak dr~ave. On razstavlja dr~avu u njezine sastavne dielove - ljude pojedince, a onda iz tih dielova opet sastavlja dr~avu, a time tuma i i postanak dr~ave. Dr~ava - Leviathan je umjetni ovjek (persona civilis) - po dimenzijama i snazi daleko ja i od prirodnog ovjeka. Vladar je duaa tog umjetnog ovjeka, inovnici su udovi, savjetnici su pamenje, a novac je krv tog umjetnog organizma. Njegovo se zdravlje sastoji u slozi svih graana, a bolest u neredu i neslozi. Mehani ko shvaanje dr~ave, sastoji se u tome da ovjek pojedinac ima u dr~avnom mehanizmu ulogu komponentne sile, poluge ili to ke (machinamentum quoddam). Odtud dolazi, da dr~ava ima pravo donositi propise, koji vriede za sve graane podjednako, jer su svi spram nje jednake jedinice. Najzna ajniji je mo~da Hobbesov etatizam. Dr~ava je suvereno nadmona nad pojedincem. Dr~avna vlast kao izvor prava nije vezana ni izvana ni iznutra. Sve, ato dr~ava propiae jest pravo, a izvan nje ne mo~e biti nikakvog prava. Regum est discerrere bonum et malum (De cive, praefatio ad lectorem). Hobbes je prema tomu pristaaa absolutizma i dao je prvu podpuno dosljedno izgraenu formalnu konstrukciju absolutisti ke dr~ave. No ipak pritom Hobbes dr~i, da i u takvoj dr~avi dolazi do izra~aja volja pojedinca. Et in monarchiis populus imperat, vult enim populus per voluntatem unius hominis"(De cive). Za konstrukciju filozofske pozadine gospodarskih doktrina va~na su i zanimljiva Hobbesova izlaganja zato, jer su imala dosta utjecaja na mnoge kasnije mislioce, koji pripadaju razli itim pravcima: i na englezke utilitariste (Bentham) i na neke liberale (James Mill), a preko Hegela i na neke suvremene ekonomiste, koji obrazla~u podreivanje probitaka pojedinca probitcima dr~ave i dokazuju stanovitu apriornu jednakost stanovitih va~nih gospodarskih te~nja i stremljenja svih ljudi. U okviru gospodarskih fenomena, kojima se je Hobbes bavio, najzna ajnija je njegova teorija privatnog vlastni tva. Predpostavka mu je postojanje dr~ave. Bez dr~ave ne mo~e privatno vlastni tvo uobe postojati, jer je dr~ava jedini tvorac cielog dru~tvenog poredka. Dr~ava normira i atiti vlastniatvo, jer se samo time mo~e ostvariti odnosno zajam iti mogunost mirnog dru~tvenog poredka (legalna teorija privatnog vlastni tava) Hobbes poznaje kao temeljne imbenike proizvodnje rad, prirodu i atednju, te preporu a donaaanje zakona za unapreivanje pomorstva, poljodjelstva i ribarstva. Novac mora imati odgovarajuu punu unutraanju vriednost osim ondje, gdje kola na temelju biljega, koji mu daje dr~avna vlast. Novac ima posebno svojstvo tzv. concoction, tj. njime se mo~e uviek, trajno i svagdje izraziti vriednost svih dobara, i to na na in, koji omoguuje laki prienos. O vriednosti spominje Hobbes samo uzgredice, da ju odreuje kupac. Porez je Hobbesu odkupnina za osigurani mir (emptae pacis pretium). Treba da jednako obtereuje sve graane, a treba ga odmjerivati po potroaku, a ne po prihodu. Krajnju suprotnost spram Hobbesovih nazora predstavljaju nazori Ricarda Cumberlanda (1632-1719.) teologa spiritualista, koji je u djelu: De legibus naturae disquisitio philosophica (1672.) dokazivao, da je iskonski poriv ljudske prirode dobrohotnost. U ljubavi za sve bli~nje uklju ena je i ljubav za samog sebe pa je time opravdan i egoizam. Od Hobbesovih su gospodarskih nazora bitno razli iti nazori Johna Lockea (1632-1704.), znamenitog osniva a akotske empirijske filozofske akole, jer su im i filozofski nazori protivni. Locke odklanja Hobbesov absolutizam i predpostavlja, da po nekom prirodnom zakonu podanici predaju vlast vladarima pod uvjetom da e vladari izpuniti uvjete, koje im podanici postavljaju, naime uvanje zajedni kih dobitaka. Prema tome nastaje dr~ava po nekom dru~tvenom ugovoru, sli no kako su to zamialjali Toma Akvinski, Bodin i Grotius. Isto tako odklanja Locke Hobbesovu mehani koabstraktnu metodu, te joj suprotstavlja empirijsku. "Isto tako ne mogu neato spoznati razumom drugog ovjeka, kao ato ne mogu gledati o ima drugog ovjeka" - ka~e Locke. Locke mrzi argument autoritet, a ljubi argument stvarnost (Fraser). Novac je po Lockeu roba, koja ima prednost pored svakom drugom, jer se svaka druga mo~e nabaviti za novac. Stoga je novac indeks narodnog bogatstva. Vriednost se temelji najveim dielom na radu: kod poljodjelstva odpada 90% na rad, a kod ostalih proizvoda 99%. Stoga je gustoa pu anstva mnogo va~nija za stjecanje bogatstva negoli zemlja. Meutim bilo bi krivo, kad bismo mislili, da je ve Locke smatrao rad stvaraocem i mjerilom svake vriednosti. Locke ima o ito u vidu upotrebnu vriednost dobara, dakle subjektivnu, i ~eli osobito naglasiti, koliko je rad onaj imbenik, koji najviae stvara korisnost, tako da upotrebivost dobara zavisi prvenstveno o ulo~enom radu. U pitanju kamatnjaka zagovara Locke slobodu; maksimiranje smije samo sankcionirati postojee stanje. Vlastni tvo je po njemu odraz prirodnog zakona, koji dr~ava svojim zakonima ne mo~e ni utemeljiti ni ukinuti. Vlastni tvo se stje e s naslova tog prirodnog zakona, a posredovanjem rada, koji je istodobno individualno i obenito relevantna injenica. Vlastni tvo se mo~e stjecati i okupacijom, a ako su ve sva gospodarska dobra podieljena, mo~e pojedinac stjecati vlastni tvo iseljenjem u drugu zemlju. Locke tu o ito zaboravlja na mogunost stjecanja vlastni tva dodatnim radom na ve podieljenim gospodarskim dobrima. Locke je pristaaa teorije trgovinske bilance, a o radni kim nadnicama dr~i, da se ne mogu trajno povisiti preko minimuma potrebnog za ~ivot. U tom je on zajedno sa Pettyjem predte a Ricardova gvozdenog zakona nadnice. Osniva em statisti kog smjera u znanosti o gospodarstvu ne samo u Englezkoj, nego uobe, treba smatrati Lockeova suvremenika, a Hobbesova prijatelja Williama Pettyja (1623-1687.). On je g. 1676. izdao u poveanom obsegu djelo svog predhodnika Johna Graunta: Natural and political obeservations upon the bills of mortality, koje je prviput izaalo g. 1662. Kasnije pak upotrebom induktivne, statisti ke metode napisao je Political arithmetic (1687.) i Political survey or Anatomy of Ireland (1672.). Prvo je djelo zbirka statisti kih lanaka, koje je Petty napisao u vremenu od g. 1671. do 1687. Pettyja smatraju s pravom osniva em statistike i prvim, koji je prakti ne gospodarske probleme prou avao upotrebom statisti ke metode. On sam ka~e, da ~eli injenice izraziti brojkama, mjerama i utezima. Petty je posebno prou avao rad i zemlju, smatrajui ta dva imbenika temeljnim elementima narodnog bogatstva. Rad izpituje Petty po proizvodnim troakovima, te usporeuje na temelju brojnih primjera iz prakti nog ~ivota razlike u vriednosti rada, koje rezultiraju iz razlike u proizvodnim troakovima. (Pettyjev primjer: Razlika u godianjem prihodu zemljiata od 2 jutra, ako se ono upotrebljava kao paanjak, na kojem se dr~i jedna junica ili ako jedan ovjek sam kroz itavu godinu obrauje isto zemljiate kao oranicu. U prvom e slu aju prihod ozna enog zemljiata osigurati prihranu jednom ovjeku kroz 30 dana, a u drugom kroz 60 dana. Razlika od 30 dana predstavlja vriednost nadnice onog ovjeka, koji je obraivao tu oranicu). Petty zaklju uje, da zemljiatna renta ozna uje prinos zemlje, koji nije ste en radom, te izvodi, da se rad i zemlja po svojim u incima, naime po vriednostima, koje stvaraju, ne daju reducirati jedan na drugi - niti zemlja u rad niti rad u zemlju. Marx je dr~ao da je Petty prvi pokrenuo misao, da je rad mjerilo i izvor vriednosti uobe. No ve prema onom, ato je netom re eno, vidi se, da to nije to no, jer Petty vrlo jasno i to no priznaje i radu i zemlji jednaku ulogu kod stvaranja vriednosti, poato izriekom izti e, da se rad i zemlja po njihovu gospodarskom u inku ne daju svesti jedno na drugo, kao i stoga, ato Petty u prvom redu prosuuje vriednost s glediata proizvodnih troakova. Istina je doduae, da Petty ve to no razlikuje subjektivnu (upotrebnu ili prirodnu) i objektivnu (zamjenbenu) vriednost. Upotrebnu vriednost izra unava Petty po proizvodnim troakovima. Meutim je iz njegovih primjera vidljivo, a to je vrlo zna ajno, da on veoma dobro zna, da proizvodni troakovi istog gospodarskog dobra mogu u velikoj mjeri varirati i time povisiti ili sniziti upotrebnu vriednost odnosnog dobra. Te su varijacije posljedica ne samo razli ite koli ine ulo~enog rada, nego i veeg ili manjeg tehni kog savraenstva, zatim suradnje veeg ili manjeg broja posrednika odnosno suradnika u proizvodnji, razlike u troakovima, amortizacije investicija, kao i razlike u prievoznim troakovima. Za udno je pritom da Petty smatra, da radni ke nadnice imaju biti ato ni~e, a ako porastu preko stanovitog minimuma, treba ih oblastnim mjerama sniziti. U tom je on kao Locke predte a Ricardova gvozdenog zakona nadnice. Posebnu je studiju posvetio Petty porezima, te je i tu iznio posve nove misli. Postavio je 8 postulata za pravedno oporezivanje, meu kojima su i ona 4, koje je kasnije postavio i obrazlo~io Adam Smith u V. knjizi svog Iztra~ivanja, naime: proporcionalnost, jasnoa, ugodnost i ekonomi nost. Osim toga prou avao je Petty i pitanje pravilne podjele poreznih tereta. Kao vrlo va~an element za stjecanje blagostanja izti e Petty na elo podjele rada. Gustoa pu anstva i upotreba mehani kih pomagala utje u bitno na brz napredak gospodarstva. Trgovina treba da je po njemu podpuno slobodna. Problem trgova ke bilance, taj tipi ni problem merkantilizma, Petty uobe viae ne prou ava. Jednako se ne bavi potanje pitanjem dr~avne intervencije u gospodarsko zbivanje i smatra, da sve oblastne mjere ne zna e mnogo: Petty prihvaa kvantitetnu teoriju novca, te prvi upuuje na to, da potra~nja novca varira ne samo po koli ini, nego i po brzini kolanja. Kamatnjak treba da se slobodno regulira prema prilikama na tr~iatu, pa je stoga svako oblastno maksimiranje neumjestno. Petty prou ava gospodarsku stvarnost; ne unosi u nju ni eti kih elemenata ni gospodarsko-politi kih ciljeva. Tu stvarnost on prou ava upotrebom statisti ko-simptomatske metode - kako bismo rekli u nazivlju danaanje znanosti o gospodarstvu. Mo~e se stoga rei, da njemu ve lebdi pred o ima misao, da se ta gospodarska stvarnost odvija pod uplivom nekih stalnih endogenih pravilnosti, po emu je on opet predte a temeljnih misli fiziokrata i Adama Smitha. Od pisaca statisti kog smjera u Englezkoj u ovom razdoblju treba joa spomenuti Gregory Kinga (1648-1712.). U djelu: Natural and political observations upon the state and condition of England (1696.) postavio je King na temelju statisti kih podataka pravilo, da ciene ~itarica variraju mnogo ja e, no ato to odgovara promjenama u koli ini ~etve. Mogli bismo rei, da se ciene ~ita razvijaju kao po nekim histeri nim tendencijama. Po Kingu to izgleda ovako: smanjenjem ~etve za 10%povisuje se ciena za 30%smanjenjem ~etve za 20%povisuje se ciena za 80%smanjenjem ~etve za 30%povisuje se ciena za 160%smanjenjem ~etve za 40%povisuje se ciena za 280%smanjenjem ~etve za 50%povisuje se ciena za 450% Isto vriedi i za slu aj poveanja ~etve, naime onda ciene padaju u istom, ozna enom mjeru. I danaanje nam opa~anje dokazuje, da je Kingovo pravilo bar u na elu to no. Nerazmjer e naravski biti danas znatno manji s obzirom na ogromno usavraenje i pojeftinjenje prievoznih sredstava, koje je u meuvremenu ostvareno u svietu. 5. NJEMA KA Za razvoj merkantilizma u Njema koj bile su u prvom redu mjerodavne stanovite zna ajke njezina obeg politi kog razvoja po evai od XVI. stoljea. Carska je vlast u podpunom razsulu: Njema ka je razpar ana u ogroman broj samostalnih dr~ava i dr~avica, u kojima gospoduje politi ki i gospodarski partikularizam. Propaau Hanze po etkom XVII. stoljea izgubila je nadalje Njema ka mogunost, da izkoriauje za svoje narodno gospodarstvo, svoje sjeverno primorsko podru je na Sjevernom i Izto nom moru. Odkriem Amerike, novog pomorskog puta u Indiju, te pojavom Turaka u Evropi preala je iniciativa na gospodarskom podru ju u mnogom pogledu u ruke drugih naroda i zemalja, dok je Njema ka potisnuta sa velikih tr~iata Evrope. Kona no je tridesetgodianji rat prouzro io osjetljivo smanjenje pu anstva Njema ke i dosta jaku emigraciju. Posljedica ovakvih prilika jest, da se u Njema koj kroz cielo razdoblje merkantilizma, dakle od XVI. pa gotovo do kraja XVIII. stoljea, pola~e najvea va~nost na poljodjelstvo, a zatim postepeno i na promicanje obrta i industrije, dok se trgovina unapreuje jedino unutar zemlje, a problemi vanjske trgovine uobe se tako rei ne pojavljuju. Njema ki se merkantilizam u znanosti obenito naziva kameralizmom, a njegovi se predstavnici nazivaju kameralistima. Njema ki se merkantilizam po na inu postanka, a dobrim dielom i po svom sadr~aju, prili no odvaja od suvremenih merkantilisti kih struja i sustava ostale Evrope, pak je mo~da ve i time opravdano, da je dobio i posebno ime. Njema ki kameralizam vu e svoj korien od cara Maksimiliana I., koji je g. 1498. osnovao za austrijske zemlje tzv. dvorsku komoru (Hofkammer) po burgundsko-francuzkom uzoru kao ustanovu, koja se ima izklju ivo baviti stru nom upravo imovine te prihoda i razhoda austrijskog vladara odnosno dr~ave, ato je u ono vrieme prili no istovjetno. Stru ni su inovnici ove komore prozvani kameralistima, te im je bio zadatak, da vode gospodarsku i financijsku upravu vladarovih i dr~avnih imanja te prihoda. Uslied toga morali su pored pravnih nauka poznavati probleme poljodjelstva i rudarstva, a kasnije i probleme obrtne tehnologije i svega onoga, ato danas spada u podru je upravne nauke. Ovakve su dvorske komore po uzoru austrijske doskora osnovane i u Bavarskoj, Saskoj i Brandenburgu (Pruskoj). Prvi su kameralisti bili par exellence pravnici, koji su smatrali svojom glavnom zadaom, da osiguraju vladaru ato izdaanije prihode - poreze i da opravdaju njihovo razreivanje. Lorenz von Stein izpravno ih je nazvao fiskalnim juristima. Oni pripadaju najveim dielom XVI. stoljeu: Melkior von Ossa (1506-1557.), Georg Obrecht (1547-1612.), Besold, Bornitz i Gaspar Klock (De aerario, 1632.). U svojoj politi koj oporuci iz g. 1556. izti e Ossa, da se blagostanje vladara i ono njegovih podanika ne mogu razlu iti. Time je izra~ena glavna briga fiskalnih jurista, a manje-viae i svih kameralista, da stvore i osiguaraju vladaru ato izdaanije prihode. Time je nadalje izra~ena i druga zna ajka kameralista, da se naime gospodarski problemi uviek prvenstveno prou avaju i prosuuju s glediata, da li i u kojoj mjeri mogu odbaciti kakav prihod u korist vladara. Obrecht razlikuje primjerice prihode, koji terete podanike (mit Beschwer), i one, koji ih ne terete (ohne Beschwer). U prvu skupinu spadaju svi porezi, a u drugu nov ane kazne za razna ka~njiva djela, zapljene imovine radi uvrede veli anstva, porez na nasljedstvo, kad su nasljednici daljnji roaci, racionalno ureenje dr~avnog gospodarstva, prodaja plemi kih naslova i javnih slu~bi, dobitak od kovanja novca, prodaja dr~avnih domena, koje ne odbacuju primjeren prihod, prihod od oaastnina i sl. U svrhu polu enja ato boljih fiskalnih rezultata preporu a Obrecht registraciju svih najva~nijih pojava ljudskog ~ivota (roenja, smrti, vjen anja, kretanja stranaca) da bi se time stvorila ato podpunije o evidnost porezovnika. Ipak ve i Obrecht iznosi neke gospodarsko-politi ke postulate. Predla~e obvezatno osiguranje od po~ara, koje bi se imalo provesti putem mjestnih zadruga i uvedenje dr~avnog osiguranja miraza. Kristofor Besold (1577-1638.) zaslu~uje pa~nju, jer je prvi meu njema kim kameralistima (u djelu: Quaestiones aliqnot de usuris et reditibus, Tbingen 1598.) otvoreno opravdavao zajmovni kamatnjak, oslanjajui se pri tome uglavnom na Dumontinove argumente. Kameraliste u pravom ili u u~em smislu rie i svrstavaju danas veinom u dvie skupine: u starije i mlae. Stariji pripadaju XVII. a mlai XVIII. stoljeu. Razlika je meu njima po Zielenziegeru i Mombertu u tome, ato se stariji najviae bave prou avanjem mogunosti za stvaranje i poveanje dr~avnih prihoda, dok se mlai viae bave gospodarsko-politi kim problemima, koje ve viae ili manje sustavno povezuju. Stariji se i mlai kameralisti svrstavaju u austrijske i njema ke. Bitnih razlika meutim izmeu njih nema. Austrijski su oni, koji su slu~bovali kod austrijske dvorske komore, a njema ki oni, koji su bili u slu~bi koje druge zemlje njema kog carstva. Najznamenitiji su stariji austrijski merkantilisti: Johann Joackim Becher (1625-1682.), a njegov aurjak Filip Vilim von Hornigk (ili Horningk) (1644-1714.) i Vilim Schrder (1640-1689.). Bechera smatra Mombert najznatnijim predstavnikom starije kameralistike uobe. Po mno~tvu svojih publikacija i misli spada on svakako meu prvake kameralistike. Glavno je Becherovo djelo iz kameralistike: Politischer Diskurs von den eigentlichen Ursachen des Aufund Abnehmens der Stdte, Lnder und Republiken in specie wie ein Land volckreich und nahrhaft zu machen und in einer rechte societaten civilem zu bringen (1668.). Becher ve formulira kriterije tzv. dr~ave blagostanja (Wohlfahrtsstaat), koju su kasnije sve viae razvijali svi njema ki i austrijski kameralisti. Polazne su to ke ove konstrukcije: 1. da je dr~avna vlast u svakom slu aju nadmona nad pojedincem, i 2. svaka vlast potje e od Boga, i zato joj se ljudi moraju pokoravati. Odtud sliedi da je dr~ava nastala s jedne strane socialnom sklonoau ljudi (upliv Grotiusa), a s druge strane po teokratskom na elu, tj. dr~avna vlast ima zadatak, da meu ljudima provede Bogom postavljene zakone. Tu se ve javlja univerzalisti ka misao sli na onoj, koju u naae vrieme zastupa Othmar Spann- naime: vlast je u slu~bi pojedinca, a zajednica i vlast zajedno ine dr~avu. "Dru~tvo naime ne postoji za volju ljudi, ve vlast postoji za volju zajednice" ka~e Becher.Ova formulacija nije ni suviae jasna niti izra~ava adekvatnost odnosa, ali je svakako zna ajna za kameralisti ko naziranje. Primat u gospodarstvu pripada po Becheru poljodjelstvu; drugi su va~ni gospodarski stale~i obrtnici i trgovci, dok su potroaa i - kako ka~e Becher - duaa, koja ve~e sva tri stale~a. Industriju ovdje Becher ne spominje posebno, iako znamo, da se je on u svojoj slu~benoj djelatnosti energi no zalagao za podizanje dr~avnih tvornica. Becher ak za udo predla~e, da se dozvoli slobodan uvoz stranih fabarikata, a zabrani izvoz domaih. Bez sumnje se tu odrazuje jedno osebujno glediate o podizanju industrije u vlastitoj zemlji. Skladni odnosi potroaa a mogu po Becheru biti na tri na ina poremeeni: jedan je monopol - kad jedna gospodarska jedinica razpola~e s gospodarskim dobrima, koja mnogi drugi nu~dno trebaju, a nemaju ih; drugi je slu aj tzv. polypolium, kad u nekom stale~u ima previae pripadnika, tako da viae ne mogu egzistirati, a trei je propolium, kad stanovita skupina izklju i slobodnu utakmicu time, ato je nakupovala ogromne zalihe neke robe (ono ato danas zovemo corner). Becher je izraziti populacionist, jer smatra kao prete~ni dio svih kameralista, da ato je viae radne snage, tim e viae biti rada i gospodarskih dobara, a tim e se viae dizati blagostanje. Becherovi nazori nisu joa nikako sustavno povezani, a gospodarsko-politi ki priedlozi su mu viae puta protuslovni, jednostrani ili slabo obrazlo~eni. Drugi je znameniti stariji austrijski kameralist bio Filip Vilim von Hornigk, autor djela: Oesterreich ber alles, wenn es nur will (1684.), koje je do~ivjelo 16 izdanja, a posljednje je izaalo g. 1784. - to no stotinu godina poslije prvoga. Ve odtud vidimo, kolik su autoritet u~ivali Hornigkovi nazori u Njema koj i Austriji kroz itavo jedno stoljee. Hornigk je postavio devet "glavnih zemaljsko-gospodarskih pravila" (Neune Landskonomische Hauptreguln), koja su se i kasnije u Njema koj dugo citirala i uva~avala. Ta su pravila sliedea: 1. nijedan grumen zemlje ne smije ostati neobraen; 2. svaka se kulture tla mora pokuaati; 3. sve se domae sirovine moraju preraditi u zemlji; 4. pu anstvo treba da je ato brojnije; 5. vlastita zemlja treba da ima ato viae zlata i srebra, i te plemenite kovine treba da stalno kolaju; 6. tuzemni se potroaa i moraju zadovoljiti domaim proizvodima. Samo se iznimno mo~e dozvoliti kupovanje stranih proizvoda; 7. uvoz se ne smije plaati izvozom zlata i srebra, ve jedino kompenzacijom u robi; 8. uvoziti se smiju samo sirovine, a izvoziti samo gotovi fabrikati; 9. domaa se roba mora kupovati i onda, ako je skuplja i slabije kakvoe. "Bolje je, ako za neku robu plaamo dva talira, koji ostaju u zemlji, nego samo jedan, koji odlazi iz zemlje."Hornigkovo djelo sadr~i osnovu velikog stila za ostvarenje merkantilisti kog programa u Njema koj odnosno u austrijskim zemljama po Colbertovu uzoru. Glavni je cilj tog programa poveati vlast vlastite dr~ave poja enjem produktiviteta u svim granama proizvodnje. Trei predstavnik ove austrijske skupine Vilim von Schrder (16401689.) pristaje u svom glavnom djelu: Frstliche Schatz- und Rentkammer nebst einem Tractat vom Goldmachen (1686.) pod utjecajem Hobbesovim uz absolutizam i uz teokratsko glediate, kako je vladalo u ondaanjoj Francuzkoj za vladanja Ljudevita XIV. Ina e tra~i ato ~ivlju i ato podpuniju cirkulaciju novca u zemlji, jer dr~i, da se samim tim poveava zaposlenje i tako zajam uje gospodarski napredak i podi~e obe blagostanje zemlje. Schrder je bulionista - u zemlju treba da doe ato viae zlata. Od stariji su njema kih kameralista va~niji: Veit Ludwig von Seckendorff (1626-1692.), Johann Georg Leib (1670-1727.) i Theodor Ludwig Lau (1670-1740.). Za Seckendorffa je zna ajno, da je nasuprot starijim austrijskim kameralistima, koji su zagovarali gospodarski napredak, konzervativan. Bavi se gotovo izklju ivo pitanjima poljodjelstva i pitanjima dobrog ureenja dr~avne obe i financijske uprave. Glavno mu je djelo: Der teutsche Frstenstaat (1656.). Vanjska trgovina ne igra po njemu nikakvu veu ulogu - odraz injenice, da je Seckendorff radio u dvorskoj komori malene saske dr~ave. Po etkom XVIII. stoljea iznose kameralisti nove misli o odnosu dr~ave i dru~tva te dr~avne vlasti i narodnog gospodarstva. Po utjecajem englezke empirijske filozofije (Locke) te sli nih misli, koje su iznosili u samoj Njema koj pravnik Pufendorf (1632-1694.) i filozofi Leibnitz i Kristian Wolff (Vernnftige Gedanken von dem gesellschaftlichen Leben der Menschen... zur Befrderung der Glckseligkeit der menschlichen Geschlecht; 1721.) formira se pomalo koncepcija eudajmonisti ke dr~ave blagostanja odnosno policijske dr~ave (Polizeistaat). Pufendorf spaja opre na glediata o dr~avi: Hobbesov absolutizam, konstruiran na temelju predpostavljene antisocialnosti ovjeka te Grotiusovu i Lockeovu tezu o prirodnoj socialnoj sklonosti ovjeka i o postojanju stanovitih prirodnih prava. Iz ove sinteze nastaje filozofska podloga policijske dr~ave i prosvieenog absolutizma. Prema tome se policijska dr~ava zamialja kao neka sinteza prirodnog prava i dru~tvenog ugovora (Kr. Wolff) - ato je po Mombertu temeljna razlika izmeu absolutizma Ljudevita XIV. i onog Fridrika Velikog. Kona no ima pojam policijske dr~ave tri komponente: racionalizam, intelektualizam i utilitarizam. "Razumno umovanje treba staviti u slu~bu obe dobrobiti" - ka~e Leibnitz. Otud sliedi za vladara du~nost, da se stalno brine oko toga, da bi u ato veoj mjeri osigurao blagostanje svih svojih podanika, a za podanike du~nost, da se pokoravaju svim dobronamjernim odredbama, koje vladar u tu svrhu propisuje. Obratno pak ima vladar du~nost, da provodi samo one i onakve mjere, koje su razumne i koristne za podanike, a podanici imaju pravo tra~iti, da im se tim mjerama opet u okviru razumnosti zajam i sigurnost te mogunost rada i stjecanja blagostanja. Ovaj se preokret u temeljnim mislima o odnosu dr~ave i gospodarstva doskora odrazuje i u zna ajnim nekim promjenama u nastavi visokih akola i u politi koj praksi. Pruski kralj Fridrik Vilim I. osnovao je g. 1727. prve katedre kameralistike kao posebne nove znanosti na pruskim sveu iliatima. Prvim je profesorom imenovan u Halleu Peter Gasser (1676-1745.) te Just Kristof Dithmar (1677-1727.) u Frankfurtu na O. U isto je vrieme kralj osnovao posebnu visoku akolu za kameralne znanosti u Kaiserslauternu. Kameralne znanosti obuhvaaju sada: narodno gospodarstvo, financijsku znanosti, upravno pravo (policiju), tehnologiju i nauku o privatnom gospodarstvu. Isto se tako taj preokret ostvaruje i u prakti noj gospodarskoj politici. Fridrik II. u Pruskoj, a carica Marija Terezija u Austriji po inju sredinom XVIII. stoljea svestrano podizati industriju te nastoje, kako bi ato viae razvili i proairili trgovinu svojih dr~ava s inozemstvom. Osobito je Fridrik II. nastojao, da polu i aktivnu trgova ku bilancu. Spomenuti se prof. Dithmar u svom djelu Einleitung in die konomischen, Polizei- und Kameralwischenschaften (1721.) bavi pored poljodjelstva joa i problemima obe gospodarske upravne nauke (Polizeiwissenschaft), koja je neka jezgra upravne nauke u danaanjem smislu. Od ostalih novijih kameralista bili su znatniji austrijski Johann Heinrich Gottlob von Justi (1717-1791.) i Josip bar. Sonnenfels (17321817.), te njema ki: Julius Bernhard von Rohr, J.A. Philippi (1721-1791.), J.G. Darjes (1714-1763), J.P. Ssmilch (1707-1767.) i Achenwall (1719-1772), J.F. von Pfeiffer (1718-1787.) i Johann Beckmann (1739-1811.). Justi, koji je neko vrieme bio profesorom kameralnih znanosti na be kom sveu iliatu, u svojim je brojnim djelimaprvi sustavno obradio spomenutu nauku o policiji. Justijevi su nazori izraeni pod utjecajem Wolffove filozofije i univerzalisti kog na ela. "Razumna je upotreba svih stvari i ovlaatenja za takvu upotrebu najviaa vlast" - ka~e Justi. Predpostavlja se dakle, da je svaka djelatnost vlasti opravdana i umjestna, dok je i ukoliko je razumna. A ta joj razumnost ujedno daje autoritet. Dr~ava ima po Justiju absolutnu nadmo nad gospodarstvom i dru~tvom. Justi predla~e podpunu gospodarsku autarhiju. Bavi se obairno problemima novca (kvantitetna teorija novca i pitanje brzine kolanja) i bankarstva. Izti e va~nost bankarstva i organizaciju kredita uobe, osobito personalnog, kao sredstva za ja anje i airenje gospodarskog prometa. Meu austrijske kameralisti spada donekle i Johann Kristofor bar. Bartenstein (1689-1768.), koji je g. 1760. bio predsjednikom ilirske dvorske deputacije, a g. 1761. napisao razpravu: Kurzer Bericht von der Beschaffenheit der zerstreuten illyrichen Nation. Ta je razprava tiskana tek g. 1802. u manje od 200 primjeraka, a sadr~i etnografske, kulturne i gospodarske podatke o Vojvodini. Johann Peter Ssmilch, vojni sveenik kralja Fridrika II., a kasnije lan pruske akademije znanosti napisao je prvo njema ko znanstveno djelo o populacionistici i statistici pu anstva: Die gttliche Ordnung in den Vernderungen des menschlichen Geschlechts aus der Geburt, dem Tod und der Fortpflanzung desselben erwiesen (1741.). Ssmilchu su dala poticaj Grauntova i Pettyjeva djela. On je prvi postavio tzv. zakon velikog broja: da se naime pravilnost i zakonitost u pojavama ~ivota mo~e opaziti samo onda, ako promatramo velik broj pojava i ljudi kroz dulje vremensko razdoblje. Pred astnik je Ssmilchov u Njema koj bio u XVII. stoljeu Conring (1606-1681.), koji je u djelu: Examen rerum publicarum totius orbis prikupljao zanimljive broj ano izra~ene podatke iz raznih dr~ava (tzv. Staatszustandslehre). Ovom se je strukom bavio i Ssmilchov suvremenik, profesor u Gttingenu Achenwall. U svezi je s tim vriedno spomenuti, da je u Pruskoj ve g. 1661. proveden prvi popis obrta, a i u drugim su se njema kim zemljama koncem XVII. stoljea ve po ele vraiti razne statisti ke ankete. Od ostalih napried spomenutih mlaih kameralista treba iztaknuti, da je Darjes bio pod utjecajem nazora Davida Humea, dok je Pfeiffer prvi njema ki kameralist, koji je ve poznavao Smithovo djelo Iztra~ivanje, ali ga o ito nije razumio. Ina e Pfeiffer tra~i ukidanje unutarnjih carina i kritizira politi ku i gospodarsku razpar anost Njema ke, kojom se sputava trgovina Njema ke s inozemstvom. Njegove misli ve podsjeaju na misli Fridrika Lista. Od posljednjih je austrijskih merkantilista najglasovitiji Josip baron Sonnenfels, koji je od g. 1763-1791. bio profesor kameralnih znanosti na be kom sveu iliatu kao nasljednik Justijev. Njegovo je glavno djelo: Gruntstze der Polizey, Handlung und Finanz (3 svezka, Be , 1763-1767.) bilo po odredbi kraljice Marije Terezije od g. 1769. kroz dugo godina propisano kao ud~benik na svim sveu iliatima i pravnim akademijama u Austriji, Ugarskoj, pa i na pravnoj akademiji u Zagrebu. Sonnenfels je u prvom redu populacionist; njemu je jako mno~enje pu anstva glavna sila pokretnica za ja anje narodnog blagostanja. Mno~enje pu anstva ima po njemu dvostruku va~nost: za dr~avu jer se time poveava njezina sigurnost, i za narodno gospodarstvo, jer se time poja ava gospodarski rad. I teoriju trgovinske bilance analizira Sonnenfels s populacionisti kog glediata: Povoljno se ili nepovoljno stanje prosuuje prema tomu, u kojoj je zemlji uslijed razmjene dobara zaposleno viae ljudi. Sonnenfels je u neku ruku kod Njemaca ono, ato je Genovesi kod Talijana, Steuart kod Engleza: on je sistemati ar kameralistike, njema kog tipa merkantilizma. Ina e mu se nazori uglavnom poklapaju s Justijevim, iako pod uplivom Humea i Fergusona priznaje, da se stara racionalisti ka teza o dru~tvenom ugovoru viae ne mo~e braniti. Stalno i neobi no ~ivo izticanje nazora, da se pu anstvo treba ato viae mno~iti, koje nalazimo kod Bechera, Sonnenfelsa, Justija i kod gotovo svih kameralista, ima se pripisati injenici da su u XVII. i po etkom XVIII. stoljea mnogi pisci dokazivali, da pu anstvo svieta joa po evai od najstarijih vremena neprestano nazaduje. Tu je tezu primjerice u Francuzkoj iznosio Montesquieu (u Lettres Bersanes) u Italiji Genovesi, a u Englezkoj R. Wallace (u djelu Dissertation on the number of Mankind in ancient and modern Times, 1753.). Montesquieu je primjerice tvrdio, da je broj ovje anstva njegova vremena spao na 50. dio onoga broja, koji je ~ivio na svietu prije opeg potopa. Ovom se uvjerenju, koje je u ono vrieme, izgleda bilo obenito, ima pripisati, ato su kameralisti, a i mnogi merkantilisti drugih zemalja u tolikoj mjeri zagovarali mno~enje pu anstva i smatali to prvim a esto i najglavnijim preduvjetom za poveanje blagostanja. Mombert, a donekle i Salin, smatraju profesora Karla Henrika Raua (1792-1870.) nekim epigonom kameralizma. Rau je meutim u svojim ud~benicima (Grundstze der Volkswirtschaftslehre, Heidelberg, 1826. i Grundstze der Volkswirtschaftspflege, Heidelberg 1828.) ve preko J.B.Saya usvojio na ela klasi ne englezke akole. Nama se ini, da baa njegov rad zna i kidanje s kameralizmom stoga, ato je Rau kao jedan od prvih u Njema koj napisao posebno djelo o financijskoj znanosti (1832.) i time ju izdvojio iz sklopa politi ke ekonomije. A jedna od temeljnih zna ajki njema kog kameralizma bila je baa u tome, da kameralisti nisu lu ili dr~avno i narodno gospodarstvo, ve su stalno smatrali da je narodno gospodarstvo samo dio dr~avnog gospodarstva. 6. `PANJOLSKA Za udno je, da je `panjolska, koja je pored Portugala prva izkoristila ogromna blaga Novoga svieta, dala razmjerno vrlo malo gospodarske knji~evnosti u itavom merkantilisti kom razdoblju. To je tim udnije, ato je `panjolska svoje bogatstvo, ste eno odkriem Amerike, puta u Indiju i stvaranjem svjetskog apanjolskog kolonialnog carstva, po ela vrlo brzo gubiti. `panjolska je g. 1492., kad je odkrivena Amerika brojila oko 11,000.000 stanovnika, a g. 1715. samo joa 7,500.000 a po nekima ak samo jedva 6,000.000. A. Smith se je u svojem Iztra~ivanju IV. knjiga VII. pogl. obairno pozabavio uzrocima ove nagle dekadanse narodnog gospodarstva u `panjolskoj u razdoblju merkantilizma. On zaklju uje, da glavni razlog valja tra~iti u tome, ato je monopoliziranjem trgovine s kolonijama u korist matere zemlje stvoren povlaaten polo~aj u korist malog broja trgovaca, koji su obogatili sebe, a osiromaaili cielu zemlju. Stvarno je `panjolska po etkom XVIII. stoljea, dakle u vremenu, kad je merkantilizam u svim drugim zemljama Evrope ve davno pokazao stanovite pozitivne gospodarsko-politi ke rezultate, pru~ala sliku obeg propadanja: pu anstvo stalno nazaduje, poljodjelstvo je sve ekstenzivnije, selja tvo osiromaauje, domae industrije nema, bilanca plaanja stalno pasivna, a zlato i srebro sve viae odlazi iz zemlje. Glavni su razlozi ovom negativnom razvoju apanjolskog narodnog gospodarstva sliedei: 1. neobuzdana ~udnja za ameri kim zlatom, koja je posve zasliepila apanjolske konkvistadore kao i predstavnike apanjolske vlade u kolonijama i apanjolske trgovce, te nisu znali, da uniatavanjem uroenika uniatavaju i gospodarsku snagu svojih bogatih ameri kih posjeda; 2. injenica, da se je apanjolskim trgovcima mnogo bolje izplaivalo, da za ameri ko srebro i zlato kupuju robu u drugim zemljama Evrope, gdje je bila preplavljena plemenitim kovinama, pa da onda ovu stranu robu dobavljaju svojim kolonijama, nego da bi prodavali robu domae apanjolske proizvodnje; 3. uniatenje apanjolskih Arapa, koncem XV. stoljea, koji su bili gotovo jedini marljivi i sposobni priradnici u `panjolskoj, i 4. propast apanjolske armade g. 1588., uslied ega je doalo do toga, da su drugi narodi, a u prvom redu Englezi, posebnim sporazumima (assientos de negros) razvili u svoju korist monopol `panjolaca za trgovanje sa apanjolskim kolonijama. U XVI. i XVII. stoljeu apanjolski su pisci podpuno pod utjecajem kratkovidnih bulionisti kih mjera apanjolske vlade i bave se jedino pitanjem, kakvim bi se mjerama mogle sprie iti katastrofalne posljedice te vladine politike za apanjolsko narodno gospodarstvo. Tako primjerice predla~e Ortiz u dva izvjeataja iz g. 1558. podpunu zabranu izvoza zlata i srebra, a Damjan Olivarez predla~e g. 1621. u djelu: Memorial para prohibir la entrada de los generos estranjeros zabranu uvoza stranih in-dustrijskih proizvoda. Od svih se apanjolskih pisaca ovoga vremena znatno odvaja isusovac Mariana (1536-1623.) koji je u studiji: De monetae mutatione disputatio (1609.) izlo~io posve druga ije zdrave nazore o teoriji novca. Oslanjajui se na Oresmea, a mo~da i na Bodina, Scaruffija i Davanzatija, razlikuje Mariana unutarnju ili prirodnu i zakonsku ili vanjsku vriednost novca i tra~i, da se u zdravim gospodarskim odnosima obje vriednosti moraju poklapati. Mariana pobija oatro bulionisti ke mjere apanjolske vlade kao i depreciaciju novca, te predla~e druge mjere za provedbu financijske reforme kao: sni~enje izdataka kraljevske kue, reviziju imetka, ste enog po dr~avnim inovnicima, redukciju kraljevskih mirovina i oporezivanje predmeta razkoai i svih onih gospodarskih dobara, ato ih najviae troae imuniji slojevi pu anstva. Mariani je njegovo djelo, izgleda, zadalo mnogo neprilika, ali je ina e ostalo glas vapijuega u pustinji. Tek u XVIII. stoljeu javljaju se dva pisca, koji su predlagali podpunu sustavnu reorientaciju gospodarske politike `panjolske po uzoru Colbertove politike. Jeronim Uztariz je u djelu: Teorica y practica de commercio i de marina (Madrid 1724.) tra~io u prvom redu sna~no podizanje domae industrije time, da se u apanjolske kolonije imaju slati izklju ivo proizvodi domae industrije. Tim e dosadanji commercio danoso, po kojem se je izvozio novac, a uvozila roba, zamieniti koristna trgovina, commercio util, gdje e se kolonijama dobavljati jedino roba, proizvedena u `panjolskoj. U istom je smislu pisao Bernardo da Ulloa u djelu: Restablecimento de las fabricas y commercio Espagnol (1740.). On se osobito oatro obara na koncesije, koje su Englezi dobili za trgovinu s crna kim robovima, i izti e va~nost povoljne trgova ke bilance. Po njegovu mialjenju treba nastojati, da se uvoz i izvoz robe po vriednosti posve izjedna i (commercio reciproco). Meutim ni nastojanja ovih teoreti ara nisu viae mogla zaustaviti stalno propadanje narodnog gospodarstva `panjolske sve do kraja merkantilisti kog razdoblja. 7. RUSIJA U Rusiji je uveo merkantilizam car Petar Veliki (1689-1725.), koji je, kako je poznato, htio radikalno izmieniti cieli kulturni i gospodarski ~ivot Rusije po uzoru zapadne Evrope. Potrebno izkustvo stekao je svojim putovanjima u Holandiju (Zaandam) i Englezku, a savjetnici su mu bili Englez Gordon i }enevljanin Lefort. Cilj je carevih reformi bio taj, da Rusiju, koja je dotle ~ivjela u srednjovjekovnim, patrijarhalnim prilikama, pretvori u dr~avu obeg blagostanja po na elima ondaanje merkantilisti ke politike. Merkantilisti ki su nazori carevi joa za vrieme njegova vladanja naali i teoretskog pobornika u osobi tehni ara i trgovca Ivana Posoakova (1665-1726.) koji ih je izlo~io u djelu: Siromaatvo i bogatstvo (1725.), u kojem se pisac, ato je veoma zna ajno, zala~e i za ukidanje kmetstva. Merkantilisti ku je politiku u Rusiji nastavila carica Katarina II. (17621796.), posveujui osobitu brigu promicanju poljodjelstva i podizanju selja kog stale~a. Carica je dala prevesti na ruski Justijeva i Sonnenfelsova djela, a sama je g. 1767. izradila glasovitu obairnu instrukciju za rad povjerenstva za izradbu nacrta novog zakonika, u kojoj je osobito izticala potrebu oblastnog dirigiranja trgova ke djelatnosti i potrebu unapreivanja i zaatiivanja poljodjelstva. Sloboda trgovine ne zna i - ka~e carica - i slobodu trgovca u tom smislu, da svaki trgovac mo~e raditi, ato ga je volja. Rad trgovca mo~e se ograni iti oblastnim mjerama, ali u interesu trgovine ( l. 321. Instrukcija). Poljodjelstvo ne mo~e procvasti, ako poljodjelac nema svog vlastni tva ( l. 295. Instrukcija). Vidi se prema tome, da se je ve i carica Katarina II. bavila pitanjem ukidanja kmetstva, koje je stvarno ukinuto tek stotinu godina kasnije znamenitim ukazom cara Aleksandra II. od g. 1861. Uobe je vrlo zna ajno, da su prvi pobornici merkantilizma u Rusiji za razliku od veine zastupnika tog smjera u ostaloj Evropi dr~ali, da je ukidanje kmetstva i davanja vlastite zemlje seljacima jedan od najva~nijih ili mo~da uobe najva~niji preduvjet za podizanje blagostanja i ostvarenje gospodarskog napredka Rusije. 8. HRVATSKA Malena je Hrvatska u merkantilisti kom razdoblju dala nekoliko gospodarskih pisaca. To je vrlo zna ajno, kad uzmemo u obzir, da je njezin gospodarski ~ivot bio sve do kraja XVIII. stoljea tek neznatno razvijen, dok je u politi kom pogledu Hrvatska, bila razcjepkana pod vlaau triju gospodara: habzbur~ke monarhije, Mletaka i Turaka. Od tih pisaca pripada Dubrov anin Benko Kotrulji, joa XV. stoljeu, Istranin Matija Vlaci i Dubrov anin Nikola Vid Gu eti XVI., Juraj Kri~ani XVII. stoljeu, dok XVIII. stoljeu pripadaju Nikola `krlec Lomni ki, Karlov anin Josip `ipua i Adalbert Bari. Benko Kotrulji (ili Kotruljevi, tal. Cotrugli) pripada joa XV. stoljeu, dakle vremenu prielaza od srednjovjekovne gospodarske etike prema merkantilizmu. Svoje djelo: Della mercatura e del mercante perfetto (u 4 knjige) napisao je Kotrulji u okolici Napulju (apud castrum Serpici) g. 1458., ali je prviput tiskano tek stotinu godina kasnije, g. 1573. u Mletcima nastojanjem Dubrov anina Ivana Giuseppija. Knjiga sadr~i razne prakti ne upute za voenje trgovine, vjerojatno po uzoru sli nih knjiga, koje su u ono vrieme pisali i neki drugi talijanski pisci. U knjizi su prema shvaanju onog vremena dane i razne moralne pouke o tom, ato trgovac smije initi u svojem poslovanju, a ato ne smije. Kotruljievo je djelo izaalo na glas najviae zbog toga, ato su u njem, iako posve ukratko, iznesena na ela dvostavnog knjigovodstva (glavna knjiga, ~urnal i memorial). Kheil, Reaetar i De~eli misle, da je prema tomu naa Kotrulji prvi iznio na ela dvostavnog knjigovodstva prije talijanskog franjevca Luke Pacciolija, kojeg obi no smatraju tvorcem dvostavnog knjigo-vodstva, a ije je djelo izaalo tek g. 1494. Dr~imo meutim, da ova tvrdnja nije sasvim to na: 1. zbog toga, ato je Kotruljieva knjiga tiskana tek g. 1573., a nije vjerojatno, da je ve prije toga bila u rukopisu poznata airim poslovnim krugovima, bar to nije ni im dokazano; 2. zbog toga, ato je poznato, da su se Talijani, koji su prvi razvili bankarsko poslovanje ve po evai od XIII. stoljea (ulomak florentinske trgova ke knjige iz g. 1211.) bavili pitanjima voenja trgova kih knjiga, pa je Kotrulji vjerojatno samo izgraivao ono, ato su ondaanji napredni trgovci i bankari Italije ve znali, i 3. zbog toga, ato za razliku od Pacciolija Kotrulji nije prikazao dvostavno knjigovodstvo ni pobli~e ni sustavno. Svakako ga ide zasluga, da je meu prvima suraivao na pronala~enju novog na ina knjigovodstva. Od naaih pisaca XVI. stoljea treba spomenuti glasovitog protestantskog bogoslova i jednog od voa reformacije Matiju Vlacia (Mathias Flacius Illyricus; 1520-1575.). U svojem je djelu: O prienosu rimskog carstva na Germane (1567.) formulirao tezu: "Prva osnova iz snaga dobre, hvalevriedne policije sastoji se poglavito iz dva diela: naime, da obje strane, vladar i podanici u~ivaju blagostanje i ono, ato im pripada. Sila je dana vladarima od Boga, ali ne da plaae njome pravedne i poatene ljude, nego da ka~njavaju one, koji zlo rade." Ovdje je ve izra~ena, kako vidimo, Hobbesova koncepcija o dr~avi, ali je oslabljena idejom, da u dr~avi mora postojati izmeu vladara i podanika stanovita ekvivalentnost prava i du~nosti. Dok se Matija Vlaci nije posebno bavio gospodarskim problemima, njegov je mlai suvremenik Nikola Vid Gu eti (1549-1610.) odvjetnik slavne dubrova ke vlasteoske porodice, koja je kroz mnogo generacija dala Dubrovniku liep broj dr~avnika, diplomata i knji~evnika, napisao - pored nekoliko filozofskih i bogoslovnih - i dva djela, koja su najveim dielom posveena gospodarskim problemima. U dialogu: Il governo della famiglia (Mletci 1589.) razpravlja Gu eti o va~nosti kunog, domaeg gospodarstva za obe narodno gospodarstvo. Ne mo~e biti dobar i uspjeaan priradnik, tko je loa gospodar u svojoj kui. Djelo nas podsjea na Ksenofontove nazore posebno radi toga, ato i Ksenofont osobito izti e vriednost kunog rada ~ena. Tu izla~e Gu eti i svoje nazore o mno~enju pu anstva. Dokazuje, da je prirodna, ~ivotinjska te~nja za najveim moguim mno~enjem kod ovjeka obuzdana razumom i dru~tvenim zakonima, koji odtud izviru. Izti e nadalje veliku va~nost izpravnog odgajanja djece, ot evi treba da djecu odgajaju u prvom redu u vrlinama, a ne da misle, da su izpunili svoju odgojnu du~nost, ako su za njih skupili pune kese zlata. U drugom, znatno obairnijem dialogu: Dello stato della Republica secondo la mente di Aristotele con essempi moderni. Giornate otti di Nicolo Vito di Gozze, gentilhuomo Raguseo (Mletci, 1591.) iznosi pisac u obliku razgovora, voenog sa svojim prijateljem dubrova kim pjesnikom Dinkom Ranjinom, svoje poglede o najboljem ureenju dr~ave i dru~tvenih odnosa, te o odnosu dr~avnog ustrojstva spram narodnog gospodarstva. Kako se ve iz naslova vidi, pisac se dobrim dielom oslanja na Aristotelovu nauku. Meutim se on ipak u mnogomu odvaja od Aristotela i razla~e nazore merkantilizma, osobito onog smjera, koji je izgradio suvremenik mu Jean Bodin. Tako primjerice odklanja Gu eti Aristotelovu tezu o novcu i tuma i, da novac nije neka konvencionalna tvorevina, kako je tuma io Aristotel, nego je nastao neodgodivom potrebom, izazvanom razvojem prometa, postankom gradova i sve dalekose~nijom podjelom rada. Samo oblik novca i izbor tvari su konvencionalne tvorevine. Zanimljivo je, da ve Gu eti poznaje tzv. ra unski novac, kako ga je po etkom XVII. stoljea uvela hambur~ka ~iro-banka (Mark-banco). Stvarno su u Gu etievo vrieme i dukati i perperi Dubrova ke republike bili samo ra unske nov ane jedinice, budui da je u prometu bio samo malo vriedan novac (groai i folari) izkovan od bakra odnosno od slitine bakra i srebra. Po Aristotelovu uzoru razlikuje Gu eti obskrbno gospodarstvo (iconomia pecuniativa), ekonomiju u Aristotelovu smislu, i iconomia numularia - Aristotelovu hrematistiku. Potonja nosi u sebi neuta~ivu gramzivost. Crescit amor nummi quantum ipsa pecunia crescit - citira Gu eti Horacija. I u pogledu kamata zastupa Gu eti joa glediate Aristotela i skolasti ara. Kamate su zabranjenje, jer su neprirodan plod novca i jer je njihovo uzimanje nemoralno izkoriaivanje tue nevolje. U pogledu odnosa dr~ave spram narodnog gospodarstva Gu etievi se nazori oslanjaju na Bodinove, iako se donekle razlikuju od Bodinovih. To je lako razumjeti, jer je Gu eti imao pred o ima politi ki i gospodarski razvoj Dubrovnika, ije je ureenje i gospodarstvo analizirao i tuma io svojim djelom. Dubrovnik nije, kako znamo, bio absolutisti ka monarhija, kakvu je zamialjao Bodin kao najbolji tip dr~ave, ve je bio aristokratska republika, u kojoj se je dr~avna vlast upirala na airi ili u~i krug vlastele i uglednih graana, koji su izra~avali volju naroda. Stoga prirodno Gu eti smatra, da je za dobro ureenje dr~ave glavno, da je zajam eno poativanje zakona prema svakomu i da su javni interesi usklaeni s privatnim interesima graana. U tu je svrhu veoma va~no da uprava dr~ave bude mudra i oprezna, zatim da ato viae uva kontinuitet i zakonodavstvo - Gu eti osobito kritizira naglo mienjanje zakona - i da predstavnici vlade to no poznaju svoju zemlju kao i glavna svojstva, te~nje i potrebe graana. Stoga Gu eti misli, da se tip najboljeg ureenja dr~ave ne da shematski odrediti, ve e taj tip varirati prema prirodnim preduvjetima pojedine zemlje i karakternim osobinama pojedinih naroda. Gu eti postavlja veoma zanimljivu distinkciju: kod svega onoga, ato se odnosi na proizvodnju ili na gospodarski u inak u airem smislu rie i, treba da vriedi na elo podreenosti i nadreenosti, jer to odgovara prirodi ovih odnosa, a u svemu, ato se odnosi na sustav ureenja dr~ave i na politi ku praksu, treba da vriedi na elo jednakosti i ravnopravnosti. Najbolji su nosioci dr~avne vlasti i uprave po Gu etiu pripadnici srednjeg stale~a - dakle oni, koji nisu ni siromaani ni bogati. Bogataai e naime eventualno biti nemarni u vraenju du~nosti ili e jednostrano zastupati svoje osobne probitke, dok su predstavnici sirotinje suviae jednostrani u svojim sudovima. Srednji je stale~ i zato najbolji predstavnik i nosilac dr~avne vlasti, jer je najmanje vjerojatno, da e se ikad bogataai i sirotinja zdru~iti u borbi protiv srednjeg stale~a. Najva~niji su gospodarski stale~i po Gu etiu: poljodjelstvo, obrt i trgovina. Industriju on, kao predstavnik tipi no trgova ke republike dubrova ke, ne spominje. Gu eti dr~i, da rad ovih glavnih stale~a treba ato bolje uskladiti, pa e se time polu iti optimalno blagostanje, obi cilj merkantilista. Ovo e se pak usklaivanje odraziti u podjeli imovine i prihoda na ato vei krug graana srednjeg stale~a, pa e tako taj stale~ biti dovoljno jak i kompaktan, da mo~e vraiti svoju funkciju najsigurnijeg nosioca dr~avne uprave. "Svako izobilje - ka~e Gu eti - kao i svaka oskudica akodljivi su: suviano izobilje lako odvodi graane k u~ivanju i pokvarenosti, a suviana oskudnost opet nemonoj sirotinji i biedi" (str.352.). "Savraenstvo je dr~ave u miru, obrazovanju i radu, nikad u ratovanju. Stoga su opravdani samo oni ratovi, koji su ili obranbeni ili donose narodu kao rezultat mir i graansku slobodu". (str. 318.). Za odr~anje gospodarske snage naroda i ja anje srednjeg stale~a predla~e Gu eti: 1. da se zakonom ograni i koli ina zemlje, koju pojedini glaanin smije obraivati. Viaak preko dozvoljene povraine ima se oduzeti u korist sirotinje; 2. ima se ote~ ati odtuivanje obiteljskih dobara, i 3. za ~ivot neobhodno potrebni minimum zemlje ne smije nitko ni zalagati ni zadu~iti. Ovi nam Gu etievi priedlozi vrlo zorno predo uju konzervativni smjer dr~avne i gospodarske politike, koju je Dubrova ka republika s uspjehom vodila kroz nekoliko stoljea. Dokazuju nam ujedno, koliko su stari Dubrov ani cienili zemlju i njezino obraivanje, jer su je na podru ju republike imali veoma malo, i koliko su ujedno nastojali atititi i uvati srednji stale~, taj glavni i naj vrai oslonac za odr~anje politi ke i gospodarske samostalnosti republike. Predaleko bi nas odvelo, kad bismo na ovom mjestu analizirali ostale misli, sadr~ane u Gu etievu dialogu o dr~avi, mada on sadr~i neobi no mnogo toga, ato zaslu~uje pa~nju. Na kraju dialoga daje pisac 222 upute (avertimento) za mudro voenje dr~avne uprave i dr~avne gospodarske politike. Ina e tuma i Gu eti u svom dialogu dr~avno ureenje Republike dubrova ke, koje smatra vrlo zgodnim i mudrim tim viae, ato je republika prete~nim dielom preuzela odnosno prekrojila prema svojim prilikama ustanove Mleta ke republike. Gu eti je po svojim nazorima ve uglavnom merkantilist. No njegov merkantilizam nije ni agrarni ni industrijski, nego trgova ki. Time, kao i zagovaranjem na ela slobode i ravnopravnosti, Gu eti donekle podsjea na holandski pravac merkantilizma. Mislimo, da dr. M. Vuji imao pravo, kad ka~e, da je Lorenz von Stein pogrieaio, kad je Jurja Kri~ania nazvao Bodinom hrvatske gospodarske knji~evnosti. Kri~ani je stvarno ve suviae odmaknuo od Bodina. Mjesto Bodina pripada u hrvatskoj gospodarskoj knji~evnosti Nikoli Gu etiu. No odmah treba dodati da je Gu eti reformirani Bodin: sveobuhvatna mo dr~ave ima svoj adekvatni korelat u jakom srednjem stale~u, koji je glavni nosilac vlasti i zajam uje mirno i kontinuirano razvijanje politi kih i gospodarskih odnosa. Daleko najva~niji hrvatski gospodarski pisac iz razdoblja merkantilizma bio je bez sumnje Juraj Kri~ani (1618-1683.), koji je po rie ima Branka Vodnika uobe najsjajnija pojava hrvatske knji~evnosti XVII. stoljea (Vodnik: Pregled hrvatske knji~evnosti, Zagreb, 1920. str.). U zato enju u Tobolsku napisao je Kri~ani pored nekih bogoslovnih i filozofskih djela gramatiku slavenskog jezika, onog svog umjetnog jezika, koji je imao biti sastavljen od elemenata ruskog, staroslovenskog i hrvatskog, te svoje najvee politi ko i gospodarsko djelo: Razgovor o vladateljstvu. Ovo je djelo, kao i gotovi svi njegovi spisi, ostalo u rukopisu, te ga je tek g. 1857. pronaaao knji~ni ar moskovskog sveu iliata P. Bezsonov u moskovskoj sinodalnoj knji~nici. Bezsonov je po evai od g. 1859/1860. priredio nekoliko izdanja tog djela, no ni u jednom nije tiskao cielo djelo, a ni kasnije to nije u injeno tako, da podpuni tekst nije ni do danas tiskom objelodanjen. Kri~enievo je djelo, koje se obi no naziva Politikom, pisano djelomice latinskim, a djelomice njegovim umjetnim, sveslavenskim jezikom, a razdieljeno je u tri glavna diela: 1. O blagu (u 4 razdjela: o trgovini, o obrtima, o poljodjelstvu i o rudarstvu); 2. O sili (o vojsci, utvrdama itd.) i 3. najvei i daleko najobse~niji dio: O mudrosti. Iz ogromne grae, sadr~ane u ovom djelu, mo~emo ovdje spomenuti samo nekoliko najva~nijih i najzna ajnijih misli i priedloga. Kri~ani daje potanko obrazlo~eni gospodarsko-politi ki program u 20 to aka, po kojem bi trebalo provesti podpunu izmjenu strukture narodnog gospodarstva Rusije i tako joj stvoriti uvjete za polu enje blagostanja. Ti su priedlozi sliedei: 1. ureenje luka, 2. ureenje stalnih godianjih sajmova, 3. ureenje tjednih sajmova za obi ne dnevne potrebe u mjestnom prometu, 4. izgradnja sigurnih cesta, mostova i prievoza, 5. ostvarenje javne sigurnosti na kopnu i na moru, 6. uvoenje jedinstvenog i stalno utvrenog novca i isto takvih mjera, 7. ureenje stalnog poatanskog prometa, 8. u svakom gradu mora biti postavljen po jedan dr~avni mjernik, koji e nadzirati izpravnost novca i svih mjera, i po jedan dr~avni trgovac -nakupac za kupovanje domaih proizvoda za izvoz, i prodavalac stranih, uvezenih proizvoda. Trgovina se s inozemstvom naime ima podr~avati i time omoguiti s jedne strani, da domai producenti mogu bez posredovanja stranih agenata prodavati viake svojih proizvoda uz primjerene ciene, a s druge se strane potroaa ima u Rusiji ima omoguiti, da mogu inozemne tvorni ke proizvode nabavljati posredovanjem dr~ave takoer uz primjerene ciene. Djelatnost stranih agenata na ruskim tr~iatima smatra Kri~ani najveim neprijateljem napredka ruskog narodnog gospodarstva, jer se time zemlja osiromaauje na korist inozemnih trgovaca. "Nama Slavenima - ka~e Kri~ani - uviek sjede na grba i Niemci, }idovi, `koti, Jermeni, Grci i trgovci ostalih naroda, koji krv iz nas isisavaju."(Politika I. 24, 28), 9. strogo ka~njavanje prekupaca; 10. ukidanje svih privatnih monopola. U ono vrieme naime razni trgovci, veinom inozemni, dobivali u zakup monopol prodaje mnogih va~nih ~ive~nih namirnica, 11. strani trgovci ne mogu podr~avati u Rusiji svojih skladiata ni svojih agenata, 12. trgovine mogu otvarati samo oni, koji znaju bar itati i pisati, osim najsitnijih trgovina, u kojima to nije potrebno, 13. dr~ava neka daje bezkamatne zajmove producentima (podsjea na priedloga Louisa Blanca i F. Lassalles u XIX. stoljeu, 14. ureenje dr~avnih zalagaonica (milosrdni skladi) s isto altruisti kim ciljem, 15. organizacija rada banaka, 16. osnivanje burza (moanje), 17. osiguranje robe kod pomorskog prievoza razpodjelom na nekoliko brodova (amsterdamski uzor), 18. trgovci mogu sami posredovanjem svojih korporacija rieaavati svoje meusobne sporove, 19. trgova ki su zborovi du~ni dr~ati stalno na skladiatu odgovarajuu koli inu potrebne robe - u protivnom plaaju nov ane globe; 20. dr~avni organi imaju odreivati obrtnicima koli inu proizvodnje robe te nadzirati kvalitet izradbe. Prodaja obrtni kih proizvoda ima se vraiti najprije u mjestu proizvodnje, zatim u velikim gradovima, a preti ak se ima dati dr~avnim inovnicima namjesto plae u novcu. Osim toga predla~e Kri~ani: 1. zabranu uvoza sve one inozemne robe, koja se proizvodi u vlastitoj zemlji, 2. dr~avni organi mogu u cieloj zemlji na temelju utvrenih uzoraka kontrolirati kakvou proizvedenih domaih obrtnih proizvoda. Osim toga treba dovesti iz inozemstva potrebne stru ne radnike, koji e domae obrtnike i radnike uputiti u dobru izradbu va~nih obrtnih proizvoda, i 3. u svrhu kontrole provedbe svih gospodarskih propisa ima svaki graanin pravo, da se tu~i ne samo nadle~nim dr~avnim organima, nego i izravno samom caru. U svezi s promicanjem domaeg obrta predla~e Kri~ani, da treba suzbijati suviano praznikovanje, a djevojke treba da prije udaje nau e koristne kune obrte (osobito tkanje). Narod treba uobe ato viae poticati na rad, jer su Slaveni po prirodi, kako on ka~e, "razsipljivi i radogosti" (Pol. I. 198-300). Od svih je Kri~anievih programatskih priedloga za preustrojstvo gospodarstva svakako najzna ajniji priedlog za podr~avljenje trgovine s inozemstvom. Kri~ani ga obrazla~e nizkim nivoom poljodjelstva ondaanje Rusije, kao i time, da u njegovo vrieme u Rusiji gotovo i nije bilo domae trgovine, nego je sav uvoz i izvoz robe bio u rukama stranaca. Posljedica je bila ta, da je cieli produktivitet ruskog poljodjelstva - bar po Kri~anievu uvjerenju - predstavljao ist dobitak za strance, koji su ruske poljodjelske proizvode plaali vrlo jeftino, a strane fabrikate prodavali vrlo skupo. Danas bismo to nazvali akarama ciena agrarnih i industrijskih proizvoda. Podr~avljenjem vanjske trgovine odpast e ovaj ogromni gubitak za rusko narodno gospodarstvo. Domai e se proizvodi prodavati uz primjerene ciene, a isto tako i uvezeni strani industrijski proizvodi. Razumljivo je stoga, da Kri~ani o trgovcima sudi veoma nepovoljno. Ka~e za njih, da su "hljebogubci", koji ne rade ni glavom ni rukama, niti krv za narod prolievaju (Politika II, 28, 29). "Kada trgovina nije upravljena na osobnu korist ni na nezasitnu lakomost - veli Kri~ani - ve na obu narodnu korist, tada je trgovina astna, liepa i pravo kraljevsko djelo". (Politika I, 10). Svojim je mialjenjem o podr~avljenju trgovine s inozemstvom Kri~ani posve izaaao iz okvira merkantilisti kih nazora. Podr~avljenje trgovine s inozemstvom obrazla~e on i time, da je prvo, za uspjeano voenje te trgovine potrebna jaka zaatita, koju mo~e dati samo dr~ava, i drugo, time, ato Rusi nisu ni dovoljno obrazovani ni dovoljno okretni, da mogu uspjeano voditi trgova ke poslove s rutiniranim inozemcima. Vuji s pravom izti e, da ovaj Kri~aniev priedlog podsjea na glediata Lista i Carreya, a osobito na nazore tzv. dr~avnih socialista XIX. stoljea. Logi -no je i razumljivo, da Kri~ani pripisuje osobitu va~nost poljodjelstvu i tra~i, da se njemu posveti osobito velika briga dr~ave. "Te~a tvo est svemu narodnom bogatstvu koren i osnovanje, te~ak bo kormit (hrani) i bogatit i sebe i remestnika (obrtnika) i torgovca i boljarina i kralja." Za podizanje poljodjelstva predla~e Kri~ani, kako smo vidjeli, davanje bezkamatnih dr~avnih zajmova. Kri~ani opa~a vrlo izpravno, da zemlja, koja izvozi jedino hranu i hranom plaa svoj uvoz, mora broj ano i ekonomski propasti. Ovo se njegovo glediate doista podudara s Careyevom izrekom: Da narod, koji izvozi samo hranu, obi no zavraava s izvozom ljudi. Kri~ani preporu a, da se u Rusiji dozvoli sadnja i puaenje duhana, ato je onda bilo zabranjeno, jer e odtud imati koristi dr~avna blagajna i prestati plaanje duhana inozemstvu, odkud se je unato  zabrani ipak kriomice uvozio. Za unapreivanje obrta daje Kri~ani tipi ne merkantilisti ke savjete. Treba zabraniti izvoz sirovina, koje se mogu preraditi u zemlji, a dozvoliti uvoz onih sirovina, kojih nema dovoljno u zemlji, a mogle bi se preraditi u zemlji. U onim granama obrta, u kojima nema dovoljno domaih stru njaka, treba ih dovesti iz inozemstva. No ti stranci imaju ostati u zemlji samo dotle, dok izu e domae ljude, a onda imaju opet otii. U pogledu rudarstva Kri~anievi se nazori opet odvajaju od onih, koje zastupa veina merkantilista. On ka~e, da ruda e treba nabavljati ondje, gdje se mogu najjeftinije nabaviti. Ako je dakle neka ruda a jeftinija u inozemstvu nego u tuzemstvu, neka se nabavi u inozemstvu. Glavno mu je, da se prerada izvrai u zemlji. Kri~ani se poziva na to, da tu istu politiku vode vrlo uspjeano i drugi narodi, napose Niemci, Francuzi i `panjolci, i spominje, kako Mlet ani kopaju bakar u Hrvatskoj, a u srednjem su vieku kopali srebro u Srbiji. Vuji misli, da je Kri~ani ovo svoje glediate uzeo od Serre, no izgleda, da to nije to no. U nauci o pu anstvu zagovara i Kri~ani sve ja e mno~enje pu anstva. On vjeruje, da je brojno pu anstvo najvee bogatstvo dr~ave. Stupanj siromaatva po njemu je tim vei, im je pu anstvo rjee, jer je onda i stupanj obe gospodarske kulture najni~i. Svaki napredak u gospodarstvu omoguuje prehranu veeg broja ljudi - tako razla~e Kri~ani. Ina e i on vjeruje, da se pu anstvo mno~i u geometrijskoj progresiji, i prikazuje tu pojavu broj anom shemom. Nazadovanje pu anstva ima po Kri~aniu sliedee razloge: 1. pomor, glad i rat (bi  Bo~ji); 2. pustoaenje razbojnika; 3. lienost i lakoumnost naroda, i 4. anarhije i tiranije. Financijsko-politi ka na ela, koja preporu a Kri~ani uglavnom su sliedea: 1. kralj (vladar) ne smije ubirati viae prihoda od naroda, no ato mu treba za podmirenje tekuih potreba. Stoga je svako stvaranje nekih nov anih pri uva za budunost neumjestna; porezi se smiju razrezivati samo uz predhodni pristanak predstavnika naroda, skupljenih u "sojmu". Kri~ani ina e pobornik absolutisti ke monarhije, odstupa ovdje od nazora Hobbesa i drugih predstavnika punog absolutizma. On to obrazla~e time, da i kraljevi nisu aneli, a joa manje njihovi inovnici, pak bi punu, neograni enu vlast u pogledu nametanja poreznih tereta mogli zlorabiti. Zato je tu potrebna suglasnost naroda; 2. nikakav se dr~avni monopol ne smije davati u zakup pojedincima, a najmanje strancima; 3. dr~avni inovnici moraju biti pristojno plaeni, jer ina e nastaje "prodavanje pravde" (Politika I, 291-299). Osim toga mora u zakonima biti to no utvrena vlast i nadle~nost inovnika, da se sprie i samovolja. Kri~ani oatro osuuje obrazac inovni ke prisege iz vremena cara Ivana Groznog, kad su dr~avni inovnici morali prisizati da e uviek poativati interese careve blagajne. U Kri~anievno je vrieme bilo u Rusiji zabranjeno pe enje rakije po privatnicima, a kr mljenje rakije bio je dr~avni monopol. Samovolja inovnika i njihova podmitljivost potencirala je alkoholizam. Na praznike se je naime mogla iznimno dobiti dozvola pe enja rakije i time se je pogodovalo alkoholizmu; 4. financijska politika dr~ave mora uviek misliti na budunost i voditi ra una o prilikama, svojstvima i sklonostima naroda. Kri~ani tu Ciceronovu izreku: Barbarorum est in diem vivere; nostra consilia in aeternum spectare debent; 5. kovati se smije samo puno-vriedan novac (od zlata, srebra, slitine srebra i bakra i od bakra). U Kri~anievo je vrieme u Rusiji kolao gotovo sam loa bakreni novac, dok je bolji novac odlazio u inozemstvo. Kri~ani je opazio djelovanje Greshamova zakona. Obi politi ki i gospodarsko-politi ki savjeti Kri~anievi uglavnom se poklapaju s eudajmonisti kim nazorima o policijskoj dr~avi. I tu je dakle Kri~ani pretekao nazore mnogih svojih suvremenika. Vladar je Bogom postavljeni pastir naroda (Pol. I, 23). Njegova je prva du~nost usreiti narod. Absolutna je monarhija razmjerno najbolji oblik vladavine, no ipak treba da svaki graanin ima zakonom zajam ena prava i slobodatine, jer se samo tako mo~e sprie iti tiranija ("ljudoderstvo"). Neograni ena je vlast vladara protivna i Bo~jem i prirodnom pravu (Politika I, pogl. 27). Kod razrezivanja poreza potrebna je, kako smo ve iztaknuli, suglasnost naroda. Isto tako ima "sojm" pravo, da po smrti vladara izvrai reviziju svih zakona, koje je taj vladar donio. Ta se revizija ima izvraiti prije no ato e lanovi sojma polo~iti prisegu vjernosti novom vladaru. Svaki je graanin du~an u svom zvanju raditi neato, ato je i drugima koristno, a ne samo njemu samome. To je oba du~nost. "Vazda je obe dobro od koristi pojedinih ljudi" - veli Kri~ani (Pol.I. 261-262). Obe je dobro vrhovno pravilo vladanja. Dr~ava mora biti u politi kom i gospodarskom pogledu jedinstveno podru je. Rusi nemaju ~ivjeti u tuini, niti tuinci u Rusiji. Vladari se ne smiju ~eniti u tuini, niti smiju svoje kerke udavati za tuince. Za razumievanje mnogih priedloga Kri~anievih treba uzeti u obzir prilike, koje su vladale u Rusiji u vremenu, kad je on tamo ~ivio. Car Aleksije Mihajlovi (1645-1676.) stvarno je dao pod zakup pojedincima monopol za prodaju soli, ~ita, ribe, meda, ko~e, ~eljeza i drugih artikala, uslied ega je odnosna roba veoma poskupila, Monopolizirano je nadalje kr mljenje rakije i zabranio sadnju i puaenje duhana, kovao loa bakreni novac i udarao raznovrstne poreze i namete. Te su prilike svakako u velikoj mjeri utjecale na Kri~anieve reformne priedloge. Nasljednik je cara Aleksija car Fjodor Aleksejevi (1676-1682.) pokuaao slomiti neobuzdanu mo boljara, ali je to uspjelo tek caru Petru Velikomu. Mo~da e joa dugo trebati, dok e slu~bena historiografija objektivno, podpuno i vjerodostojno utvrditi konture lika Jurja Kri~ania i odmaknuti sve ono, ato danas joa zastire crte toga lika. Danas je svakako pravo zna enje i podpuno razumievanje li nosti Jurja Kri~ania joa obavijeno maglom. I kod nas i vani u Rusiji prosuuju ga podpuno razli ito. Nama se meutim ini, da si ve na temelju onog gradiva koje je poznato, a ponajviae na temelju onog, ato je sadr~ano u njegovim djelima, prvenstveno u njegovoj Politici, mo~emo stvoriti sliku, za koju vojuju svi kriteriji jedne vjerojatne hipoteze. Juraj Kri~ani bio je politi ki revolucionarac velikog stila, ali mu je udes namienio, da stvori jedino revolucionarnu doktrinu, a i ta je doktrina le~ala u praaini jedne moskovske knji~nice gotovo dva puna stoljea, dok je kona no objelodanjena. Kri~ani je htio primieniti na Slavene dvie temeljne misli merkantilisti ke ideologije: gospodarski nacionalizam i jaku dr~avnu vlast pod vodstvom sna~nih ali eudajmonisti ki orientiranih vladara. Na taj je na in htio utrti put politi koj emancipaciji slavenskih naroda od tuinske ovisnosti pod izravnim ili neizravnim pokroviteljstvom carske Rusije. Da je Kri~ani kao mlad sveenik, netom zareen u Rimu, postao prvim uniatskim vladikom u Hrvatskoj poslije smrti mar anskog pravoslavnog vladike Maksima Predojevia mo~da bi se sva dinamika njegova revolucionarnog nacionalizma i ~elja za likvidacijom aizme u Hrvatskoj bila zadovoljila radom oko unije u Hrvatskoj. No sudbina je o ito htjela druga ije. Kri~aniu nisu u Rimu dopustili ni to, da svoju mladu misu ita po izto nom obredu, a prvi je uniatski vladika u Hrvatskoj, Pavao Zor i, postavljen tek g. 1671. Kri~ani je vjerojatno predosjeao, da prvi pokuaaj revolucionarnog pokreta za politi ko oslobaanje Hrvatske, koji su predvodili knezovi Zrinski i Frankopani, a s kojima je on svakako bio u nekoj vezi, ne e imati uspjeha, jer je omjer snaga bio suviae nejednak. Zadatak pak, koji mu je, izgleda, namienio zagreba ki biskup, naime da kao ~upnik u Meimurju i Vara~dinu suzbija rad protestantskih propovjednika, bio je o ito suviae malen i tiesan za njegove poletne snage. Tim viae je Kri~ani mislio, da e moi svoje revolucionarne namjere u punoj mjeri ostvariti u Rusiji - srdcu i koanici Slavenstva. Ako mu uz politi ku emancipaciju Slavena uspije joa i njihovo vjersko sjedinjenje - tako je valjda umovao Kri~ani - ostvarit e zajedno i svoj politi ki program i izpuniti zavjetnu misao, u kojoj ga je odgojila rimska Propaganda. Kako znamo, nije mu meutim uspjelo ni jedno ni drugo. Sudbina mu je dodielila ulogu genialnog vizionara, kojega nisu pravo razumieli ni s jedne ni s druge strane. U Rusiji je ostao do~ivotno sumnjiv kao katoli ki sveenik iz daleke nepoznate male Hrvatske, koji je govorio previae jezika i znao previae toga iz teologije i filozofije, no ato je moglo konvenirati slabo obrazovanim predstavnicima carske vlasti i slu~benog ruskog pravoslavlja. S druge strane nisu mu vjerovali ni rimska Propaganda, ni papinski nunciji u Varaavi ni dominikanci u Vilnu. Previae se je zanimao za izto nu Crkvu i za kulturna i politi ka pitanja Rusije, a premalo pokazivao mr~nje za aizmatike. Ovakvim je na inom razmatranja ujedno i rieaena zagonetka o uzrocima Kri~anieva zato enja. Jagi tu zagonetku u svojoj studiji, pisanoj vrlo duhovito i s mnogo akribije, nije mogao odgonetnuti na temelju iztra~enog gradiva, ve zaklju uje svoja iztra~ivanja sa: ignorabimus. Juraj Kri~ani bez sumnje je bio velik ovjek. Njegove su misli velikog formata, tako da bi se tim sinom malenog i u ono vrieme joa slabo prosvieenog hrvatskog naroda bili s pravom ponosili veliki narodi, da se je rodio u njihovoj sredini. No treba priznati: u ono ga vrieme mo~da i veliki narodi baa tako ne bi pravo razumjeli i cienili, kao ato ga sigurno nisu razumjeli njegovi sunarodnjaci XVII. stoljea. Lorenz von Stein je doista pogrieaio smatrajui Kri~ania Bodinom hrvatskog naroda. On je bio ili bar htio biti ono, ato je kasnije u XIX. stoljeu bio Fridrik List za Niemce, a Carrey za Amerikance. U XVIII. stoljeu nastojao je Nikola pl. `krlec Lomni ki (17311799), da se ideje mlaih austrijskih kameralista izkoriste za podizanje narodnog blagostanja u Hrvatskoj. `krl eva se djelatnost - za razliku od Kri~ania - kree u okviru stvarnih mogunosti i obih reformnih osnova kraljice Marije Terezije. U radu hrvatskog namjestni -kog viea osobito se izti e predstavka, koju je viee podastrlo po etkom g. 1770. kraljici o potrebi izgradnje cesta i ureenja vodenih putova u Hrvatskoj. Ovu je predstavku, izgleda, najveim dielom izradio Nikola `krlec. Najprije su u njoj opisane ondaanje obe gospodarske prilike Hrvatske. Odtud vidimo, kako je narodno gospodarstvo Hrvatske u ono vrieme bilo veoma zaostalo i primitivno. Banaka joa nema, ceste su veinom veoma loae, najva~niji smjerovi neizgraeni, vodeni putovi neureeni, tvornica ima jedva nekoliko (g. 1772. bilo ih je svega u Hrvatskoj 13), obrt stagnira veinom radi nemogunosti izvoza, vinogradarstvo ne mo~e napredovati, jer se vino iz Hrvatske nije moglo nikamo izvoziti, dok su se znatne koli ine vina uvozila iz mleta ke Dalmacije. Namjestni ko je viee smatralo, da je u prvom redu potrebno to no upoznati i opisati postojee stanje, jer je to neobhodni preduvjet za svaku reformu. Zato je taj opis motiviran Ciceronovom izrekom: Ad consilium de republica dandum caput est, nosse rempublicam (De oratore II. 82). Namjestni ko je viee predlo~ilo, da se reguliraju Sava i Kupa do Karlovca, a odavle izgradi kanal do mora, te da se iz posebne zaklade, koja bi se imala osnovati, daju podpore i nagrade onim vriednim domaim obrtnicima i trgovcima, koji bi htjeli proairiti svoje poslovanje, a nemaju za to potrebnog kapitala. Priedlozi hrvatskog namjestni kog viea vrlo su zna ajni, kad znamo, da su u injeni u vrieme, kad je kraljica Marija Terezija ve po ela uvoditi u ~ivot razne kulturne i gospodarske reforme sa stanovitom centralisti kom tendencijom na cielom podru ju monarkie, pa i u Hrvatskoj. Predradnje je za te reforme u Hrvatskoj bez sumnje izvrailo izvanredno povjerenstvo, koje je joa g. 1755. pod vodstvom grofa Mihajla Althana boravilo u Hrvatskoj. Kralji inom uredbom od iste godine o olakaanju podani kih odnosa i novom ureenju urbarialnih podavanja na eta je istodobno likvidacija feudalnih odnosa u Hrvatskoj. Zna ajno je nadalje, da je spomenuti izvjeataj hrvatskog namjestni kog viea izraen baa u vrieme, kad je na iniciativu njema kog cara Josipa II. zapo ela gradnja jozefinske ceste (Karlovac-Senj 1770-1779.) sa svrhom, da privu e na more gospodarski promet ne samo Hrvatske, nego i krajeva ju~ne Ugarske. Ova je gradnja poduzeta, jer se je pokazalo, da starija karolinska cesta (Karlovac-Meja-Bakar) ne odgovara potrebama ja eg robnog prometa. U cjelovitom je obliku prikazao `krlec svoje gospodarsko-politi ke nazore u dva tiskana latinska referata, koje je izradio kao lan trgovinskog odbora ugarskog namjestni kog viea. Prvi nosi naslov: Projectum legum motivatum in objecto oeconomiae politicae et commercii perferendarum per Nicolaum Skerlecz de Lomnicza elaboratum et excelsae Regnicolari Deputationi in commercialibus anno 1791 exhibitum (Tiskan u Po~unu g. 1826), a drugi: Descriptio physico - politicae situationis Regni Hungariae relata ad commercium per excellentissimum dom. Nicolaum Skerlecz pro deputatione commerciali elaborata (izraen i tiskan g. 1791. u Po~unu). U tim je referatima `krlec ponajprije opisao ondaanje gospodarske prilike u Ugarskoj i Hrvatskoj. Kritizira povlaaivanje traanske luke na atetu Rijeke, Bakra i Senja, koje se je vrailo time, ato se je roba prevozila preko Ptuja kolima u Trst umjesto da ide kraim putem prema Hrvatskom Primorju. Njegovi su nazori uglavnom oni isti, koje zastupaju suvremeni austrijski kameralisti napose Sonnenfels. Poreznim i drugim olakaicama kao dozvolama za naseljavanje stranih stru nih radnika i davanjem privilegija na izume (no najviae na 15 godina) treba unapriediti razvoj industrije i obrta. Tra~i zatim, da obrtni kim cehovima treba oduzeti monopolni polo~aj, a trgova ke treba posve dokinuti. Uvoz luksusnih predmeta treba zabraniti. Svaki graanin mora imati zanimanje, od kojeg mo~e ~ivjeti (status alimentationis); onaj, koji to nema, atetan je za dr~avu, te ga treba iz nje izagnati. I u svojim je populacionisti kim nazorima `krlec merkantilist. Dr~ei se izreke: ubi populis, ibi obolus, smatra, da se pu anstvo treba ato viae mno~iti. Ina e dokazuje, da se uz normalne preduvjete pu anstvo udvostru uje kroz trideset godina - iznosi dakle sli nu tezu kao Malthus. U nekim drugim pitanjima `krlec je meutim ve napredniji od merkantilista. Tako zastupa mialjenje, da je glavni zadatak dr~avne gospodarske politike ostvarenje sklada izmeu proizvodnje i potroanje - mialjenje, koje su zastupali klasi ari Malthus i J.B.Say. O kolanju novca i va~nosti brzine toga kolanja ima `krlec sli ne nazore kao Ricardo. Izvoz sirovina treba da je po `krlcu u na elu slobodan, ograni enja se mogu provesti samo u slu aju gladi ili onda domae tvornice prerauju stanovite domae sirovine. `krlec je uglavnom zadojen idejama merkantilista i mlaih austrijskih kameralista. Misli fiziokratske akole i Adama Smitha, koje su se u njegovo vrieme ve razpravljale u zapadnoj Evropi, joa nisu doprle do njega. A to je i posve razumljivo. Gospodarstvo ondaanje Hrvatske kao i mnogih drugih podru ja ondaanje habsbur~ke monarhije bilo je joa tako zaostalo, da je tim prilikama nekako najbolje odgovarao sustav dr~avnog tutorstva u svim pojavama gospodarskog ~ivota u duhu ideologije policijske dr~ave i prosvieenog absolutizma. Dok je Nikola `krlec djelovao uglavnom kao upravni inovnik i savjetnik u gospodarsko-politi kim pitanjima, djelovao je njegov mlai suvremenik Adalbert Bari (1742-1812.) uglavnom kao nastavnik i teoreti ar. Bari je bio prvi, a izgleda i jedini profesor javne akole za politi ke i kameralne znanosti, koju je kraljica Marija Terezija osnovala g. 1769. za Hrvatsku sa sjediatem u Vara~dinu. G. 1773. ta je akola poslije velikog po~ara, koji je g. 1772. uniatio velik dio Vara~dina, premjeatena u Zagreb, a g. 1776. pripojena je novoosnovanoj pravnoj akademiji. Na akademiji su bila predviene 4 katedre, a meu njima jedna za politi ke i kameralne znanosti. `kola za kameralne znanosti osnovana je sa svrhom, da u Hrvatskoj odgoji primjeren broj osposobljenih upravnih inovnika. Prema tome je jasno, da je osnutak te akole u svezi s provedbom reforme uprave i s provedbom merkantilisti ke gospodarske politike u Hrvatskoj. Ondaanji su be ki politi ki krugovi vrlo dobro znali, da je upravni aparat, s kojim su razpolagali ban i hrvatski sabor u Hrvatskoj, bio posve nedostatan za uspjeanu provedbu zamialjenih reformi. Oba je naime zna ajka svake intenzivne i sustavne intervencije dr~avne vlasti u gospodarskom ~ivotu, da je za provedbu takve dr~avne djelatnosti potreban razmjerno velik upravni aparat. To je injenica, koja je vriedila za vrieme Marije Terezije, a vriedi i danas. Profesor Bari predavao je po Sonnenfelsovu u evniku, koji je bio, kako smo ve rekli, propisan za sva sveu iliata i sve pravne akademije u ondaanjoj habsbur~koj monarhiji. Po odredbi kraljice imala su se predavanja na akoli u Vara~dinu dr~ati na njema kom jeziku. Ova je odredba izazvala neprilike, jer prete~na veina aka nije znala njema ki. Profesor Bari, htijui osigurati uspjeh nastave, odmah je stoga joa g. 1770. preveo cielo Sonnenfelsovo djelo na latinski pod naslovom: Principia politicae et scientiarum politico-commercialis et cameralis i zatra~io od be ke dvorske kancelarije dozvolu za tiskanje ovog prievoda. Meutim cenzura nije nikad dozvolila tiskanje s motivacijom, da Bariev prievod nije to an. Nama se ini, da je to bila samo izlika. Centralisti kom i ve pomalo germanizatorskom smjeru ondaanje vladavine nije odgovaralo, da se u Hrvatskoj u e kameralne znanosti po latinskom u evniku, a prof. Bariu opet nije odgovaralo, da svoje ake sili na u enje njema koj jezika, Bari je o igledno bio na istoj politi koj liniji kao i `krlec: obojica su bili pristaae obih reformi na podru ju uprave i gospodarske politike, koje je inaugurirala Marija Terezija, jer su uvidjeli, da je to na korist Hrvatske, ali su odklanjali germanizatorske tendencije, koje su se pomalo javljale u toj reformnoj akciji. Posljedica ovog neizra~enog sukoba izmeu Baria i dvorske cenzure bila je ta, da njegov latinski prievod Sonnenfelsova u evnika nije nikad dobio odobrenje be ke cenzure i nije nikad tiskan. A mo~da je s tim u svezi, da je Bari koncem g. 1776. premjeaten na pravnu akademiju u ur, odakle je kasnije imenovan profesorom statistike na sveu iliatu u Peati. Da je ina e Bari bio pristaaa marijaterezijanskih reformi, dokazuje primjerice izpitna teza njegovih aka Matije Kr elia i Ivana Smendrovia, koju su ovi branili koncem akolske godine 1773/74., te su u njoj prema predavanjima profesora Baria - ato izri ito izti u - branili ukidanje torture, ukidanje smrtne kazne, koja se ima zamieniti prisilnim radom, te branili uvedenje dr~avne cenzure knjiga i tiskopisa. Ostali se sadr~aj ove teze s podru ja narodnog gospodarstva poklapa s naukom Sonnenfelsovom: pu anstvo treba da se ato viae mno~i, dr~ava treba da promi e poljodjelstvo, obrt i industriju, posjedi mrtve ruke treba da se posebno oporezuju itd. Pod svojim je imenom Bari objelodanio nekoliko radnja, koja se meutim ne odnose na znanost o gospodarstvu, nego su viae dr~avnopravnog sadr~aja. Sasvim drugo mjesto pripada treem hrvatskom gospodarskom piscu XVIII. stoljea Josipu `ipuau, veletr~cu iz Karlovca. Njegova kratka razprava: Temelj ~itne trgovine, koja je tiskana g. 1796. u biskupskoj tiskari u Zagrebu, a posveena je kao pia ev knji~evni prvienac zagreba kom biskupu Maksimilianu Vrhovcu "ljubitelju nauke i darovatelju u enjaka" - kako ka~e pisac - prva je radnja na hrvatskom jeziku, u kojoj se znanstveno razpravlja o jednom problemu znanosti o narodnom gospodarstvu. `ipua u svojoj razpravi analizira pitanje funkcije ~itarske trgovine u narodnom gospodarstvu i izpituje, da li je opravdano upletanje dr~avne vlasti na stvaranje ciena ~itu i na dirigiranje uvoza ili izvoza. Nakon ato je razlo~io sve teoretske i prakti ne strane ovog problema i izkustva, ste ena u poviesti raznim gospodarsko-politi kim mjerama dr~avnih vlasti po evai od rimskih careva pa do njegova vremena, dolazi pisac do sliedeeg zaklju ka, koji donosimo doslovce, jer je i danas zanimljiv i pou an: "Ako bi joa kome napalo pitati, ata imade se onda raditi, kada na naglom skupoa i potriba nas pohodi, a nit u magazinima a nit u hambari dovoljno pomoi ne le~i? Ja itavo i sigorno odgovorim, da se tog kod dobre i naravno uredne ~ita trgovine nikad mogue je bojati; to isto ja ve i s peldama pokazao jesam; a radenje (rad) trgovaca obaaka kakovo je i naredbe njihe (njihove) u ovaj razgovor ne padadu. - A po zatvoru trgovine i ustezanjem makar kaka na ina vidili smo, da pomoi nema. Kako mi onda nit uvozu volj (bilo) od domaih volj stranskih ~itarov ufati se imamo. Uzrok jest jedan i on je vikovit, da nijedna sila proti naravi puta, kog narod sliditi jedito mora, dobro kadgodir izii ne mo~e, kano voda mora put imati - ako joj se gat napravi, ona se razlije kraj njega na druga mista. - Cilj opatinski (opi) vsakog naroda najsigurnejae kako Smith glasoviti ka~e, dobije se, ako fajda (korist) vsakog domorodca na opatinsko takoer fajdu ravnati se i zavezat mo~e. To onda pako biva, kada pusti se od naredbih vsakom graaninu svoj dobitak i fajdu ustra~iti, za njom pako idu, ide za opatinsko isto dobro ter tako vsaki u druatvu rade  - kada svoj imetak povekaava isto takojer orsaga kako jedan tako i vsi povekaavaju. Zato prispodobi ta vridni nau itelj istine trgovinu vsega svita jednom velikom orsagu, koji pako iz viae Provincijah sjedinit jeste. Ako naimre vsi narodi kadgodir slidili budu slobodnu izvozu obilnih kod njih stvarih i slobodan uvoz potribnih, onda ovi razlu ni narodi budu se mogli gledati razlu nim Provincijam od jednog velikog orsaga. Ter kako meu provincijam jednog velikog orsaga slobode trgovine meu njima domae dr~i se, polak vsakog lovika razuma i spoznanja, ne samo jedna najbolja obramba od skupoe, ve i najtvrdeaa osiguranje protiv gladu; takova bi sloboda od uvoza i izvoza meu narodima jednaki ishodak imala. Jer ata je vei i aireai svit, lasnije mogu narodi po suhom i vodi pohaati se. Ni najmanjai dio zemlje u ovom svitu bi ikada ~alosnu glada potribu trpiti morao. Neplod (nerodica) i manjkanje jedne strane lasnije bi se obilnoaum vsih drugijuh stranah zamazalo." Kako se vidi iz ovog zaklju ka `ipuaeve razprave, on je svakako prvi u Hrvatskoj, koji usvaja novu nauku Adama Smitha i dokazuje, da su sve merkantilisti ke mjere promaaene, bar ukoliko se odnose na ureivanje prometa i ciena ~itu. U citiranom je zaklju ku ve sadr~ana ona tipi na temeljna misao englezke klasi ne akole, da naime svaki "domorodac" (pojedinac), kad nastoji udovoljiti svojem osobnom probitku, time ujedno automatski i najbolje slu~i obim probitcima. `ipua citira Smithovo Iztra~ivanje svega na tri mjesta. Osim u ve navedenom zaklju ku svojih izlaganja citira on Smitha u napomeni na str. 44-46 doduae pod neto nim naslovom On the wealth of nations. `ipua prenosi ovdje, iako ne doslovce, jedno mjesti iz IV. knjige petog poglavlja (ekskurs o trgovini ~itom i o ~itnim zakonima) gdje se govori o tom, da skupoa i glad nikad ne nastaju dogovorom trgovaca ~itom, nego uviek ili od stvarne nerodice ili odtud, ato je koja vlada neprikladnim mjerama pokuaala predusresti skupoi i nestaaici. Trei put pak citira `ipua Smithovo djelo u napomeni na str. 76. i 77. gdje se govori o elementima, koji oblikuju ciene ~itu. S jedne su strane to troakovi i riziko, a s druge strane stupanj potra~nje i potrebe. Ovdje izti e ujedno `ipua autoritet A.Smitha, koji je, kako on veli, toliko velik, da je svaka diskusija dovraena, kad se samo spomene njegovo ime ("Pokihdob meu vu enim svitu dovoljno je spomenuti, da Ad.Smith u svojem sistemu to ka~ede, za vsaku disputu moguu prekinuti"). Od merkantilisti kih pisaca svog vremena citira `ipua osniva a tehnologije Johanna Beckmanna (1739-1811.), zatim Johanna Alberta Heinricha Reimarusa (17291814.), Johanna Alberta Philippija (1721-1791.), Justija i Jacquesa Neckera (1732-1804.). Od ovih se Reimarus i Philippi, iako su ina e merkantilisti, zala~u za podpunu slobodu trgovine ~itom, a Necker preporu a neki srednji put, naime da se intervencije dr~ave moraju prikrojiti prilikama pojedinih zemalja i rezultatima poljodjelske proizvodnje. `ipua poznaje i drugu, ne samo gospodarsku knji~evnost svoga vremena, te citira razne pisce, koji se bave politi kim ili kulturnim problemima (na pr. Dupatty: Lettres sur l'Italie (1775), Andreucci: Dissertation sur les moyens d'employer les pauvres (Paris, 1781.), Sarcone: Dei mali osservati in Napoli nell' anno 1764, Patriotische Gedanken eines Dnen im Jahre 1790 (Schriften des Grafen Smettow). Zna ajno je, da `ipua nigdje ne spominje Sonnenfelsa, ije je djelo, kako znamo, bilo onda propisani u evnik na svim visokim akolama ondaanje habsbur~ke monarhije. Razlog je tomu vjerojatno taj, ato je `ipua kao pobornik novih slobodarskih gospodarskih ideja klasi ne akole u Hrvatskoj odklanjao centralisti ki i pomalo germanizatorski merkantilizam, ato su ga u Hrvatskoj provodili ili bar kuaali provesti eksponenti Be a. `ipua je svakako veoma zanimiva i osebujna pojava svog vremena. U doba, kad joa ni u Austriji ni u Ugarskoj nisu joa nikako doale do izra~aja nove ideje klasi ne akole, on ih ne samo usvaja nego i obrazla~e s prili nim poznavanjem stru ne knji~evnosti te obara merkantilisti ke nazore bar u jednom sektoru, naime na podru ju trgovine ~itom, koje mu je kao prakti aru svakako bilo najbli~e. Ako ga ipak joa priklapamo razdoblju merkantilizma, opravdano je to time, ato i `ipua u svojoj razpravi priznaje potrebu stanovite ingerencije dr~ave, ali samo neizravno, naime time, da dr~ava ima stalno nastojati oko toga, da seljaci, vlastelini i sami trgovci ~itom dr~e uviek u hambarima i skladiatima primjerene zalihe ~ita. Ova je mjera po `ipuaevu uvjerenju dovoljna, da se predusretne oskudici i gladi u godinama slabe ~etve i da se ujedno sprie i svako naglo ili previae osjetljivo skakanje odnosno padanje ciena ~itu. `ipua je u svojoj razpravi teoretski razlo~io nazore, koji su mo~emo rei u stanovitom obliku doali do prakti ne primjene ne samo u Hrvatskoj, nego i u cieloj srednjoj Evropi tek pol stoljea poslije izdanja njegove razprave. Utopisti u razdoblju merkantilizma Kako smo ve vidjeli, merkantilizam je za razliku od gospodarske etike, koju su postavili filozofi klasi nog starog vieka i skolastici, u na elu amoralan. Merkantilizam nije postavljao pitanje pravilne podjele gospodarskih dobara. On istovjetuje blagostanje naroda s blagostanjem stanovitog sloja naroda. Taj povlaateni sloj predstavljaju ili trgovci ili obrtnici i industrijalci ili posjednici zemlje ili eventualno ak samo sam vladar. Ako je osigurano blagostanje povlaatenog sloja, ostvareno je i blagostanje i cieloga naroda. Prema tome je merkantilistima svaka podjela gospodarskih dobara dobra i pravedna, ako je tom jednom povlaatenom sloju osigurano optimalno blagostanje. Posljedica ovog jednostranog shvaanja predstavnika merkantilizma jest, da se je naalo i moralo nai ljudi, koji su se obarali na socialnu nepravdu, koju je merkantilizam bar stanovitim dielom skrivio u svim onim slojevima naroda, koji njime nisu bili povlaateni. Prvi je i mo~da najznatniji pisac toga smjera Toma Morus (More; 1478-1535.). Morusov dialog: De optimo rei publicae statu deque nova insula Utopia, koji je izdan g. 1516. u Louvainu, dieli se u dva diela: u prvom kritizira pisac socialne prilike ondaanje Englezke, dok u drugom opisuje ureenje idealne dr~ave Utopije, koja je zamialjena, da se nalazi na jednom otoku daleko negdje na oceanu. U svojoj se kritici ondaanjih socialnih prilika Morus oatro obara na institut privatnog vlastni tva, zatim na arondacije, o kojima smo ve govorili, i na ogromne izdatke za uzdr~avanje vojske. "Prosta i obi na kraa - veli Morus - nije tako te~ak zlo in, da bi ga trebalo platiti ~ivotom, i nikakva kazna nee sprie iti one, koji nemaju viae drugih sredstava, da ne umru od gladi." Namjesto ka~njavanja krae treba stoga stvoriti takav dru~tveni poredak, da e svakomu biti osiguran obstanak, pa da nitko nee biti prinu~den krasti. Arondacije i pretjerano kultiviranje ov arstva u svezi sa podizanjem industrije vune Morusu su samo odraz nemoralne gramzivosti pojedinih ljudi, koji time uniatavaju ogroman broj selja kih posjeda i pretvaraju slobodne seljake u biedne radnike - proletere. Isto je tako Morus izraziti pacifist i osuuje voenje i pripremanje skupih ratova kao i samovolju kraljeva, koji mogu narodu nametati ogromne ~rtve u krvi i novcu. "Mir zaista zaslu~uje - ka~e Morus - da se o njemu vodi isto toliko ra una, koliko o ratu." "Kraljeve su stvorili ljudi - ka~e on na drugom mjestu - za svoje dobro, a ne za njihovo, da bi ~ivjeli mirno u radu i bili zaatieni od svih nevolja." U drugom dielu svog dialoga opisuje Morus ureenje Utopije. Ciela je idealna dr~ava podieljena na 54 grada s jednakim brojem pu anstva. Svaki grad ima 200 tzv. filarha, svaki filarh predstavlja 30 obitelji, a biraju ga na godinu dana. Narod bira izmeu etvorice kandidata kneza, koji je do~ivotni poglavar dr~ave. Za cieli otok Utopiju postoji parlament, u kojem je svaki grad zastupan po trojici najuglednijih graana. U Utopiji nema privatnog vlastni tva, ak se i stanovi moraju mienjati svake godine. Postoji oba obveza rada jednako za mu~karce i ~ene. Radno vrieme iznosi 6 sati dnevno. Svaki graanin mora barem kroz dvie godine obraivati zemlju, a ina e se mo~e baviti kakvim drugim zanimanjem, koje sam izabere. Najsposobniji se graani posveuju znanostima po izboru sveenstva. Najte~e tjelesne poslove obavljaju u Utopiji oni, koji to ine zbog nekog vjerskog oduaevljenja, zatim ratni zarobljenici oni, koji su zbog kojeg te~kog zlo ina osueni na prisilni rad, na smrt osueni inozemci, kao i eventualno najamni radnici, dopremljeni iz inozemstva. Novca u Utopiji nema, a zlato i srebro nemaju nikakve vriednosti: od njih se prave lanci za vezanje zlo inaca i najobi nije posue. Razpodjela dobara takoer je organizirana po kolektivisti kom na elu. Sav se naime rezultat rada (plodovi, proizvodi, izradbe) unosi u obinska skladiata, iz kojih svaki graanin dobiva sve, ato mu je za ~ivot potrebno u omjeru svog rada. Eventualni se preti ak robe u skladiatima uva kroz dvie godine, a poslije toga se poklanja siromasima u inozemstvu (jer u Utopiji nema sirotinje) ili se prodaje u inozemstvo. Nov ani utr~ak slu~i kao pri uva za eventualne ratne troakove, napose za uzdr~avanje plaeni ke vojske. U Utopiji postoji monogamni brak, ali je u stanovitim slu ajevima dozvoljna razstava braka i sklapanje drugog braka. Poato je u Utopiji broj pu anstva unapried utvren, to se eventualni preti ak regulira tako, da se prekobrojna djeca jedne obitelji dodieljuju kojoj drugoj, koja ima premalen broj lanova. Jednakim se na inom vrai izjedna enje izmeu stanovni tva pojedinih obina. Ako se pak i tim putem ne mo~e absorbirati viaak pu anstva, upuuju se prekobrojni stanovnici u inozemstvo, da tamo stvore kolonije. Stati ko na elo u pogledu broja pu anstva ne ostvaruje se prema tome nekim ograni enjem poroda kao u utopijama staroga vieka, nego kolonizacijom. Sveenstvo ima u Utopiji zadau, da odgaja mlade~ i da nadzire udorednost naroda. I sveenici se biraju. Morusova je Utopija o igledno neki ideolo~ki prosvjed protiv socialnog prieloma, koji je zahvatio Englezku po etkom XVI. stoljea, te je stvorio mnogo biede i ogromne socialne suprotnosti izmeu trgovaca i vlastnika zemlje s jedne strane, koji su sve viae bogatili, i velike mase proletariziranih seljaka. Morusova se Utopija bez sumnje u mnogome oslanja na Platonovu Dr~avu. U konstrukciji idealne dr~ave postoje meutim izmeu Platona i Morusa prije svega tri krupne na elne razlike: 1. u Utopiji je kolektivizam proveden obenito za sve graane i stale~e, dok je u Platonovoj Dr~avi, kako smo vidjeli proveden samo za stale~ uvara; 2. Morus predvia obu du~nost rada za sve graane bez razlike, i ta je misao temelj ureenja njegove idealne dr~ave, ato takoer kod Platona nije slu aj, jer se on u svojoj idealnoj dr~avi ~aca od prostog manuelnog rada te ga namienjuje samo robovima, a ne slobodnim graanima; 3. Morus ne ruai brak ni obitelj, kao ato je to Platon makar i samo parcialno u inio za stale~ uvara. Ina e je razlika izmeu obih konstrukcija joa i u tom, ato je Platon svoju idealnu dr~avu zasnivao na filozofskoj, a Morus na vjerskoj, kraanskoj etici. Platonovoj je utopiji baza razum, a Morusovoj kraanska vjera. Dodirna je to ka jedne i druge koncepcije u tome, ato i Platon i Morus sumnjaju u podpunu ostvarivost svojih idealnih dr~ava. Zato se i jedan i drugi zadovoljavaju i time, ako se ostvari samo jedan dio njihovih idealnih misli. Morus je to u Utopiji izrazio ovim rie ima: Meutim, iako ne mogu u svemu prihvatiti ono, ato je ina e rekao onaj ovjek (sc. Platon), koji je bez svake sumnje najviae u en i najviae upuen u probleme ovje anstva, ipak lako priznajem, da u dr~avi Utopiji ima mnogo toga, ato bih viae ~elio, da bude ostvareno u naaim (postojeim) dr~avama, ato bih viae ~elio, da bude ostvareno u naaim (postojeim) dr~avama, nego li bih se tomu mogao ponadati. Bitno druga iju idealnu dr~avu zamislio je po etkom XVII. stoljea talijanski dominikanac Toma Campanella (1568-1639.). Svoje utopisti ko djelo: Civitas solis vel de reipublicae idea, Dialogus poeticus (talijanski prievod ima naslov: La citta del sole di fra Tomaso Campanella, Dialogo poetico) napisao je u tamnici oko g. 1602., a prvo je izdanje na latinskom jeziku tiskano g. 1620. Njegove Sun ane obine po ivaju na dva osnovna elementa: 1. na osjeaju du~nosti i 2. na ljubavi za zajednicu. Stoga ukida Campanella privatno vlastni tvo i obitelj, jer dr~i, da su to glavni poticatelji egoizma. Campanella izti e, da privatno vlastni tvo nastaje nu~dno iz obitelji. U istom omjeru, u kojem opada pojedina ni interes i interes za obitelj raste ljubav za zajednicu. Du~nost rada u sun anoj je dr~avi oba i sankcionirana najte~im kaznama. Sun ana je dr~ava za razliku od Morusove Utopije organizirana po strogim autoritativnim na elima. Vrhovnu vlast vrai vrhovni sveenik s naslovom metafizika, a poma~u ga u vladanju tri glavna sveenika (principes collaterales): potestas, sapientia i amor (vlast, mudrost i ljubav). Cieli je ~ivot graana sun ane dr~ave pod stalnim nazorom dr~avnih organa. Vrlo su zanimljivi Campanellini eugenetski propisi. Iako naime nema obitelj, ne postoji ni mnogo~enstvo ni seksualni promiskuitet. Raanje djece vrai se pod nadzorom za to odreenih posebnih dr~avnih organa, koji paze na to, da se djeca raaju od zdravih parova, koji po svojim svojstvima zajam uju raanje tjelesno i duaevno skladno i savraeno izgraenih ljudi. Djeca se po evai od navraene aeste godine odgajaju u dr~avnim zavodima - kao kod Platona. Campanellina je Sun ana dr~ava o evidno izraz misli jednog buntovnog redovnika, koji je bio zadojen idejama raznih reformatora kraanstva, kojima je svima polazna to ka reforme, po evai od Savonarole, sv. Franje Asi~kog, Petra Valdusa, taboriana i anabaptista, bila borba protiv svjetovne razkoai predstavnika slu~bene katoli ke Crkve. Te ideje, koje su djelomice predstavljali razni sektari u borbi protiv rimske Crkve, kao i razni reformatori u njezinu krilu, mnogo su viae utjecale na Campanellu, negoli misli Platona i Morusa. Campanellina briga za stvaranje kvalitativno ato boljeg potomstva zanimljiva je ne samo za danaanje socialne reformatore, nego i za suvremenu eugenetiku. On ~eli podpuno provesti na elo, da se ljubav i obitelj kao atributi individualizma podpuno odvoje od raanja potomstva kao problema, koji jedino i izklju ivo zanima zajednicu. Gotovo u isto vrieme, kad je objelodanjena Campanellina Sun ana dr~ava, izdano je utopisti ko djelo englezkog dr~avnika i filozofa, osniva a empirijske metode, Francisa Bacona: New Atlantis (Nova Atlantida), 1627.). U ovom je nedovraenom fragmentu misao vodilja za ureenje savraene dr~ave te~nja za polu enjem savraenstva u znanostima i u tehni kom napretku. Zato u ovoj savraenoj dr~avi postoji posebna organizacija, u kojoj se najbolji umovi na troaak dr~ave stalno bave iztra~ivanjem znanstvenih i tehni kih problema. Svakih 12 godina aalje dr~ava posebno povjerenstvo stru njaka u inozemstvo, da tamo tajno prou e napredak znanosti i tehnike, koji je ostvaren u stranim zemljama. Baconova savraena dr~ava ima polu iti i odr~ati optimalni standard ~ivota za svoje graane kao i politi ku premo spram inozemstva time, da bude stalno premona u znanju i tehnici. U tu svrhu razpola~e ve Baconova savraena dr~ava podmornicama, zrakoplovima, novim vrstama eksploziva i sli nim tekovinama napredka. U enjaci i stru no izobra~eni inovnici su ki ma i aristokracija Baconove savraene dr~ave. Oni su nosioci ideje razumnosti spram nerazumnog puka, kojeg vode jedino njegovi nizki nagoni. Bog je dao ljudima, da ~ive u miru u zajednici, tako rezonira Bacon, zato, da izkoriauju darove prirode, i to je idealna svrha dr~ave, kako je on zamialja. Prema tome dobivaju vlast i gospodstvo, znanje i ast, polo~aj i bogatstvo kao i uobe sva zemaljska dobra svoje pravo opravdanje tek po eti koj svrsi, kojoj ih ljudi namjenjuju. Na elu Baconove idealne dr~ave stoji kralj, koji takoer proizlazi iz redova najviaih inovnika. Njegovi su naju~i suradnici i pomaga i najviai inovnici, tzv. ot evi kue Salomon. Kralj nastoji sjediniti humanitet i politiku - cilj, koji su kasnije u neato druga ijem smislu izgradili pobornici eudajmonisti ke i policijske dr~ave prosvieenog absolutizma. Utopisti kih je djela ili dr~avnih romana, kako ih neki zovu, mnogo napisano u razdoblju merkantilizma. Mi smo ovdje spomenuli samo neke najzna ajnije. Po Karlu Grnbergu napisano je u razdoblju merkantilizma, tj. od XVI. do sredine XVIII. stoljea, svega 21 djelo utopisti kog zna aja; od toga su dva napisana u XVI. stoljeu, sedam u XVII., a 12 u XVIII. stoljeu. Pet je utopija napisano u Englezkoj, dvie u Italiji a etrnaest u Francuzkoj. Sve su te utopije manje ili viae odraz gospodarskog i socialnog prieloma, koji je u svim zemljama ondaanje zapadne Evrope izazvao silne opreke meu pojedinim stale~ima i proveo novu, suviae oatro razgrani enu grupaciju dru~tvenih slojeva. Jedna utopija meutim nije u ovom razdoblju napisana, ve je o~ivotvorena: isusova ka dr~ava u Paragvaju, koja je postojala kroz poldrug stoljea (od g. 1610-1768.) te zaslu~uje pa~nju kao zanimljiv pokuaaj stvaranja novog dru~tvenog poredka na kolektivisti kim temeljima. Isusova ka je dr~ava u Paragvaju nastala u svezi s njihovim nastojanjem, da kristianiziraju dotle posve divlja plemena uroenika i da privedu kulturi jedno posve divlje i nepristupa no podru je praauma. Pritom im je izvrstno poslu~ila neobi na glasbena nadarenost uroenika Indijanaca, koji su nau ivai od isusovaca sviranje svih moguih evropskih glasbala, postali neobi no podatljiv material za primanje kraanske kulture i civilizacije kao i za ureenje dr~ave, kakvo su isusovci zamislili. Rene Flep-Miller nazvao je taj re~im diktaturom blagosti. U isusova koj dr~avi nije privatno vlasni tvo bilo posve ukinuto, ali je bilo veoma ograni eno. Svaki je uroenik dobivao u naseljima (tzv. redukcije), koje su isusova ki misionari bili osnovali, vlastiti zemljiatni posjed (tzv. oranica muakarca - ambaba) s vlastitom kuom. No taj je posjed bio neotuiv, niti se je s njim moglo razpolagati za slu aj smrti, jer nije postojalo nasljedno pravo. Osim ovog privatnog zemljiatnog posjeda imala je svaka redukcija i stanovito zajedni ko zemljiate (tzv. oranica Gospodnja). Postojala je oba obveza rada i osamsatno radno vrieme. Kroz tri dana u tjednu morao je svaki uroenik raditi na Gospodnjoj oranici, dok je ostalo vrieme imao posvetiti svom privatnom poslu. Samo onaj, koji bi zanemario gospodarstvo na svom zemljiatu, morao je za kaznu viae raditi na zajedni kom zemljiatu. Svi proizvodi zajedni kog zemljiata smjeatavali su se u dr~avna skladiata, te su slu~ili za uzdr~avanje bolestnika, staraca i za rad nesposobnih, zatim za izvedbu obe koristnih javnih radova, za gradnju i uzdr~avanje crkvi, kua i gospodarskih zgrada, te za plaanje godianjeg danka apanjolskoj kruni. Djecu uroenika odgajali su isusovci u dr~avnim u iliatima, dok su udovice, smjeatene u posebnim udovi kim domovina izraivale pamu ne tkanine, iz kojih su uroenici dobivali godianje po jedno odielo, a djeca po dva. Cieli se je gospodarski promet vraio zamjenom bez novca, a trgovina s inozemstvom bila je monopol dr~ave. Dr~ava je zalihe domaih proizvoda iz svojih skladiata zamjenjivala na tr~iatima susjednih ju~noameri kih apanjolskih kolonija za razne industrijske proizvode Evrope. Strancima je bio zabranjen boravak u zemlji. Svaka je redukcija organizirana kao samoupravna jedinica s izabranim uroeni kim poglavarom (corregidor). I sudstvo su vraili uroenici. Smrtna kazna nije postojala. Najte~a je kazna sastojala u tom, da je krivac zato en u kojoj udaljenoj redukciji. Vrhovnu su upravu u svakoj redukciji vraila dvojica misionara. Ciela je ta isusova ka dr~ava Paragvaja bila ureena kao federativna dr~ava, koja je, kako ka~e FlepMiller bila neki dominion apanjolske krune. Pokret za ukidanje isusova kog reda, koji se je razvio u Evropi sredinom XVIII. stoljea doveo je g. 1768. i do ukidanja isusova ke dr~ave u Paragvaju, te je njezino podru je kasnije pripalo republici Braziliji. Propasti te dr~ave mnogo je dopriniela i gramzivost trgovaca robova iz okolianih apanjolskih i portugalskih kolonija. Njima je ta dr~ava bila trn u oku, jer nisu, dok je ona postojala, mogli doi do njezine ~ive robe. Oni su vjerojatno airili la~ne optu~be protiv isusovaca, da su u svojoj dr~avi odkrili tajne rudnike zlata i da su se obogatili silnim koli inama dragulja. Francuzki su enciklopedisti, premda ina e izraziti protivnici isusovaca, cienili vriednost njihova pokuaaja s obeg ljudskog glediata. D'Alambert je priznao, da je u toj dr~avi bila tako rei podpuno ostvarena eti ka ideja, Montesquiue je iztaknuo, da je tu prvi put uspjelo sjediniti vjeru i ovje nost, a Voltaire ju naziva triumfom ovje nosti. Ipak valja priznati, da su isusovci kod stvaranja ove idealne dr~avae razpolagali, a to izti e i Flep-Miller - s dva preduvjeta, koji ina e ne postoje meu civiliziranim narodima: podpuna primitivna nediferenciranost uroenika Indijanaca u sposobnostima, strastima i sklonostima te pomanjkanje svakog osjeaja brige za budunost, koja je bez sumnje temeljna zna ajka svake kulture. Indijanci nisu i pod isusova kom vladom mogli primjerice vrlo esto razumjeti, da se teglea stoka mora stalno odr~avati, a da se ne smije prvom prilikom zaklati i pojesti ili da se od priroda ~ita mora ostaviti jedan dio za sjeme. Odtud sliedi, da se svagdje ondje gdje u ljudskoj masi ne postoje preduvjeti primitivne jednakosti i nediferenciranosti, ne mo~e ni uspjeano ni opravdano postaviti kolektivisti ka egalizacija ljudi kao cilj preureenja socialno-gospodarskog dru~tvenog poredka, niti taj cilj mo~e zna iti ideal ~eljkovanja razumne ljudske misli. Od merkantilizma do liberalizma Everything in the world is purchased by labour and our passions are the only causes of labour. The ultimate causes of economic change are the customs and manners of the people and the solution of problems is to be sought in the elementary factors of Industry. PRIVATE  David Hume Kako smo vidjeli, obuhvaa merkantilizam vrlo razli ite misli. Ono ato je svim merkantilistima zajedni ko jest naziranje, da ciela gospodarska djelatnost spada u politiku. Gospodarstvo je po merkantilistima, kako ka~e Salin politi ka znanost tj. ona je nu~dni sastavni dio dr~avne djelatnosti. To zna i s jedne strane, da svi merkantilisti smatraju potrebnim i opravdanim da dr~ava stalno i sustavno utje e na tok i smjer gospodarskog zbivanja, a s druge strane da dr~ava ima zadau, da tim svojim zahvatima i intervencijama ostvari najvee mogue blagostanje vlastite zemlje. Sinonim je blagostanja ato vee bogatstvo u zlatu ili u raznim drugim gospodarskim dobrima. Blagostanje se dr~ave stalno istovjetuje s blagostanjem naroda. Znamo, da je ogromni priliv zlata i srebra u Evropi poslije odkria Amerike kao i odkrivanje novih neobi no va~nih pomorskih putova stvorilo preduvjete i temelje za razvoj merkantilisti ke ideologije. No s vremenom se je opazilo, i to joa u toku samog merkantilisti kog razvoja, da zlato nije ni uviek ni svagdje stvorilo onakvo blagostanje, kako se je prvotno o ekivalo. Isto se je tako opazilo, da su nove prometne veze s drugim kontinentima otvorile put novim gospodarskim djelatnostima i u proizvodnji i u razpodjeli dobara, a te su djelatnosti opet stvorile nove dotad nepoznate probleme. Vidjelo se je primjerice, da su `panjolska i Portugal ostale razmjerno najsiromaanije zemlje u Evropi, iako su privukle na sebe prvi i najvei priliv zlata iz Novoga svieta. Pojava pak sve zamaanije industrijske proizvodnje u raznim zemljama zapadne i srednej Evrope prouzro ila je krupne socialne pregrupacije, kod kojih su ili stradali seljaci ili koji drugi sloj pu anstva ili se je pokazalo da izvjesni drugi tradicijom i obi ajima posveeni druatveni organizmi viae ne odgovaraju novim, promienjenim prilikama. Mo~emo rei, da su se uslied toga nekako razklimali oni temeljni preduvjeti, na kojima je po ivala ciela merkantilisti ka doktrina. Ve je Montchretien, kako znamo izpravno opazio, da poveani posjed zlata ne zna i nipoato i poveanje bogatstva, poato su zajedno s poveanjem posjeda zlata porasle i ciene svim gospodarskim dobrima. Isto se je tako sve viae pojavljivala sumnja u izpravnost druge temeljne misli merkantilizma: da li naime doista pojedinac kao gospodarska jedinica mora uviek i u svakom slu aju priznati dr~avi pravo, da upravlja cjelokupnim gospodarstvom. Znamo, da je primjerice John Locke rekao, da je dr~avi dana vlast od naroda i to zato, da dr~ava atiti i uva izvjesna temeljna i neotuiva prava naroda. "Ne mo~e se predpostaviti - ka~e Locke - da bi ljudi htjeli sve da su to i mogli predati apsolutnu i neograni enu vlast nad njihovom osobom i njihovom imetku jednom ovjeku ili nekolicini ljudi u svrhu, da ti pojedinci mogu na njima vraiti proizvoljno svoju neograni enu volju. To bi izna ilo pristati na gori polo~aj od onog, u kojem su ljudi bili u iskonskom prirodnom stanju". Paralelno sa samim promjenama u strukturi gospodarstva djelovali su prirodno i novi nazori filozofa o koncepciji dr~ave i o odnosu dr~ave spram pojedinca. Nove misli pisaca, koji diraju u temeljna na ela merkantilizma, a pripadaju po svojim djelima prete~no prvoj polovici XVIII. stoljea odnose se uglavnom na sliedea tri kompleksa: 1. oni izpituju problem blagostanja naroda polazei s glediata, da je primjena merkantilisti kih mjera dokazala, da se njima vrlo esto bogate samo izvjesni malobrojni stale~i, dok drugi daleko mnogobrojniji propadaju manje ili viae baa pod udarom tih mjera dr~avnog protekcionizma; 2. postavljaju pitanje, da li je doista pojedinac kao gospodarska jedinica nu~no i neizbje~no podlo~an dr~avi kao jedinom upravlja u gospodarstva te nema li mo~da mogunosti i opravdanja, da se pojedinac kao gospodarska jedinica oslobodi od ovog apriornog, svemonog i apsolutnog tutorstva dr~ave; 3. izpituju pojave narodnog gospodarstva s glediata, da ono predstavlja neki samostalni skup pojava i problema, za koje vriede neki samostalni zakoni, neovisni od volje dr~ave. Prema tome se javlja dalje pitanje, da li je intervencija dr~avne vlasti u svakom slu aju umjestna i koristna baa s glediata polu enja optimalnog gospodarskog u inka i za pojedinca i za zajednicu. Ina e pisci ovog smjera zastupaju najrazli itija mialjenja i predla~u viaeput sasvim suprotna rjeaenja. Zajedni ka im je zna ajka samo u tom, ato kritiziraju temeljna na ela merkantilizma. Roscher ih naziva liberalnim eklekti arima, a Oncken reformnim merkantilistima. Mo~da je najto nije, ako ih zovemo predstavnicima prielaza prema prirodnopravnom i individualisti kom nazoru o gospodarstvu. Njihovo je naziranje prirodnopravno u dvojakom smislu: jedno po tom, ato dokazuju postojanje nekih unutarnjih, autonomnih pravila, po kojima se odigravaju sve pojave gospodarskog ~ivota. Njihovo je naziranje individualisti ko utoliko, ato napuataju onu apoteozu dr~ave kao vrhovnog predstavnika, zaatitnika i nepovredivog uvara probitaka svih pojedinaca, pripadnika dr~ave. `toviae, oni po inju izpitivati sposobnosti, sklonosti i potrebe svakog pojedinca u gospodarskoj borbi i priznaju tim svojstvima pojedinaca stanovitu vriednost, koju mora priznati i dr~ava. `toviae, u ovom se sklopu misli sve ja e utvruje na elna spoznaja, da je dr~ava u neku ruku samo skupni nosilac te~nja i probitaka pojedinaca, a ne da je obratno, kako su vjerovali i dokazivali merkantilisti. Kako smo vidjeli, imali su ovi pisci, predstavnici prielaza k novim liberalnim nazorima, ve svoje predte e meu piscima merkantilisti kog smjera. Meu ovima bilo ih je ve prili no mnogo, koji su barem u nekom smislu postulat slobode trgovine (englezki i holandski merkantilisti), zatim takvih, koji su - kao primjerice Sully, a donekle i Montchretien - uviali veliku va~nost poljoprivede za obe blagostanje te tra~ili, da se seljacima osiguraju povoljne ciene ~itu. A bilo je i takvih, koji su - kao primjerice Petty - ve nasluivali postojanje nekih obih, stalnih, unutarnjih pravila gospodarskog ~ivota. A osim toga su se sli ne misli naale, kako emo vidjeti, ve i kod nekih pisaca XIV. XV. i XVI. stoljea, iji su nazori, kako to viaeput biva, bili zaboravljeni, te su sad u XVIII. stoljeu ponovno odkriveni. Najstariji predstavnik ozna enog smjera bio je Pierre le Pesant sieur de Boisguillebert (1646-1714.). U svojim glavnim djelima: Le dtail de la France sous le r gne present (1697.) i Le factum de la France (1707.) pobija Boisguillebert zasadu merkantilizma, da se bogatstvo naroda stje e jedino stjecanjem zlata i srebra, i dokazuje, da se bogatstvo stje e i napredkom poljodjelstva, koje su napose u Francuzkoj zanemarili Colbert, a joa viae njegovi nasljednici. Boisguillebert izti e napose straano nazadovanje poljodjelske proizvodnje ondaanje Francuzke i nazadovanje kupovne snage seljaka kao dokaz, kako je merkantilisti ka politika poala naopakim putem. Poljodjelstvu treba osigurati povoljne ciene za njegove proizvode i u tu svrhu treba ukinuti razne povlastice industrije, zaatitne carine, a prije svega tlaku (la taille - feudalni oblik zemljarine), koju Boisguillebert smatra jednim od glavnih uzro nika propadanja poljodjelstva (La taille est le bourreau de la consommation). Boisguillebert ponavlja Sullyjevu rie : L'agriculture et le commerce sont les deux mammelles de la rpublique. U stanovitom smislu iznosi i obrazla~e ve Boisguillebert temeljne zasade fiziokratske nauke: postojanje nekih prirodnih zakona u gospodarskom ~ivotu, zatim prvenstvo poljodjelstva u cjelokupnoj proizvodnji i potrebu radikalne porezne reforme, napose ukidanje nepravedne i nepodnosive tlake, koja se ima zamieniti drugim pravednim i primjerenim porezom. Donekle sli ne ideje zastupa mlai francuzki suvremenik Boisguillebertov Abb de Saint Pierre (1652-1743.), koji zagovara slobodan izvoz ~itarica kao sredstvo za podizanje ciena tih proizvoda i poreznu reformu, koja e voditi ra una o probitcima seljaka. Abb de Saint Pierre izpovieda ina e na elo poativanja individuuma kao posljedak prirodnog prava i predla~e ureenje neke zajednice svih naroda, u kojoj e svaki narod imati odprilike isti polo~aj kao pojedini graani u svojoj dr~avi. Misao slobode pojedinca u gospodarskom ~ivotu osobito je ~ivo iztaknuo Bernardo de Mandeville (1670-1733.) u svojoj basni o p elama, pisanoj u stihovima (The fable of the Bees 1705). On dr~i osobni interes pojedinca vrhovnim pokreta em napredka, a ujedno i glavnim sredstvom, s pomou kojega se proizvodnja usklauje s potrebama. Svaki pojedinac ~eli polu iti najbolji uspjeh u vlastitom probitku i bira stoga ono zanimanje, u kojem o ekuje, da e imati najviae uspjeha. Tako nastaje izjedna enje osobnih probitaka svih pojedinaca, jer se ostvaruje na elo podjele rada i zamjene svih proizvoda na bazi jednake vriednosti po koristnosti. Tako se ostvaruje obi sklad u gospodarskom zbivanju, koji ne ovisi o ljudskoj volji, nego o prirodnoj povezanosti gospodarskih pojava, koja odgovara prirodnim svojstvima i te~njama ovjeka uobe. Ove za ono vrieme upravo revolucionarne misli imale su ipak bar na politi kom podru ju ve davno svoje predhodnike u nazorima Marsilija Padovanskog (1275-1343.), koji je u djelu Defensor pacis postavio tezu suvereniteta naroda i dokazivao, da prema tomu vlast vladara nije od Boga, a vladarova izvrana vlast ima svoj korien u zakonodavnoj volji naroda, pa je prema tome a priori ograni ena. A sli no je Niemac Johann Althusius (1557-1638.) branio ve koncem XVI. stoljea tezu o priroenim i neotuivim pravima individuuma tako, da dr~avna zajednica izvodi svoja prava od prava pojedinaca. `kotski pustolov John Law (1671-1729.), suvremenik Boisguille-berta, Mandevillea, Abba Saint Pierrea i drugih pisaca istoga smjera nije se zadovoljio teoretskim obaranjem merkantilisti kih doktrina. On je htio u praksi dokazati, da je temeljna zasada merkantilizma o tom, da je zlato uzro nik ili bar kona ni izra~aj blagostanja i bogatstva, samo jedna zabluda. Svoj novi sustav kredita izgradio je Law u svom djelu: Money and trade (1705.) i kasnije u svojim Lettres sur les banques (1715.) na tome, da treba osnovati povlaatenu notnu banku, koja e u obliku nov anica stvoriti i poveati sredstva kredita. `to je viae tih kreditnih instrumenata u prometu, tim e se viae poveati proizvodnja i cirkulacija dobara, a time i narodno blagostanje. To je misao vodilja, a ujedno i katastrofalna zabluda ovog sustava. Law je previdio, da se kreditna sredstva - nov anice banke i proizvodnja dobara ne poveavaju usporedno, nego da naprotiv svako pretjerano odnosno nerazmjerno poveanje obtjecaja tih nov anih surogata ujedno snizuje njihovu vriednost. Lawa su zato izpravno nazivali otcem inflacije. Jedna karikatura iz njegovog vremena prikazuje ga, kako s miehom puae u zlatno tele. G. 1716. dobio je John Law povlasticu za osnivanje generalne banke (banque gnrale), prve banke u Francuzkoj, koja je imala pravo izdavati nov anice. Banka je imala prvobitno glavnicu od 6,000.000 livra, od koje je samo etvrtina izplaena gotovim novcem, a tri etvrtine papirnatim dr~avnim novcem (bilets d'tat), koji je ve prije izgubio 75% svoje nominalne vriednosti. Law je obeao regentu vojvodi Orleanskom, da e putem svoje notne banke sanirati francuzke dr~avne financije, koje su bile obtereene golemim dugom od 1 i pol miliarde livra, ato ga je ostavio kralj Ljudevit XIV. Ve g. 1717. osniva Law novo poduzee: La compagnie de la Louisiane ou d'occident s glavnicom od sto milijuna livra za eksploataciju ondaanje francuzke kolonije Lujziane u sjevernoj Americi, te obeaje dioni arima ogromne dividende. G. 1719. dobiva generalna banka ime kraljevske banke (banque royale) s kraljevom garancijom za nov anice. Iste godine bude i francuzko-izto noindijsko dru~tvo (la compagnie des Indes) priklju eno Lawovim poduzeima, te on postaje generalnim zakupnikom poreza za cielu Francuzku. Law preuzima novi dr~avni zajam od 1.500 milijuna livra uz kamatnjak od 3%, te izplauje dr~avne vjerovnike svojim banknotama. Za to potrebna sredstva dobiva susljednim emisijama novih dionica. Pritom odkriva Law na elo opcije za nove dionice (actions m res, filles i petits filles). Po etkom g. 1720. postao je Law ak i ministrom financija mjesto svog velikog protivnika markiza d'Argenson - bizarna pojava: ministar financija, zakupnik poreza i glavni vjerovnik dr~ave - sve u jednoj osobi. U razdoblju od svega pol godine, od lipnja 1719. do sie nja 1720. vrai se divlja spekulacija s dionicama Lawovih poduzea i ujedno se u fantasti nim razmjerima emitiraju nove dionice. Cmpagnie d'occident emitira u tom vremenu novih dionica za 1.500 milijuna livra. No isto tako dolazi munjevitom brzinom do preokreta, Law upotrebljava po prviput u poviesti sve one mjere za obranu od poraznih posljedica inflacije, koje su kasnije postale tipi nim pomagalima svih inflacionista. Ponajprije se daje agio na banknote prema kovanom novcu, zatim se propisuje, da se novac smije upotrebljavati samo za sitna plaanja (do 500 livra) i da ga pojedinci smiju dr~ati kod sebe samo u ograni enim iznosima, dok se sva vea plaanja imaju vraiti izklju ivo u banknotama. Zatim se zabranjuje svaka trgovina diamantima i biserom te izradba i prodaja zlatnog i srebrnog posua. Dioni arima svojih poduzea obeaje Law 40%-nu dividendu. Ipak su rezultati svih tih paliativnih mjera bili porazni: obtjecaj banknota porastao je do svibnja 1720. na 2.500 milijuna livra, dok je velik dio kovanog novca otiaao u inozemstvo. Law bude svrgnut s polo~aja, a joa tokom g. 1720. bude njegova banka likvidirana, dok je izto noindijsko dru~tvo opet preuzelo svoje prijaanje, normalno poslovanje. Koncem g. 1720. ostavio je Law potajno Francuzku te je nakon ponovnih lutanja po Evropi umro g. 1729. u Mletcima, siromaaan i zaboravljen. Koliko je porazan bio sud suvremenika o inflacionisti kom eksperimentu Johna Lawa, vrlo nam ~ivo predo uje satiri ka primjetba Montesquieua u Lettres Persan, koje su izdane g. 1721. dakle neposredno nakon propasti njegovih reformi: D'ailleurs ce roi est un grand magicien; il exerce son empire sur l'esprit mme de ses sujet; il les fait penser comme il veut. S'il n'a qu'un million d'cus dans son trsor, et qu'il en ait besoin de deux, il n'a qu'U leur persuader q'un ecu en vaut deux et ils le croient. S'il a une guerre difficile U soutenir et qu'il n'ait point d'argent, il n'a qu'U leur mettre dans la tte qu'un morceau de papier est de l'argent et ils en sont aussitt convaincus. Objektivna je poviestna kritika morala priznati, da je Law uza sve to, ato mu je temeljna misao bila podpuno promaaena, ipak bio genialan financier, koji je u svoj sustav unio mnoge istine o funkcijama i tehnici bankarstva i o valuti, koje su bila nepoznate njegovim suvremenicima, a kasnije su obenito prihvaene po bankarstvu cieloga svieta. Mo~da je njegova nesrea bila najviae u tome, ato je o ito htio pod svaku cienu pretei reformatorske misli svog zemljaka i donekle suparnika Williama Patersona, po ijim je priedlozima, kako znamo, osnovana englezka nov ani na banka. No dok je Paterson svoju reformu valutnog sustava bazirao baa na tome, da ne smije biti nepokrivenog papirnatog novca niti depreciacije kovanog novca, Law je htio pronai neato joa savraenije: valutni sustav baziran na imaginarnoj, arobnoj snazi kredita i kreditnog novca, u kojem kovani novac viae uobe ne treba postojati. U tom je smislu on u svojem priedlogu, podnesenom vojvodi Orleanskom, opisivao, kako e djelovanje njegove notne banke ne samo uravnote~iti dr~avne financije Francuzke, nego e na svim podru jima gospodarstva stvoriti obilje blagostanja. Meu svim predhodnicima gospodarskog liberalizma zauzima posebno mjesto Rikard Cantillon (1680-1734.) sa svojim djelom: Essai sur la nature du commerce en general (1755.). Cantillonovi nazori ozna uju u punom smislu rie i prekretnicu izmeu merkantilizma i fiziokratske nauke. On je stvarno bio pionir nove znanosti o gospodarstvu, te je Jevons g. 1881. s pravom nazvao njegovo djelo zibkom nacionalne ekonomije. Cantillon je po prviput sustavno prikazao gotovo sve probleme znanosti o gospodarstvu u danaanjem smislu rie i, i to tako, da je izklju ivo prou avao uzro nu povezanost samih pojava gospodarskog ~ivota, dakle samo gospodarsku stvarnost, izklju ujui svaku metafizi ku spekulaciju i svako unaaanje elemenata eti kog ocjenjivanja. Po Cantillonu postoje dva pojma bogatstva: bogatstvo u airem smislu rie i, koje nastaje kombinacijom zemlje i ljudskog rada, i bogatstvo u u~em smislu ili komparativno bogatstvo - a to je bogatstvo pojedinih naroda izra~eno u koli ini novca, koji posjeduje pojedina dr~ava.U svezi s tim je i Cantillonova teorija vriednosti. Cantillon razlikuje: unutarnju ili normalnu vriednost (valeur normale) i obi ajnu ili vanjsku vriednost (tr~na ciena valeur normale - valeur courente). Unutarnja se vriednost mjeri koli inom zemlje, koja je potrebna, da se proizvede stanovita vriednost zajedno s odgovarajuom koli inom ljudskog rada. Tako Cantillon pretvara dva elementa za stvaranje vriednosti - rad i zemlju- u zemlju, dok je Petty oba elementa pretvarao u rad. Vanjska se pak vriednost oblikuje po odnosima na tr~iatu. Obe vriednosti imaju po Cantillonu konvergentnu tendenciju, tj. tr~ne se ciene pribli~uju i izjedna uju s nominalnom unutarnjom vriednoau. Odtud se vidi, da su u Cantillonovu smislu merkantilisti poznavali samo tr~nu cienu i komparativnu vriednost, a fiziokrati opet samo unutarnju vriednost kao bogatstvo u airem smislu rie i. Dosljedno tome merkantilistima je novac primaran pojam, a fiziokratama sekundaran. Cantillon pak daje svojom teorijom zna enje obim naziranjima: on priznaje obi pojam bogatstva, kojemu je temelj i mjera zemlja i komparativno bogatstvo, kojemu je mjerilo novac. Svojom teorijom trgovinske bilance unio je Cantillon dinamizam u merkantilisti ku nauku dokazujui da se stalnim poveavanjem zaliha zlata i srebra u zemlji ne mo~e polu iti odgovarajui porast bogatstva. Sve vee bogatstvo u zlatu i srebru mora naime po Cantillonu izazvati porast ciena, a ovaj opet izaziva smanjenje izvoza i porast uvoza. uslied toga e po Cantillonu trgovinska bilanca svake zemlje postati povremeno i pasivna, no to prelazno razdoblje nee biti osobito atetno za onu zemlju, koja je predhodno prikupila dovoljne pri uve zlata i srebra. Za to no prosuivanje trgovinske bilance nema po Cantillonu sigurnih, izravnih kriterija. Stoga treba trgovinsku bilancu prosuivati po stanovitim neizravnim obilje~jima. To su promjene u nivou zakupnina za zemlju i kretanje ciena zlata i srebra na tr~iatu. Ako su zakupnine visoke, to zna i da su i ciene zemaljskih proizvoda visoke i da se je zemlja obogatila, a time je dokazano, da je trgovinska bilanca povoljna. Kod zlata je pak putokaz u sliedeem: ako je tr~na ciena zlata ni~a od slu~bene, interesenti imaju ra una, da svoje zlato u aibkama daju prekovati u novac, ato dokazuje, da je trgovinska bilanca aktivna, jer zlato ulazi u zemlju. Kretanje uvoza i izvoza robe prosuuje Cantillon tako, da izvezena roba treba da sadr~i u sebi ato viae vriednosti nastale radom, a ato manje vriednosti nastale od zemlje, dok kod uvoza robe treba da bude obratno. Ako se ovaj postulat ne poativa, dogodit e se po Cantillonu, da e se zemlja jednostrano bogatiti, naime neagrarci na atetu agraraca, a time e stanovit dio poljodjelskog pu anstva biti prisiljen, da se izseli iz zemlje. "Ako raste potroaak mesa u zemlji - ka~e Cantillon - povisit e zakupci zakupnine za paanjake, da dobiju viae mesa, a time e se smanjiti povraina obraene zemlje i proizvodnja ~ita. Razlog pak, zbog kojeg redovito meso ja e poskupljuje od kruha, le~i u tome, da dr~ava redovito dozvoljava slobodan uvoz ~ita, dok je naprotiv primjerice u Englezkoj uvoz rogatog blaga podpuno zabranjen ili vezan na plaanje znatnih uvoznih carina." Cantillon izgrauje i produbljuje Lockeovu kvantitetnu teoriju novca napose time, ato dokazuje, da brzina obtjecaja vrai utjecaj na vriednost novca u jednakoj mjeri kao i promjene u koli ini obtjecaja. Svoje glediate o odnosu izmeu kretanja obtjecaja novca, obsega potroanje i kretanja ciena formulira Cantillon ovako: "Mislim, da obenito poveanje obtjecaja novca u dr~avi prouzrokuje proporcionalno poveanje potroanje, koje izaziva postepeno poviaenje ciena." Cantillon je valjda prvi, koji upozorava na utjecaj prometa stranaca na oblikovanje trgovinske bilance i ciene novca (II. dio 6,7. i 8. pogl.). Cantillon je takoer analizirao problem kamatnjaka (u 9. i 10. poglavlju drugog diela Eseja), te dokazuje, da se kamatnjak oblikuje prema odnosu ponude i potra~nje nov anog kapitala, jer je novac roba kao i svaka druga. Meutim obilje novca ne mora uviek izazvati spuatanje kamatnjaka. Zakon mo~e jedino sankcionirati stvarno postojee stanje. Osobni se interesi pojedinaca po Cantilonu toliko pobijaju i meusobno ukratavaju, da e rezultat biti onaj kamatnjak, koji najbolje odgovara obim interesima. Cantillon je prvi postavio definiciju poduzetnika u suvremenom smislu. Po njemu je poduzetnik svaki onaj, koji ostvaruje stanoviti dobitak, koji ne potje e niti od zemlje niti od nadnice, skop an je s preuzimanjem stanovitog rizika.U pogledu teorije o populaciji iznosi Cantillon neka na ela, na kojima su dalje gradili A. Smith, Malthus pa i kasniji pisci. Cantillon ka~e, da se ljudi mno~e jednako kao miaevi u hambaru, u kojem ima neograni enih koli ina sredstava za njihovu prehranu. Stoga Cantillon misli, da e se Englezi u kolonijama razmno~iti kroz tri generacije ja e, nego u Englezkoj kroz trideset generacija, budui da u kolonijama razpola~u s ogromnim koli inama neobraene zemlje. Prirodni i stalni put, kojim se mo~e poveavati pu anstvo jedne zemlje sastoji se po Cantillonu u tome, da se pu anstvu daje u samoj zemlji mogunost zaposlenja i zemlja, potrebna za proizvodnju dobara za njihovu prehranu. Time je ve Cantillon precizirao onaj funkcionalni odnos izmeu broja pu anstva i proizvodnje ~ive~nih namirnica, koji se kod Malthusa i drugih pisaca javlja kao tzv. prehranbeni potencijal (Nahrungsspielraum). Stoga je po Cantillonu prirodno i logi no, da su ljudi uviek vodili ratove, da dou do obradive zemlje ili da si stvore sredstva za prehranu. Cantillonove je nazore u vremenu, kad je tiskan njegov Essai, najviae uzveli ao stariji Mirabeau (Viktor Riquetti markiz Mirabeau 17151789.), otac slavnog politi ara Honorea Gabriela markiza Mirabeaua, koji je svojim djelom: L'ami des hommes; Traite sur la population (1775.) htio na neki na in komentirati Cantillonovo djelo. Meutim je Mirabeau ubrzo poslije toga, naime ve g. 1757. postao gorljivim pristaaom Quesnaya. Novu politi ku, a time i gospodarsku ideologiju, koja je doala do izra~aja u Francuzkoj revoluciji, a po njoj je pomalo zahvatila cio sviet i dala mu svoje obilje~je, pripremali su tokom XVIII. stoljea razni znanstveni radnici i prakti ni pioniri napredka na podru ju obih politi kih zasada, filozofije i tehnike. Od onih pisaca, koji su pripremali novu politi ku ideologiju u nauci o dr~avi i u pitanju polo~aja graanina i time stvorili racionalnu podlogu za razvoj gospodarskog liberalizma odnosno onih nazora o gospodarstvu, koje danas veinom zovemo individualisti kim atomizmom, treba u prvom redu spomenuti Montesquieua (1689-1755.), J.J. Rousseaua (17111778.), markiza d'Argensona (1694-1757.) i Davida Humea (17111776.). Montesquieu iznosi u svom glasovitom djelu: O duhu zakona (De l'esprit des lois, 1748) kao ideal slobodu graana te pobija stoga glediata koncentraciju sveukupne vlasti u jednoj osobi - absolutnom vladaru te tra~i trihotomiju vlasti, kako bi se time stvorila idealna politi ka ravnote~a, koja e najbolje osigurati poativanje slobode graana. Montesquieu je napisao znamenitu re enicu: Zemlje se ne obrauju u omjeru njihove plodnosti, nego u omjeru njihove slobode, pa ako u mislima kategoriziramo sviet, za udit emo se, da u njegovim najplodnijim dielovima vidimo veinom pustoa, dok bogate narode vidimo tamo, gdje izgleda, da je zemlja sve odrekla ovjeku. Mnogo je radikalnije nazore, kako je poznato, zastupao J.J. Rousseau, ije su misli ve neka mjeaavina nekog romanti nog socializma i racionalnog individualizma. Rousseau je utemeljio teoriju narodnog suvereniteta na tome, da taj suverenitet predstavlja obu volju svih graana (la volonte generale), pa stoga ne mo~e vladar htjeti ni u initi niata drugo van onoga, ato odgovara toj oboj volji svih graana, koji su na njega prenieli stanovite ovlasti, no tako, da se ta prenesena vlast mo~e vraiti opet jedino i izklju ivo u okviru onoga, ato predstavlja obu volju svih graana. Jedino je narod suveren i ne mo~e biti vlasti, koja bi bila iznad naroda. A, da je oba volja uviek izraz ne ega, ato je eti ki dobro i izpravno, dolazi odtud ato Rousseau predpostavlja, da je ovjek od prirode ne samo sociabilan, da je dru~tveno bie, kako je rekao Aristotel, nego i odtud, ato je po prirodi sklon dobru, a ne zlu, kako je tvrdio Hobbes. U sli nom je smislu pisao i markiz d'Argenson (Rene Louis Woyer de Paulmy, 1694-1757.), kojemu je glavno politi ko na elo: ne valja previae vladati (pour gouverner mieux il goudrait gouverner moins). U svojem djelu: Concidrations sur le gouvernement ancien et prsent de la France (pisano g. 1737. tiskano tek g. 1764. u Amsterdamu) tra~i d'Argenson ukidanje nasljednih razlika i povlastica meu stale~ima, decentralizaciju uprave i slobodu prometa, dok god se taj promet kree u granicama pravednosti. D'Argenson izti e takoer postojanje prirodnih prava i uzima ih temeljem jednakosti svih ljudi. Dr~ao je osim toga u duhu fiziokrata, da je poljoprirod temelj dr~ave. Filozofsku je podlogu za prou avanje gospodarskih fenomena na novim temeljima dao u velikoj mjeri David Hume (17111776.).Filozofsku su podlogu za to, kako smo vidjeli, davali i drugi autori, no Humeova je zasluga u tome, ato je u svojim djelima svoje nove filozofske misli i svoju teoriju o spoznaji, tzv. psiholo~ki individualizam ili atomizam primienio i na izpitivanje pojava gospodarskog ~ivota. Hume smatra, da do spoznaje treba doi upotrebom empirijske, eksperimentalne metode, dok su rezultati spoznaje istovjetni s rezultatima psihologije. Prvotna spoznaja zna i po Humeu prielaz od prezentnog utiska na neato, ato je s tim utiskom u svezi. Posljednja sveobuhvatna poluga izmeu prezentnog osjeaja i budueg ili prijaanjeg izkustva jest uzro nost. To je ideja, da je neato vezano s prezentnim utiskom kao uzrok i posljedica ili obratno. U okviru ovih obih filozofskih predpostavki utvrdio je Hume vezu izmeu gospodarskog zbivanja i moderne kriti ne filozofije, te je unio sliedea dva nova na elna glediata u prou avanju gospodarskih pojava: 1. postojanje veze izmeu gospodarskih injenica i temeljnih pojava socialnog ~ivota i 2. uveo je historijsku metodu u prou avanje tih gospodarskih injenica. Dosta poticaja dali su Humeu bez sumnje Nikola Barbon, sir Dudley North i John Locke, no on je preuzete misli produbio i proairio, a osim toga je pronaaao nova na ela, koja je znao oatroumno obrazlo~iti. Hume se je posebno bavio problemima trgovine, trgovinske bilance, novca, kamata i poreza. Hume zagovara slobodu trgovine s inozemstvom, ali ujedno brani zaatitne carine, ukoliko su potrebne za razvoj domae proizvodnje i preradu domaih sirovina. Za unutarnju je trgovinu po Humeovu mialjenju obseg obtjecaja novca irelevantan, dok je u prometu s inozemstvom svako poveanje obtjecaja atetno, jer se time di~u ciene najprije za inozemne proizvode, a onda obenito i tjeraju stranci s domaeg tr~iata. Samo dotle, dok se ciene joa ne di~u, povoljno je privla enje zlatnog novca u zemlju. Ovo je opa~anje jedno od najva~nijih Humeovih odkria. Odliv novca iz zemlje ne zna i po Humeu nikakvu atetu, jer kako on ka~e "vlada ima jakih razloga, da bri~no uva svoj narod i svoju industriju, dok brigu za novac mo~e mirno povjeriti prirodnom razvoju poslova bez straha i zabrinutosti. Novac definira Hume ovako: novac nije nijedan od kota a trgovine; on je ulje, koje ini, da se kota i okreu gladko i lako A ina e ka~e Hume, da su novac i roba prava snaga svake zajednice. Kamatna e se stopa sniziti "uslied podizanja industrije i atedljivosti te umiea i trgovine - ka~e Hume. Kod oblikovanja visine kamatnjaka igra po Humeovim rie ima va~nu ulogu postojanja i nezasitna ~elja ljudskog uma za djelatnoau i uspjeanim poslovanjem (the constant and insatiable desire of the mind for exercise and employment) - element, na koji se je redovito zaboravljalo. Kako vidimo, Hume uobe viae i ne govori o oblastnom maksimiranju zajmovnog kamatnjaka niti postavlja pitanje eti kog opravdanja kamata.PRIVATE  Na podru ju poreza zagovara Hume u prvom redu troaarine i porez na luksus, jer se najlakae snose i najjednostavnije ubiru. Dokazuje, da se ti porezi ne moraju prevaliti na potroaa a, jer obrtnik i trgovac, ako je marljiv i atedljiv, ne mora zbog plaanja poreza povisiti cienu svom radu. Hume pori e, da se kona no svi porezi prevaljuju na zemljiate odnosno na vlastnika zemljiata. On u tom pogledu ima suprotno glediate od fiziokrata i pobija njihovo shvaanje s istim razlozima, koje upotrebljava i danaanja znanost. Hume se energi no protivi emitiranju dr~avnih zajmova, jer da takvi zajmovi obogauju samo jake kapitaliste na ra un airokih masa, stvaraju besposlen stale~ imatelja dr~avnih vriednostnih papira (stockholder) i imaju jednako loae posljedice kao i izdavanje papirnatog kreditnog novca. "Ili mora narod razbiti dr~avni kredit ili e dr~avni kredit uniatiti narod" - ka~e Hume. Ova je Humeova teza mo~da odgovarala ondaanjim gospodarskim prilikama Englezke, ali je cieli kasniji gospodarski razvoj dokazao, da nije izpravna. Rad je, kako se vidi iz citata na elu ovoga poglavlja po Humeovu mialjenju temeljni imbenik cjelokupnog gospodarskog zbivanja. Sve, ato se temelji na radu, ima time i svoje gospodarsko opravdanje. Na rad pak poti u ovjeka po Humeovu naziranju u zadnjoj liniji ljudske strasti. One su vrhovni poticaj i obi psiholoaki stimulans cjelokupne gospodarske djelatnosti ovjeka i po obsegu i po intenzitetu. Meu predstavnicima prielaza u gospodarskom naziranju izmeu merkantilizma i liberalizma treba jo spomenuti Niemca Ernsta Ludwiga Carla (1682-1743.). Njegovo je francuzki pisano djelo: Trait de la richesse des princes et de leurs tats et des moyens simples et naturels pour y parvenir (3 svezka, Paris, 1722/23.), dugo bilo zaboravljeno. Prvi ga opet spominje Roscher u svojoj poviesti nacionalne ekonomije u Njema koj (1878., str. 376), zatim Luigi Cossa te kasnij Viktor Bhmert, koji je o njem napisao posebnu razpravu (1892.). No kako je Carlovo djelo izaalo anonimno pod oznakom: M.C.C. d. P.d.B. Allemand, nije se znalo, tko mu je autor. Tek je dr.Antun Tautscher odkrio, da se pod navedenom oznakom krije Ernst Ludwig Carl (M.Carl conseiller des Princes de Brandenbourg). Dr. Tautscher je prvi znanstveno analizirao sadr~aj ovog djela, pa dokazuje, da Carla treba smatrati ne samo predhodnikom Adama Smitha, nego upravo utemeljiteljem suvremene znanosti o gospodarstvu. Ova tvrdnja ide bez sumnje predaleko. Bez obzira na vlastito priznanje pisca, da nije imao namjeru, napisati neto sasvim novo, vidi se to i iz sadr~aja njegova traitea. Carl je sastavio - kako ka~e sam dr. Tautscher - sustavni pregled gospodarskih problema na temelju zasada prosvieenog absolutizima, prirodnog prava, merkantilizma kao i onih pokuaaja prielaza na novu ideologiju, koje su iznieli Boisguillebert i Vauban. A vjerojatno je, da se je osim toga koristio i nazorima Pettyja, Lockea i Pietra de Groota. Koliko je Carl jo bio zadojen mislima merkantilizma, dokazuje primjerice njegova zasada, da postoji stanovit poredak gospodarskog ~ivota, koji je usaen ljudskoj prirodi. Taj se poredak o ituje prije svega u tome, da se oba ~elja za blagostanjem, koja je takoer usaena u duau svakoga ovjeka, mo~e ostvariti samo onda, ako svi pridonose za namirenje potreba sviju (II. dio str. 19), a osobiti je zadatak dr~avne vlasti, da svojim gospodarsko-politi kim mjerama ostvari taj prirodnopravni poredak. Merkantilisti ko se shvaanje Carlovo nadalje ~ivo odrazuje i u tome, da taj po dr~avi ureeni gospodarski poredak i mora postojati, jer se samo u tom slu aju mo~e podpuno ostvariti ona autonomna zakonitost gospodarskog ~ivota, koja odgovara onom prirodnom redu, koji je po Bogu usaen u ljudsku duau. Baa stoga tra~i Carl primjerice, da dr~avna vlast mora odreivati ciene najva~nijim ~ivotnim potrebatinama, a osobito ~itu, jer e ina e pojedinci u borbi za polu enje ato boljih prihoda u obliku ato viaih ciena za svoje proizvode nanositi atetu i nepravdu svojim sugraanima. Tri su, izgleda, nova elementa, koje je Carl unio u svoja razmatranja o narodnom gospodarstvu, te su osobito karakteristi na za njegovo naziranje. To su 1. sustavno povezivanje svih pojava i injenica gospodarskog ~ivota u jednu jedinstvenu zaokru~enu cjelinu, unutar koje svakom pojedinom inbeniku i svakom poslu pripada stanovita va~nost; 2. postulat obeg blagostanja, koje treba ostvariti, jer to odgovara priroenoj i u neku ruku bo~jom voljom posveenoj te~nji svih ljudi i 3. na elo pobjede rada, koje je vrhovni vodi  sveukupnog gospodarskog zbivanja, jer je podjela rada funkcionalni preduvjet za mogunost ostvarenje postulata obeg blagostanja. Obom primjenom na ela podjele rada ulaze svi ljudi kao pojedina ne gospodarske jedinice u sklop velike gospodarske i radne zajednice narodnog gospodarstva. Posljednji po vremenu predaastnik prielaza prema novom smjeru u politi koj ekonomiji, napose prema fiziokratima, bio je Vincent de Gournay (1712-1759.). Njegova djelatnost pada ve gotovo u isto vrieme s djelatnoau prvih fiziokrata. Oncken dokazuje veoma obairno, a je Vincent de Gournay autor krilatice: laissez faire laissez passer, dok ju Salin pripisuje Mirabeauu. Ovo je izriekom formuliran postulat slobode u gospodarskom radu, a povrh toga i postulat slobode prometa. Prvi je postulat postavio ve prije Gournaya markiz d'Argenson. Gournaya su mnogi smatrali suosniva em fiziokratske akole. On to meutim nije, ve je samo bio neki konzervativni reformator, koji je u mnogobrojnim izvjeatajima, ato ih je izradio kao trgova ki intendant, tra~io reformu gospodarske politike ondaanje Francuzke oslanjajui se pritom na razne starije pisce, prvenstveno englezke. Na tom je temelju mislio Gournay, da teba promieniti onda ve podpuno petrificiranu kolbertisti ku gospodarsku politiku ondaanje francuzke vlade. Ina e je Gournay joa uviek bio bar djelomice merkantilist, ato najbolje dokazuje injenica, da je on joa pristaaa teorije trgova ke bilance. Neki su Gournaya zvali polufiziokratom, ato on meutim nije bio, ve je prije bio, kako Oncken ka~e, neki eklekti ar meu predhodnicima fiziokratske nauke. Gournay je uporno tra~io, da se francuzka gospodarska politika reformira po uzoru englezkog merkantilisti kog sustava njegova vremena napose u pogledu promicanja brodarstva, ukidanja monopolnih povlastica u trgovini i u pogledu ~itnog re~ima, jer je o ito predviao, da je bez tih reformi stanje gospodarstva ondaanje Francuzke izlo~eno propasti. Znameniti izumi XVIII. stoljea bili su bez sumnje onaj inbenik, koji je najviae revolucionirao obe dru~tvene i gospodarske odnose u Evropi. Wright, pa poslije njega Rikard Arkwirght (1732-1792.) izumili su mehani ku preslicu, a Cartwright i Jacquard prvi mehani ki tkala ki razboj, dok je u isto vrieme g. 1769. James Watt izumio parni stroj, a malo kasnije je izumljena i visoka pe za proizvodnju koksa. Ti su izumi izazvali duboke strukturne promjene u gospodarstvu zemalja zapadne Evrope; oni su omoguili izradbu nekih vrlo va~nih gospodarskih dobara u masama i uz nerazmjerno ni~e ciene od doondaanjih, no ujedno su s druge strane stvorili te~ke poremeaje u socialnim odnosima. Ovi su izumi i novi strojevi stvorili posebni novi etvrti stale~ - radni tvo. Novi su izumi u veoma velikom obsegu proairili krug gospodarskih dobara, doku ivih za namirenje potreba airokih masa potroaa a, a osim toga su im u brzom tempu stvorili ili poveali apetite za nabavu drugih dobara, ija im je koristnost i upotreba dotle bila slabo ili nikako poznata. Ovaj je razvoj iaao vrlo brzim koracima: ono ato je danas joa bilo nepoznato kao gospodarska potreba ili je bilo posve neodoku ivo, sutra se je ve osjealo potrebom ili je ve postalo doku ivim za mnoge tisue potroaa a. Ovaj se smjer razvoja zapravo neprestano nastavlja kroz itavo XIV. stoljee pa sve do naaih dana. Isto revolucionarno djelovanje, koje su imali tehni ki izumi XVIII. stoljea imali su tokom XIX. stoljea brojni izumi, koji se odnose na prienos gospodarskih dobara. S pomou njih su u nevjerojatnom obsegu smanjene udaljenosti tako, da se danas s punim pravom govori o tomu, da sviet postaje sve manji i najvee udaljenosti gube svoje nekadanje, tradicionalno zna enje. Karlo Marx prokleo je Arkwrighta, jer da je on ovjeka u inio automatom, no morao je i sam priznati, da treba razlikovati rad stroja, koji mo~e biti koristan ovjeku, od kapitalisti kog poduzetnika. Svakako je Arkwright prvi za etnik onog novog ritma u radu, koji je uvjetovan pojavom mehani ke strojne proizvodnje, a dobio je svoj kona ni oblik mo~da tek danas u radnim metodama Henryja Forda. Taj je ritam rada nerazdru~ivi korelat novog odnosa, u koji je ovjek - radnik doaao spram novog sredstva proizvodnje - stroja. Taj odnos mo~e bez sumnje, kako nam dokazuje razvoj od Arkwrighta do danas, stvoriti i dobro i zlo, i harmoniju i najvee prokletstvo, crnu biedu, koju su opisivali pisci romana proalog stoljea o straanim prilikama u englezkim rudnicima i industrijama, kao i onu gotovo savraenu harmoniju odnosa rada i kapitala, koju su ostvarili Henry Ford, a i drugi, u svojim tvornicama. Pritom ne valja zaboraviti, da je revolucija u procesu proizvodnje izazvala i revoluciju u obsegu i mogunostima namirenja gospodarskih potreba airokih masa. Da spomenemo samo jedan primjer od mnogih: od g. 1779. do g. 1832. dakle u razmaku manjem od dva prosje na ljudska vieka, pala je ciena pamu nom predivu na svjetskom tr~iatu od 16 na 1 i etvrt penca, reducirana je dakle na manje od aestnaestine one ciene, koja se je plaala prije no ato je po eo u gospodarskom ~ivotu djelovati izum mehani ke preslice. Fiziokratska akola Fiziokratskoj se nauci, a uglavnom i nauci klasi nog gospodarskog liberalizma obi no pridaju tri temeljne, obe zna ajke: 1. da predstavljaju reakciju protiv merkantilizma, po kojem je narodno gospodarstvo bilo sastavni dio dr~avne politi ke uprave kao i protiv loaih, negativnih posljedica, koje je ovo shvaanje izazvalo u prakti nom gospodarskom zbivanju; 2. da je fiziokratska nauka za razliku od merkantilizma prvi pokuaaj u poviesti, da se narodno gospodarstvo kao predmet znanstvenog prou avanja osovi na vlastite noge i da se njegove zakonitosti pronau i iztra~e iz njega samoga, dakle samostalno i neovisno od bilo kakvih apriornih bilo eti kih bilo politi kih kriterija ili teleolo~kih postulata i 3. da fiziokratska nauka, jednako kao i nauka klasi nog liberalizma, zna i velik korak napried spram svega onoga, ato se je u ilo i vjerovalo u razdoblju merkantilizma. Da su fiziokratska nauka i klasi ni liberalizam doali kao reakcija na merkantilizam, na dlanu je i ne treba posebno dokazivati. Uzrok je toj reakciji, kako smo ve kuaali prikazati, bio uglavnom taj, ato su novi tehni ki izumi i njima izazvane korjenite promjene ustrojstva narodnog gospodarstva razorile onaj okvir, unutar kojeg se je merkantilizam bio razvio i bez kojeg on nije mogao viae postojati. Drugi od navedenih kriterija ve mo~da nije savraeno to an. Vidjeli smo naime, da su ve u razdoblju merkantilizma mnogi pisci kao Petty, Cantillon, Carl pa i drugi ve po eli zamialjati prou avanje narodnog gospodarstva kao samostalan predmet s viae ili manje autonomnom zakonitoau. Treba dakle rei, da je fiziokratska nauka ona, koja je prviput u poviesti a priori i u podpunosti odvojila prou avanje narodnog gospodarstva od svake primjese izvanekonomskih kriterija. Trei pak kriterij o velikom napredku utjelovljenom u fiziokratskoj nauci, ini se, da uobe ne odgovara stvarnosti. Taj je kriterij to an samo utoliko, ukoliko se odnosi na nauku klasi nog liberalizma. U daljnjem emo razlaganju kuaati pokazati, s kojih razloga nije fiziokratska nauka ni po namjeri svog za etnika, ni po svom sadr~aju predstavljala osobiti napredak spram stanovitih ideja, koje su ve prije toga bile izraene i obrazlo~ene. Ne samo za etnik, nego i jedini samostalni ideolog fiziokratske akole bio je Francois Quesnay (1694-1774.). Dvie su temeljne zasade njegove nauke: teza o prirodnom i pozitivnom gospodarskom poredku (ordre naturel i ordre positif) i teza o primatu poljodjelstva. Prirodni je poredak izljev Bo~je volje, te je zato vje an i nepromjenljiv. Logi na je posljedica prirodnog poredka pravo vlastni tva, koje dr~ava mora priznati i garantirati. Iz prava vlastni tva pak izvire sloboda stjecanja gospodarskih dobara za svakog graanina. "Svaki radi za bli~njega, dok misli da radi za sebe" - ka~e Quesnay. Prirodni se dakle poredak u gospodarskoj sferi ostvaruje pravom vlastni tva i gospodarskom slobodom za svakog graanina. Pozitivni poredak - Ordre positif - tj. zakonodavstvo, tim je savraenije, im viae usvaja i o~ivotvoruje prirodni poredak (ordre naturel). Na elu dr~ave treba biti osoba s punom vlaau, koja ima zadau budno paziti na usklaenje pozitivnog poredka s prirodnim, a slobodu pojedinca smije ograni iti samo utoliko, ukoliko je to neobhodno potrebno za ostvarenje dru~tvenih ciljeva. Narodno-gospodarska teorija fiziokrata izti e priroeno pravo ovjeka, da si poboljaa svoju egzistenciju ato viae mo~e i tako stvori najvee mogue zadovoljstvo. Time je dakle posveeno gospodarsko na elo: svaki gospodarski u inak treba polu iti s najmanjim moguim trudom i troakom. Time je prviput u poviesti ovje anstva i u poviestnom razvoju gospodarske misli definitivno prekinuta svaka veze izmeu gospodarstva i politike te gospodarstva i etike. Ovo prekidanje veze te odvajanje od teleolo~kih postulata predstavlja veliko novo odkrie, koje je u inio Quesnay. Gospodarstvo ne podpada po Quesnayu u na elu nikakvoj teleolo~koj koncepciji: niti dr~ava niti etika nemaju pravo postaviti pitanje: kako ima biti ureeno gospodarsko zbivanje, da odgovara stanovitim unapried postavljenim politi kim ili eti kim ciljevima. Gospodarstvo je sklop pojava i injenica, koje su autonomno, endogeno stalno upravljane postojeim prirodnim poredkom ili, drugim rie ima, te se pojave i injenice ravnaju po svojoj vlastitoj, unutarnjoj zakonitosti. Gospodarsko zbivanje ima svoju vlastitu podpuno samostalnu cirkulaciju. Prema tomu odklanja Quesnay u tuma enju pojave gospodarstva svaki reaktivizam i svaku ovisnost o pojavama historijskog razvoja. Pojave gospodarskog zbivanja odvijaju se jedino i izklju ivo po vlastitim zakonima, koji su vje ni i nepromjenljivi, jer su dio danog prirodnog poredka. Prema tomu je i znanost o gospodarstvu egzaktna, prirodna znanost baa kao i medicina. Ingerencija pak dr~avne vlasti, odnosno vladara u gospodarstvu je ista kao ona lie nika kod ovjeka. Dokle je god ovjek, odnosno vladar, treba ga prepustiti samome sebi; oni interveniraju samo onda, kad je gospodarski organizam bolestan, pa si ne mo~e sam povratiti zdravlje. Ovo mialjenje jasno dokazuje, koliko je Quesnay kao lie nik svoje nazore o gospodarstvu stvarao po uzoru medicinske znanosti. Ovu je svoju tezu osobito obairno izlo~io u djelu: Despotisme de la Chine (1767.). Absolutni je vladar idealni lie nik, koji budno pazi na zdravlje svoga naroda i zahvaa svagdje ondje, gdje organizam pokazuje pojave bolesti. Quesnay je pritom o ito zaboravio, da njegova poredba izmeu ljudskog i narodno-gospodarskog organizma hramlje, jer meu njima postoji jedna krupna razlika: kod ljudskog je organizma uviek na kraju krajeva smrt ja a od ~ivota, i lie nik ne mo~e i nee nikad moi nadvladati propadanje ovje jeg organizma, dok organizam narodnog gospodarstva mo~e biti bolestan, ali ne mo~e nikad umrieti, pojedine dielove, koji nestaju, stalno zamijenjuju drugi. Druga je temeljna teza Quesnayeve nauke: primat poljodjelstva. Poljodjelstvo je najplemenitije, najprirodnije i najkoristnije zanimanje, jer jedino poljodjelstvo stvara nove vriednosti, tj. viaak vriednosti, koji prelazi vriednost cjelokupnog truda i troaka ulo~enog u obradbu zemlje (le surcrot). Stoga je napredovanje blagostanja svakog naroda mogue samo onda, ako napreduje poljodjelstvo. Quesnay je svoj glasoviti tableau economique popratio lozinkom: pauvre paysan, pauvre royaume, pauvre royaume, pauvre roi. Polazei s ovog osnovnog glediata grupirao je Quesnay sva gospodarska zanimanja u ove tri skupine ili stale~a (les classes sociales): 1. produktivni stale~ (la classe productive). Ovamo spadaju obraiva i zemlje (les cultivateurs) - seljaci i zakupnici; 2. stale~ posjednika (la classe disponible, classe de propritaires). Ovamo spadaju vladar, vlastnici zemljiata i svi oni, koji imaju pravo ubiranja desetine (les dcimateurs); oni dobivaju kao prihod od zemlje tzv. isti prinos (le produit nete), tj. sav preti ak, koji prelazi proizvodne i reprodukcione troakove; i 3. sterilni stale~ (la classe strile ili salarie ili stipendie). Ovamo spadaju sva ostala zanimanja, napose obrt i trgovina. Ova su zanimanja po Quesnayevoj nauci sterilna, jer ne stvaraju nikakvih novih vriednosti, nego samo daju novi oblik onim vriednostima, koje su ve predhodno stvorene u prvotnoj proizvodnji. Tako primjerice rad obrtnika vriedi samo toliko, koliko vriede u njemu upotrebljene sirovine za izradbu obrtni kog proizvoda, te ~ive~ne namirnice, potrebne za prehranu obrtnika za vrieme njegova rada. Prema tome nije tu stvorena nikakva nova vriednost niti je poveana prvotna vriednost sirovina i poljopriradnih proizvoda, koja je ve predhodno postojala. Izdatke sterilnog stale~a plaaju prema tomu produktivni stale~ i stale~ posjednika. Onaj, koji obrauje zemlju, mora za svoj rad dobiti punu odatetu. Stale~ posjednika vrai svoju socialno-gospodarsku funkciju time, ato stalno ula~e kapital u poljodjelsku proizvodnju, jer se bez toga prvotna proizvodnja ne bi mogla niti razviti, niti poveati niti odr~ati na stanovitoj razini. Ovamo spadaju svi troakovi melioracije i troakovi za izgradnju i uzdr~avanje gospodarskih zgrada, orua, inventara, putova itd. - sve su to tzv. izdatci za zemlju (depenses foncieres). Stoga je opravdano, da cieli isti prinos, dakle viaak, koji preostaje po odbitku troakova obradbe i zakupnine, dobivaju posjednici zemlje. isti se prinos po Quesnayu razpada u dva diela: 1. u kamate i amortizaciju za investiciju (depences foncieres) i 2. u istu rentu (le sucrot). Ovaj isti viaak vriednosti troae vlastnici zemlje na poreze te na izdatke, koje ine kod seljaka i kod svih ostalih stale~a. Ti su izdatci - les richesses disponsibles - razpolo~iva bogatstva, te su barometar za prosuivanje gospodarskog ~ivota. im su te svote vee, tim je obe stanje cielog narodnog gospodarstva povoljnije. Obrtnik poveava doduae svojim preraivala kim radom vriednost preraenih sirovina, ali samo za toliko, koliko odgovara vriednosti kapitala i sredstava za ~ivot, koja se moraju potroaiti za preradbu odnosno u toku procesa preraivanja. Stoga obrtnik, a joa manje trgovac, nisu produktivni u onom smislu, u kojem je to agrarni proizvoditelj odnosno vlastnik zemlje. Ova su zanimanja koristna, ali nisu produktivna. Ukoliko pak ipak koji obrtnik stvarno polu i kakav viaak vriednosti preko ozna ene granice, biva to uviek samo na atetu ostalih dru~tvenih stale~a. S ovog razloga zabacuje Quesnay merkantilisti ku tezu o zaatitnim carinama, zatim intervenciju dr~ave u procesu proizvodnje, zabranu ili ograni avanje izvoza ~ita, kao i tezu o trgova koj bilanci, jer je nemogue, da bi kod meunarodne izmjene dobara svaki dobivao, a nitko gubio. Quesnayeva porezna teorija logi na je konzekvencija njegove temeljne zasade o primatu poljodjelstva. Poato dare~ljivost prirode stvara jedino u poljodjelstvu stanovit preti ak preko troakova, ulo~enih u proces proizvodnje, to je opravdano, da i dr~ava uzima porez iz ovog preti ka. To tim viae, jer sve raznovrstne poreze (troaarine, porez na plae) prevaljuju uviek platci poreza na nekog drugog, a krajnji je nosilac poreznog tereta uviek vlastnik zemlje. Stoga treba uvesti zemljarinu kao jedini porez (impt unique), putem kojeg dr~ava oduzima za sebe jedan dio istog prinosa zemlje (produit net). Ovakav je porezni sustav ne samo najpravedniji, nego i najjednostavniji, jer uateuje dr~avi upotrebu svih moguih drugih zaobilaznih putova kod ubiranja poreza, dok pojedine stale~e oslobaa nepravednih tereta. Ovaj jedini porez - zemljarinu trebaju meutim plaati svi vlastnici zemlje bez ikakvog izuzetka, tako da se ukidaju sve porezne povlastice plemstva i sveenstva. Ubiranjem ovog jedinog poreza ima dr~ava na neki na in sudjelovati na istom prinosu zemlje, a to je sudjelovanje neki ekvivalent za usluge, koje dr~ava ini svojim graanima (pravna zaatita, prometni putovi itd.). Ovaj porez imaju ubirati dr~avni organi, a plaati se mora jedino u novcu. Sustav zakupa poreza mora se prema tome dokinuti. Porez se ima odmjerivati proporcionalno prema istom prinosu. Pokrajinske oblasti, koje ga ubiru, imaju za sebe pridr~ati samo toliko, koliko je potrebno za pokrie troakova ubiranja, a cieli se ostatak ima dostavljati sredianjoj dr~avnoj blagajni, koja je du~na ubrani novac opet ato prije vratiti u obtjecaj. Quesnay osuuje stvaranje velikih fondova po dr~avi kao i ulaganje dr~avnog novca u vriednostne papire, jer bi se time poveavali sterilni kapitali, budui da se oduzimaju normalnoj gospodarskoj cirkulaciji. U svojoj gospodarskoj tablici prikazao je Quesnay brojkama, a donekle i grafi ki, kako bi po njegovim nazorima trebala izgledati normalna cirkulacija gospodarskog ~ivota. Iako su predpostavke tog prikaza, kako emo vidjeti, u mnogome neizpravne, to je on ipak prvi, a dosad - kako izti e Salin - jedini pokuaao, da cjelokupno kretanje gospodarskih dobara, kako ono dolazi do izra~aja u zamjeni, kupoprodaji i razpodjeli te predstavlja bit gospodarstva i gospodarenja, sintetizira u jednom skupnom prikazu, i to sa stati kog glediata. Quesnay predpostavlja, da vriednost jednogodianje poljodjelske proizvodnje iznosi pet miliardi livra. Produktivni stale~ (seljaci i zakupnici) zadr~ava od te svote 2 miliarde za svoje uzdr~avanje i za pripremu budue ~etve. Ostalim stale~ima prodaju producenti preostale tri miliarde. Od utr~ka kupuju producenti za jednu miliardu razne proizvode od sterilnog stale~a, dok dvie preostale miliarde predaju stale~u posjednika, i te dvie miliarde predstavljaju isti prinos - produit net. Stale~u posjednika pripada taj iznos po Quesnayovu mialjenju kao naknada za investicije, koje on vrai, a bez kojih zemlja ne bi uobe bila rodna odnosno za one investicije, po kojima se plodnost zemlje poboljaava i poveava. Pripadnici ovog stale~a kupuju za jednu miliardu poljodjelske proizvodnje, a za jednu miliardu nabavljaju tvorni ku robu od sterilnog stale~a. Prema tomu dobiva sterilni stale~ godianje svega dvie miliarde kao nadnicu za svoj rad, te kupuje za taj iznos ~ive~ne namirnice (des denreessagricoles). Na taj na in svih pet miliardi rekonstruirano u rukama stale~a producenata i cirkulacija mo~e opet po eti iznova. Quesnayeva tablica predo uje ovu cirkulaciju u normalnom stanju, tj. u onome, koje treba postojati, da gospodarstvo ostane trajno uravnote~eno. Zato je potrebno, da posjednici zemlje (la classe disponible) troae, kako je u tablici predpostavljeno, svake godine polovicu svog prihoda na poljodjelske proizvode, a polovicu na industrijske i obrtni ke. U tom se slu aju godianji isti prinos reproducira svake godine u istoj vriednosti od dvie miliarde i odnosi narodnog gospodarstva ostaju stabilni. Ovo se stanje mo~e matemati ki prikazati u obliku jedne geometrijske progresije, koja se smanjuje u neizmjernost, a zbroj je svih karika te progresije jednak iznosu od dvie miliarde.  EMBED Equation.2  EMBED Equation.2  Ako pak vlastnici zemlje budu troaili viae na industrijske proizvode nego na poljodjelske, njihov e isti prinos iz godine u godinu progresivno opadati, dok ga kona no nee posve nestati. Ako primjerice vlastnici zemlje budu u jednoj godini potroaili samo jednu etvrtinu od cielog ozna enog prihoda od dvie miliarde na poljodjelske proizvode, a tri etvrtine na industrijske, njihov e isti prinos u prvoj godini - predpostavivai, da je ukupna proizvodnja ostala ista - pasti od dvie miliarde na 1.666.66 milijuna, u drugoj na 1.388.88 milijuna i tako redom, dok e kona no njihova istog prinosa posve nestati, te e time narodno gospodarstvo doi do podpune stagnacije. U Quesnayevu shematskom prikazu ima nekoliko pogrjeaaka. Glavna je pogrjeka ta, da razlika u vriednosti ukupne godinje agrarne proizvodnje i naknade za tu proizvodnju (53= dvie miliarde) nastaje samo zato, jer Quesnay nije trokovima proizvodnje pribrojio protuvriednost za upotrebu zemljita, tj. naplatu odtete od dvie miliarde, koju zakupnici plaaju vlastnicima zemlje. Ako se ta plaanja uzmu u obzir, nestaje fiziokratskog istog prinosa (produit net). Quesnayeve su pristaae smatrali njegovu gospodarsku tablicu jednom od najveih tekovina ljudskog uma. Mirabeau je rekao, da su tri glavna i temeljna izuma, koji su u vrstili ljudsko dru~tvo: pismo, novac i Quesnayeva gospodarska tablica. Sve su ostale Quesnayeve ekonomske zasade manje-viae samo logi ne konzekvencije njegove glavne zasade o istom prinosu zemlje i o prirodnoj zakonitosti i povezanosti cielog kompleksa gospodarskog zbivanja. Trgovina u tuzemstvu i s inozemstvom treba da je slobodna, jer se samo tako mogu osigurati primjerene ciene poljodjelskim proizvodima, bez ega se ne mo~e zamisliti onakva normalna cirkulacija i podjela proizvodnje, kakvu je Quesnay zamislio u svojoj tablici. Svrha trgovine s inozemstvom nije u tome, da se polu e ato vee zarade, nego u tome, da se povise ciene robi na domaem tr~iatu. Uvoz stranih industrijskih proizvoda ne treba ograni avati ni ote~ avati, jer e - kako ka~e Quesnay - deficit kod uvoza gotovih fabrikata biti obilno izjedna en preti kom od izvoza sirovina odnosno poljodjelskih proizvoda. Trgovinska je bilanca po Quesnayu varav kriterij za prosuivanje blagostanja, jer ne valja samo uzimati u obzir odnos vriednosti uvoza i izvoza, nego koristi, koje daje sama roba. Novac je po fiziokratskoj nauci uobe samo sredstvo za prenaaanje bogatstva, te mora biti stalno u kolanju, da mo~e vraiti tu funkciju. Novac, koji nije u kolanju, gubi svako zna enje. Sam po sebi novac je sterilan. On mo~e djelovati produktivno samo onda, ako ga se upotrebljava u produktivne ciljeve, tj. upotrebi u poljodjelstvu. Svako pretjerano poveanje nov anog obtjecaja treba sprie iti, jer se time obezvreuje novac i nanosi ateta narodnom gospodarstvu. Stoga zagovara Quesnay autonomno reguliranje obtjecaja novca, tj. dozvoljava slobodnu trgovinu s plemenitim kovinama. Kod vriednosti razlikuju fiziokrati uporabnu i zamjenbenu vriednost. Uporabna ovisi o sposobnosti stanovitog dobra za namirenje gospodarskih potreba, a zamjenbena o prilikama na tr~iatu. Isto gospodarsko dobro mo~e imati vrlo veliku zamjenbenu, a malu ili nikakvu uporabnu vriednost (primjer diamanti). Obratno mo~e stanovito gospodarsko dobro imati vrlo veliku uporabnu, a vrlo malu zamjenbenu vriednost, jer se proizvodi i doprema na tr~iate u ogromnim koli inama (primjer razne ~ive~ne namirnice). Kod ciene, tj. zamjenbene vriednosti robe, izra~ene u novcu, razlikuju fiziokrati prirodnu i tr~nu cienu (prix naturel i prix courant). Prirodna je ciena jednaka troaku, koji je ulo~en u proizvodnju stanovitog dobra. Kod poljodjelskih je proizvodna priroda ciena sastavljena od zbroja ukupnih proizvodnih troakova i odatete za isti prinos (surcroit), a kod obrtnih je proizvoda prirodna ciena sastavljena od troakva uzdr~avanja zatim od potroaka sirovina te od izdataka u kapitalu. Tr~na je ciena ona, koja se oblikuje na tr~iatu prema odnosu ponude i potra~nje, a oscilira stalno oko razine prirodne ciene. Plaanje kamate motivira Quesnay time, da poato onaj, koji kupuje zemlju, ima od nje prihod - produit net, mora jednako pravo imati i onaj, koji isti kapital daje nekomu u zajam (teorija konverzije). Osim toga se onaj, koji pozajmljuje nov ani kapital, liaava one koristi, koju bi mogao imati, kad bi isti kapital investirao u zemlji, a joa bi pritom bio u boljem polo~aju time, ato bi kapital zadr~ao u vlastitim rukama. Quesnayu su kamati uglavnom naknada troaka i pri uva za eventualne gubitke. U toj je motivaciji ujedno sadr~ana i granica visine kamatnjaka. On po Quesnayevu shvaanju ne smije biti znatno viai od prihoda, koji bi dala ista glavnica, da je ulo~ena u zemlji, odnosno zajmovni kamatnjak smije uglavnom diferirati samo onoliko, koliko varira prinos od zemlje. Prema tome zabacuje ovdje Quesnay na elo slobode i ne dozvoljava primjenu na ela odnosa ponude i potra~nje. Ako kamatnjak bude viai od ozna ene razine, treba dr~ava propisati primjereni zakonski kamatnjak, koji e odgovarati prosje noj razini istog zemljiatnog prinosa. Nizki kamatnjak nije Quesnayu, protivno od mialjenja mnogih ondaanjih ekonomista, povoljan simptom za narodno gospodarstvo, i to zato, jer e se u tom slu aju razpolo~ivi veliki nov ani kapitali usredoto iti u rukama sterilnog stale~a (obrta i trgovine), a na atetu poljodjelstva. Nizki e kamatnjak naime prouzro iti padanje ciena poljodjelskih proizvoda. Time e se smanjiti potroanja poljodjelskih proizvoda i smanjiti mogunost vlastnicima i zakupnicima zemljiata, da amortiziraju troakove za potrebne investicije i za poboljaanje gospodarstva. I cielo narodno gospodarstvo atetuje po Quesnayu od nizkog kamatnjaka, jer produit net daje tim ja i poticaj za proizvodnju i cirkulaciju, im je viai, a on e biti sve ni~i, kad se snizuje kamatnjak, a s tim u svezi snize i ciene poljodjelskih proizvoda. U poslovanje sterilnog stale~a (obrta i trgovine) mogu se po Quesnayu investirati kapitali bez atete za poljodjelstvo i prema tomu bez atete za cielo narodno gospodarstvo samo utoliko, ukoliko ih u danim prilikama ne mo~e poljodjelstvo rentabilno absorbirati. Svaka je investicija kapaitala u poslove obrta i trgovine preko ove granice po Quesnayu nezdrava pojava, koja dira u onaj normalni gospodarski tok zbivanja, koji odgovara prirodnom poredku. Dr~avna gospodarska politika ima po Quesnayu dva glavna zadatka: U prvom redu ima ostvariti ordre naturel svagdje ondje, gdje je njegovo ostvarenje ugro~eno ili povrijeeno. Na drugoj pak strani ima ona posve negativan zadatak: ona treba ukloniti sve zapreke, koje prie e slobodan razvoj poljodjelstva i slobodno razvijanje osobnog interesa svih gospodarskih jedinica. Seljaka treba osloboditi svih feudalnih spona (razni porezi i nameti, zabrane izvoza, propisivanje stanovite kulture itd.), a ina e treba ostvariti slobodu gospodarskog rada i slobodu prometa. Osobni e si interes sam po sebi kr iti put u gospodarskom radu u pravcu ostvarenja prirodnog poredka, pa je zato svaka pozitivna intervencija dr~ave u tom smjeru, a priori promaaena. Dr~ava treba svojom politikom jedino podpomagati stvaranje i odr~avanje visokih ciena za poljodjelske proizvode, jer se po fiziokratskoj nauci jedino time omoguuje poveanje proizvodnje i narodnog bogatstva. Industrijska pak i obrtna politika ima jedini zadatak u tome, da ukloni cieli sustav protekcionizma (monopoli, povlastice, cehovi itd.) i svako pomaganje razkoai. Kona no treba joa spomenuti Quesnayeve nazore o ulozi pu anstva u narodnom gospodarstvu. I ovdje je njegovo glediate posve suprotno merkantilisti kom. Brojno pu anstvo nije samo po sebi izvor blagostanja. Mo~e se samo obratno rei, da porast blagostanja omoguuje i porast pu anstva. Utjecaj ovjeka na razvoj blagostanja i blagostanja na porast pu anstva su po Quesnayu uzajamno povezani, no tako, da je prvenstveno, kako ka~e Gonnard, naglaaeno pitanje blagostanja. Kako vidimo, ovi se nazori joa ne pribli~uju Malthusovima, ve podsjeaju na Boterove nazore. Te~iate je Quesnayeva shvaanja u tom, ato odbija merkantilisti ku tezu, da je brojno pu anstvo samo po sebi izvor i temelj blagostanja. Prvi su i najiztaknutiji sljedbenici Quesnayeve nauke bili ve spomenuti stariji markiz Mirabeau (1715-1789.), zatim Dupont de Nemours (1739-1817.), Le Mercier de la Rivi re (1721-1791.), abb Baudeau (1730-1792.) i Letrosne (1728-1780.). Mirabeau je ponajprije u djelu L'ami des hommes, koje je u tri godine (od g. 1757-1760.) do~ivjelo 20 izdanja, izlagao Quesnayeve nazore, a jednom je novom izdanju dodao obairan tuma  Quesnayeve tablice. zatim je u razpravama Thorie de l'impt (1760.) i Philosophie rurale (1763.) opet oduaevljeno razlagao u iteljevu nauku. Isto su inili Le Mercier de la Rivi re u djelu: Ordre naturel et essentiel des socits politiques (1767.), Dupont de Nemours u djelu: De l'origine et des progr s d'une science nouvelle i u Table raisonne des principes de l'conomie politique (Karlsruhe 1775.) a Baudeau u djelu: Premi re introduction a la philosophie conomique au analyse des tats polics (1771). Dupont de Nemours je prvi upotrebio naziv fiziokrata za oznaku Quesnayeve nauke, dok su se ina e njegovi sljedbenici nazivali "ekonomistima". Baudeau je Quesnayevoj nauci stavio na razpolaganje i svoj asopis Ephmerides du citoyen (od 17651772.), u kojem su tiskane mnoge razprave fiziokrata. Iako je fiziokratska nauka po svom postanku i po svojim nosiocima tipi no francuzka, ipak su je vrlo brzo prihvatili i neki pisci izvan Francuzke. Dupont de Nemours je u dopisivanju s markgrofom Karlom Fridrikom Badenskim (1718-1811.) te posredovanjem njegova savjetnika Augusta Schlettweina (1731-1802.) predobio markgrofa u tolikoj mjeri za fiziokratske misli, da je on mnoge svoje gospodarsko-politi ke mjere izveo u skladu s fiziokratskom teorijom. S druge je strane Le Mercier de la Rivi re dopisivao s ruskom caricom Katarinom II., te se je neko vrieme ak nadao, da e postati njezinim dvorskim stru njakom za gospodarska pitanja. Neke su fiziokratske misli svakako izra~ene u napried spomenutim cari inim instrukcijama. Veliki vojvoda Leopold Toskanski (1765-1790.), drugi sin kraljice Marije Terezije, kuaao je, da u Toskani provede neke reforme pod utjecajem fiziokratske nauke, a i car Josip II. bio je sklon toj nauci. U Njema koj su pored Schlettweina propagirali fiziokratske misli joa i Jakov Mauvillon (1743-1794.) u djelima: Aufstze ber Gegenstnde aus der Staatskunst, Staatswissenschaft und neuesten Staatengeschichte (1776.) i Physiokratische an Herrn Prof. Dohm (1780.), a neto kasnije Th.Schmalz (1760-1831.) i J.K.Fulda (1774-1847.), a u vicarskoj pisar gradskog viea u Baselu Isak Iselin (1728-1782.) Trume eines Menschenfreundes (1776.) i ber die Geschichte der Menschheit (1762.). No najznatniji pokuaaj o~ivotvorenja fiziokratskog sustava u inio je u Francuzkoj Jacques Turgot (1727-1781.). Turgot je u dvie godine (od 1774-1776.) kao ministar financija proveo mnoge reforme u duhu Quesnayeve nauke. Ponajprije je pokuaao sanirati francuzke dr~avne financije redukcijom dr~avnih izdataka, a bez uvedenja novih poreza time, da se polu ene uatede upotrebe za odplatu dr~avnog duga. Zatim je sa svojih 6 glasovitih edikata ukinuo obrtni ke cehove i time uveo slobodu obrta, dekretirao slobodu trgovine ~itom, ukinuo pari~ke gradske pristojbe na promet ~itom kao i tzv. caisse de Poissy, koja je ubirala neke pristojbe na promet mesa, ukinuo je nadalje osobnu obvezu rada za popravak cesta (fronde) i uveo umjesto toga posebni porez na teret vlastnika zemljiata. Zna ajno je, da Turgot nije ni pokuaao, da kao ministar financija provede poreznu reformu u duhu fiziokratskog sustava. No i ina e njegova djelatnost nije bila uspjeana. Odmah poslije njegova odstupa opozvana su njegova dva najva~nija edikta: onaj o slobodi trgovine ~itom i onaj o ukidanju obrtni kih cehova. Neuspjeh Turgotovih reformi diskreditirao je ubrzo cielu fiziokratsku nauku, i to treba smatrati glavnim razlogom, da je utjecaj fiziokratske nauke kraj svih njezinih za ono vrieme bljeatavih i uvjerljivih argumenata bio veoma kratkotrajan, ak i u Francuzkoj. Meutim su Turgotovi teoretski nazori mnogo zna ajniji od njegove djelatnosti u javnom ~ivotu. Turgot se je naime u stanovitom pogledu odvojio od nauke svog u itelja, a u nekim je pitanjima iznio posve nove misli, koje su zadr~ale svoju vriednost joa i tokom XIX. stoljea. U tri se pravca Turgot odvaja od ortodoksnih fiziokrata: 1. po tom, ato ne priznaje strogu diferenciaciju izmeu ordre naturel i ordre positif; 2. po tom, ato ne priznaje, da je privatno vlastni tvo bo~anskog podrietla odnosno institut prirodnog prava i 3. ato u znatnoj mjeri oslabljuje razliku izmeu produktivnog i sterilnog stale~a. Turgot priznaje, da su i obrt i industrija pa ak i trgovina bar donekle takoer produktivna zanimanja. No osobito su zanimljivi Turgotovi nazori o vriednosti i kamatama. Turgot razlikuje valeur estimative - vriednost po subjektivnoj ocjeni, koja se temelji na koristnosti i upotrebivosti gospodarskog dobra za namirenje potreba, kao i na rietkosti odnosno te~koi nabave i valeur appreciative (echangeable). To je ona vriednost, na kojoj se interesenti kod zamjene dobara stvarno slo~e ili drugim rie ima: ciena je izra~ena u onom gospodarskom dobru, koje kod zamjene stvarno dajemo za neko drugo gospodarsko dobro. Ova objektivna vriednost mora uviek odgovarati prosjeku subjektivnih ocjena (valeur estimative moyenne), tako da se subjektivna ocjena onog, koji daje, i onog, koji uzima neko gospodarsko dobro, izjedna uju. Kamate obrazla~e Turgot kao udio davatelja kredita na zaradi, koju e du~nik polu iti pozajmljenim nov anim kapitalom, a taj udio mora iznositi bar toliko, koliko bi iznosio isti prinos zemljiata, kad bi se isti kapital upotrebio u poljodjelstvu. Kamate moraju atoviae biti uviek neato viae, jer se mora dodati neka premija za riziko. Za razliku od Quesnaya odbacuje Turgot svako maksimiranje kamatnjaka po dr~avi, nego dr~i, da se visina kamatnjaka ima oblikovati po odnosu ponude i potra~nje. Bhm-Bawerk je Turgotovu teoriju kamata nazvao teorijom fruktifikacije, jer se njome razla~e zamjenbeni odnos izmeu kapitala i zemljiata. To je po BhmBawerku i slaba strana ove teorije, jer se ona kree u zatvorenom krugu: kapital - zemljiate, tako da time o biti kamata joa nije niata re eno. Turgot je prvi postavio tezu, da se nadnice redovito kreu oko minimuma egzistencije, a jednako je prvi upozorio na opadanje viaka prinosa zemlje. Opazio je naime, da susljedne investicije na zemljiatu ne daju viae nego proporcionalno niti proporcionalno poveanje prinosa, nego poveanje, koje je manje nego proporcionalno. Turgota dr~e nekim fiziokratskim eklektikom. On je doista mo~da jedini u enik Quesnayev, koji je u svojim nazorima pokazao neku samostalnost, te je u neku ruku proairio i dopunio Quesnayeve teze sa stanovitim mislima nekih predaastnika fiziokrata, napose englezkih. Meu suvremene protivnike spada u prvom redu Voltaire. On se je u razpravi L'homme aux quarante ecus ( ovjek sa 40 talira), koja je izaala anonimno g. 1768. duhovito narugao teoriji jedinstvenog poreza dokazujui, da bi po toj teoriji mali seljak sa 40 talira rente od svog zemljiata morao plaati polovicu kao porez, dok veliki posjednik sa 400.000 talira rente ne bi plaao niata. Gotovo istodobno oatro je pobijao fiziokratsku tezu o poljodjelstvu kao jedinom produktivnom zanimanju ve spomenuti napuljski diplomat Fernando Galiani u razpravi: Dialogues su le commerce des bleds (London 1770.). Galiani tu pobija fiziokratsku tezu o slobodi trgovine ~itom, a osim toga dokazuje, da je u itavoj fiziokratskoj nauci "razum loae razlo~en, izkustvo krivo primjenjeno, a primjeri uzeti po nesli nom predmetu" (la raison mal discutee, l'experience mal apllicee, l'exemple tire d'une chose dissemblable). Po Salinu je Galiani prvi upozorio na primjenu poviestnog izkustva za prosuivanje danaanjosti time, da se iz poviesti mo~e nau iti primjereno postupanje u danaanjosti, ako se uzmu u obzir svi odgovarajui politi ki i drugi kriteriji. Daljnji su va~ni kriti ari fiziokrata bili braa Bonnot, stariji poznat pod imenom abb de Mably (17091785.), a mlai pod imenom Condillac (17141780.). Mably je u polemi koj razpravi: Doutes proposes aux philosophes, economistes sur l'ordre naturel et essentiel des societes politiques (Paris 1768.) pobijao sadr~aj Le Merci rove razprave: L'ordre naturel et essentiel des societes politiques (1767.) te je naro ito dokazivao, da privatno vlastni tvo nije institut bo~anskog, prirodnog poredka i kao takav nepovrediv, ve da naprotiv prirodi u na elu viae odgovara zajedni ko vlastni tvo. Zajedni ko se vlastni tvo ne mo~e samo zato o~ivotvoriti, jer je privatno vlastni tvo suviae uvrie~eno. Mably je svojim nazorima donekle predte a socialista. Condillac je opet razpravom: Le commerce et le gouvernement consideres relativement l'un a l'autre (1776.) do kraja oborio fiziokratsku tezu o izklju ivoj produktivnosti poljodjelstva i dokazao, da su i obrt i industrija jednako produktivni. Osim toga je Condillac znatno usavraio teoriju vriednosti svog vremena dokazujui, da se vriednost stvara na jednoj strani od individualne koristnosti, a na drugoj od uzporeivanja individualnih koristnosti u zamjenbenom prometu. Condillac je kona no svojim djelom: Traite des sensations (1754.) prenio u Francuzku Humeovu senzualisti ku filozofiju, prema kojoj su svi intelektualni procesi (sjeanje, maata, pa~nja, prosuivanje) samo transformirani osjeaji odnosno refleks onoga, to smo predhodno stvarno osjetili. Od protivnika fiziokrata treba jo spomenuti i Jacquesa Neckera (1732-1804.), koji je svojom razpravom: Sur la legislation et le commerce des grains (Paris 1775.; do 1788. izala je ova razprava u dvadeset izdanja) napose pobijao fiziokratsku tezu o slobodi trgovine ~itom i dokazivao, da ~itni re~im treba udeaavati prema prilikama i potrebama pojedine zemlje i pojedinog vremena. Zna ajno je bez sumnje, da ni Quesnayev u enik Turgot, ni protivnik fiziokrata Necker, nisu na polo~aju ministra financija uspjeli raztjerati oblake revolucije, koja je doskora uniatila cieli francuzki ancien regime i sve politi ke i gospodarsko-politi ke temelje, na kojima je po ivao. Ova nas konstatacija mo~da najbolje upuuje na izpravno razumievanje i ocjenjivanje fiziokratske nauke. Quesnay je kao dvorski ovjek i pronicavi konzervativac htio isto, ato i merkantilisti ki orientirani Necker: htjeli su spasiti jedan politi ki i dru~tveni poredak, kojemu su se temelji ljuljali ve od po etka XVIII. stoljea, od zadnjih godina vladanja Ljudevita XIV. Quesnay je u tu svrhu htio posvetiti privatno vlastni tvo, proglasivai ga nepovredivim atributom bo~anskog poredka, te je iznio misao o iziklju ivoj produktivnosti poljodjelstva htijui o ito na taj na in u vrstiti dru~tveni poredak svoga vremena. Mislio je o igledno, da je priznanje primata poljodjelstvu najsigurnije jamstvo za odr~anje stalnosti gospodarskih, a time i politi kih odnosa. Quesnay je pritom o ito previdio, da je u eri jakog razvoja industrijske djelatnosti u Francuzkoj, koju je podupirala vlada joa po evai od Colberta, bilo nemogue u initi korak natrag i bazirati cielo gospodarsko zbivanje manje ili viae izklju ivo na poljodjelstvu. A baa je tako i epigon merkantilizma Necker previdio, da se u okviru merkantilizma viae nije mogla nai nikakva nova misao, koja bi mogla sprie iti politi ki slom sustava vladanja ondaanje Francuzke. Zato je razumljivo, da su napori fiziokrata u praksi bili efemerni, te nisu imali ni prolaznih uspjeha. Naprotiv vidimo, da je pokuaaj pretjerano jakog fundiranja privatnog vlastni tva na bo~anskom poredku odmah izazvao reakciju. Najprije je Mably osporio prirodnopravni karakter ustanove privatnog vlastni tva, a malo kasnije je Brissot de Warville u djelu: Recherches philosophiques sur le droit de propriete et sur le vol consideres dans la nature et dans la societe izbacio mnogo prije Proudhona krilaticu: la propriete c'est le vol i time otvorio debatu o umjestnosti ili neumjestnosti privatnog vlastni tva odnosno o umjestnom ili primjerenom sadr~aju pojma privatnog vlastni tva. Ova je debata, kako znamo, ostala na dnevnom redu u teoriji i politi koj borbi sve do naaih dana. Dok su u starom vieku, kako smo vidjeli, neki filozofi stavljali privatno vlastni tvo u pitanje ne s glediata socialne pravde, nego s glediata, da privatno vlastni tvo ovjeku smeta ili mo~e smetati kod polu enja unutarnjeg savraenstva, dotle je srednjovjekovna kraanska filozofija ograni avala sadr~aj pojma privatnog vlastni tva, jer ga je prosuivala instrumentalno, naime s glediata mogunosti ostvarenja transcedentanog ideala. Sada se meutim ovo pitanje postavlja sasvim drug ije: da li je naime ustanova privatnog vlastni tva ona brana, koju treba poruaiti, a da se uzmogne izkorieniti nepravda postojeeg druatvenog poredka i organizirati jedan pravedniji i bolji dru~tveni poredak. Fiziokratska je nauka, kako vidimo, imala vrlo razli ito zna enje za kasniji razvoj gospodarske misli. Ono, ato je bilo u njoj izgraeno, kao sredstvo za rjeaavanje prakti nih politi kih problema ondaanje Francuzke (porezna reforma, teza o izklju ivoj produktivnosti zemljiata), propalo je vrlo brzo i bez traga, jer se je pokazalo promaaenim i nedjelotvornim. Ono pak, ato je u njoj re eno o nepovredivoj svetosti privatnog vlastni tva, potenciralo je reakciju u protivnom smislu dajui poticaja debati o umjestnosti i opravdanosti privatnog vlastni tva uobe. Trajnu vriednost imaju fiziokratske misli u sliedeem: u tome, da je fiziokratska nauka prviput u poviesti izgradila misao o samostalnosti gospodarskog zbivanja i o autonomnoj, endogenoj zakonitosti tog zbivanja; da je barem pokuaala tu zakonitost odkinuti od promjenljivih elemenata poviestnog razvoja time, da je izticala, da su zakoni gospodarskog zbivanja vje ni i nepromjenljivi bez obzira na razne oblike dru~tvene strukture i politi ke organizacije. Dok je po mialjenju merkantilista dinamizam gospodarskog ~ivota u na elu neograni en, te ga dr~avna vlast mo~e upuivati razli itim pravcima, fiziokrati su prvi, koji su taj dinamizam sveli na stalni obru  jednogodianjeg proizvodnog razdoblje, unutar kojeg se on o ituje uviek na jednaki na in. Fiziokrati su prvi odvojili gospodarstvo od dr~ave. Time su izazvali mo~da najvei preokret ljudske misli na ovom podru ju, i to je mo~da najvea umna tekovina fiziokratske nauke. Za filozofe staroga vieka bila je problematika gospodarstva trajno povezana etikom, skolastici su je vezali uz etiku i uz dr~avu, a merkantilistima je bila neodtuivi sastavni dio djelatnosti dr~ave odnosno vladara; da je izti ui, doduae u pretjeranom smislu, primat poljodjelstva utvrdila injenicu, da agrarna proizvodnja podle~i posebnim zakonima, koji se u stanovitom pogledu bitno razlikuju od zakona, koji vriede za neagrarnu proizvodnju. Daljnji je posljedak ove konstatacije, a za ovje anstvo ima poljodjelstvo uviek i svagdje posebno vee zna enje, negoli sve druge grane gospodarske djelatnosti. ovjek je kod namirivanja svojih gospodarskih potreba uviek i svagdje u prvom redu ovisan o na inu i intenzitetu obradbe zemlje. Druga iji odnosi mogu postojati jedino kod nomadskih naroda ili kod naroda na najni~em stupnju kulture, a takvi odnosi danas kod skupnog prosuivanja gospodarske problematike jedva mogu doi u obzir. II. GOSPODARSKI LIBERALIZAM 1. Adam Smith Aber das ist gerade die bergeschichtliche, immer wieder neue Kraft des Liberalismum, dass er den Religionen und Lebensphilosophie verwandt immer nur das allgemeine Prinzip der Befreiung der in ihrer Entwicklung Gechemmten (mgen es Brger oder Arbeiter, Knstler oder Kauflute, Aristokraten oder Proletarier sein) anstrebt, dass er flle und Manigfaltigkeit anregen will, wo Starrheit und Gebundenheit ist. Dieses scheinbar unkonkrete Formprinzip fllt sich, je nach den Anforderungen des Zeitalters mit neuem Inhalte und kann heute die als Ausbeuter bekmpfen, denen es einst zur sozialen Geltung verholfen hat; es kann fr die Rechte and Ansprche von Gruppen eingesetzt werden, die man vordem zu vernachlssigen Grund hatte. Missbrauch ist stets mglich, aber korri gierbar. Man kann einen grossen Gegenstand nicht deshalb aufgeben, weil er in falsche Hande geraten ist. Man kann nur wachsam sein, dass sich diese Hande nicht an ihm vergreifen. (Leopold von Wiese u studiji: Gibt es noch Liberalismus? u spomenici, izdanoj prigodom osamdesetog roendana prof. Luja Brentana, Mnchen-Leipzig 1925. I.sv.str.20.). No society can surely be flourishing and happy, of which the far greater part of the members are poor and miserable. (Adam Smith: An inquiry into the nature and causes of wealth of nations; l.knj.8.pogl.). Adama Smitha prati sudbina svih velikih pisaca. Njihova su naime djela priznata klasi nima, njihovi brojni i raznovrstni sljedbenici, pristaae, epigoni, protivnici, reformatori, eklektici i kriti ari tuma ili su ih svaki na svoj na in. Tako se esto dogaa, da se pobornici najsuprotnijih nazora pozivaju na jednog istog klasi nog autora i odkrivaju u njem argumente za svoja posve opre na izlaganja. Stara rie : la glose est pire que le texte - vriedi i ovdje. Ovo je potrebno predhodno spomenuti, ako hoemo makar i u najkraim crtama objektivno prikazati sadr~aj i zna enje Smithova glasovitog djela: Iztra~ivanje o prirodi i zrocima bogatstva naroda (An inquiry into the nature and causes of the wealth of nations; I. izdanje London 1776., 5. posljednje izdano za pia eva ~ivota, London 1789.). Tri su temeljne zasade Smithova glavnog djela i njima je kao crvenom niti protkan cieli sustav njegova iztra~ivanja i izlaganja. Te su zasade 1. na elo podjele rada; 2. na elo osobnog probitka (self-interest), koje je obi i stalni poticaj sveukupnog gospodarskog rada i zbivanja, i 3. narodno je bogatstvo skup godianjeg produktivnog rada naroda, koje se poveava onim ato radu dodaje sama priroda u obliku iste zemljiatne rente. Smith prou ava postavljene probleme onim redom, kojim su navedeni u naslovu njegova djela. Ponajprije definira pojam bogatstva naroda uvenom prvom re enicom uvoda prve knjige: Godianji je rad svakog naroda onaj fond, koji ga izvorno obskrbljuje svim potrebama i udobnostima ~ivota, koje narod godianje troai; a taj fond sastoji uviek ili od izravnog rezultata tog rada ili od onog, ato je time kupljeno od drugih naroda. Ovom radu treba dodati one vriednosti, koje ovjek dobiv bezplatnim, neplaenim djelovanjem prirodnih sila (powers of nature), koje stvaraju nove vriednosti kod obraivanja zemljiata u obliku iste zemljiatne rente (II. knj. 5. pogl. Cannan i. str. 344). Bogatstvo naroda predstavljaju sve one vriednosti, koje su stjecajem rada i prirode proizvedene u toku jedne godine. Ako je rezultat vei od onog polu enog u predhodnoj godini, narodno se je bogatstvo povealo, a ako je manji, narodno se je bogatstvo smanjilo. Na taj je na in Smith definirao pojam narodnog bogatstva i dao mu to an sadr~aj, a ujedno je time dao i mjerilo za prosuivanje kretanja tog bogatstva. Rad i darovi prirode su po Smithu jedini prvotni elementi, iz kojih se stvara i na kojima po iva sveukupno narodno bogatstvo. Time je opisan sadr~aj pojma narodnog bogatstva i ujedno dan odgovor na drugo temeljno pitanje iz naslova Smithova djela. Izpitujui uzroke narodnog bogatstva - trei problem iz naslova svog djela - dokazuje Smith, da sve uzroke stjecanja narodnog bogatstva, dakle sve uzroke i poticaje za gospodarski rad treba svesti na spomenuta dva prvotna na ela: 1. na elo podjele rada i 2. na elo osobnog probitka. Na elo podjele rada je po Smithu posljedica priroene te~nje ovjeka za zamjenom. Gonnard vidi u toj Smithovoj tvrdnji obrtanje uzro ne povezanosti. Izgleda meutim, da to nije sasvim to no. Smith ustanovljuje, da je razlika izmeu ovjeka i ~ivotinje u pogledu namirenja ~ivotnih potreba u tome, ato je svaka ~ivotinja, kad je podpuno razvijena, u stanju da se sama obskrbi neovisno od svake druge ~ivotinje iste vrste, dok je ovjek po prirodi stalno upuen na pomo ili suradnju svog bli~njeg, a tu pomo ne mo~e o ekivati jedino na temelju blagohotnosti svog bli~njeg. Odtud sliedi, da je podjela rada posljedica jednog prirodnog ili priroenog svojstva ovjeka. Na elo podjele rada ima po Smithu svoj biolo~ki korien. No ovjek kao misaono bie izkoriauje to svojstvo tako, da s pomou podjele rada izgrauje obseg dohvatnog namirenja svojih gospodarskih i drugih potreba u sve veim dimenzijama. Glasovit je Smithov primjer o izraivanju igla pribada a (I.knj. 2. pogl.). Time, ato je radni postupak oko njihove izradbe razlo~en na 11 raznih radnih jedinica, omoguena je nerazmjerno br~a, lakaa i vea proizvodnja. Podjelom rada poveava se dakle izdaanost rada, a time se poveava i blagostanje. Podjela je rada pak u iole znatnijem obsegu mogua samo onda, ako postoji neko tr~iate. Tr~iate je po Smithu nu~dni korelat postojanja i primjene podjele rada, jer se bez tr~iata ne bi mogao odrediti obseg proizvodnje, a ni na in ni smjer potrebne podjele rada. Za pravilno pak djelovanje tr~iata neobhodno je po Smithu potreban novac kao sredstvo za vraenje zamjene upotrebom nekog obeg, objektivnog mjerila svih proizvedenih vriednosti, koje su predmet zamjene, te dolaze na tr~iate. Tr~iate i novac su prema tome po Smithu logi no nu~dne posljedice primjene na ela podjele rada. Smithova pak koncepcija o biolo~kom korienu na ela podjele rada vodi do zaklju ka, da cjelokupno gospodarsko zbivanje ima u sebi neki spontanitet, tj. ono se odvija pod monim i stalnim, iako ne uviek vidljivim utjecajem djelovanja priroene ljudske te~nje za zamjenom, te isto tako priroenog svojstva ovjeka, da je kod zadovoljavanja pojedinih gospodarskih potreba i ~ivotnih ciljeva uviek u veoj ili manjoj mjeri upuen na pomo i suradnju drugih ljudi. Zbog toga se Smithova koncepcija o temeljnim poticajima socialno-gospodarskog zbivanja naziva individualisti ko-sociolo~kom. Druga je Smithova temeljna zasada na elo osobnog probitka (self interest). Ono je izra~eno u poznatoj izreci u I.knj. 2. pogl. gdje se ka~e: "Ne o ekujemo naa ru ak od dobrohotnosti mesara, pivara ili pekara, nego odtud, ato oni vode ra una o svojim vlastitim probitcima; ne obraamo se njihovu ovjekoljublju, nego njihovu samoljublju, i ne govorimo nikad o naaim potrebama, nego o njihovoj koristi. Jedino prosjaku mo~e odgovarati, da uglavnom ovisi o dobrohotnosti svojih sugraana. Na drugom mjestu na elo, da je osobni interes vrhovni i glavni poticaj svemu gospodarskom radu, izra~eno ovim rie ima: "Svaki se ovjek stalno trudi, da pronae najkoristniju upotrebu za svaki kapital, kojim razpola~e. Pred o ima mu je doista njegova vlastita korist, a ne korist zajednice. Meutim ga nastojanje oko vlastite koristi prirodno il - bolje rei - nu~dno vodi do toga, da daje prednost onoj upotrebi kapitala, koja je najkoristnija za zajednicu... Obenito, doista pojedinac niti ~eli promicati obi interes, niti zna, u kojoj ga mjeri unapreuje... I time, ato svoj radinost udeaava tako, da mu proizvodi imadu najveu vriednost, on ima pred o ima jedino svoj dobitak i njega pritom, kao i u mnogim drugim slu ajevima, vodi neka nevidljiva ruka prema cilju, koji nije bio dio njegove namjere. ... Time, ato unapreuje svoj vlastiti probitak, on esto unapreuje probitak zajednice djelotvornije negoli onda, kad ga stvarno ~eli unapriediti." Na drugom mjesto izra~ava Smith istu misao ovako: "Prirodno je nastojanje svakog pojedinca, da poboljaa svoje toliko sna~no na elo, da je sam po sebi i bez i ije pomoi sposoban, da - ukoliko mu je dozvoljeno djelovati u slobodi i sigurnosti ne samo dovede zajednicu do bogatstva i blagostanja, nego i da prebrodi stotinu nezgodnih zapreka, kojima ludost ljudskih zakona pre esto zakr uje njegovo djelovanje; premda je u inak ovih zapreka uviek manje ili viae taj, da suzuje slobodu zajednice ili smanjuje njezinu sigurnost." (IV.knj.5.pogl.) Na elo osobnog probitka djeluje prema tome prema Smithovu shvaanju jednako kao i na elo podjele rada sa stanovitom spontanoau, poato izvire takoer iz jedne obenite, priroene i prema tomu uviek djelotvorne te~nje svakog ovjeka. Zadovoljavanje osobnog probitka nema meutim po Smithu antisocialni u inak, ve naprotiv ostvaruje bar uglavnom i ono, ato je probitak svih ljudi odnosno zajednice. Na taj na in ne dolaze u sukob interesi pojedinca i interesi zajednice, ni individualisti ko ni kolektivisti ko na elo, nego se svi opre ni interesi usklauju u jednom optimalnom blagostanju za pojedinca i za zajednicu. Prema tome djeluje egoisti no na elo osobnog probitka uviek istodobno i usporedno u pravcu polu ivanja optimalne koristnosti za sve lanove ljudske zajednice. Da pritom na elo podjele rada igra veoma va~nu ulogu, posve je jasno. Stoga valja zaklju iti, da je Smith za staru antitezu: gospodarstvo - etika naaao novu formulu. Dok su klasi na filozofija i kraanska filozofija nastojali, da gospodarsko zbivanje podvrgnu etici, a merkantilisti sviestno ili nesviestno eliminirali etiku iz gospodarskog zbivanja, Smith je formulirao neku sintezu izmeu ljudskog egoizma kao temeljnog poriva gospodarske djelatnosti i moralnih na ela tako, da je izgradio tezu, da egoizam u gospodarskom zbivanju djeluje ujedno koristno za ljudsku zajednicu, dakle proizvodi jedan u inak, koji je s eti kog glediata pozitivan. Hasbach je to izrazio tako, da po Smithu postoji prestabilizirani sklad izmeu onog, ato je koristno, i onog, ato je moralno. Tvrdi se, da Smithove temeljne misli o gospodarstvu imaju svoj korien u deisti koj filozofiji ili pak u Quesnayevoj premisi obeg prirodnog poredka. Nama se ini, da se nijedno ni drugo mialjenje ne mo~e podpuno osloniti na pravi smisao Smithova izlaganja. ini se, da e biti to nije, da Smithove temeljne misli imaju svoj korien u stanovitim biolo~kim i psiholo~kim ili - to nije - sociobiolo~kim elementima. I egoizam i na elo podjele rada djeluju spontano i obenito kao izra~aj prirodnih svojstava svih ljudi. Prema tomu ne djeluju tu neke viae sile u smislu deizma odnosno u smislu fiziokratskog Bogom odreenog prirodnog poredka. Stoga se ne mo~e opravdano tvrditi, da je Smith preuzeo glediate deizma ili glediate fiziokrata. Njegova je koncepcija samostalna, iako je mo~da naoko i u stanovitom pogledu srodna s navedenim teorijama. Ovakvim se prosuivanjem ujedno rjeaava i suprotnost, koja postoji izmeu temeljne koncepcije Smithova Iztra~ivanja i one, izra~ene u njegovoj teoriji moralnih osjeaja. Smith smatra naime, kako smo vidjeli u Iztra~ivanju, egoizam, te~nju za osobnim probitkom, temeljnim poticajem ljudskog rada, dok u teoriji moralnih osjeaja smatra temeljnim poticajem dobrohotnost (benevolence), koja je odraz osjeaja simpatije, po kojoj ljudi prosuuju sve pojave ~ivota i djelatnost drugih ljudi, te stvaraju sud o njihovoj moralnoj kategorizaciji. Kako smo vidjeli, egoizam pojedinca daje, kad je skupno izra~en, u gospodarskom zbivanju ciele zajednice rezultate, koji su koristni cieloj zajednici. Rezultat je eti ki pozitivan. Dobrohotnost pak, utemeljena na osjeaju simpatije, djeluje, razumije se, u jednakom pravcu obe koristnosti. Razlika je samo u tome, ato se na elo dobrohotnosti u gospodarskoj sferi javlja samo u u inku, u rezultatu, dok u ostalim sektorima dru~tvenog ~ivota djeluje odnosno ima djelovati sviestno i a priori. I tu dakle postoji most, koji spaja naoko opre na glediata, ato ih je Smith izradio u svoja spomenuta dva djela, te ju mnogi smatraju nerjeaivom i dokazom, da je Smithova gospodarska filozofija loae fundirana, te je prema tomu neizpravna ili u najmanju ruku problemati ne vriednosti. Prema tomu je po Smithovu gledanju gospodarska djelatnost ovjeka po svom korienu eti ki indiferentna, a zasnovana je na posebnim priroenim te~njama i svojstvima svih ljudi, dok joj je u inak na kraju krajeva eti ki pozitivan. No pritom valja iztaknuti, da Smithova teza o osobnom probitku kao temeljnom poticaju gospodarske djelatnosti nije ni absolutna ni jednostrana. Iz mnogih se mjesta njegova Iztra~ivanja vidi, da je Smith dopuatao, da u jednu ruku i u gospodarstvu eae dolaze do izra~aja i altruisti ki motivi, a u drugu ruku je predviao, da te~nja za osobnim probitkom ne vodi do rezultata, koji su uviek i bezuvjetno u interesu zajednice. Tako primjerice osuuje Smith sebi nu gramzivost trgovaca i industrijalaca. Jednako smatra on u protimbi s Humeom opravdanim i potrebnim, da dr~ava maksimira kamatnjak, a nije mu nepoznata ni injenica, da su kod radnog ugovora poslodavci i radnici partneri vrlo nejednake jakosti i da e intervencija dr~avnog zakonodavstva u radnim odnosima, ako e biti pravedna, izpasti na korist radnika, a ne na korist poslodavaca. Obi posljedak Smithove koncepcije, da je ~elja za osobnim probitkom polazna to ka sveukupnog gospodarskog zbivanja, jest misao o gospodarskoj slobodi kao najboljem sredstvu, s pomou kojeg e se blagostanje naroda o~ivotvoriti u najveem moguem obsegu. Ve u svojim predavanjima iz g. 1763. ka~e Smith: "Daleko je najbolja politika prepustiti stvari da idu svojim prirodnim tokom." Odtud sliedi, da dr~ava ima spram gospodarskog zbivanja samo tri du~nosti odnosno zadae: 1. da uva vlastiti narod od nasilja drugih naroda; 2. da uva svakog vlastitog graanina od nepravde ili smetanja od strane njegovih sugraana i 3. da podigne i podr~ava one gospodarske ustanove, koje su na korist zajednice, a pojedinci ih privatnom pobudom ne bi nikad ili bar ne bi na vrieme podigli, jer ne osiguravaju privatnom poduzetniku odgovarajuu zaradu. Meutim i ovdje ne zaboravlja Smith, da na elo gospodarske slobode nije neki kategorijski imperativ, nego samo jedan obi postulat, jedna tendencija, koja odgovara prirodnim, psihi kim svojstvima ovjeka. On izriekom ka~e, da je o ekivanje, da e sloboda trgovine biti ikad podpuno provedena u Velikoj Britaniji, baa tako absurdno, kao kad bi se o ekivalo, da e se u njoj ikad o~ivotvoriti Oceana ili Utopija. Mislimo, da je time dosta jasno izra~eno, da Smith nije nipoato sveo ulogu dr~ave na du~nost noobdije, kako je kasnije rekao Lassalle i kako su kasnije tvrdili neki ekstremni sljedbenici gospodarskog liberalizma. Smith je o igledno mislio, da e se gospodarska djelatnost pod slobodnim djelovanjem vrhovnih na ela osobnog probitka i podjele rada regulirati i usmjeriti prema optimalnom stanju blagostanja uglavnom po sliedeim momentima: slobodom utakmice, koja treba da stalno pro~ima cielo gospodarsko zbivanje i ne smije po Smithovu shvaanu nigdje i ni im biti bitno ograni ena; time, ato e opet djelovanje priroenih i spontano djelatnih psihi kih svojstava ovjeka biti kod svih zamjena u gospodarstvu ostvareno na elo izjedna enja interesa obiju partnera, Smith to izra~ava ovako: ako dva ovjeka sklope kakav posao, onda je to bez dvojbe koristno za obojicu. Jedan ima mo~da viae od jedne vrste robe, no ato mu treba, i zato zamjenjuje stanovitu koli inu te robe s drugim za koju drugu robu, koja e njemu biti viae koristna. Drugi pristaje na pogodbu s istim ra unom i na ovaj je na in uzajamna trgovina probita na za obojicu. I Smith odmah dodaje: slu aj je posve isti izmeu dvaju naroda. Time je osobito iztaknuta gospodarsko-politi ka bezvriednost teorije trgovinske bilance i svih mjera dr~avnog intervencionizma na gospodarskom podru ju iz razdoblja merkantilizma, koju je kasnije Smith obairno oborio u IV. knjizi Iztra~ivanja; i time, ato e se pod re~imom gospodarske slobode i slobodnog djelovanja na ela osobnog probitka u neku ruku automatski ostvariti optimalna razdioba prihoda narodnog gospodarstva paralelno s polu enjem optimalnog stupnja blagostanja. "Nijedna zajednica ne mo~e zacielo biti u cvatu ni u srei, iji su lanovi najprete~nijim dielom siromaani i bijedni. Osim toga je samo pravi no, da oni, koji hrane, odievaju i stvaraju stan za cielo narodno tielo, treba da imaju toliki udio na rezultatu svog vlastitog rada, da sami budu bar donekle dobro hranjeni, odjeveni i nastanjeni. Trea je temeljna Smithova zasada ta, da je narodno bogatstvo rezultat jednogodianjeg rad naroda i onoga, ato tom radu dodaje sama priroda. Va~nost ove Smithove koncepcije mo~da se ne ocjenjuje uviek onako, kako to ona zaslu~uje. Smith je time unio u prou avanje gospodarskog ~ivota sliedee misli: da se cjelokupno gospodarsko zbivanje odvija i obnavlja unutar stanovitog vremenskog razmaka (periodicitet gospodarskog zbivanja), koje ujedno slu~i mjerilom za poredbeno prosuivanje gospodarskog ~ivota kao cjeline i pojedinih pojava, te da gospodarski ~ivot treba prosuivati sinteti ki i sinkronisti ki, tj. da sve mnogovrstne pojave gospodarskog ~ivota, koje se odvijaju u isto vrieme, predstavljaju jednu cjelinu. Ova cjelina ima stanovite zna ajke, koje nisu vidljive ni doku ljive, kad se pojedine funkcije gospodarskog zbivanja, kao proizvodnja ili potroanja ili cirkulacija ili razpodjela gospodarskih dobara, promatraju svaka za sebe. I u tom se je pogledu tvrdilo, da je Smith preuzeo Quesnayevu zasadu o jednogodianjem prinosu poljodjelstva kao temelju za prou avanje gospodarstva. No i to nije posve to no, jer je Quesnay imao pred o ima jedino i izklju ivo stvarala ki rad ovjeka i prirode u poljodjelstvu, dok Smithova koncepcija obuhvaa sve stvarla ke elemente ljudskog rada u svim njegovim oblicima, a uz to i darove prirode. Smithova je dakle koncepcija bez sumnje aira i odgovara stvarnosti. Misao pak o sintetskom i sinkronisti kom obuhvaanju cjelokupne gospodarske djelatnosti unutar stanovitog vremenskog razdoblja bez sumnje je nova, te nije prije Smitha bila joa nigdje podpuno izgraena. Podrobnija analiza sadr~aja Smithova glavnog djela odvela bi nas predaleko. Zato emo se ograni iti na to, da u najkraim potezima prika~emo nekoliko najbitnijih odnosno najzna ajnijih misli. U prvoj knjizi razpravlja Smith o temeljnom inbeniku, o kojem ovisi bogatstvo naroda, i dokazuje, da je taj inbenik, kako smo ve naveli, podjela rada. O podjeli rada ovisi njegova izdaanost, a podjela rada opet je u funkcionalnom odnosu spram tr~iata. Podjela rada nema smisla i ne mo~e postojati, dok ne postoji tr~iate. A obseg, razvoj i razgranjenost tr~iata uvjetuje obseg i na in podjele rada. Postojanje pak tr~iata zna i, da postoji stalna i kontinuirana zamjena dobara i usluga, koja karakterizira ~ivot cielog narodnog gospodarstva. Ciela je zajednica ljudi uzajamno povezana kao "zamjenbena zajednica", a zamjenbeni je promet okostnica cielog gospodarskog ~ivota. Na tr~iatu se roba zamjenjuje po stanovitom mjerilu i tako se oblikuje vriednost i ciena. Smith razlikuje tr~nu i prirodnu cienu. Tr~na ciena zavisi o prilikama na tr~iatu, a prirodna o proizvodnim troakovima. Prirodna se i tr~na ciena ne mogu nikad trajno i bitno razilaziti. Problematika vriednosti i ciena dovodi Smitha na jednoj strani do analize novca, koji je bezuvjetno potreban instrument tr~iatnog gospodarstva, a na drugoj do analize same vriednosti odnosno ciene. Prirodnu, realnu cienu definira Smith na razli ite na ine. Ta je ciena ili ona koli ina rada, koja je potrebna za proizvodnju stanovitog gospodarskog dobra ili ona koli ina rada, koju stanovito gospodarstvo priateuje svom posjedniku, ili kona no ona koli ina rada, koju mo~e posjednik nekog gospodarskog dobra nametnuti drugomu. Smith ve izti e element koristnosti kao onaj, koji stvara sud o vriednosti stanovitog gospodarskog dobra, ali opa~a, da ima gospodarskih dobara, koja su veoma koristna, a da zato ipak nemaju nikakvu ili samo vrlo malu vriednost. U primitivnom, naturalnom gospodarstvu, gdje nema privatnog vlastni tva ni tr~iata, prosuivala se je vriednost svih gospodarskih dobara jedino po koli ini rada, koja je potrebna za proizvodnju pojedinog dobra. im se je meutim gospodarski ~ivot malo viae diferencirao, te je stvoreno privatno vlastni tvo i tr~iate, nije viae mogao rad ostati jedinim mjerilom vriednosti, jer su vlastnici zemlje i kapitala tra~ili za sebe stanoviti dio proizvedenih dobara i vriednosti kao naknadu za svoje vlastni tvo. Osim toga izti e Smith, da rad i sam po sebi ne mo~e poslu~iti kao objektivan element za prosuivanje vriednosti, jer su razne vrste rada po intenzitetu i kvalifikaciji vrlo razli ite. Odtud sliedi: 1. da kod stvaranja vriednosti i ciene sudjeluju u tr~iatnom gospodarstvu uviek pored rada odnosno nadnice joa dva inbenika: zemljiatna renta i zarada vlastnika kapitala odnosno poduzetnika (kamate odnosno poduzetni ka nagrada) i 2. kod stvaranja vriednosti odnosno ciene predstavlja rad komponentu promjenljive veli ine. Daljnja je konzekvencija ovog shvaanja, da se cjelokupni jednogodianji proizvod rada i zemlje, izra~en u cieni tog jednogodianjeg proizvoda, dieli na tri diela: po jedan dio odpada na zemljiatnu rentu, na nadnice i na zaradu (kamate od glavnice i nagrada poduzetnika). Prema tome imaju i svi prihodi svih pojedinaca svoj izvor u jednom od ova tri temeljna elementa. Iznos ukupnog godianjeg proizvoda ovisi o stupnju poduzetnosti o izdaanosti rada, dok se udio glavnih triju komponenata, od kojih se sastoji ciena mo~e razli ito oblikovati prema djelovanju stanovitih gospodarskih inbenika. Nadnice moraju po Smithu u sustavu gospodarske slobode biti tolike, da odgovaraju socialnom, a ne fiziolo~kom minimumu egzistencije, a mogu biti i viae, ako se narodno gospodarstvo povoljno razvija, tj. ako se narodno bogatstvo poveava. "Isti razlozi - ka~e Smith - koji poveavaju ili smanjuju zaradu kapitala, poveavaju ili smanjuju i nadnice, a to zna i, da i nadnice ovise o tom, da li narodno gospodarstvo napreduje, nazaduje ili stagnira (I.knj.2.pogl.). Treba spomenuti, da Smith ovdje analizira i ona svojstva samog rada, koja utje u na njegovu vriednost, tj. na oblikovanje nadnice. Smith navodi pet nutarnjih kriterija samog rada, koji djeluju na veli inu nadnice. To su 1. ugodnost ili neugodnost samog rada, 2. okolnost, da li se odnosni rad mo~e lako i jeftino nau iti ili je zato potreban velik trud i dugo u enje, 3. stalnost ili nestalnost mogunosti zaposlenja u stanovitom radu, 4. stupanj povjerenja ato ga treba pokloniti onima, koji vrae stanovit rad, i 5. vjerojatnost ili nevjerojatnost uspjeha u stanovitom radu. Smithova razlaganja o stvaranju ciena i njihovim sastavnim dielovima bez sumnje su oatroumna i zahvaaju svestrano u problem. Ve je spomenuto, da Smith posebno izti e, da narodno gospodarstvo mo~e napredovati samo onda, ako prete~ni dio pu anstva, u prvom redu radni tvo, ne bude u biedi, kao i to, da je tjesnogrudna gramzivost trgovaca i tvorni ara atetna za zajednicu, dakle za cielo narodno gospodarstvo, dok s druge strane Smith osuuje merkantilisti ke taksacije nadnica kao i sve mjere, koje se protive slobodnoj cirkulaciji rada. Samo se iz Smithova razlaganja to no ne vidi, kako e se ove suprotnosti u praksi uskladiti. Zato su mnogi kasniji pisci, meu njima i Gonnard, iztaknuli, da Smithova teorija ciena i nadnica nije ni jedinstvena, ni koherentna, ni dovoljno jasna. Vjerojatno je Smith dr~ao, da e se suprotnosti kod podjele prihoda narodnog gospodarstva takoer automatskih izgladiti uslied prirodne cirkulacije u svakom naprednom narodnom gospodarstvu. Tokom ovog razvoja imali bi se psiholo~ki elementi te~nje za osobnim probitkom svakog pojedinca postepeno harmonizirati s istovrstnim te~njama svih ostalih pojedinaca u okviru narodno-gospodarske cjeline. U prilog ovakvog tuma enja govori primjerice Smithova izreka: "Poveanje nadnice istodobno je i u inak poveanja bogatstva i uzrok za porast pu anstva." (I.knj.8.pogl. Cannan I.str.83). Smith je zauzeo svoje glediate i u pitanju prirodne miene pu anstva. On osobito izti e represivno djelovanje siromaatva na porast pu anstva, kao i povoljan u inak poveanih nadnica u tom pogledu. Njegove su misli u jednom i u drugom pravcu vraile bez sumnje jak utjecaj na teoriju, koju je razvio Malthus. Osobito je zna ajno, da Smith predvia, da nedostatak sredstava za ~ivot ograni uje mogunost mno~enja ljudi te sili roditelje, da uniate velik dio djece roene u plodnim brakovima (by destroying a great part of the children which their fruitful mariages produce - I.knj.8.pogl.). Smithovo glediate o populacionistici zna i bez sumnje definitivno kidanje s tezom gotovo svih merkantilista, da je jako mno~enje pu anstva preduvjet, upravo neobhodno potrebni "ljudski substrat" za mno~enje bogatstva. U drugoj knjizi razmatra Smith pet problema: 1. prirodu i podjelu kapitala; 2. novac i metode, s pomou kojih se posredovanjem banaka mo~e nov ani kapital koristno upotrebiti u narodnom gospodarstvu; 3. akumulaciju kapitala, koja je vezana na upotrebu produktivnog rada; 4. razloge poveavanja i smanjivanja kamatnjaka i 5. usporedne koristi razli itih metoda upotrebe kapitala. U prvom redu razla~e Smith postanak kapitala, koji ima svoj krajni izdanak opet u podjeli rada, poato podjela rada vodi nu~dno do toga, da stanovita gospodarska dobra budu proizvedena u veim koli inama i mnogo prije, no ato e postati predmetom zamjene i potroanje. Tu su razlo~eni oblici stalno ulo~enog i kolajueg (pokretnog) kapitala kao i postanak kapitala, koji po Smithu predstavlja onaj dio imovine pojedinca, koji nije namienjen prezentnoj potroanji, a iznosi toliko, da mo~e vlastniku odbaciti stanovit trajan prihod. Te~nja za stvaranjem kapitala po Smithu je sastavni dio te~nje za osobnim probitkom. "Na elo meutim, koje nas tjera na to, da atedimo, jest ~elja, da si poboljaamo ~ivot, ~elja, koja nas prati, iako je uglavnom mirna i bez strasti od za ea i ne napuata nas, dok ne siemo u grob". Smith izpituje s tim u svezi problematiku novca te obrazla~e kvantitetnu teoriju novca u njezinu kona nom obliku kao i funkciju zlata i srebra u valutnim sustavima. Napose dokazuje tom zgodom absurdnost teze onih merkantilista, koji su novac identificirali s bogatstvom. Dokazuje nadalje, da je i zlato samo relativno sigurno i stalno mjerilo vriednosti, poato i njegova vriednost podle~i stanovitim oscilacijama. Najstalnije bi mjerilo vriednosti po Smithu bilo ~ito, jer radnik kupuje iste koli ine ~ita uviek s istom koli inom rada. U pogledu valute, a napose u pogledu funkcije nov anica, zauzeo je Smith uglavnom ve isto glediate, koje je kasnije obairno izgradio njegov u enik David Ricardo (tzv. currency-teorija). Smith ka~e: "Papirnati novac, koji se sastoji od banknota, ato ih izdaju ljudi s nedvojbenim kreditom te su stvarno uviek odmah plative po vienju, u svakom je pogledu jednake vriednosti kao i zlatni i srebrni novac sve dotle, dok se za banknote mo~e u svako vrieme dobiti zlatni i srebrni novac". Te~nja za poboljaanjem ~ivotnog standarda stvara, kako smo ve vidjeli, kapital, no ona ga i poveava. Svako pak poveanje kapitala ima za posljedicu poveanje narodnog bogatstva i prihoda pojedinaca, pa na taj na in djeluje kapital uviek koristno u pravcu postizavanja najpovoljnijeg stanja narodnog blagostanja. Svaka upotreba kapitala u gospodarstvu stvara zaposlenje za stanovitu novu, dotle neizkoriatenu koli inu rada. Tu Smith analizira ponovno rad s glediata njegove plodonosne upotrebe u gospodarstvu, te ga dieli na produktivan i neproduktivan rad. Produktivan je rad po Smithu onaj, koji gospodarskom dobru dodaje neato na vriednosti, odnosno neato, ato se mo~e unov iti, dok je neproduktivan onaj rad, koji nema tog svojstva. U potonju kategoriju uvrauje Smith djelatnost svih javnih slu~benika, pa i vojnika, iako priznaje, da je njihov rad veoma koristan pa i potreban. Tu se, kako vidimo, Smithovo gledanje dodiruje s fiziokratskim. Smith zabacuje doduae jednostranu tezu fiziokrata, po kojoj je jedino rad u poljodjelstvu produktivan. On priznaje karakter produktivnosti i rad u obrtu, industriji i trgovini, ali ga ne priznaje djelatnosti javnih slu~benika, kune posluge itd. I tu e Smithovo pogrjeano shvaanje kao i njegovo prosuivanje vriednosti rada slu~iti polaznom to kom kasnijoj socialisti koj teoriji. Akumulacijom kapitala poveava se kapital u pravcu poveanja obsega narodnog gospodarstva, a time se usporedno i automatski poveava i narodni dohodak. Va~nu funkciju posredovanja vrae pritom banke. One same po sebi - ka~e Smith - ne poveavaju kapital, ali njihovim poslovanjem odnosno posredovanjem postaje kapital mnogo aktivnijim i produktivnijim, no ato bi bio bez njihove djelatnosti. Za zajmovni kamatnjak dokazuje Smith, da je potrebna stanovita ingerencija dr~ave, jer bi, kad bi u tom pogledu postojala podpuna sloboda, mnogo kapitala propalo u raznim neozbiljnim projektima i u poslovima raszipnika. Vrlo je zna ajno, da i ovdje Smith ne izpovieda na elo neograni ene slobode, kako mu se to esto pripisuje, ve predvia potrebu stanovite dr~avne intervencije. No isto je tako zna ajno, da Smith ne obrazla~e to ograni enje nekim socialno-politi kim motivima, nego potrebom, da se zaatiti plodonosna funkcija kapitala. Na kraju druge knjige usporeuje Smith rezultate upotrebe kapitala u poljodjelstvu, industriji, veletrgovini i sitnoj trgovini te zaklju uje, da je najpovoljnija upotreba kapitala u poljodjelstvu, i to zato, jer tu s ovjekom surauje priroda, a njezina je suradnja bezplatna. Kod svih drugih pak grana gospodarskog rada odlu uje izklju ivo ljudski rad, koji treba uviek i svagdje plaati. Smith vjeruje, da nijedan veliki narod nije ni u dugom razdoblju prosperiteta stekao toliko kapitala, da bi taj kapital bio dovoljan, da se istodobno alimentira poljodjelstvo, industrija te izvozna i prekomorska trgovina. "Poljodjelstvo mo~e - ka~e se na drugom mjestu - gotovo svagdje absorbirati mnogo viae kapitala, no ato je ikad dosad bilo poljodjelstvu namijenjeno". Smith je i ovdje pod utjecajem fiziokratske nauke, ali se ne mo~e rei, da ju je ma i djelomice usvojio. On samo dokazuje, da je investiranje kapitala u poljodjelstvo razmjerno najpovoljnije i da su mogunosti investicije kapitala u poljodjelstvu razmjerno najvee. U treoj je knjizi Smith dao poviestni prikaz gospodarske politike raznih zemalja Evrope. On upuuje na injenicu, da je kapital stvarno nacionaliziran, tj. vezan na stanovitu zemlju tek onda, kada je ulo~en u poljodjelstvo. "Trgovac nije, kako se je izpravno reklo, nu~dno graanin neke odreene dr~ave." Stoga upuuje prirodna tendencija za ostvarenjem veeg blagostanja kapital najprije poljodjelstvu, zatim industriji, a poslije toga trgovini s inozemstvom. Meutim su stvarno dr~ave izkrenule ovaj prirodni smjer unapreujui u prvom redu industriju odnosno trgovinu s inozemstvom. I tu se opet o ituje Smithova velika simpatija za poljodjelstvo, kao i njegova velika skepsa spram dr~avnog gospodarskog intervencionizma. Napose upozoruje Smith na nepoklapanje, koje esto postoji izmeu zakona, koji su na snazi, i stvarnih prilika, koje ve davno ne odgovaraju onima, za koje je odnosni zakon stvoren - a takvo je stanje bez sumnje nepovoljno za normalni razvoj gospodarstva. Osim toga izti e Smith, da "veliki narodi nisu nikad osiromaaili uslied razsipnosti ili loae uprave pojedinaca, ali se je to viaeput dogodilo uslied razsipnosti ili loae uprave dr~ave." etvrta knjiga Iztra~ivanja sadr~i Smithovu uvenu kritiku merkantilizma (prvih osam poglavlja) i fiziokratske nauke (deveto poglavlje). Obairnom analizom mnogobrojnih primjera merkantilisti ke politike iz poviesti Vel. Britanije i drugih zemalja dokazuje Smith, da ta politika nije nigdje i nikad uspjela, da stvarno povea narodno bogatstvo odnosno dokazuje, da koristi od te politike imaju samo pojedini razmjerno malobrojni stale~i (producenti obrtnih proizvoda ili trgovci), ali ta korist ide uviek na atetu airokih masa potroaa a odnosno drugih nepovlaatenih stale~a. Stvarno je meutim, veli Smith, "potroanja jedini cilj i zadatak proizvodnje i probitci proizvoditelja mogu se uzeti u obzir samo utoliko, koliko je potrebno za unapreenje probitaka potroaa a. Ova je zasada toliko sama po sebi savraeno jasna, da bi bio absurdan svaki pokuaaj dokazivanja. U merkantilnom su sustavu meutim probitci potroaa a bili gotovo stalno ~rtvovani probitcima proizvoditelja, i taj sustav, ini se, da smatra proizvodnju, a ne potroanju, vrhovnim ciljem i predmetom svake gospodarske radinosti. Mnogo je bla~a i kraa Smithova kritika fiziokratske nauke - agrikulturnog sustava, kako je on zove. Smith obara kao glavnu pogrjeaku te nauke njezinu tezu o sterilnosti trgovine i industrije. Ne mo~e se rei, veli Smith, da je obrtna i trgova ka djelatnost neproduktivna, ako samo pretvara ve prije postojee vriednosti, baa tako, kao ato se ne mo~e rei, da je sterilan brak, u kojem je roeno dvoje djece, sin i kerka, dakle samo toliko djece, koliko treba da se zamiene otac i mati. Ina e izti e Smith, da je od svih sustava politi ke ekonomije fiziokratski, unato  svojim nedostatcima, najbli~i istini, a osobito dvie temeljne misli toga sustava: misao, da u gospodarskom ~ivotu nije najva~nije stjecanje novca, ve je najva~niji rad zajednice, s pomou kojeg se svake godine obnavljaju sva gospodarska dobra, i misao, da u gospodarskom ~ivotu treba da postoji podpuna sloboda. Na temelju kritike merkantilisti kog i fiziokratskog sustava zaklju uje Smith (na kraju 9.pogl.IV.knjige) ovako: "Ako se stoga ovako podpuno odstrane svi sustavi povlaaivanja ili ograni avanja, ostvaruje se sam po sebi jasni i jednostavni sustav prirodne slobode. Svakomu je ovjeku sve dotle, dok ne krai pravne propise, ostavljena puna sloboda, da zastupa svoje vlastite probitke, da ide svojim putem i da svoju marljivost i svoj kapital takmi i s marljivoau i s kapitalom svih drugih ljudi ili drugih stale~a". Sustav prirodne slobode poslu~it e najbolje prema Smithovu nazoru mno~enju narodnog bogatstva, dakle onom vrhovnom cilju, kojemu je posveeno njegovo djelo, jer e taj sustav u najveem obsegu omoguiti napredovanje atednje i izkoriaivanje iste zemljiatne rente - dva inbenika, koji su jedini mogui preduvjeti za poveanje kapitala, a time i za poveanje prihoda i imovine narodnog gospodarstva. Kako smo s druge strane vidjeli, da Smith uvia, da i re~im podpune slobode takoer ne ostvaruje uviek optimalne rezultate za zajednicu, te Smith posebno osuuje jednostranu gramzivost trgovaca na atetu potroaa a, kao i nepravde, koje mogu nastati zbog nejednakog odnosa snaga izmeu poslodavaca i radnika, nastaje pitanje, kako treba ukloniti ovu stvarnu ili prividnu unutarnju suprotnost u Smithovim nazorima. Nama se ini, da se u sklopu Smithovih misli ova prividna suprotnost izglauje na sliedei na in: dr~avna je intervencija opravdana onda, ako je i ukoliko je potrebna za zaatitu probitaka potroaa a; dr~avna je intervencija isto tako opravdana, a eventualno i po~eljna, ako se njome upuuje pojedinac na pravilnije ili uspjeanije uvanje svojih osobnih probitaka. Kad Smith ka~e, da du~nost nadziranja radinosti pojedinca i upuivanje te radinosti na onu upotrebu, koja najbolje odgovara probitcima zajednice - predstavlja za vladara odnosno za dr~avnu vlast zadatak, koji ljudsko znanje i ljudska mudrost ne mo~e nikad podpuno izpuniti, onda smijemo odtud zaklju iti, da su baa s obzirom na Smithove izjave o zloporabama re~ima gospodarske slobode opravdane, a viaeput i po~eljne one intervencije dr~avne vlasti, kojima je svrha da upuuju pojedinca na bolje i razumnije zastupanje svojih vlastitih probitaka. Cilj je ovakve intervencije samo taj, da se u vrsti ili racionalno usavrai ona oba te~nja svakog ovjeka za poboljaanjem gospodarskog standarda, ona te~nja, koja je ionako po Smithovu naziranju priroena glavna i prirodna sila pokretnica gospodarske djelatnosti svakog ovjeka; dr~avna je intervencija potrebna i opravdana utoliko, ukoliko se radi o gospodarskim ustanovama, koje su o igledno koristne za zajednicu, a privatna ih pobuda nee ostvariti ili ih nee ostvariti u primjerenom obsegu ili u primjerenom roku, jer te ustanove nisu za privatnog poduzetnika rentabilne ili nisu dovoljno rentabilne. Peta je knjiga Smithova djela posveena problemima dr~avnih financija. Tu se razpravlja o izdatcima, koje vladar mora initi u okviru vraenja onih zadataka, za koje je nadle~an, kao i o prihodima, porezima, koje treba u tu svrhu prikupiti. Tu su iznesena poznata Smithova klasi na 4 pravila o oporezivanju: na elo proporcionalnosti, odreenosti, ugodnosti i ekonomi nosti. Osim toga razla~e Smith u V.knj. na ela o izdatcima za narodnu obranu, za pravosue i javnu upravu, za akolstvo i odgoj mlade~i uobe za crkvene ustanove, te razpravlja o reprezentativnim izdatcima vladara i o obe koristnim gospodarskim ustanovama dr~ave (izgradnja kanala, regulacija vodnih tkova, izgradnja i uzdr~avanje cesta). Nadalje su tu analizirani razni oblici poreza (zemljarina, kuarina, te evina, porez na plae i nadnice, troaarina, glavarina i porez na imovinu) te problemi dr~avnog prora una i dr~avnih dugova. Po Gonnardu su etiri temeljne zna ajke cjelokupnog Smithova naziranja: individualizam, liberalizam, optimizam i naturalizam. Njegov je individualizam izra~en u psiholo~kim motivima, koji daju najdulji i najobenitiji poticaj cjelokupnom gospodarskom zbivanju. Te~nja za osobnim probitkom, kao i te~nja za poboljaanjem ~ivotnog standarda te priroena tendencija ili potreba podjele rada, imaju po Smithu svoj temelj u stanovitim subjektivnim ali obenitim emanacijama ljudske duae. Stoga je izpravno, ako se je reklo, da je Smith svojim nazorima - sviestno ili nesviestno - udario temelj individualisti koj sociologiji i da je, naglaaujui individuum, atomizirao dru~tvo. Dru~tvo je bez sumnje po njegovim nazorima agregat, u kojem je te~iate va~nosti polo~eno na individuum. Interes zajednice mo~e se sastojati samo u ne em, ato odgovara interesima svojih pojedinaca. Dvojbe mo~e biti samo u tome, ato se ima smatrati izpravno shvaenim interesom svih pojedinaca. Zajednica ne mo~e kao takva imati neki interes, koji se ne poklapa s interesom svih pojedinaca. To no je primietio Salin, da je Smith izgradio kauzalno-psihi ki sviet osobnog probitka, na kojem je gospodarska teorija dalje gradila kroz itavo XIX. stoljee sve do teorije o grani noj koristnosti. Smithov je liberalizam izra~en u postulatu slobode u gospodarskoj sferi, te je vrlo esto iznesen i obrazlo~en u njegovu glavnom djelu. Postulat slobode postavili su i fiziokrati, pa mnogi kao primjerice E.Cannan misle, da je Smith taj postulat preuzeo od Quesnaya. Meutim to, ini se, nije posve izpravno. Quesnay predvia, kako znamo, da vladar vrai ulogu lie nika, koji stalno bdije nad normalnim biolo~ko-fiziolo~kim tokom gospodarskog zbivanja, te kao izkusan lie nik zahvaa svaki put, kad je taj normalni tok bilo gdje poremeen. Smithov je liberalizam druga iji. On smatra, da gospodarsko zbivanje ne treba nikakovog lie nika, niti kakvog po lie niku propisanog re~ima. Djelovanje e obih psihi kih zakona i tendencija samo od sebe regulirati to zbivanje i omoguiti ostvarenje optimalnog rezultata za pojedinca i za zajednicu. Smithovo slobodarsko gledanje predstavlja najoatriju opreku spram merkantilizma. Jer svaki gospodarski odnosno politi ki re~im, koji je izgraen na priznavanju obih te~nja ljudske duae, te bar u stanovitom obsegu daje maha autonomiji volje pojedinca, vodi do liberalizma u gospodarstvu i do demokracije u politici, a svaki gospodarski odnosno politi ki poredak, koji je izgraen na koncepciji, da obe te~nje ljudske duae i volju pojedinca treba podrediti nekim viaim ciljevima te da stoga treba dirigirati pojedince ili ak eliminirati njihovu volju, vodi do stanovitog absolutizma odnosno autoritativnog re~ima. I baa stoga je jaz izmeu merkantilizma i liberalizma nepremostiv. Smithovo je prosuivanje gospodarskog zbivanja nadalje optimisti no. On smatra, da realizacija na ela osobnog probitka po masi pojedinaca daje manje-viae automatski najbolji mogui rezultat za svakog pojedinca pa i za zajednicu. Smith ne predvia, kako smo ve izlo~ili, nejednakost gospodarske borbe pa dozvoljava i intervenciju dr~ave u svrhu, da se polu i potrebna ravnote~a. No bitna je razlika izmeu njegova i merkantilisti kog intervencionizma. Mogli bismo rei: kod merkantilista je dr~avna intervencija sveobuhvatna, apriorna i trajna, dok je kod Smitha komplementarna, dogodi na i a priori ograni ena. Istina je - a to je dokazao gospodarski razvoj u svietu - da Smithov optimizam u okviru manje ili viae podpune slobode individualnog stremljenja nije posve opravdan, jer se u gospodarskom ~ivotu stvarno ne polu uju automatski oni rezultati, koje je on o ekivao. Problem podjele gospodarskih dobara i stvaranja prihoda nije Smith podrobno razlo~io u smislu optimisti ke koncepcije. I to je valjda najranjavija to ka cielog njegova sustava. Stoga je razumljivo, da su se na ovoj to ki najprije pojavila odvajanja kod njegovih sljedbenika i kritike njegovih protivnika. Te su kritike baa obaranjem Smithova optimizma stvorile nove, druga ije zasnovane doktrine (socializam itd.). Smithov naturalizam predstavlja takoer po mialjenju Cannana i mnogih drugih dodirnu to ku s Quesnayevom naukom. No i tu se ne mo~e rei, da su mialjenja podpuno suglasna. To se najbolje vidi po tome, ato je gospodarski poredak, kako zamialja Quesnay, stacionaran - periodicitet poljodjelske proizvodnje zna i stalno opetovanje jednog te istog procesa. Po Smithovu je pak naziranju gospodarsko zbivanje dinami no i evolutivno. Djelovanjem obeljudskog psihi kog poticaja u gospodarskoj djelatnosti stalno se mienja slika gospodarske stvarnosti s vrlo razli itim bojama, tonovima, kombinacijama i variacijama Dodirna je naturalisti ka to ka izmeu Smitha i Quesnaya samo u tom, da i jedan i drugi odklanjaju tezu, da se gospodarsko zbivanje mo~e oblikovati po volji dr~ave i da se mogu izazvati rezultati po volji dr~ave. Po Quesnayu to ne mo~e biti, jer se tome protivi njegov vje ni i nepromjenljivi prirodni poredak, a po Smithu zato, jer se to protivi stanovitim iskonskim porivima i te~njama ljudske duae. Ovim temeljnim zna ajkama Smithova naziranja treba dodati joa jednu. Njegov kozmopolitizam. I tu se Smith oatro odvaja od nazora merkantilista. On ne poznaje nikakav gospodarski nacionalizam, jer temelji i obrazla~e pravila gospodarskog zbivanja na na elima, koja su, kako smo vidjeli zajedni ka i istovjetna kod svih ljudi i naroda, koji su preali stupanj kulturnog primitivizma. Zato dr~imo, da nemaju pravo Salin, Mombert i Grner, kad misle, da je Smith svojim nazorima dao teoretski temelj britanskom imperializmu. Smith je svoj sustav gospodarskih misli izgradio najviae pod utjecajem nekih starijih englezkih i akotskih filozofa i politi kih pisaca: Shaftesburyja (1676-1713.), Berkeleya, Rikarda Cumberlanda (16321719.), Cantillona, Lockea, Humea, svog u itelja Francisa Hutchisona, Mandevillea, kao i pod utjecajem fiziokratske nauke, Montesquieua i enciklopedista. Od u itelja Hutchisona nau io je cieniti i poativati na elo slobode, dok je na elo osobnog probitka (self-interest) izgradio - kako misli Cannan - pod utjecajem Mandevilleove koncepcije o poroku kao glavnom poticaju za gospodarski napredak ovje anstva kao i pod utjecajem Humeove razprave Political discourses on money and the balance of trade (1752.). Smith je ina e u svojem sustavu u mnogom pogledu upotriebio misli starijih pisaca, pa i onih njegova vremena. O utjecaju tih pisaca na Smithove misli vrlo je mnogo pisano. Na ovom mjestu nije potrebno izlagati, odkud je ato Smith preuzeo. Mnogi su radi toga zaklju ivali, da Smitho uobe i nije bio originalan mislilac. Dr~imo meutim, da ve ovdje iznesena posve kratka i sumarna analiza sadar~aja njegova Iztra~ivanja dokazuje, da tomu nije tako. Smith je bez sumnje bio u mnogome eklekti ar i u mnogome pod dojmom gospodarskih pojava svog vremena. Svi su velikani ljudske misli bili u stanovitom smislu djeca svog vremena; meutim Smithovu analizu stvarnosti i njegovo ocjenjivanje gospodarskih pojava te njihove uzro ne povezanosti dopunjuje posebna intuicija, koja je napose izra~ena u kombinaciji induktivne i deduktivne metode. Toj se Smithovoj intuiciji ne mo~e porei ona Descartesova bo~anska iskra (la chiquenaude divine), kako ka~e Gonnard - bljesak genija, po emu je Smith bez sumnje punim pravom postao klasikom gospodarske knji~evnosti. Njegove su spoznaje i konstatacije nadvremenske i stoga imaju trajnu vriednosti, ato priznaju i oni danaanji pisci, koji ga ina e pobijaju kao primjerice Salin. Stvaranje ovakvih trajnih umnih vrednosti zaslu~uje atribut klasi nosti. Dr~imo, da treba s ovog glediata prosuivati i odnos Smithove nauke spram fiziokratske. Fiziokratska je nauka, iako predstavlja ogroman korak napried spram svih prijaanjih nazora, ipak toliko vezana na vrieme i prilike, u kojima je nastala, da joj se ne mo~e priznati zna aj klasi nosti kao Smithu. Stoga je i Ingram imao krivo, kad je odbacio tezu tripartitnog razvoja znanosti o gospodarstvu (merkantilizam, fiziokratska nauka i klasi ni liberalizam) i postavio tezu o bipartitnom razvoju: merkantilizam i fiziokratsko-klasi ni sustav, smatrajui - a to su mialjenje prihvatili i mnogi drugi - da nazori fiziokrata i Smitha predstavljaju jednu cjelinu, koju Ingram zove sustavom prirodne slobode (System of natural liberty). Samostalnost Smithova sustava spram fiziokratskog dokazuje pored ostalog ve i sam postanak fiziokratske nauke. Ova je nauka nastala, kako smo ve spomenuli, s o itom tendencijom, da stvori novi temelj za spasavanje ancien regimea, ija je vlast u Francuzkoj za Ljudevita XV. bila ozbiljno uzdrmana i podkopana. Sasvim je drugi polo~aj imala u isto vrieme Englezka: ondje nije trebalo spaaavati politi i re~im, gospodarska se je struktura naglo mienjala pod utjecajem tehni ke revolucije, dok je svoju politi ku revoluciju Englezka bila ve pro~ivjela tokom XVII. stoljea. Ve stoga nije Smith mogao, sve da je i htio, presaditi fiziokratsku nauku tel - quel u Englezku. Smith je stvarno dao prvi obi sustav znanosti o gospodarstvu, te je toj znanosti dao karakter samostalne znanosti. On joj je ujedno i ozna io mjesto meu ostalim znanostima. Dru~tvo je po Smithu agregat, sastavljen od individuuma, pojedinaca, koje u gospodarsko-socialnoj sferi pokreu stanoviti unutarnji, priroeni porivi psiholo~ke naravi. Znanost o gospodarstvu ima prema tomu biolo~ko-psiholo~ki i sociolo~ki korien. Po Smithu je znanosti o gospodarstvu mjesto izmeu prirodnih znanosti (veza s psihologijom i biologijom) i sociologijom (individualisti ki utilitarizam). Valja doduae priznati, da diskusija o izpravnom smjeataju znanosti o gospodarstvu nije joa ni danas definitivno zavraena. no svakako je Smith prvi dao neki znanstveni odgovor na ovo pitanje, koje se prije njega ili nije uobe postavljalo ili se je posve druga ije rjeaavalo, jer se je znanost o gospodarstvu dotle uviek smatrala samo aneksom koje druge znanosti. Od Smitha se pa do danas razpravlja o tom, da li znanost o gospodarstvu spada meu prirodne egzaktne ili meu duhovne, spekulativne znanosti, a u svezi s tim i o tom, da li su njezine spoznaje po terminologiji prof. uprova nomografske ili idiografske, tj. da li ona iztra~uje i formulira stanovite pravilnosti gospodarskog ~ivota, koje postoje unato  promjenljivosti pojava gospodarskog zbivanja ili su idiografske, tj. da li ona samo izpituje simptomatiku gospodarskih pojava i analizira njihove konkurentne simptome. Neki danaanji pisci rjeaavaju ovu dilemu tako, da karakteriziraju znanost o gospodarstvu kao kulturnu ili politi ku znanost (Werner Sombart, Adolf Weber, Aleksander Grner, Max Weber, Karl Diehl). Znanost o gospodarstvu je kulturna znanost po tom, ato se oslanja na stanovite obe ljudske ili biolo~ke predpostavke kao i prirodne znanosti, ali ujedno mora voditi ra una o djelovanju stanovitih umnih elemenata, koji sa injavaju kulturni razvoj ovje anstva. Politi ka je znanost pak po tom, ato joj je temelj narod, a svrha uvati i unapreivati egzistenciju i ~ivotne potrebe naroda. Pojam naime politi ke znanosti mo~e zna iti, da je znanost o gospodarstvu dru~tvena znanost, ato je bez sumnje to no, a mo~e zna iti i to, da ona ima teleolo~ki sadr~aj. U tome bi onda imala biti antiteza spram tipa egzaktnih prirodnih znanosti, koje samo izpituju i konstatiraju, a ne pitaju za svrhu. Meutim i ta diferenciacija nije toliko to na, koliko se obi no misli. Uzmimo samo primjerice elektrotehniku ili koju drugu tzv. primienjenu egzaktnu znanost. Ona se slu~i rezultatima egzaktne znanosti - fizike u svrhu polu enja raznih prakti nih gospodarskih svrha u ogromnom obsegu. Prema tomu se rezultati egzaktnih znanosti mogu i te kako teleolo~ki upotriebiti. A ovakvo shvaanje mo~e bar donekle vriediti i za znanost o gospodarstvu. Smith je u ovom pogledu, kao i u mnogim drugim pitanjima, izgleda ostvario neku posebnu sintezu smjeatavajui znanost o gospodarstvu nekako u sredinu izmeu egzaktnih i spekulativnih znanosti. To se vidi i po njegovoj metodi, jer kombinira nekom genialnom intuicijom primjenu deduktivne i induktivne metode. I Smithu je znanost o gospodarstvu politi ka znanost, ali u tom smislu, da je cilj gospodarstva ostvariti optimalno blagostanje cielog narodnog gospodarstva i svakog pojedinca, a zajednica ljudi povezana je meusobno stalno izprepletenim potrebama zamjene pojedinaca jednog spram drugog. U zajednici je osobito naglaaen interes pojedinca, on je nosilac Smithove koncepcije individualisti kog utilitarizma u gospodarstvu i u politici. Smith je prema tomu za gospodarsku sferu odbacio Aristotelovu tezu, da je cjelina prije od dielova; on je tako rei povratio prioritet individuumu koji su mu odricali merkantilisti i stari klasi ni filozofi. esto se tvrdi, da je Smithova koncepcija gospodarstva amoralna. On je meutim, kako smo vidjeli, stvorio most izmeu temeljnog na ela dobrohotnosti i temeljnog na ela osobnog probitka. Na elo dobrohotnosti dolazi kao odraz altruizma do izra~aja i u gospodarskoj borbi, i to ili izravnim djelovanjem stanovitih pojedinaca ili neizravno zahvatom zakona. Atribut amoralnosti pripada bez sumnje merkantilizmu, dok ne pripada Smithovoj nauci. No za razliku od merkantilizma odklanja Smith sustavnu i sveobuhvatnu intervenciju dr~ave u gospodarskoj sferi. Mo~e se uostalom i danas dokazivati, da se planski element - naime udeaavanje budueg rada prema unapried to no utvrenoj osnovi - mo~e samo u ograni enoj mjeri primieniti na gospodarsko zbivanje, jer se gospodarske pojave bar u jednom vrlo znatnom dielu - onom, koji odgovara fiziolo~kim potrebama ovjeka, zbivaju i konzumiraju prete~nim dielom iz asa u as: producira se uglavnom za danas. To napose vriedi za glavne potrebe odr~anja egzistencije (hrana). Nema smisla producirati za potrebe, koje e se pojaviti, recimo, tek za pet godina. Nitko ne kupuje odielo i cipele, koje ne treba danas, nego e ih trebati tek za pet godina. Planski se element mo~e najviae i najbolje primieniti tamo, gdje se radi o gospodarskim dobrima, koja se upotrebom troae postepeno, ali vrlo polagano (stanbene zgrade, pokustvo, orue, strojevi itd.). Tu dolazi do izra~aja prvo stupanj kulture, ato u gospodarstvu zna i skrb za budunost i drugo sviest interesenata o tom, da se radi o trajnom gospodarskom probitku, koji se mo~e ostvariti jedino ili najbolje sustavnim radom kroz dulje vrieme i uz troaak obtereenja, koje nije adekvatno potrebi dana, nego potrebi jednog duljeg vremenskog razdoblja (primjeri: regulacija vodnih tokova, ureenje bujica, podizanje nasipa, izgradnja kanala itd.). Stanovite su potrebe ovjeka meutim, kako smo ve rekli, ve po fiziolo~kim zakonima instantne, tj. one se moraju zadovoljiti iz asa u as. One su stoga neodlo~ne i ne dozvoljavaju izravnu primjenu kulturnog na ela skrbi za budunost. ovjek ne mo~e najednom toliko jesti i piti, da kroz pet ili deset dana ne e biti gladan ni ~edan. Isto se tako ovjek ne mo~e odrei sna kroz 8, 10 ili 15 dana, pa da onda naknadno neprekidno prospava 3, 4 ili viae dana i time nadoknadi onu potrebu sna, koju je predhodno zatomio. No ovjek mo~e neizravno - i u tom se javlja njegova kultura - utjecati na namirenje stanovitih svojih buduih potreba. On mo~e danas i sutra, kad dobro zarauje, staviti jedan dio svoje zarade na stranu, tako da e u budunosti, kad viae ne bude mogao ili htio zaraivati, moi mirno jesti, piti i spavati. Druga ije je kod ljudskih strasti: te ne tra~e zadovoljenje iz asa u as, iako to mo~da zvu i paradoksno, no s gospodarskog je glediata tako: onaj, koji je strastven lovac ili prijatelj kojeg drugog aporta, mo~e se time baviti svakog dana ili samo jedanput godianje. To jednako vriedi i za druge strasti: alkoholizam, karte, haaia. Tu je uviek mogue stupnjevanje i vremensko razlaganje tra~enog u~itka. Ovako je odprilike po naaem shvaanju rezonirao Smith, kad je izgraivao svoje glediate o odnosu gospodarske slobode i dr~avne intervencije te o odnosu te~nje za osobnim probitkom, koju je definirao kao sklonost, i raznih ljudskih strasti, koje bez sumnje utje u na gospodarsko zbivanje, ali ne spadaju u sklop endogenih motiva gospodarske djelatnosti ovjeka. Time je ujedno rieaeno i pitanje, u kojem je odnosu Smithov homo oeconomicus spram gospodarske stvarnosti. Stvarnost odstupa esto i u mnogo em od zakona gospodarskog zbivanja. Deviacije su posljedice djelovanja ljudskih strasti, obiteljskih obveza - koje su u stanovitom smislu takoer rezultat strasti, te prirodne te~nje ovjeka za odr~anjem vrste. No gospodarski zakoni nisu zato manje vriedni ili ak problemati ni; oni izrazuju poredak, koji se ostvaruje uviek onda, kada u ovjeku djeluju njegove osnovne, gospodarske sklonosti. Smithovi su zakoni dakle neki optativ, neato, ato je koristno i po~eljno, a ostvarit e se uviek, kad su dane stanovite premise. Smithov je self-interest endogeni motiv svakog gospodarskog zbivanja, ali nije sveobuhvatan; on ne djeluje uviek i svagdje i ne djeluje uviek u podpunosti. Do danas se vodi diskusija o tom, da li postoje absolutni, endogeni zakoni gospodarskog zbivanja ili ne. Tezu o postojanju takvih zakona izgradili su najprije, kako smo vidjeli, Quesnay i Smith: Quesnay jednostrano, a Smith svestrano. U najnovije se vrieme esto ponovno osporava postojanje takvih zakona, veinom pod utjecajem misli, koje je izniela historijska akola tokom XIX. stoljea. Dokazivalo se je, da je gospodarsko zbivanje svake epohe ljudske poviesti uvjetovano stanovitim specifi nim prilikama i odnosima toga razdoblja, a ti su odnosi vrlo razli iti, tako da se ne mo~e govoriti o postojanju nekih absolutnih zakona gospodarskih zbivanja. U najnovije je vrieme prof. Walter Eucken vrlo oatroumno zahvatio u razpravu o ovoj dilemi. Iako se on izprva priklanja relativisti kom, historijskom glediatu, dolazi na kraju do zaklju ka, da u gospodarstvu postoji stanovita "nepromjenljivost ukupnog stila" (Invarianz del Gesamtstils), a time se je i Eucken manje-vie povratio na onu liniju, na kojoj je bio Adam Smith. Da li se naime govori o unutarnjoj zakonitosti gospodarskog zbivanja u Smithovu smislu ili o istovjetnosti elementarnih rednih oblika, koji omoguuju teoretsko razraivanje gospodarskih problema - kako ka~e Eucken - dolazi manje - viae na isto. U svezi je s tim i pitanje, da li je problematika gospodarstva stati na ili dinami na? Werner Sombart je tvrdio, da je merkantilizam dinami an, a liberalizam stati an. Sombartova je teza u pogledu Smithove nauke svakako neto na. Smith postavlja i prosuuje probleme gospodarskog zbivanja bez sumnje dinami ki, i u tom se opet njegova nauka podpuno odvaja od Quesnayeve. injenica pak, da on pola~e stanovitu va~nost na periodicitet gospodarskog procesa, ne dokazuje protivno, jer je prili no jasno, da je Smithu taj periodicitet va~an samo zbog toga, ato daje temelj za prosuivanje, da li neko narodno gospodarstvo napreduje ili nazaduje, odnosno da li se narodno blagostanje neke zemlje poveava ili ne. Najosjetljivija je to ka Smithove nauke svakako njegovo mialjenje o podjeli prihoda narodnog gospodarstva. Na ovoj je to ki zapo ela kritika ciele zgrade njegove nauke. Razvoj gospodarstva pokazao je, da Smithovo na elo automatskog izjedna enja svih opreka u re~imu slobode ne dovodi do ~eljenog izjedna enja i do polu enja optimalnog oblika razdiobe narodnog bogatstva. Ili, drugim rie ima, Smithova koncepcija, da se egoizam pojedinca najuspjeanije suzbija egoizmom sviju, nije dala one rezultate, koje je on o ekivao. Sve su se gospodarske teorije, koje su se razvile poslije Smitha, a polazna mu je to ka uviek opa~anje nedostatnosti njegove koncepcije o podjeli gospodarskih dobara, razvile u tri smjera: prvi je onaj, koji ide za tim, da izkorieni osobni probitak odnosno egoizam kao glavni poticaj gospodarskog zbivanja i prema tome stvori jednu novu situaciju, novi gospodarsko-socialni poredak, u kojem e se zakonitost gospodarstva ostvariti na drugom temelju, a ne na temeljnom poticaju egoizma - ovamo spadaju sve socialisti ke teorije. Drugi smjer ide za tim, da raznim elementima otupi, da tako ka~emo, oatricu egoizma, ne dirajui ina e u na elo, da je taj egoizam vrhovni poticaj gospodarskog zbivanja. Ovamo spadaju sve teorije, koje ~ele korigirati slobodno djelovanje na ela osobnog probitka: solidarizam, kooperativiziam, korporativizam i razni drugi reformni sustavi. Trei pak smjer predstavljaju one teorije, koje dr~e, da se mo~e vraanjem na starije oblike dru~tvenog i gospodarskog poredka oslabiti ili ak ukloniti egoizam - da mu se na neki na in oduzme sredianje mjesto u gospodarskom zbivanju. To je u prvom redu htjela romanti na akola u prvoj polovini XIX. stoljea a donekle se ovom glediatu priklanjaju i neki neomerkantilisti ki pravci naaih dana. Donekle spada ovamo i kraansko-socialni pravac, koji je uglavnom formuliran u dvjema papinskim enciklikama: Rerum novarum od 15.V.1891. koju je izdao papa Lav XIII., i Quadragesimo anno od 15.V.1931. koju je izdao papa Pio XI. Na elno negativno glediate spram sustava klasi nog liberalizma, ato ga je utemeljio Adam Smith, zauzeli su pobornici historijske akole u XIX. stoljeu, a u najnovije vrieme donekle i pristaae institucionalizma (Torsten Veblen, John Commons). Ove akole ili uobe pori u postojanje absolutnih endogenih zakona gospodarskog zbivanja (historijska akola) ili pak pridavaju tim zakonima samo relativno, uvjetno zna enje (institucionalizam). Unutar pak same zgrade Smithova sustava razvila su se poslie njega dva pravca: pesimisti ki i optimisti ki. Polaznom to kom uzimaju oba pravca problem pravilne ili po~eljne razpodjele gospodarskih dobara. Pesimisti dokazuju, da gospodarski poredak, zasnovan na na elu slobode i privatnog vlastni tva dovodi nu~dno do takve razpodjele gospodarskih dobara, koja je za prete~ni dio pu anstva nepovoljna, dok optimisti dokazuju, da jedino podpuna sloboda u gospodarskom poredku zajam uje najpovoljniju moguu razpodjelu. Pritom se zaboravlja, da je i sam Smith - kako smo ve spomenuli - vrlo dobro znao, da njegova na ela nisu "ono jedino spasonosno" i da je vidio, da se stvarnost gospodarskog ~ivota esto izpunjuje elementima koji su izvan okvira gospodarskih zakona, a vrae stanovit utjecaj na gospodarsku stvarnost, kadkad i u vrlo sna~nom obsegu. Ne valja zaboraviti, da je baa Smith svojom obairnom kritikom merkantilizma htio u prvom redu dokazati, kako je sustav sveobuhvatnog dr~avnog intervencionizma atetan za narodno gospodarstvo, jer daje velike, kadkad i ogromne povlastice malobrojnim stale~ima, a na atetu ogromne veine nepovlaatenih graana. Dokazivao je, da nasilje, koje je tim stvoreno, treba korigirati na jednoj strani ukidanjem svih povlastica i ostvarenjem na ela slobode u gospodarskom zbivanju, a na drugoj strani da treba stvoriti protute~u stanovitim zahvatom zakonodavstva. Smith je pritom bez sumnje usvojio stanovite filozofske i sociolo~ke ideje svog prijatelja Adama Fergusona (1723-1816.). Ferguson je te~nju za stalnim usavraavanjem ovje anstva proglasio moralnom kategorijom, dok je te~nju za osobnim probitkom tuma io kao izljev te~nje za samoodr~anjem, te ju je time takoer uvrstio u okvir etike. Vrhovni je cilj ljudskog dru~tva polu enje savraenstva. Hutchisonovo na elo blagohotnosti i Smithova teorija simpatije po Fergusonovu se shvaanju uzajamno dopunjuju odnosno spajaju kao sredstva za polu enje savraenstva. Uzto meutim izti e Ferguson i prirodni sociabilitet ovjeka: " ovjek je - ka~e on - po naravi dio neke zajednice, i kad prosuujemo pojedinca po ovom svojstvu, vidi se, da on ne mo~e viae biti stvoren sam za sebe". Smithu je o igledno lebdio pred o ima isti ideal kao i Fergusonu: polu enje savraenstva. I on je dr~ao, da je taj ideal ostvariv i da e se on najbolje i najobenitije moi ostvariti konkurentnim djelovanjem slobode pojedinca, djelovanjem individualne te~nje za probitkom i socialno korektivnim djelovanjem nekog obeg utilitarizma, koji e doi do izra~aja u stanovitim zahvatima dr~avnih zakona. Kasnije izvraena izpitivanja problema podjele dobara zaustavila su se na dvjema razli itim temeljnim kategorijama, od kojih je svaka bez sumnje veoma va~na za prou avanje gospodarstva. Jedan je pravac postavio tezu, da kod podjele dobara djeluje uzporedno isto gospodarska i historijsko-pravna zakonitost (Rodbertus, Adolf Wagner, Stolzmann). Ova je teza u neku ruku odraz dileme o tom, da li u gospodarskom zbivanju uobe postoje absolutni zakoni ili ne, i njome se ~eli na naki na in pronai jedan srednji put. Drugi je pravac izgradio tezu, da treba razlikovati funkcionalnu i osobnu razdiobu gospodarskih dobara (J.B.Clark i Bhm-Bawerk).  O tom, koliko e u procesu razpodjele gospodarskih dobara odpasti na pojedine inbenike proizvodnje (nadnice, zemljiatna renta, glavni na renta i poduzetni ka nagrada), odlu uju uviek gospodarski zakoni, dok o osobnoj razpodjeli, tj. o tom, koliko e pojedinac dobiti kao naplatu za svoje sudjelovanje u proizvodnom procesu u ime nadnice odnosno zemljiatne rente odnosno glavni ne rente ili poduzetni ke nagrade, mogu pored gospodarskih zakona odlu ivati i stanoviti izvangospodarski inbenici, i to u prvom redu sila i premo stanovitih pojedinaca ili skupina pojedinaca. U jezgri su sve te misli zapravo ve sadr~ane u Smithovoj koncepciji, iako ih on nije podrobnije razpravio i raz lanio. On je svojom intuitivnom sintezom obuhvatio ili bar nagoviestio sve one komponente, ijim e se djelovanjem ostvariti optimalno blagostanje - onaj vrhovni cilj njegova cielog sustavnog prou avanja, a taj je cilj opet u neku ruku korelat Fergusonove koncepcije o te~nji za stalnim usavraavanjem ovje anstva. Psihologisti ki racionalizam i individualisti ki utilitarizam su temelj i ujedno sinteza cjelokupne umne zgrade, koju je izgradio Adam Smith. Zato dr~imo, da je August Oncken izpravno karakterizirao Smithovo djelo kao filozofiju poviesti, kulture i socialnih odnosa. 2. Pesimisti: Malthus i Ricardo Kako smo ve spomenuli, Malthus i Ricardo uzimaju iz okvira Smithova sustava problematiku dobara polaznom to kom svojih prou avanja i dolaze obojica do zaklju aka, koji se bitno ili bar znatno udaljuju od Smithova utilitaristi kog optimizma. Malthus je svoje nazore o odnosu izmeu broja pu anstva i prehranbenog kapaciteta stvorio s jedne strane na temelju prou avanja problema zemljiatne rente, a s druge strane na temelju diskusije odnosno polemike, koju je vodio sa svojim otcem Danielom Malthusom i s Williamom Godwinom o pitanju mogunosti usavraavanja ovje anstva. U razpravi: Iztra~ivanje o naravi i porastu rente (1815.) obrazlo~io je Malthus svoju teoriju zemljiatne rente, koju je preuzeo Ricardo priznavajui Malthusovo autorstvo. Zemljiatna je renta po ovoj teoriji onaj dio prinosa zemljiata, koji preostaje nakon namirenja svih troakova, ulo~enih u zemljiata. Ciene se poljodjelskih proizvoda oblikuju uviek po proizvodnim troakovima onih zemljiata, koja se obrauju uz najnepovoljnije uvjete. Zemljiatna je renta diferencialna: njezina visina varira prema intenzitetu obradbe, prema polo~aju zemljiata spram tr~iata i prema bonitetu zemljiata. Mogunost poveanja intenziteta obradbe veoma je ograni ena, a poveanje obraenih zemljiata ograni eno je s jedne strane brojem potroaa a, a s druge strane visinom proizvodnih troakova. Nitko ne e obraivati zemlju, ako polu ene ciene ne pokrivaju ni ulo~eni trud i troaak. Ovakvo je razlaganje dovelo Malthusa na pomisao, da postavi tezu o postojanju funkcionalnog odnosa izmeu poljodjelske proizvodnje i broja pu anstva, koje se danom koli inom poljodjelske proizvodnje mo~e prehraniti i da prou i taj funkcionalni odnos. }elio je dokazati, da postoje stanovite temeljne i gotovo nepremostive zapreke za pomicanje tog odnosa u pravcu, da se uz jak porast pu anstva poboljaa mogunost prehrane za poveano pu anstvo i da prema tome nije izpravna teza o mogunosti neograni enog usavraenja ovje anstva, koju su zastupali njegov otac, William Godwin i drugi pisci njegova vremena. Malthus je naprotiv u svojem glavnom djelu dokazivao, da postoji jedan ~eljezni, nepromjenljivi omjer izmeu broja pu anstva i prehranbenog kapaciteta, koji se ne mo~e bitno pomicati. Malthus je svoj zakon populacije izrazio u ove tri teze: pu anstvo je nu~dno ograni eno sredstvima za prehranu; pu anstvo raste neprekidno tamo, gdje se sredstva za prehranu umna~aju osim u slu aju, kad to prie e stanovite mone i o igledne zapreke i ove se zapreke, kao i one, koje potiskuju premonu snagu umna~anja ovje anstva i zadr~avaju njezino djelovanje na razini prehranbenog okvira, mogu sve razlo~iti u moralno suzdr~avanje, poroke i biedu (Moral restraint, vice and misery). A priori propisuju priroda i krepost - ka~e Malthus mu~karcu sklonost prema ~eni u tolikoj mjeri, da ta veza mora - kad ne bi bilo nikakvih zapreka - dovesti do mno~enja pu anstva u nesluenom omjeru. Izpravnost ove teze u stvarnosti dokazuje Malthus mno~enjem pu anstva u Sjedinjenim dr~avama Sjeverne Amerike, gdje se je pu anstvo po njegovim podatcima u razdoblju od 150 godina (odprilike od g. 1650-1800.) podvostru ilo svakih 25 godina. Sjedinjene su dr~ave Malthusu o ito primjer zemlje, u kojoj kroz nekoliko generacija nisu postojale nikakve zapreke za mno~enje pu anstva u smislu njegove teorije. Odtud zaklju uje Malthus, da pu anstvo ima obenito tendenciju, da se u razmacima od 25 godina - ovomu razdoblju ozna uje jednu generaciju - podvostru uje ili, drugim rie ima ono se mno~i u geometrijskoj progresiji (1,2,4,8,16,32,64,128,256, itd.). Prehranbeni se pak okvir ne mo~e po Malthusu poveati u jednakoj progresiji ni onda, kad za to postoje najpovoljniji uvjeti, jer se po Malthusovom izpitivanju o rezultatima poljodjelske proizvodnje i o zemljiatnoj renti ne mo~e poljodjelska proizvodnja ni pribli~no poveati u jednakom omjeru. Ta proizvodnja raste po Malthusu u istom razdoblju od 25 godina u najboljem slu aju samo u aritmetskoj progresiji (1,2,3,4,5,6,7,8, itd.). Kad bi dakle u stvarnosti u punom obsegu djelovalo na elo prirodnog nataliteta ovje anstva i na elo ograni ene mogunosti poveanja prehranbenog potencijala, bila bi zemaljska kugla ve nakon jednog stoljea toliko prenapuena, da se veoma velik dio silno razmno~enog pu anstva ne bi uobe mogao nikako prehraniti, pa mo~da ak ni smjestiti. Poato pak u stvarnom ~ivotu ne mo~e doi do trajnog sukoba izmeu broja pu anstva i prehranbenog potenciala moraju postojati - tuma i Malthus - neke zapreke, koje taj sukob izglauju te dr~e broj pu anstva na onoj razini, koja bar uglavnom odgovara mogunosti prehrane. Te su zapreke po Malthusu dvojake: preventivne i represivne. Represivne su zapreke bolest, bieda, ratovi i poroci ljudi, a preventivne one, koje on zove preventivnom zaustavom (preventive check) odnosno moralnim suzdr~avanjem (moral restraint). Preventivna zaustava sastoji se od straha pred biedom i materialnom propaau, koje ine, da ljudi odustaju od raanja djece, a moralno suzdr~avanje odrazuje osjeaj moralne du~nosti, po kojem se ne smiju raati ljudi, koje njihovi roditelji ne mogu uzdr~avati. "Ta moralna du~nost - ka~e Malthus - sastoji se u tome, da se ne smiju dovesti na sviet stvorovi, koje njihov roditelj ne mo~e obskrbiti". Ako preventivne zapreke ne djeluju ili ne djeluju u dovoljnoj mjeri, onda e porast pu anstva preko granice prehranbenog potenciala biti zaustavljen djelovanjem biede i poroka. Malthus je u tolikoj mjeri vjerovao u izpravnost Smithova gospodarskog sustava i njegovih ideolo~kih temelja (sloboda rada, sloboda privatne iniciative, privatno vlastni tvo itd.), da je smatrao aksiomom, da e zgrada ljudskog dru~tva predvidivo ostati u svojim temeljima uviek nepromienjena. Takva je struktura, koja neminovno obuhvaa stanovitu nejednakost podjele gospodarskih dobara, posljedica jedne zakonitosti, koja je nepromienjiva poput prirodnih zakona. "Mo~emo s puno razloga vjerovati, da e se ta zgrada uviek sastojati od stale~a po etnika i stale~a radnika". Jedino sredstvo, kojim se pritisak prehranbenog potenciala na mno~enje pu anstva mo~e smanjiti, pa prema tome mo~e ubla~iti i bieda airokih masa, jest po Malthusu u tome, da se airokim masama ato djelotvornije uciepi u duau preventivno suzdr~avanje kao moralna obveza. Malthus priznaje doduae, da tehni ki napredak proizvodnje djeluje u istom smislu, ali dr~i, da daleko prete~nu ulogu vrai moral restraint. Malthus smatra, da su sve socialno-politi ke zaatitne mjere, koje se poduzimaju u korist siromaanih, u na elu promaaene, jer se njima nikad ne mo~e postii ono, ato e se ostvariti djelovanjem moral restrainta. Bieda e se moi reducirati na stanovit naizbje~iv minimum tek onda, kad sam radnik bude spoznao i vraio "moralno suzdr~avanje" kao svoju glavnu moralnu du~nost. Jedino na taj na in polu it e se najbolji mogui rezultati, koji meutim u skladu s Malthusovim aksiomatskim shvaanjem o podjeli gospodarskih dobara ne mogu nikad zna iti neko obe, idealno blagostanje. Jer - ka~e Malthus - "prezasienost tr~iata rada i obilno plaanje rada su dvie stvari, koje su meusobno nespojive". Na kojoj e se pak razini kretati prosje no blagostanje airokih masa i za koliko e se taj prosjek odmaknuti od one granice, koja je dana krutim okvirom prehranbenog potenciala spram danog broja pu anstva, to ovisi po Malthusovu mialjenju o odnosu ciena onih dobara, koja slu~e namirenju osnovnih potreba ~ivota i ciena gotovih obrtni kih i industrijskih proizvoda. Optimalni e se odnosi u tom pogledu po Malthusu polu iti slobodnim djelovanjem osobnog interesa i slobode rada. U tom je dakle Malthus podpuno usvojio nauku svog u itelja Adama Smitha. Malthusova je teorija populacije naiala na ogroman odjek u znanstvenom svietu. Mo~emo rei, da razprava o toj teoriji nije joa ni danas zavraena. Meu pristaae njegove teorije spadaju primjerice: Adolf Wagner, Ludvig Elster, Gustav Schmoller, Johannes Conrad, Antun Menger, Henrik Dietzel, Ladislav Bortkiewicz i G.Hardy. Sa stanovitim su rezervama tu teoriju usvojili Eugen Philippovich, Edwin Seligman Charles Gide. Mau protivnike Malthusove teorije spadaju primjerice Eugen Dhring, Franc Oppenheimer, Julius Wolf, Paul Mombert, Lujo Brentano, Henrik Pesch, Adolf Weber, svi socialisti ki pisci (osim Antuna Mengera), Ingram, Edwin Cannan, Leroy-Beaulieu, E.van der Smissen i Frank Fetter. Glavni su prigovori izneseni protiv Malthusove teorije ovi: da se ne mo~e dokazati, da se prehranbeni potencial ne mo~e penjati br~e negoli u aritmeti koj progresiji. Ta progresija vriedi mo~da za mogunost poveanja biljne proizvodnje, ali ne vriedi za poveanje sto nih proizvoda, gdje je stvarno mogue daleko br~e poveanje proizvodnje; nagon za odr~anjem vrste nije kod ovjeka onako konstantan i obenit, kako je to Malthus mislio. Naprotiv se mo~e dokazati, da se generativna sposobnost ovjeka smanjuje uslied napredka kulture i civilizacije (Herbert Spencer), a izvan toga postoje stanoviti razlozi, koji modificiraju seksualni instinkt. Dokazuje se nadalje, da se ljudi mno~e u manjem omjeru, im je polu eno prosje no blagostanje vee. Ovim momentima izazvano smanjenje nataliteta ne odrazuje se u odgovarajuem obsegu u opadanju broja pu anstva samo zbog toga, ato napredak kulture i civilizacije prouzrokuje redovito i znatno opadanje pomora, tj. djeluje u pravcu produljenja prosje nog trajanja ~ivota kod svih kulturnih naroda; nagon za odr~anje vrste postepenim se napredkom kulture sve viae manifestira na na in, koji izklju uje raanje djece (Brentano, Mombert); s katoli ke se strane napose dokazuje, da je porast pu anstva neobhodno potreban preduvjet za kulturno, moralno i gospodarsko napredovanje svakog naroda, dok je svako ograni enje poroda znak kulturnog i moralnog propadanja (primjer propasti rimskog carstva zbog denataliteta). Svaki e narod, koji se mno~i, znati stvoriti prehranbeni potencial, potreban za poveano pu anstvo. Na prvi prigovor valja primietiti, da se bez sumnje kod nekih ~ive~nih namirnica, napose kod onih ~ivotinjskog podrietla, mo~e proizvodnja poveati br~e nego aritmeti kom progresijom. No time se globalno ne mienja slika, jer su - bar u danaanjem stanju ljudske kulture - za prehranu ovje anstva znatno va~nije ~itarice od proizvoda sto arstva. Nadalje treba primietiti, da je relacija, koju je postavio Malthus, bez sumnje pretjerana. Razmak izmeu broja pu anstva i prehranbenog potenciala nije i ne mora u stvarnosti biti tako velik kao onaj izmeu aritmeti ke i geometrijske progresije. Malthusova formulacija ima mo~da viae ilustrativno zna enje. No sigurno je, da prehranbeni potencial vrai stanovit stalan pritisak na broj pu anstva i da postoji uzajamna, funkcionalna povezanost izmeu jednog i drugog elementa. I u tom je velika tekovina Malthusova umovanja. Ako su neki protivnici Malthusove teorije tvrdili, da postoji i obratna tendencija, da se naime prehranbeni potencial odnosno volumen poljodjelske proizvodnje ravna prema broju pu anstva, nije time ni najmanje oborena Malthusova teza, jer je njezina zna ajka baa u tome, da upuuje na postojanje uzajamne, funkcionalne povezanosti izmeu broja pu anstva i proizvodnje sredstava za prehranu tog pu anstva. Drugi prigovor Malthusove teorije, koji stavlja u pitanje stalnost nagona za odr~avanje vrste kod ovje anstva te se poziva na dokazano opadanje pu anstva u nekim zemljama, ne mo~e takoer po naaem mialjenju oboriti tu teoriju. Ponajprije predstavljaju ovakve pojave o evidno iznimku u poviesti ovje anstva, te se nikad ne pojavljuju obenito, ve imaju manje-viae prelazno zna enje. Osim toga se i u ovakvim slu ajevima vidi, da se prehranbeni potencial prilagouje smanjenom broju pu anstva. Ako se pak prosje ni ~ivotni standard pu anstva podigne uzporedno s opadanjem broja pu anstva, onda to opet nije u suprotnosti s Malthusovom teorijom, jer Malthus nije tvrdio ni dokazivao, da se prosje ni ~ivotni standard mora pod pritiskom zakona populacije uviek kretati oko nekog minimuma, oko granice gladovanja. A ato je glavno, sigurno je, da funkcionalna povezanost prehranbenog potenciala i broja pu anstva postoji i u ovakvim slu ajevima. Joa je manje uvjerljiv trei prigovor Malthusovoj teoriji. Sve brojnije deviacije nagona za odr~anje vrste, kojima se ograni uju poroaji, ne dokazuju naime ni nestalnost ni opadanje tog nagona u ovjeku, nego dokazuju samo postojanje ili poveanje tendencije, da se kraj jednakog djelovanja nagona izbjegava njegov glavni i prirodni u inak. Meutim treba uzeti u obzir, da Malthus i nije mislio na ove deviacije, nego na moralnu suzdr~ljivost, tj. na podpunu seksualnu abstinenciju kao moralnu obvezu svih onih, iji prihodi ne dostaju za primjereno uzdr~avanje obitelji. U pogledu pak prigovora, da je jako mno~enje pu anstva prirodni preduvjet za zdravi i povoljni napredak svakog naroda i da e si svaki narod s jakim natalitetom znati stvoriti prehranbeni potencial, koji mu je potreban, treba primietiti, da ovakve tendencije redovito prouzrokuju pojavu i djelovanje represivnih elemenata (rat, bieda itd.), koji e onda baa u smislu Malthusove koncepcije uzpostaviti poremeenu ravnote~u na na in, koji nije po~eljan ni sa socialnog ni s kulturnog glediata. Socialisti su pod vodstvom Marxa pobijali Malthusovu teoriju na druga ijem temelju. Marx je u svom Kapitalu dokazivao: 1. uslied stalnog usavraavanja tehnike stalno nazaduje broj zaposlenih radnika (zakon pri uvne vojske u industriji - Gesetz der industriellen Reservearmee) i 2. tokom postepene akumulacije kapitala, koja stalno napreduje, mienja se omjer izmeu stalnog i kolajueg kapitala u sve veoj mjeri na korist stalnog, a na atetu kolajueg kapitala (nadnice). Rezultat je po Marxu taj, da e radni ke nadnice stalno opadati, a broj nezaposlenih radnika sve viae rasti (Verelendung der Massen). Stvarni je gospodarski razvoj u posljednjih 50 godina dokazao, da prva Marxova teza mo~e vriediti samo za stanovito prelazno razdoblje, no nipoato kao stalna i nepromjenljiva pojava. Druga pak Marxova teza puata podpuno s vida injenicu, da prosje ni standard ~ivota radni kih masa ovisi bar u tolikoj mjeri, koliko o odnosu izmeu stalnog i kolajueg kapitala, i o odnosu ciena glavnih ~ive~nih namirnica i gotovih obrtni kih proizvoda. Pojeftinjenje obrtni kih proizvoda, koje je prouzro eno napredovanjem stroja i tehnike, mo~e biti kompenzirano, i viae nego kompenzirano, pojeftinjenjem ciena poljodjelskih poizvoda uslied djelovanja zakona o postepenom opadanju prinosa tla. Odtud valja zaklju iti, da ne mo~e biti govora o nekoj neizbje~ivoj, kroni noj prenapu enosti, kako je dokazivao Marx, pa se prema tome mo~e rei, da ni s te strane nije uspjelo oboriti Malthusovu teoriju. Neprolazna je Malthusova zasluga, da je prvi znanstveno izpitao i uglavnom izpravno ocienio va~nost ljudskog substrata za gospodarsko zbivanje. Razvoj je gospodarske stvarnosti poslie njega dokazao, da se njegova teorija ne mo~e smatrati doslovce izpravnom, niti se smije ekstremno formulirati. Ali taj razvoj nije ni im opovrgao izpravnost njegove glavne teze - da naime postoji funkcionalna povezanost izmeu broja pu anstva i prehranbenog potenciala. Tako je izpitivanjem statisti kih podataka o kretanju pu anstva tokom XIX. i po etkom XX. stoljea prili no jasno dokazano, da je nazadovanje poroda kod kulturnih naroda u tom razdoblju u uzro noj svezi s nazadovanjem smrtnosti - sasvim onako, kako je to Malthus dokazivao. A razmjerno slabi porast pu anstva u Australiji, u zemlji, u kojoj su socialno-ekonomski odnosi ve kroz dulje vremena stalo~eni na vrlo povoljnom prosjeku ~ivotnog standarda, dokazuje djelovanje moral restrainta, posve u smislu Malthusove teorije. Ako se pak u pojedinim zemljama nazadovanje poroda i porasta pu anstva svodi na to, da se kod ovjeka uzporedo s porastom blagostanja smanjuje volja za raanjem potomstva - kako to primjerice izti e Adolf Weber - onda time opet nije opovrgnut temelj Malthusove teorije. Ovakva naime tendencija izvire iz straha pred pogoraanjem gospodarskog standarda, dakle od straha pred biedom - opet u duhu Malthusove koncepcije. Malthusovoj se teoriji esto prigovara, da nije odkrila niata, ato ne bi bilo ve odavna poznato, odnosno da njome objaanjuje neato, ato se samo sobom razumije. Malthus je, nema sumnje, imao nekoliko predhodnika. Prvi su bili, kako smo vidjeli, ve Platon i Aristotel, a zatim Botero. Ve smo spomenuli, da je Botero ozna io prenapu enost glavnim razlogom biede i da je razlikovao stvarala ku i prehranbenu sposobnost ovje anstva. I u Smithovu su Iztra~ivanju ve iznesene neke misli, na kojima je Malthus mogao utemeljiti svoja prou avanja o zakonu populacije. U 8. pogl.1.knjige ka~e Smith: "Svaka se vrsta ~ivotinja po prirodi mno~i u omjeru prema sredstvima prehrane i nijedna se vrsta ne mo~e mno~iti u veem omjeru". A malo dalje ka~e Smith u istom poglavlju: "Kao ato je prema tomu obilna naplata rada posljedica blagostanja, isto je tako ta obilna naplata rada uzrokom porasta pu anstva". Neposredno prije Malthusa formulirao je sli nu zakonitost ve spomenuti Giammaria Ortes. Ortesova formulacija glasi: ljudi i ~ivotinje mno~e se u geometrijskoj progresiji, dok je narodna imovina napromjenljiva. Stoga se mogu jedni bogatiti samo tako, da drugi osiromaae. Prema tome se socialno zlo mo~e ukloniti samo racionalnim ograni enjem mno~enja pu anstva i dobrovoljnim celibatom. Ortesova se teza, kako vidimo, ne poklapa s Malthusovom, iako joj je prili no sli na. Glavna je razlika u tome, ato Ortes smatra narodnu imovinu odnosno prehranbeni potencial u Malthusovoj terminologiji nepromjenljivom konstantom, ato po Malthusu nije slu aj. Svi su pak ostali Malthusovi predhodnici prou avali problem populacije posve druga ije. Platon je, kako smo vidjeli, zagovarao tezu, da se pu anstvo dr~i na jednakoj razini, jer je to dr~ao potrebnim preduvjetom za o~ivotvorenje i odr~anje stanovitog stupnja eti kog savraenstva ljudi. Aristotel je preporu ivao ograni enje mno~enja pu anstva zato, jer je to smatrao nu~dnim, da bi se trajno odr~ali optimalni dru~tveni odnosi odnosno optimalna ravnote~a. Skolastici su pak mno~enje pu anstva prosuivali jedino s glediata vjerske dogme i transcedentalne svrhe ovjeka. Neograni eno mno~enje ljudskog roda je postulat Bo~jeg zakona (rastite i mno~ite se i napunite ovu zemlju - ka~e se u Genezi), a osim toga je svako ograni ivanje poroda suprotno Bo~jem zakonu i zato, jer generativna sposobnost ovjeka predstavlja dielak stvarala ke snage bo~anstva, pak je stoga sva ta zloporaba nemoralna. Ako je pak tako, onda sna~no i neograni eno mno~enje pu anstva ne mo~e imati negativnih posljedica u gospodarskom zbivanju, jer vraenje Bo~jeg zakona ne mo~e biti atetno za ovje anstvo. Ako je pak time pojedincu ~ivot postao mukotrpnijim, onda je to o ito potrebna ~rtva za polu enje transcedentalnog ideala. Sli ne misli zastupaju i danas predstavnici katoli kog smjera u znanosti o gospodarstvu. Merkantilisti su opet zagovarali ato ja e mno~enje pu anstva, jer im je to bio preduvjet za ostvarenje ato ja e proizvodnje upotrebom ato obilnije radne snage. Kako znamo, merkantiliste je manje-viae izklju ivo zanimalo pitanje polu enja ato veeg blagostanja pojedinih dr~ava i naroda. Kako e pak narodno bogatstvo biti razpodieljeno meu pripadnicima pojedinih naroda i dr~ava, nije merkantiliste prete~nim dielom nimalo zanimalo. Malthus je prema tomu bio prvi, koji je problem populacije izpitao i ocienio s argumentima gospodarske problematike, i nema sumnje, a mu je uspjelo dokazati postojanje uzro ne sveze izmeu gospodarskog zbivanja i kretanja pu anstva. I to je ono novo, ato je on stvorio u nauci o gospodarstvu i u tom je njegova neprolazna zasluga. Ne mienja na stvari niata, da li emo danas s obzirom na rezultate znanstvenog iztra~ivanja, ste ene poslie njega smatrati da Malthusova teorija vriedi samo uz stanovite rezerve ili da vriedi samo kao tendencija, koja stvarno postoji u gospodarskom ~ivotu. Isto se tako ne mienja vriednost njegovih misli ni time, ato se upuuje na slu ajeve, u kojima su narodi propadali i izumirali uslied opadanja poroda. Ovakvi naime slu ajevi prelaze okvir gospodarske fenomenologije, te ih treba prou iti i ocieniti s argumentima koji spadaju u druge dru~tvene znanosti, a ne spadaju viae u znanost o gospodarstvu. Sli na sudbina kao Malthusa prati i znanstvene nazore njegova suvremenika Davida Ricarda. I njegovi su nazori izazvali ogromnu diskusiju u znanstvenom svietu, koja ni danas nije zavraena unato  velikom broju mialjenja, iznesenih od pristaaa i protivnika. Ricardo je bez sumnje jedan od najzanimljivijih i najoatroumnijih, ali ujedno i najviae osporenih umova novije ekonomske teorije. Malthus i Ricardo stoje obojica na temeljima Smithova sustava. Razlika je meu njima u prvom redu u metodi. Malthus je izraziti empiri ar, pristaaa induktivne metode, dok je Ricardo prete~nim dielom primjenjivao deduktivnu metodu. Nijednom dakle od njih nije uspjelo spojiti obje metode onako, kako je to uspjelo njihovu zajedni kom u itelju. Prou avajui jednako kao i Malthus problematiku razpodjele gospodarskih dobara Ricardo je analizirao cjelokupnu dinamiku gospodarskog zbivanja kao takvu, no pritom je za razliku od Malthusa manje-viae abstrahirao od svake kulturno-politi ke ili socialno-politi ke perspektive (Ricardovo na elo izolacije). Glavne su Ricardove teze sliedee: Tra~nja hrane odreuje granicu poljodjelske proizvodnje. Ova granica odreuje visinu zemljiatne rente, a u daljnjim konzekvencijama i visinu zarada uobe. Za razpodjelu narodnog dohotka, koji je sastavljen od tri komponente: nadnice, profit od kapitala (kapital+poduzetni ka nagrada) i zemljiatna renta, vriedi ovo pravilo: ako je gospodarski razvoj normalan, zemljiatna e renta rasti, jer se sve viae obrauju sve slabija zemljiata, a visina se zemljiatne rente odreuje proizvodnim troakovima hrane, proizvedene uz najvee troakove. Uslied toga naime, ato se poljodjelska proizvodnja poveava, moraju se u sve veoj mjeri obraivati udaljena odnosno kvalitativno slaba zemljiata. Poato se pak ciene poljodjelskih proizvoda po Malthus-Ricardovu zakonu o zemljiatnoj renti uviek oblikuju prema proizvodnim troakovima onog zemljiata, iji su proizvodni troakovi najvei, a njegovi proizvodi ipak joa dolaze na tr~iate, to e razlika u proizvodnim troakovima, izra~ena u jedinstvenoj cieni tr~iata, u sve veoj mjeri predstavljati diferencialnu rentu za sve vei broj poljodjelskih proizvoditelja. S ovog e razloga u ovakvom razvoju zemljiatna renta imati tendenciju porasta. Ova se tendencija odrazuje kod nadnica tako, da e prosje na razina realne (a ne nominalne) vriednosti nadnice ostati nepromienjena. Nadnice e naime nominalno rasti, ali e njihova realna vriednost ostati jednaka uslied prosje nog porasta ciena poljodjelskih proizvoda. Obi porast realne nadnice nije mogu, jer se njezina razina stalno kree oko razine minimuma egzistencije, koji je opet bitno uvjetovan cienama poljodjelskih proizvoda. Prosjek pak zarade od glavnice u ovom e slu aju padati, jer onaj viaak kod podjele ukupnog narodnog dohodka, koji odpada na poveanu zemljiatnu rentu, mora ii na ra un sni~enja prosje ne razine zarade od glavnice. To zna i, da e po Ricardovu shvaanju uz normalni razvoj gospodarstva zemljiatna renta biti u porastu, zarade od glavnice e padati, dok e prosjek nadnica ostati stabilan. Sve to vriedi, razumije se, po Ricardu uz predpostavku, da se vriednost novca kao obeg mjerila svih vriednosti ne mienja. Zna ajno je pritom, da se po Ricardovu izlaganju stvarna vriednost narodnog dohodka uz normalni razvoj narodnog gospodarstva ne mo~e bitno izmieniti. Promjenljiv je samo prinos narodnog gospodarstva po koli ini, ali ne vriednosti tog prinosa. Ako se primjerice prinos narodnog gospodarstsva povea - a poveat e se ili uslied poveanja ulo~enog kapitala ili uslied poveanja produktiviteta rada - onda e se vriednosti sniziti u omjeru prema poveanju prinosa. Omjer za podjelu narodnog dohodka ostat e uglavnom isti. Teorija vriednosti. Vriednost svakog gospodarskog dobra ovisi o koli ini rada, potrebnoj za njegovu proizvodnju, a ne ovisi o veoj ili manjoj naknadi, koja se plaa za taj rad. Ricardo tu misli na zamjenbenu vriednost, koju strogo odvaja od uporabne vriednosti. Zamjenbena se vriednost po njemu uviek oblikuje po navedenom na elu osim ondje, gdje odlu uje element riedkosti. "Uporabna se vriednost - isti e Ricardo izriekom - ne mo~e uobe mjeriti nikakvim poznatim mjerilom; tu vriednost razni ljudi razli ito ocjenjuju". Ricardo naglaauje, da kod oblikovanja zamjenbene vriednosti dolazi uviek u obzir pored naplate rada i naknada za ulo~eni kapital kao i zemljiatna renta. Prema tome ima prof. Diehl pravo, kad ka~e, da Ricardova teorija vriednosti ne spada meu teorije vriednosti po radu, kakvu je razvio Marx pozivajui se na Ricarda, nego je to teorija vriednosti po proizvodnim troakovima. A isto tako ima pravo Jakov Hollander, kad izti e, da su teorije Roberta Owena, Marxa i agrarnih socialista, koje se sve upiru na Ricarda, zapravo jedno krivo tuma enje Ricardovih nazora. Sve naime promjene u relativnoj vriednosti dobara imaju po Ricardu svoj korien u dva razloga: 1. u promjenama relativne koli ine rada, koji je potreban za proizvodnju stanovitog dobra i u promjenama relativnog vremena, koje protje e, dok rezultat rada doe na tr~iate. Sve promjene u omjeru sudjelovanja stalnog i pokretnog kapitala u procesu proizvodnje spadaju u ovu drugu skupinu razloga. Teorija nadnice. - Prosje na je razina radni ke nadnice odreena iznosom potrebnim za uzdr~avanje radnika. S druge strane "razlika izmeu prinosa dobivenog danom koli inom rada na granici njegove upotrebe i nadnice za taj rad odreuje zaradu". "Zarade ovise u svim zemljama i u svako vrieme o onoj koli ini rada, koja je potebna, da za radnike proizvede sredstva za njihovo uzdr~avanje na onom tlu ili onim kapitalom, koji ne odbacuje nikakvu rentu." Ricardo razlikuje tr~iatnu i prirodnu nadnicu. Prirodna se nadnica prema netom navedenim na elima kree oko socialnog minimuma egzistencije, dok se tr~iatna nadnica mo~e povremeno spustiti ak i izpod fiziolo~kog minimuma egzistencije. Obenito su za ustanovljenje radni ke nadnice odlu ni ovi elementi: 1. odnos ponude i potra~nje na tr~iatu rada i 2. ciene onih dobara, koja se nadnicom nabavljaju, te se na njih nadnica troai. Ovim je Ricardovim komponentama odreena najni~a mogua granica radni ke nadnice, i ona ne mo~e ni u slu aju za radnike najnepovoljnijeg odnosa ponude i potra~nje na tr~iatu rada trajno pasti izpod one razine, koja je odreena troakovima ~ivota, t.j. cienama onih poljodjelskih i tvorni kih proizvoda, koji predstavljaju minimum egzistencije. Ova je granica, kako vidimo odreena, ali je raztezljiva. Troakovi egzisten nog minimuma mogu biti prili no razli iti prema tomu, na kojoj se razini kreu ciene najva~nijih poljodjelskih i najva~nijih tvorni kih proizvoda i prema tome, koja je meusobna relacija ciena tih glavnih proizvoda. Po Ricardovoj se teoriji mo~e dogoditi, da e zemljiatna renta rasti, pa e se stoga i ciene poljodjelskih proizvoda povisiti, dok e istodobno uslied napredka tehnike i mehanizacije proizvodnje ciene tvorni kih proizvoda padati. Porast ciena na jednoj strani mo~e biti izjedna en padom ciena na drugoj, a mo~e se dogoditi i to, da e pad ciena na jednoj strani nadilaziti porast ciena na drugoj. Za mogunost porasta nadnice postavlja Ricardo posve druga iju tezu. Mogunost je porasta nadnice po njemu ovisna: 1. o porastu potra~nje rada; 2. o stupnju, kojim se kapital kao dio narodnog dohodka svake godine poveava, i 3. o omjeru, u kojem se novostvoreni kapital ula~e u stalni kapital odnosno u mobilni, kolajui kapital. Svakim se poveanjem kapitala - ka~e Ricardo u glasovitom 31. poglavlju svojih Na ela - potra~nja rada dalje poja ava, ali poveanje potra~nje rada nije jednomjerno poveanju kapitala: Omjer e se poveanjem nu~dno sve viae smanjiti na atetu rada. To se dogaa po Ricardu zbog toga, ato od poveanog kapitala ide uviek vei dio u stalni, a samo manji dio u pokretni kapital. "Isti razlog, koji poveava rad, ne poveava vriednost strojeva, i zato se kod svakog poveanja kapitala vei njegov dio ula~e u strojeve." Meutim odklanja Ricardo izriekom na ovom mjestu Bartonovu tvrdnju, po kojoj bi se moglo dogoditi, da se cieli iznos poveanog kapitala ulo~i u stalni kapital, tako da u tom slu aju potra~nja rada ne bi uobe porasla; iako se je kapital poveao. Ricardo primjeuje, da se jedino mo~e rei, da e kraj poveanog kapitala porast potra~nje rada razmjerno opadati, dok se uobe ne mo~e zamisliti slu aj, da poveani kapital ne bi uobe prouzro io nikakvo poveanje potra~nje rada. Nadovezujui na ovu tezu, izgradio je Marx svoju tezu, da napredak industrije i poveanje kapitala nu~dno prouzrokuju stalno smanjenje zaposlenosti. Porast nadnica ne zna i meutim po Ricardu i dizanje ciena. Zarada mo~e porasti samo onda, ako nadnice padaju, dok zarade padaju, ako rastu nadnice. Zarade su u napredujuem narodnom gospodarstvu uviek ograni ene proizvodnim troakovima hrane, proizvedene uz najskuplje proizvodne troakove. O utjecaju stroja na kretanje nadnica postavio je Ricardo u ve spomenutom uvenom XXXI. poglavlju svojih Na ela sliedee teze: odkrivanjem i upotrebom novih strojeva uviek se poveava isti prinos narodnog gospodarstva, ali se ukupna vriednost tog prinosa time ne poveava. Ta vriednost ostaje neizmienjena izuzevai stanovite oscilacije kroz neko prielazno razdoblje; upotreba strojeva uviek je opravdana i osigurana, ako se time poveava isti prinos i ako se time ujedno esto smanjuje brutto-prinos proizvodnje, a esto i mora smanjiti; ako se ovim na inom smanjuje brutto-prinos proizvodnje, oateuju se time interesi radnika - nadnice padaju -, pa je stoga razumljivo i opravdano, da se oni protive upotrebi strojeva u proizvodnji; ako se pak usavraenjem sredstava proizvodnje poveava isti prinos narodnog gospodarstva na na in, da se time ne smanjuje brutto-prinos, poboljaat e se gospodarski standard svih stale~a. Kapitalist i koristnik zemljiatne rente imat e koristi, jer e moi jednaku koli inu robe nabavljati po znatno sni~enoj cieni. Radnici e pak profitirati uslied toga, ato e potra~nja rada biti poveana, kao i zato, ato e dobiti poticaja za atednju, ato e im biti omogueno poveanje istog prinosa, a osim toga e uslied pada ciena svih potroanih dobara moi obilnije namirivati svoje potrebe. Kako vidimo, predvia Ricardo mogunost, da se nadnice i unato  napredku mehani ke proizvodnje i poveanju investiranih kapitala mogu poveati i preko iznosa minimuma egzistencije, i to prvenstveno uslied padanja ciena raznih potroanih dobara, ato je opet posljedica usavraavanja sredstava proizvodnje. Osim toga valja naglasiti, da kod minimuma egzistencije, oko kojeg se kreu radni ke nadnice, Ricardo misli na socialni a ne na fiziolo~ki minimum. Fiziolo~ki je minimum po njegovu sudu samo ona krajnja, najni~a granica, do koje se razina radni kih nadnica mo~e eventualno spustiti, a izpod koje se ne mo~e nikad kroz dulje vrieme odr~ati. No u svezi s tim izti e Ricardo i potrebu, da se eventualno zakonodavnim putem regulira porast radni kog pu anstva i u radni kom stale~u sprie i prerano i nepromialjeno sklapanje brakova. Pri svemu pak tomu treba kod prosuivanja Ricardove teorije vriednosti i nadnica imati na umu, da se bogatstvo po Ricardu, kao i po Smithu, sastoji od potrebatina za ~ivot, od udobnosti i naslada ~ivota i da se sva dobra, koja slu~e o~ivotvorenju bogatstva, na kraju krajeva prosuuju po njihovoj uporabnoj vriednosti. Meusobna se pak uporabna vriednost odnosnih dobara ne mo~e mjeriti nikakvim objektivnim mjerilom. Time pak priznaje i Ricardo, da kod ocjenjivanja vriednosti svih gospodarskih dobara, kao i kod ocjenjivanja narodnog dohodka, dolaze stalno u obzir i subjektivni momenti. Teorija zemljiatne rente. Izgraujui teoriju, koju su, kako smo ve spomenuli, iznieli Anderson i Malthus, definirao je Ricardo zemljiatnu rentu ovako: "Zemljiatna je renta onaj dio prinosa zemlje, koji se plaa vlastniku zemlje za iskoriaivanje iskonskih i neuniativih snaga tla." Stoga treba ovaj dio prinosa oato lu iti od onog diela, koji odpada na rad i kapital. Kod oblikovanja ciena poljodjelskih proizvoda dolaze dakle po Ricardu u obzir osim zemljiatne rente, koja eventualno odpada s razloga, koje smo ve spomenuli, joa troakovi proizvodnje, tj. naknada za rad i za investicije kapitala (kamate). Zemljiatna se renta diferencira po sliedeim elementima: 1. razlike u bonitetu zemljiata; 2. razlike u intenzitetu obradbe i 3. razlike u polo~aju (renta po polo~aju - tzv. gradska renta. Ricardovu je teoriju zemljiatne rente kasnije proairio Johann Heinrich von Thnen, a kritizirali su je napose Carey, Rodbertus, Marx i Schffle. Teorija novca i valute. Ricardo je najiztaknutiji predstavnik kvantitetne teorije novca, koju je podrobno razlo~io napose u polemici oko pitanja, da li je vriednost englezkih nov anica spram zlata pala poslie g. 1797. kad je obustavljena zamjena nov anica za zlato. Ricardo je dokazivao, da je vriednost zlata porasla u istom omjeru, u kojem je povean obtjecaj nov anica. U pogledu valutnog sustava izradio je Ricardo glavna na ela tzv. teorije obtjecaja (currency-teorija), koja je, kako smo ve spomenuli, uglavnom uzakonjena Peelovom reformom englezkog valutnog sustava od g. 1844. Glavne su misli ove teorije: 1. Obtjecaj se ovih nov anica mora mienjati u omjeru spram promjena u zalihama zlata, jer se ina e poremeuje nivo ciena i 2. vriednost nov anica prosuuje se posve jednako kao i vriednost valutnog novca, ato ga te nov anice surogiraju. Kao okostnicu valutnog sustava preporu a Ricardo monometalizam. Vriedno je spomenuti, da je Ricardo suprotno ovim svojim nazorima u svojoj posthumnoj razpravi: Osnova za ureenje narodne banke zagovarao uvedenje jednog abstraktnog valutnog sustava bez metalne podloge, u kojem bi dr~ava ureivala obtjecaj banknota putem posebnih dr~avnih povjerenika. Teorija vanjske trgovine. Ricardo zastupa tezu, da trgovina s inozemstvom treba biti slobodna. Izjedna enje se u meunarodnoj razmjeni dobara treba vraiti ne samo po vriednosti dobara, nego po koli ini rada, ulo~enog u dobra, koja su predmetom razmjene. Neracionalna je razmjena dobara, i stoga e ekonomski loae djelovati onda, ako se izvozi roba, proizvedena utroakom velike koli ine rada, a zamjenjuje za robu, koja je u inozemstvu s bilo kojih razloga proizvedena s mnogo manje rada. Tendencija treba naprotiv biti suprotna: treba uviek nastojati, da se od inozemstva dobiva roba, proizvedena s vie rada, negoli bi trebalo upotriebiti da se istovrstna roba proizvede u tuzemstvu, a u zamjenu treba dati robu, koja se proizvodi s manje rada spram one, koju dobivamo u zamjenu. I ovdje se, kako vidimo, jasno odrazuju Ricardovi nazori o prete~noj va~nosti rada za cjelokupno gospodarstvo. Najpovoljniji se odnos u razmjeni dobara s inozemstvom temelji na omjeru i usporedbi koli ine rada, ulo~enog u uvezenu i izvezenu robu, a ne na odnosu vriednosti tel quel. Meunarodna razmjena dobara ima tendenciju, da se uravnote~i tako, kao da se vrai putem izravne zamjene robe za robu. Na elo slobode u meunarodnoj trgovini dat e po Ricardovu mialjenju u tom pravcu uviek razmjerno najbolji rezultat. Ako je naime bilanca plaanja pasivna, odtjecat e novac u inozemstvo, novac u zemlji e postati rieim, a uslied toga e pasti i ciene. Pad ciena opet smanjuje mogunost uvoza i daje poticaja izvozu, pa e se tako bilanca plaanja opet postepeno popraviti. Teorija poreza. Ricardo je obairno analizirao problem prevaljivanja poreznog tereta, te je ustanovio sliedee: 1. porez na zemljiatnu rentu snosi uviek primalac te rente; 2. porez na nadnicu prevaljuje se i djeluje kao oporezovanje zarade; 3. jednako djeluje porez na potroana dobra; 4. obi porez na zaradu snosi kapitalist; 5. porez, koji pogaa specialno koju granu proizvodnje, prevaljuje se uviek na potroaa e odnosnog obrtnog proizvoda; 6. isti je slu aj kod oporezovanja sirovina. 7. Porez na prihod od kapitala pogaa vlastnika kapitala samo onda, ako sva dobra porastu u cieni za iznos poreza, dok onda, ako ciene svim vrstama robe padnu uslied promjene vriednosti novca, a onaj nivo, na kojem su bile prije poreznog zahvata nee vlastnik kapitala snositi taj porez. 8. Porez na zgrade snose podieljeno najamnici i vlastnik zgrade. Ricardove su misli o prevaljivanju poreznog tereta i o socialnoj koristnosti poreza postale temeljem porezne politike suvremenih dr~ava. On je dokazivao, da socialna koristnost poreza ne ovisi od izdaanosti poreza, nego o u inku kona nog prevaljivanja (ultimate incidence), a ovaj se u inak ravna po zakonima ekonomske distribucije gospodarskih dobara odnosno narodnog dohodka. Pitanje o djelovanju poreza na podjelu narodnog dohodka postavio je, kako znamo, ve John Locke, te je dokazivao, da se kona no svaki porez prevaljuje na zemljiatnu rentu. Time je Locke postao predaastnikom fiziokratske teze o djelovanju poreza. Ricardo je poaao mnogo dalje, te je izpitao djelovanje poreza na stvaranje kapitala i na eventualno smanjivanje kapitala, na oblikovanje narodnog dohodka i na oblikovanje ciena. U financijsko-politi kom pitanju, da li treba kod financiranja dr~avnih izdataka dati prednost porezima ili zajmovima, Ricardo daje prednost porezima s motivacijom, da javne potrebe treba namiriti u asu, kad se pojave, i sa sredstvima, koja su u tom asu razpolo~iva. Ve smo spomenuli, da se vriednost Ricardovih prou avanja prosuuje vrlo razli ito i da se zna enje njegova rada za znanost o gospodarstvu osporuje s raznih strana i s raznim razlozima. Stoga nije lako izrei neki sigurni, definitivni sud o Ricardu, tim manje, ato su njegova izlaganja sama po sebi slabo pristupa na nekoj globalnoj sintezi. Ricardo je svoje teorije izradio na raznim predpostavkama, abstrakcijama, izolacijama i dedukcijama. Zgrada njegovih misli jedan je logi ki sklop, koji se temelji na premisama, od kojih su mnoge hipoteti ne te esto ne polaze s to nog opa~anja stvarnosti (Gonnard). Mislimo, da se za sigurno prosuivanje Ricardova rada mo~e rei ovo: Ricardo i Malthus nastavili su prou avanje gospodarstva na temeljima Smithove nauke. Obojica su pritom polo~ili te~iate svog rada na injenicu, da po njegovu vrstom uvjerenju ne odgovara stvarnosti onaj gotovo bezgrani ni utilitaristi ki optimizam Adama Smitha, kao ni njegova misao o nekom automatskom harmoniziranju suprotnih interesa. Obojica su smatrali, da postoje vrlo ozbiljne zapreke za trajni napredak ovje anstva te za poboljaanje gospodarskog standarda - zapreke, koje se mogu samo djelomice ili nikako prebroditi. Malthus, je kako smo vidjeli, tom trajnom zaprekom smatrao postojanje trajnog pritiska broja pu anstva na prehranbeni potencial, dok je Ricardo smatrao, da je ta zapreka u ograni enoj mogunosti poveanja produktiviteta tla, koja opet ograni uje mogunost porasta radni ke nadnice. Obojica su dakle vjerovali, da postoji neki manje-viae neprekora ivi plafon, koji ko i mogunost trajnog poboljaanja gospodarskog standarda ovje anstva. I u tom je pesimisti ka nota njihovih nazora, iako smo vidjeli, da taj njihov pesimizam nije ni pribli~no toliko absolutan i beznadan, kako im se to esto pripisuje. Adam Smith razbijao je tezu fiziokrata o stacionarnosti gospodarskog zbivanja, prema kojoj se to zbivanje vje no i nepromjenljivo odvija po prirodnim zakonima, te se iz godine u godinu ponavlja jedan te isti proces. On je gospodarskom zbivanju pripisivao neograni eni dinamizam u pravcu i obsegu kretanja. Malthus i Ricardo donekle se vraaju na fiziokratsku tezu stacionarnosti, iako u drugom smislu. Malthus to ini time, ato dokazuje, da samo uz namjerno ograni enje porasta pu anstva mo~emo izbjei pogoraanju gospodarskog standarda, a Ricardo time, ato dr~i, da je skupna vriednost narodno-gospodarskog stvaranja nepromjenljivo ista. Poveanjem rada mogu se doduae ostvariti vei prinosi, koji omoguuju obilnije zadovoljavanje potreba - no skupna vriednost narodnog dohodka ostaje konstantna. Promjena se odrazuje jedino u razmjernom porastu vriednosti novca, odnosno u pojeftinjenju robe. Ricardo dakle upuuje u neku ruku dinamizam u gospodarstvu u stanovit odreeni kolosiek s unapried utvrenim granicama te mu odri e ono neograni eno djelovanje, koje mu je pridavao Smith. Malthus i Ricardo bili su obojica pod jakim dojmom tehni ke revolucije na podru ju proizvodnje i prometa i pojave maainizma svog vremena. Ne valja zaboraviti, da je razvoj gospodarstva u njihovo vrieme dosegao nesluen stupanj prema onom, ato je bilo tek u zametku u vremenu, kad je Smith objavio svoje glavno djelo. Ve je i po tom razumljivo, da su obojica u teoriji daleko odmakli od svog u itelja. Malthus je pritom posvetio glavnu pa~nju biedi airokih masa, a Ricardo potenciranju u inka ljudskog rada upotrebom stroja. Obojica su posve negativno prosuivala zakonodavstvo o pomaganju sirotinje (poor law), o ijoj se je reformi u njihovo vrieme u Englezkoj toliko razpravljalo, jer su smatrali, da je gospodarski u inak tog zakonodavstva naskroz negativan, i to ne samo s glediata imunih stale~a, koji su imali snositi troaak dr~avne pomoi, nego i s glediata onih, kojima je ta pomo bila namijenjena. Za Ricarda je bez sumnje najzna ajnije, da je postavio rad u srediate sveukupnog gospodarskog zbivanja. On se je pritom sna~no upirao o Smithove nazore, koji je, kako znamo, takoer izticao duboku stvarala ku snagu, ato je gospodarskom zbivanju daje rad i jedino rad. Ricardo je iz toga izveo - mogli bismo rei - neku apoteozu rada. Ricardovi nazori ozna uju bez sumnje baa po tome jedan sna~ni stupanj u razvoju gospodarske misli. Historijski je razvoj, kako smo vidjeli, iaao odprilike ovim pravcem: Najprije se rad smatra nedostojnim i sramotnim za slobodnog ovjeka, te ga se prepuata robovima. To je nazor klasi ne starine. }ivotni je cilj polu enje neke duaevne unutarnje harmonije svakog pojedinca. Druga iji nazori Cicerona, Kolumele, Plinija i nekih drugih ostali su glas vapajueg u pustinji. Pojavom kraanstva dolazi do sna~ne reakcije. Rad se smatra nekom obom moralnom obvezom, ~rtvom, koja je ovjeku nametnuta za polu enje nadzemaljskog cilja (remedium peccati - odkup izto nog grieha). U razdoblju merkantilizma rad se prosuuje opet druga ije. On je jedino i izklju ivo sredstvo za ostvarenje hrizohedonisti kog ideala: zlata i bogatstva. To se je bogatstvo meutim moglo nabaviti i bez rada ili s razmjerno malo rada: izvanredno povoljnim izkoriaivanjem bogatih rudnika zlata u Novom Svietu ili kontribucijama, nametnutim pobieenim narodima. Kona no postaje rad izmakom merkantilisti kog razdoblja sve viae sredianjom komponentom gospodarskog zbivanja. Razlozi su ovom fundamentalnom preokretu uglavnom sliedei: 1. nagli i sna~ni porast pu anstva u Evropi (pritisak prehranbenog potenciala); 2. tehni ki napredak, koji djeluje kao neki moni prenosnik, kojim se u inak ljudskog rada stostruko i tisustruko poveava; 3. ogromna diferenciacija ljudskih potreba, koja prati napredak kulture i civilizacije, i 4. pomalo su nestale mogunosti, da se jeftino doe do ameri kog zlata odnosno do ratnih kontribucija u zlatu. Uza svu svoju jednostranost i hipoteti nost zadr~ali su Ricardovi nazori svoju vriednost za istu ekonomsku teoriju kao dragocjeni okvir, unutar kojeg se uviek opet smjeatavaju nazori mnogih, a mo~da i veine gospodarskih mislilaca, koji su se esto za obrazlo~enje najopre nijih teza i teorija uviek opet pozivali na Ricarda. 3. Optimisti Zna ajno je, da se je reakcija protiv relativno pesimisti nog izgraivanja Smithove nauke pojavila najprije izvan Englezke, i to u Francuzkoj i u Sjedinjenim dr~avama Sjeverne Amerike. Razlog je tomu mo~da taj, da se jaz izmeu bogatih i siromaanih, prielom u dru~tvenoj i gospodarskoj strukturi nije pojavio tako ~estoko ni u tako ekstremnim oblicima kao u Englezkoj u prvim desetljeima XIX. stoljea. Jean Baptiste Say (1768-1832.), koji je prvi sustavno presadio Smithovu nauku na francuzko tlo, bio je jednako kao i Smith pro~et uvjerenjem o stanovitom imanentnom optimizmu gospodarskog zbivanja. Say je znanost o gospodarstvu definirao kao objektivno i deskriptivno prou avanje gospodarskog ~ivota na temelju opa~anja stanovitih obih injenica, koje imaju svoj korien u naravi same stvari (la nature des choses). Stoga odklanja Say svako sociolo~ko i metafizi ko shvaanje gospodarstva, te ga prosuuje sasvim s pozitivisti kog glediata. Zagovara podpunu slobodu rada i trgovine, te je protivnik svake dr~avne intervencije u gospodarskoj sferi, izuzevai riedke iznimke (stanoviti javni radovi). Sayev se smjer naziva industrializmom. On naime zagovara ato intenzivnije, ato obenitije i ato slobodnije razvijanje svake proizvodne djelatnosti, jer se po njegovu mialjenju svakim poveanjem proizvodnje poveavaju koristi za pojedinca i za cjelinu. S tim je u svezi njegov zakon proe, koji se obi no formulira ovako: proizvodi se zamjenjuju za proizvode (les produits s'changent contre les produits), tj. svaka proizvodnja stvara sama po sebi prou za isti proizvod ili za druge proizvode. Stoga treba da se po Sayevu mialjenju proizvodnja ato viae poveava, jer se time sve viae poveava proa i stvaraju nova tr~iata. Prosperitet svake pojedine grane proizvodnje uvjetuje prosperitet svih ostalih. Stoga postoji istovjetnost interesa svih proizvoditelja jedne zemlje, a preko toga i svih naroda. Napredak proizvodnje stvorit e prema tomu i optimalnu ravnote~u u svim gospodarskim odnosima u vlastitoj zemlji i u itavom svietu. `to je ja i zamah proizvodnje, bit e obi prosperitet povoljniji. Stoga osuuje Say najoatrije svaki "industrijski maltuzianizam" - svaki strah od poveanja proizvodnje i svako ograni avanje airenja proizvodne djelatnosti. Say je svrstao pojedine stale~e po njihovoj va~nosti za proizvodnju. U prvu va~niju kategoriju spadaju: poduzetnici, radnici i u enjaci (les industrieux), a u drugu - manje va~nu - kapitalisti i vlastnici zemlje (les producteurs passifs). Drugi je predstavnik optimizma u Francuzkoj Charles Dunoyer (1786-1862.), zna ajan po tom, ato je na elo slobode rada i zabacivanja svake dr~avne intervencije proveo u ekstrem. Napredak se po njemu sastoji u tome, da djelatnost dru~tva stupa u sve veoj mjeri na mjesto djelatnosti dr~ave. U tom pogledu anticipira Dunoyer evolucionisti ke nazore Herberta Spencera. Dr~ava ima jedini zadatak, da osigura dr~avljanima sigurnost prema vani i pravnu zaatitu u unutraanjosti. Rad, napose tjelesni rad, nema vriednosti sam po sebi, nego samo po tome, koliko stvara koristnosti, a ta koristnost nije nikad vea od one, koju stvaraju psiholo~ki i materialni kapital. Dosljedno tome Dunoyer je protivnik svake organizacije radni kog stale~a i svakog zaatitnog zakonodavstva u korist radnika. Dunoyer je bio najizrazitiji predstavnik mialjenja imunog graanskog stale~a Francuzke svog vremena. Stoga posve izpravno izti e Gonnard, da baa Dunoyerovim nazorima ne pristaje lozinka, pod kojom je pisao: Je n'impose rien, je ne propose rien, j'expose. Trei je iztaknutiji predstavnik optimisti kog smjera kod Francuza bio Frederic Bastiat (1801-1850.). I on je optimist i pristaaa gospodarske slobode, a zna ajno je, da ideje optimizma i gospodarske slobode spaja u neki optimisti ki finalizam. Po njemu su naime blagostanje i usavraavanje ovje anstva rezultat djelovanja prirodnih zakona: na svakom se stupnju napedka usklauju svi interesi, a napredak izjedna uje nivo airokih masa na sve viaem stupnju. Slobodna je utakmica odgovarajua protute~a osobnom interesu i njezinim se djelovanjem polu uje izravnanje suprotnih interesa i stvara harmonija. O pojedinim je gospodarskim problemima dao Bastiat svoje vlastite teorije, koje se u mnogome razlikuju od Smithovih, a napose od Ricardovih. Prije svega zabacuje Bastiat Ricardovu teoriju vriednosti i njegovu teoriju zemljiatne rente. Vriednost je po njemu odraz koristnosti, koja se sastoji od bezplatnih i odplaenih koristi (utilites gratuites et onereuses). Bezplatne su koristi one, koje nam priroda bezplatno pru~a, i one same po sebi ne stvaraju nikakve vriednosti, a plaene su koristi one, koje se stje u ljudskim radom i naporom. Vriednost je u prometnom gospodarstvu odnos zamienjenih usluga. Stoga se vriednost ne odreuje utroaenim radom, nego usporedbom u injenih usluga. Napredkom gospodarstva pretvaraju se u sve veem omjeru plaene koristi u bezplatne, a to zna i, da ukupna vriednost proizvedenih dobara pada, dok ukupna koristnost raste, a time i ukupno blagostanje, jer bezplatna komponenta ukupne proizvodnje postaje sve ja a. Ova je Bastiatova koncepcija donekle srodna Ricardovoj, koji je kao ato smo vidjeli - dokazivao, da napredkom gospodarstva vriednosti ostaju konstantne, a blagostanje ipak raste uslied padanja prosje ne razine ciena veine gospodarskih dobara. Vlastni tvo je opravdano time, ato predstavlja zbir predhodno izvraenih initbi i usluga onoga, koji je stekao vlastni tvo. Dosljedno tomu zemljiatna renta ne postoji, poato su darovi prirode, koji sudjeluju u stvaranju koristnosti odnosno vriednosti poljodjelskih proizvoda bezplatni, a korist, koja je bezplatna, ne mo~e sama po sebi stvarati vriednost. S istog glediata tuma i i opravdava Bastiat kamate na nov ani kapital. Poato je kapital nastao predhodnim initbama njegovih vlastnika, to je opravdano, da onaj, kojemu ga vlastnik odstupa na upotrebu, za to plaa neku odatetu. Napredkom gospodarstva padaju kamate kapitala, a raste ukupni prinos proizvodnje. Stoga e i radni ke nadnice razmjerno porasti. Pritom ne predvia Bastiat eventualne suprotnosti izmeu interesa poduzetnika i interesa radnika. No te su suprotnosti po njemu samo prolazne, jer e na kraju sloboda utakmice i napredak gospodarstva stvoriti harmoniju, koja e za radnika biti sve povoljnija. Trajnog, socialnog konflikta izmeu poslodavca i radnika po Bastiatu svakako nema. Teoriju radni ke nadnice nije ina e Bastiat podrobnije izradio, jer nije dospio dovraiti svoju Blagoglasnost u narodnom gospodarstvu. Gonnard misli, da se je Bastiatovo mialjenje u tom pogledu ipak pribli~avalo Ricardovu. Bastiat zabacuje Malthusovu teoriju populacije, jer smatra, da uslied napredovanja gospodarstva postaje proizvodnja sve izdaanija i obilnija, pa stoga prehranbeni potencial raste br~e negoli pu anstvo. Kako vidimo, Bastiat se ovdje vraa mialjenju, koje su zastupali mnogi pisci merkantilisti kog razdoblja. Bastiat, stojei na temelju Smithove nauke, ne samo da zabacuje pesimisti ke nazore Malthusa i Ricarda, on je ak vei optimist od Adama Smitha. Dok naime Smith, kako smo vidjeli, priznaje, da sloboda gospodarskog zbivanja ne e sama po sebi dati najbolje mogue rezultate, i priznaje, da se ni u Englezkoj ne e nikad u podpunosti ostvariti sloboda trgovine, niti e se svi suprotni interesi i egoisti ni porivi pojedinaca sami od sebe podpuno izravnati, Bastiat vjeruje, da e na elo slobode zajam iti stalan napredak gospodarstva, a time i stalno usavraavanje gospodarskog, kulturnog i dru~tvenog standarda ovje anstva. Bastiat je o ito ve osjetio, da osniva i klasi nog liberalizma nisu uspjeli podpuno razbistriti funkciju rada u stvaranju vriednosti. U prou avanju ovog temeljnog problema bez sumnje je Bastiat u inio korak napried time, da je na neki na in odkrio novu, drugu stranu funkcije rada: namjesto da cieni rad po naporu, koji je u nj ulo~en, on ga cieni po u inku, ato ga ima za onoga, za koga je izvraen (valeur - service). Time je rad, da tako ka~emo, ocrtan u jednoj drugoj projekciji. No i time funkcija rada te njegov odnos spram kapitala i spram vriednosti, kao i bit samog rada, nisu kona no definirani. Objektivni se naime kriteriji rada ne mogu posve sigurno utvrditi ni onda, kad ga prosuujemo s glediata ulo~enog napora, kao ni onda, kad ga prosuujemo s glediata njegove va~nosti za onoga, u iju se korist vrai. To je uostalom ve znao i Adam Smith, koji je rekao: " esto je te~ko utvrditi omjer izmeu dvie razli ite koli ine rada. Vrieme, utroaeno za dvie razli ite vrste rada, ne mo~e uviek odrediti taj omjer. Razli itost stupnja te~koe rada i pokazane oatroumnosti treba takoer uva~iti. No nije lako pronai bilo kakvu to nu mjeru, kojom bi se mjerila te~koa i oatroumnost rada". Bastiatovi su optimisti ki nazori vraili jak utjecaj na njema ku akolu slobodne trgovine, kojoj pripadaju napose John Prince-Smith (18091874.), podrietlom Englez, koji se je nacionalizirao u Njema koj, zatim Oton Michaelis (1826-1890.), Georg Adolf Spetbeer (1814-1892.), tajnik trgovinske komore u Hamburgu, koji se je iztaknuo kao stru njak za valutna pitanja i ~ivo zagovarao uvedenje zlatne valute u Njema koj, zatim Franz Hermann Schulze-Delitzsch (1808-1883.), osniva  njema kog kreditnog zadrugarstva, i Max Wirth (1822-1900.). Zastupnici ovog pravca napose su se zalagali za provedbu na ela slobodne trgovine u Njema koj, te su u tom smislu objavili brojne trgovinsko-politi ke razprave i zagovarali razvoj i proairenje pruskog carinskog saveza, osnovanog g. 1834. u smjeru, da se tim putem ostvari ato slobodnija razmjena dobara Njema ke s inozemstvom. Schulze-Delitzsch zagovarao je napose na elo samopomoi. Nasuprot socialisti koj tezi o pravu na rad napisao je Schulze-Delitzsch: istinsko pravo na rad jest sloboda rada, a istinsko pravo na nadnicu jest sloboda zamjene, sloboda utakmice. Amerikanac Henry Charles Carey (1793-1879.) spada meu optimiste samo u prvom razdoblju svog rada. Kasnije je, kako emo vidjeti, postao jednim od najiztaknutijih predstavnika obnovljenog protekcionizma i gospodarskog nacionalizma. Njegov se optimizam temelji na tezi, da najja a te~nja ovjeka nije egoisti ni osobni interes (self-interest), nego te~nja za suradnjom s drugim ljudima (na elo asociacije). Stalna suradnja individualnih razlika, koje Carey priznaje, i asocionisti kog na ela u ovjeku stvara harmoniju, koja postaje razvojem i napredkom gospodarstva sve savraenija. Ta harmonizacija uklju uje po Careyevu mialjenju i to, da omjer podjele poveane proizvodnje sve viae raste u korist radnika. To je posljedica injenice, da usavraenje proizvodnih sredstava pridaje kapitalu jednaku ili ak poveanu zaradu upotrebom sve manjeg diela poveane proizvodnje, dok poveanje proizvodnje omoguuje, da se jednaki ili ak vei proizvodni u inak polu i upotrebom sve manje koli ine rada. Kako vidimo, ova je teza veoma srodna Bastiatovoj. Svoje optimisti ko glediate dokazuje Carey napose time, ato obara Malthusov zakon populacije i Ricardove teorije nadnice i zemljiatne rente. Na temelju istih statisti kih podataka, kojima se je slu~io Malthus, o porastu pu anstva u Sjedinjenim dr~avama dokazuje Carey, da se prehranbeni potencial poveava br~e od porasta broja pu anstva. Kao i Bastiat poslie njega, poricao je Carey postojanje zemljiatne rente dokazujui, da prinos tla ovisi jedino o ulo~enom radu i kapitalu. Njegova teorija nadnice (teorija produktiviteta) polazi s glediata, da se rad i kapital udru~uju u svrhu da ato savraenije izkoriste prirodne snage i ato savraenije svladaju odpor, ato ga prirodne snage pru~aju tom izkoriatenju. Djelovanjem na ela asociacije raste udio rada kod poveane i usavraene proizvodnje u sve povoljnijem omjeru, kako smo ve naveli. Time se, kako vidimo, Careyev nazor o nadnici dosta bitno razlikuje od Ricardova. Vriednost odreuje Carey sli no kao Bastiat ne po utroaenom radu ve po koli ini rada, koja je upotrebom rada in concreto priateena. U samoj je Englezkoj optimisti ki smjer klasi nog liberalizma naaao svoje srediate u krugu onih, koji su pod vodstvom manchesterskog industrijalca Rikarda Cobdena (18041865.) i Johna Brighta (18111889.) osnovali g. 1836. ligu protiv ~itnog zakona - ~itne carine (Anti-Corn-Law association - manchesterska liga). Pristaae su ovog smjera - manchesterske akole - imali uglavnom pred o ima trgovinsko-politi ki cilj: ukidanje svih zaatitnih carina, jer su vjerovali, da podpuna sloboda razmjene dobara s inozemstvom mora dati optimalne gospodarske rezultate. Upornim su nastojanjem lige stvarno u Englezkoj u razdoblju od g. 1842. do 1860. ukinute sve zaatitne carine. 4. John Stuart Mill Meu predstavnicima klasi nog liberalizma zauzima posebno mjesto John Stuart Mill (1806-1873.), i to uglavnom iz sliedea dva razloga: 1. stoga, ato je egocentri ni i prema tomu na elno amoralni utilitarizam prvih pisaca klasi nog liberalizma nastojao dovesti u sklad sa stanovitim socialnim, dakle eti kim postulatima. Da utilitaristi ki cilj pojedinca nije uviek istovjetan s dru~tvenim utilitarizmom, osjeao je ve, kako smo vidjeli, i Adam Smith, dok su pesimisti Malthus i Ricardo svaki na svoj na in poricali mogunost usklaenja i izmirenja obih utilitaristi kih smjernica. Glasovitoj Benthamovoj formuli: najvea srea za najvei broj pojedinaca (The greatest happiness of the greatest number) htio je Mill dati airi socialni i u eti kom pogledu odreeni sadr~aj. 2. Nastojao je pojmu slobode, tom temeljnom kamenu klasi nog liberalizma, dati takoer sadr~aj, koji s jedne strane to no odreuje sferu individualne slobode, a s druge strane granice dr~avnog zahvata tako, da bi i taj pojam dobio neki eti ki pozitivni sadr~aj, te se sloboda ne bi mogla tuma iti kao neobuzdano i bezobzirno afirmiranje vlastite volje i prohtjeva pojedinaca. I u tom je pravcu htio Mill izpuniti sadr~aj Benthamove formule: ato je viae slobode izgubljeno, tim je viae sree uniateno (so much liberty lost, so much happiness destroyed). Millove su misli u jednom i u drugom pravcu doista iale za tim, da se utilitaristi ki ideal sree ostvari u ato airem socialnom okviru. Ovo se Millovo zna ajno na elno glediate odrazuje prije svega u tom, da oatro lu i problematiku proizvodnje od problematike podjele gospodarskih dobara. Zakoni gospodarskog zbivanja, kako ih je shvatila i izgradila klasi na akola, vriede samo za proizvodnju, dok se podjela gospodarskih dobara mo~e vraiti po raznih na elima prema zakonima i obi ajima raznih dru~tvenih zajednica i raznih vremena. S pravom se je Millu prigovorilo (Mombert), da je pritom zaboravio na uzajamnu povezanost proizvodnje i podjele dobara, koju su napose izticali prvi klasi ari kao osnovnu pojavu, koja doista i odgovara stvarnosti. Mill je nadalje naglasio, da u gospodarskom zbivanju ne vlada izklju ivo individualni egoizam, nego je sli no kao Carey izticao postojanje te~nje pojedinca za sjedinjenjem sa suplemenicima, koja se te~nja napredkom civilizacije poja ava. Mill je time jasno pokazao, da ne smatra osobni interes jedinim i svemonim pokreta em gospodarske djelatnosti. Kao da se u neku ruku socialna filozofija u po etku XIX. stoljea opet pribli~ila Aristotelovoj tezi, da je cjelina prije dielova. No Mill je poaao joa i dalje, pa je postavio pitanje, da li se zakoni gospodarskog zbivanja mogu uobe utvrditi tako to no i precizno kao zakoni egzaktnih znanosti. On misli, da na podru ju socialne filozofije, u koje po njegovu mialjenju bar djelomice spada i znanost o gospodarstvu, joa nisu to no prou ena sredstva, da se doe do istine. To zna i, da je ili zakonitost gospodarskog zbivanja uobe problemati na ili da se ona razpolo~ivim znanstvenim metodama joa ne mo~e to no utvrditi. U svojim je na elima Mill ipak uglavnom pridr~ao sve glavne teze gospodarske teorije, kako su ih formulirati Smith, Malthus i Ricardo, samo ih je to nije i sustavnije prikazao. Iz Ricardove teorije nadnice razvio je svoju teoriju nadni nog fonda, po kojoj se ukupna svota nov anog kapitala, namienjenog plaanju nadnica, uz dani investirani kapital i dani broj pu anstva ne mo~e mienjati. Ta je ukupna svota kao svaki fond stalno odreene veli ine, te se sredstva fonda mogu poveati samo onda, ako se povea pu anstvo ili svota kapitala, investiranog u proizvodnji. Millova je teorija nadnice, kako vidimo, u joa veoj mjeri pesimisti na od Ricardove. Malthusovu zakonu populacije dao je Mill viae pozitivan i odreen sadr~aj spram negativne i neodreene Malthusove formulacije. ovje anstvo treba sviestno i preventivno djelovati u pravcu ograni enja porasta pu anstva u tolikoj mjeri, da se pritisak prehranbenog potenciala smanji i uskladi s potrebama slabije umno~enog pu anstva. Kod teorije vriednosti dokazivao je Mill, da se vriednost gospodarskih dobara, koja se mogu proizvoditi u neograni enim koli inama, ravna po proizvodnim troakovima, dok se vriednost dobara, ija je proizvodnja ograni ena, ravna po odnosu ponude i potra~nje. Nasuprot tome Mill je svojim socialno-politi kim mislima o podjeli gospodarskih dobara daleko odmaknuo od nauke svojih u itelja. Ricardova teorija zemljiatne rente dala je Millu podlogu za njegove priedloge socialne reforme, po kojima ga mo~emo opravdano brojiti meu osniva e agrarnog socializma. Poato kraj napredka gospodarstva ima zemljiatna renta u duhu Ricardove nauke stalnu tendenciju porasta, to zaklju uje Mill, da koristnici zemljiatne rente postaju bogatiji "u snu, bez rada, bez rizika i bez atednje". Stoga je opravdano, da taj nezaslu~eni viaak prihoda pripadne zajednici za obekoristne ciljeve. U tu svrhu predla~e Mill s jedne strane oatro oporezivanje nasljedstva na zemljiatne posjede i porez na viaak vriednosti agrarnih zemljiata, kojim e se zahvatiti onaj viaak zemljiatne rente, koji nije polu en radom i investicijama vlastnika, nego obim napredovanjem gospodarstva i porastom pu anstva, dakle izklju ivo obim razvojem dru~tvenih prilika. Pred smrt je Mill preporu ivao osnivanje dru~tva za reformu prava na zemljiatni posjed (the land tenure reform association) s programom: oduzimanje cjelokupnog prirasta vriednosti po dr~avi i promicanje zadru~nog poljodjelstva (The interception by the state of unearned increment and the promotion of cooperative agriculture). Mill predvia, da e se u buduem razvoju gospodarstva u sve veoj mjeri ostvariti skladna suradnja kapitalista i radnika, ato e se o itovati ili u u estvovanju radnika na dobitku poduzea ili u zadru~noj organizaciji proizvodnje, pri emu e radnici sudjelovati jednako kao i kapitalisti. U svojoj autobiografiji postavlja Mill prognozu, da e problem budunosti biti u tom, da se sloboda pojedinca izmiri sa zajedni kim vlastni tvom nad svim dobrima ovoga svieta. Millov je rad osobito zna ajan po tom, ato je u strogo pozitivisti ki okvir nauke svojih u itelja na neki na in uklopio socialno-politi ke misli na razvojnoj liniji budunosti. Stvarni je razvoj gospodarstva i gospodarskih misli tokom XIX. pa i tokom naaeg stoljea, kako emo vidjeti, dao u mnogom pogledu pravo Millovoj koncepciji. Pritom je osobito zna ajno, a poneato i paradoksalno, da ti socialno-politi ki elementi sve ja e izpunjuju i stvarnost i doktrine, iako se temeljna premisa ovakvog razvoja po zamisli Milla i Ricarda uglavnom nije nikako obistinila - naime teza o trajnom porastu zemljiatne rente. Mirkovi je ozna io Millov smjer kao neku vrstu liberalnog socializma, a i Mombert vidi u njegovim nazorima dodirne to ke sa socializmom i solidarizmom. Nama se ini, da e biti to nije, ako Millov smjer ozna imo socialnim liberalizmom. Mill naime stoji joa uviek vrsto na temeljima politi kog i gospodarskog individualizma, dakle na temelju, ato ga je postavio joa John Locke, kao i na Benthamovu utilitarizmu. U Lockeovoj krilatici: sloboda i vlastni tvo (liberty and property) on je, kako neki ka~u, poja ao zna enje slobode na atetu vlastni tva, no baa zato ga se ne mo~e smatrati nekim predte om socializma, kako bi neki htjeli. Zato je on previae liberalac i pobornik slobode. Njegovi su nazori doista i socialni i liberalni. A okvir je istog pozitivizma Mill prekora io mo~da i zato, ato je pod utjecajem Augusta Comtea donekle dopunio Ricardovu metodu iste dedukcije inverznom dedukcijom. Stoga su Millovi nazori u isti as mo~da zavrani kamen zgrade gospodarske teorije klasi ne akole, a ujedno ozna uju prielaz k novim gospodarskim teorijama, koje su se razvile tokom XIX. stoljea pa sve do danas, a u kojima sve ja e tra~e izraza socialni i uobe relativisti ki elemanti. 5. Thnen Najoriginalniji je i najzna ajniji predstavnik klasi nog liberalizma u Njema koj bio bez sumnje Johann Heinrich von Thnen (17831850.). Najzanimljivije su Thnenove zasade o zemljiatnoj renti, o radni koj nadnici i o kamatama. Thnen je sve svoje zasade izgradio dosljednom upotrebom metode izolacije, dakle dedukcijom kao i Ricardo. Predpostavljajui postojanje jednog veeg podru ja posve homogene strukture, koje je podpuno ravno, a nije presje eno nikakvim veim vodnim tokovima, a u ijem se srediatu nalazi jedini grad - jedino tr~iate tog podru ja, odredio je Thnen, kako e se podieliti poljodjelska kultura na tom podru ju i oblikovati ciene poljodjelskih proizvoda na njegovu jedinom tr~iatu. Zamislio je, da e se kulture razporediti u pet koncentri nih pojasa s gradom kao srediatem. U prvom pojasu, najbli~em gradu, vodit e se tzv. slobodno gospodarstvo (povrarstvo, mljekarstvo itd.), tj. intenzivna kultura raznih poljodjelskih proizvoda, koji podnose razmjerno znatno vee proizvodne troakove radi blizine tr~iata. U drugom e se pojasu uzgajati aume, dok e se u treem vraiti ratarska proizvodnja, i to sliedeim redosliedom: 1. sustav izmjeni ne kulture (norfol~ki i hohenheimski sustav), tj. susljedna proizvodnja raznih plodina po utvrenom plodoredu na istom zemljiatu bez puatanja zemljiata na ugaru ili s ugarom, no tako, da se uzgajaju plodine, koje razli ito izkoriauju prirodne sastojine tla; 2. poljskotravno gospodarstvo (Koppelwirtschaft ili Feldgraswirtschaft), tj. proizvodnja raznih ~itarica po stanovitom redu kroz odreeni broj godina, nakon ega se zemljiate kroz neki broj godina upotrebljava kao livada i 3. tropoljski sustav, tj. izmjena sadnje zimskih i jarih usjeva s ugarom. etvrti je pojas pridr~an sto arstvu, a peti lovu. Ciela je ova konstrukcija zasnovana na zasadi, da o cienama i rentabilitetu pojedinih kultura odlu uju u prvom redu prievozni troakovi do tr~iata. Poveanje udaljenosti od tr~iata zna i porast prievoznih troakova, te stoga mora kraj jednakih ciena ~ita poveanje udaljenosti od mjesta proizvodnje do tr~iata djelovati jednako kao pad ciena ~itarica kraj jednake udaljenosti mjesta proizvodnje do tr~iata. Odtud zaklju uje Thnen, da poljodjelska kultura mora postati sve ekstenzivnija, ato je vea udaljenost mjesta proizvodnje do tr~iata. Ovom je svojom teorijom izradio Thnen prvu teoriju o zna enju smjeataja proizvodnje za mogunost proe, stvaranje ciena i rentabilitet proizvodnje. Iako je ta teorija suvremenim napredkom prometnih sredstava u mnogome zastarjela, ona ipak i danas ima stanovitu vriednost. Teoriju zemljiatne rente formulirao je Thnen jednako kao i Ricardo, a izgleda neovisno od njega, jer je, ini se, za Ricardova izlaganja tek kasnije saznao. I Thnenova je teorija o postepenom opadanju prinosa tla jednaka Ricardovoj. Kod iztra~ivanja o radni koj nadnici smatrao je Thnen svojom zadaom, da pronae formulu prirodne, opravdane nadnice. On naglaauje, da Smithovo glediate, po kojem se nadnica oblikuje po na elu utakmice odnosno po odnosu ponude i potra~nje, mo~da odgovara stvarnosti, ali da ne mo~e zadovoljiti znanost, jer su odnosi ponude i potra~nje tako nestalni i promjenljivi kao promjene vremena. Thnen je pritom pustio s vida, da ni Smith nije smatrao odnos ponude i potra~nje jedinim regulatorom radni kih nadnica. Po Thenu je prirodna (Naturgemss) nadnica ona, koja odgovara viaku proizvodnje, koji je proizveden u velikom poduzeu po zadnjem joa namjeatenom radniku. Ili drugim rie ima: vriednost rada posljednjeg uposlenog radnika je i plaa tog rada. Ovoj je formuli Thnen dao i poznati algebarski oblik. Prirodna je nadnica = ap (a=minimum egzistencije, p=vriednost radnog u inka - Arbeitserzeugnis). Analogno je Thnen definirao i prirodni kamatnjak: renta od kapitala odnosno kamate ravnaju se po koristi ato je odbacuje posljednji joa investirani kapital. Ovom je toerijom kamata Thnen u inio velik korak dalje od svojih u itelja Smitha i Ricarda, te je ve nekako u zametku izrekao na elo, na kojem su kasnije Karlo Menger (1871.), Stanley Jevons (1873.) i Walras (1873.) izgradili teoriju grani ne koristi. Thnen o ekuje jednako kao Mill i Carey, da e poveanjem investiranog kapitala renta od kapitala padati, te da e u svezi s tim porasti prosje ni nivo nadnice. Thnenovo naziranje o prirodnoj, pravi noj nadnici o ituje njegovu tendenciju, da osigura radniku primjereni i pravi ni udio na proizvodnji. U protivnom e - ka~e Thnen - u Evropi nastati pustoa i barbarstvo (Verheerung und Barberei). Objektivna je kritika suvremene znanosti dokazala, da su mnoge Thnenove teorije neizpravne, napose njegova formulacija prirodne nadnice, odnosno da su njegove teorije suvie jednostrani rezultat njegove metode izolacije. Meutim je velika zasluga Thnenova za napredak gospodarske misli u tom, da je srodno Millu unio socialne elemente u okvir teorije klasi nog liberalizma. Stoga dr~imo, da i njegovi nazori pripadaju tipu socialnog liberalizma kao i Millovi, iako su socialni postulati jednog i drugog u mnogo em posve razli iti. No dr~imo, da se je predaleko ialo, kad se je tvrdilo, da je Thnen pokuaao provesti sintezu izmeu liberalizma i socializma, ili da je Thnen odbacio individualisti ki pojam dr~ave i prihvatio univerzalisti ki. Isto tako nam se ini, da nije posve to no, kad se tvrdi, da je Thnen postavio tezu o relativnoj racionalnosti svih gospodarskih sustava, naime da je in concreto uviek najbolji i najracionalniji onaj gospodarski sustav, koji najbolje odgovara gospodarskim preduvjetima (ciene i troakovi) a ne onaj, koji u danom asu omoguuje najintenzivniju ili tehni ki najsavraeniju proizvodnju. Ova se teza, koja bi se po naaem mialjenju mo~da mogla to nije nazvati kondocionalnoau svih gospodarskih sustava, ne mo~e pripisati Thnenu kao neka njegova nova misao, jer je, kako smo vidjeli, bez sumnje ve sadr~ana u nauci osniva a klasi nog liberalizma. 6. Ostali sljedbenici klasi nog liberalizma U ovu skupinu ne brojimo samo one, koji su doslovce preuzeli i sliedili osniva a klasi nog liberalizma, nego i sve one, koji su u veem ili manjem obsegu poali vlastitim putovima, ali su pritom ostali na temeljima i u okviru, postavljenom tom naukom. Neki su tu nauku dopunili novim zasadama, neki su stanovite njezine teze napustili i zamienili novima, a neki su ak zauzeli kriti no glediate spram cjeline te nauke. U razvoju se teorije gospodarskog liberalizma odrazuje manje-viae sav razvoj gospodarske misli tokom XIX. stoljea, a donekle ak i razvoj u naaem stoljeu, poato su brojni mislioci raznih zemalja nastojali proairiti i prilagoditi temelje Smithove nauke novim strujanjima, koja su nastala tokom XIX. stoljea na drugim osnovicama. To vriedi napose za odnos razvoja liberalne gospodarske teorije spram socializma i raznih srodnih mu struja, kao i za odnos spram historijske akole, a donekle i za razvoj odnosa te teorije spram solidarizma. Stoga se po naaem mialjenju joa ne mo~e stvoriti zaklju ni sud o teoriji gospodarskog liberalizma kao o jednom dovraenom poviestnom razdoblju. S ovog bi razloga bilo preuranjeno govoriti o epigonima teorije klasi nog liberalizma. ini se naime, da je brazda, koju su Smith, Malthus i Ricardo te neki drugi njima kongenialni mislioci zaorali u povrainu gospodarske problematike, toliko duboka, da je ni onaj debeli sloj novog humusa, koji se sastoji od novih pojava i oblika gospodarskog ~ivota te novih ~elja, potreba i stremljenja, nesluen i nedoku iv o ima osniva a, nije mogao zatrpati. I zato mislimo, da e se gospodarska misao joa dugo uviek opet vraati smjeru, ato ga je ozna ila duboko zaorana brazda. itav se sviet danas gr i u divovskoj, ideolo~koj borbi izmeu starih koncepcija manje-viae liberalnog smjera i njezinih izdanaka i novih sustava, izgraenih djelomice na istim, a djelomice na suprotnim temeljima. Kada e se i kako svraiti ova borba, u ovaj as joa ne znamo. No sigurno je, da je na jednoj strani borbene crte misaona zgrada, koja vu e svoj korien od klasi nog liberalizma. Neoklasici su i drugi mislioci tu zgradu tokom itavog jednog stoljea obzidali, pregradili i proairili. Neke su podporne zidove poja ali, neka su sporedna krila morali ruaiti, a mo~da i neke zidove. Djelomice je zgrada dobila i novi krov. No temelji su i glavni podporni zidovi ostali, a vjerujemo, da e ostati sa uvani i u budunosti. Meu prve sljedbenike klasi nog liberalizma u Englezkoj spadaju kao najzna ajniji: McCulloch (1776-1864.), James Mill (1773-1836.), James Maithland, osmi grof od Lauderdalea (1759-1838.), Robert Torrens (1780-1864.), Toma Chalmers (1780-1847.), Ricard Jones (1790-1855.), William Nassau-Senior (1790-1863.), Henry Dunning Macleod (18211902.), J.E.Cairnes (1824-1875.), Walter Bagehot (1826-1877.) i Wiliam Smart (1853-1915.). Po svom radu pripadaju ti pisci prete~nim dielom prvoj polovici proalog stoljea, dakle razdoblju, koje je u gospodarskom razvoju Vel. Britanije uglavnom karakterizirano sve ja im prodiranjem maainizma i tehni kog napredka uobe, a osim toga pokretom tzv. artizma i borbom za priznanje koalicionog prava radnika. artizam se u Englezkoj pojavio kao pokret englezkih radnika povodom donoaenja novog zakona o podupiranju sirotinje od g. 1832. i povodom izjave englezke vlade, da je izborna reforma definitivno zavraena zakonom od iste godine. Radnici su g. 1837. stvorili tzv. "pu ku kartu" (the people's chart) - odtud je pokret dobio ime - sa aest zahtjeva: 1. pravo glasa za svakog odraslog mu~karca; 2. tajno glasovanje; 3. jednakost izbornih kotara; 4. plaanje dnevnice narodnim zastupnicima; 5. ukidanje izbornog cenzusa i 6. jednogodianje trajanje zastupni kog mandata. Voe ovog pokreta (Workingman's association) bili su Wiliam Lovett, Irac Feargus O'Connor, Bronterre O'Brien i Stephens. Borba artista zavraena je g. 1848. artizam nije imao socialisti kog karaktera. Radnici su mislili, da e dobivanjem politi kih prava stvoriti podlogu za ostvarenje svih drugih prava. Glavno je zna enje artizma u tom, da je kod englezkog radnika stvorio jaku stale~ku sviest i tim utro put razvoju englezkih radni kih sindikata (trade-unions), koji su si postavili zadatak, da ostvare postulate radni kog stale~a drugim putem, a ne reformom izbornog zakona. Sli an je zna ajan korolar razvoju liberalnih gospodarskih teorija u Englezkoj dala borba za pravo udru~ivanja. Od g. 1799-1824. bilo je svako udru~ivanje poslodavaca i radnika zakonom strogo zabranjeno doduae s razlikom, da su kazne za prekraaje ove zabrane bile za radnike kudikamo oatrije nego za poslodavce. Nakon ato je zabrana g. 1824. prolazno ukinuta, priznato je zakonom od g. 1825. ograni eno pravo udru~ivanja. Dozvoljeni su naime samo oni dogovori radnika, koji su se odnosili na radnike, ato su prisustvovali dogovoru. Tek g. 1871. priznati su radni ki sindikati kao dozvoljena dru~tva, a ka~njiva je samo upotreba sile, prietnje i drugih aikanacija. Dru~tva radnika u isto su se vrieme pojavila u Englezkoj i u drugom obliku, naime kao radni ke potroaa ke zadruge. Prvu je takvu zadrugu osnovalo koncem g. 1844. dvadesetiosam tkala kih radnika u Rochedaleu (grofovija Lancaster, odtud naziv ro delski pioniri), po na elu socialne samopomoi, koju je neato kasnije, kako smo vidjeli, u Njema koj propagirao Schulze-Delitzch. Kako smo ve napomenuli, razvijale su se misli raznih englezkih liberalnih ekonomista dosta razli ito. Dok su primjerice McCulloch i James Mill manje-viae samo reproducirali Smithovu nauku, Lauderdale je ve u djelu: An inquiry into the nature and the origin of public wealth and into the means and causes of its increase (London, 1804.) pobijao Smithov dru~tveni atomizam, po kojem je bogatstvo naroda istovjetno sa zbirom imovine svih pojedinaca. Lauderdale je ve tuma io, da postoji razlika izmeu obeg narodnog blagostanja i privatnog bogatstva, upoznao je na elo elasticiteta tra~nje i odklonio Smithovo razlikovanje produktivnog i neproduktivnog rada. Lauderdale je preko Daniela Raymonda vraio prili an utjecaj na ameri ke ekonomiste. Chalmers je u klasi nu teoriju unio neke elemente kraanske etike, dok je Jones pobijao Ricardovu metodu strogo i dosljedno provedene abstrakcije i dedukcije i nastojao upotriebiti i opravdati upotrebu induktivne metode. Sli no je mislio i Torrens, koji je, iako u na elu pristaaa slobodne trgovine, dozvoljavao neke iznimke iz prakti nih razloga. Nassau-Senior stvorio je novu teoriju kamata, tzv. teoriju abstinencije, po kojoj su kamate naknada za odricanje vlastitog nov anog kapitala, da taj kapital upotriebi sam u svoju korist. Nasuprot Ricardovoj kvantitetnoj teoriji novca zastupao je Senior glediate, da se vriednost novca na kraju krajeva odreuje proizvodnim troakovima plemenitih kovina. Pored toga je Senior kritizirao Malthusov zakon populacije. Bagehot je bio opet ortodoksni sljedbenik Ricardove nauke dok je Cairnes bio vjeran u enik Millovih nazora. Macleod je podrobno razradio teoriju bankovnog poslovanja u okviru klasi ne nauke, te je te~iate poslovanja banaka polo~io na to, da su one "tvornice kredita" (a manufactory of credit). Poznato je, da je Macleod uveo u znanost tzv. Greshamov zakon. Meu prve predstavnike klasi nog liberalizma u Francuzkoj spadaju pored J.B.Saya i Bastiata joa Pellegrino-Rossi (1787-1848.), Talijan, naturaliziran u Francuzkoj, koji je nasliedio Saya na katedri politi ke ekonomije u College de France, a neko je vrieme bio ministrom pape Pija IX., te Adolph Jerome Blanqui (1798-1854.) i Michel Chevalier - obojica u enici Sayevi. Blanqui je napisao poviest politi ke ekonomije u Evropi (Histoire de l'economie politique en Europe; Paris, 1838. - izd. 1879.) djelo, koje je po Schumpeterovu mialjenju prvi pokuaaj znanstvenog prikaza poviesti gospodarske misli. Antoine Elisee Cherbulliez (1797-1869.), podrietlom `vicarac, napose je propagirao Benthamov utilitarizam i eudajmonizam, te je pristajao uz Dumontov zakon tzv. dru~tvenog kapilariteta, po kojem napredak demokracije poja ava te~nju ljudi, da si stvore ato bolju egzistenciju, a ujedno im se time oduzima volja, da uzmu na sebe teret roditeljskih du~nosti. Kasnije se je Cherbuliez pod utjecajem Milla zalagao za podr~avljenje zemljiatnog posjeda. Mlai su predstavnici klasi nog liberalizma u Francuzkoj bili napose Joseph Garnier (1813-1881.), zatim braa Hyppolite Philibert Passy (1793-1880.) i Frederic Passy (1822-1912.), Charles Coquelin (1803-1853.), Josip Wolowski (1810-1876.), rodom Poljak, Maurice Block (1816-1901.), Henri Baudrillart (1821-1891.), Emil Levasseur (1828-1911.), Jean Gustav Courcelle-Seneuil (1813-1892.), G. de Molinari (1819-1912.), Paul Leroy-Beaulieu (1843-1912.) i Yves Guyot (1843-1928.). Garnier je napose izaao na glas time, to je najradikalnije formulirao neomaltuzijansku tezu: multiplier les epargnes et epargner les enfante (umno~iti priatednje i priatedjeti djecu). Stariji je Passy izgradio teoriju elite kao vodeeg dru~tvenog sloja (de l'aristocratie dans ses rapports avec les progres de la civilasation, Paris, 1826), dok je mlai zastupao sli no kao Bastiat misao solidarnosti kapitala i rada, te je u tom predviao polu enje savraenog sklada civiliziranog ovje anstva u budunosti. Frederic Passy proslavio se je osim toga kao osniva  meunarodne parlamentarne unije za arbitra~u (1889.) te kao pobornik ideje svjetskog mira. Za ovaj je svoj rad nagraen polovicom Nobelove nagrade za mir g. 1901. Courcelle-Seneuil razlikovao je u svojoj teoriji plutologiju ( istu ekonomsku teoriju) i ergonomiju (primjena gospodarskih zakona u stvarnosti), a isto je tako izticao dva temeljna na ina stjecanja: ugovorni i autoritarni. Samo je ugovorno stjecanje po njegovu mialjenju atribut napredka civilizacije. Courcelle-Seneuil je osim toga iziaao na glas kao stru njak za teoriju bankarstva. Njegovo se je djelo o bankarstvu (Traite theorique et pratique des operations de banque Paris, 1853. - 13. izdanja) dugo priznavalo klasi nim stru nim priru nikom. Coqueline, Maurice Block, Molinari, Baudrillart, Wolowski, Leroy-Beaulieu i Yves Guyot bili su izraziti, a djelomice i ekstremni pristaae neograni ene slobode u gospodarstvu, smatrajui tu slobodu najboljim i najsigurnijim regulatorom gospodarskog zbivanja. Napose je Molinari, koji je viae od 30 godina bio glavni urednik uglednog asopisa Journal des economistes bio duboko pro~et uvjerenjem o primatu osobnog interesa u gospodarskom zbivanju i o tom, da je slobodno djelovanje osobnog interesa najsigurnija poluga za ostvarenje sklada i stalnog napredka ovje anstva. Zakon najmanjeg potrebnog napora (la loi du moindre effort) postepeno e o~ivotvoriti sve veu slobodu i sve povoljniji razvoj ljudskog dru~tva. No pritom su polazna to ka uviek neki osobni interesi, jer kako ka~e Molinari: En interet ne peut etre vaincu que par en interet plus fort. Molinari je bio uzto jedan od najodlu nijih protivnika svake dr~avne intervencije u gospodarskom ~ivotu. A Levasseura i Leroy-Beaulieua treba iztaknuti, da su obojica kritizirali da je Malthusov okvir bio pretijesan, poato kod porasta pu anstva djeluje pored prehranbenog potenciala i nagona za odr~anje vrste joa i koli ina investiranog kapitala, sposobnost i marljivost naroda i stupanj tehni kog napredka. Svi ti inbenici odreuju obseg zamjene gospodarskih dobara s inozemstvom i prosje ni standard potroanje pojedinih naroda. Leroy-Beaulieu je pak postavio pravilo: civilizacija ograni uje bitno natalitet (la civilisation reduit considerablement la natalite). Levasseur je ina e poklanjao znatnu va~nost prou avanju poviesti gospodarstva, te se je time donekle pribli~io Rocherovoj historijskoj akoli. Bio je, kako Gonnard ka~e, u neku ruku eklekti ar i relativist. Ostao je u okviru liberalizma, ali ga nije tvrdokorno branio. Gonnard ozna uje englezke sljedbenike klasi ne akole individualistima, a francuzke liberalcima. On usvaja Soetbeerovu karakteristiku francuzkog pravca, prema kojoj su njegovi pristaae polagali najveu va~nost na opa~anje gospodarske stvarnosti (simptome i statistiku), zatim na meusobnu povezanost izmeu gospodarskih pojava i ljudi, kao i na to no odreenje uloge, koju dr~ava treba vraiti u gospodarskim odnosima. Nama se ini, da bi se temeljna razlika izmeu englezkih i francuzkih sljedbenika klasi ne akole mogla ozna iti time, da su Englezi prete~nim dielom upirali svoj znanstveni rad na ovjeka pojedinca i njegov osobni interes, dok su Francuzi polagali glavnu va~nost na na elo slobode u gospodarskom zbivanju. Ta je distinkcija donekle sli na onoj, koju je kod nas formulirao pok.prof. Rorauer kao glavni prigovor Adamu Smithu, naime da nije ozna io relevantnost i relaciju ovjeka spram zakona gospodarskog zbivanja, koji endogeno djeluju, te odtud dolazi, da je Smith naglaaavao as stvarni, a as osobni moment govorei sad o kapitalistu, radniku, poduzetniku, a sad opet o kapitalu, radu i poduzeu. Njema ki zastupnici klasi nog liberalizma iz prve polovice XIX. stoljea prekrajali su redovito u veem ili manjem obsegu preuzetu nauku pod utjecajem Kantove, Fichteove i Hegelove filozofije. Kant (17241804.) je ponajprije zabacio temeljnu misao englezkog liberalizma o prvenstvu individualizma spram dr~ave. Dosljedno tomu odklonio je atomisti ko shvaanje ljudskog dru~tva, kako su ga zastupali Adam Smith i englezki klasici. Dr~ava nije po Kantu inbenik, koji nema na gospodarskom podru ju a priori nikakvu ili samo neku paliativnu nadle~nost, da naime - tako rei - samo atiti neki okvir. Naprotiv je po Kantovu mialjenju temeljni zadatak dr~ave ureenje i podr~avanje stanovitog pravnog poredka. To zna i, da individualizam nije nepovredivo vrhovno na elo svake ureene ljudske zajednice, ve naprotiv postoje stanoviti nadindividualisti ki interesi, koje dr~ava zaatiuje bez obzira na to, da li se time mo~da krae ili ograni uju prvotna prava individuuma. " uvaj svoje osnovno pravo, ne vrieaj ni ije tue pravo, unapreuj, koliko je do tebe pravednost, koja svakome daje svoje." Tako glasi Kantov imperativ. Mnogo je dublje zahvatio Johann Gottlieb Fichte (1762-1814.) u problematiku odnosa individuuma spram zajednice. Njemu nije kao Kantu pravna dr~ava dovoljno jamstvo za ostvarenje stanovitog eti kog individualizma, jer takva dr~ava po njegovu mialjenju joa uviek dozvoljava djelovanje gospodarskog individualizma, koji podr~ava svu silu druatvenih suprotnosti i nepravdi. Stoga zagovara Fichte neki eudajmonizam, odprilike u smislu njema ke kameralistike, i neki dr~avni socializam. Fichte ima o problematici dr~ave, gospodarstva i individuuma organsko i univerzalisti ko shvaanje. Pojedinci nisu samostalni atomi zajednice, nego stalno meusobno ovisni organi velikog dru~tvenog organizma dr~ave, koja po bitnosti svog zadatka regulira djelatnost svih svojih organa. Odtud rezultira prije svega novi pojam privatnog vlastni tva, ato ga je formulirao Fichte. Vlastni tvo je po njemu neobhodno potrebno i opravdano, jer bez njega ne bi pojedinac mogao biti slobodan. No s druge je strane bitni sadr~aj prava vlastni tva u tom, da se njime izklju uju svi drugi od slobodnog razpolaganja sa stanovitim dobrom. Daljnji je posljedak Fichteova naziranja zahtjev za podr~avljenjem cjelokupne trgovine s inozemstvom (u djelu: Der geschlossene Handelsstaat; 1800.) - priedlog, koji je, kako znamo, ve 130 godina prije iznio naa Juraj Kri~ani. Friedrich Hegel (1770-1831.) je na drugi na in, ali mo~da joa oatrije, formulirao funkcionalnu povezanost pojedinca i dr~ave. Njemu je ljudska zajednica tvorevina, koja je nastala i karakterizirala pojedina nim, utilitaristi kim interesima, koji imaju svoj korien u egoizmu pojedinca, dok je nasuprot tome dr~ava tvorevina, koja ima ostvariti eti ki ideal. Odtud sliedi, da dr~ava ima bez sumnje pravo i du~nost, ograni iti slobodno djelovanje individualisti kih i egoisti kih te~nja svagdje ondje, gdje je u pitanju taj eti ki ideal. "Sva vriednost, koju ima ovjek, svu duhovnu realnost ima jedino po dr~avi" - ka~e Hegel. Treba meutim priznati, da je Hegel svoju misao o superiornosti dr~ave nad pojedincem ipak, iako mo~da neizpravno, znatno oslabio postavivai poznatu tezu, da je sve, ato je stvarno, razumno, a sve, ato je razumno, da je i stvarno. Ova je bar prividna suprotnost u Hegelovu idealizmu stvorila donekle mogunost, da se je kasnije, kako emo vidjeti, Karlo Marx kod razlaganja svoje teorije historijskog materializma mogao sa stanovitim opravdanjem pozivati i na Hegela. A s druge je strane Hegel opet oslabio svoju tezu o superiornosti dr~ave spram pojedinca glasovitom izrekom, da se svjetska poviest sastoji u napredku sviesti o slobodi. Nama se ini, da u ovoj antitezi individuum - dr~ava ne valja zaboraviti, da se u gospodarstvu uviek radi o tom, da se ostvare materialne potrebe individuuma. Te potrebe ima i osjea samo individuum, nikad kolektivitet. Kolektivitet nema nikakvih vlastitih osjeaja i potreba, iako su to na neki na in tvrdili Hegel i Fichte, a kasnije i Durkheim. ak je Platonova koncepcija, kako je izlo~ena u Zakonima stavila dr~avi u zadatak, da ostvari sreu pojedinca. Individualizam je, kako ka~e Gonnard, kongenitalan gospodarstvu i gospodarskom zbivanju. U tom su pogledu klasi ni liberali imali bez sumnje izpravno mialjenje. Oni su samo viaeput zaboravili, da primjena na ela individualizma mo~e u socialnom kretanju i zbivanju imati posljedice, koje se prije ili kasnije moraju bar u stanovitom obsegu ocieniti sa stanovitog teleolo~kog, eti kog glediata. I tu je onda mogue, da se individualizam mo~e vrlo razli ito ocieniti i pozitivno i negativno, ali se zato ipak ne mo~e nikad porei, da su te~nje i potrebe pojedinca temeljni poticaj cjelokupnog gospodarskog zbivanja. S obzirom na velik utjecaj spomenutih njema kih filozofa razumljivo je, da su samo neki od prvih predstavnika klasi nog liberalizma u Njema koj bili podpuno vjerni tuma i Smithove nauke. Meu ove spadaju: Kristian Kraus (1753-1807.), A.F.Lueder (17601819.), a donekle Johann Friedrich Eusebius Lotz (1770-1838.) i Gottlieb Hufeland (1760-1817.). Drugi su pak njema ki pisci ovoga smjera ve u nekim problemima iznosili samostalne nazore, koji se znatno odvajaju od nazora Smithove akole, a motivirani su manje ili viae utjecajem spomenutih njema kih filozofa. U ovu skupinu spadaju napose: Henrik grof Soden (1754-1831.), Ludwig Heinrich von Jakob (1759-1827.), Georg Friedrich Sartorius von Waltershausen (1765-1828.), Wilhelm Hermann (1795-1868.), Karl Friedrich Hebenius (1784-1857.), Henrik Rau (1792-1870.) i Hans Karl von Mangoldt (1824-1868.). Soden, Hufeland i Lotz su napose odklonili objektivnu teoriju vriednosti i dokazivali, da se pojam vriednosti ne mo~e odr~ati bez subjektivne ocjene. Jakob je pak postavio pravilo u duhu Kantova eti kog imperativa, da pojedinac smije te~iti za ostvarenjem sree samo utoliko, ukoliko tim ne ruai sreu drugih. Sartorius je kritizirao Smithovo glediate o istovjetnosti interesa pojedinaca i interesa zajednice, te je branio Lauderdaleovo glediate, da treba razlikovati obe blagostanje od blagostanja svih pojedinaca. Isti je nazor zastupao i Soden, koji je osim toga ve postavio tezu o produktivnoj snazi naroda, koju je kasnije u Njema koj, kako emo vidjeti, sustavno izgradio Friedrich List. Hermann je izradio itav niz samostalnih nazora, razli itih od smisianizma. On prije svega zabacuje self-interest kao temeljni poticaj gospodarske djelatnosti te izti e, da i u gospodarstvu dolaze do izra~aja razni eti ki momenti. S druge strane naglaaava Hermann ipak va~nost ekonomskog na ela i osobnog interesa za gospodarsko zbivanje. Kod problematike proizvodnje lu io je Hermann to no tehni ko i ekonomsko prosuivanje, a kod ekonomskog je utvrdio razliku prema tomu, da li u inak proizvodnje prosuujemo s glediata pojedinca ili s glediata cjeline. Stanovita je djelatnost produktivna s glediata pojedinca, kad je njome nadoknaeno sve, ato je u nju ulo~eno, dok je s glediata cjeline produktivna svaka djelatnost, koja je predmetom potra~nje. Teoriju kamata utemeljio je Hermann na na elu koriaenja (Nutzungstheorie), a kod oblikovanja ciena prvi je upozorio na injenicu, da troakovi te odnos ponude i potra~nje nisu jedini inbenici pri stvaranju ciena, ve da tu dolaze do izra~aja i neki drugi elementi, napose zamjenbena vriednost drugih dobara, u kojoj je ciena stanovitog dobra izra~ena, zatim kupovna snaga tra~ilaca pojedinih dobara kao i uporabna vriednost pojedinih dobara. Kod teorije kapitala izticao je Hermann, da postoje i nematerialni kapitali. U Teoriji nadnice ostavio je zanimljivu tezu, da se nadnicom vrai zamjena izmeu radnika i konzumenta onog dobra, koje radnik producira. Time dobiva poduzee i vlastnik kapitala sasvim druga iji polo~aj spram radnika, nego li su to mislili Smith, a napose Ricardo. Nebenius se je iztaknuo time, ato je dokazivao, da na elo slobodne trgovine treba dovesti u sklad sa stanovitim nacionalnim gospodarskim probitcima, koji se ne mogu ~rtvovati ideji slobodne trgovine. U tom je smislu Nebenius ve g. 1818. izradio detaljnu osnovu za osnivanje njema kog carinskog saveza s temeljnim na elom, da se domaa proizvodnja zaatiti retorzijom protiv uvoznih ograni enja i ograda u inozemstvu. Ova je misao doduae odprilike jednaka glediatu, koje je zastupao i Adam Smith. Odprilike jednake je misli gotovo u isto vrieme izlo~io i Friedrick List u svojoj peticiji iz g. 1819. o ukidanju svih unutarnjih carina u Njema koj i uvedenju obeg njema kog carinskog sustava, utemeljenog na na elu retorzije. Rau je o ito pod utjecajem Lauderdalea izticao razliku izmeu obeg dobra i privatnog bogatstva. Pojedinac te~i izklju ivo za blagostanjem u svoju korist, dok je dr~ava predstavnik "duha zajednice" (Gemeingeist), ato ga ona treba i ostvariti. Paralelno s time lu io je Rau pojam kapitala u privatno-gospodarskom i u narodno-gospodarskom smislu. Rauovi su nazori joa dosta zadojeni mislima kamearalista, a s druge strane se viaeput dodiruju s nazorima kasnije historijske akole. Mangoldt je izgradio samostalnu teoriju rente i poduzetni ke nagrade. Od starijih predstavnika klasi ne akole u ostalim zemljama Evrope spomenut emo samo nekolicinu u Rusiji, Italiji i `panjolskoj. U Rusiji su prenieli nauku klasi ne akole najprije autori njema kog podrietla, napose Henrik Storch (1776-1835.). Njegov je zemljak i suvremenik Juraj grof Kankrin (1774-1845.) bio je joa isti merkantilist odnosno kameralist, te su ga stoga zvali ruskim Colbertom. U `panjolskoj je Pedro Rodriguez Campomanes (1723-1802.) nastojao, da djelomice o~ivotvori teze klasi nog liberalizma (sloboda trgovine ~itom, promicanje poljodjelstva, osnivanje nov ani ne banke itd.). U Italiji su Francesco Ferrara (18101900.) i Antonio Scialoia (1817-1875.) bili prvi predstavnici klasi nog liberalizma, te su napose usvojili slobodarsku koncepciju te akole, sli no kao veina njihovih francuzkih suvremenika. Ako sad postavljamo pitanje, koje su temeljne, najzna ajnije i zajedni ke misli ciele klasi ne akole, moi emo te osnovne misli formulirati odprilike u sliedeem: individualisti ki utilitarizam, izra~en u dva smjera: priznanje slobodne, neograni ene primjene na ela osobnog probitka i priznanje na ela, da ono, ato je koristno za svakog pojedinca, ne mo~e biti atetno za cjelinu odnosno za druatvo. Vjera u usavraivost i postepeno usavraavanje ljudskog dru~tva: podizanjem prosje nog gospodarskog standarda dizat e se paralelno i prosje ni moralni standard dru~tva, odnosno u najgorem slu aju postepeno poboljaanje prosje nog gospodarskog standarda ljudi nema u inka, koji bi bili eti ki negativni. Endogena zakonitost gospodarskog zbivanja. Ona nije ovisna u svom djelovanju o vremenu i prostoru, ve je absolutna bez obzira na relacije poviestnog razvoja. Stvaranje individualnih dohodaka mo~e predstavljati jedno nacionalno pa prema tomu i politi ko pitanje, no samo ekonomsko zbivanje nije i ne mo~e biti neki isto nacionalni problem, i to s razloga, jer su gospodarske potrebe - potrebe ovjeka, a ne potrebe pojedinih naroda ili sli nih individualiziranih skupina. Apoteoza rada kao vrhovnog i glavnog pokreta a cjelokupne gospodarske djelatnosti. Rad nije viae pokora za odkupljivanje izto nog grieha (remedium peccati), kako su mislili skolastici, a joa je manje prezrena djelatnost inferiornih ljudskih bia, robova, kako su mislili filozofi staroga vieka, ve je rad neobhodno potrebna glavna poluga s pomou koje se zadovoljava sve gospodarske potrebe ovjeka i pomou koje se zadovoljavaju svi u~itci, koje ovjek pri~eljkuje. Unutar ovog okvira kreu se misli predstavnika i sljedbenika klasi ne akole. Iz svih njihovih temeljnih misli sliedi: 1. da je ta akola namjesto amoralnog hedonisti kog ideala merkantilista postavila vjeru u postepeno gospodarsko, a time i moralno, usavraenje ovje anstva, 2. da je zatim odbacila tjesnogrudni gospodarski nacionalizam merkantilizma i zamienila ga tezom, da je gospodarsko zbivanje u bitnosti neato, ato je aire i ja e od nacionalnog glediata te obuhvaa cielo ovje anstvo, 3. da je klasi na akola zabacila primat prirode, ato su ga zastupali fiziokrati, a namjesto toga postavila tezu o primatu rada - i da je 4. nasuprot stale~kim povlasticama feudalnog poredka postavila tezu slobode rada i gospodarske djelatnosti za svakog pojedinca bez obzira na njegovo podrijetlo po narodnosti ili po stale~koj pripadnosti. Korien, iz kojeg je klasi na akola povukla svu svoju ideologiju, ima uglavnom tri komponente. Jednu komponentu predstavljaju bez sumnje napredak tehnike, mehanizacija proizvodnje i usavraenje prometnih sredstava po evai od sredine XVIII. stoljea - izumi, koji su u nesluenom razmjeru poveali, ubrzali i pojeftinili proizvodnju te postepeno obarali granice prostora. Druga je komponenta o~ivotvorenje dru~tvenog poredka bur~oazije, koji je u Englezkoj postepeno ostvaren tokom XVIII., a na evropskom kopnu tokom XIX. stoljea poslije Francuzke revolucije. A treu je komponentu klasi na akola preuzela i preudesila iz policijske znanosti eudajmonisti ke dr~ave, iz razdoblja prosvietljenog absolutizma. "Surete, nettete, bon marche" - su tri temeljna zadatka policije odnosno unutarnje politike, ka~e Bielfeld u svom djelu: Institutions politiques (1760.), a jednako je definirao Smith u svojim predavanjima iz g. 1768.: cleanlines, security and cheapnes or plenty. Re~im slobode rada, slobode privatne pobude i slobodne primjene na ela osobnog probitka najbolje e ostvariti postavljeni cilj: istou, red, jeftinou i obilje u cjelokupnom gospodarskom ~ivotu. A time e se ujedno ostvariti i utilitaristi ki cilj postepenog usavraavanja ovje anstva. Do koje se mjere i kojim metodama taj cilj mo~e ostvariti, o tom se mialjenja u okviru klasi ne akole prili no razilaze. No svaka se utilitaristi ka koncepcija temelji na predpostavci, da je ono, ato je koristno pojedincu, ujedno koristno i svima drugima, i na tom, da se koristnost za pojedinca i za obenitost mo~e ostvariti i da se ona mo~e stupnjevati do stanovitog optimuma. U tom je glavna suprotnost spram naziranja socializma. Problemati no je jedino to, kojim se sredstvima mo~e taj optimum najbolje, najbr~e i najlakae ostvariti. U tom pak pogledu va~no je pitanje odnosa pojedinca spram organizirane zajednice - dr~ave i obratno pitanje odnosa dr~ave spram pojedinca - dakle pitanje o tom, dokle mo~e sezati stanovita uzajamna ingerencija. U tom su se pogledu, kako smo vidjeli, u okviru klasi ne akole razgranila brojna mialjenja, koja se prili no razilaze. No ipak ta razli ita strujanja misli ni tu nisu podpuno razdvojila okvir klasi ne akole. Uzmimo kao primjer mialjenja Fergusona i Hegela, iji se filozofski nazori bez sumnje bitno razilaze. Utilitarist Ferguson je rekao, da je ovjek po prirodi lan neke zajednice, te ga se prema tome ne mo~e prosuivati kao jedinicu, koja ~ivi sama za sebe, dok je Hegel, kako smo vidjeli, tvrdio, da ovjek zahvaljuje svu svoju duhovnu realnost jedino dr~avi. Obje se teze bez sumnje bitno razlikuju, no ipak nisu podpuno suprotne. Mogli bismo rei, da je glavna razlika u tom, ato je Hegel personificirao Fergusonovu zajednicu, davai joj ime dr~ave. Ve smo primietili, da je okvir klasi ne akole veoma airok. Dok su srednjovjekovni mislioci manje-viae svi usredoto ili svoje misli oko problema eti ke ravnote~e i pravednosti u gospodarstvu, a merkantilisti oko hrizohedonisti kog ideala bogatstva, izra~enog u zlatu i te~nji za zlatom, dotle su razni sljedbenici klasi ne akole razvijali razli ite samostalne ideje i koncepcije o pojedinim problemima gospodarskog zbivanja. Profesor Diehl pokuaao je te razne struje razvrstati u skupine po narodnosti pojedinih pisaca. Vriedno je zabilje~iti ovu zna ajnu kategorizaciju, koja prili no to no pogaa stanovite ideolo~ke razlike naziranja. Po Diehlovu je sudu englezki liberalizam bio u svom po etnom razvoju religiozni, a u daljnjem razvoju aristokratski liberalizam, francuzki je liberalizam demokratski, a njema ki dr~avni liberalizam ili etatisti ki liberalizam. Ova je kategorizacija, izgleda, uglavnom to na. Mo~da bismo mogli poi joa dalje. Sve se naime struje klasi ne akole mogu svrstati u dvie skupine: individualisti ki i socialni liberalizam - prema tome, da li je te~iate razmatranja polo~eno na te~nje pojedinca ili na sociabilitet kao bitno obilje~je ovjeka, koje se odrazuje u gospodarskom ~ivotu. Ako se pak kona no zapitamo: u emu je glavna zabluda gospodarskog liberalizma te koji su razlozi, da su se tokom XIX., a mo~da joa viae tokom naaeg stoljea pojavili toliki novi druga iji nazori i sustavi o gospodarstvu, koji redom dokazuju neizpravnost nazora klasi ne akole, a ipak redovito po inju svoja razlaganja kritikom njezinih misli? Analiza ovog pitanja odvela bi nas predaleko, napose s obzirom na obseg i zadatak ove knjige. Sigurno je meutim po naaem mialjenju, da je jedna od temeljnih pogrjeaaka klasi ne akole u tom, da su njezini sljedbenici prou avali gospodarski ~ivot uz preautnu predpostavku, da se ciela gospodarska stvarnost odvija po imanentnim joj gospodarskim zakonima i tendencijama. To je ono, ato se napose predbacuje Ricardu (Ricardova zabluda - L'ereur Ricardienne), naime da se ovjek u toj gospodarskoj stvarnosti uviek kree u okviru njezine zakonitosti kao homo oeconomicus. Stvarnost pak s glediata ovjeka kao gospodarske jedinice ne odgovara toj predpostavci. Gospodarsku stvarnost pokreu i u njoj stalno djeluju i stanoviti izvanekonomski elementi, koji, izgleda, stalno prate gospodarsko zbivanje. Te izvanekonomske elemente mo~emo u glavnom sa~eti u tri kompleksa: ljudske strasti, individualne sklonosti i obiteljske obveze. Gospodarski se ~ivot stvarno uviek odvija po stanovitim gospodarskim zakonima, ali ovjek pojedinac esto ne postupa kao homo oeconomicus. Prema tomu se teoretsko prou avanje gospodarstva manje-viae stalno kree u sliedeoj dilemi: ili se pojave gospodarstva prou avaju izklju ivo s glediata gospodarskih na ela i zakona, a rezultati nemaju absolutnu, nego samo relativnu vriednost, ako ih uzporedimo s dr~anjem i postupkom mnogih pojedinaca in concreto ili treba ekonomskom teorijom obuhvatiti i sve one druge izvanekonomske premise, koje stvarno djeluju na gospodarsko zbivanje na spomenuti na in. A to zna i, da treba ekonomsku teoriju proairiti na podru ja, koja barem dosad nisu ni to no razgrani ena niti su dovedena u neku bli~u, organsku svezu s obim zakonima gospodarskog zbivanja. Ovakva nas i sli na opa~anja ujedno upuuju i na razloge, zbog kojih uzporedno s napredkom i produbljivanjem gospodarskih prou avanja postaje sve te~e provesti razgrani enje znanosti o gospodarstvu spram drugih srodnih ili koneksnih disciplina, te je tako sve te~e to no odrediti obseg ove znanosti. No i oni, koji danas sve ~eae pobijaju zasade klasi ne akole te ih smatraju na skroz promaaenim i zastarjelim, morat e priznati, da je u najmanju ruku izpravna teza prof. Wiesea, koju smo metnuli na elo naaeg razlaganja: da je naime teorija klasi nog liberalizma jedan misaoni okvir prvorazredne vriednosti, koji se, ukoliko ne bude zlorabljen, mo~e uviek izpuniti adekvatnim sadr~ajem. To nost ovog opa~anja dokazuje nam mo~da najbolje ve spomenuta injenica, da svi noviji sustavi gospodarskog naziranja uzimaju polaznom to kom kritiku nazora klasi ne akole. Ti su nazori kao neke skele, koje se susljedno uviek ponovno upotrebljavaju kod zidanja novih i druga ijih misaonih zgrada. III. NJEMA KA ROMANTIKA Ideolo~ka se je reakcija protiv nauke klasi nog liberalizma pojavila najprije u Njema koj. Razlozi su tomu uglavnom ovi: znatna zaostalost gospodarske strukture Njema ke i ostale srednje Evrope uobe spram istodobnog naglog razvoja Velike Britanije, zatim reakcija protiv slobodarskih ideja Francuzke revolucije nakon definitivnog sloma Napoleona i uzpostave ancien regimea u Francuzkoj i Srednjoj Evropi, te kona no odraz utjecaja njema kih filozofa, napose Kanta, Fichtea i Hegela, koji su razvili bitno razli ite nazore o polo~aju i zadatcima dr~ave od filozofske podloge klasi nog liberalizma. Glavni su zastupnici njema ke romantike Adam Henrik Mller (1779-1829.) i Karl Ludwig von Haller (17681854.). Pitanje odnosa pojedinca i dr~ave opet je, kao ve opetovano u poviestnom razdoblju, polazna to ka, s koje su njema ki romanti ari izgradili svoj protuliberalisti ki sustav. Udru~ivanje ljudi u zajednicu smatra Mller primarno postojeom stvarnoau. Stoga je dr~ava iskonska tvorevina, koja je nastala prirodnom zakonitoau neovisno od volje i sviestnog sudjelovanja ljudi. " ovjeka ne mo~emo zamisliti druga ije negoli u dr~avi" - ka~e Mller (Der Mensch ist nicht anders zu denken als in Staate). Sve konstrukcije akole prirodnog prava i pristaaa teorije o dru~tvenom ugovoru zabacuje Mller kao poviestne la~i. Postojanje ovjeka po njegovu se mialjenju poklapa s postojanjem dr~ave. Za odnos pojedinca i dr~ave i za zadatak dr~ave odlu ne su po Mllerovu kazivanju tri temeljne misli: Misao cjeline (Ganzheitsidee). "Dr~ava je skupnost ljudskih poslova, ona ujedinjuje ljude u ~ivu cjelinu (der Staat ist die Totalitt der menschlichen Angelegenheiten, ihre Verbindung zu einem lebendigen Ganzen). Ova skupnost ima po Mlleru osim toga moralnu zna ajku, jer je dr~ava, kako on veli, eti ki savez ljudi meu sobom (Die ethische Allianz der Menschen untereinandern); Misao uzajamnosti ili meusobne zavisnosti (Die Gegenseitig keitsidee). Ta uzajamnost postoji iskonski izmeu onih, koji vladaju, i onih, koji su pod injeni, izmeu lenskog gospodara i vazala, izmeu vlastnika i predmeta vlastni tva; Misao stale~ke dr~ave. Po Mlleru treba da u dr~avnom i gospodarskom ~ivotu postoje ova etiri stale~a: duhovni ili lenski stale~, koji nadovezuje nacionalne te~nje na ideje bo~anstva, zatim stale~ interesenata zemlje (plemstvo i poljodjelstvo), graanski stale~, koji predstavlja interese rada i umiea, i stale~ trgovaca. Ovakva podjela rada i gospodarske djelatnosti odgovara po Mllerovu shvaanju smislu i zadatku dr~ave, jer je dr~avna zajednica organska tvorevina, a ne mehani ki agregat mase pojedinaca, kako su to tvrdili klasi ni liberali. Pojam naroda, ato su ga klasi ni liberali prili no zanemarili, ovdje se opet javlja kao va~an konstruktivni element svake dr~avne zajednice, te mu Mller daje ovakav sadr~aj: narod ne sa injavaju samo suvremeni pripadnici nekog naroda (Zeitgenossen), nego i svi oni, koji su prije toga kroz nekoliko generacija ~ivjeli na istom podru ju (Raumgenossen), te se njihov utjecaj o ituje u zakonima, obi ajima, ustanovama i tradiciji pojedinih naroda. Mller je zabacio Smithovu mehani ku podjelu rada i gospodarskih dobara u produktivna i neproduktivna. Njemu su i nematerialne i intelektualne snage i sposobnosti ljudi takoer produktivna dobra. Mller se, kako vidimo, vraa izticanju na ela narodnosti po uzoru mnogih merkantilista kao i organicisti kom naziranju srednjovjekovne skolastike. Mllerovo je shvaanje dr~ave univerzalisti ko. Ljudsko dru~tvo nije nipoato mehani ki agregat pojedinca, ve je organska cjelina, u kojoj su meusobno povezane i usredoto ene sve produktivne snage nekog naroda i sav njegov produtivni potencial. Dosljedno tomu ne mo~e ni razpodjela gospodarskih dobara biti mehani ka, ve organska po stale~ima, pa stoga treba i dr~avu postrojiti po stale~ima. Kako vidimo, Mllerova je ideologija u neku ruku obnovila nazore skolastika, napose njihovo organicisti ko i teleolo~ko naziranje o gospodarskom zbivanju. Njema ka je romantika ponovno izdigla gospodarsko zbivanje nad pozitivizam i realizam klasi nog liberalizma i izti e eti ku svrhu tog zbivanja. U svezi s tim ona se opet vraa koncepciji stale~ke strukovne dr~ave i narodnog gospodarstva kao podloge, potrebne za polu enje te eti ke svrhe. U istom smislu kao Mller pisao je i Haller, koji se je posebno obarao na Rousseauove nazore o dru~tvenom ugovoru. Zna ajno je za Mllera i Hallera, da su obojica bili konvertiti i da su obojica suraivali u politici obnavljanja onih temeljnih politi kih ideja, koje je bila oborila Francuzka revolucija. Tu je politiku konzervativne reakcije u prvom redu vodio austrijski kancelar knez Metternich. Romanti ari su, mo~emo rei, htjeli dati teoretsku podlogu Metternichovoj politici reakcije nekako sli no, kao ato je Quesnay htio svojom novom teorijom spasiti ancien - regime. Padom Metternichove politike i politike drugih sli nih dr~avnika, razumljivo je, da je teorija njema ke romantike ubrzo po ela gubiti na vriednosti. Trei je znatniji predstavnik njema ke romantike F.von Baader (1765-1841.) u svojim djelima u neku ruku kombinirao misli srednjovjekovnih njema kih mistika i Kantovu filozofiju. Baader zastupa takoer univerzalisti ko i organsko glediate o dr~avi, zagovara djelotvornu gospodarsku politiku dr~ave, i socialne reforme u korist radnika, te pobija nauku o slobodi utakmice, jer da je ona klica stalnih sukoba interesa. "Samo vlast i poglavari mogu pretvoriti agregat ljudi u dru~tvo, narod i dr~avu, te u initi, da se ta tvorevina mo~e odr~ati" - piae Baader. Sli ne "socialno-aristokratske misli na romanti noj podlozi" - kako ih naziva Mombert - zastupali su u Englezkoj W.Cobbet (1762-1835.), zatim poznati dr~avnik Benjamin Disraeli (1804-1881.), Toma Carlyle (1795-1881.) i John Ruskin (1819-1899.). Napose je Carlyle suprotstavio eti ke i nacionalne inbenike racionalnim i demokratskim temeljnim predpostavkama gospodarskog liberalizma, te je dokazivao, da vjernost, odanost, lojalnost, juna tvo, poatovanje i vjerski osjeaji ostvaruju i ozna uju uzpon i veli inu naroda a nipoato vlast egoizma. Reakcija je njema ke romantike na klasi nu nauku, kako smo vidjeli, uglavnom ciljala na uzpostavu stale~ke dr~ave i na vraanje eti kog, teleolo~kog elementa u gospodarsku politiku dr~ave. Reakcija, koja se javlja skoro poslije toga u isto vrieme u Njema koj i u sjevernoj Americi - na dva kontinenta, koja su u ono vrieme na gospodarskom podru ju joa bila razmjerno slabo povezana - suprostavlja kozmopolitizmu i na elnom antietatisti kom razpolo~enju klasi ne akole protekcionizam tj. misao, da pod okriljem dr~avne vlasti treba u najveem moguem opsegu razvijati i o~ivotvoriti sve proizvodne snage vlastite zemlje i vlastitog naroda. Prvoborci protekcionizma bili su u Njema koj Fridrik List (17891846.), a u Americi Henry Charles Carey (1793-1879.). Glavni su Listovi prigovori klasi noj akoli, a napose Smithu i Sayu sliedei: klasi na je akola kozmopolitska, dok je po Listovom uvjerenju temelj ciele kulture svake narodne zajednice vezan jezikom, obi ajem i poviestnim razvojem. Tu se kako vidimo Listov nazor prili no poklapa s mislima Adama Mllera; klasi na je teorija individualisti na i partikularisti na. Po Listovom naziranju postoje naprotiv interesi zajednice, koji su podpuno opre ni interesima pojedinaca, a ti su interesi zajednice daleko va~niji i prete~niji od interesa pojedinaca. I tu zastupa List kako vidimo univerzalisti ko glediate kao i Adam Mller; Daljnja je pogrjeaka klasi ne akole po Listovom mialjenju da je suviae materijalisti na. "Blagostanje pojedinog naroda - ka~e List - nije, kako misli Say tim vee, ato viae je prikupio zamjembenih vriednosti, nego je tim vee, ato je viae razvio svoje proizvodne snage". Stoga valja suviae jednostavnu i aablonsku teoriju zamjenbenih vriednosti nadopuniti ili zamieniti teorijom proizvodnih snaga; nasuprot abstraktnomehani kom shvaanju klasi ne akole upuuje List na poviestni razvoj kao razvoj u pet stupnjeva: 1. lov i ribarstvo, 2. sto arstvi, 3. poljodjelstvo, 4. agrikulturno-manufakturno razdoblje i 5. agrikulturno-manufakturno-trgovinsko razdoblje. I ovdje je kako vidimo Listovo mialjenje sli no Mllerovom. Sve grane narodne radinosti i sve energije, koje su u njem zastupane trebaju biti izkoriatene i usklaene, jer e se samo tako moi po Listovom mialjenju ostvariti najvei proizvodni kapacitet naroda odnosno izkoristiti cielokupni potencial svih narodnih snaga. List ubraja meu te snage ne samo gospodarske, materialne nego i sve nematerialne, intelektualne snage. Prema stupnju gospodarskog razvoja treba po Listovu mialjenju podeaavati i gospodarsku politiku dr~ave. Na stupnju poljodjelstva treba postojati sloboda trgovine, agrikulturno-manufakturnom stupnju odgovara sustav umjerene zaatitne carine, dok se na agrikulturno-manufakturno-trgovinskom stupnju treba opet vratiti re~imu slobodne trgovine. Njema ka i Sjedinjene Dr~ave nalaze se po Listovu mialjenju na agrikulturno-manufakturnom stupnju svog gospodarskog razvoja i zato im je potreban sustav zaatitnih carina, dok je Englezka na agrikulturno-manufakturno-trgovinskom stupnju, i stoga joj odgovara sustav slobodne trgovine. Smithov sustav smatra List vrhuncem hipokrizije te ga naziva najveom la~i stoljea (die grsste Lge des Jahrhunderts). Smith je svoju teoriju gospodarske slobode izmislio samo zato, da sprie i drugim narodima, da vode onu gospodarsku politiku, koja je stvorila mo i bogatstvo Englezke. Za unapreenje svog gospodarstva u svrhu ostvarenja optimalnog izkoriaenja svih narodnih proizvodnih snaga moraju Njema ka i Sjedinjene dr~ave po Listovu uvjerenju podr~avati sustav umjerene carinske zaatite od 20 do 30% vriednosti zaatienih proizvoda. Te carine imaju meutim odgojni zna aj te se imaju podr~avati samo dotle, dok zaatiena domaa industrija stekne punu sposobnost utakmice spram odgovarajueg konkurentnog proizvoda inozemnog podrietla. Ako neka grana proizvodnje ne mo~e prosperirati ni uz ozna enu zaatitnu carinu, onda nema uobe uvjeta za rad i razvoj. Razvoj Njema ke u svrhu prielaza na agrikulturno-manufakturno-trgovinski stupanj i time do re~ima slobodne trgovine zamialjao je List putem njema kog carinskog saveza. Taj je savez po njegovu mialjenju imao doi pod vodstvo Austrije a ne Pruske, te su mu trebali pristupiti osim svih njema kih zemalja joa i Holandija, Belgija i `vicarska, dok bi Turska imala slu~iti u prvom redu podru jem gospodarske ekspanzije. Zbog te se je svoje austrijske orientacije List zamjerio Berlinu i Pruskoj. Listov se protekcionizam uglavnom temelji na dvim na elima: na ideji razvoja i organske veze. Gospodarstvo se razvija u poviestnom redosliedu, tj. prema prilikama pojedinih razdoblja i prema obim odnosima mienja se i gospodarska struktura, i na organi kom nazoru o dr~avi. Dr~ava ima eti ku du~nost, da zahvati u gospodarsko zbivanje u probitku cjeline, iji se probitci esto kose s probitcima pojedinaca. U neku je ruku Listov protekcionizam srodan merkantilizmu. Razlika je u tom, ato List zamialja sustav zaatite kao privremen stadij, dok su merkantilisti smatrali za etni sustav i sna~nu ingerenciju dr~ave na gospodarski ~ivot trajno potrebnim mjerama. Kao vrhovni cilj bila je Listu pred o ima ~elja, da se ostvari puna gospodarska suradnja svih naroda i podpuna sloboda trgovine u meunarodnom prometu. Stoga je List pisao svoje djelo pod lozinkom: Et la patrie et l'humanite. S druge je strane Listovo naziranje aire od merkantilisti kog. List je naime smatrao osobito va~nim, da svi dionici odnosno nosioci proizvodnog potenciala neke zemlje i naroda budu i dionici i koristnici sustavnog podizanja blagostanja - misao koja je merkantilistima, kako smo vidjeli bila uglavnom prili no nepoznata. Merkantilisti su naime mislili jedino na stjecanje ato veeg narodnog bogatstva. Pitanje, kako e ste eno bogatstvo biti podieljeno unutar pojedinog narodnog gospodarstva, nisu oni uglavnom smatrali bitnim ni osobito va~nim. Ovom krupnom nedostatku merkantilisti ke doktrine treba mo~da najviae pripisati, ato su u razdoblju merkantilizma, kako smo vidjeli, napisane tolike utopisti ke razprave, o igledno kao odraz duboko osjeane te~nje, da se hedonisti ki ~ivotni cilj ostvari za ato vei broj pripadnika nekog naroda odnosno zemlje. Temeljna je pogrjeaka Listova protekcionizma u tom, ato nije opazio, da je uaao u jedan circulus vitiosus; nije vidio, da sna~ni protekcionizam, kad je jednom zaveden u jednoj zemlji, ne e nikad dovesti do podpune slobode u trgovini, a napose u razmjeni dobara s inozemstvom, dakle do onog vrhovnog cilja, ato ga je pri~eljkovao. Da je tome tako, dokazuje najljepae primjer Sjedinjenih dr~ava Sjev. Amerike, gdje se od Careyevih vremena pa gotovo do danas sustavno i dosljedno primjenjuje sustav jake carinske zaatite, iako se je gospodarska struktura Unije u tom duga kom razdoblju od cielog jednog stoljea i te kako razvila i izmienila. Listovo je pogrjeano zaklju ivanje u svezi s njegovom tezom o poviestnom razdoblju stupnja strukture gospodarskog ~ivota. Ta je teza bez sumnje aprioristi ka i ne odgovara uviek stvarnom razvoju. Dok su Listovi suvremenici u Njema koj bili veinom zadojeni liberalizmom, naaao je Carey za svoje protekcionisti ke nazore ve nekoliko predhodnika na ameri kom tlu. Ovamo spadaju Aleksander Hamilton (1757-1804.), David Reymond (1786-1849.) i John Rae (1796-1872.). Hamilton je kao Washingtonov tajnik sudjelovao u oslobodila kom ratu Unije (konsolidacija dr~avnih dugova, porezna reforma, osnivanje emisione banke). U svom slu~benom izvjeataju od 5.12.1791.: Encouragement and protection of manufactures pobija Hamilton teoriju slobodne trgovine i zagovara umjerenu carinsku zaatitu. Oatrica je ove teze o ito uperena protiv Vel. Britanije, koja je time, ato je Uniji spre avala podizanje svake vlastite industrije, izazvala borbu za osloboenje. Iz jednakih je pobuda Hamiltonov suradnik i sumialjenik James Madison (1753-1836.), koji je od g. 1809-1817. zauzimao polo~aj predsjednika republike Sjed. Dr~ava, zastupao na polju politike glediate, da glavni problem demokracije nije odr~anje jednakosti, nego uvanje slobode privatnog vlastni tva, koje je posveeno svojim postankom - radom. Daniel Reymond, roeni Amerikanac francuzkog podrietla, napisao je u Americi prvi u evnik politike ekonomije: The elements of political economy (2 svezka Baltimore, 1823.) u kojem ~ivo prosvjeduje protiv na ela laisser-passer i protiv kozmopolitizma englezkih klasika. Raymond preporu a djelotvornu ingerenciju dr~ave u gospodarskoj sferi, da se time ostvari "socialno blagostanje" (social wealth). U tu je svrhu preporu ao sustav carinske zaatite, da se time polu i puna upotreba produktivnog kapitala naroda i odr~i stabilnost na domaem tr~iatu. Protivno Malthusu dr~ao je Raymond, da se bieda i nevolja englezkih radnika ima viae pripisati pogrjeanoj politi koj organizaciji, nego li pritisku porasta pu anstva. Rae je u svom djelu: Statement of some new principles on the subject of political economy, exposing the fallacies of the systems of free trade and of some other doctrines maintaind in the "wealth of nations" (Boston, 1834.); dao prikaz nekih novih na ela o politi koj ekonomiji, koja dokazuju zablude sustava slobodne trgovine i nekih drugih zasada, sadr~anih u "bogatstvu naroda". Rae dokazuje jednako kao i List, da individualni i nacionalni interesi nisu istovjetni. Pojedinci se bogate stjecanjem ve postojeih dobara, a narodi stvaranjem novih, koja se prije joa nisu proizvodila. Pojedinci stje u, narodi stvaraju. Zakonodavstvo dr~ave treba vraiti utjecaj na stvaranje nacionalnog kapitala. Rae je postavio originalne teorije kapitala i kamata. On smatra kapitalom sva ona gospodarska dobra, koja nastaju ljudskim radom, a slu~e namirenju buduih potreba. Ta dobra naziva Rae "instruments" - instrumentima, (Sociolo~ka teorija kapitala). Kamate imaju po Raeu dva glavna razloga: 1. utjecaj vremena na ocjenjivanje potreba i dobara i 2. proizvodno-tehni ke razloge. Ako akumulacija kapitala raste, a istodobno nastane zastoj u izumima, pada kamatnjak, naime onaj viaak vriednosti, koji se ostvaruje proizvodnjom, i to s razloga, jer se mora proizvoditi upotrebom slabijih sirovina i uz vee troakove. Kamatnjak se ravna po onoj razini prinosa, do koje je akumulacija kapitala dovela proizvodnju tz. instrumenata. Raeova je teorija kamata u mnogome sli na teoriji, koju su kasnije izgradili Jevons i austrijska akola, a napose Bhm-Bawerk. I Carey zabacuje poput svojih predhodnika polaznu to ki englezkih klasika, naime njihovu tezu, da vlastiti probitak, self interest, daje glavni poticaj cjelokupnoj gospodarskoj djelatnosti ovjeka. On dokazuje, da naprotiv glavni poticaj te djelatnosti daje asociacija - udru~ivanje. Ljudi imaju individualno razli ite sposobnosti, koje se uzajamno dopunjuju, te si ljudi mogu meusobno pomagati, ime se raa osjeaj stanovite dru~tvene odgovornosti. S ove je asociacionisti ke predpostavke Carey napose pobijao Malthusov i Ricardov pesimizam. Na elo asociacije mo~e naime oja ati jedino uz predpostavku mno~enja pu anstva - razvoj je dakle upravo suprotan onomu, ato ga je predviao Malthus. Isto se tako po Careyu prvotno ne obrauju kvalitativno najbolja zemljiata, kako je tvrdio Ricardo, nego se nasuprot najprije obrauju kvalitativno najslabija zemljiata (pjea ano tlo), a tek se kasnije postepeno proairuje poljodjelska obradba na te~e obradiva no kvalitativno bolja zemljiata u dolinama rieka. Zemljiatnu rentu tuma i Carey kao nagradu za poboljaice, koje su polu ene intenzivnijim i racionalnijim radom na zemljiatu. Zemlju smatra Carey takoer kapitalom. Dosljedno tomu tuma i Carey i odnos rada i kapitala. Kapital je orue, s pomou kojeg ovjek mo~e u sve veoj mjeri svladati odpor prirodnih sila, a to zna i, da napredovanjem asociacije i diferenciacije zanimanja orue postaje sve savraenije, a izdaanost proizvodnje sve vea. Prema tomu je razmjerno sve manji postotak ukupnog prinosa proizvodnje dovoljan, da osigura kapitalu jednaki ili ak poveani dobitak. Time je pak omogueno, da udio radnika na ukupnom prinosu u obliku radni kih nadnica bude razmjerno sve vei (produktivitetna teorija nadnice). I Carey i List zastupaju teoriju aktivne trgovinske bilance kao i merkantilisti i jednako preporu uju zaatitne carine kao i merkantilisti i jednako preporu uju zaatitne carine kao privremenu, odgojnu mjeru gospodarske politike. Razlika je meu njima samo u tome, da List smatra carinsku zaatitu potrebnom samo za industrijske proizvode, dok je Carey smatra potrebnom za sve grane nacionalne gospodarske djelatnosti. Zajedni ka je nadalje zna ajka Lista i Careya, da obojica zabacuju kozmopolitizam englezkih klasika. No temeljna je razlika u koncepcijama Lista i Careya, ini nam se u tom, ato je List zasnivao sve svoje teorije na stvarala kom i spajajuem djelovanju elementa nacionaliteta, dok je Carey motivirao svoje temeljne predpostavke o gospodarskom zbivanju na stanovitim obim socialno-filozofskim zasadama, napose na ideju asociacije. Zanimljivo je spomenuti, koliko su nauke obih protekcionista imale razli it u inak u prakti noj gospodarskoj politici. Listov je protekcionizam ostao u itavoj Evropi manje-viae osamljenom teorijom sve do kraja prvog svjetskog rata. Tek poslie g. 1918. po ele su se protekcionisti ke misli postepeno primjenjivati u raznim zemljama kontinentalne Evrope, pa ak i u Vel. Britaniji. Sjedinjene dr~ave Sjev. Amerike ostale su naprotiv u svojoj gospodarskoj politici vjerne protekcionisti kom glediatu Henryja Careya tako rei sve do naaih dana. Sismondi i Dupont-White Nekako istodobno s njema kom romantikom pojavila se je u Francuzkoj struja, koja je takoer pobijala antietatisti ko i ekstremno individualisti ko i utilitaristi ko glediate klasi ne akole. No za razliku od njema ke romantike ovaj pravac ne polazi s nacionalnog, nego s eti kog glediata. Glavni je predstavnik ovog smjera }enevljanin Jean Charles Leonarde Sismonde de Sismondi (1773-1842.). Temeljne su Sismondijeve misli sliedee: Na elo gospodarske slobode i neintervencije dr~ave ne daju nipoato one optimalne razultate, koje su o ekivali Smith i njegova akola. Naprotiv, napredak blagostanja ne obuhvaa i airoke mase. Broj onih, koji polu uju i u~ivaju blagostanje, postaje pod re~imom laissez-fairea sva manji. Sloboda rada proizvodi trajan jaz izmeu poduzetnika i radnika. Nous tendons a separer completemente toute espece de propriete de toute espece de travaille. Le conflit des entrepeneurs et des ouvriers devient permanent - ka~e Sismondi. Spor se vodi nejednakim snagama, jer je radnik uviek slabiji. Posljedice ovog razvoja krize jesu: hiperprodukcija i nedostatna potroanja (surproduction i sous-vente). Sismondi napose pobija Sayevu tezu o tom, da ozbiljne hiperprodukcije ne mo~e biti. Zametak teorije viaka vriednosti (La plus value). L'entrepeneur ne gagne pas, parce que son enterprise produit beaucoup plus que'elle coute; mais parce que'elle paie pas tout ce qu'elle coute - ka~e Sismondi (poduzetnik ne zarauje zato, ato njegovo poduzee proizvodi mnogo viae no ato proizvodnja stoji, ve zato, ato ne plaa sve, ato ga proizvodnja stoji). Razlika je spram Rodbertusova i Marxova mialjenja o viaku vriednosti u tom, ato Sismondi ne osuuje poduzetni ku nagradu kao takvu, ve osuuje samo pretjerani dobitak (Gonnard l.c. str.589). Na elo gospodarske slobode nije, kako su u ili klasici, spontani izraz gospodarskog zbivanja, nego je odraz stanovitog pravno-politi kog pravca, sadr~anog u zakonodavstvu. A to stanje treba izmieniti, tj. dr~ava treba intervenirati u korist slabijih u borbi za gospodarska dobra - radnika. Dr~ava treba priznati radnicima pravo udru~ivanja, treba ograni iti radno vrieme i treba prisiliti poslodavca, da radnicima pru~e tzv. garanciju zvanja (la garantie professionnelle) - oni se naime moraju pobrinuti za radnika u slu aju bolesti, nezgode i starosti, budui da radnik nije za vrieme, dok je bio zaposlen, mogao dovoljno priatedjeti za te slu ajeve. Dosljedno ovom svom shvaanju usvojio je Sismondi Malthusov zakon populacije, jer je vjerovao, da porast pu anstva spre ava porast blagostanja. Kako vidimo, zabacuje Sismondi spontanitet i autonomiju gospodarskog zbivanja, kako su ih zastupali klasici, ali ne zabacuje individualizam kao takav. On je pristaaa stanovite socialno-politi ke intervencije dr~ave, kojom e se na ela pravednosti unieti u gospodarsko zbivanje. Zato ga s pravom smatraju za etnikom tzv. katedarskog socializma i socialno-politi kog zakonodavstva. Sli ne je misli kao Sismondi iznosio Charles Brook Dupont-White (1807-1878.). Ovaj je duhoviti pisac aforisti kog stila napose izpitivao problem individualne slobode i odnos pojedinca spram dr~ave. Individualna sloboda ima po njemu dva kraka: jedan prema samom sebi, a drugi prema drugima. U prvom je smislu individualna sloboda podpuno opravdana (primjerice: smisao za atednju), dok u drugom smislu ona mo~e lako dovesti do zloporabe (primjer: zapoaljavanje radnika). Stoga je tu potrebna intervencija dr~ave. `toviae, ona je ponekad po~eljna i kod slobode u prvom smislu utoliko, da upuuje pojedinca na ono, ato je za njegovu osobnu korist. Dosljedno ovom shvaanju ne mo~e individualizam sam za se biti elementom napredka. To ve stoga, jer pojedinac ne mo~e udovoljavati ciljevima civilizacije, jer je on prije svega sam sebi svrhom. Stoga suprotstavlja Dupont-White individualizmu kolektivitet - dr~avu. Napredak se mo~e pripisati jedino djelovanju dr~ave, a dr~ava postupa pritom u interesu pojedinca. Stoga zajedni kom djelatnoau rada i kapitala treba upravljati dr~ava (L'ouvre mixte doit etre gouvernee - ka~e DupontWhite). Pojam dr~ave i slobode meusobno se ne izklju uju, oni se naprotiv mogu liepo uskladiti. `to se ljudsko dru~tvo viae usavrauje, tim e zahvati dr~ave biti dalekose~niji. A plus de force il faut plus de rgle (ato je vei zamah snage tim viae treba pravila). Sismondi i Dupont-White su individualisti i vjeruju u usavraivost ovje anstva kao i klasici. No za razliku od klasika obojica vjeruju, da se napredak ovje anstva i podizanje blagostanja pojedinca mo~e postii jedino stanovitom intervencijom dr~ave. IV. TRADICIONALIZAM Nauka klasi nog liberalizma bila je, kako smo vidjeli, od svog postanka tiesno povezana s filozofijom prosvjetitelja XVIII. stoljea. Duhovna je revolucija tog stoljea naala svoj najja i politi ki odraz u idejama Francuzke revolucije. Tim je putem i gospodarska ideologija klasi nog liberalizma uala u politi ki program ideologa Francuzke revolucije. Razumljivo je stoga, da su svi oni, koji su ostali protivnici ideologije Francuzke revolucije, pobijali i nauku klasi nog liberalizma. lanom 1. Deklaracije o pravima ovjeka proglasila je Francuzka revolucija na elo, da su svi ljudi od roenja slobodni i jednaki u pravu te da takvi moraju i ostati. Ovom su programatskom odredbom ne samo ukinuta sva prava i sve povlastice pojedinaca i pojedinih stale~a dotadaanjeg feudalnog poredka, nego je time ujedno i posveeno i uzakonjeno na elo individualizma - temelj nauke klasi nog liberalizma. Protivnici ovog shvaanja pobijaju u prvom redu tezu o prioritetu individuuma. Tako je primjerice Joseph de Maistre (1753-1821.) dokazivao, da su dru~tvo i dr~ava uviek prije pojedinca individuuma te da je stoga Rousseauova nauka o dru~tvenom ugovoru podpuno izhitrena. Prava individuuma vriede po de Maistreu samo toliko, koliko su utemeljena na bo~anskom pravu ili su posveena vremenom. Odtud je tradicionalizam dobio svoj naziv. Kao udru~enja pojedinaca priznaje De Maistre jedino stale~e i cehove. Iste je nazore propagirao i Louis de Bonald (1754-1841.). Zanimljivo je, da Bonald dokazuje svoju tezu o tom, da pojedinci ne mogu sami po sebi imati nikakvih svojih posebnih iskonskih prava injenicom, da se svi - naravski u okviru jednog naroda - slu~e istim jezikom. Odtud zaklju uje Bonald, da tek skup svih pojedinaca u obliku dr~ave stje e i predstavlja stanovita prava i obveze (tzv. sociokracija). Poneato bizarni odvjetnik francuzkih tradicionalista bio je ruski socialni filozof Petar Jakovljevi adajev (1794-1856.). On je u svojim pismima o filozofiji poviesti, pisanim oko g. 1829., dokazivao, da je jedino katolicizam kao univerzalni oblik kraanstva nosilac kontinuiranog napredka. Izvan zasada katolicizma ne mo~e biti napredka u civilizaciji. Rusija si je odiskona zakr ila put napredku, jer se je priklonila pokvarenom kraanstvu Bizanta. Stoga nije Rusija postigla nikakav znatniji kulturni razvoj ni napredak, te ruski narod napose nije stvorio onu sintezu zapadnja kog intelektualizma i izto nja ke stvarala ke maate, koju bi bio mogao stvoriti. Izgleda, da je adajev dr~ao hierarhijski sustav i sve ovje anski smjer katolicizma jedinim moguim i sigurnim osloncem, na koji se mo~e upirati napredak kulture i civilizacije ovje anstva. Tradicionalizam se nije posebno bavio problematikom gospodarstva. Njegovi su predstavnici bili socialni filozofi ili politi ki teoreti ari. Ipak treba njihove nazore spomenuti u svezi s razvojem gospodarske misli, i to uglavnom s dva razloga. Ponajprije zato, ato su tradicionalisti bili posljednji smjer, koji je u prvoj polovici proalog stoljea naslanjao svoje socialno-gospodarske nazore na ortodoksnu nauku kraanstva odnosno, to nije, katolicizma. Oni se svojim shvaanjem zemaljske dr~ave, izpunjene kraanskim idealima, u neku ruku vraaju na Augustinovu koncepciju "Bo~je dr~ave". Poslie njih nije sve do pred kraj XIX. stoljea viae bilo nijedne gospodarske doktrine, zasnovane podpuno na temeljima pozitivnog kraanstva, naime sve dotle, dok se nije pojavio kraansko-socialni smjer i katoli ki solidarizam, utemeljen na enciklici pape Leona XIII. Rerum novarum od 15.V.1891. S druge su strane tradicionalisti zanimljivi s glediata gospodarske doktrine zato, ato je njihovo izticanje prvenstva kolektiva spram individuuma i njihovo poricanje iskonskih prava individuuma izravno ili neizravno utjecalo na sve kasnije sljedbenike kolektivizma, univerzalizma i dr~avnog intervencionizma uobe. V. SOCIALIZAM Gesetzgeber oder Revolutionre, die Gleichheit und Freiheit zugleich versprechen, sind Phantasten oder Scharlatane. Gethe: Maximen und Reflexionen The driving force behind the propaganda and effort of communism is hatred of economic injustice. C.E.M. Joad (Pokretna snaga propagande i napora komunizma jest mr~nja na gospodarsku nepravdu). 1. Uvod Francuzka revolucija bila je uglavnom revolucija bur~oazije - treeg stale~a. Njezin je postulat bila politi ka, a ne i gospodarska jednakost ljudi. lan 1. ve navedene Deklaracije o pravima ovjeka i graanina zajam uje slobodu ovjeka i njegovu jednakost u pravu kao iskonska, priroena prava svakog ovjeka, koja ne mogu zastarjeti te se uobe ne mogu nikako izgubiti. Pojam jednakosti u pravu pokopao je sve povlastice, ato su ih prije u~ivali neki pojedinci ili po rodu (plemstvo) ili po pripadnosti stanovitom zanimanju (sveenstvo i cehovi). Iz ovog pojma jednakosti rezultira i s njim je tiesno povezan i pojam slobode. Na gospodarskom podru ju obuhvaa taj pojam u prvom redu punu slobodu rada, slobodu kretanja, slobodu stjecanja i slobodu iniciative. Ako Francuzku revoluciju promataramo i prosuujemo s ovog glediata, vidimo, da je ona tako rei ugradila temeljna na ela klasi ne akole gospodarskog liberalizma u svoj politi ki program i u svoje temeljne politi ke zakone, te su tako ta na ela preala tokom XIX. stoljea u sustave obeg politi kog ureenja svih kulturnih dr~ava. Ovom bi ujedno konstatacijom bila zavraena analiza temeljnih zasada i postulata Francuzke revolucije s glediata gospodarske doktrine. Meutim su se ve za vrieme revolucije pojavili stanoviti priedlozi, koji su postulatu jednakosti u pravu htjeli dati gospodarski sadr~aj, tj. tra~ili su jednakost ljudi i na gospodarskom polju. Marat je primjerice rekao: Bila bi slaba korist pobiediti plemiku aristokraciju, a za volju toga podlei aristokraciji novca. Glavni je pokreta  ove misli meutim bio Francios Noel Babeuf (17641797.), koji si je sam dao ime Grakus, te je kao prvi borbeni komunist podigao bunu za ostvarenje svog postulata gospodarskog izjedna enja ljudi. No njegov pokret "Saveza jednakih", bude slomljen, a on osuen na smrti i smaknut. Ipak je zanimljivo i zna ajno, da Babeufov nazor nije bio u njegovo vrieme toliko osamljen, kako mo~da izgleda na prvi pogled. Kakav je odjek postulat slobode i jednakosti Francuzke revolucije naaao u ondaanjoj Hrvatskoj, svjedo i nam sliedea kajkavska pjesma, koja je nastala vjerojatno u Zagrebu u posljednjem desetljeu XVIII. stoljea: Ovak Francuz sam govori, Zato no i dan se bori, Da potere gospoa inu, I utvrdi sloboa inu. Grofi, popi, plemeniti, Da se mogu skoreniti, Da broj ljudih bude dvojih: Samo dobrih i zlo estih. Iz ovog teksta vidimo, da je i u Hrvatskoj u Babeufovo vrieme bilo ljudi, koji su postulat jednakosti tuma ili sli no kao on, naime kao postulat ne samo politi kog, nego i gospodarskog izjedna enja ljudi, jer se tu cilje na podpuno "iztrebljenje" svih prava gospode. Autori naae kajkavske pjesme bili su po svoj prilici pripadnici mlaeg hrvatskog naraataja graanstva i slobodnog selja tva, iji su sinovi jednu generaciju kasnije kao vatreni i borbeni ilirci tra~ili i proveli podpuno ukidanje kmetstva u Hrvatskoj. Zna ajno je nadalje, da se po toj pjesmi svi ljudi imaju klasificirati jedino s eti kog glediata u dobre i zle. To opet govori za to, da se je mislilo, da treba ukinuti svaku gospodarsku nejednakost kao nemoralnu i nepravednu. No ne treba nas za uditi, da je Babeufov ekstremni postulat naaao odmah stanovit odjek u Hrvatskoj - u zemlji, ije je gospodarstvo u ono vrieme bilo bez sumnje znatno zaostalo spram gospodarstva veine drugih zemalja srednje i zapadne Evrope. Jakobinske su ideje po svoj prilici doale u Hrvatsku posredovanjem slobodoumnog franjevca i opata Ignjata Martinovia (1755-1795.), sina pokatoli enog pravoslavca, dvorskog kemi ara kralja Leopolda II., koji je joa g. 1781. bio u Parizu, te je g. 1794. izdao u Be u pamflet: Cathechisme de l'homme et du citoyen, te je bio u svezi sa zagreba kim biskupom Maksimilianom Vrhovcem. Postulat djelotvornog etiziranja gospodarskog ~ivota provedbom punog kolektivizma i podpune gospodarske jednakosti povla i se zapravo kroz poviest itave kraanske ere. Taj se postulat nije nikad posve izgubio i uviek se je od vremena na vrieme ponovno pojavljivao u obliku nauke kakve hereti ke kraanske sekte ili kakvog revolucionarnog pokreta. `toviae, joa prije kraanske ere postavio je gr ki filozof Faleas iz Halkedona u V. stoljeu pr.Kr. prvi tezu, da je privatno vlastni tvo pravi uzrok svega zla u svietu, te bi ga stoga trebalo ukinuti. A spomenuli smo ve neke, komunizmu srodne misli, koje su djelovale na Platona, kad je stvarao sliku svojih idealnih dr~ava. Postulat zajedni kog vlastni tva i prema tome gospodarske jednakosti propagirali su kao postulat kraanske etike tzv. hiliasti -oni, koji su za godinu 1.000 proricali povratak Kristov na sviet i osnutak njegova idealnog zemaljskog kraljevstva. Oni su se kao i sli ni sektari uviek iznova pozivali na navodno kolektivisti ko ureenje prve kraanske obine u Jeruzalemu, na neke apokrifne spise Novog Zavjeta i na neke izreke sv. Klementa Aleksandrijskog i sv. Ivana Zlatoustog. Navest emo ukratko kronolo~kim redom va~nije pokrete s istim ili sli nim postulatima od XII. do XVII. stoljea. Bogati lyonski trgovac Petar Waldus osnovao je g. 1172. sektu Valdenza ili Katara i propoviedao dobrovoljno siromaatvo. Pokret patarena ili apostolika u drugoj polovici XIII. stoljea, koji su htjeli obnoviti na in ~ivota apostola. Pokret je krvavo uguaen, a njihov voa Dolcino spaljen; Misli vizionarskog opata iz Kalabrije Joakima de Fiore, koji je sredinom XIII. stoljea kuaao obnoviti vjerovanje hiliasta u skoro o~ivotvorenje nebeskog kraljevstva na zemlji; Pokret buntovnika Johna Balla u Englezkoj pod konac XIV. stoljea i buna Jacquerie u Francuzkoj neato prije. Selja ke bune u Njema koj u prvoj polovici XVI. stoljea, kojih je voa Toma Mnzer bio religiozni mistik. Pokret eake brae. Osniva  Petar Chel icki (1390-1460.) htio je takoer obnoviti navodni kolektivizam prvih kraana. Anabaptisti u Njema koj, koji su g. 1534. htjeli u Mnsteru utemeljiti novo kraansko kraljevstvo s kolektivnim vlastni tvom. Pokret Moravske brae, koji je nastao u svezi s anabaptistima i takoer zastupao na elo zajedni ke proizvodnje i potroanje. Moravska su braa u Moravskoj podr~avala svoje obine do po etka XVII. stoljea sve dok nije pobiedila katoli ka protureformacija, jer su ih atitili moravski zemaljski stale~i. Pokret tzv. Levellers-a u Englezkoj sredinom XVII. stoljea. Ve smo prije spomenuli utopisti ku knji~evnost merkantilisti ku, koja je takoer izpunjena ~eljom, da se postojei dru~tveni poredak, utemeljen na privatnom vlastni tvu i na gospodarskoj nejednakosti pojedinca, zamieni novim, idealnim poredkom, u kojem e svi ljudi biti na ovaj ili onaj na in izjedna eni tako, da e zajedno s nejednakoau nestati i biede i svega onoga, ato se smatra ili naziva gospodarskom nepravdom. Razlika je izmeu svih dosad spomenutih mislilaca i reformatora i Babeufova radikalnog komunizma u glavnom u tom, ato je Babeuf bio prvi ili bar jedan od prvih, koji je svoj postulat gospodarske jednakosti sasvim sekularizirao, tj. podpuno odvojio od svake religiozne etike. Mogli bismo ak mo~da ii joa i dalje i tvrditi, da je za Babeufovo shvaanje zna ajno, da nije mo~da uobe ni polagao te~iate svog postulata na eti ki element, nego da je naprotiv dr~ao, da druga iji poredak od onog, ato ga je on zamislio, ne smije postojati, jer da je protivan iskonskoj prirodi ovjeka odnosno da svaki druga iji dru~tveni poredak po iva na stanovitoj perverziji ljudske prirode. Ipak ne valja zaboraviti, da nije samo Babeufov radikalni komunizam imao svoje predhodnike u raznim pokretima srednjeg i novog vieka, napose u onim sektama, koje su htjele obnoviti navodni komunizam prvih kraana. I demokratsko-liberalna teorija Francuzke revolucije imala je svoje predhodnike ve u vrieme cvata skolastike. Jedan je takav bio njema ki redovnik Manegold von Lauterbach iz druge polovine XI. stoljea, a drugi Marsilije iz Padove (Marsilius Patavinus - cca 12731343.). Prvi je u traktatu Ad Gebhardum, pisanom oko g. 1085., postavio tezu, da je kralj, koji je postao tiraninom, izgubio pravo na priestolje, jer je time prekraio ugovor, po kojem je dobio vlast. Marsilije je pak u traktatu Defensor pacis postavio tezu narodnog suvereniteta. Narod je vrhovni zakonodavac, a vladaru pripada samo izvrana vlast. Dr~ava nije bo~anskog podrietla, ve je tvorevina ljudi, osnovana sa svrhom, da zajam i unutarnji mir. Prema tomu bogatstvo i povlastice pape i sveenstva predstavljaju zloporabu prvotnog duha kraanstva. Valja iztaknuti, da je napried spomenuta deklaracija o pravima ovjeka vezana uz postulat jednakosti i postulat slobode, te je bez svake sumnje proglasila oba postulata vrhovnim na elima novog dru~tvenog poredka, ato ga je stvorila i uzakonila. Deklaracija kida s temeljnim na elima feudalizma, sa svim sredovje nim sponama u oblikovanju dru~tva, kao i sa ~ivotnim idealima klasi ne starine. pravo na ~ivot i na sve ono, ato ovjeku pru~a zadovoljstvo, nemaju samo gospoda, nemaju samo pripadnici pojedinih slojeva dru~tva, povlaatenih po rodu ili po zanimanju, nego ga u na elu imaju svi ljudi podjednako. U pravnom se obliku ovo bezuvjetno i beziznimno pravo na ~ivot izra~ava u jednakosti prava i du~nosti, odnosno u jednakosti sviju pred zakonom. Iz ovako shvaenog na ela jednakosti u pravu rezultira na elo slobode i stoga je prirodno, da su oba na ela: na elo jednakopravnosti i na elo slobode spojena i zajedno izra~ena u deklaraciji o pravima ovjeka. Na elo slobode uklju uje napose slobodu rada, slobodu kretanja i slobodu privatne pobude u gospodarskim i drugim poslovima. Kao svako idealno na elo, koje je ovako jednostrano programatski postavljeno, tako ima i ovo liberalno neka zna ajna obilje~ja u pozitivnom i u negativnom smislu. Na ela slobode i jednakopravnosti polaze od stanovite stvarnosti, ali i idealiziraju tu istu stvarnost. Ona naime polaze od injenice, da svi ljudi imaju od prirode jednaka svojstva i te~nje i iste sklonosti. No ujedno abstrahiraju ta na ela od injenice, da ta svojstva i te sklonosti bar jednim dielom nisu jednako podieljena meu sve ljude. Deklaracija dakle idealizira ovjeka kao takvog u svrhu ostvarenja jednog sveobeg ljudskog ideala. Ona obuhvaa sve, ato je u svim ljudima sadr~ano, ali, obuhvaa mnogo viae, no ato je sadr~ano u pojedinom ovjeku. A odtud valjda najviae i rezultiraju negativne oznake ove liberalno-demokratske koncepcije: od na elne jednakosti u pravu nastaje u stvarnosti gospodarska nejednakost, a od na elne slobode nastaje u stvarnosti zavisnost pojedinaca od drugih pojedinaca. U na elima slobode i jednakopravnosti ljudi utjelovljeno je, da tako ka~emo, i apriorno vjerovanje u usavraivost ovje anstva, kao i vjerovanje, da su ljudi po prirodi dobri. U jednom je i drugom vjerovanju izra~ena tiesna duhovna sveza ideologije Francuzke revolucije s Rousseauovom naukom te s mislima francuzkih enciklopedista i englezkih utilitarista. U tom smislu predstavlja ideologija Francuzke revolucije krajnju opreku spram Hobbesove filozofije, koji je, kako znamo, a priori zabacio svaku vjeru u perfektibilitet ovje anstva te poricao mogunost mirnog i uspjeanog udru~ivanja ljudi bez prinudne intervencije svemone dr~ave. Kako vidimo, pojmovi slobode i jednakosti, na kojima je Francuzka revolucija izgradila tzv. graanski dru~tveni poredak, sadr~e ve u sebi klicu ili jezgru svih ili manje-viae svih onih politi kih i gospodarskih ideologija i doktrina, koje su kasnije nastale tokom XIX. stoljea s ciljem, da poruae tu ideologiju i graanski poredak, koji je na njoj zasnovan. Historijski determinizam, ato ga je napose izgradio Karlo Marx, proizaaao je iz teze o usavraivosti ovje anstva, a postulat gospodarske pravde zna i negaciju individualne slobode u korist pune afirmacije postulata gospodarske jednakosti, koji je motiviran etikom. Ujedno se Marx i njegovi sljedbenici ipak u neku ruku opet vraaju Hobbesovu aksiomu: moralno, kulturno i gospodarsko usavraenje ovje anstva mo~e se postii jedino onda, ako je to nastojanje trajno pod okriljem dr~ave - kolektiva. To zna i, da pojedinci nisu od prirode dobri, kako je mislio Rousseau, nego zli, kako je mislio Hobbes. Stoga se bez zahvata dr~ave ne mo~e ostvariti gospodarska pravednost u korist pojedinaca. Srea i pravednost mo~e se u korist pojedinaca postii samo onda, ako im se oduzme sloboda i zamieni sveobuhvatnim zahvatom dr~ave u gospodarskom i socialnom sektoru. Mogli bismo rei, da je Marx podpuno razjedinio pojmove slobode i jednakosti, koje je ideologija Francuzke revolucije smatrala nerazdru~ivim i koegzistentnim postulatima. Po Marxu i po manje-viae svim sli nim strujama izklju uje postulat slobode jednakost, a time i gospodarsku pravednost i obratno. Nama se ini, da u tom le~i mo~da glavna i najsudbonosnija pojmovna zabluda marksizma. Nema sumnje, da je liberalni gospodarski re~im graanskog dru~tvenog poredka izazvao primjenom na ela slobode gospodarsku nejednakost odnosno zavisnost u mnogim pravcima. Ali ne valja zaboraviti, da su postulati slobode i jednakosti doduae suprotni, ali se ne izklju uju. Oba postulata imaju bez sumnje dubok korien u naravi ovjeka. Stoga je naravno, da oba postulata stalno i istodobno djeluju i da te~e da budu - ato je viae mogue - ostvareni. Oni prema tomu djeluju kao neki komplementarni i koneksni pojmovi: ato je viae u stvarnosti izra~en postulat slobode, tim manje mo~e biti izra~en postulat jednakosti, i obratno, im je viae udjelotvoren postulat jednakosti, tim manje mo~e biti ostvaren postulat slobode. Pritom dolazi u obzir joa i injenica, da te~nja za slobodom i te~nja za jednakoau nisu kvalitativno jednake. }elja je za slobodom ne samo iskonsko, trajno i neodtuivo svojstvo ovjeka, nego i djeluje u njemu s osobitom snagom. Zato je poslije gubitka ~ivota gubitak slobode najvea i najte~a kazna za svakog ovjeka. No poriv se za slobodom - a i to je neosporna injenica - uviek ostvaruju u okviru stanovite asociacije, jer je ovjek dru~tveno bie. S druge se strane opet zna, da te~nja za jednakoau, za egalizacijom, nije ovjeku svojstvena u tolikoj mjeri, koliko te~nja za slobodom. Oduzimanje jednakosti nije nikad djelovalo na ovjeka negativno u tolikoj mjeri, koliko oduzimanje slobode. Stoga je neizbje~ivo, da postulat slobode i jednakosti moraju doi u opreku meu sobom, im se istodobno pojave, a neizbje~ivo je, da se istodobno javljaju s obzirom na ve spomenuti socialibilitet ljudi, kao i s obzirom na spomenutu injenicu, da obje te~nje od iskona postoje u ovjeku. Iz ovog je or-sokaka htio Hobbes pronai neki izlaz svojom tezom o dvojakoj istini, koja e izmiriti opreku izmeu rezultata induktivne i deduktivne metode. Te~nja za slobodom po njemu je jedna istina, no ta te~nja vodi do kaosa, ako je nitko ne obuzda i ne ograni i. A isto je tako po njemu nedvojbena istina, da jedino i izklju ivo mo~e dr~ava zahvatom svoje sile obuzdati taj kaos neobuzdanih i nepopravljivih ruaila kih suprotnosti individuuma i pretvoriti ga u neki ureeni dru~tveni poredak, u kojem je zajam en miran, siguran i uspjeaan zajedni ki obstanak svih individuuma. Kod prosuivanja razvoja socialno-gospodarske ideologije graan-skog poredka spram socialisti ke te kod ocjenjivanja idejne sadr~ine jedne i druge treba po naaem mialjenju imati pred o ima joa i sliedee: utjecaj podpunog preokreta u gospodarskom standardu civiliziranih naroda uslied revolucija na podru ju tehnike proizvodnje i prometa tokom XVIII. i XIX. stoljea. Izumi XVIII. stoljea revolucionirali su uglavnom tehniku proizvodnje, dok su izumi XIX. stoljea uglavnom revolucionirali tehniku prometa. Obi je gospodarski u inak tih izuma obaranje vremena i prostora. To zna i, da su ti izumi omoguili, da se gospodarsko zadovoljenje mo~e ostvariti u nerazmjerno veem obsegu i u daleko kraem vremenu nego prije. }ivot je dobio daleko obilniji i mnogostraniji sadr~aj, a isti se je ~ivot mogao izpuniti jednakim sadr~ajem u daleko kraem vremenu nego prije. Postojei su se apetiti poja ali i proairili, a stvoreni su i mnogobrojniji novi. No jednako, kao ato se je ~ivotno zadovoljstvo povealo i poja alo u ogromnom obsegu, tako je potenciran i osjeaj nezadovoljstva kod svih onih, koji nisu mogli doku iti tekovine novih izuma. Sve ja i pritisak porasta pu anstva. S jedne strane uslied povoljnog nataliteta u svim zemljama Evrope, a s druge zaslugom napredka lie ni ke znanosti, koja je uspjela u sve veem obsegu ukloniti djelovanje poaasti i zaraznih bolesti i produljiti prosje no trajanje ljudskog ~ivota, pu anstvo se je ciele Evrope od XVI. stoljea do danas umno~ilo u ogromnom omjeru. Tokom samog XIX. stoljea pu anstvo se je Evrope viae nego udvostru ilo. Ve sama ta injenica dokazuje, da je intenzitet borbe za obstanak morao u XIX. stoljeu postati daleko ~eaim nego ato je bio primjerice u drugoj polovici srednjeg vieka, kad je porast pu anstva u Evropi, koliko znamo, bio veoma polagan. Pomicanje razmaka dru~tvenih slojeva. Omjer izmeu zamialjenog i ostvarenog gospodarskog standarda u raznim je razdobljima ljudske poviesti bitno razli it. Isto je tako, a mo~da i uzporedno s tim veoma razli it gospodarski, socialni i politi ki razmak izmeu vladajuih i podreenih slojeva u raznim razdobljima poviesti. Svako je razdoblje kulturne i gospodarske poviesti ozna eno stanovitim razmakom, ato ga je to razdoblje smatralo opravdanim odnosno podnosivim. Napredkom kulture postaje taj podnosivi razmak sve u~im, a napose u novije vrieme uslied prodiranja maainizma i uslied obaranja prostora i vremena putem novih izuma. I ve samim tim mo~emo tuma iti, da socialni i gospodarski zahtjevi airokih masa postaju sve ~eai i unato  injenici, da se zahvaljujui napredku tehni ke kulture prosje ni ~ivotni standard tih airokih masa stalno i upravo vidljivo di~e. Razmak kao onaj izmeu roba i slobodna ovjeka u starom vieku ne mo~e se danas ni zamisliti, razmak kao onaj izmeu pripadnika viaih i ni~ih kasta u danaanjoj Indiji prosto je nerazumljiv svakom pripadniku evropskog kulturnog podru ja. Ve razmak izmeu vlastelina i kmeta, kako je postojao joa prije stotinu godina, danas nam je podpuno stran i neobi an; atoviae, u naae se doba ni izmeu ovjeka s visokoakolskom stru nom spremom i analfabeta viae ne priznaje bogzna kako airok prostor razmaka. Naglo se i oatro suzivanje podnosivog socialnog, politi kog, kulturnog pa prema tomu i gospodarskog razmaka izmeu nadreenih i podreenih slojeva dru~tva osobito osjetljivo opa~a u graanskom poredku, ato ga je stvorila Francuzka revolucija. Duboka je razlika izmeu tog poredka, kojemu je nosilac bur~oazija, i predhodnog feudalnog stale~kog poredka. Od feudalnog dru~tvenog poredka s njegovim stalno i nepomi no unapred odreenim ~ivotnim standardom pojedinih slojeva dru~tva stvorila je bur~oazija tokom XIX. stoljea, da tako ka~emo, airoku platformu, iji su prilazi stalno otvoreni gdje je pristup u na elu dozvoljen svakomu. Ovi otvoreni prilazi predstavljaju bez sumnje u jednu ruku ogroman napredak graanskog poredka i re~ima bur~oazije spram predhodnih razdoblja, ali ujedno i njegovu veliku manu. Na platformu bur~oazije zvani su svi, ali ona nije mnogo pitala, tko su odabrani. Na opisano suzivanje razmaka izmeu nadreenih i podreenih slojeva dru~tva vraile su jak utjecaj joa dvie komponente, koje su zna ajne za obi razvoj ljudske kulture XIX. stoljea, a njihovo se djelovanje esto, kako izgleda, premalo uzima u obzir: oba akolska obveza i oba vojna du~nost. Oba je akolska obveza bez sumnje airom otvorila duhovne o i najairim masama i potakla u njima nebrojene sitnije i krupnije prohtjeve za poboljaanje ~ivotnog standarda, koji je tim masama, dok nisu znale itati ni pisati, bio prili no nepoznat. Najvei se dio tih prohtjeva izravno ili neizravno odnosi na gospodarsko zbivanje. Oba je pak vojna obveza bitno pridoniela tomu, da se je shvaanje odnosa pojedinca spram dr~ave bitno izmienilo. Posve je naime naravno i logi no, da kad dr~ava postavlja zahtjev spram svakog svog dr~avljanina, da u slu aju potrebe mora za dr~avu staviti na kocku i ~ivot i zdravlje, ti dr~avljani stavljaju i dr~avi korelatne protuzahtjeve. Tako nastaje zahtjev i nalazi svoje opravdanje, da dr~ava ima svojim dr~avljanima zajam iti primjerenu egzistenciju i da im ona ima na ovaj ili onaj na in zajam iti svoju djelotvornu podporu u borbi za obstanak. Svi se zahtjevi te vrste kao pravo na rad, socialno-politi ka zaatita dr~ave i sli no mogu utvrditi i obrazlo~iti kao korelat obe vojne obveze. Nema sumnje, da se nijednom u dosadaanjem obliku dru~tvenog ureenja nije mogao iznijeti socialno-politi ki zahtjev za intervenciju dr~ave u korist airokih masa s toliko jakim argumentom kao u re~imu bur~oazije, koja je stvorila obu vojnu obvezu. Teze Kanta, Fergusona i Hegela o funkcionalnoj povezanosti pojedinca s dru~tvom dobile su uvedenjem obe vojne obveze doista posve novi i izmienjeni sadr~aj. To se novo shvaanje funkcionalnosti odnosa pojedinca i zajednice napose o ituje u tom, da se nastoji stvoriti uzajamni ekvivalentni odnos prava i du~nosti kao te~u i protute~u. Obvezama pojedinca spram dr~ave ima odgovarati primjerena protuobveza dr~ave spram pojedinca. Dr~ava ima pojedincu, kojemu namee ak i obvezu ~rtvovanja vlastitog ~ivota, osigurati pravo na ~ivot. Tako nastaje pravo na rad, koje se iznosi u raznim oblicima i s raznim obrazlo~enjima kao obe pravo pojedinca spram zajednice, dr~ave. Prviput su taj zahtjev iznijeli narodni zastupnici Target i Malouet g. 1789. kao dodatak deklaraciji o pravima ovjeka, ali je njihov priedlog zaba en. Kasnije su Charles Fourier, Saint-Simon i Louis Blanc tra~ili, da se pravo na rad uvrsti meu temeljna prava ovjeka. Za vrieme februarske revolucije g. 1848. privremena je francuzka vlada doista uzakonila to pravo dekretom od 25.II.1948. na Blancov priedlog. U svezi s tim ustrojila je vlada dekretom od 17.II.1848. narodne radionice (ateliers nationaux), ali je zbog neuspjeha ovog pokuaaja taj dekret opozvan ve 4.VII.1848. I na frankfurtskoj ustavotvornoj skupatini tra~ili su neki narodni zastupnici iste godine, da se ustavom zajam i pravo na rad, no taj priedlog nije prihvaen. Kona no je oko g. 1890. izniela isti zahtjev socialno-demokratska stranka u `vicarskoj. Referendumom (narodnim glasovanjem) od g. 1894. meutim su `vicarci zabacili taj priedlog. Pravo na rad uvrateno je i u to ku 7. mnchenskog programa Njema ke nacionalsocialisti ke stranke od 24.II.1920. gdje se ka~e, da se dr~ava ima obvezati, da se u prvom redu brine za to, da dr~avljanima osigura mogunost ~ivota i priraivanja. U najnovije je vrieme pravo na rad opet spomenuto u novogodianjoj poslanici predsjednika Roosevelta za god. 1944. Zahtjev za uzakonjenje i provedbu prava na rad bez sumnje je u svezi s te~njom za gospodarskom egalizacijom ljudi, te je prema tome u opreci s pravom na slobodu. Pravo slobode uklju uje naime bez sumnje i pravo da ovjek i ne mora raditi, kao i to, da ga nitko, pa ni dr~ava, ne mo~e siliti na rad. S druge pak strane, izgleda, dr~ava mo~e to pravo na rad podpuno o~ivotvoriti samo onda, ako se ciela dr~avna zajednica pretvori u jedan ogromni workhouse u kojem e se podpuno izgubiti i zadnji ostatci na ela slobode. Postulati utilitarizma i postulat gospodarske egalizacije. Temeljna je predpostavka utilitaristi ke koncepcije kako smo vidjeli, da se slobodnim djelovanjem osobnog interesa mo~e ostvariti optimalna koristnost za svakog pojedinca a time i optimum koristnosti za dru~tvo. Problemati no je jedino u okviru ove koncepcije, kojim se sredstvima i do koje granice mo~e taj optimum najbr~e, najlakae i najbolje ostvariti. Da je ono, ato je koristno pojedincu ujedno koristno i svima drugima, dakle cieloj zajednici smatra se aksiomom. Socializam uzima naprotiv temeljnom predpostavkom, da se taj utilitaristi ki cilj optimalne koristnosti za pojedinca ne mo~e nikad ostvariti u re~imu graanskog, kapitalisti kog poredka. Koristnost se mo~e ostvariti jedino za mali i sve manji broj pojedinaca, a na stalnu i sve veu atetu ogromne veine pojedinaca. Po socialisti kom je naziranju kapitalisti ki gospodarsko-socialni poredak naskroz nepravedan i ta se nepravednost u okviru tog poredka ne mo~e nikako ni popraviti ni ukloniti, pa je stoga taj poredak neodr~iv. To je aksiom manje-viae svake socialisti ke doktrine jednako kao i teza, da je kolektivisti ki dru~tveni poredak u svakom slu aju bolji i pravedniji od svakog individualisti kog odnosno kapitalisti kog. Meutim, je stvarni razvoj u posljednjih stotinu godina dokazao, da je ta absolutna predpostavka neizpravna. Razvoj kapitalisti kog ureenja pokazao je, da je ono do krajnosti prilagodljivo najdalekose~nijim socialno-politi kim postulatima tako, da je itav niz takvih postulata uklopljen u kapitalisti ki, graanski poredak bez ikakvih znatnijih potreba. A meu tim postulatima ima dosta i takvih, koje su se u vremenu, kad su postavljeni smatrali podpuno revolucionarnim i podpuno nespojivim s graanskim dru~tvenim poredkom. Socialisti ke doktrine postavljaju pred utilitaristi ki cilj eti ki postulat. Koristnost se za pojedinca ima ostvariti, ali samo utoliko, ukoliko to odgovara postulatu socialne pravednosti, a jedino je pouzdano i eti ko relevantno mjerilo za ostvarenje individualne koristnosti u eti kom okviru rad. Koliko je tko radio toliko je eti ki opravdane koristnosti zaslu~io. Stoga je razloga socialistima pojam vriednosti utjelovljen jedino i izklju ivo u radu. Pogrjeake socialisti ke koncepcije uglavnom su u sliedeem: ato puataju s vida, da su i klasici smatrali rad glavnim pokreta em pri stvaranju vriednosti; samo ato su taj zna aj pridavali ne samo manuelnom, privrednom radu, nego i svim drugim oblicima rada i ato su uzimali u obzir ne samo prezentni nego i predhodni i budui rad, koji jednako u estvuju u stvaranju vriednosti. (Uatede su rezutat predhodno izvraenog rada riziko poduzetnika za neuspjeh poduzea u budunosti). Socialisti ka koncepcija vodi neizbje~ivo do podpune ili bar prete~ne gospodarske egalizacije svih ljudi pod vodstvom dr~avne uprave. Time se ruai postulat slobode, koji je bez dvojbe baa tako iskonski elemenat ljudske duae, kao i postulat pravednosti. A osim toga svako nastojanje oko egalizacije zna i nivelaciju na ni~e, nikad nivelaciju na viae. To je pak u punoj opreci s postulatom samih socialista, koji uviek smatraju polu enje optimalnog blagostanja svakog pojedinca takoer jednim od temeljnih postulata svoje doktrine. Rad se ne mo~e objektivno mjeriti, pa stoga ne mo~e slu~iti sigurnim temeljem za pravilno izgraivanje pojma pravedne vriednosti i Eti ki opravdana koristnost takoer se osniva na ~elji za zadovoljenjem stanovitog osobnog probitka, dakle na egoizmu, ato bi ga socialisti htjeli ukloniti iz gospodarskog zbivanja kao amoralan ili nemoralan imbenik. Precjenjivanjem rada. Na primitivnom stupnju razvoja gospodarstva ljudi su precjenjivali va~nost prirode i prirodnih sila o ito zato, jer svojim primitivnim oruem nisu mogli svladati prirodne sile. Time se mo~da mo~e bar djelomice protuma iti podreenu ulogu, koju su onda pridavali radu. Kasnije, napose u razdoblju merkantilizma, precjenjivali su ljudi va~nost kapitala, napose onog utjelovljenog u zlatu (hrizohedonisti ki ideal). Kraj obo~avanja svemonog idola zlata potcjenjivana je uloga rada i prirodnih sila u gospodarskom zbiranju. Duhovna i tehni ka revolucije XVIII. stoljea izazvala je opet novi preokret, koji je u dvojakom smjeru doveo do precjenjivanja rada na atetu pravilnog ocjenjivanja uloge kapitala i prirodnih sila. Strojevi su u sve veoj mjeri po eli vraiti ulogu orijaakih prienosnika ljudskog rada - i odtud kult rada. S druge je pak strane Francuzka revolucija proglasivai na elo slobode rada ostvarila u mnogome neograni enu slobodu kapitala na atetu poativanja slobode rada. Odtud je opet - a to je prirodno - nastala reakcija, koja precjenjuje ulogu i va~nost rada na atetu pravilnog ocjenjivanja uloge i va~nosti kapitala prirodnih sila i svih ostalih imbenika va~nih za gospodarsko zbivanje. Ovim smo razmatranjima pokuaali bar uglavnom protuma iti, s kojih je razloga doalo do toga da je g. 1848. jedva 60 godina poslie po etka Francuzke revolucije i jedva 50 godina poslie Babeufeva smaknua, objavljen Marx-Engelsov komunisti ki manifest. 1. Oba obilje~ja i klasifikacija socializma Kolektivizam i individualizam su dva na elno suprotna gospodarska sustava. I time se esto misli, da je ve dana definicija socializma. Gospodarski sustav, u kojem prevladava na elo kolektiva bit e socialisti ki, a onaj u kojem prevladava na elo individualizma, smatrat e se individualisti kim ili konkretno graanskim, kapitalisti kim sustavom, koji danas bar uglavnom postoji u itavom svietu izuzevai Sovjetsku Rusiju. Jasno je meutim, da samom ovom antitezom: individualizam - kolektivizam nije socializam konkretno definiran kao gospodarska doktrina ve stoga ato time nije niata re eno o tom, koje se zna enje daje pojmovima individualizma odnosno kolektivizma za gospodarsko zbivanje. Sombart daje primjerice sliedeu definiciju socializma: "Svako je dakle dru~tvo viae ili manje liberalisti ko a manje ili viae socialisti ko, ali ga smatramo liberalisti kim ako mu je bitnost odreena individualnom samovoljom, a socialisti kim, ako mu je bitnost odreena na elom upravljanja. Ovo se razlikovanje o ituje osobito oatro na podru ju gospodarstva: liberalisti ko je gospodarstvo u na elu slobodno (tzv. gospodarstvo utakmice), a socialisti ko je dru~tvo u na elu upravljano (plansko gospodarstvo). Kretanje u smjeru ureenja upravljanog gospodarstva zovemo socializacijom a kretanje u smjeru slobodnog gospodarstva zovemo liberaliziranjem". I ova definicija nije ni dovoljno jasna ni podpuna, jer pobli~e ne odreuje, u kakvom je odnosu na elo individualizma spram na ela upravljanja (normativnog na ela). Nema nikakve sumnje o tom, da individualizam ne izklju uje svaku normu, kao ato ni obratno kolektivizam ne izklju uje svaku individualisti ku komponentu. Gonnard misli, da se socializam ne mo~e uobe to no definirati, ve mu jedino daje tri oba zajedni ka obilje~ja: 1. da nastoji privatno vlastni tvo ograni iti na ato manju mjeru; 2. da smatra potrebnim, da se pojedincima nametne prinuda izvana ili iz njih samih u svrhu ostvarenja skladnosti, jer se polu enje te skladnosti ne mo~e prepustiti slobodnom djelovanju pojedina nih interesa i 3. da nastoji oko egalizacije ljudi. Rudolf Stammler zaklju uje takoer, da se ne mo~e dati oba definicija socializma, jer se je suviae razgranio, dok tri. R.H.S.Crossman primjeuje da je svim strujama socializma, komunizma i anarhizma zajedni ko jedino to, da su sve te ideologije proizaale iz industrijske revolucije. Dok su kako vidimo sve one definicije socializma prili no prazne ili neodreene ili negativne, definira ga Mirkovi pozitivno kao nastojanje "da se odstrani stvarna nejednakost, koja postoji meu ljudima". Polu enje stvarne gospodarske jednakosti - egalizacije - prema tomu je bitni i glavni sadr~aj i cilj socializma. I ova je definicija, mislimo, nedovoljno konkretizirana iako je pozitivno formulirana te izti e jednu bez sumnje bitnu komponentu socializma, naime te~nju za ostvarenjem gospodarske jednakosti svih ljudi. Diehl daje socializmu dvojaku definiciju, jer razlikuje, kao gotovo svi pisci, dva temeljna oblika socializma: evolucionisti ki i ideolo~ki socializam (Gestaltungssozialismum i Gesinnungssozialismum). Evolucionisti kom je socializmu po Diehlu bitno obilje~je postulat ukidanja privatnog vlastni tva na svim sredstvima proizvodnje, dok je ideolo~kom socializmu bitno obilje~je postulat, da pojedinac treba slu~iti zajednici mjesto da tra~i osobni probitak. Razlika je izmeu evolucionisti kog i ideolo~kog socializma joa i u tome, ato evolucionisti ki smatra, da je ukidanje privatnog vlastni tva na sredstvima proizvodnje neminovni posljedak dosadanjeg kapitalisti kog gospodarskog razvoja, dok ideolo~ki postavlja svoj postulat viae manje kao neku idealnu te~nju. Ideolo~ki socializam odgovara na pitanje: kakav bi trebao biti novi gospodarsko-socialni poredak bolji od dosadanjeg, dok evolucionisti ki postavlja pitanje ovako: kakav e biti gospodarsko-socialni dru~tveni poredak, koji se mora neminovno razviti iz dosadanjeg? (Historijski determinizam). Mogli bismo mo~da neato to nije definirati socializam kao doktrinu, koja ~eli u interesu pojedinca podrediti sveukupno gospodarsko zbivanje jednom eti kom cilju - ostvarenju gospodarske pravednosti, a smatra, da se taj cilj u interesu pojedinca mo~e polu iti samo tako, da se individualni poticaj stjecanja ukloni ili bar bitno ograni i intervencijom jedne nadindividualisti ke instancije (dr~ave ili nekog drugog organizma), tako da privatni-ekonomski interes stjecanja ne e viae biti odlu no mjerodavan za tok cjelokupnog gospodarskog zbivanja. Socialisti kom se doktrinom gospodarska misao opet u neku ruku vraa Aristotelu i skolasticima, koji su takoer, kako smo vidjeli, nastojali, da gospodarsko zbivanje podrede nekom eti kom cilju. Priznati treba, da u netom navedenoj definiciji postoji stanovita unutarnja suprotnost: individualizam se ima ukloniti u interesu samog individuuma. No ta suprotnost stvarno postoji manje-viae u svakoj socialisti koj doktrini, te je Gonnard zgodno primietio, da je socializam zapravo neki individualizam, "koji je poaao krivim putem". Socialisti ke se doktrine zala~u za interes individuuma u okviru postavljenog eti kog cilja pravde i pravednosti, ali ujedno smatraju da se taj individuum, koji se ima zaatititi podredi jednoj nadindividualisti koj kategoriji: kolektivu, zajednici, dr~avi ili sindikalnoj organizaciji, koji ima stanovite protuindividualisti ke svrhe i ciljeve. Pri tom se nadalje nikad ne rjeaava pitanja o tom, koji su zapravo svojstveni od individualizma razli iti suprotni ciljevi tih nadindividualisti kih organizama, niti se pobli~e prou ava pitanje adekvatnog odnosa izmeu individuuma i tih nadindividualisti kih organizama, a napose se ne prou ava pitanje, kako e se individuu zajam iti, da e se djelatnost tih organizama doista vraiti u okviru zaatite onih individualnih interesa, zbog kojih ti organizmi postoje. Ovu unutarnju suprotnost nisu socialisti ke doktrine dosad uspjele rieaiti, i ako su je mo~da mnogi osjetili. Pokojni voa englezke radni ke stranke i predsjednik vlade Vel. Britanija James Ramsay Macdonald (18661938.) naaao je za to sliedeu formulu: "Pola~em osobitu va~nost na injenicu, da individualizam i socializam ne predstavljaju dvie opre ne tendencije. To ato se obi no naziva individualizmom, jest ona grana individualizma, kojoj se ini, da je dr~ava sastavljena od atoma, koji se zovu individuumima - atomisti ki individualizam. Meutim je i socializam jedna teorija individualizma." Ovom je formulacijom spaaena logika, jer se tvrdi da socializam uobe nije kolektivisti ka nauka. S druge se strane opet na drugi na in nastojalo rieaiti ovu unutarnju suprotnost; naime time, da se uzima, da na ela individualizma i kolektivizma uobe nisu opre na na ela koja izklju uju jedno drugo, nego se meusobno dopunjuju. To je bit tzv. univerzalizma u razvoju gospodarske misli. Prviput je univerzalizam bio, kako smo vidjeli, izra~en u njema koj romantici, kasnije ga je podrobno izgradio Othmar Spann, a neke su univerzalisti ke misli sadr~ane i u talijanskom i portugalskom korporativizmu i u njema kom nacionalnom socializmu. Ideolo~ki se socializam mo~e podieliti u dvie skupine: u religiozni i eti ki. Religiozni se temelji na nekom idealu o poboljaanju materialnog stanja svih ljudi, dok eti ki postavlja na prvo mjesto postulat, da zajednica mora biti tako ureena, da bude ato zadovoljnija (socialno na elo) ili se opet kolektivizacija tra~i zato, da pojedinci mogu ato bolje doi do svojih prava (individualno na elo). I evolucionisti ki se socializam mo~e podieliti u dvie skupine: u darvinisti ki i marksisti ki. Darvinisti ki smjer zastupa glediate, da evolucija prema socializmu odgovara analognoj zakonitosti prirodnog, biolo~kog razvoja, dok marksizam smatra temeljem poviestni materializam i relativizam, koji uvjetuje stvarni razvoj poviesti. Prema tomu, kako si zamialjaju ulogu i polo~aj dr~ave kod prielaza u kolektivizam i zna enje dr~ave u samom novom kolektivisti kom poredku mogu se socialisti ke doktrine podieliti u tri skupine: u asociacionisti ku (zadru~nu), autoritativnu i anarhisti ku. Asociacionisti misle manje ili viae, da e prielaz u kolektivizam izvraiti prvenstveno sami sindikati radnika - udru~enja sviestnih proleteraca, te e oni u novom poredku postati nosiocima onih zadataka, koje je dosad vraila dr~ava. Autoritarni socializam ~eli prielaz u kolektivizam izvraiti sudjelovanjem i podporom postojee dr~ave i misli, da e i u kolektivisti koj zajednici dr~ava upravljati cjelokupnim gospodarskim zbivanjem. Anarhisti pak, kao krajnji individualisti dr~e, da u kolektivisti kom dru~tvu dr~ave uobe ne e biti. Ljudi e ~ivjeti ne pod imperijem neke svemone dr~avne vlasti, nego e biti udru~eni kao u slobodnom politi kom dru~tvu. U pogledu kona nog cilja i obsega kolektivizacije mo~emo razlikovati socializam i komunizam: socializam tra~i ukidanje privatnog vlastni tva na sredstvima proizvodnje, dok komunizam tra~i ukidanje privatnog vlastni tva i na proizvodima rada. Kona no valja spomenuti struje tzv. djelomi nog socializma. Ovamo spada agararni socializam, koji tra~i ukidanje privatnog vlastni tva samo na agrarnom i aumskom zemljiatu i tzv. dr~avni ili katedarski socializam, koji uobe ne postavlja postulat kolektivizacije, nego samo tra~i korekturu postojeeg dru~tvenog poredka stanovitim sustavnim i smialjenim ograni ivanjem slobode poduzetni kog rada i slobode ugovora u skladu sa stanovitim socialno-eti kim na elima. Stoga naziva Diehl taj smjer "eti kom nacionalnom ekonomijom." Katedarski je socializam po cilju i sadr~aju svog programa manje-viae istovjetan ili bar veoma srodan sa solidarizmom i sa svim socialno-reformatorskim programima i pokretima, koji su se pojavili u posljednjih aest desetljea. 2. Pregled razvoja socialisti kih doktrina u pojedinim zemljama A. FRANCUZKA Prete e su socializma u Francuzkoj tokom XVIII. stoljea bili: ~upnik Meslier, Morelly, Mably, Brissot i Boissel. Jean Meslier (umro g. 1729.) tra~i u svojoj oporuci (Le testament de Jean Meslier), koju je u izvadku objelodanio Voltaire g. 1762., ukidanje privatnog vlastni tva, jer samo komunizam mo~e ostvariti pravednost i onemoguiti stvaranje dohodka bez rada. }irondist Jacques Pierre Brissot de Warwille (1754-1793.) proglasio je u razpravi: Recherches philosophiques sur le droit de propriete et le vol consideres dans la nature et dans la societe (1780.) vlastni tvo kraom i postavio pravilo: ako 40 talira dostaju za odr~anje egzistencije, nepravedno je imati 200 talira. Jakobinac Francois Boissel (17281807.), koji je vraio jak utjecaj na Babeufa, zastupao je u djelu: Le cathecisme du genre humain (1789.) tezu, da su svi ljudi ravnopravni u pogledu namirenja svojih potreba, pravo na to sti e se jedino radom. Vlastni tvo je stoga nepravedno - stvoreno je jedino silom i podr~ava se jedino silom. Na prielazu izmeu klasi nog liberalizma i socializma Saint Simon (1760-1825.). Temeljne su Saint-Simonove misli ove: 1. nova vjera mora povesti ljudsko dru~tvo do ostvarenja velikog cilja: popravka sudbine siromaanih slojeva pu anstva. U svezi s tim zabacuje Saint-Simon kao i Bentham najoatrije asketizam kraanstva; 2. Saint-Simon je optimist te duboko uvjeren u napredak i usavraenje ovje anstva. Taj e se napredak najviae ostvariti napredkom i usavraenjem proizvodnje - industrializacijom; 3. Industrializacija se ima provesti pod vodstvom dr~ave. Gospodarsko-politi ki su uobe jedini zadatci dr~ave. Namjesto, da se vlada ljudima, upravljat e se stvarima - ka~e Saint Simon. (On administrera les choses au lieu de gouverner les hommes); 4. Saint Simon ne zabacuje privatno vlastni tvo, ve ukida jedino pravo nasljedstva. On ve priznaje postojanje stale~kih opreka, ali samo izmeu onih, koji ~ive bez rada, i onih, koji proizvode; 5. Saint-Simon smatra, da dr~avom treba vladati jedino elita i ~estoko se obara na sustav laisez-paser kao jednu od onih koncepcija, gdje je francuzka revolucija zastala na pola puta. U ovom se pogledu Saint-Simonovo shvaanje pribli~ava tradicionalistima. Saint-Simon je, kako vidimo, socialni reformator ideolo~kog i autoritarnog smjera. Njegova nauka joa nije socialisti ka. Prielaz k socializmu u inili su njegovi u enici, napose Saint-Amand Bazard (17911831.) i Barthelemy Prosper Enfantin (1798-1861.), koji zabacuju privatno vlastni tvo na svim oblicima kapitala i na svim sredstvima proizvodnje i tra~e primjenu na ela a chacune selon sa capacite, a chaque capacite selon ses oeuvres. (Svakom po njegovoj zasluzi a svakoj sposobnosti po njenim djelima). Privatno vlastni tvo priznaju no samo utoliko, ukoliko je ono rezultat osobne proizvodne djelatnosti. Bazard i Enfantine su potrebu stvaranja novog poredka napose obrazlagali time, da se onemogui gospodarstvo ovjeka nad ovjekom. Umjerenim SaintSimonovim pristaaama pripada Piere Leroux (1797-1871.). Leroux je kao neki pacifisti ki revolucionarac htio izmiriti vlastni tvo s radom i filozofiju s religijom. Pobijao je despotizam veine, pomou koje "milijunaai i kapitalisti vladaju kao plemii naaeg vremena" i propagirao progresivnu i religioznu demokraciju. Leroux je meu prvima upotriebio izraz socializam kao stru ni naziv doktrine u lanku De l'individualisme et du socialisme, objelodanjenom g. 1834. u asopisu Revue ancyclopedique. Isto je tako on prvi upotriebio izraz solidarnost u suvremenom eti kom zna enju. U opreci spram autoritarnog i hijerarhijskog socializma zastupao je Charles Fourier (1772-1837.) slobodarski zadru~ni (asociacionisti ki) socializam. Glavne to ke Fourierovog sustava formulirao je Gide ovako: pola~e veu va~nost na poljodjelstvo, negoli na industrijsku proizvodnju; smatra va~nijom reformu proizvodnje od reforme razpodjele; pridaje posebnu va~nost vrtlarstvu i voarstvu, dakle onim granama poljodjelstva, u kojima se najviae o ituje individualnost; zagovara proizvodnju u masama; preporu a raznolikost i mienu (alternaciju) rada; preporu a zajedni ku potroanju; preporu a primjenu na ela podjele rada do krajnosti; tra~i ukidanje svih posrednika u gospodarskom ~ivotu. Provedbu na ela zajedni ke proizvodnje i potroanje zamialjao je Fourier osnivanjem tzv. falanga. Njegov je u enik Considerant (18081893.) u djelu Destinee sociale podrobno razlo~io ustrojstvo tih zajednica - zadruga za proizvodnju i potroanju. Svaka falanga - a to su osnovne jedinice Fourierovog dru~tva budunosti - broji 1620 ljudi (polovica muakaraca a polovica ~ena). Unarque je glavar te jedinice. Prinos rada dieli se ovako: 4/12 kapitalu, 3/12 talentu, a 5/12 radu. (Po Gonnardovu je mialjenju to manje no ato pripada radu kod kapitalisti ke organizacije proizvodnje). Nejednakost udjela ne smeta po Fourierovu mialjenju, poato je proizvodnja zajedni ka, pa e onda i najslabiji u estnici dobro prolaziti. Rad e u falangama biti privla an (le travail attrayant), on e imati "strastvenu privla nost" (l'attraction passionnelle), koja e u gospodarstvu imati jednaku snagu kao Newtonov zakon te~e u fizici. Ta strastvena privla nost, koja ima o igledno predstavljati novi vrhovni poticaj za rad namjesto self-interesta liberalizma ima sliedee komponente: te~nju za promjenom (la pappillone); te~nju za rivalitetom i intrigom (la cabaliste) i te~nju za djelatnoau koja u isti as zanima i obuzima i duh i tielo (la composite). Fourierovi postulati prete~nim dielom nisu socialisti ki. Socialisti ki zna aj imaju zapravo samo po njemu obrazlo~ena prava na egzistenciju i na rad te zahtjev za ukidanjem najamnog odnosa. Ako naime svi ljudi budu radili kao zadrugari u falangama, nee viae biti radnika ovisnih o nekom poslodavcu. Dok je Fourier htio svoje reforme ostvariti slobodnim udru~ivanjem ljudi htio je Louis Blanc (1813-1882.) taj cilj postii prete~nim dielom djelotvornom suradnjom dr~ave. Blanc tra~i, da se svim ljudima zajam i pravo na ~ivot, na radi i na sudjelovanje u obem napredku. Uzroci su svega socialnog zla po njemu sloboda rada i sloboda utakmice - dva temeljna na ela vlastitog liberalizma. Ta su na ela u stvarnom ~ivotu na mjesto obilja i jeftinoe stvorila monopole i skupou. Novi se dru~tveni poredak ima ostvariti osnivanjem radni kih proizvodnih zadruga (ateliers sociaux i colonies agricoles), koje e dr~ava obskrbiti dovoljnim kreditima. Dr~ava e vraiti razpodjelu zadru~nih proizvoda putem dr~avnih skladiata i prodavaonica, odreivati ciene robi i nadzirati cieli tok proizvodnje i razpodjele. Dr~avna e banka davati kredite za proizvodnju najprije uz kamate, a postepeno e ti krediti postati bezkamatnima. Potroanja se mo~e vraiti individualno, no Blanc misli, da e radnici zadru~nih radionica sami od sebe priei na zajedni ku potroanju. U novoj dr~avi ima kolati jedino papirnati novac. Osobni probitak kapitalisti kog sustava zamienit e po Blancovu mialjenju u novom dru~tvu altruisti ke pobude. Pravo na rad uzakonila je kako smo ve spomenuli, privremena francuzka vlada g. 1848. uglavnom Blancovim zauzimanjem i po njegovom obrazlo~enju. U na elu nije Blanc protivnik privatnog vlastni tva, no dokazuje, da je ono doduae prirodno pravo, ali u tom smislu, da to pravo po prirodi pripada svima. Blancovu je misao o radni kim proizvodnim zadrugama iznio neato prije njega, naime g. 1831. Filip Buchez (1776-1860.), koji je ina e viae pripadao saint-simonistima. Blancove su misli dalje izgradili Konstantin Pecqueur (1801-1887.) i Vidal. Pecqueur je napose naglasio autoritarnost budueg poredka i izticao eti ke i kraanske elemente socialisti ke ideologije, dok je Vidal proklamirao tezu o postepenoj koncentraciji i postepenoj pauperizaciji airokih masa, ime se je bitno pribli~io Marxu. Od prilike u isto vrieme, kad je Blanc iznosio svoj autoritarni socializam zalagao se je Etienne Cabet (1788-1856.), pisac utopisti kog djela Put u Ikariju (Voyage en Icarie; 1840.) i razprave: Domment je suis communiste et mon credo communiste (1840.) za zajednicu dobara, koja se mo~e postii propagandom i mirnim putem. Cabet je u Sjev. Americi pokuaao provesti u djelo svoje misli te je tokom g. 1848. osnovao dvie komunisti ke obine, jednu u Texasu, a drugu u Nauvoou (dr~ava Illinois). Posebni tip socializma izgradio je Pierre-Joseph Proudhon (18091865.). I Proudhon ~eli o~ivotvoriti ideal pravednosti i jednakosti. Nepravdu i nejednakost prouzrokuju po njegovu mialjenju dva glavna zla: novac i kamate, jer omoguuju izrabljivanje i stvaranje prihoda bez rada. Uzrok zlu i biedi nije po Proudhonu u organizaciji proizvodnje nego u cirkulaciji dobara. Proudhon je zapravo zamialjao o~ivotvorenje anarhizma - bez gospodarskog dru~tva. Samo e naime u takvom poredku svi postati dionicama vlastni tva, a ne samo neka povlaatena manjina. Uklanjanje novca i kamata omoguit e postepeni prielaz k idealnom dru~tvenom poredku kako ga je Proudhon zamialjao. Samo vlastni tvo ste eno izrabljivanjem je kraa - to je mislio Proudhon svojom glasovitom krilaticom: la propriete c'est le vol. Ovo njegovo shvaanje dokazuje napose injenica, da je njemu jednako i zajednica dobara kraa: La communaute est encore le vol. Zajednica dobara je po njemu karikatura privatnog vlastni tva i religija biede. Svoj cilj misli Proudhon postii osnivanjem zamjenbene banke (Banque de echange) koja e vraiti zamjenu svih dobara i ujedno davati bezkamatne zajmove. Vriednost svih dobara ima se odrediti po koli ini rada, sadr~anoj u svakom dobru. U ovako reformiranom smislu postojat e privatno vlastni tvo i dalje, samo mu Proudhon daje drugo ime: posjedovanje - la possession. Proudhonov se sustav s pravom naziva mutualizmom, jer je osnovan na na elu reciprociteta usluga (la reciprocite des services). Glavni predstavnik revolucionarnog socializma meu francuzkim socialistima Proudhonova vremena bio je Louis Auguste Blanqui (18051881.), koji je i sam djelatno u estvovao u pari~kim ustancima g. 1830., 1848. i 1871. Njegova je glavna teza: u prvom redu treba revolucionirati mase u cilju, da se svi posjednici izvlaste i sva njihova imovina podieli drugovima - proleterima. Kakav e onda dru~tveni poredak urediti revolucionari, o tom e odlu iti oni sami kad revolucija bude izvraena. Makar bude mala manjina, ova skupina revolucionarnih proletera mora najprije silom i oru~jem osvojiti vlast. Kasnije se je, a napose poslie g. 1870. socializam u Francuzkoj razvio uglavnom u tri smjera: posibilisti i reformisti francuzki marksisti i sindikalisti Glavni je predstavnik posibilizma bio Benoit Malon (1841-1893.). U protimbi s Marxom smatra Malon temeljem evolucije ideale pravde i istog zakona, a ne uzki Marxov materializam. Ti ideali vode ovje anstvo na sve viai stupanj civilizacije. Obe pravo glasa i pomo prosvjetljenih intelektualnih krugova va~na su pomagala socialne reforme, tako da e biti nepotrebno pribjegavati sili. Sljedbenici su ovog smjera socializma bili joa Aleksander Millerand, Joseph Sarraute, Georges Renard i Adolf Landry. Marxovu su nauku uveli u Francuzku Jules Guesde (1845-1922.) i Paul Lafargue (1842-1911.). Posebno mjesto meu socialisti kim naukama uobe, a ne samo meu onima nastalim u Francuzkoj pripada sindikalizmu. Glavni su mu predstavnici bili Eduard Berth, Hubert Lagardelle, a napose Georges Sorel (1847-1922.), teoreti ar revolucionarnog sindikalizma. Sorelu je polazna to ka spoznaja, da se suvremeno dru~tvo nalazi u moralnoj krizi. Najja e moralne snage sadr~i u sebi stale~ proletera, stoga treba u tom stale~u izazvati i potencirati do maksimuma duh borbe s drugim stale~ima u ~elju, da se vlast tih drugih stale~a silom uniati. U negativnom su pak smislu glavne zna ajke Sorelove socialno-gospodarske filozofije: mr~nja na demokraciju, na parlamentariziam, na intelektualce i na bur~oaziju. Bur~oazija je po Sorelovu mialjenju moralno podpuno razto ena, pa ve stoga ne mo~e ostati nosiocem dru~tvenog poredka. Marksizam kritizira Sorel najviae zbog toga, ato je priznao na elo parlamentarizma i time postao politi kom strankom. Time se je socializam razvodnio, "pograanio" i postao nekim produ~enjem kapitalizma. Stoga su Sorelu i svi umjereni odnosno revizionisti ki prvaci meu francuzkim socialistima kao Millerand, Vandervelde pa i sam Jaures "la~ni proteleri" (des faux proletaires). Stale~ proletera treba po Sorelovu mialjenju vladati ne samo zbog moralne snage, koja je u njemu usredoto ena ve i zbog svoje ogromne proizvodne snage. Kad radni ki sindikati budu preuzeli dr~avnu vlasti, oni e moi u podpunosti razviti tu svoju snagu proizvodnje. Onda e tek proizvodnja biti najvea i najbolja. Proleteri e tek ostvariti maksimum napredka ovje anstva, ato ga kapitalizam nije mogao ostvariti, jer mu za to nedostaje potrebna moralna snaga. Proleteri e privesti sav sviet proizvodnji. Samo proleteri mogu slu~iti sredstvom za moralnu obnovu ovje anstva (Instrument de moralisation) S tim je u svezi izgradio Sorel svoju teoriju mita: narod, stale~ i skupina ljudi koji za ne im stremi mora imati neko duboko upravo fanati no vjerovanje, koje mu daje snagu, da se duaom i tielom bori za svoj cilj. Za radni tvo imaju teze o neizbje~ivoj katastrofi kapitalizma, o generalnim atrajkovima i o napoleonskim bitkama za vlast biti ta vjerovanja sa snagom mita. Sorelovo se mialjenje u tom pogledu donekle dodiruje s Bern-steinovom krilaticom: Cilj nije niata, glavno je pokret i borba. Sorel je razvio cielu filozofiju proizvodnje, koja se temelji na zasadi, da nagradu zaslu~uje samo onaj rad, koji je izravno ili neizravno povezan s tehnologijom proizvodnje. Svaki je drugi rad suviaan pa stoga bezvriedan i ne zaslu~uje nikakvu nagradu. Odtud dolazi Sorelovo preziranje intelektualnog rada. Paralelno s ostvarenjem ove filozofije proizvodnje postat e i funkcije dr~ave po Sorelu suvianim. U istom omjeru, u kojem e radni ki sindikati preuzeti proizvodnju preuzet e i funkcije dr~ave po formuli progresivne redukcije dr~ave u korist sindikata (reduction progressive de l'etat au profit des syndicats). Sorelov je revolucionarni sindikalizam, kako vidimo sklon anarhizmu. U okviru svoje ideologije odricao je Sorel i kraanstvu potrebnu snagu za moralnu obnovu ovje anstva, jer se, kako on ka~e ta obnova ne mo~e postii rie ima i propoviedima. Ipak u skladu sa svojim dubokim eticizmom priznaje Sorel zasluge kraanstva, zbog triju spoznaja, koje je donielo ovje anstvu: Va~nost seksualne istoe, spoznaju o neizmjernoj vriednosti ovjeka i po~rtvovnost osnovanu na ljubavi bli~njega. Ove su tri spoznaje po njegovu mialjenju nastale u borbenom stadiju kraanstva. Na podru ju gospodarske problematike kraanstvo je po Sorelovu mialjenju podpuno zatajilo zato, jer je ono prosuivalo gospodarsko zbivanje izklju ivo s glediata potroanje, a nikako s glediata proizvodnje. Crkva je po Sorelovu mialjenju bazirala svoje gospodarske nazore na onoj uvenoj re enici iz Matejeva evanelja: pogledajte ptice nebeske, koje ne siju i ne ~anju, pak ih Otac nebeski ipak hrani (VI-25-32). Samo je Sorel pritom zaboravio na transcedentni cilj kraanstva zbog kojeg ni proizvodnja ni potroanja gospodarskih dobara ne mogu imati nikakovu samostalnu, unutarnju svrhu. Sorel je obnovio temelje Marxove socialne filozofije. Namjesto historijskog materializma uvrstio je u temelje Marxova socialno-filozofskog ideala pragmatizam Williama Jamesa, Bergsonov elan vital i Ostwaldove teze o entropiji i disipaciji energije (Ostwaldov energetizam). Temeljna je zna ajka Sorelove filozofije, kako misli Pilar, njezina podvojenost: na jednoj strani kraanstvu srodan eticizam i idealizam, a na drugoj filozofija mr~nje, Proudhonovo revolucionarstvo i Bergsonov elan vital. Nama se ini, da je Sorel kraj svih duhovitih i bljeatavih osobina svoje teorije upao u istu pogrjeaku kao i svi socialisti ki mislioci. I on naime zaboravlja, da e i njegova idealna republika proizvoa a biti opet dr~ava s vladom jednog stale~a - radni kog, a da ne e biti niti dr~ava iznad stale~a niti dr~ava bez stale~a. U ostalom je i sam Sorel zastupao tezu, da svaki ovjek i svaki stale~ misli po na elima svojih posebnih ~ivotnih prilika. S druge strane se u Sorelovu uveli avanju proizvodnje i proizvodnog rada vjerojatno o ituje utjecaj njegova zvanja, poato je bio in~inir. Ideologija talijanskog korporativizma preuzela je dosta toga od Sorela: energetizam, borbenost, kult proizvodnje i teoriju mita.PRIVATE  Sintezu marksizma, sindikalizma, a donekle i revizionizma u Francuzkoj predstavlja Jean Jaures (1859-1914.). Jaures povezuje historijski materializam i historijski idealizam i tvrdi, da oba zajedno djeluju u poviestnom razvoju ovje anstva. On prihvaa reformizam posibilista ali se ipak ne odri e revolucije. Proletarijat se ne smije odrei ideje nasilja, jer se mo~e dogoditi, da se mora poslu~iti nasiljem, Jaures nastoji nadalje spasiti ideju individualizma i demokracije i u kolektivisti kom dru~tvu. Kolektivizam omoguuje naime po njegovu mialjenju u najveem obsegu primjenu na ela demokracije i racionalnosti. A individualizam ne e takoer propasti u kolektivisti kom druatvu, jer e dr~ava kao jedini vlastnik svih sredstava proizvodnje airokogrudno prenieti svoju vlast dispozicije na radni ke sindikate tako, da e i pojedinci zadr~ati stanovito pravo iniciative. Jaures je uvjereni internacionalist no dr~i, da je internacionala najbolji uvar nezavisnosti svih naroda. Internacionala mora poativati ~ivotna prava svih naroda. U Jauresovim se nazorima u neku ruku odrazuju zajedni ke osobine svih francuzkih socialisti kih struja. isti se marksizam nije nikad pravo udomio u Francuzkoj. Nazori Guesdea i Lafarguea nisu osvojili mase francuzkih radnika - njihovi su nazori ostali uviek u manjini. Kod Francuza je uviek prevladao njihov izraziti slobodarski, individualisti ki i nacionalni duh. Tako se mo~e rei s dosta opravdanja za sve francuzke socialisti ke doktrine - izuzevai jedino revolucionarni sindikalizam - da nose obilje~ja nekog liberalnog socializma, te u neku ruku nadovezuju na onaj socialni liberalizam, kojim se je pod konac ~ivota zanosio John Stuart Mill. B. ENGLEZKA Meu predte e socializma u Englezkoj spadaju pored ve spomenutog Williama Godwina lie nik Charles Hall (1745-1825.), zatim irski vlastelim William Thompson (1785-1833.), Toma Hodgskin (17871869.) i John Gray (1799-1850.). Oni svi polaze s glediata, da su kamate, zemljiatna renta a i zarada poduzetnika dohoci bez rada. Hall u djelu: U inci civilizacije na narod u evropskim dr~avama (The effects of civilisation on the People in European States, London, 1805.) dokazuje, da radnici dobivaju u nadnici odprilike samo 1/8 onog prinosa, to su ga svojim radom stvarno proizveli. Korak dalje otiao je W.Thompson izgradivi jezgru teorije vika vriednosti (surplus-value ili additional-value). Radniku bi trebala pripasti puna protuvriednost njegova radnog prinosa. Meutim mu u stvarnosti najvei dio toga prinosa oduzimaju kapitalisti i vlastnik zemlje te mu ostavljaju samo toliko, koliko mu treba za goli ~ivot. I Hodgskin se je priklanjao teoriji vriednosti po radu, ali nije, izgleda, ni pokuaao da u radu konkretno odredi mjerilo vriednosti. On je, izgleda, dr~ao, da je rad aktivni, a stroj i zemlja pasivni inbenik stvaranja vriednosti. Pritom je priznavao, da kapitalist ima pravo na udio u prinosu proizvodnje kao njezin aktivni pokreta  (contriver). Gray je u predavanju o ljudskoj srei (A lecture on human happiness, London, 1825.) dokazivao, sli no kao Hall, da se radniku oduzimaju 4/5 prinosa stvorenog i zaslu~enog njegovim radom. Tr~iatno gospodarstvo, ureeno na bazi individualne utakmice i vjerovanja u zlato, glavni su uzro nici socialne nepravde. Najznatniji pobornik socialisti kih nazora u Englezkoj bio je meutim bez sumnje Robert Owen (1771-1858.). On je postavio zasadu, da je rad prirodno mjerilo vriednosti (The natural standard of value), te je odtud izvodio potrebu i opravdanje reforme gospodarsko-socialnog poredka. Svoje je socialisti ke nazore najprije iznio u izvjeataju, ato ga je podnio g. 1817. Donjem Domu prigodom izmjene Zakona o podupiranju siromaka (Poor-law). Tu je tvrdio, da je utakmica izmeu stroja i ovjeka stalni uzrok biede i da stoga treba stroj podrediti ovjeku. Kasnije je predlagao, sli no kao Fourier, osnivanje zajednica (township) od 1200 osoba sa 1000-1500 lanaca (acres) zemlje. Svaka zajednica ima sama podmirivati sve potrebe svojih pripadnika. Djeca e se u tim zajednicama od tree godine odgajati u zajedni kim domovima. Zajednice e se povezivati u sve vee savezne jedinice, dok kona no ne bude cieli sviet organiziran u ovakvim zajednicama. G. 1832. osnovao je Owen u Londonu banku (labour exchange bank), koja je imala izdavati radni novac (labour notes), koji bi u inio suvianim uobi ajena sredstva zamjene i sve posrednike kod zamjene dobara. Banka je meutim ve g. 1834. propala. Joa g. 1825. osnovao je Owenov u enik Abram Combe prvu naseobinu prema njegovim mislima u Orbistonu kod Glasgowa, a sliedee je godine osnovao sam Owen takvu naseobinu u dr~avi Indiani (USA) pod imenom: Nova Harmonija (New Harmony). U Englezkoj su kasnije osnovane joa dvie takve naseobine: jedna g. 1831. u Ralahireu u Irskoj, a druga g. 1839. u Tytherbyju (Hampshire). etrdesetih je godina proalog stoljea Owen uglavnom djelovao samo kao propagator zadrugarstva i u tom je imao mnogo pristaaa. U pogledu socialne reforme zauzimao je Owen uobe na elno glediate, da ovjek sam ne oblikuje svoj zna aj, nego ga oblikuje njegova okolina. Stoga treba ovjeka od malenih nogu staviti pod pravi utjecaj u fizi kom, moralnom i socialnom pogledu. Kako vidimo, Owen je tu nadovezao na misli, koje su u stanovitom obliku ve prije njega iznieli Bodin (nourriture pase nature) i Adam Smith. Po ovom determi-nisti kom na elu rieaen je ovjek pojedinac odgovornosti za svoje ine, jer su oni po Owenovu uvjerenju uviek rezultat utjecaja sredine ili odgoja. Tim je na elom Owen dao cielom problemu socialne pravednosti i reforme gospodarskog poredka sasvim drugi zna aj, koji se bitno razlikuje od temeljnih glediata drugih socialista. No svojim je glediatem Owen izazvao veliku protimbu crkvenih krugova, koji su ga oatro napadali kao bezvjerca. Sigurno je svakako, da su Owenovi nazori vraili sna~an utjecaj na sve socialno-reformne struje u Vel. Britaniji do kraja XIX. stoljea, a napose na zadru~ni pokret. U anglosaskom svietu pojavio se je poslije Owena joa jedan mislilac, pun utopisti kog idealizma, koji je vjerovao, da e napredak stroja ostvariti savraeni dru~tveni poredak i osloboditi ovjeka svih spona i veriga gospodarske nejednakosti. Amerikanac Edward Bellamy (18501898.) u svom romanu Looking backward 2000-1887 (Boston, 1888. - Pogled unatrag iz g. 2000.) opisao je ureenje tog idealnog ljudskog dru~tva budunosti, u kojem e napredak tehnike sam po sebi dovesti do podpune zajednice ne samo proizvodnih, nego i potroanih dobara. Sva e gospodarska dobra u toj idealnoj zajednici biti "narodno vlastni tvo" (national ownership). Bellamyev je utopisti ki roman imao ogroman knji~evni uspjeh i preveden je na mnoge jezike, pa i na hrvatski. Smjer religioznog socializma zastupali su u Englezkoj u vrieme, kad se je razmahao artisti ki pokret i neato kasnije anglikanski biskup Westcott i dva anglikanska pastora Charles Kingsley (1819-1875.) i Frederick Denison Maurice (1805-1872. - glavno djelo: The kingdom of Christ, London, 1837.) Oni se obaraju na atomisti ki individualizam graanskog dru~tvenog poredka i na nerazmjerno duboki jaz izmeu bogataaa i siromaka, ato ga je taj poredak omoguio. Smatraju kraanstvo jedinim zdravim temeljem socializma. Njihov je smjer neka kraanska reakcija na artizam. Pod vodstvom Hyndmana osnovana je g. 1883. u Englezkoj socialno-demokratska federacija s marksisti kim programom, no nije naala mnogo pristaaa. Vee zna enje je steklo dru~tvo Fabijevaca (Fabian Society), ato su ga g. 1884. osnovali poznati knji~evnik Bernard Shaw, supruzi Sidney i Beatrice Webb, Headlam, Pease i neki drugi ne kao politi ku stranku, nego viae kao dru~tvo za prou avanje i airenje socialisti kih nazora. Fabijevci ~ele polu iti socializaciju ili komunalizaciju onih poduzea, koja se mogu s glediata obih interesa uspjeanije voditi na socialisti koj bazi, negoli na bazi privatnog kapitala i privatne pobude. Oni se nadalje zala~u za razne socialne reforme (dalekose~nim zahvatom socialno-politi kog zakonodavstva (minimalne nadnice, 8-satni rad itd.). "Ne pripadamo onima - ka~e S.Webb, - koji ~ele unova iti stanovit broj ljudi, spremnih prihvatiti cielo socialisti ko vjerovanje; nama je milije, da itavo dru~tvo dovedemo do toga, da usvoji jedan dio naaeg vjerovanja". S obzirom na svoju metodu polaganog, postepenog i strpljivog osvajanja duhova i postizavanja prakti nih rezultata, po tom tako rei na elnom krzmanju i oklievanju, uzeli su Fabijevci svoje ime po Fabiju Kunktatoru. G. 1893. osnovao je James Keir Hardie (1856-1915.) nezavisnu stranku rada (Independent labour party), koja takoer ~eli po svom programu ostvariti socialne reforme u korist airokih radni kih masa. Taj rad nastavlja Labour party osnovana g. 1900. pod vodstvom Jamesa Ramsaya Macdonalda. Macdonald je izriekom odklonio Marxovu teoriju historijskog materializma i njegovu teoriju katastrofe, te je pristaaa darvinisti kog ili socialno-biolo~kog evolucionisti kog socializma. Umjesto klasne sviesti, po njegovu mialjenju igra odlu nu ulogu sviest o uzajamnosti interesa. Ovaj se razvoj socializma u Englezkoj ima uglavnom pripisati injenici, ato je tamoanji radni ki stale~ bio i ostao prete~nim dielom pod utjecajem stru nih radni kih sindikata (trade Unions), koji se nisu nikad odlu ili ni za koju politi ku stranku, niti su se upuatali u ideolo~ku borbu, ve se izklju ivo bave prakti nim problemom: dobiti ato krae radno vrieme i ato veu nadnicu. Najmlai socialisti ki smjer u Englezkoj predstavlja tzv. cehovski socializam (guild-system, Gildensozialismum), iji su glavni pobornici Penty (The restoration of the Guild System 1906.) i sv. prof.G.D.H. Cole (The worl of labour 1913.) Oni ~ele ostvariti dr~avnu kontrolu industrije. Proizvodna sredstva nemaju postati kolektivnim vlastni tvom, ve vlastni tvom dr~ave ili obine, a radnici imaju postati autonomnim dionicima u upravi i vodstvu poduzea. Dr~ava ima meutim zadr~ati dalekose~nu ingerenciju u pogledu odreivanja ciena i nadnica itd. Time bi odpala opreka izmeu poduzetnika i radnika, a radnici bi u neku ruku postali suvlastnicima poduzea. Po mialjenju pristaaa ovog smjera najamni je naime odnos uzrok sveg socialnog zla, kao ato je mislio i Fourier. C. NJEMA KA Prvi je i najva~niji teoretski pobornik ideolo~kog socializma u Njema koj bio Johann Karl Rodbertus (1805-1875.). Mjerilom troakova svih gospodarskih dobara (Kostenmass) smatra Rodbertus rad. Rad je najbolje i najsigurnije mjerilo, poato ne podle~i nikakvim promjenama. U stvarnosti meutim participiraju na prinosu rada i na podjeli gospodarskih dobara pored radnika joa i vlastnici kapitala i vlastnici zemljiata. Pritom vriedi zakon postepenog opadanja radni ke kvote, ato ga je Rodbertus postavio - tj. kod porasta obeg produktiviteta rada rastu udjeli prihoda kapitala i zemlje, dok udio rada ostaje absolutno konstantnim, ato zna i, da relativno postaje sve manjim. Odtud nastaje pauperizam i povremene gospodarske krize - pojave, koje po Rodbertusovu mialjenju jasno dokazuju, koliko je postojei kapitalisti ki poredak nezdrav i nepravedan. Pauperizam zauzima sve vei obseg, jer osiromaaenje napreduje br~e od stanovniatva, i jer se ujedno narodna imovina poveava br~e od stanovni tva. Gospodarske pak krize nastaju od iznenadne hiperprodukcije, od zastoja na tr~iatu i njihovih posljedica. Krize najte~e pogaaju radni tvo, jer se ono ne mo~e nikad osloboditi od pauperizma i ne mo~e trajno, primjereno sudjelovati u napredku materialne kulture i u podizanju proizvodnje, jer mu je kupovna snaga razmjerno sve slabija. Rente od kapitala i od zemljiata su dvie vrste prihoda bez rada, koje su uvjetovane djelovanjem dvaju razloga: 1. time, ato rad odbacuje u danaanjoj organizaciji gospodarstva viae no ato je potrebno za uzdr~avanje radnika, a time je omogueno, da na prinosu rada u estvuju i drugi, a ne samo radnici, 2. time, ato postojei pravni poredak priznaje privatno vlastni tvo na kapitalu i na zemljiatu, a time je vlastnicima kapitala i zemljiata omogueno, da si prisvoje prinos tueg rada. Vlastnik je ja i od radnika bez vlastni tva. Kao ideal predla~e Rodbertus dr~avno vlastni tvo na kapitalu i na zemljiatu - dr~avni socializam u punom smislu rie i. No taj e se ideal moi po Rodbertusovu mialjenju o~ivotvoriti tek za pet stotina godina. Za prelazno razdoblje predla~e Rodbertus normalizaciju rada. Vriednost rada ima se normalizirati po vremenu trajanja i po u inku (Zeitarbeitstag i Werksarbeitstag) tako, da e jedinica rada imati u svim vrstama rada jednaku vriednost. Od iznosa normalizirane nadnice imaju se odbiti: 1. troakovi dr~ave oko provedbe normalizacije i 2. troakovi uprave poduzea, koji ne predstavljaju tjelesni rad. Normalizirana nadnica mora imati punu vriednost u odgovarajuim gospodarskim dobrima, te e dr~ava u tu svrhu izdavati posebni "radni novac" (Lohngeld), koji se mo~e u punoj naslovnoj vriednosti zamjenjivati za robu. Ovakvom e se reformom po Rodbertusovu mialjenju postii, da e kod porasta proizvodnje nadnice rasti u istom omjeru kao i prinos od kapitala, od zemlje i zarade, pa e tako radnicima biti osigurana stalna kvota od ukupnog narodnog dohodka. Rodbertusovi su priedlozi socialne reforme veoma sli ni onima, koje su iznosili Fichte i Robert Owen, a dodiruju se takoer i sa SaintSimo-novim teorijama. On je polagao prete~nu va~nost na cjelinu, zajednicu, na atetu pojedinaca i obrazla~e svoje reforme interesima cjeline, a ne potrebama pojedinca. Na razvoj socialisti kog pokreta nije Rodbertus vraio gotovo nikakav utjecaj, jer nije prihvatio Marxovu teoriju historijskog materializma, dok su marksisti zabacili njegove priedloge socialne reforme kao promaaene. Dok je Rodbertus djelovao jedino kao teoreti ar, vraio je jak utjecaj na razvoj socialisti kog pokreta u Njema koj, a i ina e, Ferdinand Lassale (1825-1864.). Lassale zastupa u djelu Sustav ste enih prava tezu, da su pravni instituti samo izraz duhovnog sadr~aja pojedinih poviestnih epoha i prema tomu zna e realizaciju stanovitih duhovnih pojmova, nastalih tokom poviestnog razvoja. U skladu s Hegelovim idealisti kim naziranjem dr~i Lassale, da pravne institute treba svesti na stanovite ideje, koje ~ive u narodu. Vidi se po tom, da je Lassalle na neki na in ponovno prihvatio teoriju obeg historijskog relativizma, koju je, kako smo vidjeli, zasnovao joa Heraklit. Ovo je Lassalleovo shvaanje u diametralnoj opreci s Marxovom teorijom historijskog materializma, po kojoj je cjelokupno poviestno zbivanje uvjetovano izklju ivo gospodarskim odnosima. U svojem Offenes Antwortschreiben iz g. 1863. obrazlo~io je Lassalle svoj ~eljezni zakon nadnice, prema kojem su radni ke nadnice stalno stegnute na neobhodno potrebni minimum egzistencije, dok sav viaak oduzimaju kapitalisti i poduzetnici. Tim je ~eljeznim zakonom nadnice Lassalle dao ekstremnu formulaciju Ricardovu zakonu nadnice, ato ga je u neku ruku formulirao ve Turgot. Vriednost se po Lassalleu stvara individualnim radom svih pojedinaca, koji proizvode realnu, tj. uporabnu vriednost. No pored toga priznaje Lassalle, da i stanovite injenice, koje proizlaze iz uzajamne povezanosti dru~tva, sudjeluju kod stvaranja vriednosti. Kamate od kapitala tuma i Lassalle kao razliku izmeu koli ine rada, koja se plaa u cieni robe, i vriednosti rada, koja se plaa u nadnici. Lassalleova se teorija vriednosti i kamata bitno razlikuje od Marxove. Socialnu reformu treba po Lassalleovu mialjenju provesti osnivanjem radni kih proizvodnih zadruga, kojima dr~ava treba da daje kredit (sli nost s priedlozima Louisa Blanca). Schulze-Delitzschev zadru~ni pokret smatrao je Lassalle promaaenim. Lassalleova je koncepcija - kako izti e Diehl - ideolo~ka, nacionalna i etatisti ka, dok je Marxova materialisti na, internacionalna i antietatisti na. Najja i, najdublji i najtrajniji odjek od svih pobornika socialisti ke misli ostavila je nauka Karla Marxa (1818-1883.). Prva je zna ajka Marxove teorije, da je evolucionisti ka. Marx ne smatra, da se kapitalisti ki socialno-gospodarski poredak mora zamieniti drugim zato, jer je nepravedan, nego zato, ato sadr~i stanovite elemente, koji moraju neminovno dovesti do njegova sloma. Marxovo je shvaanje u tom pogledu utemeljeno na Hegelovu dialekti kom na elu: teza - antiteza - sinteza, koje determinira razvoj ljudske poviesti, kao i na njegovoj vlastitoj tezi o tom, da je cieli poviestni razvoj uvjetovan gospodarskim razlozima i odnosima. Dialekti ka je teza po Marxovoj teoriji izra~ena u tom, da je prvotni oblik dru~tvenog ~ivota ovje anstva bio kolektivizam. Poslije toga je kao antiteza doalo razdoblje individualizma, a budui e socialisti ki dru~tveni poredak biti opet kolektivisti ki, ali e kao sinteza sadr~ati u sebi i sve pozitivne odlike razdoblje individualizma. Ve smo spomenuli, da je kapitalisti ki poredak po Marxovoj teoriji neminovno osuen na propast zbog stanovitih tipi nih pojava, koje su u njem sadr~ane, ili s njim povezane. No za razumievanje tih pojava treba predhodno razlo~iti Marxove teorije o kapitalu i o radu. Kapital je po Marxu sredstvo za stjecanje viaka vriednosti (Mehrwert), te se time razlikuje od zemljiatne i rudni ke rente, koje se stje u s naslova monopolnog zna aja zemljiata i rudnog blaga (Bernstein). Rad je po Marxovoj teoriji jedini tvorac vriednosti, odnosno vriednost je utjelovljeni, "kvantificirani" rad. Svaka je roba - a treba napose naglasiti, da Marx ima pred o ima samo robu, tj. gospodarska dobra, koja su proizvod neke rukotvorine ili tvorni ke proizvodnje - vriedna toliko, koliko je u njoj sadr~ano rada. Rad je prema tomu onaj generalni nazivnik, s pomou kojeg se mo~e jedino izpravno ocieniti i uzporediti vriednost svih gospodarskih dobara ili to nije vriednost svake robe. Temelj je za ocjenjivanje rada njegovo trajanje - radno vrieme, a razliku izmeu kvalificiranog i nekvalificiranog rada izjedna uje Marx mno~enjem radnog vremena: jedan sat kvalificiranog rada vriedi toliko i toliko sati nekvalificiranog rada. Marxova je teorija vriednosti po radu izgraena u neku ruku kao produ~enje i preradba Ricardove teorije vriednosti. U svezi s tim tuma i Marx i tzv. viaak vriednosti. Rad se naime u kapitalisti kom gospodarstvu kupuje i prodaje kao svaka druga roba i njegova se vriednost ravna po proizvodnim troakovima, u ovom slu aju po minimalnim troakovima, potrebnim za odr~anje radnikove egzistencije. Kupljenom radnom snagom proizvodi kapitalisti ki poduzetnik robu, koju meutim prodaje uz veu cienu od one, ato ga stoji radna snaga, ulo~ena u proizvodnju. Ako primjerice nadnica iznosi 3 marke dnevno, a ekvivalentna je vriednost proizvedena u aest sati rada, onda bi time trebao rad radnika biti dovraen. Meutim izrabljuje odnosno zlorabljuje kapitalisti ki poduzetnik svoj polo~aj i sili radnika, da radi dulje od aest sati - recimo dvanaest sati - a da mu za viaak radnog vremena ne plaa niata. Na taj na in nastaje viaak vriednosti, koji ide izklju ivo i jednostrano u korist kapitalisti kog poduzetnika. Drugim rie ima, kapitalisti ki sustav omoguuje poduzetniku, da radniku plaa samo jedan dio ostvarenog u inka rada. One tipi ne pojave kapitalisti kog gospodarstva, koje neminovno vode do njegove propasti, svrstao je Marx i obrazlo~io u etiri teorije: teorija koncentracije, teorija akumulacije, teorija pauperizacije i teorija krize. Uslied razvoja tehnike polu uje veliko poduzee sve vee prednosti spram malog, a posljedica je toga, da velika poduzea u sve veem obsegu absorbiraju mala, koja gube svoju samostalnost, a njihovi dojakoanji vlastnici postaju proleterima. Marx izriekom naglaauje, da ova pojava vriedi i za poljodjelstvo. Teorija akumulacije sastoji se u tome, da kapital postepeno izvlaauje sve vei dio narodnog dohodka i narodne imovine. Magnati kapitala postaju sve malobrojniji, te e monopol kapitala kona no sasvim sapeti kapitalisti ki na in proizvodnje. Uslied ove pojave razvojem kapitalizma stalno raste postotak nezaposlenog radni tva (Gesetz der industriellen Reservearmee). Tako e na kraju izvlastitelji biti izvlaateni od onih, koje su izvlastili (Marx). Teorija pauperizacije. Uslied stalnog usavraavanja tehnike nazaduje stalno broj zaposlenih radnika, a raste broj nezaposlenih, koji ne mogu nai zaposlenje. Postojanje je ove tendencije dokazivao ve Barton. Tokom postepene akumulacije kapitala mienja se omjer izmeu konstantnog i promjenljivog kapitala na atetu potonjeg. To je pomjeravanje odnosa odraz djelovanja na ela o stvaranju viaka vriednosti. Pritom razumieva Marx pod konstantnim onaj dio kapitala, koji je ulo~en u stalne investicije, a promjenljivim smatra onaj dio kapitala, ato ga predstavljaju radni ke nadnice. Djelovanjem ovih inbenika postaje prosje ni standard radnika sve slabijim (Marx to zove: steigende Verelendung der Massen). Pauperizam se po Marxovu mialjenju stalno poveava joa i uslied toga, ato nesigurnost zaposlenja takoer sve viae napreduje. Pauperizacija nije prema tomu po Marxovu mialjenju posljedica djelovanja Lassalleova ~eljeznog zakona nadnice, nego je ona rezultat konkurentnog i uzajamnog djelovanja navedenih injenica i okolnosti. Teorija krize. Privatno vlastni tvo, sloboda utakmice i sve vea pohlepa za dobitkom dovode u kapitalisti kom gospodarstvu do sve veeg nerazmjera izmeu zaliha robe i mogunosti proe. Odtud nastaju i moraju nastati povremene gospodarske krize, koje se o ituju na jednoj strani u hiperprodukciji, a na drugoj u nazadovanju potroanje (Unterkonsum). Ovaj e nerazmjer u toku razvoja kapitalizma izbijati sve veom ~estinom i u sve veem obsegu tako, da e kona no izagnati obu svjetsku gospodarsku krizu, koja e kona no u cielosti slomiti kapitalisti ko gospodarstvo. Marxov historijski determinizam i njegovo dialekti ko shvaanje izra~eni su jezgrovito u ove tri re enice komunisti kog manifesta: Ciela je poviest ovje anstva poviest klasnih borbi (Die ganze Geschichte ist die Geschichte von Klassenkmpfen); Borba izmeu bur~oazije i radni tva je posljednja borba (Der Kampf zwischen Bourgeoisie und Arbeiterschaft ist der Letzte); Poviestno uvjetovanom neizbje~ivom pobjedom etvrtog stale~a po inje dru~tvo bez klasa, dr~ava budunosti (Mit dem geschichtsnotwendigen Sieg des vierten Standes beginnt die klassenlose Gesellschaft, der Zukunftsstaat). Temeljni su prigovori Marxovoj teoriji vriednosti, kako ih je valjda dosad najbolje obradio Bhm-Bawerk sliedei: Ne mo~e se uobe dokazati postojanje neke stalne i funkcionalne povezanosti izmeu zamjenbene vriednosti dobara i rada, ulo~enog u njihovu proizvodnju. Zamjenbena vriednost nije nikad ili bar prete~nim dielom nije stvarno mjerilo vriednosti, jer uviek dolaze u prvom redu u obzir potrebe i subjektivne ocjene potroaa a, koje se izrazuju u obsegu i intenzitetu tra~nje. Subjektivna ocjena vriednosti varira esto od potroaa a do potroaa a za isto gospodarsko dobro i u isto vrieme. Rad se ne mo~e mjeriti ni standardizirati jedino po svom vremenskom trajanju. U istom se vremenskom razmaku mo~e zauzeti neko obi no poljopriradno zemljiate ili izkopati dragulj ili odkriti nalaziate zlata. Vremenskim se mjerilom ne mo~e izpravno uzporediti jednomjese ni rad slikara-umjetnika i soboslikara. Na stvaranje vriednosti mnogih gospodarskih dobara utje e element vremena, i to viaeput u odlu noj mjeri. To vriedi napose za ona dobra, ija proizvodnja iziskuje veu koli inu predhodno izvraenog rada. U mnogim su gospodarskim dobrima sadr~ani i predstavljani dugotrajni predhodni radovi, koji su svi zajedno dali doti nom dobru njegov kona ni oblik. Svi radnici, koji su u estvovali u cielom toku proizvodnje, moraju u estvovati i na vriednosti gotovog, kona nog proizvoda, a ne samo oni, koji su mu dali kona ni oblik. S obzirom na ovakve tzv. okoliane putove proizvodnje (Produktionsumwege) postoji znatna vremenska razlika izmeu dovraenja gotovog proizvoda i po etka njegove proizvodnje. Netko mora u meuvremenu snositi troaak cielog proizvodnog procesa, a to je neminovno uloga poduzetnika-kapitalista. Stogodianji hrast vriedi primjerice bez sumnje nerazmjerno viae, no ato odgovara vriednosti onih par asaka rada, potrebnih za njegovo obaranje. U istu kategoriju spadaju razlike u vriednosti starog i mladog vina, antiknog i novog pokustva, novog i ponoaenog odiela. U nekim slu ajevima su efektivni troakovi rada, ulo~eni u stanovit proizvod ili posao, znatno viai od polu ene ciene, tj. od one ocjene vriednosti, koju potroaa i pridavaju odnosnom gospodarskom dobru ili odnosnoj gospodarskoj initbi. (Primjeri: ciene raznih vrsta ~enskog ru nog rada, zatim prevoznine civilnog zrakoplovstva i uobe ciene pojedinih tekovina novih izuma, koji joa nisu tehni ki dotjerani). Neto na je Marxova temeljna predpostavka, da se zamjena robe odnosno gospodarskih dobara mora vraiti po na elu ekvivalentnosti, kako su mislili Aristotel i skolastici. Polazna je to ka svake zamjene naprotiv, da svaki partner dr~i, da dobiva viae no ato daje. Spomenutim se argumentima ujedno obara i Marxova teorija viaka vriednosti, kao i njegova teza, da su kamate jedino rezultat izrabljivanja kapitalista, jer se vidi, da u cienama ne dolaze do izra~aja jedino troakovi ulo~enog rada, nego i razni drugi inbenici, a napose subjektivne ocjene vriednosti potroaa a te inbenik "vrieme", koji izra~en u tzv. okolianim putovima proizvodnje neizbje~ivo iziskuje stanovite, da tako ka~emo, meutomne troakove, koje netko mora snositi, pa zato mora dobiti i neku odatetu. Obenito se pak svakoj kolektivisti koj ideologiji, a ne samo Marxovoj, suprotstavljaju sliedei temeljni prigovori: Teza o prvotnom agrarnom kolektivizmu ne dokazuje niata, jer nije dokazano, da je prvotno svagdje postojao, a ukoliko je postojao, dokazuje u prvom redu samo prvotni primitivizam ovje anstva i jednostavnost ~ivotne borbe veoma riedkog pu anstva onog razdoblja; Iako kolektivizam omoguuje idejno i programatski obilniju proizvodnju od one u individualisti kom odnosno kapitalisti kom gospodarstvu, to ne valja zaboraviti, da svaki kolektivizam mora trpjeti od dva zla: a) ne mo~e ni im adekvatno nadomjestiti privatno-ekonomski interes (Das freie Persnlichkeitsinteresse - Diehl). Bez toga se pak ne mo~e razviti snaga iniciative niti mo~e postojati poticaj za usavraenje proizvodnje i za nove izume - dakle nema baa onih inbenika, koji bi trebali o~ivotvoriti ono po socialistima ~eljeno i o ekivano maksimalno poveanje i usavraenje proizvodnje; b) svako kolektivisti ko gospodarstvo dovodi neizbje~ivo do hipertrofi ne birokratizacije cielog gospodarskog ~ivota, a to zna i bez sumnje znatno poskupljenje proizvodnje i razpodjele gospodarskih dobara. Pogrjeano je nadalje izjedna ivanje pojava i zakona prirodnog (biolo~kog) i socialnog ~ivota. (Pogrjeana primjena Darwinove nauke). Bez obzira na rjeaenje pitanja, da li u gospodarskom ~ivotu djeluju izklju ivo stanoviti socialni, nebiolo~ki zakoni ili mjeaavina jednih i drugih, dr~imo, da je sigurno, da se ne mo~e dokazati, da gospodarsko zbivanje podle~i izklju ivo nekim biolo~kim zakonima, koji jednako djeluju i jednako se o ituju kao prirodni zakoni. Baa onaj etos, na koji se pozivaju socialisti ke nauke, te njime obrazla~u potrebu kolektivizacije, dokazuje, da u gospodarskom zbivanju djeluju stanoviti inbenici, kojih u biolo~kom zbivanju i u biolo~kom ~ivotnom procesu nema, a valjda i ne mo~e biti. Svaka kolektivisti ka nauka ima tendenciju pretvoriti ovjeka u aablonsku jedinicu, ato se bez sumnje protivi njegovoj prirodi. To je onaj proces pretvaranja ovje anstva u gomilu (Vermassung), o kojoj govori Wilhelm Rpke, dok ga Salin karakterizira kao lua ku misao "o prirodnom napredovanju prema tvorevini razsula - dru~tvu jednakih". Marxove tzv. proizvodne snage, koje su navodno izklju ivi pokreta i cielog razvoja ljudskog dru~tva, zapravo su samo tehni ki kalupi tog zbivanja (technische Vorgnge - Diehl). Ti se tehni ki kalupi - oblici pretvaraju u neku obu gospodarsku strukturu tek onda, kad su uklopljeni u neki pozitivni pravni poredak. Pravni se pak poredak oblikuje prema stanovitim obim idejama i obzirima oportunosti, koje ima zakonodavac, a odgovaraju stanovitim obim, priznatim i izkonskim shvaanjima neke sredine. Teza, da ustanova privatnog vlastni tva stvara i podr~ava gospodarsku nepravdu, jer stvara gospodarsku nejednakost, ne da se objektivno dokazati baa kao ni suprotna teza: naime, da samo kolektivizacija i podpuna gospodarska nivelacija svih pojedinaca zna i gospodarsku pravednost. Bez obzira na to, da li emo privatno vlastni tvo obrazlagati kao ustanovu prirodnog prava ili kao odraz izkonskog poriva ovjeka ili kako drug ije, nedvojbeno je, da je privatno vlastni tvo neodtuivi atribut svakog kulturnog standarda, koji se je bar neato izdigao nad stadij primitivizma. S toga glediata mo~e vraanje na kolektivizam odgovarati ovje anstvu samo onda, ako se bude htjelo vratiti stupnju najprimitivnije kulture. Spoznaja potreba i njihovo zadovoljavanje te stvaranje blagostanja su pojave, koje se oslanjaju uviek na individualnu stvarnost. Ako se ta stvarnost ukloni, nestaje temelj, na koji e se spoznaje potreba oslanjati. Prema tomu se svaki gospodarski socializam jednako kao i svaki gospodarski individualizam upire o individuum i ima za cilj individuum. Bez privatnog vlastni tva ne postoji poticaj za stjecanje, pa prema tome ni poticaj za nastojanje oko podizanja blagostanja, napredka i usavraenja ~ivota ovje anstva. Prirodna ograni enost stanovitih va~nih sirovina mora bez sumnje ko iti potencial proizvodnje i u kolektivisti kom gospodarstvu, a jednako e i u njemu djelovati pritisak porasta pu anstva kao negativan inbenik. Ne mo~e se dokazati, da se Hegelovo na elo dialektike mo~e uspjeano primieniti na poviestni razvoj ovje anstva. Liepo ka~e Bertrand Russel: "Barbarska invazija Rima nije dala poticaja za bolje razvijene oblike gospodarstva baa kao ni izgon Maura iz `panjolske ili uniatenje Albigenza u ju~noj Francuzkoj. Prije Homerova vremena uniatena je mikenska civilizacija, a trebalo je mnogo stoljea, dok se je u Gr koj ponovno pojavila razvijena civilizacija. Primjeri propasti i nazadovanja u poviesti su u najmanju ruku isto toliko brojni i va~ni, koliko primjeri napredovanja. Protivno glediate, koje se javlja u djelima Marxa i Engelsa, nije niata drugo, ve povrani optimizam XIX. stoljea". Marx i socialisti preuzeli su od klasi nog liberalizma i od utilitarista vjeru u sigurno postepeno usavraavanje ovje anstva, te su iz te vjere izgradili dogmu. Meutim takva dogma predstavlja zabludu, koju je obarao ve Platon. Zabluda potje e o ito odtud, ato je ovjeku uspjelo - napose u posljednja dva stoljea - da u sve veem obsegu svlada i izkoristi opore prirodne sile. Meutim se zaboravlja, da je glavni neprijatelj ovjeka u njemu samomu, u snazi njegovih nekontroliranih strasti i zahtjeva. Napredak tehnike joa je poja ao apetite tog unutarnjeg neprijatelja. Stoga prieti opasnost, da bi te razorne sile mogle uniatiti danaanju civilizaciju. U smislu Hegelove dialektike moglo bi to zna iti, da ne e komunizam zamieniti kapitalizam, nego da e danaanju civilizaciju zamieniti barbarstvo. U svezi s tim vriedno je spomenuti i Nietzscheovu tvrdnju, da je ~elja za izrabljivanjem bitno svojstvo svakog ~ivog bia te nipoato nije zna ajka samo stanovitog dru~tvenog poredka. Ako se dakle sve viae potencira ~elja za materialnim blagostanjem, kako to izgleda prema dosadanjem razvoju danaanje kulture i civilizacije, te e se tendencija posve jednako manifestirati u kolektiviziranom dru~tvu kao i u individualisti kom. Samo e u kolektiviziranom dru~tvu biti drugi nosioci izrabljivanja: onda e izrabljiva i biti predstavnici radni tva kao vladajueg dru~tvenog stale~a. Mnoge su Marxove teorije pobijali i sami pristaae socializma, u prvom redu Eduard Bernstein (1850-1932.) voa revizionizma u Njema koj. Bernstein je napose pobijao Marxove teorije koncentracije i pauperizacije. Za Marxovu je teoriju vriednosti rekao, da ne zna i mnogo viae od drugih teorija vriednosti, utemeljenih na na elu socialne tra~nje ili koristnosti. Marxovu je teoriju viaka vriednosti Bernstein priznao u znatno oslabljenoj formulaciji, naime tako, da u ukupnom prinosu proizvodnje sudjeluju i drugi osim onih, koji su radili na proizvodnji, i da udio tih potonjih sa injava razmjerno mnogo viae, no to odpada na radnika - djelatne producente. Bernstein je nadalje uvidio, da u Marxovu sustavu postoji proturje ni dualizam: na jednoj strani zastupa Marx pozitivisti ko revolucionarstvo bez finalizma, a na drugoj zastupa deterministi ki finalizam, zasnovan na deterministi kom prosuivanju poviestnog razvoja. Bernstein je polagao veliku va~nost na radni ke sindikate i na zadrugarstvo. Od njega potje e vrlo zna ajna krilatica: Das Endziel ist nichts, die Bewegung alles. Ina e je poviestni razvoj u posljednjih stotinu godina napose dokazao, da je neto na apriorna predpostavka Marxove nauke, da je kapitalisti ki sustav nepopravljivo nepravedan i da se gospodarska pravednost mo~e ostvariti jedino njegovom likvidacijom. Izkustvo je naime dokazalo, da se unutar kapitalisti kog poredka ili, to nije, unutar gospodarskog poredka, koji priznaje privatno vlastni tvo, privatnu iniciativu i na elo osobnog probitka mogu provesti mnogovrstne i dalekose~ne korekture u svrhu izravnanja gospodarske nepravde. S druge je strane taj razvoj svakako dokazao i to, da neograni eni i neobuzdani re~im self-interesta stvarno izaziva gospodarsku nepravdu, koja se ne mo~e automatski ukloniti, kako su to mislili pobornici ortodoksnog liberalizma. Marxova je nauka vraila ogroman, ali ipak ne jedinstven utjecaj na razvoj socialisti kog pokreta u Njema koj. Njema ka socialdemokratska stranka, osnovana g. 1869., uvrstila je u svoj program, prihvaen u Gothi g. 1875., neki kompromis Marxovih i Lassalleovih misli. Od Lassalleovih je misli napose pridr~an ~eljezni zakon nadnice i priedlog za osnivanje radni kih proizvodnih zadruga s dr~avnim kreditom. Erfurtski je program iz g. 1891. ve sasvim izpunjen Marxovim duhom. Kasnije su se socialisti u Njema koj razdielili u nekoliko skupina. Tako su na po etku prvog svjetskog rata postojale u Njema koj pored revizionista etiri socialisti ke stranke: socialisti veine, neovianjaci, komunisti i sindikalisti. Od ostalih prvaka njema kog socializma spomenut emo joa Fridrika Engelsa (18201895.), Vilima Weitlinga (1808-1871.), Karla Georga Winkelblecha (18101865.), Antuna Mengera (18411906.) i Augusta Bebela (1840-1913.) Engels, vjerni prijatelj i mecena Karla Marxa, nije u svojim djelima razvio vlastitu teoriju, a osnovao je g. 1889. drugu internacionalu. Weitling je bio i prvi njema ki teoreti ar komunizma. Njegov se sustav temelji na predpostavci, da je zajednica du~na svakom svom pripadniku pru~iti dobra i usluge, potrebne i koristne za ~ivot, dok je svaki pripadnik zajednice za to du~an raditi kroz stanovito vrieme. Onaj pripadnik zajednice, koji si ~eli nabaviti i ono, ato slu~i samo ugodi, ima pravo da radi i preko odreenog minimalnog vremena. Komunisti ki se poredak ima ostvariti ili prosje nim radom i promi bom ili socialnom revolucijom. Winkelblech je, mo~e se rei, izgradio posebnu socialisti ku doktrinu. Predpostavkom mu slu~i zasada, da svaki ovjek ima priroeno i neodtuivo pravo na onaj dio prirodnih snaga, koji odgovara njegovoj radnoj snazi i da mo~e kako god ga je volja razpolagati s proizvodom, ato ga je stvorio upotrebom tih snaga. Na temelju ove predpostavke formulirao je Winkelblech sliedee postulate: Ne dira se u privatno vlastni to na potroanim dobrima; Privatna industrija mo~e postojati kraj socializirane; Zemljiate ima postati kolektivnim vlastni tvom; Trgovinu treba prete~nim dielom podr~avati; }enitba se dozvoljava samo onim punoljetnim mu~karcima, koji doka~u, da imaju potrebni "bra ni kapital", iji iznos propisuje dr~ava (stroga primjena Malthusove nauke). Mombert smatra, da se Winkenblecha mo~e samo sa mnogo rezervi ubrajati meu socialiste, dok ga Gonnard smatra socialistom. Dr~imo, da Winkenblech ipak spada meu ideolo~ke socialiste, samo se prema tomu oatro odvaja od Marxova evolucionisti kog smjera. Antun Menger izgradio je posebni tip socializma - pravni socializam. Polaznom to kom svog izpitivanja uzima Menger odnos izmeu stanovitih temeljnih pravnih zasada, koje ~ive u sviesti ovjeka i normativnog prava te zaklju uje, da su u normativnom pravu prete~nim dielom normirana i zaatiena samo prava u korist posjedujuih stale~a, dok nasuprot prirodna i temeljna prava airokih masa veinom nisu zaatiena pozitivnim normama. Temeljna prava pojedinca, koja treba da budu pravnim poredkom primjereno zaatiena po Mengeru su sliedea: pravo na ~ivot, pravo na rad i pravo na podpuni prinos rada. Potrebna je reforma druatvenog poredka u pravcu, da ta tri temeljna prava budu u normativnom pravu doista zajam ena i zaatiena, ato u postojeem graanskom poredku nije u injeno. Zna ajno je, da Mengerov socializam, kako izpravno izti e Gonnard, da su sva njegova tri temeljna prava individualisti kog zna aja, a nijedno nije socialnog zna aja: sva su ta tri prava, prava individuuma, uperena protiv dru~tva. Mogli bismo rei, da Menger zastupa tip individualiziranog socializma. August Bebel je pristajao uz Marxovu nauku, ali je ipak zagovarao suradnju u parlamentu, u kojem je stvarno suraivao od g. 1871. do smrti. U stranci je dr~ao sredinu izmeu desnice i ljevice. G. 1869. bio je jedan od osniva a njema ke socialnodemokratske stranke, te se je najviae zalagao za fuziju s pristaaama Lassallea. D. RUSIJA Po evai od aestdesetih godina proalog stoljea javljali su se u Rusiji razni socialisti ki mislioci. No tek g. 1898. osnovana je ruska socialnodemokratska stranka s marksisti kim programom (osniva i Plehanov, Axelrod i drugi). Na kongresu, odr~anom u Londonu g. 1903., razciepila se ova stranka u dva krila: u boljaevi ko pod vodstvom Vladimira Iljia Uljanova (Lenjina; 1870-1924.) i menj evi ko pod vodstvom Markova (Julij Josipovi Zederbaum; 1873-1923.). Spor je nastao zbog Lenjinova zahtjeva za strogo centralisti ku organizaciju stranke, a osim toga zbog toga, jer su menjaevici viae zastupali evolucionisti ka, demokratska i zapadnoevropska na ela socializma, dok su boljaevici zastupali izrazito revolucionarno, oligarhijsko i rusko glediate. Opreka je izmeu boljaevika i menjaevika potrajala i poslije g. 1917., kad su boljaevici preuzeli vlast u Rusiji sve do razpusta ruske socialnodemokratske stranke g. 1920. Temeljni se ciljevi boljaevizma ili to nije lenjinizma, jer ih najto nije i najdosljednije predstavlja Lenjinova nauka i njegova djelatnost, mogu ukratno ozna iti ovako: Komunisti ko se dru~tvo ima ostvariti u etiri susljedna stupnja: graanska dr~ava kao organ za izrabljivanje i podjarmljivanje airokih masa; diktatura proletariata, u kojoj je dr~ava organ proletariata za uniatenje bur~oazije; socialisti ka zajednica - dru~tvo s podpuno demokratskim ureenjem, u kojem zajednica vodi proizvodnju, ali joa postoje ostatci prijaanjih atributa dr~ave; komunisti ka zajednica bez prinude i bez pravnih normi, dakle bez stale~a i bez dr~avne vlasti. Sovjetska se Rusija sad joa nalazi na drugom stupnju opisanog razvoja, dok su ostala dva stupnja zasad joa samo teoretski zamialjeni postulati budueg razvoja. Diktaturu proletariata obrazla~e Lenjin napose glasovitom izrekom iz Marxova Kapitala: Zwischen der kapitalistischen und der kommunistischen Gesellschaft liegt die Periode der revolutionren Umwandlung der einen in die andere. Der entspricht auch eine politische bergangsperiode, deren Staat nichts anderes sein kann als die revolutionre Diktatur des Proletariats. Graanski je poredak - tako umuju boljaevici u Marxovu duhu - dio diktature manjina posjednika, koja je podjarmljivala ogromnu veinu proletera. Logi no je stoga, da u razdoblju prielaza mora ogromna veina proletera diktirati manjini posjednika. Lenjin je dosljedno zauzimao glediate, da je jedino boljaevizam vjeran izra~aj Marxove nauke, koju su svi drugi njezini sljedbenici izkvarili u ovom ili onom smislu. Temeljne teorije Marxove nauke smatraju stoga ideolozi boljaevizma toliko sigurno utvrenima, da se o tom ne dopuata nikakva diskusija. U stvarnosti meutim izgleda, da je lenjinizam mjeaavina Marxove nauke s mislima Blanquija, Roberta Owena, francuzkih sindikalista, napose Sorela i anarhista. Osim toga se lenjinizam odvaja od marksizma u nekoliko pravaca: po tom, ato je Lenjin proveo diktaturu proletariata u agrarnoj zemlji, Rusiji, ne ekajui, da kapitalizam sam od sebe dozrije do sloma, kako je to zamialjao Marx; po tom, ato je u lenjinizmu sadr~ana jedna tipi na ruska ideolo~ka koncepcija, nepoznata Marxu: naime te~nja za spasenjem ovjeka u zemaljskom ~ivotu bez vjere i bez Boga; po tom, ato je lenjinizam primienio stanovite metode i stanovita na ela, koja nisu sadr~ana u Marxovoj nauci, napose sustav viea, posvemaanju i odmah provedenu socializaciju gospodarske djelatnosti i taktiku terora; i po tom, ato je lenjinizam u vrlo kratkom vremenu o~ivotvorio organizaciju gospodarske djelatnosti po na elu strogo provedenog dr~avnog kapitalizma i ato je jednim od vrhovnih na ela te djelatnosti proglasio na elo gospodarstvenosti (racionalnosti), koje bi imalo zamieniti privatno-ekonomski interes kapitalisti kog poredka. Mogli bismo rei - iako to zvu i kao paradoks - da je boljaevizam spojio evolucionisti ki socializam Karla Marxa s mislima ideolo~kog socializma. Meutim i Marxova i Lenjinova ideologija trpe, izgleda, od istog temeljnog nedostatka. I jedna je i druga pro~eta vjerom u neograni enu mogunost napredka i usavraenja ovje anstva. Meutim je, kako smo vidjeli, ve Platon bio u tom pogledu prili no skepti an i zato je u svojim Zakonima ocrtao ureenje druge po redu najbolje dr~ave. To je dr~ava, u kojoj se ne ostvaruje najvee dobro u najveem obsegu, nego se u njoj samo u najveoj moguoj mjeri uklanja zlo. Nama se ini, da je dosadanji razvoj poviesti dao viae prava Platonu, negoli Marxu i svim drugim ideolo~kim progresistima. ak ni na podru ju tehni ke kulture ne mo~e se dokazati, da se poviestni razvoj kree sigurno na kontinuiranoj liniji napredovanja i usavraenja. A pored toga joa ostaje otvoreno pitanje, da li jedna ideologija, kojoj je polazna to ka i kona ni cilj maksimalno podizanje materialnog blagostanja, mo~e uobe istodobno biti i nosiocem nastojanja oko moralnog usavraenja ovje anstva. 3. Agrarni socializam Agrarni socializam bez sumnje je najzna ajniji tip tzv. djelomi nog socializma, kamo spada joa napose komunalni i dr~avni socializam u u~em smislu rie i. O odnosu socializma i agrarnog socializma treba napose naglasiti, da svaki podpuni socializam obuhvaa i postulate agararnog, jer manje-viae sve socialisti ke struje tra~e - kako smo vidjeli - i podr~avljenje zemljiata, odnosno ukidanje privatnog vlastni tva na zemljiatu. Ona zna ajka, po kojoj se agrarni socializam u na elu odvaja od punog socializma te po kojoj ga treba smatrati djelomi nim socializmom, jest injenica, da se kod njega kolektivisti ki postulat zaustavlja na privatnom vlastni tvu na zemljiatu te se ne tra~i kolektivizacija ostalih sredstava proizvodnje. Zna ajno je nadalje za agrarni socializam, da svi njegovi pristaae izpoviedaju ideolo~ko, a nikako evolucionisti ko naziranje. Agrarni socialisti dokazuju, da je postojei socialno-gospodarski poredak nepravedan i da ga treba reformirati ukidanjem privatnog vlastni tva na zemlljiatu, jer je to vlastni tvo glavni ili ak jedini uzro nik biede i gospodarske nepravde. Ina e oni ne diraju u ostala temeljna na ela postojeeg kapitalisti kog poredka, kao ato su: sloboda rada, sloboda privatne pobude, na elo utakmice, na elo osobnog interesa itd. O obsegu i na inu likvidacije privatnog vlastni tva na zemljiatu mialjenja se agrarnih socialista, kako emo vidjeti, prili no razilaze. Daljnja je zajedni ka zna ajka svih agrarnih socialista, da dr~e, da postoji duboka i temeljna razlika izmeu privatnog vlastni tva, ste enog suradnjom rada i kapitala, i onog ste enog u obliku zemljiatne rente kao nezaslu~eni prihod (Unearned income). Prvi je na in stjecanja po njihovu uvjerenju eti ki opravdan, dok je drugi eti ki neopravdan i stoga uzro nik biede i socialnog zla. Misao, da je privatno vlastni tvo na zemljiatu uzro nik socialne biede i nevolje te da ga stoga treba ukloniti, razradio je prvi Toma Spence (17501814.), koji je u svojem predavanju Podnevno sunce slobode (The Meridian Sun of Liberty), odr~anom g. 1775. u filozofskom dru~tvu u New Castleu, dokazivao, da se siromaatvo mo~e ukloniti jedino tako, da se zakonom zemljiate povrati obinama, koje e ga davati u zakup seljacima uz umjerenu zakupninu. Ova e zakupnina odgovarati prosje noj zemljiatnoj renti, te e kao jedini porez dostajati za pokrie svih troakova dr~avne i obinske uprave. Po etkom XIX. stoljea pokuaao je sli ne misli ostvariti argentinski dr~avnik Bernardino Rivadavia (1780-1845.), koji je g. 1826. kao predsjednik Republike Argentine objavio zakon o nacionalizaciji zemljiata. Na zemljiatu je imalo postojati samo neko pravo nasljednog zakupa (Emfiteuze) s umjerenim zakupninama, iji bi iznos imala povremeno odreivati dr~avna vlast. Pokuaaj nije uspio te je Rivadavia najviae zbog te svoje reforme bio svrgnut sa svog polo~aja i izgnan iz Argentine. No najva~niji i najvatreniji predstavnik agararnog socializma bio je ne samo u anglosaksonskom svietu, nego uobe, Amerikanac Henry George (1839-1897.). Jezgra Georgeove teorije je sliedea: cielu zemljiatnu rentu treba zahvatiti porezom, a svaki porez treba ukinuti osim poreza na zemljiate. Treba osloboditi prave tvorce blagostanja time, da se izvlaste oni, koji u~ivaju nezaslu~enu zemljiatnu rentu. Privatno, slobodno vlastni tvo na zemljiatu stvara monopol, a monopolizacija je zemljiata uzro nikom biede. Georg ~eli, kako se vidi, nacionalizirati i konfiscirati zemljiatnu rentu jedinstvenim porezom (single tax) po uzoru Impot uniquea fiziokrata, ije je nazore George osobito mnogo cienio. U svezi s njegovim glavnim postulatom treba spomenuti posebne nazore, ato ih je izradio o kretanju pu anstva i o nadnici. Suprotno Malthusu dokazuje George, da se sredstva prehrane poveavaju br~e, negoli broj pu anstva: prehranbena su sredstva tim obilnija, im je broj radnika vei. Teza, koja, kako vidimo, podsjea na nazore merkantilista i kameralista. U pogledu nadnice pobija George teoriju klasi ne akole, po kojoj se nadnice uzimaju iz kapitala. Njemu su kapital i rad samo dva oblika jedne iste stvari - ljudske gospodarske djelatnosti (human exertion). "Nadnica se ne izuzima iz kapitala, nego se stvara radom; proizvodnja je uviek mati nadnice. Bez proizvodnje nema nadnice i ne mo~e je biti. Nadnica izvire iz prinosa rada, a ne iz predujmova kapitala." Napose treba iztaknuti, da su Georgeovi nazori za razliku od materialisti kih i protukraanskih misli veine socialista prodahnuti dubokim osjeajem vjerske, kraanske etike. Na kraju svog djela razla~e George obairno, da te~nja za materialnim blagostanjem ne mo~e nikad dati ovjeku puno i pravo zadovoljstvo. Zato treba da u ovjeku uviek postoje i neki viai, nadzemaljski ciljevi: nada, koja uzdi~e srdce, religija je sviju. Englezki prirodoslovac i etnograf Alfred Russel Wallace (18231913.) dao je Georgeovim nazorima znatno radikalniji sadr~aj. Zagovarao je nacionalizaciju zemljiatnog posjeda i takvu socialnu reformu, koja e ne samo ukloniti privatni monopol na zemljiate, nego i slobodu utakmice, jer su to dva temeljna uzro nika nemoralnog milieua (immoral environment), ato ga predstavlja postojei dru~tveni poredak. Nacionalizaciju zemljiata nije Wallace zamialjao kao puno podr~avljenje, nego onako kao Rivadavia: dr~ava je vrhovni vlastnik svega zemljiata, te ga daje u zakup pojedincima. Za promicanje svojih priedloga utemeljio je Wallace g. 1881. dru~tvo za nacionalizaciju zemljiata (land Nationalisation society). Za ukidanje privatnog vlastni tva na zemljiatu zalagao se je u Englezkoj poslije Spencea i voa artista James O'Brien (1805-1864.). Meutim je i englezki klasi ar J.St. Mill u kasnim danima ~ivota evoluirao u pravcu agrarno-socialisti kih misli. Smatrao je naime, da nije pravedno, da se dozvoli stalno poveanje bogatstva pojedinaca tamo, gdje se to zbiva bez ikakve njihove djelotvorne suradnje. Ovo je slu aj kod vlastni tva na zemljiatu, te stoga treba nezaslu~eni viaak vriednosti odnosno viaak prihoda oduzeti vlastnicima primjerenim oporezovanjem. S tog je razloga Mill pred smrt (g. 1870.) pozdravio osnivanje dru~tva za reformu zemljiatnih posjedovnih odnosa (the land tenure reform association), koje je utemeljeno pod geslom: Oduzimanje nezaslu~enog prihoda zemlje po dr~avi i promicanje zadru~nog poljodjelstva. U Belgiji je zastupao agrarno-socialisti ke nazore u razdoblju artizma Colin (Pact social, 1835.) a kasnije Laveleye (De la propriete et de ses reformes primitives, 1874.) a u `vicarskoj Leon Walras (Theorie generale de la societe, 1867. i Etudes d'economie sociale, 1896.). U Njema koj su takoer najprije izneseni radikalni agrarno-socialisti ki zahtjevi. Ovaj su smjer napose zastupali lie nik dr. Aleksander Stamm i Flrscheim. Stamm je u djelu: Die Erlsung der darbenden Menscheim (1870.) zagovarao podr~avljenje zemljiata, dok je Flrscheim smatrao podr~avljenje zemljiata potrebnom etapom na putu prema kolektivizaciji. Kad naime nestane privatnog vlastni tva na zemljiatu, nestat e po njegovu mialjenju automatski i kamata. Kamate su naime odr~ive samo dotle, dok postoji mogunost, da si pojedinac nabavom zemljiata stvori i osigura nezaslu~enu zamljiatnu rentu. Za promicanje svojih ciljeva utemeljio je Flrscheim g. 1888. Bund fr Bodenbesitzreform i asopis Freiland. Umjerenije je glediate u ovom problemu zauzimao Eugen Dhring (1833-1921.), ina e poznat po tom, ato je meu prvima oatro pobijao Marxove misli s materialisti kog glediata. Dhring je izticao, da postojei odnosi vlastni tva na zemljiatu daju vlastnicima nepravednu prednost pred radom. Umjereniji je pravac agrarnog socializma u Njema koj zastupao Adolf Damaschke (1865-1935.), koji je g. 1898. preuzeo vodstvo Flrscheimova saveza pod novim nazivom: Bund Deutscher Bodenreformer. Agrarno-socialisti ki cilj Damaschkea stegnut je na zahtjeve oko ukidanja gradske rente oporezivanjem viaka vriednosti gradskih zemljiata i oko razdu~enja zemljiatnih posjeda. Zahtjevi za ukidanjem privatnog vlastni tva na zemljiatu u ovom se okviru viae i ne iznose. Posljednje mjesto meu njema kim agararnim socialistima zauzeli su Theodor Hertzka (1845-1924.) i Franz Oppenheimer (1864-1943.) Obojica zagovaraju reorganizaciju zemljiatnog vlastni tva osnivanjem zadru~nih naselja (Siedlungsgesellschaft) kao najbolje sredstvo, s pomou kojeg e se moi posve ukloniti nepravedne posljedice dru~tvenog poredka. Ove su misli okuaane i u praksi. Hertzka je g. 1904. osnovao koloniju "slobodne zemlje" (Freiland-freetown) u Africi, a Flrscheim je g. 1902. osnovao sli nu koloniju u meksikanskoj dr~avi Sinaloa. Oba su pokusa ubrzo propala. Hertzka je napose dokazivao, da u njegovim zadru~nim naseljima ne e razlike u zemjiatnoj renti moi doi do izra~aja s razloga, ato je pristup svakom naselju svakomu slobodan, tamo, gdje je najbolja zemlja, imat e zadru~no naselje najviae lanova - zadrugara, te e se time prihodi izjedna iti na istoj razini. Po Hertzki i po Oppenheimeru imalo bi na mjesto privatnog vlastni tva pojedinaca na zemljiatu stupiti neko zdru~no pravo, koje bi moglo obuhvatiti ak i neko nasljedno pravo u~ivanja na stanovitom udjelu zadru~nog zemljiata. Od agrarno-socialisti kih pokreta i postulata valja lu iti pokret za provedbu agrarne reforme, koji se je razmahao u mnogim zemljama Evrope, napose poslie prvog svjetskog rata. Glavni su ciljevi agararne reforme sliedei: 1. zaatita selja kog stale~a od proletarizacije. Seljak treba dobiti viae vlastite zemlje - postulat upravo opre an postulatu agararnih socialista; 2. ja anje posjeda domaeg ~ivlja spram inorodnog i 3. stanovito ograni ivanje privatnog vlastni tva na zemljiatu, ali tako rei izklju ivo pro praeterito, a ne pro futuro. Stanoviti se veliki posjedi imaju razdieliti, ali se nigdje ne uzakonjuje pravilo, da se takvi ili sli ni veliki posjedi ne bi smjeli opet stvoriti u budunosti. 4. Anarhizam Ideolo~ke su smjernice anarhizma u jednu ruku srodne, a u drugu podpuno opre ne socializmu. Stoga je razumljivo, da jedni smatraju anarhizam nekim izdankom socializma, a drugi nasuprot njegovom podpunom antitezom. Nama se ini, da i u jednom i u drugom glediatu ima izpravnih elemenata. Ako naime smatramo socializam nekim hipostati kim individualizmom (Gonnard), onda bez sumnje spada i anarhizam u socialisti ku ideologiju. Ako je naime glavni cilj socializma u tom, da se do najdalje granice mogunosti unapriede gospodarski probitci pojedinca, onda je taj cilj istovjetan s vrhovnim ciljem anarhizma: osloboditi ovjeka - pojedinca od svake prinude bilo kakve vlasti. Ako pak uzmemo u obzir egalitarne ciljeve socializma, naime njegovo nastojanje oko gospodarskog, socialnog, kulturnog i moralnog izjedna ivanja pojedinaca, onda je taj cilj bez sumnje suprotan ideologiji anarhizma, koji ~eli pojedincu kao takvom osigurati punu i podpuno neograni enu slobodu kretanja. Kako emo vidjeti, ove se ideolo~ke srodnosti i suprotnosti izprepleu u nazorima pojedinih zastupnika anarhizma. Razumljivo je stoga, da se ideologija anarhizma javlja kao neki pratilac ideologije socializma i obratno. Poput socializma imao je i anarhizam prili an broj predhodnika u proalosti. Nauka gr kog filozofa Zenona (342-270 pr.Kr.), osniva a stoi ka akole, smatrala je idealom slobodno dru~tvo bez dr~avne ili bilo koje druge prinudne vlasti, nasuprot nauci drugih ondaanjih gr kih filozofskih akola o svemonoj dr~avi. Sli ne misli kao stoici zastupao je kasnije, u doba helenizma, gnostik Karpokrat iz Aleksandrije (u drugom stoljeu po Kr.). Treba ipak spomenuti, da se anarhizam stoika prili no razlikuje od onog u danaanjem smislu. Stoici su naime, kako smo ve naveli, imali pred o ima unutarnje osloboenje ovjeka od svih spona, koje ga prie e u polu enju unutarnje, moralne slobode i moralnog savraenstva. Svaki odnos spram neke vanjske vlasti izvan ovjeka samog smatrali su prema tomu zaprekom za polu enje svog vrhovnog moralnog ideala. Misli nekog religioznog anarhizma nalazimo u srednjem vieku kod ve spomenutog Joakima de Florisa (oko g. 1200) i kod Amalrika od Bene, magistra teologije u Parizu. Glavni su osniva i anarhizma William Godwin (1756-1836.) Proudhon i Makso Stirner (1806-1856.). Godwinovi nazori izrazuju krajnji individualizam. On odbacuje s toga gledita svaku vlast nad pojedincem i svaku egalizaciju pojedinca. Dosljedno tomu zabacuje Godwin svaki kolektivizam i zagovara podpunu slobodu trgovine i gospodarskog rada uobe. No isto tako i s istim obrazlo~enjem zabacuje Godwin i svako privatno vlastni tvo, koje nije ste eno vlastitim radom, jer svako vlastni tvo, koje je ste eno drugim putem (nasljedstvim i sl.), predstavlja nemoralno izrabljivanje tueg rada. Dr~avna vlast mo~e po Godwinovu mialjenju postojati samo kao nu~dno zlo u prelaznom razdoblju, dok se ne ostvari po njemu zamialjeno anarhi no dru~tvo, koje bi se imalo sastojati od samih podpuno slobodnih i autonomnih obina. Namjesto sile zakona i vlasti u tom e novom dru~tvu vrhovnim regulatorom biti na elo dobronamjernosti (Hutcheson) i "uzajamne snoaljivosti" (mutual forbearance). Godwinov je individua-listi ki anarhizam na svoj na in, kako smo ve razlo~ili, izgradio P.J.Proudhon. Godwinovi se i Proudhonovi nazori temelje na spoznaji, da je ovjek dru~tveno bie, pa su ti nazori bar po svojoj polaznoj to ki realni. U Stirnerovim je nazorima nasuprot tomu na elo individualizma dovedeno do paroksizma, mo~emo rei do podpuno irealnog absurda. Stirner dokazuje, da je svaka dr~ava bez obzira na svoje ustrojstvo despotija. Prema tomu zabacuje on i komunisti ku dr~avu, jer je i ona despotija jedne dru~tvene klase. Namjesto dr~ave, koju treba ukloniti, zamialja Stirner slobodno dru~tvo egoista (Verein der Egoisten), kojemu pojedinac pristupa, kad hoe, i iz kojeg izstupa, kad hoe. Vlastni tvo je po Stirneru puni izra~aj egoizma, koji je jedino i vrhovno na elo ljudskog ~ivota. Stoga je pravo vlastni tva po Stirneru opravdano sve dotle, dok se~e snaga i mo pojedinca. "Moje je vlastni tvo sve ono, ato uspieva mojoj sili... pravo vlastni tva dajem si time, ato si prisvajam vlastni tvo, odnosno time, ato si uzimam silu, punovlast ili ovlast vlastnika. Ono, ato se ne mo~e oteti mojoj sili, ostaje mojim vlastni tvom." Dosljedno tomu zabacuje Stirner svaki izvanindividualni a pogotovo svaki nadnaravni korien prava. Diehl je izpravno primietio, da je Stirnerovo djelo "pjesma nad pjesmama egoizma". Vriedno je spomenuti da je i njema ki filozof Friedrich Nietzsche (1844-1900.) iznio neke misli srodne Stirnerovima. I Nietzsche prosuuje dr~avu naskroz negativno, a s druge strane izti e presudnu va~nost i vriednost jakih, nadmonih individualiteta (der bermensch). Proudhonov individualisti ki smjer anarhizma zastupali su kod Anglosasa napose `kot John Henry Mackay i Amerikanac Josiah Tucker iz Bostona. Potonji je g. 1881. pokrenuo u Bostonu asopis za promicanje anarhizma Liberty. Glavni predstavnici kolektivisti kog smjera anarhizma bili su Mihajlo Bakunjin (18141876.) i Petar Aleksejevi  knez Krapotkin (18421921.). Obojica zamialjaju ostvarenje anarhizma u svezi s kolekti-visti kim preureenjem dru~tva. Bakunjin tra~i kolektivizaciju svih sredstava proizvodnje, dok Krapotkin zagovara preko toga i zajedni ko vlastni tvo nad potroanim dobrima. Anarhisti ko dru~tvo budunosti zamialja Bakunjin u opreci spram marksizma kao slobodno, podpuno decentralizirano dru~tvo bez sredianje vlasti. Stoga se Bakunjinov smjer naziva amorfizmom. Krapotkin zamialja naprotiv anarhisti ko dru~tvo budunosti kao skup samoupravnih prostorno i stru no povezanih udru~enja ili sindikata sli no kao Proudhon. Individualisti ki anarhizam Godwina i Proudhona nazivaju reformatorskim, jer se po njima zamialjeni preobra~aj dru~tva mo~e i ima provesti postepeno i mirnim putem. Bakunjinov i Krapotkinov kolektivisti ki anarhiziam je naprotiv revolucionaran, poato obojica preporu uju primjenu sile - revolucije za polu enje svog novog poredka. Meu va~nije predstavnika kolektivisti kog anarhizma spadaju joa francuzki zemljopisac Jacques Elisee Reclus (1830-1905.), Jean Grave (La socit future - 1895.) i Gustav Landauer (1870-1919.). Landauer predla~e kolektivizaciju dru~tva, no zamialja kolektivisti ko dru~tvo kao slobodnu zajednicu malih obina, udru~enja producenata i zadruga u Proudhonovu smislu. Osuivao je primjenu sile za o~ivotvorenje kolektivizma i po tom su mu nazori u oatroj suprotnosti s nazorima marksista i pobornika revolucionarnog kolektivisti kog anarhiz-ma. U okviru anarhisti kih naziranja treba joa spomenuti i religiozni anarhizam, kojemu je glavni predstavnik Lav Nikolajevi  Tolstoj (18281910.). Tolstojeva se nauka, po kojoj bi trebalo preobraziti ljudsko dru~tvo, temelji u prvom redu na novom shvaanju kraanstva. Kraanstvo je naima po Tolstojevu mialjenju u najveoj suprotnosti s pojmom prava. Stoga ne mo~e pravo biti nosiocem ureenja ljudskog dru~tva u duhu Tolstojeva kraanstva. Prema tome negira Tolstoj pravo s religioznim obrazlo~enjem kao ato ga je Stirner negirao s protuvjerskog glediata. Sli no glediate o odnosu kraanstva i prava kao Tolstoj zastupao je uostalom i francuzki filozof Ernest Renan (1823-1892.). Isus je u stanovitom smislu anarhist, jer nema nikakvog pojma o graanskoj vlasti. Ta vlast je jedino i izklju ivo jedna zloporaba - ka~e Renan. GOSPODARSKE DOKTRINE POSLIJE KLASIKA I MARXOVA SOCIALIZMA 1. Historijska akola i katedarski socializam Trojaka je reakcija, koju je klasi na akola izazvala na njema kom tlu: romantika, Listov protekcionizam i historijska akola. Njema ki su romanti ari, kako smo vidjeli, suprotstavljali absolutnim zakonima gospodarstva klasi ne akole va~nost stanovitih okvira tradicije, dok je Friedrich List suprotstavio tim zakonima va~nost nacionalnih proizvodnih snaga materialnih i nematerialnih. Historijsku akolu karakteriziraju obi no njezinim nazivom. Ona je historijska, jer je nasuprot tezi o absolutnim zakonima gospodarskog zbivanja klasi ne akole postavila i izgradila zakon historijskog relativizma. Time je ujedno postavljena i krajnja opreka Marxovu gospodarsko-poviestnom determinizmu. Nije poviestni razvoj uvjetovan gospodarskim injenicama, kako dokazuje Marx, nego je po uvjerenju zastupnika historijske akole poviestni razvoj onaj, koji stvara zakone gospodarskog zbivanja. Gospodarsko je zbivanje prema tome uvjetovano poviestnim razvojem i mienja se po tom razvoju. Kako emo meutim joa vidjeti, nije oznaka akole kao historijske podpuno to na, jer predstavnici tog smjera unose i eti ke elemente u ocjenjivanje gospodarskog zbivanja. To zvu i poneato paradoksalno, jer se eti ki element slabo ili nikako ne pokriva s historijskim relativizmom, ali je stvarno taj idejni sukob sadr~an u nazorima manje-viae svih zastupnika ovoga smjera. Zato je to nije, ako taj smjer nazovemo historijsko-eti kim. Zajedni ka je osobina svih triju ozna enih smjerova u tom, ato odklanjajui temeljne misli klasi ne akole tra~e nove temelje za tuma enje pojava gospodarskog ~ivota i ato te temelje nalaze u dru~tvenosti - sociabilnosti ovjeka i pojavama, koje odtud proiztje u: u prostoru (na elo narodnosti), u vremenu (na elo evolucije) te u va~nosti nematerialnih - umnih vrednota za gospodarski ~ivot. Romantika i protekcionizam nisu kao doktrine bile dugoga vieka. Tek se u najnovije vrieme ponovno javlja neka neoromantika u univerzalizmu Otmara Spanna, a isto se tako Listov protekcionizam, koji je kroz nekoliko generacija bio podpuno napuaten, opet javlja u nekim neomerkantilisti kim nazorima sadaanjice. Nasuprot tomu je historijska akola - kako izpravno izti e Mirkovi - igrala veoma va~nu ulogu u gospodarskoj znanosti, napose u Njema koj gotovo kroz itavo stoljee, naime od Vilima Roschera do Vernera Sombarta, a i ameri ki institucionalizam Torstena Veblena i Johna Commonsa mo~e se smatarati nekim izdankom te akole. injenica, da historijska ili historijsko-eti ka akola nekako paralelno zastupa navedene dvie posve razli ite odnosno opre ne temeljne misli, glavnim je razlogom, ato u enja te akole nisu ni najmanje jedinstvena, a tomu se ima valjda pripisati injenicu, da je taj smjer bio tako dugog vieka. Moglo bi se doduae prigovoriti, da se i eti ki ideali mienjaju tokom poviesti. No sigurno je, da eti ki ciljevi tra~e svoje ostvarenje u absolutnom smislu, nikako u relativnom, i to i u vremenu i u prostoru, a jedva se mo~e ozbiljno govoriti o nekoj njihovoj sadr~ajnoj relativnosti. Variacije postoje i mogu postojati samo u smjeru, na inu i obsegu ostvarenja eti kog cilja, ali nikako u njegovu sadr~aju. Iz dosadanjeg se poviestnog prikaza misli o gospodarstvu vidi, da je stalni i obi cilj gospodarske djelatnosti i gospodarskog umovanja ovjeka uviek jedan te isti: te~nja za blagostanjem, tj. te~nja, da se raznolike gospodarske potrebe i sve one druge, koje se namiruju putem gospodarstva, najbolje i najobilnije namire. S glediata etike javlja se pritom - manje-viae stalno - pitanje, da li je te~nja za blagostanjem i djelatnost oko njezina polu enja eti ki pozitivna, negativna ili neutralna. To se pitanje najintenzivnije javlja onda, kad se promatraju i prosuuju interpersonalni odnosi, koji stalno prate rad ovjeka u okviru dru~tva u borbi za blagostanje. Ako prosuujemo problem s ovog glediata, moramo opet zaklju iti, da eti ki cilj sam po sebi ni u gospodarskom ~ivotu nije relativan. Njegova je relativnost samo u na inu, kako se gospodarska djelatnost prosuuje s eti kog glediata - u relaciji izmeu eti kog cilja i cilja gospodarske djelatnosti ovjeka. Druga ije stoji stvar, ako se taj cilj, naime polu enje blagostanja, a priori smatra eti ki bezvriednim odnosno takvim, da ne mo~e nikad zadovoljiti ovjeka, pa se stoga postavlja na prvom mjestu koji drugi cilj s eti kom vriednoau. U tom se slu aju mo~e eti ki cilj ovjeka - kako smo ve vidjeli - razli ito formulirati: tra~enje unutarnjeg savraenstva bez obzira na vanjski ~ivot, kako su to u ili u raznim oblicima Platon, stoici i cinici ili teorija kraanske skolastike, koja postavlja ovjeku viai, transcendentalni eti ki cilj, prema kojemu ima biti usmjerena sva djelatnost njegova prolaznog zemaljskog ~ivota ili kona no ideologija boljaevizma, koja ~eli izmieniti prirodu ovjeka te iz upati iz nje egoizam i te~nju za blagostanjem uobe. Sasvim je druga stvar, kad se postavi pitanje, koliko se interpersonalni odnosi ljudi kao sastavni dio gospodarskog zbivanja poklapaju ili ne poklapaju sa stanovitim eti kim ciljem. Da li egoizam ili Bergsonov elan vital ili elita kao gospodujui element ovih odnosa djeluju odnosno moraju djelovati normalno ili ne? U toj problematici nalazi svoje mjesto i Rousseauova znamenita teza, da su ljudi od prirode dobri, a da postaju loaima samo pod utjecajem dru~tva - teza, koja vodi do otvorenog sukoba sa starom Aristotelovom tezom, da je ovjek dru~tveno bie i da prema tomu sva njegova svojstva i stremljenja mogu i moraju doi do primjerenog izra~aja jedino putem dru~tva. Uzajamnost odnosno uzajamna povezanost ljudskih odnosa u gospodarskom ~ivotu postaje time veoma va~nim inbenikom za prosuivanje eti ke svrhovitosti gospodarskih odnosa. S romantikom, protekcionizmom, a donekle i sa socializmom ima historijska akola zajedni ku zna ajku u tome, ato sva tri smjera pripisuju veliku va~nost zajednici i ideji dru~tvene uzajamnosti (Gemeinsinn). Time zabacuje napose historijska akola onaj atomisti ki individualizam, koji smatraju, kako smo vidjeli, iako ne uviek s pravom, temeljnom zna ajkom klasi ne akole. Historijska se akola obi no dieli u stariju i mlau. Zastupnike starijeg i mlaeg smjera ne dieli meutim samo vremenski razmak, nego ih, kako emo vidjeti, diele i razlike u nekim temeljnim nazorima. Glavni su predstavnici starije historijske akole: Vilim Roscher (1811894.), Bruno Hildebrand (1812-1878.) i Karlo Knies (1821-1898.). Roscherovo shvaanje o zadatku znanosti o gospodarstvu najbolje nam ilustrira ova njegova sentenca: "Pitanje, kako e se bogatstvo najuspjeanije promicati, za nas je doduae jedno temeljno pitanje, ali ono nipoato ne predstavlja naa glavni zadatak. Narodno gospodarstvo nije samo neka hrematistika, neko umiee o tom, kako se mo~emo obogatiti, nego je to jedna politi ka znanost, kod koje se radi o tom, da ljude prosuuje i da njima vlada. Nama je cilj prikazati ono, ato su narodi o gospodarstvu mislili, htjeli i osjeali, za im su iali i ato su postigli te s kojih su razloga za ne im iali i neato postigli. Ovakav se prikaz mo~e dati jedino onda, ako je tiesno povezan s drugim znanostima o ~ivotu naroda, a napose s povieau prava, dr~ave i kulture." U svezi s time definirao je Roscher znanost o gospodarstvu kao znanost, koja prou ava razvojne zakona narodnog gospodarstva. Roscherovi su nazori nastali o ito pod utjecajem historijske akole u pravu (F. von Savigny, Niebuhr i Puchta), u filologiji (Jakob Grimm) i u poviesti (Leopold von Ranke). Tu vidimo jasno opreku spram pozitivisti ke sr~i klasi ne akole. Dok je klasi na akola prou avala gospodarske pojave i odnose na temelju stvarnosti, na temelju onoga, ato jest i po na elu uzro nosti, Roscher ~eli prou iti i raztuma iti njihov smisao. Ova te~nja, da se gospodarske pojave ne tuma e samo kao pojave povezane na elom uzro nosti, nego im se ~eli protuma iti smisao i sadr~aj te ih tako razumjeti ne karakterizira samo cielu historijsku akolu, nego i mnoge kasnije izra~ene nazore sve do naaih dana. Temeljnim poticajima cjelokupnog gospodarskog zbivanja smatra Roscher paralelno egoizam i misao uzajamnosti, pri emu izti e, da se ta dva opre na na ela ipak meusobno ne izklju uju. Ovo je Roscherovo na elno naziranje bez sumnje u stanovitoj svezi s neto spomenutom tendencijom, da se ne tra~i samo uzro nost, nego i smisao gospodarskih pojava. Ipak su Roscherovi nazori joa dosta bili blizi nazorima klasi ne akole. Na jednoj strani on priznaje, da postoji mogunost, da se pronau neki prirodni, dakle absolutni zakoni gospodarstva, a s druge strane dopuata kao i klasi ari abstrakciju, da su svi ljudi po prirodi jednaki kao neobhodni preduvjet znanstvenog prou avanja. Roscher preporu a doduae historijsku metodu za prou avanje gospodarstva, ali se je sam njom tek vrlo malo poslu~io. Znatno dalje od Roschera poaao je Hildebrand. On naglaauje relativizam gospodarskih problema i eti ki momenat - dakle baa onaj kompleks pojmova, koji napose karakterizira historijsku akolu i predstavlja onu unutarnju suprotnost tog naziranja, o kojoj smo ve govorili. Nasuprot klasicima izti e Hildebrand, da egoizam i saviest uzajamnosti (Gemeinsinn) - ta dva temeljna poticaja gospodarskog zbivanja - moraju uviek zajedno djelovati kao dvie sile, koje se uzajamno povezuju i upodpunjuju. Dosljedno tomu simpatizirao je Hildebrand u neku ruku sa socialistima, jer su i oni tra~ili, da se element etike unese u gospodarstvo. Ina e je Hildebrand odklanjao socializam, jer je dr~ao, da e socializam prije poveati nego li smanjiti ljudske patnje. U pogledu metode preporu a Hildebrand historijsku metodu, tj. to no opa~anje i ocjenjivanje poviestnog razvoja i statistiku. Ovim e se na inom moi po Hildebrandu najbolje prosuditi eti ki i kulturni standard pojedinih razdoblja poviesti i pronai najbolja sredstva za obe podizanje ljudskog dru~tva. U skladu s tim naglaauje Hildebrand relativizam gospodarskih problema i zabacuje na elo absolutnosti gospodarskih zakona, koje su branili klasici. Hildebrand je postavio obepoznatu teoriju o stupnjevima razvoja u narodnom gospodarstvu, po kojoj je novac glavni kriterij razlikovanja: naturalno, nov ano i kreditno gospodarstvo. I ova nam teorija odkriva jednu od temeljnih zna ajki historijske akole: na temelju opa~anja stanovitih injenica stvarnog poviestnog razvoja postavljaju se stanovite abstrakcije, kojima se pridaje karakter obe va~nosti. Danas je ve prili no jasno, da se stvaranjem ovakvih abstrakcija ne dobivaju uviek ni pouzdani ni sigurni rezultati. Kniesovi se nazori razlikuju od Roscherovih i Hildebrandovih uglavnom po tom, ato su prvi uglavnom empiri ari, dok je Knies viae sistemati ar i filozof, u enik Hegelov. Knies izti e, da je narodno gospodarstvo samo jedna strana narodnog ~ivota, naime ona, koja se odnosi na materialnu egzistenciju ljudi. Kao ato se mienjaju temeljne kategorije u ostalim granama narodnog ~ivota, tako su promjenljive i temeljne kategorije gospodarskog ~ivota, napose vlastni tvo i osobni probitak. Kulturni razvoj donosi sa sobom, da sviest uzajamnosti, pravo i pravi nost zauzimaju sve va~nije mjesto u gospodarskom ~ivotu. Prema tomu nema u gospodarstvu konstantnih ni absolutnih zakona kao u prirodi i u prirodnim znanostima, jer nema uzroka s konstantnim djelovanjem kao u prirodi. Stoga je znanost o gospodarstvu po Kniesu historijska i eti ka. Pored kauzalnosti prirodnih zakona valja u pojavama gospodarstva uzimati u obzir i kauzalno eti ki slobodnih ciljeva ovjeka - die Kausalitt der sittlich freien Zwecke des Menschen - ka~e Knies. U krug predstavnika starije historijske akole spada donekle i Teodor von Bernhardi 1802-1887.), koji takoer postavlja idealisti ko i eti ko prosuivanje u srediate problematike gospodarstva te napose izti e vried-nost nematerialne proizvodnje nasuprot klasi noj teoriji zamjenbenih vriednosti. Prvak mlae historijske akole Gustav von Schmoller (1838-1917.) pokuaao je u svom sustavu znanosti o gospodarstvu prikazati narodno gospodarstvo na temelju zakona poviestnog razvoja izpitujui psiholo~ke uzroke pojedinih gospodarskih pojava i institucija. U tu je svrhu smatrao osobito va~nim monografsku analizu pojedinih razdoblja gospodarske poviesti, te su njegovi u enici i pristaae (W.Stieda, L.Brentano, G.von Schanz, Gustav Schnberg, Karlo Bcher, Georg F.Knapp i M. Cothein) napisali itav niz takvih monografija. Mo~e se stoga s pravom rei, da je tek Schmoller po eo ozbiljno primjenjivati historijsku metodu za prou avanje problematike gospodarstva, pa je u tome glavna razlika izmeu starijeg i mlaeg smjera te akola. Schmoller temelji svoje nazore na empiriji, indukciji i na opisivanju. Njegov je rad u prvom redu posveen izpitivanju konkretnih injenica, te on zazire od svake abstrakcije. Kao i predstavnici starije historijske akole izti e i Schmoller, da je narodno gospodarstvo samo jedan dio narodnog i dru~tvenog ~ivota, to je stoga izpravno i pouzdano prou avanje i prosuivanje gospodarskog ~ivota mogue samo onda, ako se pojave tog ~ivota prosuuju u svezi s ostalim pojavama dru~tvenog ~ivota. U svezi s tim naglaaavao je Schmoller va~nost eti kog elementa u gospodarstvu te je tra~io, da taj teleolo~ki inbenik bude primjereno izra~en u stvarnim gospodarskim odnosima onako, kako to odgovara oboj kulturnoj i dru~tvenoj razini nekog naroda. Schmoller je napose namienio Dru~tvu za socialnu politiku (Verein fr Socialpolitik), koje je najviae njegovim zauzimanjem osnovano 7.X.1872. u Bisenachu, zadau, da djeluje u tom smjeru. I danas je vriedno zabilje~iti neke misli, koje je Schmoller izrekao kod konstituiranja tog dru~tva: "Uviek se samo pita, da li se poveava proizvodnja, a nikad se ne pita, kako to poveanje djeluje na ljude. Jezgra je zla u tom, da se zanemaruje psiholo~ka povezanost organizatornih oblika gospodarstva i cjelokupnog moralnog stanja naroda. Tra~imo od dr~ave, od dru~tva i od svakog pojedinca, koji ~eli suraivati kod rjeaavanja problema sadaanjice, da ih uznosi neki visoki ideal. A taj visoki ideal ne mo~e biti niata drugo nego nastojanje, da se kulturna dobra: blagostanje i prosvjeta u ine pristupa -nima sve veem dielu naaeg naroda." Ovdje izneseni cilj zapravo je istovjetan s onim programom maksimalizacije sree, ato ga je postavio englezki utilitarist Jeremija Bentham (The greatest happiness of the greatest number). Glavna je razlika u metodi: Schmoller i njegovi pristaae u Dru~tvu za socialnu politiku apeliraju na dr~avu, dakle na vrhovnog predstavnika organiziranog dru~tva, da provede u djelo sve one reforme, koje e odgovarati sviesti uzajamnosti te prema tome i eti kom cilju, koji se ima o~ivotvoriti kod ureenja gospodarskih odnosa. Oni naime smatraju, da je dr~ava par excellence du~na ostvariti eti ke ciljeve u okviru dru~tvene zajednice. Svi oni, koji su se okupili u njema kom dru~tvu za socialnu politiku - ako nisu samo pristaae mlae historijske akole - sla~u se u tome, da tra~e intervenciju dr~ave za polu enje postavljenog eti kog cilja. Predstavnike ovog smjera nazivaju katedarskim socialistima prete~no zato, jer su pripadali veinom stale~u sveu iliatnih profesora, a osim toga i zato, jer im pripadaju osim pristaaa mlae historijske akole joa i drugi ekonomisti, kao Adolf Wagner, Albert Schffle i Karl August Dietzel (1829-1884.). Socialna politika njema ke vlade pod vodstvom kneza Bismarcka kretala se je uglavnom u okviru zahtjeva ovoga smjera. Eti ki i psiholo~ki elementi te historijska metoda glavne su zna ajke Schmollerovih nazora, i on se je stoga s pravom smatrao histori arom, nacionalnim ekonomom i sociologom. Schmoller je htio napose izpitati sve one poticaje, koji osim osobnog interesa - egoizma - djeluju u gospodarskom zbivanju, osobito marljivost, atedljivost, poduzetni ki duh, ukratko sve one elemente, koje Schmoller obuhvaa pojmom gospodarskih kreposti. Ovakav program i na in prou avanja ima bez sumnje sociolo~ki zna aj. Meutim valja iztaknuti, da se pojave gospodarstva ne mogu nikad podpuno i objektivno spoznati, objasniti i ocieniti, ako se uzmu u obzir sve strane i svi inbenici gospodarskog zbivanja. Eine Theorie, die das Allgemeine erkennen will, muss von den Besenderheiten absehen und man wird deshalb niemals auf Grund der Erforschung der konkreten Kirklichkeit zu einer theoretischen Erfassung und Erklarung der Wirklichkeit kommen (Schmoller). Isto glediate sadr~i i izreka Maksa Webera: Um die wirklichen Kausalzusammenhnge zu durchsehauen, konstruieren wir unwirkliche. Od ostalih predstavnika mlae historijske akole treba iztaknuti zna ajne nazore Karla Bchera (1847-1930.). Bcher je u svojoj poznatoj studiji o postanku narodnog gospodarstva postavio teoriju tri stupnja razvoja gospodarskog ~ivota: zatvoreno kuno gospodarstvo, gradsko gospodarstvo i narodno gospodarstvo. Zna ajno je za mnoge predstavnike historijske akole, a napose za Schmollera, Hildebranda i Bchera, da su postavili teorije o stupnjevima razvoja gospodarstva. Oni su se naime slu~ili teorijom abstrahirajue izolacije, tj. htjeli su na temelju izpitivanja stvarnog poviestnog razvoja konstruirati neka oba pravila tog razvoja. Bcher je napose htio ovakvom upotrebom historijske metode utvrditi stanovite tipove poviestnog razvoja, no ujedno je ipak dopuatao i upotrebu deduktivne metode u znanosti o gospodarstvu. Za razliku od Schmollera i veine ostalih predstavnika historijske akole Bcher nije izticao eti ko glediate. Jedan drugi predstavnik mlae historijske akole Georg Friedrich Knapp (18421926.) iznio je u djelu: Die staatliche Theorie des Geldes (Leipzig, 1905.) isto nominalisti ku teoriju novca, po kojoj je volja dr~ave, koja stanovitom plaevnom sredstvu daje svojstvo novca, jedini konstitutivni element novca. Ova je teorija zna ajan odraz obe tendencije historijske akole, koja smatra dr~avu vrhovnim nosiocem skupnih, eti ki orientiranih probitaka zajednice, a osim toga je ta teorija zna ajna po tomu, ato se ovdje misli jednog od najuglednijih predstavnika mlae historijske akole susreu s mislima mnogih socialista, koji su takoer, kako smo vidjeli, zastupali nominalisti ku teoriju novca. Lujo Brentano (1844-1931.) bio je po svojim nazorima bli~i gospodarskom liberalizmu od Schmollera. Ipak je i on jako naglasio misao nacionalne povezanosti kao temelj narodnog gospodarstva i gospodarskog ~ivota. To dokazuje njegova definicija o narodnom gospodarstvu, koja glasi: "Narodno je gospodarstvo skup gospodarstva svih narodnih pripadnika, koji su sjedinjeni na jednom gospodarskom podru ju, koje je uvjet tog sjedinjenja, te su na tom podru ju stvorili jednu kulturu, jednu tehniku, jedinstvene obi aje, jedinstveno pravo i jedinstvenu dr~avu, te ove elemente stalno dalje razvijaju i oblikuju i ti ih elementi trajno uzajamno influiraju i sjedinjuju u jednu cjelinu, u suprotnosti s gospodarstvima pripadnika drugih naroda. S druge je strane Brentano u radni kom pitanju zastupao na elo samopomoi, te se time odvaja od veine pristaaa mlae historijske akole i dru~tva za socialnu politiku. U svezi s tim pobijao je Brentano Millovu teoriju nadni kog fonda i dokazivao, da nadnice nipoato ne predstavljaju neku stalno utvrenu i nepromjenljivu veli inu. Radnici si mogu uviek izposlovati poveanje nadnica preko okvira onoga, ato su predhodno dobivali, ako su za to dovoljno jaki, a teret e tog poviaenja snositi i poslodavci i potroaa i. U biti same stvari nema ni ega, ato bi spre avalo ovakvo absolutno poveanje razine prosje nih nadnica. U svezi s tim vriedno je spomenuti nastojanja dvojice njema kih socialnih reformatora Maksa Hirscha (1832-1905.) i Franje Gustava Dunckera (18221888.), koji su g. 1868. pokrenuli u Njema koj osnivanje radni kih sindikata (tzv. Gewerkvereine) po uzoru englezkih trade-uniona sa zadatkom, da se stanje radni kog stale~a poboljaa primjenom na ela uzajamnosti i samopomoi, a ne na ela klasne borbe, kako je to tra~io Marx. Po mialjenju Hirscha i Dunckera slu~i socialni rat samo neprija-teljima slobode i domovine i ugro~ava blagostanje svih stale~a, dok suradnja stale~a postavlja slobodu i blagostanje domovine na sigurne i trajne temelje. Iako Hirsch-Dunckerovi radni ki sindikati nisu uspjeli okupiti oko sebe veinu njema kog radni tva, ipak je vrlo zna ajno, da se je ovaj pokret za poboljaanje ~ivotnog standarda radni tva pojavio u Njema koj s ciljem samozaatite i suradnje u isto vrieme, kad su na jednoj strani njema ki socialisti propoviedali klasnu borbu, a pristaae historijske akole i katedarski socialisti tra~ili sustavnu intervenciju dr~ave za pravedno ureenje socialnih odnosa. U krugu pripadnika njema kog dru~tva za socialnu politiku zauzeo je posebno mjesto Albert Eberhard Schffle (1831-1902.). Schffle je bio samostalni mislilac, kojeg se zapravo ne mo~e uvrstiti ni u koji smjer njegova vremena: donekle pripada klasi noj akoli, a donekle eti kom smjeru. Po svojem se idealisti kom temelju donekle pribli~uje socializmu i odvaja od manchesterstva. Gospodarstvo prosuuje Schffle sa sociolo~-kog glediata. Njegova je teza: podpuna se znanost o gospodarstvu mo~e zamisliti jedino kao jedna karika u okviru sociologije. Tri su glavne zna ajke Schffleove gospodarske sociologije: Njegov antiindividualizam: cjelina mu je uviek pre a od dielova. Dosljedno tomu smatrao je Schffle kolektivno vlastni tvo superiornim spram individualnih i izagovarao sustav planske proizvodnje, jer e takva proizvodnja biti u skladu s ocienjenim potrebama. Socialni produkt treba da se dieli meu pojedince u omjeru, koji odgovara njihovu radnom doprinosu, a kao protuvriednost dobivat e kredit u obliku platnih naputnica po uzoru na radne nov anice, koje je predlagao Proudhon. Kako vidimo, usvaja Schffle u neku ruku priedloge ideolo~kog socialista Proudhona, dok je s druge strane po svojem izticanju prednosti cjeline spram dielova neki predhodnik danaanjeg univerzalizma, samo bez sveze s romantikom. Nepokolebljiva vjera u napredak i usavraenje ovje anstva, po emu se Schffle sla~e sa svima onima, koji su stvorili filozofski temelj gospodarskog liberalizma. Dosljedno svom idealizmu predviao je Schffle mogunost, da se u dalekoj budunosti kapitalisti ki sustav pretvori u socialisti ki (Rodbertus) - razumije se pod predpostav-kom, da e se dotle nai primjerena rjeaenja za ona sporna pitanja, koja se sada smatraju nerjeaivima. U svom glavnom i najveem djelu: Bau und Leben des socialen Krpers obradio je Schffle sve relevantne elemente razvoja socialno-gospodarskog ~ivota ovje an-stva, te ih je povezao u organicisti kom smislu. Time je stvorena znanstvena temeljnica za navedena predvianja o razvoju gospo-darsko-socialnih odnosa u budunosti. Schffleov se idealizam susree sa socialisti kom ideologijom u nazoru, ato ga je stalno zastupao, da se ovjeka ne smije nikad smatrati gospodarskim dobrom, gospodarsko se dobro ne smije nikad cieniti viae od ovjeka. Dvojni temelj njegove koncepcije: racionalizam i historizam. Gospodarski poredak, ato ga je Schffle zamialjao kao ideal, jest neki racionalni socializam - shvaanje, koje podsjea na nazore nekih francuzkih socialista. Ovakvo na elno naziranje sadr~i bez sumnje u sebi stanovitu unutarnju suprotnost. Te~ko je naime zamisliti, kako bi se na elo racionalizma imalo izmiriti s na elom historijskog relativiz-ma, koje Schfflea bar donekle ve~e s historijskom akolom. Od ostalih Schffleovih izvornih nazora vriedno je spomenuti njegovu teoriju poreza i teoriju rente. Porezi imaju po njegovu mialjenju svrhu, da ostvare ravnote~u u zadovoljavanju individualnih i kolektivnih potreba. Misao o postojanju posebnih, kolektivnih potreba, koje nisu istovjetne s potrebama pojedinaca, preala je mo~da baa po Schffleu u inventar suvremene znanosti o financijama. Rentu tuma i Schffle kao neku kvazi rentu, naime kao premiju za stanovit gospodarski pravac, kojim je netko poaao u probitku cielog dru~tva. Iako se Schffleovi nazori, kako smo ve spomenuli, daju doista te~ko svrstati u koju akolu, ipak e biti najizpravnije, ako ga smataramo pristaaom tzv. katedarskog socializma, iji je najznamenitiji predstavnik bio Adolf Wagner (1835-1917.). Dr~avni socializam zna i po Wagneru pretvaranje privatnog vlastni tva na kapitalu i zemljiatu u dr~avno, obinsko i sli no vlastni tvo i time pretvaranju privatnog gospodarstva u kolektivno (Gemeinwirtschaft). No ovo se pretvaranje privatnog vlastni tva u javno vlastni tvo ima po Wagneru izvraiti samo u ograni enom obsegu, naime samo ondje, gdje je to u tehni kom i gospodarskom smislu provedivo, a u socialno-politi kom smislu svrsishodno. Wagnerov je dr~avni socializam prema tomu ve pojmovno djelomi an. Kod prosu-ivanja socialno-gospodarskih reformi svog vremena nije meutim Wagner iaao ni tako daleko kao u svojim teorijama, ve se je samo vrlo ~ivo zalagao za provedbu socialnih i poreznih reformi u duhu Bismarckove politike. Wagner je poput Schfflea i Schmolera zastupao glediate, da dr~ava treba odozgo da energi no intervenira u socialnim odnosima. Taj postulat nije utemeljen na nekom socialisti kom shvaanju, nego jedino na uvjerenju, da je pretjerani liberalizam stvorio sustav egoizma, koji oateuje obu dobrobit. Te izrasline liberalizma treba intervencijom dr~ave ukloniti kako bi se ostvarilo obe blagostanje. Sustavnom primjenom na ela obeg i progresivnog oporezivanja smatrao je Wagner, da se mo~e polu iti stanovita socialna nivelacija, a napose da se mo~e sprie iti gomilanje velikih imetaka u rukama malobrojnih pojedinaca. U pitanju metode smatrao je Wagner, da u znanosti o gospodarstvu treba primieniti i induktivnu metodu - napose stati ko izpitivanje - i deduktivnu. Za razliku od pravih pristaaa historijske akole Wagner je u skladu sa klasi nom akolom priznavao postojanje endogenih, autonomnih gospodar-skih zakona, koji djeluju neovisno od propisa pozitivnog pravnog poredka. Meu va~nije pristaae historijske akole izvan Njema ke, spadaju napose u Velikoj Britaniji Irac John Kells Ingram (1823-1907.), Arnold Toynbee (1852-1883.), koji se je osobito izticao svojim prakti kim filantropskim radom i William James Ashley (18601927.), a u Italiji Luigi Cossa (1831-1896.), Vito Cusumano (1843-1908.) i Giuseppe Ricca-Salerno (1849-1912.), a donekle i poznati talijanski dr~avnik Marko Minghetti (1818-1886.). Ingram se je osobito proslavio svojom povieau gospodarskih doktrina. Pobijao je abstraktni pravac klasi ara te je pod utjecajem Augusta Comtea izticao, da je znanost o gospodarstvu dio dru~tvenih znanosti. Toynbee je u svojem predavanju o industrijskoj revoluciji u Englezkoj napose zagovarao historijsku metodu kao sredstvo, da se prou avanje gospodarstva ato viae pribli~i ~ivotu i time utre put postepenom prilagoivanju gospodarstva socialnim potrebama i zahtjevima. Pristaaom historijske akole smatra Gonnard donekle i Paula Cauwesa (1843-1917.), koji je ina e na neki na in prenio u Francuzku Listov gospodarski nacionalizam i protekcionizam Cauwes je napose zastupao misao nacionalne povezanosti gospodarskih probitaka - misao, koju su, kako smo vidjeli, zastupali manje-viae svi pristaae historijske akole. Prednost sustavnog promicanja svih proizvodnih snaga nekog naroda sastoji se - kako izti e Gide-Rist u tome, ato su narodi s kompleksno razvijenim gospodarstvom absolutno nadmoni nad drugim narodima. Historijska je akola naala odjeka i u Hrvatskoj: nazori se prof. Bla~a Lorkovia (1839-1892.) prili no dodiruju s historijskom akolom, napose u tome, ato je i on unosio etiku u problematiku gospodarstva. "Dobro, koje je predmetom udorea - ka~e Lorkovi - ujedno je i korist-no, te se ovo ne da odieliti od prvoga, a ato je koristno, to promatra gospodarska nauka. Zato, ako bi nastala opreka meu zakonom udored-nosti i na elom gospodarskim, onaj je stariji, jer ne valja, da se materialna korist namakne ili osigura povredom onoga zakona. Sve, ato imademo tek je sredstvo, da se ovjek udoredno usavrai". Zna ajno je, da Lorkoviev stariji suvremenik Eugen Kvaternik (1825-1871.) u svojoj broauri: Hrvatski glavni ar ili putokaz k narodnoj obrtnosti, a kroz ovu k narodnjem blagostanju, (Zagreb, 1863.) iznosi izklju ivo nazore francuzkih sljedbenika klasi ne akole (napose Passyja, Baudrillarta, Coquelina i Wolowskog). A jednako su i srbski ekonomisti istog vremena Kosta Cuki (1826-1879.) i eda Mijatovi (1843-1937.) bili manje-viae ortodoksni sljedbenici klasi ne akole. Ako emo sinteti ki ocieniti odnos historijske akole spram socializma na jednoj strani, a spram klasi ne akole na drugoj, opazit emo odprilike sliedee: historijska akola i socializam su suvremenici i konacionali. Oba su smjera nastala u istoj zemlji - Njema koj i u isto vrieme. Nasuprot klasi noj akoli, koja je dokazivala: 1. da je te~nja za blagostanjem eti ki pozitivna prema onoj: ono, ato je koristno za mene, koristno je ujedno i za sve druge, i 2. da su zakoni gospodarskog zbivanja absolutni - tra~e i socialisti i histori ari drugo mjerilo za prosuivanje i tuma enje gospodarskog zbivanja. Jedni i drugi pori u absolutnost gospodarskih zakona te stavljaju gospodarsko zbivanje u stalnu, funkcionalnu svezu sa stanovitim eti kim ciljem tako, da je eti ki cilj, naime polu enje gospodarske pravednosti pre i od svih ostalih, pa i od eventualnih endogenih zakona gospodarskog zbivanja, a napose od egoisti ne te~nje za polu enjem optimalnog blagostanja. I historijska akola i socializam predstavljaju sna~nu reakciju na nazore klasi ne akole. Temeljna je razlika meu njima u tome, ato je historijska akola mjesto individualizma postavila eti ku kategoriju: sviest uzajamnosti u srediate problematike gospodarstva, dok je Marxov socializam preuzeo zasade klasi ne akole samo zato, da na njihovu temelju doka~e njihovu neodr~ivost i neodr~ivost dru~tvenog poredka, izgraenog na tim zasadima, jer se na tom temelju ne mo~e postii gospodarska pravednost odnosno eti ki preobra~aj gospodarskog ~ivota, naime egalizacija ljudi, uklanjanje egoizma kao glavnog poticaja cjelokupne gospodarske djelatnosti ovjeka i uklanjanje svake mogunosti, da ovjek gospoduje nad ovjekom. Klasi na je akola, kako smo vidjeli, proizaala uglavnom iz duhovne revolucije, koju su pripremali akotska filozofska akola, francuzki enciklopedisti i Francuzka revolucija tokom XVIII. stoljea, i na industrijskoj revoluciji, kojom su raznovrstni izumi nekako u isto vrieme, polovicom XVIII. stoljea naglo preobrazili gospodarsku strukturu Englezke. Sljedbenici Adama Smitha, a napose Ricardo i njegovi u enici pogreaili su u tome, da su prilikama i odnosima onog revolucionarnog razdoblja na podru ju duhovne i materialne strukture pridavali podpuno bezvremenski, absolutni zna aj, te su prema tomu svim zaklju cima, koji su sliedili iz izkustva i opa~anja onog razdoblja, pridavali zna enje neoborivih istina - aksioma. Primjenom suviae dalekose~ne dedukcije i abstrakcije po eli su pomalo neki nazori klasi ne akole na taj na in gubiti svezu sa stvarnim strujanjem gospodarskog ~ivota ili je bar mnogim kriti kim promatra ima moglo izgledati, da se ta veza pomalo gubi. Historijska je akola sa svoje strane opet pogrieaila time, ato je proglasivai na elo relativnosti zakona gospodarskog ~ivota pustila s vida, da baa postulat dr~avne intervencije u cilju ostvarenja sviesti dru~tvene uzajamnosti dokazuje, da zakoni gospodarskog ~ivota nemaju samo relativnu vriednost, ali da postoji mogunost, da se oni prilagode stanovitim pravnim, socialnim i socialno-eti kim na elima i postulatima. To pak zna i, da postoji mogunost stanovite koegzistencije absolutnih i endogenih zakona gospodarskog ~ivota i stanovite intervencije izvana, putem koje se djelovanje tih zakona mo~e u stanovitom smjeru i u stanovitoj mjeri preoblikovati i prilagoivati stanovitom pravnom i socialnom shvaanju stanovite sredine i stanovitog vremena. Ne valja zaboraviti, kakav je sadr~aj dao pojmu slobode englezki klasi ar J.St.Mill. Sloboda ne zna i naime po njemu nikako posveivanje neograni enog i neobuzdanog egoizma, nego zna i slobodu kretanja u stanovitom zakonskom okviru, koji je omeen zabranom diranja u ekvivalentne probitke drugih pojedinaca. Odtud sliedi, da se na elo slobode, ako je gdje neograni eno gospodovalo, mo~e izroditi u punu negaciju slobode, a tako nisu pojam slobode shvaali ni J.St. Mill ni ostali najbistriji umovi iz redova klasi ne akole. Ve ovakva primjena na ela slobode odnosno mogunost ovakve primjene dokazuje, da e pravom shvaanju uviek odgovarati onakva intervencija zakona, koja je potrebna, da se na elo slobode uz uva u svojem izpravnom smislu i da se sprie i stvaranje neslobode iz neograni ene slobode. A kona no zaborav-ljaju mnogi kriti ari klasi ne akole i gospodarskog liberalizma, da su i glavni osniva i klasi ne akole vrlo dobro znali, da puna i neograni ena sloboda nije u gospodarstvu nikad i nigdje vladala, pa ni onda, kad su je odgovorni dr~avnici proglasili vrhovnim na elom gospodarskog ~ivota. To je injenica, na koju je upozorio ve i sam Adam Smith. Utemeljitelji pak socializma pogrieaili su, kako smo vidjeli, u tome, ato su predvidjeli, da puna primjena na ela gospodarske jednakosti ljudi vodi neminovno do podpune negacije slobode, za kojom ipak svaki ovjek po prirodi te~i - bar u stanovitom smjeru i obsegu. U tom je smislu izpravno rekao Herbert Spencer: "Svaki socializam zna i robstvo". Na kraju treba imati na umu, da je i socialistima i historijskoj akoli u stanovitom smislu slu~io polaznom to kom onaj socialni osjeaj, ato ga je J.St.Mill definirao ovim rie ima: "Ovaj nepokolebivi temelj predstavljaju socialni osjeaji ovjeka, ona te~nja za sjedinjenjem s naaim bli~njima, koja stvarno ve postoji kao sna~no na elo u ljudskoj prirodi te spada sreom meu one te~nje, koje se same od sebe, bez pritiska izvana poja avaju napredovanjem kulture." 2. Kulturno-historijski smjer Protagonisti su ovoga smjera Makso Weber (1864-1920.) i Werner Sombart (1863-1941.). Kao i Schmoller, bio je Makso Weber u prvom redu sociolog. Njemu je sociolo~ko gledanje polazna to ka za prou avanje i prosuivanje problematike gospodarstva. Sociologija ima po Weberu zadatak, da izpituje socialnu djelatnost ovjeka, tj. onu djelatnost, koja je usmjerena prema djelatnosti drugih ljudi. Odtud sliede dva va~na zaklju ka: 1. sociologija prou ava tu djelatnost ovjeka s glediata njezina smisla, ta se po tom podpuno odvaja od cilja prirodnih znanosti. U prirodnim je znanostima postavljeni zadatak polu en, im je pronaena uzro na veza. Kod sociolo~kog izpitivanja nije polu en cilj odkrivanjem uzro ne veze. Utvrenje zakonitosti zna i jedino suvislo opisivanje stanovitih injenica, a tim utvrivanjem joa nije odkriveno zna enje tih injenica. Stoga mo~e u sociologiji metoda prirodnih znanosti slu~iti jedino kao pomagalo za ustanovljenje uzro ne povezanosti stanovitih poviestnih pojava. Sociologija ide za tim, da odkrije i ocieni smisao socialnih pojava - a metodom se prirodnih znanosti taj cilj ne mo~e postii; 2. pojedinac treba da kod svoje djelatnosti u dru~tvu ste e po Weberovu shvaanju smisao odgovornosti, utemeljen na spoznaji, da kod ostvarivanja vriednosti u svoju korist mora neminovno doi u sukob s istim vriednostima, koje drugi svojataju za sebe. Odtud sliedi, da za sve socialne pojave, meu koje, razumije se, spadaju i gospodarske, postoje mjerodavni sudovi o vriednosti, s pomou kojih mo~emo te pojave razumjeti i ocieniti. Iz ovih dviju glavnih koncepcija sliede ove zna ajne teze Weberova umovanja: Sociolo~ko izpitivanje gospodarsko-socialnih odnosa i pojava treba se vraiti upotrebom tzv. idealnih tipova. Ovi idealni tipovi ne predstavljaju ni neki prosje ni tip stvarnosti ni neke ideale, nego neke "normativne standarde" (Hans Speier), koji su izgraeni smialje-nim izborom i kombinacijom od pojedina nih elemenata stvarnosti. "Da mo~emo prozreti stvarne uzro ne veze, stvaramo nestvarne" - rekao je Makso Weber. Kulturna va~nost svih gospodarsko-socialnih pojava ovisi o odnosu tih pojava spram vriednosti. Ocjena pak njihove vriednosti ne mo~e se polu iti samim materialom spoznaje, jer je vriednost pojam izvan dosega spoznaje i dobiva svoju va~nost po osobnoj odluci pojedinca. Znanost ne mo~e nikad izravnati vje ni sukob meu vriednostima kao ato su mo, pravda i mir. Stoga zabacuje Weber ideju napredka i usavraavanja ovje anstva, tzv. progresizam, jer se taj temelji na samoj spoznaji. Pojedinac treba svojom djelatnoau pokazati ato viae smisla za odgovornost. Na taj e na in pojedinac stvoriti sud o vriednosti pojedinih ina gospodarsko-socialne djelatnosti, iju je uzro nu povezanost utvrdio spoznajom. U tom je smislu Weberu svaki gospodarski sustav odraz stanovite kulture, pa je prema tomu i znanost o gospodarstvu kulturna znanost. Svaka je naime kultura skupni odraz stanovitih sudova o vriednosti, ato ih mase pojedinaca imaju o socialno-gospodarskim odnosima, te odraz oblika i stupnjeva tih sudova. Weber, kako vidimo, svagdje oatro lu i ono, ato jest, i ono, ato treba biti, on lu i empirijsku spoznaju od proro anstva, znanstvenu analizu od suda o vriednosti. Svojim je tipolo~kim studijama Weber podrobno izpitao razvoj racionalizma, feudalizam i karizmatski autoritet. Weber je analizirao postepeno ja anje racionalizma u kulturi zapadne Evrope po izmaku razdoblja skolastike i dokazivao povezanost sve ja eg prodiranja racio-nalizma s prevladavanjem na ela osobne slobode, koje karakterizira suvremenu kulturu. U okviru prou avanja karizmatskog autoriteta analizirao je Weber velike vjerske pokrete: katolicizam, protestantizam, konfucionizam, taoizam, hinduizam, budhizam i judaizam, te je osobito izraivao veze gospodarske etike tih vjera s oblicima gospodarsko-socialnog ~ivota, nastalim pod njihovim utjecajem. Dokazivao je nadalje, kako su nosioci pojedinih stale~kih skupina kao primjerice feudalci, bur~oazija i radnici redovito izgubili smisao za probleme obenitosti, te su u sve veoj mjeri pokazivali i pokazuju sklonost, da poistovjeuju probitke svog stale~a s probitcima cjeline - dr~ave. Njema ki su junkeri na taj na in postali kapitalisti kim poduzetnicima, bur~oazija se je nau ila na to, da u dr~avi vidi jedino zaatitnika od turbulentnih radnika, a radnici su se po eli uvelike zanositi sitnim idealima bur~oazije. Weberovo se shvaanje u ovom pogledu dodiruje s koncepcijom Karla Marxa, koji je, kako smo vidjeli, takoer tvrdio, da je klasna dr~ava uzrok svem zlu - naime pojava, da je u poviestnom razvoju uviek pojedina gospodujua klasa bila nosilac dr~avne vlasti i pritom je manje-viae uviek poistovjetovala dr~avu s probitcima svoje klase. Ova je dodirna to ka tim zna ajnija, ato ina e nemaju Weberovi nazori niata zajedni ko sa socializmom. Weber je bio jedan od prvih, koji su dokazivali, da se je kapitalizam razvijao mnogo lakae, br~e i uspjeanije u protestantskim zemljama nego li u katoli kim, jer je protestantizam kr io put razvoju racionalizma i u mnogo je veoj mjeri priznavao eti ku vriednost gospodarske djelatnosti ovjeka negoli katolicizam, napose po shvaanju skolastike. Nazori Wernera Sombarta, drugog iztaknutog predstavnika kulturno-historijskog smjera u nauci o gospodarstvu, imaju u glavnom dva koriena: Marxovu ideologiju i Schmollerovu koncepciju poviestnih stupnjeva u razvoju gospodarstva. U tom pogledu ima Sombart istu temeljnu koncepciju kao i Schffle: socialni se postulati u neku ruku ve~u i mieaaju s historizmom. Sombart je u mladosti u prili nom obsegu prihvatio Marxov socializam u evolucionisti kom smislu i njegov je analiti ki prikaz kapitalizma kao sustava gospodarstva izgraen pod jakim dojmom Marxove nauke. Schmollerovu pak koncepciju o stupnjevima razvoja gospodarstva izgradio je i proairio Sombart onamo, da je izradio tezu, da se gospodarstvo u poviestnom sliedu uviek o ituje u sustavima, koji karakteriziraju svako razdoblje poviesti ovje anstva. Sustav gospodarstva definira Sombart obenito kao jedinstven na in zadovoljavanja materialnih potreba ljudi, a temeljne su zna ajke svakog takvog sustava in concreto: stanoviti duh, koji ga pro~ima, zatim oblikovanje tog duha po stanovitoj osnovi u stanovitoj organizaciji i primjena stanovitog odreenog i karakteristi nog tehni kog znanja. U kapitalisti kom sustavu predstavljaju duh ove tri temeljne smjernice: stjecanje, utakmica i racionalnost. Organizatorni oblik daju kapitalisti kom sustavu ovi temeljni elementi: 1. individualna sloboda u sferi gospodarske djelatnosti; 2. sloboda individualne pobude; 3. aristokratsko na elo; 4. na elo specializacije; 5. na elo tr~iata i 6. relativna prevlast velikih poduzea. Glavne su tehni ke osobine kapitalisti kog sustava: 1. da se paralelno tra~i ato vei produktivitet proizvodnje i ato vee usavraenje postupka proizvodnje, a ista te~nja prevladava i kod kolanja i podjele gospodarskih dobara i 2. da se tehni ko voenje poduzea sve viae odvaja od osobe poduzetnika. U poviestnom razvoju kapitalisti kog sustava lu i Sombart tri zna ajna stupnja: rani kapitalizam (Frhkapitalismus) od XIII. do polovice XVIII. stoljea, podpuni kapitalizam (Hochkapitalismus) od sredine XVIII. do g. 1914. i kasni kapitalizam (Spatkapitalismus) od g. 1914. do danas. Zna ajke su ranog kapitalizme ove: 1. prevladava joa sredovjekovna misao o osiguranju pristojne egzistencije kao glavnom cilju gospodarskog rada uobe; 2. prevladava osobni element u proizvodnji i prometu te u svim pojavama gospodarske djelatnosti uobe; 3. prete~an je patriarhalni odnos izmeu poslodavca i namjeatenika i 4. tehnologija je joa u znaku primjene metode izkustva, a proizvodnja se vrai u ednom omjeru. Proizvodnje u velikim masama tako rei joa nema. Zna ajke podpunog kapitalizma uglavnom su ove: 1. depersonalizacija gospodarskih odnosa u proizvodnji, trgovini i u kreditu; 2. u cielom gospodarskom ~ivotu prevladava na elo dobitka i na elo gospodarske racionalnosti i 3. prevladava sve viae sustav lako prenosivih abstraktnih obveza bez obzira na prvotne du~nike i vjerovnike. Kreditni odnosi gube uslied toga sve viae svoj osobni korien i kristaliziraju se u prenosivim, likvidnim kreditnim instrumentima, koji su predmetom trgovine na domaem i na stranom, meunarodnom tr~iatu. Glavne su pak osobine kasnog kapitalizma: 1. da se dr~ava ponovno uplee u sve veoj mjeri u mehanizam tr~iata: za razliku od obeg imperativa stjecanja iz razdoblja podpunog kapitalizma opet se javlja i u vrauje nekadanji cilj: obskrbno gospodarstvo; 2. gospodarska se djelatnost sve viae stabilizira: elementi rizika i utakmice sve se viae uklanjaju djelomice endogeno - djelovanjem samih inbenika gospodarske djelatnosti (karteli i sli na udru~enja), a djelomice eksogeno - naime zahvatom dr~ave i 3. zna enje se radnog odnosa mienja; radnik postaje u neku ruku javnim namjeatenikom pod zaatitom posebnih zakona. Dosljedno ovakvoj analizi kapitalisti kog sustava odklanja Sombart sudove o vriednosti pojedinih pojava gospodarstva kao i svaku generali-zaciju, koja vodi do ustanovljenja obe zakonitosti po uzoru klasi ne akole. Sudovi su o vriednosti na podru ju gospodarskog zbivanja po Sombartovu uvjerenju nedopuateni i promaaeni, jer se gospodarstvo odvija u vremenu i mo~emo ga shvatiti samo u vremenu. Prema tomu abstraktnih teorija o gospodarstvu nema i ne mo~e ih biti. Generalizacija i klasifikacija nedostatne su u znanosti o gospodarstvu, jer ona nije prirodna ve kulturna znanost, pa stoga ustanovljenjem stanovite zakonitosti nije izpunjen njezin zadatak, kako je to slu aj kod prirodnih znanosti. Uzro na povezanost odnosno konstatacija uzro ne povezanosti ne zna i nikakav posljedak, koji neato daje ljudskom umu. Na taj na in dolazimo do triju temeljnih osobina Sombartova znanstvenog rada, kojima je htio dati posebno mjesto znanosti o narodnom gospodarstvu. Prva je od tih Sombartovih temeljnih misli te~nja, da doku imo smisao gospodarskog zbivanja (das Verstehen) jer se u tom zbivanju odrazuje ljudski duh i njegove mnogolike smjernice. Istu je te~nju stavio i Makso Weber, kako smo vidjeli, u zadatak znanosti o gospodarstvu. No dok je Weber dao s pomou svojih idealnih tipova neko objektivno mjerilo za prosuivanje gospodarske znanosti i za stvaranje nekih objektivnih sudova o vriednosti te stvarnosti, Sombart je, kako smo ve rekli, izbacio sudove o vriednosti iz znanosti o gospodarstvu i stoga ne znamo, na kakvo bi se objektivno mjerilo imalo upirati njegovo doku ivanje smisla gospodarske djelatnosti. Sombartovo umovanje, koliko je god originalno, u ovom pogledu hramlje, pa nije udo, da - izgleda - nije naalo sljedbenika. Druga je Sombartova osebujna temeljna misao, njegovo nastojanje, da izmiri i prebrodi ina e nepremostivi jaz izmeu teoretske i empirijske metode u znanosti o gospodarstvu. On ~eli stvoriti sintezu teorije i poviesti. Sredstvom za to ima mu slu~iti sustav. Empirija je po njegovu shvaanju pravi cilj svih socialnih znanosti, empirija se pak ima popuniti teorijom, tj. obenitim, bezvremenskim zamialjenim kategorijama gospodarstva. Na tom se temelju onda izgrauju pojedini sustavi (kapitalisti ki, socialisti ki itd.), no tako, da tek sustav omoguuje postanak pojma, a ne obratno, kako je misliio Kant, da predhodno teorija stvara pojmove, iz kojih se kasnije izgrauje sustav. Sombart se ovim naziranjem donekle pribli~io onoj struji suvremene znanosti o gospodarstvu, koja odklanja nomografsku, a usvaja idiografsku metodu. Primjena ove metode odgovara napose i Sombartovu shvaanju o tom, da je znanost o gospodarstvu duhovna znanost, koja ide za tim, da objasni i doku i te~nje ljudskog duha za obskrbu gospodarskim dobrima. U toj su znanosti po Sombartovu uvjerenju subjekt i objekt istovjetni. Gospodarska dobra dobivaju svoj primjereni izra~aj po te~njama ljudskog duha, a ljudski se duh s druge strane odrazuje u gospodarskim dobrima. Trea je temeljna osebina Sombartova znanstvenog rada njegova te~nja za univerzalnoau. Dok Makso Weber i Schumpeter vide napredak znanosti jedino u specializaciji, zastupa Sombart protivno glediate. Sve se duhovne znanosti imaju po Sombartovu mialjenju usredoto iti oko jedne sredianje temeljne znanosti, koju on zove duhovnoznanstvenom antropologijom, te joj je posvetio svoje posljednje veliko djelo: Vom Menschen (Versuch einer geistwissenschaftlichen Anthropologie). Ova znanost ima biti sinteza, kako Sombart ka~e, svih polarnih napetosti u ovjeku, koje proizlaze djelomice iz odnosa ovjeka spram njegove okoline, a djelomice iz odnosa prirodnih, biolo~kih i umnih osobina u njemu samomu. I ovo e Sombartovo umovanje, iako je bez sumnje originalno, te~ko naii na airi odziv. On je stvaranjem svoje duhovnoznanstvene antropologije o ito htio u initi socialno-filozofska razmataranja dominantom filozofije uobe. A ovakvo je glediate svakako pogrjeano. Koliko god se naime mo~e s pravom potencirati vriednost i va~nost socialne filozofije kao discipline, koja u sve veoj mjeri predstavlja potrebni abstraktni korelat ekonomske teorije, toliko ipak i danas vriedi stara istina, da je filozofija temeljna znanost svih znanosti, da je ona kraljica znanosti i da samo njoj pripada ona zadaa, koju je Sombart namienio svojoj duhovnoznanstvenoj antropologiji, naime da stvara jedinstvo u mnogostrukosti ljudske misli i sintezu cjelokupnog umnog rada o ovjeku i za ovjeka. Prema svojem na elnom i glavnom postulatu o doku ivanju smisla gospodarske djelatnosti grupirao je Sombart u svojem glasovitom djelu: Die drei Nationalkonomien nazore svih dosadanjih va~nih smjerova u znanosti o gospodarstvu i socialnoj filozofiji u tri skupine. On razlikuje: usmjerenu, ureujuu (regulativnu) ekonomiju te ekonomiju razumievanja (die richtende, die ordnende i die verstehende Nationalkonomie). U prvu je skupinu usmjerene ekonomije uvrstio nazore Aristotela, svetog Tome, Malthusa, Kanta, Fichtea, Hegela, fiziokrata Trmena, Rodbertusa, Baudriarta, Pescha, Otmara Spanna i joa nekih drugih. Usmjerena ekonomija postavlja na elo svojih razmatranja pitanje o tom, ato bi trebalo biti. U drugu skupinu - ureujue ekonomije spadaju svi oni nazori, koji smatraju glavnim zadatkom znanosti o gospodarstvu to, da se doe do izra unjivih i izmjerivih injenica, pri em se odbacuju svi metafizi ki i subjektivni ciljevi, a primjenjuje metoda prirodnih znanosti. U ovu skupinu ubraja Sombart nazore prete~nog diela klasi ne akole (J.St.Mill, Gibons, Marshall), zatim austrijsku akolu (Karlo Menger, Weiser), Marxa i matematsku akolu (Walras, Vilfredo Pareto, Enrico Baron, Schumpeter). U treu skupinu - ekonomiju razumievanja - spadaju u prvom redu nazori samoga Sombarta. Sombart je, kako smo ve spomenuli, po eo svoju znanstvenu karieru kao pristaaa evolucionisti ki shvaenog socializma Karla Marxa. Meutim je kasnije postao oatrim kriti arom marksizma, te ga je napose u svom djelu: Deutscher Socialismus pobijao dobrim dielom istim argumentima kao i ostali protivnici kolektivizma. Sombart je napose pobijao Marxovu tezu o absolutnoj premoi pogona na veliko, dokazujui, da stvarni razvoj ne ide u prilog ove Marxove temeljne teze. Time pak ujedno odpada i Marxova teza o jednakosti kao i njegovo predvianje o idealnom blagostanju u kolektivisti kom dru~tvu. Jer ako - tako dokazuje Sombart - pogoni na veliko stvaraju najviae biede, onda e u kolektivisti kom dru~tvenom poredku biti nevolja posve obenita, jer e postojati izklju ivo veliki pogoni u rukama dr~ave kao jedinog poduzetnika. Po Sombartovu je mialjenju isto tako pogrjeaan Marxov programatski monizam, tj. njegova teza, da kapitalisti ki sustav svojim neizbje~ivim smjerom razvoja neminovno stvara i poja ava postulat izvlaatenja privatnih poduzetnika - kapitalista - jer stvarni razlog dokazuje, da se privatna poduzea razvijaju vrlo razli ito po strukama i po dr~avama. Isto je tako Sombart pobijao Marxovu teoriju sustavne pauperizacije airokih masa, poato je dokazano, da su prosje ne radni ke nadnice u pojedinim zemljama, napose u Francuzkoj, Velikoj Britaniji i USA porasle u vremenu od po etka XIX. stoljea do g. 1914. za 100 do 200%. I Marxovu tezu o neminovnom rezultatu borbe stale~a u kapitalisti kom sustavu, da e naime na kraju kapitalisti kog razdoblja stajati nasuprot malobrojnoj bur~oaziji ogromna gomila proletariata, pobija Sombart i dokazuje, da stvarni razvoj previranja dru~tvenih slojeva pokazuje druga iji razvoj. Zajedni ke su crte Sombartovih i Weberovih nazora, kako vidimo, uglavnom sliedee: 1. obojica uklapaju znanost o gospodarstvu u sociologiju, te polaze kod prosuivanja problema gospodarstva s izrazito sociolo~kog glediata; 2. obojica izti u, da je znanost o gospodarstvu duhovna odnosno kulturna znanost, koju treba stoga oatro lu iti od prirodnih znanosti i po ciljevima i po metodi, i 3. obojica dokazuju, da je zakonitost gospodarskog zbivanja zavisna od poviestnog razvoja. Odtud sliedi, da se gospodarski sustavi stvaraju i ureuju u svezi s poviestnim razvojem ili po nekim idealnim tipovima (Weber) ili tako, da stanovite temeljne zna ajke pojedinog sustava izbijaju iz samog tog sustava, kako ga je poviestni razvoj stvorio (Sombart). Vidimo dakle, da su i Weber i Sombart po svom historijskom relativizimu bili pod jakim utjecajem nazora historijske akole i da obojica, kao i historijska akola, zabacuju postojanje absolutnih zakona gospodarskog zbivanja - temeljnicu klasi ne akole. U svim se drugim temeljnim pitanjima, napose u pogledu postojanja objektivnog suda o vriednosti te u pogledu usavraavanja ovje anstva nazori Webera i Sombarta, kako smo vidjeli, bitno razilaze. 3. Institucionalizam Institucionalizam je, kako smo ve spomenuli, bar u stanovitom smislu neki prekomorski odvjetak njema ke historijske akole. Most izmeu institucionalizma i historijske akole predstavljaju nazori osniva a ameri -kog ekonomskog udru~enja (American Economic Association), osnovanog g. 1885. u Saratogi. Osniva i ovog udru~enja bili su John Bates Clark (1847-1938.), Simon Nelson Patten (1850-1922.), Frank A. Fetter (1863-1949.) i Edwin R.a.Seligman (1861-1939.). Napose je Patten izticao poviestni zna aj sustava gospodarstva, a J.B.Clark prete~itost dru~tva spram pojedinca u gospodarskim odnosima. Obenito se mo~e rei, da su nazori navedenih ekonomista neka mjeaavina historijske akole, Spencerova evolucionizma i historijskog determinizma (Nikola Mirkovi). Osniva  je institucionalizma amerikanizirani Norve~anin Thorstein Bunde Veblen (1857-1929.) Jezgra je institucionalizma u tom, da se svi gospodarski odnosi smatraju odrazom stanovitih socialnih institucija na pojedinca, a zadatak je znanosti o gospodarstvu, da ato to nije izpita, kako razli ite socialne, politi ke, pravne i gospodarske institucije djeluju na pojedinca u okviru gospodarskog zbivanja. Prema mienama tih institucija i njihova djelovanja mienjaju se i sustavi gospodarstva. "Institucija ima - ka~e Veblen - zna aj jednog trgova kog obi aja, koji je dobio snagu aksioma te se po navici i po obem uvjerenju smatra ne im, ato je neizbje~ivo. Prema tomu su pojave gospodarstva i njihova unutarnja povezanost karakterizirane dr~anjem ljudi, koji su uzajamno vezani socialnim institucijama. Veblenova teorija polazi s glediata, da je podru je gospodarskog zbivanja, kako ga odreuju sve dosadanje akole, a napose klasi na, preuzko. Sve te akole prou avaju gospodarstvo jedino kao neki sustav ciena, puataju s vida manje-viae sve ostale inbenike, koji djeluju na strukturu gospodarskog sustava te na oblik i na in, u kojem se odvija cjelokupna gospodarska djelatnost. Baa te ostale komponente su ono, ato Veblen smatra institucijama. U tiesnom okviru teorije ciena ne mogu se po Veblenovu mialjenju svi problemi gospodarstva nikad primjereno i podpuno objasniti i zato su sve dosadanje teorije ostavile prili an talog pojava, koje nisu mogle objasniti niti uklopiti u racionalnu analizu pojedinog gospodarskog sustava. Po Veblenu je cieli razvoj gospodarskog ~ivota ovje anstva karakteriziran djelovanjem dvaju temeljnih na ela: te~nja za plja kom i na ela radinosti. Te dvie temeljne te~nje djeluju uzajamno i tako rei funkcionalno te oblikuju gospodarske sustave in concreto. Kad je inbenik plja ke prete~an, onda gospoduju poglavice razbojni kih dru~ina, dok e se u drugom razdoblju ti plja kaai pretvoriti u poduzetnike velikog stila - capitains d'industrie ili u financijske magnate. Oblik, u kojem e oba inbenika uzajamno djelovati i u pojedinom gospodarskom sustavu, odreuje se po Veblenovu mialjenju uglavnom polu enim stupnjem usavraenja produktiviteta, a taj ovisi o polu enom usavraenju obrtne radinosti i tehnike. Kako vidimo, unosi Veblen nove inbenike u problematiku gospodarstva jednako kao i historijska akola. On smatra, da opreka izmeu kapitala i rada nije dovoljno karakteristi na za danaanji sustav gospodarstva, nego je temeljna zna ajka tog sustava jedino injenica, da je u njemu sredianja to ka novac. Za budunost nazrieva Veblen, da e dosadanji sustav ciena biti zamienjen nekim novim poredkom, ato e ga voditi in~enjeri, tako, da e oni preuzeti sve funkcije pobude i provedbe na podru ju socialnog ~ivota (tehnokracija). Veblen proairuje podru je problematike gospodarstva, te se time susree s nazorima Gustava Schmollera i veine predstavnika historijske akole. Njegovo pak mialjenje, da se historijski relativizam gospodarskih fenomena i sustava o ituje u razli itosti socialnih institucija, koje razli ito oblikuju gospodarsko zbivanje i stvaraju razli ite gospo-darske sustave, podsjea na teoriju Wernera Sombarta o gospodarskim sustavima, kojih su razlike u sadr~aju uvjetovane poviestnim razvojem. Veblen stavlja u opreku gospodarski instinkt, koji potje e iz biolo~ke teorije razvoja, i postojei gospodarski sustav, te stvara na temelju te antiteze na ela tehnokratskog narodnog gospodarstva. Postoji dakle, kako vidimo, neka srodnost izmeu teorije historijske akole i institucionalizma, iako potonji u mnogome sadr~i nove, izvorne misli. Oba smjera ~ele proairiti okvir onoga, ato je va~no za izpravno i podpuno prou avanje i ocjenjivanje pojava gospodarskog ~ivota - a u tom izgleda, oba smjera ine istu pogrjeaku. Nije naime to no, kako smo vidjeli, u prikazu klasi ne akole, da je klasi na akola suzila cielu teoriju gospodarstva na samu teoriju vriednosti i ciena, jer se ne mo~e porei, da su i najortodoksniji odnosno najabstraktniji predstavnici klasi ne akole pridavali dosta va~nosti i drugim pojavama gospodarskog ~ivota osim problematike vriednosti i ciena, primjerice problemima prometa i problemu kretanja pu anstva. U tom pogledu kritika Veblena i historijske akole, kojom pobijaju klasi nu akolu, ne polazi s podpuno to ne predpostavke. Veblen nije u Americi stvorio posebnu akolu u pravom smislu rie i, ali su mnogi ameri ki ekonomisti preuzeli od njega po koju zna ajnu misao. Najviae je od njegove teorije preuzeo John R. Commons (18621945.). 4. Socialno-pravni smjer Kako smo vidjeli, socializam i historijska akola o ituju istu te~nju: ukloniti individualizam kao vrhovno na elo gospodarskog zbivanja. Socializam uzima polaznom to kom te~nju za ostvarenjem gospodarske pravednosti i zamjenjuje individualizam kolektivisti kim postulatom "socializiranog ovjeka" (Slobodan Jovanovi), dok je historijska akola zamienila individualizam idejom zajednice, ije probitke i ciljeve ima o~ivotvorivati dr~ava. Socialno-pravni smjer tra~i neku sredinu: ne ~eli dati prednost ni individualizmu ni ideji zajednice. On daje mjesta paralelnom razvoju gospodarske teorije - posljedica primjene na ela individualizma - i razvoju gospodarsko-socialnih sustava s jakom primjesom sociolo~kih elemenata - posljedica primjene sociolo~ke nauke o zajednici. Paralelno izgraivanje obaju pravaca dat e po mialjenju pristaaa socialno-pravnog smjera skladno i najbolje mogue rjeaenje svih problema gospodarskog ~ivota. Glavnim ciljem socialno-pravnog smjera smatra Diehl nastojanje, da se fenomeni gospodarstva raztuma e unutar pojedinih poviestnih razdoblja gospodarskog ~ivota. Ovakvo postavljanje zadatka prou avanja odaje nam odmah srodnost ovog smjera s nazorima historijske akole. No i u nazorima Marxa, Rodbertusa, Schfflea, te Karla Fridrika Haeslera (1834-1894.) ima zametaka onog glediata, koje zastupa socialno-pravni smjer. Kod Marxa podsjea na to njegovo poznato razlikovanje predilice. Sama po sebi to je sprava sa svrhom, da prede, a tek uz stanovite predpostavke ona postaje sredstvom i oblikom kapitalisti ke proizvodnje. Rodbertus je pak dokazivao, da su povlastice, koje u~ivaju kapitalisti i vlastnici zemljiata u obliku zarade odnosno zemljiatne rente, samo posljedice postojanja odreenog pravnog poredka, koji sankcionira te~nje i zahtjeve kapitalista odnosno vlastnika zemlje. Haesler je pak zastupao glediate, da zakoni narodnog gospodarstva nisu nikakvi prirodni zakoni, jer potje u od ovjeka, pa stoga imaju duhovni karakter. Oni nisu nepromjenljivi, jer se mienjaju prema poviestnom razvoju ovje anstva. Stoga je Haesler primjerice smatrao Malthusovu teoriju, po kojoj se razina nadnice ravna prema minimumu egzistencije, pukom igrom rie i bez pravog zna enja, jer se taj minimum mienja prema stupnju kulture, prema zvanju i stale~u. Sli no je glediate zastupao ve spomenuti ameri ki ekonomist Simon Nelson Patten zastupajui teoriju relativnosti znanja: niata nije istinito za sva vremena i za cieli sviet. I Adolf Wagner polagao je veliku va~nost na uzajamne odnose gospodarstva i pozitivnog pravnog poredka te je dokazivao, da su nepodobatine kod razpodjele dobara posljedice postojeeg pravnog poredka, koji sankcionira pravo vlastni tva na zemljiatu i kapitalu i dozvoljava primjenu na ela slobodne utakmice i slobode ugovora za ureenje radnih odnosa. Osniva ima socialno-pravnog smjera znanosti o gospodarstvu treba smatrati Rudolfa Stammlera(r. 1856-...) i Rudolfa Stolzmanna (.....). Stammler definira dru~tvo kao ureenu ~ivotnu zajednicu ljudi, a osobitost te zajednice izra~ena je u na inu njezina ureenja. Gospodarstvo nije neki samostalni tip, ve ovisi o pravnom poredku, no ta zavisnost nije ni kauzalna ni vremenska. Spram gospodarstva ima pravni poredak logi ni prioritet. Po Stolzmannu pak nije socialna norma unesena u gospodarsko zbivanje izvana, nego je tom zbivanju imanentna. Socialna je norma jedan uzro ni inbenik, koji pojmovno pripada svakom socialno-gospodarskom poredku, koji se uobe mo~e zamisliti. Pri razmatranju gospodarstva postavlja Stolzmann teleolo~ko gledanje na prvo mjesto. "Znanost o gospodarstvu nije niata drugo, ve nauka o sredstvima, koja slu~e na elu socialno-eti ke svrhe" - ka~e Stolzmann. Na drugom mjesto definira Stolzmann ovako: "Narodno je gospodarstvo pozitivna, po zakonodavcu stvorena tvorba, koja se stalno usavrauje, a veinom se izriekom upire o neki eti ki ideal." Meu iztaknute predstavnike socialno-pravnog smjera spadaju joa napose Karlo Diehl (r. 1864.) i Artur Spiethoff (r.1873.), a donekle i Alfred Amonn (r. 1883.). Diehl definira narodno gospodarstvo i znanost o gospodarstvu ovako: "Sve su pojave narodnog gospodarstva vezane na odreene oblike dur~tvene suradnje. Znanost o gospodarstvu ima objasniti one pojave, koje se razvijaju uz predpostavku odreenih oblika ustrojstva gospodarskog ~ivota, koji su ureeni pravom". Ova definicija zna i u negativnom smislu negaciju teze, da gospodarska spoznaja proizlazi iz ekonomskog na ela, i negaciju svih absolutnih gospodarskih zakona. U pozitivnom smislu zna i ta definicija socialni na in prosuivanja i postavljanje gospodarske teorije in concreto namjesto postavljanja gospodarske teorije in abstracto. Znanost o gospodarstvu ima prema tomu zadau, da objasni pojave gospodarstva unutar odreenih poviestnih razdoblja, a nema zadau, da iztra~uje i konstruira neke vje ne zakone gospodarskog zbivanja. Prema dosada izlo~enom vidimo, da socialno-pravni smjer ima dvie glavne polazne to ke: jedna je teoretsko izpitivanje gospodarskih pojava unutar pojedinih pozitivnih pravom opisanih i definiranih gospodarskih sustava (Diehl), a druga je teleolo~ko naziranje (Stolzmann). Spiethoff zabacuje teoriju stupnjeva razvoja historijske akole, ali se sla~e s histori arima u tome, ato zabacuje obe bezvremenske zakone gospodarskog zbivanja, koji bi vriedili za sve odnose socialne simbioze. Spiethoff meutim priznaje, da postoje stanovite gospodarske pojave, koje su uviek i svagdje iste. Ove su temeljne pojave svakog tzv. gospodarskog stila po Spiethoffu: potreba, gospodarsko dobro, vriednost, elementi proizvodnje, troanja. Prete~ni dio gospodarskih pojava podle~i meutim promjenama, pa se stoga ne mogu jedinstveno shvatiti ni definirati. Mjeaavina, koja nastaje kombinacijom stalnih i promjenljivih gospodarskih pojava, predstavlja po Spiethoffu svaka za sebe jedan "gospodarski stil". Za svaki taj stil vriedi njegova teorija, ali izvan tog stila ta teorija ne zna i niata. Pojedini se stilovi ne mogu po Spiethoffu karakterizirati nekim stupnjevima razvoja, kako su mislili histori ari, ve nekim obim oznakama - kategorijama. Te su kategorije po Spiethoffu ove: Duh gospodarstva (Wirtschaftsgeist) Prirodni i tehni ki temelji Ustav gospodarstva Ustav dru~tva i Tok gospodarskog zbivanja (Wirtschaftsverlauf) Sli no je Sombart kategorizirao konkretne sustave gospodarstva po sliedeim temeljnim na elima: duh, oblik organizacije i tehni ke metode. Nazori Alfreda Amonna donekle se pribli~uju socialno-pravnom smjeru time, ato su po njegovu mialjenju svi problemi gospodarstva socialno uvjetovani: oni predpostavljaju u svakom slu aju ~ivot u nekoj dru~tvenoj zajednici i korespondentnu uzajamnu povezanost stanovitih skupina ljudi - pojedinaca. Stoga se gospodarski problemi ne mogu nikad podpuno razumjeti ni protuma iti jedino s glediata individualnih uvjeta niti po samom na elu gospodarske racionalnosti, koje odgovara tom individualisti kom naziranju. Amonn izti e i teleolo~ko glediate time, ato dokazuje, da je glavni cilj sveukupne gospodarske djelatnosti polu enje narodnog blagostanja, pa se stoga moraju sve injenice gospodarske djelatnosti ocjenjivati s glediata njihove svrhovitosti (svrsishodnosti). Teleolo~ki je cilj svakako ovdje iznesen sasvim druga ije negoli kod Stolzmanna. U svezi s dosad prikazanim nazorima njema kih predstavnika socialno-pravnog smjera treba spomenuti i misli njema kog ekonomista i socialnog filozofa Fridrika Gottl-Ottilienfelda (r. 1868.), koji je socialno-pravnom smjeru dao neku filozofsku podlogu. Po njemu se svaki gospodarski poredak mora oslanjati na neki pravni poredak, te su stoga sva kretanja gospodarske djelatnosti predhodno obuhvaena i uvjetovana stanovitim pravnim normama. Socialno-pravnom smjeru pripada joa u Njema koj Albert Hesse, Oton Gerlach, Biermann i Erik Carrell. U Americi pripada socialno-pravnom smjeru napose John R.Commons. Njegovi su nazori meutim, kako smo ve spomenuli, dosta tiesno povezani s Veblenovim institucionalizmom, a s druge su strane i odraz ameri kog psihologijskog smjera, poznatog pod imenom biheviorizma (Behaviorism). Biheviorizam ide za tim, da odredi i objasni unutarnje, duaevne dogaaje izklju ivo ili prete~no po izvanjskom ponaaanju ovjeka. Ovo je ponaaanje izraz neke mehani ke suradnje dielova ovje jeg tiela. Sve pojave duaevnosti i svi unutarnji osjeaji svode se na mehaniku. Commonsovi se nazori odvajaju i od biheviorizma i od institucionalizma. On polazi s glediata kao i Veblen, da je izvanjsko ponaaanje ljudi u gospodarskoj djelatnosti predmetom prou avanja gospodarske znanosti. No Commons to smatra socialnim ponaaanjem, a ne ponaaanjem, u kojem se odrazuje neka psihofizi ka mehanika, kako to tuma i biheviorizam. Od institucionalizma se Commons odvaja time, ato meu ponaaanje pojedinca i djelovanje institucije umee joa jedan element - normativno pravilo. Ponaaanje ljudi temelji se na normativnom pravilu, koje je izraslo iz obi aja i nazora stanovitog razdoblja. Tokom poviestnog razvoja pretvara ljudska volja po~eljne obi aje u normu, dok nepo~eljne odbacuje kao zlo. Svoju tezu dokazuje Commons napose razvojem obi ajnog prava (common law) u anglosaksonskim zemljama. Postanak kapitalizma tuma i prema tome Commons kao specifi nu pravnu formulaciju institucija: vlastni tvo i sloboda. Predpostavka je za postanak kapitalizma napose ukidanje stale~kih povlastica, feudalnih i cehovskih, koje je usliedilo tokom poviestnog razvoja. Po Commonsu se ciela problematika gospodarstva kree na temelju stanovitog specifi ki odreenog pravnog okvira. Spomenuli smo ve, da je temeljna zna ajka socialno-pravnog smjera u tom, ato ~eli premostiti jaz izmeu individualizma i kolektivizma time, ato uvrauje pravnu normu kao temeljnu kategoriju u gospodarskoj problematici. Gospodarsko je zbivanje ili - bolje rei - cieli je socialni ~ivot ovjeka samo jedan sektor onoga, ato je ureeno pravnom normom. Pravnu normu ne tuma e pristaae ovog smjera kao neku vje nu i nepromjenljivu kategoriju, nego kao kategoriju, koja je podlo~na mienama tokom poviestnog razvoja. No unutar stanovitog konkretno odreenog poviestnog razvoja postojei je gospodarski sustav uviek samo odraz onog pravnog poredka, koji vriedi u tom razdoblju. Socialno-pravni smjer sadr~i u sebi oatru antitezu spram Marxova temeljnog shvaanja: pravne institucije nisu uviek samo funkcija i odraz stanovitog gospodarskog stanja i sustava, kako je mislio Marx, nego su naprotiv gospodarska pravila i gospodarski sustavi uviek manje-viae odraz stanovitog pravnog poredka, koji je na snazi u stanovitom razdoblju. Ne mo~e se porei, da postoji neki odnos uzajamne, funkcionalne povezanosti izmeu pravnog poredka i toka gospodarske djelatnosti. No isto je tako sigurno, da je suviae jednostrana tvrdnja, da je gospodarsko zbivanje uobe samo odraz stanovitog pravnog poredka, koji spram gospodarske problematike ima ak zna aj logi nog prioriteta (Stammler). Tko e primjerice vjerovati ili ozbiljno dokazivati, da mjenica postoji jedino kao emanacija stanovitog pravnog poredka, utemeljenog na odreenoj pravno-politi koj koncepciji stanovitog naroda i razdoblja. O evidno je naprotiv, da je postojanje pravnog instituta mjenice normativni odraz stanovitog stupnja i na ina odvijanja gospodarske djelatnosti, te da je prema tomu taj institut pravni korelat stanovitog gospodarskog sustava. Vidjeli smo kod prikazivanja gospodarskih misli staroga vieka da smo primjerice za razdoblje babilonsko-asirske kulture za poznavanje gospodarstva i njegovih temeljnih smjernica upueni izklju ivo na prou avanje stanovitih pravnih pravila i pravnih izprava, koje su nam sa uvane. Na in, smjer i obseg gospodarske djelatnosti mo~emo u tom razdoblju prosuivati jedino iz preostalih i sa uvanih spomenika ondaanjeg pravnog poredka. Nama se ini, da kao svagdje treba i ovdje tra~iti istinu negdje u sredini: jednostrano je i pogrjeano Marxovo mialjenje, po kojem su pravni instituti u cielosti samo funkcije gospodarskog sustava stanovitog razdoblja, ali je isto tako jednostrano i pogrjeano mialjenje socialno-pravnog smjera, po kojem je sustav gospodarstva nekog razdoblja samo odraz normativnog pravnog poredka tog razdoblja i da je prema tomu gospodarsko zbivanje podpuno podlo~no normi. Nama se ini, da stvarno temeljne koncepcije gospodarstva vrae uviek neki sad ja i, sad slabiji utjecaj na stvaranje pravnih normi. Intenzitet je tog utjecaja razli ite jakosti zbog toga, ato stvarno ima obih pravnih zasada, koje se javljaju kao sastavni dio pravne sviesti stanovitog razdoblja, a obuhvaaju airi sadr~aj od onog, koji se odnosi na gospodarsko zbivanje. U pozitivnoj se normi mo~e ta injenica izraziti u tome, da e norma biti odraz jednog aireg, obenitijeg i ja eg misaonog elementa od onog, ato ga pokriva gospodarska misao i gospodarska djelatnost ovjeka. Osim toga valja uva~iti, da se gotovo nikad u poviesti normativni poredak nekog razdoblja ne poklapa po svom postanku s razdobljem, u kojem je na snazi. U svakom se pravnom poredku susreu norme, koje su nastale u prijaanjem razdoblju, s onima, koje su doista suvremene, kao i s onima, koje ve donekle izra~avaju te~nje i nazore budueg razdoblja. A ta se injenica vrlo esto odrazuje i u mislima raznih socialno-gospodarskih reformatora te je polaznom to kom njihova umovanja. oni naime veinom odklanjaju socialno-gospodarski re~im svog vremena, jer ili dr~e da bi se trebalo vratiti na re~im proalosti, ili zato, jer propoviedaju misli, koje se tek raaju, te su oni prvoborci ideja budueg razdoblja, koje joa nije zapo elo. Tu je spoznaju liepo ilustrirao Goethe svojom glasovitom izrekom: "Sie schleppen von Geschlecht sich zum Geschlechte! Und rcken sacht von Ort zu Ort. Vernunft wird Unsinn, Wohltat Plage; Weh dir, dass du ein Enkel bist! Vom Rechte, dass mit uns geboren ist, Von dem ist leider nie die Frage. Ako pak pravni poredak in concreto nije po svom postanku neato jedinstveno i cjelovito, nego je amalgam razli itih glediata, usvojenih u sadaanjosti i proalosti - a to je veinom tako - onda ne mo~e ni takav poredak dati jedinstven korelat u oblikovanju gospodarskog sustava, niti mo~e jedinstveno utjecati na tok gospodarskog zbivanja. S druge pak strane nije to na ni predpostavka, koju je napose zastupao Stammler, da je pravni poredak uviek logi ni spram gospodarskog sustava, koji je u vriednosti. Vrlo esto ide razvoj obratnim smjerom: najprije nastaju stanovite ideje, koje sve viae osvajaju mase, a onda se tek iz njih oblikuju norme. Montesquieu je zgodno, a mislimo i izpravno, primietio: Quand on veut gouverner les hommes il ne faut pas les chasser devant soi, il faut les suivre. Daljnja je zabluda Stammlerova naziranja, ato je u njemu suviae jednostrano potencirana opreka izmeu socialnog i prirodnog ~ivota, tako te izgleda kao da je socialni ~ivot neato samovoljno, neato ato je posve neovisno od prirodnog ~ivota i njegove zakonitosti. Svejedno, da li smatramo zadovoljavanje gospodarskih potreba ili stjecanja blagostanja temeljnim zadatkom narodnog gospodarstva i bez obzira na to, da li pri tom viae naglaaujemo individualno ili socialno na elo, ne mo~e biti sumnje o tom, da se problematika gospodarstva ne mo~e trajno i u cielosti razlu iti od stanovitih biolo~kih - dakle prirodnih zakona. Baa je s toga glediata razumljivo, da se danas sve viae govori o nekim socialno-biolo~kim ili biolo~ko-socialnim pravilnostima i o utjecanju tih pravilnosti na gospo-darsko i socialno zbivanje. Diehl i Commons zabacuju glediate Gustava Cassela i neoklasi ara (Lionel Robbins), po kojem je na elo oskudnosti razpolo~ivih gospodarskih dobara (scarcity of means) jedan od temelja gospodarske djelatnosti uobe. Oni misle, da pojam oskudnosti sam po sebi za gospodarstvo ne zna i niata, nego dobiva stanovitu relativnu va~nost tek onda, kad se pojavi pitanje, kako e ljudi u okviru konkretno odreenog sustava gospodarstva izai na kraj s na elom oskudnosti. Tek se tim putem stvaraju spoznaje o oskudnosti, koje su ekonomski relevantne. No kako se oblici gospodarenja mienjaju, nema mogunosti, da se iz na ela oskudnosti izvode neka oba pravila. Bez obzira na teoretsko prou avanje, u i nas svakodnevno opa~anje, da gospodarsku va~nost imaju sva dobra i sredstva, koja slu~e zadovoljavanju gospodarskih potreba ljudi samo utoliko, ukoliko su razpolo~iva u manjem obsegu, no ato je potrebno za podpuno i obilno namirenje odnosnih konkretno postojeih i izra~enih potreba. Ukoliko razpolo~iva zaliha premaai taj obseg, gube odnosna sredstva svaku gospodarsku vriednost i prema tomu viae ne ulaze u problematiku gospodarstva - bar ne izravno ni stalno. Razumije se - granica je pomi na i raztezljiva, jer ista sredstva mogu u razno vrieme istom ovjeku ili raznim ljudima u isto vrieme biti pristupa na u veoma razli itom obsegu, koji mo~e prelaziti od najvee oskudice do najveeg izobilja, a u istom se obsegu mogu i mienjati ocjene va~nosti, koju isti ljudi u razno vrieme ili razni ljudi u isto vrieme pripisuju pojedinim sredstvima odnosno dobrima. No tim nije nikako obezkriepljena injenica, da je na elo oskudnosti stvarno jedan od temelja gospodarske problematike i da odtud bez svake sumnje proiztje u stanoviti obi zaklju ci, koji u svakom slu aju utje u na gospodarsku stvarnost, i to veinom na vrlo odlu an na in. Vidjeli smo, da je po mialjenju historijske akole, katedarskih socialista i zastupnika socialno-pravnog smjera u gospodarskom zbivanju u na elu potreban stalan zahvat dr~avne sile. Razli ito je samo obrazlo~enje, kojim se opravdava taj zahvat. S ovim glediatem dolaze napose zastupnici socialno-pravnog smjera u oatar sukob s nazorima svih onih, koji su od klasi ne akole preuzeli glediate, da sila ne mo~e trajno pobrkati ni sprie iti djelovanje endogenih i autonomnih zakona gospodarskog ~ivota. Napose se je Diehl trudio da doka~e neizpravnost nazora, koje je o tom iznio Eugen Bhm-Bawerk u svojoj glasovitoj razpravi: Macht oder konomisches Gesetz? Diehl dokazuje, da se primjerice radni ke nadnice, kojima se Bhm-Bawerk najviae bavi u citiranoj razpravi, ne oblikuju izklju ivo po zakonu grani ne koristnosti, tj. po vriednosti onog proizvoda, ato ga poslodavcu (poduzetniku) daje posljednji joa zaposleni radnik, kojeg bi se mogao razmjerno najlakae odrei, nego i po stanovitim izvanjskim elementima, kao ato su utjecaj radni kih sindikata, socialno zakonodavstvo, a napose nadni ne tarife, propisane dr~avnom normom. Treba rei, da Diehl nije to no reproducirao sr~ Bhm-Bawerkovih izlaganja. Bhm-Bawerk usvaja tezu J.B. Clarka i lu i funkcionalnu i osobnu podjelu rezultata gospodarske djelatnosti. On dokazuje, da se funkcionalna razpodjela, tj. odnos i omjer, u kojem e se rezultat gospodarskog rada dieliti meu nosioce temeljnih inbenika proizvodnje: prirodu, rad, kapital i poduzetnika - ne mo~e trajno ni bitno mienjati ni zahvatom dr~avne sile niti djelovanjem kakve druge sile, koja se javlja unutar okvira same gospodarske djelatnosti (monopoli, radni ki pokreti i sl.). Bhm-Bawerk dopuata naprotiv, da se zahvatom dr~avne vlasti - ali ne i utjecajem endogenih gospodarskih pokreta - mogu u prili noj mjeri pa i za dulje vrieme izmieniti omjeri personalne razpodjele proizvodnje odnosno svake gospodarske djelatnosti. Drugim rie ima zahvatom dr~ave mo~e se mienjati udio - iznos dohodka, ato ga dobiva pojedinac kao dionik u stvaranju rezultata odreene gospodarske djelatnosti. "Utjecaji socialne sile moraju - ka~e Bhm-Bawerk - takoer prolaziti kroz formule i zakona iste gospodarske teorije". Prema tome treba rei, da je Diehlova tvrdnja, po kojoj nikakvi gospodarski zakoni ne mogu stezati silu dr~ave kod ureivanja gospodarskih odnosa, spram Bhm-Bawerkova dokazi-vanja promaaena a i neto na. Zna ajno je pri tom, da Diehl dopuata, da neke skupine unutar dr~ave (Machtgruppen) - napose karteli i trustovi - mogu stezati odnosno paralizirati zahvat dr~ave u gospodarskom zbivanju. Odtud treba zaklju iti, da i Diehl priznaje, da je u takvim slu ajevima djelovanje stanovitih struja unutar gospodarskog zbivanja ja e od dr~avne sile. Po Diehlu mogu skupine jakih interesenata bar prolazno kraiti silu dr~ave, dok po Bhm-Bawerku te iste skupine ne mogu onemoguiti djelovanje gospodarskih zakona. Pitanje odnosa sile - a napose zahvata dr~ave spram gospodarskog zbivanja postavlja se sve eae u suvremenoj nauci o gospodarstvu - i to punim pravom. Ako se naime ne mo~e to no odrediti zna aj, sadr~aj, smjer i na elna granica zahvata dr~ave - ako se ne mogu definirati neke obe linije tog zahvata u odnosu spram samog gospodarskog zbivanja, gubi znanstveno prou avanje gospodarskih pojava svaku sigurnu i pouzdanu podlogu. 5. Psiholo~ka akola Temeljna je misao psiholo~ke akole, da ona smatra stanovite unutarnje, psihi ke, subjektivne procese u ovjeku pojedincu ~ariatem i polaznom to kom cjelokupnog gospodarskog zbivanja: gospodarsko je zbivanje u svemu samo odraz stanovitog psiholo~kog, subjektivnog zbivanja u ovjeku pojedincu. Po ovoj je koncepciji ova akola i dobila svoje ime. Neki se zametci ovakvog shvaanja mogu, kako smo vidjeli, odkriti ve kod Aristotela i kod skolastika. No u daleko ja oj mjeri zastupali su sli na glediata ve neki pisci 18. stoljea, napose Daniel Bernouilli (1700-1782.), Turgot, Galiani i Condillac. Bernouilli je u svom djelu: Pokuaaj nove teorije o sretnim slu ajevima (Versuch einer neuen Theorie von Glcksfllen - 1738.) postavio tvrdnju, da je vriednost iste koli ine novca tim manja, im je vea imovina onog, komu taj novac priti e. Turgot je u svom fragmentu: Valeurs et monnaies (1769.), a Galiani u razpravi: Della moneta (1750.) branio tezu, da ja e osjeane potrebe daju stvarima veu vriednost, a manje osjeane potrebe, manju vriednost. Turgot je nadalje u svojoj razpravi: Mmoire sur les prts d'argent ve iznio tvrdnju, da su budua dobra manje vriedna od sadanjih, te je time ve postavio tzv. psiholo~ku teoriju kamata (teoriju a~ija) koju su u modernoj znanosti napose izgradili Bhm-Bawerk i Irving Fisher. No najpodrobnije je subjektivno glediate obraeno u Condillacovom djelu: Le commerce et le gouvernement, considrs relativement l'un U l'autre (Amsterdam-Paris, 1776.). Subjektivni zna aj svake vriednosti formulirao je Condillac ovako: "Budui da se vriednost svih stvari temelji na potrebi, prirodno je, da ja e osjeana potreba daje stvarima veu vriednost, dok im manje osjeana potreba daje manju vriednost. Prema tomu vriednost stvari raste, kad su riedke, a opada, kad ih ima u izobilju. Kad postoji izobilje, mo~e ta vriednost ak toliko spasti, da je podpuno nestane. Preobilje bit e primjerice bezvriedno svaki put onda, kad ne mo~e poslu~iti nikakvoj upotrebi, jer je stvar u tom slu aju podpuno nepotrebna." Na drugom je mjestu izrazio Condillac subjektivnost vriednosti ovako: " im nam koja stvar uztreba, ona ima neku vriednost. Ona tu vriednost ima samim tim i prije negoli je u pitanju vraenje kakve zamjene. Naprotiv stvar dobiva neku cienu tek putem zamjene, jer ju onda ocjenjujemo u poredbi s kojom drugom, samo u koliko nam je zamjena potrebna; a ciena je stvari, kako sam rekao, ocjena njene vriednosti, kojom ju kod zamjene uzporeujemo s vriednoau koje druge stvari." I pojam riedkosti definira Condillac subjektivno: Riedkost nije po njemu objektivna pojava, nego je subjektivni sud ovjeka pojedinca o odnosu njegove potrebe spram razpolo~ive koli ine nekog dobra. Condillac je ve izrazio i misao, da se budua dobra podcjenjuju tj. da se smatraju manje vriednima od sadanjih.PRIVATE  U XIX. stoljeu najzna ajniji prete a psiholo~ke akole bio je Herman Henrik Gossen (1810-1859.). Gossen je postavio pravilo, da zado-voljstvo, koje nam pru~a u~ivanje nekog dobra stalno opada, im se koli ina u~ivanja tog dobra poveava tako da na kraju nastupa zasienje. To je pravilo Wieser nazvao prvim Gossenovim zakonom. U pogledu pak izbora u~itaka postavio je Gossen sliedee pravilo: " ovjek, koji mo~e birati izmeu nekoliko u~itaka, ali nema dovoljno vremena da ostvari sve u~itke, mora bez obzira na to, kolika je absolutna veli ina tih u~itaka djelomi no ostvariti sve u~itke, da tako polu i najvei zbir u~itaka i to mora u initi u takvom omjeru da veli ina svakog pojedinog u~itka, u asu kad bude prekinut, ostane kod svih u~itaka jednakom". Ovo je pravilo Lexis nazvao drugim Gossenovim zakonom. Prvi se Gossenov zakon - zakon postepenog zasienja - odnosi na utvrenje jednog unutarnjeg psiholo~kog procesa, dok se drugi, kojeg su prozvali zakonom izjedna enja grani nih u~itaka (Gezetz des Ausgleichs der Grenzgensse) odnosi na neku plansku misaonu djelatnost ovjeka. Prvi je zakon, bez sumnje, rezultat izpravnog psiholo~kog opa~anja, dok se drugom mo~e na prvi pogled prigovoriti, da se ne mo~e dokazati, da ljudi uviek i svagdje postupaju onako, kako je to tim zakonom zamialjeno. Oba su Gossenova zakona odraz njegove temeljne misli, da je hedonisti ko nastojanje sredianja to ka sveukupne ~ivotne djelatnosti ovjeka. " ovjek udeaava svoju djelatnost tako, da zbir njegovih u~ivanja u cielom ~ivotu bude ato vei." (Gossen). Zna ajno je nadalje, da oba Gossenova zakona izrazuju isto individualisti ko shvaa-nje gospodarskog zbivanja te da se prvi odnosi na jedan psiholo~ki, a drugi na jedan umni, racionalni proces u ovjeku pojedincu. Subjektivizam i individualizam su kod Gossena toliko jako izra~eni, da bi se moglo rei, da ga samo jedan - doduae mo~da odlu an - korak odvaja od ekstremnog egocentri nog individualizma njegovog zemljaka i savremenika Maksa Stirnera. Gossenovim se zakonima mo~e prigovoriti, da vriede samo za potroana dobra. Kod dobara trajne upotrebe, primjerice kod upotrebe jednog ormara, ne mo~e se postaviti pravilo, da drugi ormar u svakom slu aju zadovoljava vlastnika manje od prvoga. Intenzitet polu enog zadovoljstva u ovakvim slu ajevima o ito ne ovisi toliko o koli ini posjeda, koliko od standarda ~ivota, ukusa i od drugih vrlo razli itih, no esto puta vrlo odlu nih okolnosti i elemenata. Na sli ne su psiholo~ke i subjektivisti ke temelje kao Gossen kuaali ve prije njega polo~iti cjelokupno gospodarsko zbivanje Francuzi: Antoine Augustin Cournot (18011877.), Antoine Auguste Walras (1801-1866.), i Arsene Jules Etienne Juvenal Dupuit (1804-1866.), te Englez William Forster Lloyd (1795-1852.). Cournot je joa g. 1838. u svojoj maloj knji~ici: Recherches sur les principes matmatiques de la richesse, iznio glediate, da je tra~nja funkcija ciene. "Ciena regulira potroanju ili, kako se ka~e, tra~nju, a tra~nja opet sa svoje strane regulira proizvodnju". Promjene su izmeu ciene i tra~nje po Cournotovom mialjenju proporcionalne, recipro ne i kontinuirane. "Varijacije tra~nje ostat e osjetljivo proporcionalne promjenama ciene, sve dotle dok e promjene u cienama biti vrlo malene. Razumije se, da e se varijacije kretati u suprotnom smjeru za ponudu i za tra~nju, tako da e poviaenju ciene odgovarati smanjenje tra~nje i obrnuto. Cournot je bio poslie Canarda prvi teoreti ar, koji je svoju teoriju prikazao upotrebom algebarskih formula. Svoje je prvo djelo napisao prvenstveno u cilju, da pobije tezu J.B.Say-a: da se ciene oblikuju u izravnom omjeru spram koli ine tra~nje, a u obratnom omjeru spram ponuene koli ine.. Cournot-ova se teorija, kako vidimo, temelji na tezi o trajnoj i funkcionalnoj meusobnoj zavisnosti ciene i tra~nje te na prete~nosti va~nosti subjektivnog elementa za cjelokupno gospodarsko zbivanje. Objektivni elemenat proizvodnih troakova sasvim je uklonjen. Cournotu je glavno, kako e potroaa  kao nosilac tra~nje djelovati na oblikovanje ciene i kako e recipro no ciena djelovati na obseg i smjer potroanje pojedinog potroaa a. Prema tomu se ciene, a po njima i proizvodnja i cieli tok gospodarskog zbivanja na kraju krajeva oblikuju i razvijaju po stanovitom subjektivnom i individualnom razsuivanju pojedinca - potroaa a. Antoine Walras zabacio je svojom teorijom vriednosti i na elo koristnosti i na elo proizvodnih troakova te je dokazivao, da je riedkost glavni kriterij vriednosti. Riedkost je po njemu omjer izmeu ukupne koli ine razpolo~ivih ograni enih dobara i ukupne veli ine svih potreba, koje tra~e zadovoljenje. Koristnost je po njegovom shvaanju elemenat kvaliteta ili prirode, dok je riedkost elemenat broja ili kvantiteta. Gospodarsko je zbivanje po Walrasu kvantitativnog zna aja i po tom zaklju uje, da znanost o gospodarstvu mora biti matematska znanost. U pogledu vlastni tva zastupao je Walras uglavnom iste nazore kao poslije njega J.St.Mill, A.R.Wallace, Henry George i sin mu Leon Walras - naime misao, da neka gospodarska dobra naginju tomu, da postanu javnim vlastni tvom, a druga tomu, da budu predmetom privatnog vlastni tva. U prvu skupinu spada po Walrasu u prvom redu zemlja. Trei francuzki pisac ovog smjera Arsen Dupuit postavio je koristnost na elo izpitivanja gospodarskog ~ivota. On razlikuje absolutnu i relativnu koristnost. Absolutna je koristnost izra~ena u onoj svoti novca, koju je kupac voljan dati za to, da si pribavi zadovoljstvo, skop ano s nabavom izvjestne robe, dok je relativna koristnost razlika izmeu absolutne koristnosti i stvarne prodajne ciene odnosne robe. Na taj je na in Dupuit anticipirao Marshallovu tezu o renti potroaa a (consumers rent). Dupuit je prvi prikazao razvoj tra~nje i stupnjeva koristnosti u obliku geometrijskih krivulja. William Forster Lloyd bio je prvi, koji je u svojim predavanjima iz g. 1833. upotrebio pojam grani nosti za tuma enje odnosa izmeu koristnosti i prometne vriednosti (Value in exchange). Posve u smislu kasnije akole grani ne koristnosti utvrdio je Lloyd razliku izmeu ukupne - totalne i grani ne koristnosti te je pokazao, da je vriednost proporcionalna pritisku te~nje za posljednjim dielom izvjestne koli ine robe. Psiholo~ku teoriju su na temelju sustava grani ne koristnosti prvi izgradili William Stanley Jevons (1835-1882.) u Englezkoj, Karlo Menger (1840-1921.) u Be u i Leon Walras (1834-1910.) u Francuzkoj - sva trojica gotovo u isto vrieme, naime izmeu g. 1862. i g. 1873. i neovisno jedan od drugoga. Jevons je uzeo polaznom to kom svog prou avanja odnos izmeu koristnosti pojedinog gospodarskog dobra i koli ine tog dobra, kojom pojedinac u danom asu razpola~e. U koristnosti se pak po njegovom shvaanju odrazuju osjeaji lagodnosti, ato ih u ovjeku izaziva posjedovanje izvjestnog dobra odnosno osjeaj nelagodnosti, ato ih izaziva nerazpolaganje izvjestnim gospodarskim dobrom. Koristnost pak istog dobra nije jedna te ista, ve je stupnjevana prema koli ini istog dobra, kojom pojedinac razpola~e. Posljednji prirast koli ine dobra (final increment - kako te zove Jevons) donosi ovjeku razmjerno najmanji prirast koristnosti odnosno zadovoljstva. Stoga se taj posljednji i najmanji prirast koristnosti odnosno zadovoljstva naziva po Jevonsu grani nim stupnjem koristnosti (final degree of utility - Grenznutzen). "Mo~emo smatrati opim zakonom - ka~e Jevons - da se stupanj koristnosti mienja prema koli ini dobra i da na kraju opada, im se ova koli ina poveava". (... that it varies with the quantity of commodity and ultimately decreases, as that quantity increases.). Nema nijednog dobra, koje bismo stalno pri~eljkivali jednakom snagom, bez obzira na koli inu dobra, kojom se ve slu~imo ili ga ve posjedujemo. Svi naai apetiti podpadaju zadovoljenju ili zasienju sad prije, sad kasnije; doista ove dvie rie i ozna uju, da nam je ne ega dovoljno, da smo ne ega siti, tako, da je za nas bezkoristno imati viae od odnosnog dobra." Isto pravilo vriedi po Jevonsu i u obrnutom slu aju tj. onda, kad se razpolo~iva koli ina nekog dobra, koja u ovjeku stvara puno zadovoljstvo smanjuje. Ovu je pojavu Jevons prikazao grafi ki tako, da je koli inu hrane, koja podpuno dostaje ovjeku za njegovu prehranu kroz 24 sati razdielio na deset jednakih jedinica. Razpolaganje s prve dvie, tri ili etiri jedinice predstavlja za ovjeka pitanje odr~anja njegove fizi ke egzistencije, dok svaka sliedea razpolo~iva jedinica ima manju va~nost od predhodne. Prema tomu definira Jevons stupanj koristnosti svake robe kao kontinuiranu (stalnu) matematsku funkciju razpolo~ive koli ine odnosne robe. Odtud zaklju uje Jevons, da znanstveno prou avanje gospodarskog ~ivota mora biti kvantitativno, jer se uviek radi o kvantitativnim odnosima ovjeka spram gospodarskih dobara, koja su sredstva, pomou kojih ovjek zadovoljava svoje potrebe. Otud pak zaklju uje Jevons dalje, da se nauka o narodnom gospodarstvu mora slu~iti matematskom metodom. Jevons je, kako vidimo, preuzeo zakon postupnog zasienja od Daniela Bernouilla, Buffona, Cournota i Gossena, a u drugom je izdanju svoje teorije politi ke ekonomije iz g. 1878. i sam priznao da su ga u tom pretekli Cournot i Gossen, ato je on tek doznao nakon ato je prvo izdanje njegove knjige bilo objavljeno. Izgleda nam ipak, da postoji razlika izmeu Cournotovog i Jevonsovog shvaanja u pogledu konstrukcije funkcio-nalnog odnosa izmeu stvaranja subjektivnog suda o koristnosti dobara i zadovoljenja potreba pomou tih dobara. Cournot konstruira funkcionalni odnos tako, da na jednoj strani postoji subjektivni, individualni sud o koristnosti nekog dobra, koji je promjenljivog intenziteta te se izra~ava u tra~nji, dok je na drugoj strani razpolo~iva koli ina tog dobra na tr~iatu. Funkcionalni se odnos izra~ava u cieni. Po Jevonsovom je pak shvaanju sama koristnost odnosno stupanj koristnosti u funkcionalnom odnosu spram razpolo~ive koli ine odnosnog dobra. Po Jevonsu se prema tomu, izgleda, intenzitet koristnosti odrazuje u cieni, dok po Cournotu ciena trajno i prili no odlu no odreuje intenzitet suda o koristnosti. Ova se razlika u prosuivanju jednog istog funkcionalnog odnosa mo~e po naaem mialjenju tuma iti time, ato ni Cournot ni Jevons joa nisu ra unali s jednom pojavom, koju je tek poslije njih utvrdio Marshall, da je naime tra~nja kod nekih gospodarskih dobara elasti na, dok je kod drugih manje elasti na odnosno neelasti na. Temeljna je zna ajka Jevonsove teorije u tom, da je smatrao pogrieanom Ricardovu objektivnu teoriju vriednosti, po kojoj se vriednost oblikuje po proizvodnim troakovima kao i njegovu deduktivnu metodu, te je svojom teorijom dao pojmu vriednosti subjektivni temelj, dok je deduktivnu metodu zamienio induktivnim opa~anjem jednog psiholo~kog procesa, kojemu je dao matematski izraz. Istim je putem, kako smo vidjeli, iaao i Cournot, kad je zabacio Sayovu teoriju ciena, a napose teoriju o odnosu kretanja ciena spram kretanja koli ine razpolo~ivih gospodarskih dobara na tr~iatu. Iste g. 1871. kad je Jevons izdao u Londonu svoju teoriju politi ke ekonomije, izdao je Karlo Menger u Be u svoja na ela nauke o narodnom gospodarstvu, u kojima je izgradio teoriju nauke o narodnom gospodarstvu na istim subjektivnim temeljima kao i Jevons. Mengeru je jednako kao i Cournotu i Jevonsu polazna to ka iztra~ivanja tvrdnja, da se objektivnom teorijom vriednosti, po kojoj je vriednost korelat proizvodnih troakova, ne mogu fenomeni gospodarskog ~ivota ni to ni ni uspjeano objasniti, pa da je stoga klasi na Ricardova teorija vriednosti neto na ili bar nedostatna. "Prema tomu se je - ka~e Menger - morala iztra~ivaocima gospodarske teorije nametnuti misao, da ne plaamo ciene za dobra zato, jer se u proizvodnju tih dobara ula~u rad odnosno troakovi, nego da je stvarni odnos obrnut: ula~emo rad i ekonomske ~rtve druge vrste za izradbu takvih dobara, od kojih o ekujemo, da emo ih moi prodati uz koristonosne ciene". Svoje subjektivisti ko glediate kod prosuivanja skupnosti pojava gospodarskog ~ivota obrazla~e Menger time, ato dokazuje, "da za sve stvari vanjskog opa~anja vriedi zakon uzroka i u inka". Ova zasada vriedi i za gospodarski ~ivot. "Ako prema tomu ~elimo priei iz stanja potrebovanja u stanje namirene potrebe onda za to moraju postojati dovoljni razlozi, tj. ili moraju sile, koje djeluju u nama samima ukloniti smetnju naaeg normalnog stanja, koja ve postoji ili nastaje, ili pak moraju na nas djelovati takve stvari, koje su po svojoj prirodi sposobne, da udjelotvore namirenje naaih potreba." U skladu s ovim subjektivisti kim naziranjem temelji Menger prou avanje cielog gospodarskog ~ivota na gospodarstvu pojedinca (Singularwirtschaft). Pojave se narodnog gospo-darstva mogu izpravno razumjeti samo onda, ako se u prvom redu izpituje korjen narodnog gospodarstva, a to je gospodarstvo pojedinca. Polazei s prosuivanja subjektivnih elemenata i s glediata indivi-dualnog gospodarstva formulirao je Menger teoriju vriednosti i grani ne koristnosti od prilike ovako: gospodarska dobra imaju za ovjeka vriednost samo u prenesenom smislu, jer zapravo i prvotno ima jedino zadovoljenje potrebe za ovjeka neku vriednost. Meutim kao logi nu konzekvenciju prenosi ovjek sud o va~nosti zadovoljenja potreba na sama dobra, koja slu~e zadovoljavanju potreba; stupanj va~nosti, ato ga pru~a ovjeku zadovoljenje konkretnih potreba upotrebom konkretnih dobara nije jednak; stupanj va~nosti ovisi o tom, koliko je zadovoljenje konkretne potrebe va~no za odr~anje ~ivota i zadovoljstva (Wohlbefinden) ovjeka, stupanj va~nosti, ato ga ima zadovoljavanje naaih potreba, prenesen na gospodarska dobra - a to je sud o njihovoj vriednosti - takoer je nejednak, a razlika dolazi do izra~aja u razli itom stupnju zado-voljstva, ato ga ovjeku pru~aju pojedina dobra; u svakom slu aju su jedina zadovoljstva, koja ovise o sposobnosti pojedine gospodarske jedinice, da razpola~e skupnom koli inom izvjestnog dobra, koja posjeduje - ona zadovoljstva, koja toj jedinici pru~aju najmanje zadovoljstvo spram posljednjih ve namirenih potreba; prema tomu je vriednost konkretnog dobra ili vriednost odreenog djela ukupne koli ine dobara, ato ga posjeduje pojedina gospodarska jedinica, jednaka va~nosti koju ta jedinica pridaje zadovoljenju najmanje va~ne potrebe, ije je namirenje joa osigurano ukupnom razpolo~ivom koli inom dobara, a koje bi zadovoljstvo toj jedinici mogla pru~iti diona koli ina odnosno dobra. Ova su zadovoljstva ona, ato si ih gospodarska jedinica mo~e pribaviti jedino time, da razpola~e s odnosnim pokretnim dobrom ili s odnosnom koli inom dobara. Grani nu je koristnost Menger protuma io i grafi kim prikazom tako, da je grupirao 10 raznih potreba, od kojih svaka ima druga iji intenzitet va~nosti za gospodarsku jedinicu, dok je obseg zadovoljenja svake potrebe razdielio u 10 dionih veli ina. Najja u potrebu po intenzitetu predstavlja potreba za hranom, drugu po redu potreba za stanom, petu potrebu recimo puaenje itd. Podpuno zadovoljenje potrebe za hranom ozna eno je koli nikom 10, dok je recimo podpuno namirenje potreba puaenja ozna eno koli nikom 6. Mengerov grafi ki prikaz izgleda ovako: RIVATE Error! Bookmark not defined.IIIIIIIVVVIVIIVIIIIXX109876543219876543210876543210765432106543210543210432103210210100 Ondje, gdje je koli nik intenziteta dviju razli itih potreba jednak, o itovat e gospodarska jedinica te~nju, da dovede u ravnote~u zadovoljavanje obih potreba. To je po Mengeru primjerice slu aj, kad je potreba za hranu zadovoljena koli nikom 6. U tom se naime slu aju javlja potreba za zadovoljenjem potrebe puaenja, koja ima maksimalni koli nik intenziteta 6, a nije joa dosad bila uope nikako namirena. Stupnjevanje intenziteta koristnosti ilustrira Menger primjerom seljaka s podpuno izoliranim gospodarstvom, koji razpola~e s 200 vagona ~ita vlastitog proizvoda. Od te e koli ine jedan dio upotriebiti za vlastitu prehranu i prehranu svoje obitelji. Sliedei e dio upotrebiti za poboljaanje svoje prehrane, da time o uva zdravlje i polu i puno zadovoljstvo. Trei e dio sa uvati za sjeme, etvrtim e dielom proizvesti pivo, rakiju i druge predmete u~ivanja, petim e dielom hraniti stoku, a ostatak, koji mu ne mo~e poslu~iti za koju koristniju svrhu upotriebit e za izdr~avanje luksusnih ~ivotinja. (Menger, Na ela, II. izd. 5. pogl. 3b, str. 125). Objektivna vriednost tj. ciena, koja se oblikuje na tr~iatu nastaje kao prosjek unakrstno iznesenih subjektivnih ocjena prodavalaca i kupaca. Bhm-Bawerk je to protuma io sliedeim primjerom: na tr~iatu se je pojavilo deset prodavalaca, svaki sa po jednim konjem i deset kupaca. Svaki od tra~ilaca i nudilaca ima druga iju ocjenu vriednosti: Prodavaoci tra~eKupci nude100001000 90002000 80003000 70004000 60005000 50006000 40007000 30008000 20009000 100010000 Grani na vriednost le~i izmeu 5000 i 6000 i po toj e se cieni prodati pet konja. "Visinu tr~ne ciene odreuje i ograni uje subjektivna ocjena vriednosti dviju grani nih parova ponude i tra~nje." (Salin l.c. str. 96). U teoriji novca kojom se je Menger osobito mnogo bavio, zauzeo je glediate, da je novac nastao tokom prelaza od izravne zamjene na neizravnu tako, da je kao roba, koja se najopenitije prodaje (The most salable commodity - u englezkoj terminologiji) preuzeo ulogu opeg sredstva zamjene. I za ocjenu vriednosti novca vriedi po Mengerovom mialjenju teorija grani ne koristnosti. Vriednost novca ovisi o njegovoj grani noj koristnosti tj. o koristnosti dobara, koja se mogu novcem nabaviti. Menger oatro lu i fluktuacije vriednosti novca uobe od onih, koje nastaju na strani samog novca. On misli, da obseg tra~nje novca ne poti e u prvom redu od brzine kolanja, nego od ukupnog iznosa novca, koji se nalazi kod financijskih ustanova i kod pojedinaca. Osobitu vriednost imaju Menge-rova metodolo~ka izlaganja. Gospodarske se pojave mogu po njemu spoznati teoretskom i histori kom metodom, i obe imaju svoj raison d'etre, kako su kasnije dokazivali Windelband i Rickert. Teorija se gospodarskih pojava ima po Mengerovom mialjenju prou avati kao egzaktna znanost primjenom egzaktne metode. Pored egzaktne mo~e se za teoretsko prou avanje primjeniti i empirijsko-realisti ka metoda. Historijskom se metodom izpituje u gospodarskom ~ivotu ono, ato je individualno i jednokratno, a egzaktnom ono, ato je openitog zna aja. Historijskom se metodom stoga ne mogu utvrditi zakonitosti gospodarskog zbivanja, ve se to mo~e polu iti jedino primjenom egzaktne metode. Teorija mora primjerice uzeti u obzir egoizam kao opi i trajni poticaj gospodarske djelatnosti, jer se bez toga ne mo~e doi do spoznaje izvjestnih opih zakona gospodarskih pojava. Mengerova metodolo~ka izlaganja izazvala su uvenu polemiku o metodama (Methodenstreit), i ako je Menger dopuatao upotrebu obih metoda u nauci o narodnom gospodarstvu. Polemika je zapo eta time, da je Menger na Schmollerovu ocjenu njegovih na ela iz g. 1883. odgovorio posebnom razpravom: Die Irrtmer des Historismus in der deutschen Nationalkonomie (Be , 1884.), u kojoj je pobijao temeljne zasade historijske akole. Diskusija se je o pitanju metode vodila u Njema koj stru noj knji~evnosti kroz dva desetljea, a svraila je time, da su obe stranke priznale dopustljivost upotrebe obih metoda u znanosti o gospodarstvu. Trei utemeljitelj psiholo~ke akole Francuz Leon Walras izlo~io je teoriju subjektivne vriednosti i grani ne koristnosti prvi put g. 1873. u razpravi: Principe d'une theorie matematique de l'echange, od prilike na isti na in i u istom smislu kao Jevons i Menger. Walras je ujedno izradio teoriju gospodarske ravnote~e te je upotrebio algebarske jedna be za tuma enje raznovrstnih pojava gospodarskog ~ivota. Walras je time postao osniva em matemati ke (lozanske) akole u znanosti o gospodarstvu, o kojoj emo joa posebno govoriti. Meu glavne sljedbenike Mengerovih teorija (be ke akole) spadaju Eugen Bhm-Bawerk (1851-1914.), Eugen Philippovich (18581917.) i Fridrik Wieser (18511926.). Poput Mengera bila su sva trojica profesori be kog sveu iliata, te se po tom psiholo~ka akola esto naziva austrijskom ili be kom akolom. Zapravo taj naziv odgovara samo onom ogranku te akole, ato ga je osnovao Karlo Menger. Bhm-Bawerk je napose izgradio originalne teorije kapitala i kamata na subjektivisti kim temeljima. U svojem je kapitalnom djelu o teorijama glavni nih kamata najprije podrobno analizirao sve ranije iznesene teorije o kapitalu i kamatima, a zatim je izlo~io svoje nove teorije: teoriju kapitala, koju zove pozitivnom teorijom kapitala i teoriju kamata, koju zove teorijom a~ije. Bhm-Bawerk je unio elemenat vremena u svoje teorije kapitala i kamata i dao je tom elementu prili no va~no mjesto kod odreivanja tih pojmova. Funkcija je kapitala po Bhm-Bawerkovom tuma enju u tom, da slu~i kao posredovni proizvod (Zwischenprodukt), te kao takav povezuje proizvodnju i troanju gospodarskih dobara u sadaanjosti i budunosti i time ostvaruje u obilnom obsegu kontinuitet izmeu sadanjeg i budueg gospodarskog zbivanja. Kapital omoguuje upotrebu tzv. obilaznih puteva proizvodnje (Produktionsumwege), koji zna e gubitak u vremenu, ali dobitak u u inku. U omjeru spram utroaenog du~eg vremena je obilaznim putem dobiveni viaak proizvodnog u inka tako velik, da je time koristnost djelovanja kapitala o evidno dokazana. Zajam zna i po Bhm-Bawerkovom tuma enju zamjenu sadanjih - prezentnih gospo-darskih dobara za budua gospodarska dobra. Poato se prezentna gospodarska dobra uviek smatraju vrednijim i koristnijim od istovrstnih dobara u budunosti, to su kamati odateta odnosno naplata za ovu razliku u ocjeni vriednosti istovrstnih sadanjih i buduih dobara. U svojoj zanimivoj razpravi: Sila ili gospodarski zakon dokazuje Bhm-Bawerk, kako smo ve spomenuli, da sila tj. intervencija dr~ave ili kakvih drugih nosilaca sile odnosno gospodarske premoi, mo~e uglavnom djelovati samo u okviru gospodarskih zakona, koji va~e za stvaranje vriednosti, ciena i za razpodjelu gospodarskih dobara te da sila ne mo~e nikad trajno ukloniti djelovanje tih zakona. Zna ajka je Mengerovog i Bhm-Bawerkovog shvaanja - a to vriedi manje viae za sve izrazite predstavnike psiholo~ke akole - da analiziraju i prosuuju problematiku gospodarstva izklju ivo po gospodarskim kategorijama i da im polaznom to kom slu~i izklju ivo individuum i individualizam. U tom se oni sla~u s nazorima klasi ne akole uzprkos toga, ato su baa predstavnici psiholo~ke akole iali za tim, da odbace neke temeljne teorije klasi ne akole kao neto ne ili suprotne izkustvu, napose Ricardovu objektivnu teoriju vriednosti i neke njegove suviae dalekose~ne abstrakcije. Wieser je meutim ve uvidio manjkavost i nedostatnost primjene izklju ivog subjektivizma i individualizma te je stoga nastojao dopuniti psiholo~ku teoriju dru~tvenim, socialnim kategorijama. To je napose u inio u djelima: Theorie der gesellschaftlichen Wirtschaft (1914.) i Das Gesetz der Macht (1926.) Ipak valja priznati, da je ve Bhm-Bawerk uvidio, da se ciene, oblikovane po subjektivnim elementima u stvarnosti uviek manje viae pribli~uju proizvodnim troakovima. I Wieser dr~i, da su isto gospodarske kategorije i individualizam polazne to ke gospodarskog zbivanja, ali dokazuje, da ti elementi izklju ivo vriede samo u primitivnom gospodarstvu, dok u razvijenim oblicima gospodarenja (narodno gospodarstvo, dr~avno gospodarstvo, svjetsko gospodarstvo) odlu uju u sve ja oj mjeri i dru~tvene kategorije. "Narodno-gospodarska je djelatnost dru~tvena djelatnost i stoga mora svaki, koji hoe imati jasan pogled na narodno gospodarstvo, predhodno imati jasan pogled na bit dru~tvene djelatnosti." Razumljivo je i u skladu s ovakvim shvaanjem, da je Wieser mnogo izticao zasluge Fridrika Lista za nauku o narodnom gospodarstvu a napose injenicu, da je List upoznao razliku izmeu prirodnih i historijski nastalih uvjeta proizvodnje i da je upozorio na va~nost ove razlike. Nadalje je Wieser smatrao, da dr~avi pripada zadaa, da bude vrhovnim zaatitnikom narodnog gospodarstva, ime se je prili no pribli~io nazorima mlae historijske akole. Na podru ju iste teorije izgradio je Wieser tzv. teoriju ura unavanja (Zurechnungstheorie). Po toj se teoriji ocjenjuje udio svakog inbenika proizvodnje na kona nom proizvodu prema tomu, ato svaki od njih doprinosi zajedni ku proizvodnju. Ta procjena odgovara tzv. grani nom produktivitetu tj. produktivitetu njegove posljednje, joa upotrebljene jedinice. Nadnica odgovara produktivitetu grani ne jedinice upotrebljenog rada, prinos od kapitala odgovara grani nom produktivitetu kapitala itd. Samo Bhm-Bawerk i Irving Fisher dali su druga ije tuma enje prinosu od kapitala, jer ga tuma e razlikom u ocjenjivanju sadanjih i buduih dobara. Ekstremni pravac subjektivisti ke teorije predstavljaju nazori Roberta Liefmanna (roen 1874.) Po Liefmannu uzporeuje ovjek psihi ke koristi i psihi ko nezadovoljstvo u cilju da polu i maksimalno psihi ko zadovoljstvo. Stoga su Liefmannu ostali pristaae psiholo~ke akole odviae materialisti ki orientirani. Liefmanu je te~nja svih za najveim prinosom sredianji pojam gospodarske djelatnosti u obe. Njegov je sustav subjektivisti an, individualisti an i internacionalan. Cilj je znanosti o gospodarstvu po njegovom shvaanju znanstveno razmatranje onog, ato je u pojavama gospodarstva bitno i kauzalno tuma enje tih pojava. Budui pak da se u gospodarstvu radi o izvjestnim ciljevima, to je ekonomska teorija po njegovom mialjenju kauzalno-finalna. Ipak ona nije teleolo~ka i Liefmann ne ~eli zamieniti kauzalnost i finalnost, kako to ini Karlo Englia (Zaklady hospodaskiho myaleni, Brno, 1922., njem. prievod Grundlagen des wirtschaftlichen Denkens, Brno, 1925.). Te~nja za polu enjem najveih prinosa dovodi po Liefmannu - ukoliko nema monopola do izjedna enja posljednjih prinosa. Tu pojavu on zove zakonom grani nih prinosa (Grenzertragsgesetz). Djelovanje tog zakona tuma i ponudu i tra~nju, koje odreuju ciene dobara. Tra~nja nastaje time, ato svaki pojedinac troai svoj dohodak tako, da svaka posljednja ili grani na jedinica tog dohodka, utroaena za svako dobro daje jednaku korist ili jednaku vriednost. Na temelju ovako formulirane ponude i tra~nje nastaje ciena. Ako pak postoji monopol, formiraju se ciene prema grani noj koristnosti robe za grani nog kupca. Liefmann zabacuje teoriju razpodjele gospodarskih dobara u obe, jer tvrdi, da ta razpodjela ima va~nost samo u socializiranom gospodarstvu. Gospodarstvo, utemeljeno na individualizmu ne poznaje narodni dohodak kao cjelinu, pa prema tomu ne postoji ni problem razpodjele. Zato razpravlja Liefmann jedino o postanku dohodka. Liefmann zabacuje teoriju ura unavanja s obrazlo~enjem, da je proizvod doduae kauzalno vezan na u eae inbenika proizvodnje, ali prinos inbenika odnosno njegov udio u rezultatu proizvodnje nije kauzalno vezan na pojedinog inbenika. Slici je - ka~e Liefmann, uzrok slikar koji ju je naslikao, ali cieni slike nije uzrok slikar, nego ocjena slike od strane kupaca. Bilimovi misli, da je ovo Liefmannovo glediate izpravno, te navodi kao primjer da se kod paenice, koja je proizvedena zajedni kim u eaem zemljiata, ljudskog rada te ~ivog i mrtvog inventara ne mo~e odrediti, koliko je udio svakog pojedinog od spomenutih inbenika u ukupnoj vriednosti paenice. Liefmann zabacuje primjenu na ela grani ne koristnosti na novac s razloga, ato njegova vriednost ovisi o njegovoj kupovnoj snazi. Prema tomu se vriednost novca ne mo~e izvoditi iz njegove subjektivne vriednosti, jer on takve u obe nema. I u tom se pogledu Bilimovi sla~e s Liefmannovim glediatem. Naprotiv smatra Bilimovi Liefmannov zakon izjedna enja grani nih koristnosti pogreanim baa kao i drugi Gossenov zakon, na kojem se temelji, i to s dva razloga: 1. zbog toga, ato predpostavlja podpunu djelivost svih gospodarskih dobara, koja u stvari ne postoje i 2. zbog toga, ato se kod kupovanja dobara nikad ne uzporeuje koristnost pojedinog dobra s koristnoau novca, ato ga plaamo za odnostno dobro, nego kupujemo ono dobro, za koje osjeamo najintenzivniju potrebu, a pri tom nastojimo joa postii najvee mogue zadovoljstvo uz jednaku nov anu ~rtvu. Ovom se shvaanju mo~e doduae, bar u okviru subjektivisti kog naziranja, prigovoriti, da u najveem broju slu ajeva postoji kod kupovanja robe u danom asu simultani osjeaj raznovrstnih potreba - razli itih po intenzitetu, a spram toga ograni eni dohodak. Prema tomu se javlja potreba, da se kod stvaranja odluke o kupnji predhodno razporede pojedine simultano postojee potrebe razli itog intenziteta koristnosti, za koje kupac zna, da ih istodobno ne mo~e sve namiriti ili ih ne mo~e bar podpuno namiriti zbog ograni enosti razpolo~ivog dohodka. Stoga nam se ini, da se i drugi Gossenov zakon ne mo~e smatrati podpuno pogreanim. Ameri ki pravac psiholo~ke akole odvaja se od evropskog pravca te akole uglavnom time, ato nastoji, da izmiri sukob s klasi nom akolom i to tako, da kombinira subjektivne elemente vriednosti s objektivnim tj. s proizvodnim troakovima odnosno tako, da i proizvodne troakove prika~e u subjektivisti koj slici. Proizvodni troakovi iziskuju naime neke ~rtve od svakog pojedinca, pa stoga podle~e takoer na elu grani ne koristnosti. }rtvu, koja je u obliku proizvodnih troakova potrebna za nabavu nekog gospodarskog dobra ozna uje ta teorija kao izmaklu koristnost (Entgang von Nutzen, disutility). Prvi je predstavnik ameri kog pravca psiholo~ke akole bio John Bates Clark (1847-1938.), a pripadaju mu viae ili manje joa Frank A.Fetter (1863-1949.), F.W.Tausig (1859-1940.) i Edwin R.A.Seligman (18611939.). Clark je konstruirao tzv. zakon proporcionalnosti. Taj se zakon obrazla~e injenicom, da je zemlja kao temeljni inbenik proizvodnje konstantna u svim vrstama i stadijima gospodarske proizvodnje, pa ve stoga udio tog inbenika ne mo~e biti proporcionalan porastu ostalih inbenika proizvodnje (rad, kapital i poduzetnik). Otud zaklju uje Clark da zakon postepenog opadanja prinosa tla vriedi za sve grane proizvodnje, a ne samo za poljodjelstvo. Posljedica je ovog shvaanja koncepcija grani nog produktiviteta. Taj grani ni produktivitet ozna uje granicu, do koje se mo~e razviti svaka grana gospodarske djelatnosti, a proizvodne napose izgledom na uspjeh tj. na zaradu. Prema tomu postoji po ovoj teoriji grani ni radnik, grani ni proizvoa  i grani ni kapitalista. Clarkova akola izti e napose razliku izmeu statike i dinamike u gospodarstvu. Stati no je, uravnote~eno prosuivanje gospodarskih pojava potrebno, da uzmognemo konstruirati njihovu zakonitost. Sli no je Max Weber tvrdio da se moraju konstruirati umjetne tvorevine, ako hoemo protuma iti stvarnost. U stvarnosti meutim djeluje u gospodarstvu uviek neki dinamizam, koji onemoguuje puno ostvarenje stati ne predo be, a mo~e vraiti i vrai bitan upliv na razvoj gospodarskog zbivanja. Elementi su tog dinamizma: 1. kretanje pu anstva; 2. kretanje kapitala na viae ili na ni~e; 3. promjene tehnike; 4. promjene gospodarske organizacije i 5. promjene u potrebama. Ovi nas elementi dinamizma dosta podsjeaju na Sombartove temeljne kategorije kretanja gospodarskog ~ivota, na Spiethoffove stilove, pa i na temeljne oznake, koje je postavio Walter Eucken za kategorizaciju gospodarskog ~ivota i njegovih organizatornih oblika. Openito se mo~e rei, da su u nazorima Clarka i njegove akole pored jakog upliva klasika izra~ene odnosno kombinirane mnoge misli historijske akole, Spencerovog evolucionizma pa i ekonomskog determinizma. Polazei sa glediata stati kog prosuivanja gospodarskih pojava, postavio je Clark teoriju meusobne zavisnosti svih ciena, ime se je pribli~io jednoj od temeljnih zasada, na kojima je izgraena teorija matematske akole. Mo~emo s Bilimoviem rei, da su glavne razlike izmeu ameri kog i kontinentalnog odnosno austrijskog pravca psiholo~ke akole u tom, ato 1. amerikanci izti u va~nost objektivnih elemenata u teoriji vriednosti i 2. ato su pojam grani ne koristnosti proairili i na teoriju dohodaka, te su tako stvorili teoriju grani nog produktiviteta. Obe zna enje psiholo~ke akole za nauku o narodnom gospodarstvu upoznat emo mo~da najbolje tako, ako navedemo neke glavne prigovore, koje su o njoj iznieli njeni kriti ari. Bilimovi izti e da psiholo~ka akola odrazuje bar u izvjestnoj mjeri neki monizam, poato sve gospodarske pojave tuma i sa subjektivnog glediata. Ovakvo je glediate po Bilimovievom mialjenju pogrjeano, jer je gospodarsko zbivanje dualisti ne prirode: ono je subjektivno, jer je gospodarstvo zbog ovjeka i radi ovjeka; ono je meutim i objektivno, jer nema gospodarstva bez objektivnog elementa: relativno riedkih materijalnih sredstava. Salin dr~i, da je teorija grani ne koristnosti, koja je sr~ psiholo~ke akole, u svojoj bitnosti reakcija, koju je kapitalisti ka bur~oazija suprotstavila marksisti koj teoriji vriednosti o radu. Osim toga je ta teorija reakcija na ekstremne abstrakcije Ricardove. Obje akole i psiholo~ka i socialisti ka dale su po Salinovom shvaanju polovi ne istine. Koncepcija je psiholo~ke akole jednostrana, jer se temelji na individualisti kom racionalizmu kao i klasi na akola i stoga je umjetna tvorevina, artefakt, stvoren kod pisaeg stola. Stoga je ameri ki institucionalizam, koji je stvorio antitezu: gospodarstvo blagostanja (welfare economics) i gospodarstvo ciena (price economics) po Salinovom mialjenju prirodna i opravdana reakcija protiv individualisti ko-racionalne zablude, na kojoj se temelji naziranje psiholo~ke akole. Napokon ne mo~e psiholo~ka akola na zadovoljavajui na in protuma iti stvarnost gospodarskog ~ivota s razloga, ato je izgraena na predpostavci, da se ciene na tr~iatu uviek oblikuju ili u slobodnom odnosu ponude i tra~nje ili po na elu monopola. Ta predpostavka meutim ne vriedi za suvremeno gospodarstvo, u kojem prete~nim dielom postoji sustav regulirane utakmice. Osim toga se zasadama psiholo~ke akole ne mogu protuma iti sve one pojave suvremenog gospodarskog ~ivota, u kojima se odrazuju razne imperialisti ke tendencije. Salin ipak priznaje, da psiholo~ka akola, i ako ne predstavlja napredak teorije, ima ipak velikih zasluga, jer je stvorila nova tehni ka pomagala za prou avanje gospodarskog ~ivota. Teorija grani ne koristnosti, zakon postepenog zasienja kao i primjena matematske metode predstavljaju koristne tehni ke prednosti za prou avanje gospodarskih pojava. Ove su teorije, da tako ka~emo, obogatile riznicu znanosti o gospodarstvu. Samo se Salin protivi tomu, da se tehnika poistovjeti s teorijom. Spram ovih se prigovora mogu po naaem mialjenju iznieti dvije na elne napomene: 1. neosporno je, da u gospodarskom zbivanju postoji i djeluje dualizam subjektivnih i objektivnih elemenata. No taj se dualizam o ituje u podpunosti samo onda, kad gospodarstvo prosuujemo na razini istodobnosti tj., kad izpitujemo sve ono, ato se dogaa u jednom istom trenu. Kad pak imamo pred o ima sklop svih gospodarskih pojava unutar nekog duljeg vremenskog razdoblja, izgleda nam, da spomenuti dualizam viae ne djeluje u podpunosti. Ako je naime tr~iate ona sredianja to ka, na kojoj se ne samo oblikuju ciene po odnosu ponude i tra~nje u danom asu, nego se prema tim odnosima regulira i obseg i smjer proizvodnje za budunost, dakle za neko krae ili dulje vremensko razdoblje, onda valja priznati, da i tu dolaze opet do izra~aja izvjestni subjektivni elementi. To pak zna i, da na kraju krajeva i objektivni elemenat relativne ograni enosti materijalnih sredstava ovisi bar djelomice o subjektivnoj ocjeni pojedinca, koji stvara sud po tom, da li neka potreba za njega postoji i s kojim absolutnim ili relativnim intenzitetom. Objektivni elemenat dolazi do punog izra~aja samo onda, kad imamo pred o ima odnos izmeu razpolo~ive koli ine ~ive~nih namirnica i subjektivnih potreba ljudi za hranom, koje se imaju u danom trenu namiriti s tom razpolo~ivom koli inom. Salin ocjenjuje psiholo~ku akolu negativno zbog njenog individualisti kog racionalizma, koji on odklanja, jer pristaje uz univerzalizam. Prigovor je racionalizma po naaem mialjenju u izvjestnoj mjeri umjestan. Svaka teorija naime u nauci o narodnom gospodarstvu mora dovesti do krivih odnosno do samo djelomi no to nih zaklju aka, koja operira s temeljnom predpostavkom, da se cielo gospodarsko zbivanje odvija bez izuzetka po nekim racionalnim na elima, koja djeluju svagdje i uviek jednako kao i fizikalni zakoni. Ako se pak prigovor racionalizma odnosi na to, da psiholo~ka akola kao i klasi na prosuuje gospodarsko zbivanje s abstraktnog glediata i ne priznaje djelovanje raznih utjecaja historijskog razvoja, taj nam se prigovor ini prili no problemati nim s obzirom na ono, ato je ve izneseno u prikazu klasi ne, historijske i socijalno-pravne akole. Salinov prigovor individualizma meutim nije uvjerljiv. Sve dotle naime, dok je ovjek - individuum polazna to ka cjelokupnog gospodarskog zbivanja i svih pojava i odnosa i dok je prema tomu sr~ svih gospodarskih problema u pitanju: kako da se zadovolje potrebe tog individuuma i kako da se ato bolje i ato obilnije zadovolje - sve dotle valja priznati, da je dozvoljena i logi no opravdana svaka teorija, koja na ovaj ili onaj na in tuma i djelovanje subjektivnih, dakle individualnih elemenata u gospodarskom zbivanju te na tom temelju izgrauje teoriju gospodarstva. A ovim je putem, nema sumnje, poala i psiholo~ka akola. Nama se ini, da dosada nijednoj doktrini o gospodarstvu nije uspjelo dokazati, a nije to uspjelo ni prof. Salinu, da se gospodarsko zbivanje mo~e utemeljiti i izpravno protuma iti s neke druge polazne to ke. Prema tomu je opravdan zaklju ak, da je psiholo~ka akola bez sumnje stvorila nove, koristne i ak mo~da dragocjene priloge za u vraenje i proairenje temelja ekonomske teorije, a napose za proairenje i izgradnju svih onih teorija, koje su nastale po evai od razdoblja klasi ne akole. Stoga psiholo~ka akola u svakom slu aju zna i mnogo viae, nego samo jedan napredak tehnike znanstvenog prou avanja i mnogo viae nego samo jednu reakciju kapitalisti ke bur~oazije protiv nauke marksizma. 6. Neoklasi na akola Cambridgeska akola i srodni nazori Nazori i sustavi gospodarske teorije, protivni teoriji klasi ne akole, nastali su, kako se vidi iz dosadanjeg prikaza bez izuzetka tako, da su pojedini pisci odbacili cieli sustav klasi ne teorije i izradili novi, nakon ato su dokazali ili smatrali dokazanim neodr~ivost stanovite temeljne zasade klasi ne teorije. Neoklasici su poali drugim putem: oni praznine i nedostatke u zgradi klasi ne teorije nadopunjuju i popravljaju djelomice novim zasadama, a djelomice preuzimanjem izvjestnih zasada nekih drugih, novijih akola. Prema tomu je neoklasi ni smjer posredovan i eklekti an. S druge strane ulaze u okvir neoklasi nih teorija opet samo isto ekonomske kategorije i u tom se pogledu ona kree u istom okviru kao i klasi na teorija. Elementi, koje neoklasi ari nanovo unose u svoju odnosno u klasi nu teoriju uviek su absolutnog odnosno abstraktnog zna aja. Oni odklanjaju sve ato je relativno ili ato zna i neki historizam i u tom pogledu oni opet ostaju u okviru klasi ne nauke te su u tom smislu pravi sljedbenici klasi ne teorije i zato im se pravom daje ime neoklasi ara. Najreprezentativniji je predstavnik neoklasi nog smjera Alfred Marshall, osniva  tzv. cambridgeske akole (1842-1924.). Marshallovo temeljno shvaanje odaje nam ve njegova definicija nauke o narodnom gospodarstvu: "Nauka o narodnom gospodarstvu ili ekonomika je prou avanje ljudskog roda u redovitom gospodarskom ~ivotu; ta nauka izpituje onaj dio individualne i dru~tvene djelatnosti, koji je najtjeanije povezan s polu enjem i upotrebom materijalnih sredstava gospodarske dobrobiti. Na jednoj se strani tu radi o prou avanju blagostanja, a na drugoj, najva~nijoj strani se radi o jednom dielu prou avanja ovjeka." Objektivni okvir klasi ne akole dopunjuje Marshall sa subjektivnim i socialnim elementima, poato naglaauje va~nost prou avanja samog ovjeka - individuuma i va~nost dru~tvene djelatnosti. Najva~nije nove tekovine nauke o narodnom gospodarstvu, koje zahvaljujemo Marshallovom iztra~ivanju, te najviae karakteriziraju njegov rad su sliedee: Marshallova teorija vriednosti: vriednost zavisi o to ci ravnote~e ponude i tra~nje, a ta ravnote~a vriedi za cieli sustav gospodarstva, koji ostaje u ravnote~i unakrstnim djelovanjem i protudjelovanjem ponude i tra~nje. Uravnote~ena ciena polu ena je onda, kad je ciena svakog inbenika proizvodnje - kapitala i rada (ovo na elo ne vriedi za zemlju) jednaka cieni ponude tog inbenika. Te pak ciene ponude predstavljaju stvarne troakove, napore i ~rtve (real costs, efforts and sacrifices), koje su s tim skop ane, a mjerene su novcem. Baa tako kao ato koristnost ili zadovoljstvo podle~i tra~nji i zna i koli inu, na koju se odnosi sustav tablice tra~nje (the demand schedule) tako podle~i ponuda izmakloj koristi, naporu i ~rtvama i predstavlja one stvarne troakove, na koje se odnosi sustav tablice ponude. Gospodarska se ravnote~a sastoji prema tome u izjedna enju (Blancing point) zadovoljstva, izra~enog u tra~nji i temeljnih snaga izmakle koristi (disutility), koje su izra~ene u ponudi. Koristnost i izmakla koristnost ne izra~avaju se meutim izravno i interno kao psiholo~ke sile, nego neizravno i eksterno svojim nov anim ekvivalentom. Marshall je na taj na in rehabilitirao i ujedno proairio, kako ka~e Keynes, klasi nu teoriju vriednosti. On ju je na neki na in dopunio psiholo~kim elementima, ali tako, da je te psiholo~ke elemente objektivirao, dajui im nov ani izraz. Svoju teoriju vriednosti u vrstio je Marshall upotrebom dvaju pojmova: 1. pojma grani ne vriednosti i 2. pojma zamjenljivosti (substitucije). Grani na je vriednost proizaala iz proairenja pojma grani ne koristnosti. Ona ozna uje to ku ravnote~e svakog inbenika gospodarstva u danim prilikama, koji konvergira spram stanovite vriednosti ili u odnosu spram stanovite vriednosti. Na elo pak substitucije zna i nastojanje, da se primjena svakog inbenika proizvodnje prela~e na ono podru je, na kojem e dati vei odnosno povoljniji u inak. A kod grani ne vriednosti zna i na elo substitucije, da e potroaa  kod prosuivanja grani ne to ke koristnosti - grani ne tra~nje, uviek dati prednost nabavi onog najbli~eg po koristnosti srodnog dobra, koje se po koristnosti najviae pribli~uje drugom dobru, koje ne mo~e nabaviti, jer je ve preskupo. Marshallova je teorija vriednosti teorija djelomi ne (partikularne) gospodarske ravnote~e po terminologiji matematske akole, te se time odvaja od teorije obe ravnote~e po terminologiji matematske akole, te se time odvaja od teorije obe ravnote~e, koju je izradila lozanska akola. Marshall odreuje vriednost pojedinog dobra tako, da ga promatra samog za sebe (in isolation) te predpostavlja, da su ciene svih drugih dobara dane i stalne. Tim putem dobiva on pojednostavljene jedna be, koje prikazuju funkciju tra~nje i funkciju ponude. Meusobni je odnos prema tome i po Marshallu funkcionalan, nije viae uzro an ili bar nije prvenstveno uzro an. Teorija kvazirente. Ova je teorija tiesno povezana s Marshallovom teorijom vriednosti. I ako je naime Marshallova teorija vriednosti izgraena na predpostavci stati kog gospodarstva, on ipak nije previdio dinami no kretanje gospodarskog zbivanja. Pod utjecajem oscilacija konjunkture ili posebnih sposobnosti pojedinca, ciene se viaeput oblikuju tako, da predstavljaju neki preti ak ili za prodava a (producers surplus) ili za potroaa a (consumer surplus) spram onih stvarnih troakva, koji ozna uju to ku ravnote~e. Tako ostvareni viaak prihoda zove Marshall kvazirentom. Teorija elasti nosti. Ona ozna uje promjene tra~nje spram promjena ciene. Marshallova formula glasi:  EMBED Equation.2  U vezi s tim unosi Marshall u nauku o narodnom gospodarstvu elemenat vrieme, te razlikuje kratke i duge rokove (periode), unutar kojih se mienjaju odnosno mogu mienjati uatede te temeljni i posebni troakovi proizvodnje, pa se unutar tih rokova mogu ostvarivati preti ci kod producenata odnosno kod potroaa a. Na taj na in konstruira Marshall pojmove normalne vriednosti i normalne dobiti. Kvazirenta se po njegovoj teoriji pojavljuje samo onda, kad se gospodarsko zbivanje promatra i prosuuje unutar nekog kraeg razdoblja. Kod prosuivanja duljih vremenskih razdoblja kvazirenta iz ezava. Elementu vrieme pridaje Marshall prvorazredno zna enje za prou avanje gospodarskog ~ivota uobe, ali smatra taj elemenat i osobito zamraenim. Marshall je uveo pojam tipi nog poduzea (representative firm) u ekonomsku teoriju, pomou kojeg stvara prielaz izmeu individualisti ke abstrakcije i stvarnosti. Marshall razlikuje u tu svrhu internu i eksternu ekonomiju. Interna se ekonomija bavi prou avanjem pojedinog, izoliranog poduzea, a eksterna prou avanjem ciele jedne grane gospodarske djelatnosti. Proizvodni troakovi ravnote~e ostvaruju se onda, kad se grani ni i prosje ni troakovi proizvodnje poklapaju. Pomou svih navedenih glavnih zasada iaao je Marshall za tim, da obrazlo~i i utvrdi svoju teoriju ravnote~e svih onih elemenata, koji odreuju kolanje dobara. U teoriji novca su glavni Marshallovi originalni prinosi sliedei: prikazao je kvantitetnu teoriju novca kao sastavni dio obe teorije vriednosti. Vriednost je novca s jedne strane funkcije ponude novca, a s druge strane funkcija tra~nje izra~ene prosje nom kupovnom snagom. Marshall to tuma i ovako: Ukupna koli ina novca u kolanju odreuje vriednost svih proizvedenih i u promet stavljenih dobara. Ako ukupnu koli inu tih dobara podielimo s ukupnom koli inom novca u kolanju, dobit emo vriednost novca po jedinici. Ako primjerice svi pojedinci unutar neke gospodarske zajednice dr~e 10% ukupnog novca u gotovini, imat e taj postotak novca vriednost jedne desetine ukupnog godianjeg dohodka te zajednice. Ako se taj postotni iznos gotovine smanji primjerice na 5%, smanjit e se time tra~nja za novcem, pa e se smanjiti i njegova vriednost. Ako se radi o srebrenom novcu, porast e njegova upotreba u industriji, dok e se proizvodnja smanjiti. Pojedinac stvara po stanovitim kriterijima odluku o tom, koliko e dr~ati gotovine kod sebe, nakon ato je uzporedio prednosti raznih oblika imovine. U svojoj teoriji novca izbjegava Marshall pojam brzine kolanja, jer smatra, da taj pojam stvara prevelike komplikacije kod prou avanja problema; razlikovanje stvarnog i nov anog kamatnjaka i zna enje te razlike za konjunkturni krug, kad vriednost novca nije stalna; ustanovljenje uzro ne veze izmeu poveanja opticaja i ciena u savremenom gospodarstvu i odreivanje uloge diskontne stope u tom odnosu; teorija pariteta kupovne snage. Taj paritet odreuje visinu kamatnjaka i volumen razmjene dobara meu dr~avama s papirnatom valutom. Sr~ ove teorije izradio je ve Ricardo u svojoj razpravi: Proposals for an economical and secure currency (London, 1817.). Ciene e se po toj teoriji u obim zemljama uravnote~iti prema odnosu cijena u svakoj od obih zemalja, izra~enom u zlatu; lan ana metoda za izra unavanje indeksnih brojeva; predlog za uvedenje posebnog valutnog sustava, u kojem bi kolao izklju ivo papirnati novac (banknote) s pokriem u dvostrukom standardu zlata i srebra (bimetalizam). Dr~ava bi bila obvezna, da u svako vrieme kupuje i prodaje zlato i srebro po utvrenoj cieni, no tako, da su kod svake kupnje i prodaje zajedno povezane jedna aipka zlata od 100 gr. s jednom aipkom srebra od 2.000 gr. Polazna je to ka ove teorije ve sadr~ana u citiranoj Ricardovoj razpravi, samo s tom razlikom, da je Ricardo preporu ivao monometalizam. priedlog tzv. tabular standarda za izravnanje dugoro nih obveza. Ovim bi se priedlogom imala polu iti stalnost vriednosti svih obveza na temelju kupovne snage. Taj bi se cilj imao ostvariti ili stalnim intervencionim kupnjama i prodajama dr~avnih papira po dr~avi ili pak tako, da bi notna banka morala stalno zamienjivati svaku predo enu joj nov anicu polovicom u zlatu, a polovicom u srebru. Zbog negativne kritike stru nih krugova napustio je Marshall kasnije posljednja dva priedloga. Vriedno je spomenuti Marshallova mialjenja o nekim temeljnim pitanjima nauke o narodnom gospodarstvu, kao ato su: odnos gospodarskih zakona spram prirodnih, ovjek kao objekt nauke o narodnom gospodarstvu, odnos spram klasika i spram historijske akole, zna enje primjene matematske metode te odnos ekonomije spram etike. Odnosna su Marshallova miljenja napose zbog toga, jer se po njima najbolje vidi, koje mu mjesto pripada u krugu raznih smjerova i doktrina. Zakona gospodarskog zbivanja definira Marshall kao izraz ekonomskih tendencija (Principles 1.knj. IV. pogl. ) jednako kao prije njega J.St. Mill. No ujedno odbija Marshall prigovor histori ara, da ekonomski zakoni nemaju zna aj prirodnih, jer su nepromjenljivi te dokazuje, da se i prirodni zakoni mienjaju. Po Marshallu nije tzv. homo oeconomicus predmetom ekonomskog prou avanja, dakle neki tip ovjeka, dobiven abstrakcijom, koji u cielom ~ivotu dosljedno i do krajnosti postupa ekonomski racionalno, nego je predmetom tog prou avanja ovjek, onakav kakav jest, ovjek od krvi i mesa. Ako je pak te~nja za dobitkom u srediatu tog prou avanja, ne biva to zato, jer nauka o narodnom gospodarstvu ~eli biti neki "prirodopis egoizma", nego zato, jer su rezultati te te~nje mjerili u novcu, pa su stoga lakae pristupa ni znanstvenom prou avanju od onih pojava i injenica, koje dolaze od taatine, od osjeaja du~nosti ili od drugih karitativnih odnosno altruisti nih poriva. Za Marshallov odnos spram klasika zna ajna je pored ostalog napose ova njegova izreka: "Nove su teorije dopunile stare, one su ih proairile, razvile i viae puta izpravile; one su im napose davale drugo lice time, da su pojedine to ke predo ivale na druga iji na in; no riedko kad su nove teorije poruaile stare." I ako Marshall priznaje zasluge historijske akole za produbljenje nauke o narodnom gospodarstvu ipak ka~e: "Historija nas u i, da taj i taj dogaaj sliedi tom i tom dogaaju ili s njim koincidira. No poviest nam ne mo~e rei, da li je prvi dogaaj uzrok drugome." Matematske formule su po Marshallovom mialjenju vrlo koristne za teoretsko prou avanje gospodarstva, jer se pomou njih mogu uspjeano tuma iti i zorno prikazati izvjestna detaljna pitanja, no nikad ne mogu te formule prikazati sav zamraeni kompleks gospodarskih pojava. O odnosu ekonomije i etike ka~e Marshall, da nije zadatak nauke o narodnom gospodarstvu, da formulira eti ka pravila, ali "eti ke snage spadaju meu one, o kojima moraju ekonomisti voditi ra una" (Marshall, Principles, Uvod k 1. izdanju). Drugi zna ajni pisac, kojeg mo~emo ubrajati meu neoklasi are je Johan Gustaf Knut Wicksel (1851-1926.). Wicksell je pristaaa teorije grani ne koristnosti kao i Jevons i Marshall, ali odklanja BhmBawerkovu teoriju kamatnjaka. Wicksell dokazuje, da je pogreaan glasoviti Bhm-Bawerkov "trei razlog" za stvaranje kamatnjaka, naime vea izdaanost polu ena primjenom obilaznih puteva proizvodnje, jer da u stvarnosti poduzetnici viae put ostvaruju dobit i primjenom kraih obilaznih puteva. Prema tome odpadaju po Wicksellovom mialjenju i prva dva Bhm-Bawerkova razloga za stvaranje kamatnjaka (razlike u namirivanju sadanjih i buduih potreba te sustavno podcjenjivanje buduih potreba), jer prvi i drugi razlog ne mogu samostalno postojati, ako ne stoji trei razlog. Po Wicksellovom je mnienju Bhm-Bawerkov "trei razlog" za postanak kamatnjaka jedan qui pro quo: BhmBawerk je zamienio stvarni rezultat proizvodnog procesa u izvjestnom razdoblju s maksimalnim prinosom proizvodnje, koji bi se u tom razdoblju mogao u obe postii. Wicksell je, kako izti e Alfred Amonn, dao teoriji grani ne koristnosti njen najsavraeniji izra~aj. On ne analizira grani nu koristnost pojedinog gospodarskog dobra, nego obuhvaa skupnu funkciju koristnosti svih gospodarskih dobara, ato ih pojedinac ~eli nabaviti u danom asu. Grani na je koristnost pojedinog gospodarskog dobra ozna ena viakom skupne koristnosti, koja se polu uje nabavom pojedinog tra~enog gospodarskog dobra. Na taj na in ozna uju stvarne ciene ravnote~u, koja izrazuje stanovitu proporcionalnost izmeu ciena i ocjena grani nih koristnosti za sve tra~ene dione koli ine gospodarskih dobara, kao i izjedna enje po koli ini i po zamjenbenoj vriednosti ukupne koli ine gospodarskih dobara, koja su na tr~iatu prometnuta i svote dionih koli ina, koje je nabavio svaki pojedinac, kao i izjedna enje ukupne vriednosti, koja je prometnuta na tr~iatu spram zbroja vriednosti, koju su u to ulo~ili svi zanimani pojedinci. Ove je odnose ravnote~e Wicksell prikazao algebarskim formulama. Kod kamatnjaka razlikuje Wicksell prirodni i stvarni kamatnjak. Prirodni je kamatnjak onaj, ato ga odreuju ponuda i tra~nja proizvodnih sredstava i produktivitet narodnog gospodarstva, dok je stvarni kamatnjak onaj, koji stvarno postoji na tr~iatu. Razpon izmeu oba kamatnjaka prouzrokuje dizanje odnosno spuatanje ciena, a time i poremeenja ravnote~e u gospodarskom zbivanju. Wicksell je u vezi s time postavio tezu, da svakoj razini ciena odgovara odreena razina kamatnjaka (tzv. Wicksellov proces). I Wicksell se je kod prikazivanja svojih teorija slu~io matematskom metodom. Napose je tvrdio, da se monopolske ciene i dobit monopolista ne mogu protuma iti bez upotrebe matematske metode. Wicksell se je podrobno bavio i problemom poreza te je zastupao glediate, da se pitanje pravedne podjele poreza ne mo~e lu iti od pitanja pravedne podjele dohodaka. Na podru ju socijalne politike bavio se je Wicksell napose problemima alkoholizma i populacije, te je zastupao neomaltu-zijanisti ko glediate. U ovom je pogledu osobito isticao potrebu uvanja narodnog blagostanja. U skupinu znamenitih zastupnika neoklasi nog smjera odnosno kasnog liberalizma spada joa jedan `veanin: Gustaf Cassel (r. 1866.) U mnogim se pitanjima Casselovi nazori podpuno razilaze od temeljnih zasada klasi ne akole. Mo~emo rei, da Cassel spada meu neoklasi are najveim dielom po tom, ato je liberalac, tj. sve se njegove teorije baziraju na postojanju samostalnih, endogenih zakona gospodarskog zbivanja te dosljedno tome ne dozvoljavaju opravdanje bilo kakvom ja em uplitanju dr~ave u gospodarsko zbivanje. Od mnogih se drugih neoklasi ara Cassel odvaja prije svega po tom, ato pojam vriednosti, a prema tome i teoriju grani ne koristnosti izbacuje iz nauke o narodnom gospodarstvu te ato napuata i na elo uzro nosti. Cassel zabacuje onu predpostavku klasi ne teorije, po kojoj se je gospodarski proces prou avao i prosuivao unutar stanovitog vremenskog razdoblja. Njemu je gospodarsko zbivanje u svakom asu neka cjelina, koju treba shvatiti i prosuivati kao cjelinu. Time se Cassel donekle pribli~uje univerzalizmu. Glavne i najzna ajnije Casselove teorije su sliedee: 1. svestrana primjena na ela oskudnosti; 2. njegova teorija ciena, koju on zove teorijom ciena po ravnote~i (equilibrium theory of prices) i 3. njegova teorija dispozicije kapitala. Ta dispozicija kapitalom djeluje u obliku kredita kao zaseban inbenik proizvodnje. Smatrajui, da treba, kao ato smo ve spomenuli, gospodarsko zbivanje promatrati i prosuivati kao cjelinu, zaklju uje Cassel, da se oblikovanje ciena ne mo~e raztuma iti zasebno za pojedinu robu ili za pojedinu potrebu, nego samo tako, da se simultano obuhvate sve inidbe - dielovi dohodaka - pomou kojih se u izvjestnom asu nabavljaju gospodarska dobra, koja poti u ne samo iz proizvodnje tog asa, nego i iz predhodnih stadija proizvodnog procesa. Taj je proces stati ki izjedna en. Polemizirajui s Rodbertusovim pojmom normalnog radnog sata dokazivao je primjerice Cassel, da se vriednost odnosno ciena rada ne mo~e nikad utvrditi zasebno i samostalno, jer ciena radu zavisi uviek od ciene ostalih inbenika proizvodnje, koji su anga~irani zajedno s izvjestnom koli inom rada. Ciene nastaju ukratavanjem ponude i tra~nje na jednoj istoj to ci. U odnosu pak ponude i tra~nje vlada na elo oskudnosti (ograni enosti, Knappheit, scarcity) tako, da ciene ograni uju tra~nju, pa prema tomu i potroanju svakog gospodarskog dobra. Po Casselu su nadalje sve ciene meusobno u odnosu absolutne ravnote~e. Tra~nja, u kojoj dolazi do izra~aja na elo oskudnosti i ciena su po Casselu meusobno funkcionalno povezani. Na elo oskudnosti te odnos ponude i tra~nje ne mogu meutim po Casselovom shvaanju do kraja ni podpuno protuma iti postanak ciena u prakti nom ~ivotu. Tu sudjeluju po Casselovom razlaganju joa sliedei inbenici: na elo diferencialnosti: mjerodavni su troakovi onog poduzea, koje proizvodi uz razmjerno najnepovoljnije uvjete (proairena Ricardova teorija diferencijalne zemljiatne rente). Pri tom je glavni poticaj gospodarske djelatnosti ~elja za polu enjem najveeg mogueg dobitka, a ne te~nja za najveim moguim zadovoljenjem potreba; na elo padajuih prosje nih troakova; na elo supstitucije, posebni na in oblikovanja ciena kod proizvoda, koji su meusobno povezani (na pr. vuna i ovnovina). "Svaka gotova roba - ka~e Cassel - dobiva onu cienu, koja odgovara njenim proizvodnim troakovima ili openitije, svaka tra~nja treba da snosi puni troaak svog namirenja." Pojmom dispozicije kapitalom htio je Cassel obuhvatiti itavo zna enje kredita za produktivitet i razvoj narodnog gospodarstva. Kredit omoguuje poveanje produktiviteta, on je preduvjet za primjenu svih obilaznih puteva proizvodnje, ali je njegov maksimalni iznos ograni en ukupnim postojeim iznosom atednog novca. Preko te granice ne mo~e kredit produktivno djelovati. Stoga zabacuje Cassel svaku inflaciju i svako stvaranje dodatne kupovne snage kao nezrelu pojavu. Stvarni iznos uateda ozna uje absolutnu granicu svake investicione djelatnosti. Casselovo je glediate u tom pogledu u oatroj opreci s teorijom inflatornog kredita Alberta Hahna. Stoga razloga kao i zato, da se polu i ato povoljnija ravnote~a u cjelokupnom gospodarskom zbivanju, zagovara Cassel stabilitet valute i preporu a, da se valutni sustavi ve~u na zlato kao razmjerno najstabilnije mjerilo. Na istoj je osnovi Cassel izgradio i svoju poznatu teoriju pariteta kupovne snage, po kojoj se obseg meunarodne razmjene dobara ravna po paritetu kupovne snage u svakoj pojedinoj zemlji, izra~enoj u standardu zlatne vriednosti. I kamate tuma i Cassel pomou svoje teorije o dispoziciji kapitalom: kamate su ciena, koja se plaa za dispoziciju kapitala. Prema tome je po Casselovom mialjenju promaaena Bhm-Bawerkova teorija a~ije za tuma enje kamata. Daljnja je temeljna zna ajka Casselovog naziranja, da smatra nauku o narodnom gospodarstvu isto kvantitativnom naukom, jer se uviek radi o kvantitativnim odnosima te o operacijama i inbenicima, koji se mogu kvantitativno izraziti. Gospodarska je djelatnost po Casselu dru~tvena pojava, u kojoj uviek dolaze do izra~aja kvantitativne relacije. Gospodarska ravnote~a kao sredianja to ka gospodarskog zbivanja zna i prema tomu istovremeno antiteti no ukratavanje raznovrstnih mjerivih - dakle kvantitativnih injenica. Dosljedno tomu, ne mo~e nauka o narodnom gospodarstvu po Casselovom razlaganju biti kauzalitetna znanost, jer su svi odnosi, koje ona prou ava funkcionalno povezani. Cassel prosuuje gospodarske fenomene kao cjelinu, koja je uzajamno povezana simultanim jedna bama. Dosljedno tomu tuma i Cassel gospodarsko zbivanje prvenstveno sa stati kog glediata, a poslije toga ga prou ava uz predpostavku tzv. jednomjernog razvoja, dakle opet tako, da uzima, da se svi meusobni funkcionalni odnosi razvijaju u istom omjeru. Cassel se slu~i metodom apriorne abstrakcije i dedukcije. Postupnim pribli~avanjem (gradual approximation) i simplifikacijom nastoji on zatim svoje abstraktne konstrukcije pribli~iti istinskim predo bama gospodarskog ~ivota u stvarnosti. Kvantitativnost kao temelj znanosti o gospodarstvu prihvatili su neki pisci (primjerice W.C.Mitchell, Ernst Wagemann), dok ju drugi, a napose pristae subjektivizma odklanjaju (primjerice Ludwig Mises, Fridrik Hayek, Lionel Robbins, W.St. Jevons, Leon Walras, Fridrik Wieser). Pristae Casselovog shvaanja izti u, da je kvantitativna analiza mjerivih injenica najsigurnije sredstvo za iztra~ivanje cikli kih kretanja gospodarskih pojava. Protivnici pak dokazuju, da kvantitativna analiza ne zna i niata za nauku o narodnom gospodarstvu, jer se tu radi o zakonima i pravilnostima, koje su uzro no povezane. Pri tom treba meutim imati pred o ima, da je ve Karlo Menger, bez sumnje jedan od najiztaknutijih i najdosljednijih subjektivista, utvrdio, da pored subjektivnih temelja gospodarstva postoje i objektivni temelji, naime gospodarske koli inske relacije (ein wirtschaftliches Mengenverhltnis) izmeu gospodarskih dobara i potreba, koje se upotrebom tih dobara imaju zadovoljiti. Da je taj odnos kvantitativne prirode priznao je dakle ve i Karlo Menger. Nema sumnje, da su gospodarski odnosi kvantitativni, ali oni nisu izklju ivo kvantitativni. Oni su jednako i funkcionalni, ali opet nisu izklju ivo funkcionalni. Da oni nisu ni izklju ivo kvantitativni ni izklju ivo funkcionalni vidi se mo~da najbolje po tom, ato u njima dolazi bez sumnje do izra~aja djelovanje zakona uzroka i u inka. Ta pak injenica izklju uje svako podpuno kvantitativno odnosno podpuno funkcionalno naziranje. S istog se razloga ne mo~e ni pojam vriednosti posve ukloniti iz nauke o narodnom gospodarstvu, kako to hoe Cassel, jer je vriednost rezultat izvjestnih uzro no povezanih odnosa, koji stvarno postoje u gospodarskom ~ivotu. Stoga se ne mo~e pojam vriednosti ukloniti iz nauke o narodnom gospodarstvu, kao neki abstraktni pojam, koji bi bio proizvoljno unesen u fenomenologiju gospodarstva. Schumpeter izti e takoer prednost pojma funkcije nad pojmom uzro nosti. "Pojam funkcije - ka~e on - ato ga je matematika bri~no izradila, ima jasan, od svake sumnje slobodan sadr~aj, dok pojam uzro nosti nema takav sadr~aj." Ova zasada ima, ini nam se, dosta problemati nu vriednost. Mo~e se naime prigovoriti i jednom i drugom shvaanju. Funkcija tuma i, mo~e se rei, u prostoru, uzro nost u vremenu. Svaki od oba pojma odnosi se na druge dimenzije. Ne mo~e se bez daljnjeg dokazati, da su doista jedino funkcija i funkcionalnost sigurni i slobodni od sumnje, a uzro nost da uviek dozvoljava razne sumnje. Jer ono, ato je dokazano posljedica ne esa ne dozvoljava sumnju, osim ako se na elno svagdje postavi teza: post hoc, ergo propter hoc, a taj prigovor baa nije osobito uvjerljiv. Samo pak postojanje funkcionalnog odnosa ostavlja joa uviek otvorenim pitanje o razlozima, zbog kojih postoji funkcionalni odnos in concreto. Ako je utvreno postojanje funkcionalnog odnosa, onda tim joa nije niata re eno o razlozima postojanja te meusobne zavisnosti, dok samo postojanje te zavisnosti joa ne mo~e izklju iti postavljanje pitanja o razlozima postojanja funkcionalnog odnosa. Primjenjujui problematiku funkcije na Casselovu teoriju treba primietiti, da su postojanje funkcionalnog odnosa kod oblikovanja ciena opazili ve Cournot i razni predstavnici psiholo~ke akole. Casselov je na in razlaganja bez sumnje veoma zanimljiv. I nema sumnje, da ciena na kraju krajeva djeluje kao neki grani ni okvir potroanje. Meutim nam se ipak ini, da otud ne sliedi, da se ciene formiraju s izklju ivom svrhom, da ograni e potroanju. Ne valja zaboraviti, da se funkcionalni odnos izmeu tra~nje i ponude odnosno razpolo~iva koli ina gospodarskih dobara uviek javlja simultano za vei broj raznih dobara. Ta pak injenica djeluje bez sumnje takoer na sve funkcionalne odnose, koji se istodobno pokreu i razvijaju. A osim toga je oblikovanje ciena bez sumnje proces, koji se odvija unutar stanovitog vremena, a ne mo~e se ozbiljno tvrditi, da funkcionalni odnos postoji u vremenu, jer se pojam funkcie pojmovno ne mo~e primieniti na proces, koji se odvija u vremenu. Po naaem su mialjenju najuvjerljiviji i najvriedniji, i ako mo~da nisu najzna ajniji oni dielovi Casselove ekonomske teorije, koji se odnose na potrebu postojanja jednog stabilnog valutnog standarda u meunarodnoj razmjeni dobara, a i u nacionalnom gospodarstvu kao i njegovi nazori o paritetu kupovne snage i o tom, da je ukupna investiciona djelatnost trajno ograni ena iznosom stvarno postojeih slobodnih nov anih kapitala (uateda). Marshallovi u enici i sljedbenici bave se najviae produbljivanjem njegovih teorija ili pak izpituju primjenu tih teorija na probleme prakti ne gospodarske politike. Ovamo spadaju: Marshallov nasljednik na katedri u Cambridgeu A.C. Pigou (r.1877.), zatim H.D. Henderson, Edwin Cannan (1861-1935.), D.H. Robertson, Lionel Robbins, John Maynard Keynes (roen 1883.) i Maurice Dobb. Pigou se je napose bavio podrobnijim izgraivanjem Marshallove teorije o producentovom i potroaa evom preti ku, te primjenom Marshallovih teorija na probleme prakti ne gospodarske politike. Pigou je pri tom osobito razvio postulat gospodarske po~eljnosti (economic desirability), koja se sastoji iz po~eljnosti maksimalnog blagostanja. Otud sliedi po Pigouovom mialjenju, da e dano blagostanje (wealth) dati tim veu materijalnu dobrobit (welfare), im e biti ravnomjernije razpodieljeno. Cannan je nadomjestio uobi ajenu podjelu dohodaka po inbenicima proizvodnje podjelom u dohodke od rada i dohodke od kapitala te je prou avao elemente, koji djeluju na podjelu jedne i druge vrste dohodaka. Po obsegu i samostalnosti koncepcije najviae je izaaao na glas od Marshallovih u enika airom svieta John Maynard Keynes (od g. 1943. lord Keynes). Keynes smatra, da se neograni eni individualizam ne mo~e odr~ati u suvremenom gospodarskom ~ivotu i da razne konzekvencije, koje je klasi na odnosno liberalna teorija povla ila sa temelja neograni enog individualizma predstavljaju jedan pogreani eksces. Temeljna je Keynesova koncepcija, da u gospodarskom zbivanju danaanjice, a joa viae u onom sutraanjice, moraju doi do izra~aja socialne pobude. Pri svemu tom ostavlja meutim i Keynes te~nju za zaradom, odnosno te~nju za sticanjem novca (money-making, money-motive) neizbje~ivim izhodiatem i vrhovnim ciljem gospodarske djelatnosti ovjeka uobe. Po tom se vidi, da i Keynes nije posvema slomio ideolo~ki okvir klasi ne odnosno neoklasi ne teorije, i ako je bez sumnje od svih pripadnika Cambridgeske akole najviae iaao za tim, da humanizira, etizira i socijalizira temeljne misli jedne i druge akole. U sa~etom, programatskom okviru prikazao je Keynes najvei dio svojih temeljnih misli i smjernica u kratkoj razpravici: The end of laissez-faire (Kraj laissez-fairea, London, 1926.), a primjenu je tih svojih programatskih misli Keynes obairno razradio napose u svom Traktatu o novcu (A treatise on money, London, 1930.) i u Oboj teoriji o zaposlenosti, kamatima i kapitalu (A general theory of employment, interests and money, London, 1935.). U spomenutoj razpravi daje Keynes sliedee programatske smjernice za usavraenje postojeeg dru~tvenogospodarskog poredka: 1. airenje i ja anje polusamostalnih gospodarskih tiela unutar dr~ave. Pod tim tielima razumieva Keynes odvojene autonomne organizme po uzoru koncepcija srednjeg vieka; 2. treba ne samo razlikovati nego i organizirati gospodarsku djelatnost po na elu, da su stanovite gospodarske djelatnosti tipi no socijalne, a druge tipi no individualne (technically social - technically individual) i 3. svaka suvremena dr~ava mora voditi sustavno odreenu i jasno usmjereno populacionisti ku politiku, koja mora biti udeaena po jednoj od sliedeih smjernica: da li je po~eljno, da pu anstvo raste ili da nazaduje ili da ostane stacionarno. Provedbu druge temeljne smjernice zamialja Keynes prije svega tako, da se dr~ava nema uplitati u one vrste gospodarske djelatnosti, ato ih ve vrae pojedinci, pa da i ona vrai malo bolje ili malo slabije od pojedinaca, nego da dr~ava poduzme takve poslove gospodarske djelatnosti, ato ih pojedinci uobe ne vrae - sve to pod predpostavkom, da se radi o djelatnostima, koje zna e obe koristni napredak spram dosadaanjeg stanja. Konkretno pak se taj cilj ima provesti u prvom redu promialjenim nadzorom nad valutom i kreditom po nekoj srediatnjoj dr~avnoj ili javnoj ustanovi i sustavnim pribiranjem statisti kih podataka o kretanju gospodarskog ~ivota. U drugu ruku ima dr~ava vraiti stalan nadzor nad atednjom i investicijama. Pri tom izti e Keynes da ove reforme ne diraju u bitnu zna ajku kapitalizma, "da je on naime ovisan i bitno povezan sa stremljenjem pojedinaca za zaradom i sa ljubavlju za novac kao glavnim polugama gospodarskog stroja". Na taj e se na in po Keynesovom shvaanju razviti jedan korigirani, upravljani kapitalizam. "Dr~im - veli Keynes - da kapitalizam uz mudru upravu mo~e vjerojatno djelotvornije slu~iti polu enju gospodarskih ciljeva, negoli bilo koji drugi sustav, koji dosad mo~emo imati u vidu, i ako je kapitalizam sam u sebi u mnogome pun priepornih elemenata. Odnos izmeu atednje i investicija odlu uje po Keynesovom shvaanju o razvoju ciene, obsegu proizvodnje i obsegu zaposlenosti. Primjenom spomenutih metoda, a napose sustavnim djelovanjem centralne nov ani ne banke i njenim nadzorom nad atednjom i investicijama ostvarit e se optimalni odnos u obliku optimalne ravnote~e svih elemenata gospodarskog zbivanja. Odluku o tom, ato se ima smatrati po~eljnom odnosno potrebnom intervencijom dr~ave u gospodarsko zbivanje stvorit e, kako misli Keynes narodno predstavniatvo. Na taj na in donosi narod putem svojih politi kih predstavnika odluku o tom, ato se ima smatrati interesom zajednice i kako daleko se~e taj interes. Time je po Keynesovom shvaanju izklju ena mogunost, da se narodu u vidu interesa zajednice nametne neato, ato stvarno ne predstavlja takav interes. Ili drugim rie ima politi ka kontrola ima dati protute~u gospodarskom intervencionizmu dr~ave. U duhu ovih smjernica sastavio je Keynes i svoju osnovu za stabilizaciju valutnih odnosa u svietu po svraetku sadanjeg rata. Glavne su to ke ove osnove sliedee: 1. stvaranje jedne meunarodne obra unske banke; 2. voenje meunarodne trgovinske politike u svim dr~avama svieta po istim na elima; 3. upravljana podjela proizvoda u cielom svietu, napose uvedenje i podr~avanje takve politike ciena, koja e braniti proizvoa e i potroaa e od izvanrednih oscilacija na tr~iatu i 4. davanje dugoro ne i srednjero ne kreditne pomoi svim dr~avama, koje trebaju takvu pomo. Kredite imala bi dati meunarodna obra unska banka iz fonda, koji bi se imao stvoriti prinosima svih dr~ava odnosno njihovih srediatnjih nov anih banaka, za lanjenih kod meunarodne obra unske banke. Na podru ju teorije novca zagovara Keynes sustav upravljane papirnate valute. Obrazlo~enje mu za to daje u prvom redu injenica, da takav valutni sustav stvarno ve postoji u veem dielu civiliziranog svieta, a osim toga ima razloga, zbog kojih je nemogu povratak zlatnom standardu, koji predstavlja - kako Keynes ka~e - jednu barbarsku relikviju. Prigovori umjerenih branitelja zlatnog standarda, naime 1. da je zlato neizbje~ivo potrebno za izravnanje salda plaevnih bilanca, 2. da se pod okriljem zlata mogu vraiti razni eksperimenti bez napuatanja okvira predaje i 3. da se moraju uzeti u obzir i interesi proizvoa a zlata - nisu po Keynesovom mialjenju bitni. Ponovno uvedenje zlatnog standarda u predratnom obliku zabacuje Keynes i zbog toga, ato valja uzeti u obzir pitanja stabilnosti ciena, kredita i zaposlenosti, a ti se problemi ne mogu uspjeano rieaiti upotrebom zlatnog standarda. Ako se pak uzmu u obzir ovi inbenici postojat e pravilni poticaj za to, da obseg investicija dostigne onu razinu, na kojoj e ciene proizvodnih dobara u savezu s o ekivanim dobitkom dovesti u pribli~nu ravnote~u grani nu produktivnost kapitala i kamatnjaka. Ili drugim rie ima obseg investicija odreuju psiholo~ki uvjeti ponude kod industrije, koja proizvodi investiciona dobra, zatim stanje povjerenja s obzirom na o ekivanu dobit, psiholo~ki elemenat davanja prednosti gotovini te koli ina novca u kolanju. Na opisani na in dr~i Keynes, da se mo~e ostvariti trajno puno zaposlenje (full employment) i to tako, da ukupna kupovna snaga, ukupna proizvodnja, ukupna atednja i ukupna svota investicija budu stalno na optimalnoj razini i u optimalnom meusobnom odnosu ravnote~e. Nema sumnje da se ovakvo stanje mo~e ostvariti jedino sustavnom i dalekose~nom intervencijom dr~ave na gospodarskom podru ju, a ta djelatnost dr~ave mora prije ili kasnije dovesti do likvidacije tr~ianog gospodarstva i do ostvarenja prinudnog gospodarstva odnosno obskrbnog gospodarstva u smislu i u duhu kolektivisti kih postulata. Keynes doduae ne stvara ovakvih zaklju aka. U citiranoj razpravi: Kraj laissez-fairea on je svoja razlaganja sa~eo ovako: "Naa je zadatak, da izgradimo takvo dru~tveno uztrojstvo, koje e biti, ato je mogue djelotvornije, a da kraj toga ne povriedi naae poimanje o zadovoljavajuem na inu ~ivota... Potreban nam je niz novih vjerovanja, koja prirodno izviru iz iskrenog izpitivanja naaih osjeaja u odnosu s injenicama stvarnosti." Profesor Rpke temelji svoju kritiku Keynesove teorije punog zaposlenja u glavnom na sliedeim zasadama: kod suzbijanja se gospodarskih kriza i depresija uviek radi o prilagoivanju na stanovite poremeaje gospodarske ravnote~e. To se prilagoivanje ne mo~e vraiti shematskim zahvatom dr~ave, ve zato, jer takav zahvat uniatava tr~iatno gospodarstvo uobe; neko obenito puno zaposlenje ne mo~e se nikad polu iti, jer gospodarsko zbivanje nije jedno ni jedinstveno. Ono nije - kako slikovito tuma i Rpke - jedno jezero, ija se razina mo~e spuatati i dizati jednom jedinstvenom mjerom, nego je skup veeg broja jezera, koja esto nisu meusobno izravno povezana, te se stoga njihova razina ne mo~e izravnati jednim jedinstvenim zahvatom. tzv. po etno palenje (Initialzndung, pump-priming), koje je potrebno za ostvarenje jedne povoljne gospodarske konjunkture ne mo~e osigurati trajno puno zaposlenje, ve e dr~ava morati u tu svrhu pribjegavati mjerama prinudnog gospodarstva (Zwangs-wirtschaft). samo podr~avanje neke konjunkture prosperiteta izaziva poremeaje ravnote~e gospodarstva iznutra. Teorija je konjunkture ve izpitala te poremeaje te ih pripisuje djelovanju tzv. na ela akceleracije (Ubersetzungsprinzip, exceleration principle). To na elo zna i, da se tokom razvoja konjunkture razni inbenici pod uplivom jednakih konjunkturnih uvjeta razvijaju raznomjerno, ime se stvaraju nejednakosti i izazivaju poremeaji. sve dotle, dok se politika punog zaposlenja vodi upotrebom ekspanzije kredita bez inflacije ne dolazi do poremeenja u stvaranju i u podjeli dohodaka, jer je poveanje opticaja novca kompenzirano poveanjem proizvodnje. U tom e se stadiju moi polu iti sveobi prosperitet. No ovo stanje ne mo~e biti trajno. Daljnji razvoj ovakve politike vodi naime neminovno do inflatornih kredita, pa prema tome i do inflatornih poremeaja. U tom stadiju postoje za dr~avu samo tri mogua rieaenja: 1. vraenje manje potrebnih odnosno nepotrebnih javnih radova; 2. daljnja ekspanzija kredita pod cienu otvorene, izravne inflacije i 3. umjetno smanjivanje kupovne snage, kako bi se tim na inom namaknula sredstva za daljnje javne investicije. U tu svrhu treba povisiti poreze, razpisivati dr~avne zajmove ili se mora umjetnim na inom smanjiti potroanja. Keynesova teorija kroni ne krize tr~iatnog gospodarstva (mature economy theory) nije po Rpkeovom mialjenju to na, jer struktura i usmjerenost tr~ianog gospodarstva varira i mo~e u velikom stupnju varirati prema tome, u kojem e obsegu ljudi kultivirati zadovoljavanje onih potreba, koje se namiruju gospodarskim dobrima tzv. tercialne proizvodnje (tzv. beni d'ocio - kako ih je nazvao talijanski ekonomista Luigi Einaudi). S ovih razloga zaklju uje Rpke, da puno zaposlenje predstavlja jedan gospodarskopoliti ki cilj, koji je neprovediv, baa tako kao da se tra~i od dr~ave da zajam i svakom graaninu punu prehranu (Vollernhrung) ili puno odievanje (Vollbekleidung) ili punu razonodu (Vollbelustigung). Opravdan je i provediv samo zahtjev, da dr~ava poma~e pojedince u stanovitom obsegu i uz odreene uvjete u polu enju tih ciljeva, koji su ina e prepuateni stremljenju samih pojedinaca. Izpravna je politika - ka~e Rpke - ona, koja se trudi, da smanji nepostojanost i labilnost naaeg u gomilu pretvorenog, proletariziranog i centraliziranog dru~tva putem decentralizacije, deproletarizacije i time, da ljudima vrati smisao za samostalno obskrbljivanje i za sticanje vlastni tva te poja a zdravi, srednji stale~ pa time polu i popuatanje napetosti unutar narodne zajednice tako, da e biti osposobljena, da izdr~i i najte~e udarce bez panike i bez padanja u biedu. Puatamo zasad po strani razmatranje o zna enju i vriednosti Rpkeovih smjernica za po~eljni i potrebni razvoj sadanjih gospodarskih i socialnih odnosa, o emu e joa biti govora. }elimo samo naglasiti, da nam se ini, da njegova kritika ne pogaa sasvim to no ono, ato je mislio Keynes. Rpke polazi s glediata, da je full employment neprovediv ak i u kolektivisti kom sustavu, pa da je prema tomu ciela ta teorija promaaena. Meutim smo vidjeli, da Keynes ne zamialja provedbu svojih teorija primjenom pune etatizacije niti ~eli zagovarati neograni enu i nekontroliranu svemo dr~ave u sferi gospodarskog zbivanja. Keynes ~eli odreeni dio gospodarske djelatnosti prelo~iti na neke autonomne organizme unutar dr~ave, koje e stvoriti inbenici dosadanje proizvodnje i razpodjele, a njihov e se rad kretati u okviru tr~iatnog gospodarstva bez izravnog utjecaja dr~ave. Keynes, drugim rie ima ne ~eli likvidirati tr~iatno gospodarstvo, ve ~eli samo u okviru tog gospodarstva likvidirati ili oslabiti djelovanje onih inbenika, koji predstavljaju nezdrav i negativan eksces individualnog egoizma. Isto e tako po Keynesovom shvaanju gospodarskopoliti ka intervencija dr~ave imati svoju adekvatnu protute~u u politi koj (parlamentarnoj) kontroli svih onih krugova producenata, potroaa a i svih ostalih skupina interesenata, kojih se intervencija dr~ave ti e. Dakle i ovdje ne mo~e dr~ava vraiti svoju vlast onako kako nae zgodnim - samovoljno i neograni eno. Nama se ini, da je temeljna zna ajka Keynesovog naziranja u tom, da je njime u injen pokuaaj sinteze opre nih polova: individualizma i kolektivizma i to tako, da je iz svakog od njih izlu eno ono, ato je po Keynesovom shvaanju nezdravo i atetno, a pridr~ano ono, ato je zdravo i koristno. Negativne su komponente individualizma po Keynesovom shvaanju ekscesivni egoizam i te~nja za stvaranjem monopola, dok su negativne komponente kolektivizma neograni eni, sveobuhvatni i nekontrolirani etatizam, zatim nezdrava, negativna nivelacija i uniatavanje pobude pojedinca. Nama se ini, da se Keynesovim umovanjem na neki na in zatvara krug putovanja ljudske misli kroz nekoliko stoljea: od finalizima srednjeg vieka preko racionalnog individualizma novog vieka natrag prema finalizmu. Ovoj te~nji odgovaraju zaklju ne izreke u viaeput citiranoj Keynesovoj razpravi: The end of laissez faire: "Naa je problem u tom, da treba stvoriti takvu socialnu organizaciju, koja e biti ato je najviae mogue djelotvorna, a da pri tom ne vriea naae poimanje o zadovoljavajuem na inu ~ivota... Nama treba nov sklop vjerovanja, koji prirodno izvire iz iskrenog prosuivanja naaih vlastitih unutarnjih osjeaja u odnosu spram injenica vanjskog svieta." Skolastika je, kako smo vidjeli, tra~ila te~iate za prosuivanje gospodarskog ~ivota u odnosu zemaljskog ~ivota ovjeka spram njegovog svrhunaravnog cilja. Stoga je skolastika prosuivala sve odnose gospodarskog ~ivota s teleolo~kog, finalisti kog glediata. Racionalizam novog vieka tra~io je te~iate za prosuivanje gospodarskih odnosa u samom ovjeku i u uzajamnom odnosu ovjeka spram ovjeka. Rezultati su racionalizma na jednoj strani pojam politi ke i gospodarske slobode, a na drugoj pozitivizam. Pozitivizam nalazi u pozitivnom pravu i u stvarnom postojeem ureenju gospodarskih odnosa ono i onako rjeaenje tih odnosa, koje najbolje odgovara stvarnim ~eljama i odnosima ljudi. Ekstremno je shvaanje slobode individua dovelo do toga, da se je sloboda identificirala s pojmom punog, egocentri nog individualizma, s pojmom grubog i neobuzdanog egoizma pojedinca, dok je ekstremno shvaeni pozitivizam doveo u filozofiji do Hegelovog aksioma, da je sve, ato je stvarno razumno, a sve ato je razumno, da je stvarno, a u pravu do shvaanja, koje je formulirao ve Hobbes, da je sve ato dr~ava propiae pravo i da van toga odnosno mimo toga ne postoji i ne mo~e postojati nikakvo pravo. Razumljivo je da su ovi i sli ni ekstremni nazori izazvali stanovitu reakciju i da su se neki noviji i najnoviji mislioci, a meu njima i Keynes vratili ili pribli~ili teleolo~kom i finalisti kom glediatu ~elei odbaciti iztaknute ekstremne nazore, a napose negativne posljedke tih nazora za gospodarsku problematiku. Mo~emo rei, da se u tom pogledu Keynesovo umovanje kree na istoj crti s nazorima njegovog u itelja Marshalla i mnogih drugih predstavnika neoklasi ne akole: tra~i se sinteza onog racionalizma, kojim su prodahnuti nazori klasi ne akole sa socialnim motivima, ato ih u sve veoj mjeri pokree savremeni ~ivot. Treba meutim primietiti, da identificiranje individualizma s egoizmom nije sasvim to no. Individualizam nije tellquelale evanelje egoizma. Ne mo~e biti sumnje o tom, da individualizam sadr~i u sebi i stanovite pobude, koje nijesu egoisti ne prirode. Tako je primjerice zadovoljstvo, ato ga ovjeku pru~a samostalno stvaranje individualisti ne ali nipoato egoisti ne prirode, a jednako motivi taatine, osjeaja du~nosti, nacionalna sviest te osjeaj skrbi za najbli~e nemaju bar prete~nim dielom neki egoisti ni korjen. U tom se pravcu mo~e prigovoriti Keynesu kao i mnogim drugim piscima, da manje viae poistovjeuju individualizam i egoizam. S druge strane valja priznati da napred spomenuta ekstremna pozitivisti ka naziranja posveuju krajnji etatizam, po kojem je dr~ava zvana i ovlaatena, da se mieaa u sve poslove ~ivota pojedinca, te je svaka njena odluka izpravna kao pravoriek vrhovnog suda. Bastiat je izhodiate i zna aj ovakvog etatizma izvrstno kombinirao ovako: L'etat - c'est la grande fiction, a travers la quelle tout le monde se fforce de vivre aux depends de tout le monde. Valja meutim primietiti, da u pogledu nastojanja oko stvaranja neke sinteze u Keynesovom smislu nisu svi neoklasi ari jedinstveni. L.Robbins je primjerice ostao kod antiteze: individualizam - kolektivizam i dr~i, da je sinteza neprovediva i da se jedino radi o dilemi, da li e prevladati individualisti ko ili kolektivisti ko na elo. "Stekao sam uvjerenje - ka~e Robbins - da je sinteza individualizma i kolektivizma jedna temeljna zabluda, jedan ignis fatuis koji vodi u mo varu biede, nepravde i razmirica i da svaki ovjek dobre volje mo~e sada kao i prije no ato se je pojavio suvremeni romanticizam samo da bira izmeu kolektivizma i liberalizma. Mogu jedino dopustiti da oni, koji se nadaju druga ijem rieaenju, to nisu u inili zato, ato nemaju dobre volje, da postupaju druga ije ili zato ato nemaju izkustva. Robbins je glavno te~iate problematike gospodarstva polo~io prvenstveno na objektivne elemente: scarcity of means i alternative application (nedostatnost sredstava i raznolikost upotrebe) te je time subjektivne elemente - samog ovjeka kao nosioca gospodarske djelatnosti stavio poneato u pozadinu prou avanja. Na kraju treba iztaknuti, da baa kao ato nije izpravno, ako se individualizam identificira s egoizmom, a pozitivizam i etatizam s absolutnim despotizmom dr~ave, isto tako nije izpravno, ako se misli, da pojam slobode sadr~i u sebi opravdanje te~nje individuuma za anarhijom. Da prika~emo, koliko se pojam slobode mo~e razli ito definirati te mu se mo~e pridavati dosta razli it sadr~aj bit e dovoljno citirati dvije definicije pojma slobode, koje su dali Motesquieu i Emil Faguet u razmaku jednog stoljea. Montesquieu definira ovako: "Sloboda je pravo initi sve ono, ato zakoni dozvoljavaju, a ako bi kojem graaninu bilo dozvoljeno initi ono, ato zakoni zabaranjuju, ne bi viae bilo slobode, jer bi i svi drugi imali isto pravo." A na drugom mjestu ka~e Montesquieu: "Politi ka sloboda u graanina je onaj duhovni mir, ato proizlazi od mialjenja, ato ga svatko ima o svojoj sigurnosti; a da bi se imala ta sloboda treba vlada da bude takva, da se jedan graanin ne treba bojati drugog graanina." Emil Faguet definirao je pak pojam slobode ovako: "Spoznaja slobode je od svih najviae zamraena, jer sloboda nije i ne mo~e biti drugo ve ravnote~a izmeu raznih oblika despotizma, koju je vrlo te~ko postii i odr~ati: despotiziam je naime u ovom ili onom obliku prirodno stanje dru~tva." Razumije se, da bismo za pojam politi ke i gospodarske slobode mogli navesti joa niz razli itih definicija. Sve bi nam one manje ili viae dokazivale, da se taj pojam uviek kree u okviru stanovitih dosta vrstih ograni enja i da se u njem odrazuje te~nja oko stvaranja i u vraivanja stanovite ravnote~e izmeu proturje nih poriva pojedinaca unutar organizirane dru~tvene zajednice i protiv presizanja te zajednice. Za nas je napose pou na Montesquieuova definicija, jer poti e od savremenika Adama Smitha, koji je dobro poznavao Montesquieuova djela te je Smithu o igledno lebdio pred o ima onakav pojam slobode, kako ga je formulirao Montesquieu. Neoklasi ari se pak, napose Marshall i Keynes u neku ruku opet vraaju onom i onakvom shvaanju pojma gospodarske slobode, kakvo su imali osniva i klasi ne akole. Odklanjajui slobodu u smislu ekstremnog liberalizma, ato ga je razvilo XIX. stoljee oni tra~e onu liniju i onaj okvir, koji e uskladiti interese pojedinca i njegovu neuniativu ~elju za zaradom s izvjestnim eti kim ciljevima, koje treba da ostvaruje zajednica, ali opet uz suglasnost pojedinca, kojih se ta socijalna djelatnost ti e i njihovih predstavnika. Mogli bismo rei, da je zajedni ka crta svih neoklasi ara neki optimisti ki idealizam. Marshall je taj idealizam liepo izrazio u svom nastupnom predavanju na sveu iliatu u Cambridgeu g. 1885. sliedeim rie ima: "Moja e najdra~a ambicija biti, a i najviai cilj, da u granicama svojih snaga i danih mi sposobnosti poveam broj onih, koje Cambridge, majka jakih ljudi, bistrih glava i topla srca aalje u sviet, da posvete bar jedan dio svojih snaga uklanjanju dru~tvene biede, koja ih okru~uje: odlu ne, da ne smalaksaju, dok nisu u inili, ato je u njihovoj moi, da odkriju, koliko je mogue ostvariti sve mogunosti jednog boljeg i sreenijeg ~ivota." Ta je crta idealizma dalje izraena u Pigoutovom pojmu gospodarske po~eljnosti (economic desirability) pa i u Keynesovoj teoriji punog zaposlenja (full employment). Taj se pak idealizam opet u neku ruku susree ili mo~da ak usklauje s idealizmom Adama Smitha. Glavna je razlika valjda u tom, da je Smith o ekivao, da e optimalni socijalni status proizai iz slobodnog djelovanja onih sila, koje pokree individualizam, dok neoklasi ari ~ele djelovanje sila pokretnica individualizma korigirati i ako ne posve nadomjestiti djelovanjem nekih socijalnih, dakle prvenstveno altruisti nih pobuda. Keynes je tu misao formulirao malo druga ije time, ato je rekao, da se klasi na teorija temelji na stanovitim preautnim predpostavkama, koje u stvarnom ~ivotu nisu nikada ili su riedko kad izpunjene. Ukoliko se pak te preautne predpostavke ostvare, stupa na snagu klasi na teorija - to priznaje i Keynes. Meu glavne sljedbenike neoklasi ne akole u Njema koj spada Henrik Dietzel (r. 1857.) I Dietzel tra~i sintezu finalisti kog i pozitivisti kog shvaanja gospodarskih odnosa te je tu sintezu formulirao ovako: "Vrhovni cilj gospodarske politike mora biti taj, da se s jedne strane postigne onaj maksimum narodnog blagostanja, koji se uz dane uvjete mo~e ostvariti, a s druge strane da gospodarski ~ivot naroda te e ato je mogue stalnijim tokom." 7. Matematska akola `kola gospodarske ravnote~e Matematska je akola ili to nije akola gospodarske ravnote~e srodna psiholo~koj akoli po tome, ato postavlja subjektivnu ocjenu koristnosti u srediate svog prou avanja, a razlikuje se od psiholo~ke akole u prvom redu po tome, ato stvara upotrebom matematskih formula sliku stati ki uravnote~enog gospodarstva na temelju stanovitih abstrakcija, koje predpostavlja bez obzira na stvarnost, dakle bez obzira na to, da li se ta slika poklapa sa stvarnoau ili ne. Treba odmah naglasiti, da se glavna zna ajka matematske akole ne sastoji u upotrebi matematskih formula odnosno geometrijskih figura kao takvih, jer se tim formulama kao metodom slu~e i drugi pisci, koji ina e ne pripadaju akoli gospodarske ravnote~e. Glavna je zna ajka matematske akole u tome, ato ona, kako ka~e Gonnard primjenjuje matematsku analizu na prou avanje gospodarskih pojmova i pojava. Otud proizlazi, da su nazori akole gospodarske ravnote~e problemati ni s dvie strane: ponajprije s toga, ato se temelje na subjektivnom sudu o vriednosti, a zatim stoga ato operiraju s abstrakcijama bez obzira na injenice stvarnosti. Meu predhodnike matematske akole spadaju svi oni pisci, koji su po eli upotrebljavati matematske formule kao pomono sredstvo za spoznaju odnosno za prikazivanje gospodarskih pojava. Ovamo idu Canard, Augustin Cournot, Antun August Walras, Stanley Jevons, Herrmann Heinrich Gossen, Karlo Menger, Georg Franz August grof Buquoy (1781-1851.) i W.Launhardt. Utemeljitelj je akole gospodarske ravnote~e bio Leon Walras (18341910.), profesor sveu iliata u Lausanneu po emu je ta akole prozvana i lozanskom akolom. Meu glavne predstavnike ovog smjera spadaju Walrasovi nasljednici na katedri u Lausanni: Vilfredo Pareto (1848-1923.) i Pietro Boninsegna te Maffeo Panteleoni (1857-1924.), Enrico Barone (1859-1924.), R. Auspitz i R.Lieben, Irving Fisher (r. 1867.), Francis Ysidro Edgeworth (1845-1926.), E.Antonelli, Divisia, Colson, Laurent, Ricci, Srbin Kosta Stojanovi (1867-1921.), Slovenac Vladimir Furlan (r. 1886.), a donekle spada joa ovamo i Josip Schumpeter (r. 1883.) i Ladislav Bortkiewicz (r. 1868.) Temeljnu predpostavku matematske teorije izrazio je Leon Walras ovako: "Suatina je iste politi ke ekonomije, da je to teorija, koja odreuje ciene u predpostavljenom re~imu absolutno slobodne utakmice." To nije mo~emo temeljne zna ajke i predpostavke ove teorije ozna iti ovako: 1. postojanje gospodarske jedinice - ovjeka, koji ~eli u svim gospodarskim inima ostvariti maksimalnu koristnost za sebe (homo oeconomicus). Tu maksimalnu koristnost zovu pristaae matematske akole ofelimitetom. Kako vidimo, hedonisti ko je na elo jedno od glavnih polaznih to aka matematske akole kao i u psiholo~koj akoli; 2. predpostavlja se postojanje stanovite koli ine robe, koja ima stanovitu, obenito priznatu koristnost i 3. predpostavlja se, da postoji sustav zamjene dobara i to posredovanjem tr~iata, koje djeluje po zakonu podpuno slobodne utakmice. Gospodarska se djelatnost u stvarnosti tim viae pribli~ava predpostavljenom na elu gospodarstvenosti i ofelimiteta im je ta djelatnost u veoj mjeri utemeljena na logi nom razsuivanju i im se eae ponavlja (na elo ponavljanja). Ideal predstavlja u tom pogledu tzv. homo oeconomicus. Walras i neki drugi sljedbenici ove akole smatraju ofelimitet mjerivom veli inom. Irving Fisher, Vilim Lexis, Vilfredo Pareto, Vladimir Furlan i Aleksandar Bilimovi utvrdili su nasuprot tome, da se ofelimitet ne mo~e mjeriti, jer je izraz subjektivne vriednosti. Polo~aj je isti kao kod osjeaja razli itih stupnjeva topline: mo~emo ustanoviti i osjetiti razliku topline, ali ne mo~emo izmjeriti veli inu razlike. Naprotiv se mogu ra unski utvrditi i prikazati tzv. indeksne funkcije, mo~e se naime matematskom formulom izraziti, da je stanoviti ofelimitet vei ili manji od drugog ofelimiteta. Polazei s ovakvog subjektivnog shvaanja utvrdio je Edgeworth u djelu: Mathematical psychics tzv. linije preferencije i linije indiferentnosti. Svaka gospodarska jedinica mo~e naime za razli ita gospodarska dobra odrediti razli ite to ke ofelimiteta, koje ozna uju ofelimitet, ato joj ga pru~aju ta razna dobra. Spajanjem tih to aka dobivamo liniju preferencije. Isto tako mo~e svaka gospodarska jedinica odrediti sva ona gospodarska dobra, koja joj pru~aju jednaki ofelimitet. Spoj svih tih to aka daje liniju indiferentnosti. Pareto je pak pokuaao da izvede linije preferencije i indiferentnosti na temelju objektivnih elemenata izkustva, a ne na temelju subjektivnog ocjenjivanja. Po Paretu su ukusi (gusti) i zapreke (ostacoli) oni temeljni inbenici, koji odreuju gospodarsku djelatnost ovjeka, te se linije preferencije i indiferentnosti imaju prikazati na tom temelju. Svaki in gospodarske djelatnosti donosi sa sobom izvjestno pomicanje ofelimiteta. To se pomicanje odrazuje ili u samom gospodarskom dobru (obrt i industrija) ili u prostornom polo~aju gospodarskog dobra (prometu) ili u vremenu (kamati i diskont). Pareto to naziva preoblikovanjem (transformazione) gospodarskih dobara u materiji, prostoru ili vremenu. Iz ovih se predpostavki izvodi prva temeljna zasada matematske teorije, naime: sve veli ine, koje dolaze do izra~aja u gospodarskoj djelatnosti i to po etna koli ina razpolo~ivih gospodarskih dobara, zavrana koli ina razpolo~ivih gospodarskih dobara, ciene, indeksne funkcije, nastale na temelju ustanovljene linije indiferentnosti i koli nik proizvodnje (tj. koli ina inbenika proizvodnje sadr~ana u jedinici transformirane robe) su istodobno meusobno zavisne. Sinteza se gospodarske djelatnosti mo~e polu iti samo onda, ako se uzmu u obzir sve meusobne zavistnosti, koje istodobno postoje i djeluju. Druga temeljna zasada matematske teorije odreuje sadr~aj gospodarske ravnote~e, koja je izra unata uz predpostavku podpuno slobodne utakmice i to ovako: uz navedenu predpostavku su sve komponente gospodarske ravnote~e, naime po etne i zavrane koli ine razpolo~ivih gospodarskih dobara, ciene, koli nik proizvodnje i indeksne funkcije stalno u gibanju ali tako, da su jedna be gospodarske ravnote~e stalno izjedna ene. Stanje podpuno slobodne utakmice ostvaruje onaj maksimalni ofelimitet, koji se uobe mo~e ostvariti. To pak zna i, da se od tog stanja ne mo~e niata oduzeti, a da se time ne bi smanjio ofelimitet bar jedne jedinice unutar ocienjene cjeline. Radi ocjene spomenutih dviju temeljnih zasada matematske teorije moramo se vratiti na indeksne funkcije, tj. na pitanje, kako se stvaraju sudovi o intenzitetu i izboru pojedinih potreba. U tom je naime sadr~ana glavna komponenta za stvaranje i podr~avanje gospodarske ravnote~e i svih jedna bi, koje ju prikazuju. Odnosni je proces bez sumnje subjektivne prirode, kako je opazio ve Jevons kad je gospodarstvo definirao kao ra un ugodnosti i muke (a calculus of pleasure and pain). U tom je glavni prigovor cieloj matematskoj teoriji, jer ona ~eli sve gospodarske pojave prikazati kvantitativno i izmjeriti ih, a operira s psihi nim veli inama (intenzitet potrebe, koristnost dobara), koje se ne daju izmjeriti. Izbor, izvraen na temelju uzporeivanja intenziteta pojedinih potreba jedini je pouzdani hedonimetar, kako ka~e Bilimovi. A na temelju izbora potreba po intenzitetu nastaje stanoviti redosljed potreba, ime se izpravlja ili bar donekle izpravlja glavna pogreaka lozanske akole. Na koji se na in mo~e taj redosljed, koji je nastao izborom, matematski izraziti prikazuje Bilimovi sliedeim primjerom: Uzimamo, da postoje samo dvie vrste robe A i B, koje predstavljaju potrebe u izvjestnom asu i samo etiri subjekta, koji ~ele namiriti te dvie potrebe. Uzimamo nadalje, da prva dva subjekta imaju po etiri A, a druga dvojica po etiri B. Sva etvorica imaju, tako uzimamo, istu skalu potreba i to ovako: A1>B1>A>2B2>A3>B3 ... To zna i, da maksimum zadovoljstva predstavlja za svakog od ove etvorice nabava odnosno potroaak od 2A + 2B, za kojim e svaki od etvorice te~iti. Ponuda i tra~nja izjedna it e se tako, da e 1A biti jednak 1B, tj. 1A i 1B predstavljat e istu jedinicu vriednosti. Ozna eni maksimum zadovoljstva polu it e spomenuta etvorica tako, da prva dvojica moraju prodati po 2A, a kupiti po 2B, a druga dvojica moraju prodati po 2B, a kupiti po 2A. Ukupna e tra~nja prema tomu iznositi 4A, a ukupna ponuda 4B. Na taj e na in na tr~iatu biti polu ena ravnote~a. Iz ovog prikaza zaklju uje Bilimovi sliedee: 1. ciene se odreuju na onoj visini, na kojoj se izjedna uje ponuda svake robe s tra~njom za njom; 2. inbenici, koji odreuju ciene su djelomice subjektivni (broj subjekata koji sudjeluju u razmjeni i njihove skale potreba), a djelomice objektivni (zaliha roba kod svakog subjekta). Svi ti inbenici odreuju istodobno veli inu ponude i tra~nje, ciene, obseg prometa i sastav potroanje. Ove su pak pojave kao posljedice uzro no povezane s navedenim subjektivnim i objektivnim inbenicima kao uzrocima, dok su istodobno meusobno funkcionalno povezani; 3. zbog te je povezanosti narodno gospodarstvo sustav, koji se u normalnom stanju nalazi u kineti noj ravnote~i. Ve iz ovog se primjera jasno vidi, koliko je konstrukcija matematske teorije daleko od stvarnosti odnosno, koliko je predo avanje stvarnosti upotrebom te teorije neobi no komplicirano. Bjelodano je naime, da se u stvarnosti uviek radi o nerazmjerno veem broju subjekata, koji su istodobno zanimani na nabavi i razmjeni gospodarskih dobara i da se uviek radi o nabavi odnosno o izmjeni daleko veeg broja gospodarskih dobara. Daljnju komplikaciju unosi u gospodarski proces stvarnosti pojava, da dva gospodarska dobra i ako izpunjavaju dvije ~elje vrlo razli itog intenziteta mogu za pojedinca imati posve jednaku vriednost, ako on mo~e posve slobodno birati izmeu jednog i drugog dobra. Pored Pareta pokuaao je i Irving Fisher ukloniti prigovor subjektivnosti od matematske teorije time, da je nastojao izmjeriti grani nu koristnost novca na temelju statisti kih podataka o potroanji te je na taj na in htio utvrditi pravilnu stopu progresije dohodarine. Glavne su pak pozitivne zna ajke matematske teorije u tom, ato je ona 1. dualisti na (Bilimovi), tj. uvodi u problematiku gospodarstva subjektivni element - ovjeka kao i objektivni elemenat - relativno riedka materijalna sredstva; 2. ato pravilno formulira zakon oblikovanja ciena, tj. ciene se odreuju na onoj visini na kojoj se izjedna uju ponuda i tra~nja i 3. ato spaja sve elemente gospodarskog zbivanja u jedan mehanizam prometnog gospodarstva, u kojem su sve komponente kauzalno, a ujedno i funkcionalno povezane. Kvantitativnost svih odnosa gospodarskog zbivanja izra~ena je nizom simultanih jedna bi, kojih mora biti toliko, koliko ima nepoznanica. Sinteza funkcije i uzro nosti, kako ju provodi teorija gospodarske ravnote~e, predstavlja bez sumnje velik napredak i spram klasika i sli nih nazora, koji su uglavnom utemeljeni na na elu uzro nosti kao i spram onog smjera, koji je zapo eo s Cournotom tezom o postojanju funkcionalnog odnosa izmeu ponude i tra~nje s jedne strane te ciene s druge. Kraj svega toga ne mogu se ukloniti dva ponajglavnija nedostatka matematske teorije i to: 1. njena hipoteti nost - ona stvara, kako smo vidjeli, zaklju ke na temelju stanovitih abstraktnih predpostavki (postojanje podpune slobode utakmice), a osim toga ona se sviestno i dosljedno ograni uje na isto gospodarske inbenike, dok u stvarnosti sudjeluju u gospodarskom zbivanju uviek stanoviti izvangospodarski inbenici, koji imaju izvangospodarske uzroke (skala potreba, zaliha proizvodnih inbenika, tehni ki koli nici itd.). Ove inbenike matematska teorija ne uzima u obzir niti ih mo~e uzimati u obzir. Ovu je zna ajku matematske teorije Charles Gide zgodno ilustrirao sliedeim rie ima: "Matematska teorija je mlin, koji pretvara u braano ~ito, koje mu se donosi, ali ostavlja otvorenim pitanje, koliko vriedi to ~ito." Ovi su nedostatci matematske teorije valjda glavnim razlogom, ato su neki pisci zauzeli glediate, da se cjelokupno gospodarsko zbivanje ne mo~e protuma iti i prikazati nizom jedna bi i formula nego da se to mo~e uspjeano u initi samo za stanovite slu ajeve ili komplekse unutar gospodarskog zbivanja. Tim su putem poali napose F.Y. Edgeworth i Alfred Marshall. Marshall je izticao, da matematska teorija mo~e vrlo to no i zorno protuma iti i prikazati pojedine dielove gospodarske stvarnosti, ali nikad cielu stvarnost. Stoga je Marshallu matematska teorija prvenstveno jedno pomagalo za jasno prikazivanje gospodarskih pojava i odnosa. Edgeworth je pak smatrao, da su pojave gospodarskog ~ivota suviae slo~ene, a da bi se mogao o njima postii podpuno siguran sud primjenom bilo koje metode. Do tog je zaklju ka doaal Edgeworth - i to je osobito zna ajno - unato  toga, ato se je u svojim spisima vrlo opairno bavio problematikom mjerivosti raznih fenomena: koristnosti (eti ka vriednost), algebarskim odnosno diagramatskim odreivanjem gospo-darske ravnote~e, vjerojatnosti (belief of probability), o evidnosti (evidence) i gospodarske vriednosti (index numbers). Posebno mjesto zauzima u matematskoj teoriji Josip Schumpeter, ukoliko ga mo~emo ovamo ubrojiti. On prikazuje u djelu: Wesen und Hauptinhalt der theoretischen Nationalkonomie (Leipzig, 1908.) proble-matiku gospodarstva sa stati kog glediata, a u djelu: Theorie der wirtschaftlichen Entwicklung (Leipzig, 1912.) sa dinami kog glediata. Schumpeter umuje ovako: Ako promatramo gospodarsko zbivanje u stacionarnom stanju mo~emo najto nije prou avati meusobne odnose i zavistnosti pojedinih gospodarskih veli ina, a poato se te veli ine mogu izraziti brojkama, mogu se ti odnosi to no prikazati kao neki ra unski zadatak. S ovog razloga primjenjuje Schumpeter matematsku teoriju i njene rezultate. Meutim uvia i on, da se ovim putem, naime izpitivanjem stacionarnog gospodarstva ne mo~e protuma iti stvarnost. Stoga mo~e izpravnu sliku stvarnosti dati samo onakvo prou avanje, koje uzima u obzir injenicu, da je gospodarstvo po svojoj biti dinami no. Prema tomu ima prou avanje gospodarstva primjenom predpostavljene stati nosti uglavnom samo tu svrhu, da se iz dinami nog kretanja gospodarskog zbivanja precizno izljuate stanovite abstraktne pravilnosti, koje se bez toga ne bi mogle to no odrediti. Temeljne su zna ajke dinami nog gospodarstva po Schumpeterovom shvaanju sliedee: bitni je inbenik za financiranje gospodarstva novo stvaranje kredita a ne stvaranje uateda; poduzetnikova je nagrada glavni podstrek gospodarskog napredka; kamati od glavnice su ulomak poduzetni ke nagrade te predstavljaju dinami an inbenik kao i sama poduzetni ka nagrada; kamati ne nastaju prvenstveno od atednje, nego u prvom redu od konjunkturnih dobitaka; gospodarske su krize pravi izra~aj dinamizma postojeeg gospodarskog poredka; skupna se to na slika stvarnog narodnog gospodarstva mo~e dobiti samo tako, da se ono najprije analizira sa stati kog, a odmah zatim s dinami kog glediata. Rezultat e biti spoznaja o postojanju gospodarskog napredka. I Aleksandar Bilimovi spada donekle meu predstavnike matematske teorije. Po njemu su glavne zasluge matematske teorije u sliedeem: 1. ato izvodi sve gospodarske pojave iz istodobnog djelovanja raznih subjektivnih i objektivnih elemenata, po emu je ta teorija dualisti na, 2. ato spaja sve spomenute elemente i sve gospodarske odnose, koji otud proizti u u jedan sklop: mehanizam prometne privrede, u kojem su svi dielovi meusobno povezani. Tu uzajamnu povezanost dokazuju predstavnici matematske teorije, kako smo vidjeli, nizom simultanih jedna bi, kojih mora biti toliko, koliko ima nepoznanica i 3. ato je pravilno formulirala zakon ponude i tra~nje i to ovako: ciena se robe odreuje na onoj visini, kod koje se ponuda robe izjedna uje s tra~njom za njom. Grafi ki prikaz razvoja ponude i tra~nje daju dvie krivulje, a sjeciate tih krivulja ozna uje cienu, kako se ona oblikuje na slobodnom tr~iatu. Ovako oblikovana ciena ostvaruje ravnote~u ponude i tra~nje. Meutim se i Bilimovi u stanovitom pogledu odvaja od matematske teorije. Njen dualizam ozna uje on njenom velikom prednoau. Bilimovi odklanja naime svaku monisti ku teoriju u znanosti o gospodarstvu tj. svaku onu teoriju, koja uzima u obzir ili samog ovjeka - subjekt ili samo gospodarska dobra te tvrdi, da gospodarsko zbivanje ima dualisti ki zna aj, pa stoga mo~e biti izpravna samo ona gospodarska teorija, koja uzima u obzir i subjektivni i objektivni elemenat. Meutim priznaje Bilimovi, da matematska teorija ipak ne mo~e izra unati ciene, kakve su u stvarnosti - in concreto - jer za to nema dovoljno podataka, a sve da ih i ima opet to ne bi bilo mogue, jer je broj jedna bi i nepoznanica prevelik, a da bi se one sve mogle rieaiti. Stoga nastoji suvremeni smjer matematske teorije pribrati ato viae konkretnih broj anih podataka o kretanju gospodarstva primjenom simptomatsko-statisti ke metode. Prema tomu je po Bilimovievom mialjenju dinamizacija sheme glavni problem suvremene matematske teorije tj. primjena te teorije na promjenljiva stanja gospodarstva. Do toga se rezultata mo~e doi uzporeivanjem razli itih moguih gospodarskih ravnote~a. Cassel je u tu svrhu izradio svoju teoriju jednomjerno napredujueg gospodarstva (gleichmssig fortschreitende Wirtschaft). Drugim putem nastoje polu iti isti rezultat neki ameri ki pisci kao Henry Loodwel Moore (Synthetic economics, New York, 1929.), W.Mitchell (The backword art of spending money and other essays, New York i London, 1937.) i Henry Schultz (1893-1939.). Polaznom to kom svojih prou avanja uzimaju ovi pisci Marshallovu izreku: "Kvalitativna je analiza izvraila najvei dio svog zadatka ... viai i te~i zadatak kvantitativne analize mora ekati na polagani porast temeljite, realisti ne statistike." Moore je izgradio teoriju sinteze stati kog i dinami kog glediata napose upotrebom tzv. trenda, tj. linije razvoja pojedinih kompleksa gospodarskih odnosa, pojava i zbira pojava. Cilj ovog nastojanja definirao je Moore ovako: 1. simultane se jedna be imaju upotrebiti u svrhu, da se izrazi usklaenje proizvodnje, kapitalizacije i razpodjele, 2. primjena se ove matematske sinteze ima proairiti na dinamiku gospodarstva, pri emu se sve promjenljive veli ine u temeljnim pojavama prosuuju kao funkcije vremena i 3. primjena sinteze ima se proairiti joa dalje tako, da se jedna bama daju konkretni, statisti ni oblici. Uz ove je zna ajke sintetska ekonomija ujedno i deduktivna i induktivna, dinami na, pozitivna i konkretna. Schultz pak smatra 1. da postoji stanovita rutina u ponaaanju ljudi kao tra~ilaca gospodarskih dobara, 2. da su statisti ki podatci o potroanji i o cienama takvi, da se u njima odrazuje ta rutina tra~nje i 3. da ona nepoznata teoretska funkcija tra~nje mo~e biti pribli~no utvrena upotrebom razli itih empirijskih krivulja. Ovi pisci a napose Mitchell i Moore ne pridavaju va~nosti uzro nosti, ve je ~ele zamieniti metodom sinteze. Bilimovi dr~i nasuprot tome, da baa ova teorija sinteze predstavlja zanimljiv pokuaaj sjedinjenja kauzalno-teoretske i simptomatsko-statisti ke struje u teoriji o gospodarstvu. Salin a i mnogi drugi pisci iznose dva temeljna prigovora matematskoj teoriji: 1. da je ona uglavnom samo neki iztan ani, profinjeni izdanak psiholo~ke teorije te da prema tome i matematska teorija po iva na subjektivnim temeljima, koji su daleko od ~ivotne stvarnosti i 2. da matematska teorija mo~e mo~da prili no to no protuma iti gospodarsko zbivanje uz predpostavku re~ima slobodne utakmice kao i u slu aju postojanja podopunog monopola, ali da nikako ne mo~e uspjeano protuma iti organizirano gospodarstvo danaanjice, utemeljeno na na elu upravljane utakmice, niti mo~e protuma iti one gospodarske odnose, koji rezultiraju od djelovanja gospodarskog imperializma. Na ove prigovore treba prije svega primjetiti, da kao ato smo ve vidjeli predstavnici matematske teorije, a napose njeni osniva i ni neidu za tim, da svojom teorijom objasne stvarnost. Oni operiraju a izvjestnim obeljudskim svojstvima i isto ekonomskim kategorijama, za koje predpostavljaju, da gospoduju u cielom gospodarskom zbivanju i u svim gospodarskim odnosima ovje anstva. Mislimo da nitko od predstavnika ovoga smjera nije poricao, da 100% homo oeconomicus ne postoji nigdje u stvarnosti, niti je tko od njih poricao, da postoje politi ki imperializam i utjecaj sile kao elementi, koji mogu svojim djelovanjem ometati, skretati a povremeno i ukloniti djelovanje isto ekonomskih kategorija. Matemati ari tvrde samo to, da e se uz stanovite predpostavke gospodarsko zbivanje kretati u odreenoj zakonitosti, kojoj su oni dali odreeni matematski odnosno geometrijski izraz. Uostalom ni prigovor subjektivizma nije, kako smo vidjeli, podpuno umjestan, jer je matematska teorija bar djelomice dualisti na. To uvia i sam Salin, kad ka~e, da valjda nijedna englezka ekonomska teorija nije doala toliko blizu stvarnosti, koliko Marshallova razlaganja. Deviacije u gospodarskom zbivanju, koje su posljedak djelovanja sile (Machtverhltnisse), ili politi kog imperializma ne mogu - tako nam se bar ini - nikad dokazati, da ne postoje stanoviti zakoni gospodarstva baa kao ato ni u obi nom ~ivotu ne mo~e nerazumno postupanje pojedinaca oboriti izpravnost razumnog postupanja tj. onog postupanja koje je obenito priznato i dokazano razumnim. Openito mo~emo zaklju iti, da je hipoteti nost temeljna odlika matematske teorije u pozitivnom i u negativnom smislu. U pozitivnom zato, jer joj je uspjelo zorno i to no prikazati djelovanje isto ekonomskih kategorija i zakona - da ato uz stanovite predpostavke - a u negativnom smislu opet zato, jer je o evidno, da se temeljne hipoteze matematske teorije nikako ne poklapaju sa stvarnoau. Radi toga je vriednost rezultata matematske teorije za tuma enje stvarnosti ipak na kraju krajeva bar djelomice problemati na. Zajedni ka je zna ajka psiholo~ke, neoklasi ne i matematske teorije u tom, da su izgraene na hedonisti kom na elu i to je jedan od temeljnih prigovora, ato ga tim teorijama postavljaju predstavnici drugih teorija, a napose neki pristaae kolektivizma. Te~nja svakog ovjeka oko toga, da si poboljaa standard ~ivota odnosno da polu i maksimalno zadovoljstvo sredianja je to ka cjelokupnog prosuivanja tih akola. Potrebno je stoga da se bar neato pobli~e pozabavimo pojmom i zna enjem hedonizma. Hedonisti ko na elo daje ovjeku bez sumnje temeljni poticaj u ~ivotnoj borbi. Kao neki stalni korelat prati taj poticaj stvarala ko stremljenje ovjeka, koje je utjelovljeno u radinosti. Dok god nema dru~tvene zajednice te ovjek ~ivi izolirano, hedonisti ki se cilj o ituje i o~ivotvoruje posve individualno i egocentri no. ovjek ostvaruje hedonisti ki cilj sam iz sebe i sam za sebe. im se pojavi dru~tvena zajednica situacija se mienja iz temelja: ovjek je kod ostvarivanja hedonisti kog cilja ovisan od drugih i upuen na druge - oni mu mogu smetati ili koristiti. Time se hedonisti ki cilj u neku ruku socijalizira. Njegovo ostvarenje nije viae nipoato samo stvar pojedinca i ako se - razumije se - i dalje radi o probitku pojedinca. Na elo hedonizma sadr~i uostalom u sebi obenito dvie suprotne mogunosti: ili ide pojedinac za tim, da polu i stanoviti maksimum zadovoljstva bez obzira na to, da li drugi pojedinci mogu polu iti isti stupanj zadovoljstva odnosno da li mogu uobe postii zadovoljstvo jednake vrste ili ide pojedinac za tim, da nijedan drugi pojedinac ne postizava i ne mo~e postii vee zadovoljstvo, no ato ga on sam postizava ili mo~e postii. Napredovanjem kulture dobiva hedonisti ki cilj sve obilniji sadr~aj. A ujedno raste i sazrieva napredovanjem kulture spoznaja kod ljudi, da je zadovoljstvo pojedinca neminovno vezano na zadovoljstvo odnosno bar na mogunost rada i ~ivota brojnih drugih pojedinaca. Napredak kulture donosi bez sumnje sa sobom sve obilnije izpunjavanje sadr~aja ~ivota. To pak proairenje sadr~aja ~ivota dolazi do izra~aja u sve ja em svladavanju prirodnih sila, prostora i vremena, ato sve zahvaljujemo napredovanju tehnike. Svladavanje je prostora i vremena temeljna zna ajka kulturnog napredka ovje anstva. Prostor se sve viae suzuje, a vrieme izpunjuje sve bogatijim sadr~ajem. U srednjem se je vieku primjerice upotrebom konjske sprege moglo u jednom danu prevaliti najviae kojih 120-150 km, dok se danas ta ista udaljenost mo~e zrakoplovom prevaliti za svega 15 minuta. Hedonisti ki se cilj prema tomu poja ava u prvom redu uzporedo s napredovanjem kultura. On dakle nije tek neki potencirani egoizam nego je korelat napredka kulture. `to viae opa~a se, kako smo ve iztaknuli, da se baa uslied tog napredovanja hedonisti ko na elo transformira: na mjesto bezkompromisnog individualizma i egoizma stupa spoznaja o meusobnoj povezanosti sva ijih pojedina nih probitaka. Posve druga ije izgleda problem, ako se hedonisti kom na elu a priori suprotstavi suprotno na elo odricanja. Ono postavlja zasadu, da emo biti tim zadovoljniji, im emo se viae odrei zadovoljenja potreba. Ovakvo gledanje djeluje u gospodarstvu negativno te prosuuje i cielo gospodarsko zbivanje negativno. Sve filozofije i religije, koje daju ovjeku neki transcedentalni cilj zastupaju ovakvo glediate u veem ili manjem obsegu. To je ideologija stanovitih filozofskih struja klasi ne Gr ke, budizma, a donekle i kraanstva. To je i logi no: ako su naime sve radosti zemaljskog ~ivota samo prolaznog zna aja, ne mo~e gospodarska djelatnost uobe imati neko primarno zna enje. Otud dolazi, da skolastika i sli ne struje kraanske filozofije nisu kako smo vidjeli, pridavale gospodarskoj djelatnosti ni pribli~no onoliku va~nost koliku joj pridaje racionalisti ka filozofija novog vieka. U tom je smislu doista imao pravo Georges Sorel, kad je tvrdio, da nazori kraanstva ne mogu biti mjerodavni za prosuivanje danaanje gospodarske problematike, jer je kraanstvo, a napose prvotno kraanstvo prosuivalo probleme gospodarstva izklju ivo s glediata potroanje. Spram svih onih opet, koji osuuju hedonizam kao izraz egoizma, koji stvara socijalnu nepravdu i posveuje nemoral u gospodarskom zbivanju treba primietiti sliedee: egoizam je bez sumnje jedno biolo~ko nagonsko na elo, svojstveno prirodi ovjeka. Ono se o ituje kao nagon za samoodr~anje i kao nagon za odr~anjem vrste. Kao biolo~ko se na elo prema tomu ne mo~e egoizam izlu iti iz prirode ovjeka, jer bi to zna ilo ili uniatavanje ljudskog roda ili stvaranje nekog novog bia bitno razli itog od ovjeka. Prva je tendencija o evidno protuprirodna i samoubojita, a druga o evidno neprovediva. Osim toga ne valja zaboraviti, da egoizam nije istovjetan s podpuno primjenjenom gospodarskom racionalnoau, kako se to esto misli. Nasuprot emanacije se egoizam viaeput oatro sukobljuju s postulatima ekonomske racionalnosti. Povlaatene kaste, nasljedno vlastni tvo pojedinih povlaatenih porodica i sli ne pojave su bez sumnje rezultat djelovnja ekstremnog egoizma, koji ~eli zadr~ati izvjestnu gospodarsku snagu i preko trajanja vlastitog ~ivota. Znamo, da je napredak kulture manje viae podpuno eliminirao ove pojave, a isto tako znamo, da te~nja za odr~anjem izvjestnih gospodarskih povlastica unutar vlastite obitelji kroz nekoliko generacija nije veim dielom dala pozitivne rezultate s ekonomskog glediata. Kad pak djelovanje egoisti nih poriva prestaje prestankom vlastitog ~ivota dolazi samim tim uviek do stanovitog preslojavanja gospodarskih snaga od jedne generacije na drugu. Ono ato je pojedinac stekao za sebe, ne mo~e on zadr~ati u svojoj vlasti preko smrti, niti to mo~e sigurno i neokrnjeno predati nekom drugom, koji e opet kroz itav ~ivot ostati u jednakom povlaatenom gospodarskom polo~aju. S druge pak strane znamo, da baa egoisti ni porivi vode veoma esto do takvih gospodarskih ina, koji su s ekonomskog glediata neracionalni, te ruae baa onaj cilj postizavanja blagostanja, koji su u ekonomskom smislu atetni i skop ani s gubitcima. Egoizam i gospodarska racionalnost ne idu dakle nipoato usporedo, ve se u svom djelovanju vrlo esto kri~aju i sukobljavaju. To nam dovoljno dokazuju mnoga opa~anja iz svakodnevnog ~ivota. Nema sumnje, hedonizam i gospodarska racionalnost imaju svoj korjen u egoizmu pojedinca. No po svom sadr~aju i po svom djelovanju egoizam se bitno razilazi od ekonomske racionalnosti. Stoga se ne mo~e dokazati niti da je egoizam pojedinca onaj inbenik, koji, da tako ka~emo, demoralizira gospodarsko zbivanje i stvara socialnu biedu, niti se mo~e dokazati, da je gospodarska racionalnost izklju ivo potencirani izra~aj egoizma pojedinca. Djelovanju se egoizma u gospodarskom zbivanju mo~e bez sumnje mnogo toga prigovoriti ali ne samo s eti kog glediata nego i sa glediata gospodarske racionalnosti. I time je prigovor egoizma svakako izgubio vrlo mnogo od svoje oatrine. ( Prva i druga stranica rukopisa nisu sa uvane. Zato je uvod nekompletan (nap. prirei-va a). V.Othmar Spann: Die Haupttheorien der Volkswirtschaftslehre, Leipzig, 1926. str.3. Hamurabijev je zakonik odkriven u Suzi (Iran) g. 1897-1899. po francuskoj arheoloakoj ekspediciji koju su vodili supruzi Dieulafoy, a tekst je prvi odgonetao arheolog, dominikanac V. Scheil. Tekst je napisan na stupu od crnog diurita valjkastog oblika klinovim pismom, akadijskim (isto no semitskim) jezikom i okomitim slogom, a sadr~i 282 , od kojih cca 20 manjka. Njema ki prijevod s komentarom kao i zbirka pronaenih isprava iz starog babilonskog i staro asirskog razdoblje (2200-1200. pr.Kr.) objelodanjeni su u zbirci Kohler-Ungnad: Hamurabis Gesetz (Leipzig, 1903-1923; 6 svezaka). Kralj Hamurabi (vladao od g. 2250-2195, a po drugoj verziji od 2130-2188. pr.Kr.) najglasovitiji je predstavnik starobabilonske dinastije od 11 vladara, koji su vladali od prilike izmeu g. 2322. i 1933. pr.Kr. Savremena orijentalistika dijeli povijest Babilonije u 11 razdoblje (od g. 3003-200 pr.Kr.) i to: sumersko (od prilike 2200 pr.Kr.), staro akadijsko (izmeu 2700 i 2600 pr.Kr.) starobabilonsko (od 2200-1800 pr.Kr.), elamitsko, staroasirsko (oko g. 2200-2000 pr.Kr.), srednjebabilonsko i srednjeasirsko (od prilike od g. 1500-1200 pr.Kr.), hititsko, subarajsko, novoasirsko (800-700 pr.Kr.), i novobabilonsko (od 700-200 pr.Kr.). Naa se prikaz odnosi u glavnom na gospodarske prilike u razdoblju izmeu g. 2200 i 1500 pr.Kr. Hamurabi je mo~da Kralj Amraphel starog zavjeta (Geneza 14), koji je gradio Kulu babilonsku. U ispravama se najviae spominju hramovi boga `amaaa (boga sunca) i boga Marduka (zaatitnika grada Babilona). O polo~aju ~ena u starom Babilonu vidi studiju Dra. Janka Oberakog: Socijalni polo~aj ~ena po Hamurabiju u odnosu prema Mojsijevom zakonu, Zagreb 1940. U ispravama se kamati esto ugovaraju ovako: 12 aekela na jednu minu srebra. Poato je mina imala 60 aekela, to je kamatnjak ugovoren sa 20%. - Mo~da je za zajmove dane po upravama hramova boga amaa postojao i neki drugi pogodovni kamatnjak. U nekim se naime ispravama vie put spominje samo kamatnjak hrama boga amaa bez oznake kamatne stope. Samo u jednoj je ispravi (zbirka Kohler-Ungnad IV.sv. ispr. 855. str. 92.) Taj kamatnjak hrama boga `amaaa ozna en sa 1 ae (sitni novac) na 1 aekel i 15 ae mjese no (?), ato bi odgovaralo kamatnjaku od pol posto mjese no ili 6% godianje. No ovo tuma enje smatramo nesigurnim. Geschichte und Kritik der Kapitalzinstheorien (4. izd. Jena 1921.) V.Kohler-Ungnadova zbirka III. sv. str. 109. Stara dr~ava od g. 3400-2100, srednja od 2100-1500 g., nova od 1500-525 pr.Kr. kad je Egipat postao perzijskom pokrajinom. V.Mombert Paul: Geschichte der Nationalkonomie (Jena, 1927) str. 8. 2 Mojsije 22, 24; 3 Mojsije 25, 36; 5 Mojsije 23, 20; psalam 15, 5; Ezekijel 18, 8, 13, 17; 22, 12; poslovice 28, 8. Za biljeku u rukopisu nema podataka (nap. prir.) Politika I. knjiga V. poglavlje - "jer onaj je po prirodi rob koji mo~e biti pod vlaau drugoga, pa zato i jest pod vlaau drugoga". U djelu Die Lebensauffassung der griechischen Philosophen und das Ideal der innerean Freiheit (Jena, 1915 str. 55) V.Gomperz l.c. str.44 Isp. Heraklitovu izreku (fragmenat 67): "Bog je i dan i no, ljeto i zima, rat i mir, sitost i glad, ali se on i mijenja jednako kao vatra koju kad je pomijeaana s dimom svaki ozna uje po svom mirisu." Usp. i ovu izreku Heraklitovu: Sunce je svakog dana novo (fr. 6). Za Boga je sve lijepo, dobro i pravedno; tek ljudi smatraju jedno nepravednim a drugo pravednim (fr. 102). O nauci fiziokrata v. str. 240-256. Babelon tuma i ovu reformu druga ije naime da je njome podvostru ena te~ina drahme tj. didrahma (dvostruka drahma od 8.73 g. te~ine) postala je drahmom. Ovo bi zna ilo sni~enje svih dugova na polovicu, ako je ujedno odreeno plaanje po te~ini novca a u novoj nominalnoj vrijednosti. Babelon izvodi ovo tuma enje iz Aristotelovog djela: Atenski ustav. V.Gonnard: Histoire des doctrines monetaires. (Paris, 1935.) I. svezak str. 21. Citat u Aristotelovoj Politici I. knjiga VIII. poglavlje (str. 1256b). Seljak Strepsijad zadu~en i propao domialja se po uputi sofiste Sokrata, na inu kako e pred sudom onemoguiti podizanje tu~be za plaanje duga. On e naime sa zrcalom u zgodnom asu zapaliti tu~bu tako da se viae nee moi pro itati tekst. Zatim zamialja, da e uz pomo tesalske vra arice skinuti nou mjesec s neba i sakriti ga kod sebe. Tako e izbjei plaanju kamata na dug jer se kamati obra unavaju mjese no a mjeseca nee biti. Ovaj nam primjer ujedno pokazuje kako Aristofan izvrgava ruglu neozbiljnu fantasti nost sofisti kih argumentacija. Velik ulomak "oblaka" u prijevodu Kolomana Raca odatampan je u knjizi Senc-Rac: Primjeri iz gr ke knji~evnosti na hrvatskom prijevodu, II. izd. Zagreb, 1909. str. 180-200. Zbor izmeu treeg i etvrtog ina: " esto smo opazili u naaem gradu, da se s dobrim i poatenim graanima postupa kao sa starim i novim novcem. Nikako naime neemo starog novca i ako je on bez primjese i najbolji od sviju ato dokazuju komadi tog novca, koji su jedini savraeno iskovani te ih svagdje u Gr koj i u inozemstvu ve po zvuku osobito cijene; mi ali dajemo prednost u najnovije vrijeme iskovanom mjedenom novcu, koji ne vrijedi sasvim niata (ponhr clkia) v. Gonnard; l.c. str. 29. Ulrich von Wilamowitz-Moeallendorff: Platon sein Leben und seine Werke, III. izdanje, Berlin, 1929; str. 167. Platon se rodio u veoma uglednoj staroj plemikoj atenskoj porodici te je po ocu bio u rodu s kraljem Kodrosom, a po majci sa Solonom. Ime Platon dao mu je Sokrat ili po airini prsiju ili po airokom na inu razlaganja, dok se je prvotno zvao Aristokle. Odgojen prema svom stale~u (gimnastika, glazba) posveti se Platon najprije pjesniatvu, a onda glazbi. Prvi mu je u itelj filozofije bio, kako je ve spomenuto, Kratilos, pristaaa Heraklitov, a oko g. 408 pr.Kr. postane u enikom Sokratovim. Tragi noj parnici protiv Sokrata nije prisustvovao, sprije en boleau. Poslije Sokratove smrti (g. 399) odputuje Platon najprije u Megaru, drugu Eukliju, osniva u megarske filozofske akole, a zatim u Egipat, Siciliju, Veliku Gr ku i Kirenu. U Sirakusi se je sprijateljio s Dionom aurjakom tiranina Dioniza I. i pokuaao ostvariti reformu njegove dr~ave po svojim nazorima. U tom nije uspio te je izgleda ak dospio u robstvo, iz kojeg ga je iskupio neki prijatelj na sajmu robova u Egini. G. 388 pr.Kr. vraa se u Atenu, gdje je u nekom vrtu u blizini Akademije (jednog gimnazija posveenog Herosu Akademosu) osnovao svoju filozofsku akolu, kojoj je bio na elu do smrti (od 388-348). U tom je vremenu joa dva put putovao u Sirakuzu (oko g. 367 i oko g. 361) te opet pokuaao da novog tiranina Dioniza II. predobije za svoje nazora o ureenju najbolje dr~ave. Opet nije uspio, a prijatelj mu Dion bude umoren, no Platonove je prijedloge kasnije djelomice proveo u djelo sirakuaki tiranin Timoleon. Prvo je putovanje izgleda poduzeo nakon ato je napisao dijalog Gorgias, a drugo nakon ato je dovraio Dr~avu, djelo na kojem je radio 20 godina. Platon je ostao ne~enja, a u politi kom ~ivotu nije cijelog ~ivota u estvovao i ako je Kritija voa tridesetorice oligarha, koji su g. 404 i 403 pr.Kr. vladali atenskom dr~avom bio brati njegove majke. Mnogi su pa i inozemci tra~ili od Platona savjete u politi kim pitanjima. Najbli~i su mu u enici bili Aristotel zatim sin sestre Speuzip i Ksenokrat. Platonov je vrt ostao skoro kroz tisuu godina vlasniatvom platonske akole, naime do g. 529 po Kr. kad je Akademija zatvorena odredbom cara Justiniana. Platon je ovu misao osobito oatro izrazio u dialogu Gorgias. IX. knjiga XII. poglavlje str. 589 Stephanus. l.c. str.8, 14, 16. Dr~ava V. knjiga X. poglavlje. Hrvatski prijevod Dr~ave i Dr~avnika priredio je prof. Vladimir Filipovi, Prosvjetno-politi ka knjiga, Matica hrvatska, Zagreb, 1942. Po Kurtu Hildebrandtu (Platon: Der Staat; Stuttgart 1939; str. XXIV) radio je Platon na Dr~avi kroz 20 godina (od prilike od g. 397-377 pr.Kr.). Prva je knjiga bez sumnje najprije napisana i objelodanjena kao posebni dialog pod naslovom Trazimah. "Mi meutim zacijelo nijesmo zaboraviti, da je dr~ava pravedna, ako svaki pripadnik njenih triju stale~a radi ono ato ga pripada (Dr~ava IV.knj. XVI. pogl. str.441 Stephanus): "Isto tako propada demokratija jer ne postavlja granice onome ato joj najviae vrijedi (naime slobodi)" (Dr~ava VIII. 14. poglavlje str. 562 Stephanus). " uvarice imaju zajedni ki pripadati svim uvarima; nijedna ne smije ~ivjeti samo s jednim uvarem. I djeca imaju biti zajedni ka i nijedan otac ne smije znati za svoje dijete niti dijete za svog oca. (Dr~ava V. knj. 7. poglav. str. 457 Stephanus)." - "}ena ima da raa dr~avi djecu od svoje 20 do svoje 40 godine. Muakarac ima da raa dr~avi djecu po evai od one dobe kad je proaao naj~eai cvat mladosti pa do 55 godine. To je svakako za jednog i drugog najpovoljnije doba ~ivota u tjelesnom i duaevnom pogledu" (Dr~ava V. knj. 9. poglav. str.460 Stephanus). Obije su naime komedije pisane i prikazane mnogo prije no ato je napisana Platonova Dr~ava. "Baa zato i imaju prosta priradna zanimanja i ru ni rad u sebi neato, ato ponizuje. Ako se netko bavi tim poslovima onda to o ito nema drugog razloga nego taj da mu je najplemenitiji dio duae slab te ne mo~e svladati ~ivotinje. On ili je podlo~an i zna samo da im laska. - ovjek ponizuje svoju volju radi novca i nezasitne pohlepe za novcem te mu volja po obi aju postaje ve od mladosti majmunom namjesto da bude lavom (Dr~ava IX. knj. 15. poglav. str. 590 Steph.) VII. knj. 5 pogl. V. knj. 4. pogl. 453 Stephanus: "Zato sam se bojao i branio od toga, da diram u zakone o braku i odgoju djece". Dr~ava V. knj. 15 pogl. str. 469 Stephanus i Zakoni VI. knj. str. 776 sqq. V. Dr~ava V.knj. 16. poglav. Kurt Hildebrandt u uvodu svog izdanja Platonove Dr~ave (Stuttgart Krner 1939). Mo~da utjecaj pitagorejskih brojeva: 28x12x+15=5.040 V. Edgar Salin: Platon und die griechische Utopie, Mnchen ul. Leipzig, 1921. str. 134. - "Odgajati zna i upuivati i voditi djecu prema estitosti propisanoj u zakonu". (Zakoni str. 659 c.d.) (to9 j gr n& soij t ! sa nisa g& gnoit/ n, e m tugcnoi to matrou) Zakoni str. 757 A; Kod nejednakih ljudi jednakost postaje nejednakoau, ako se ne pronae prava mjera. Ova se duhovita Platonova rije  mo~e suprotstaviti svakoj te~nji za nivelacijom u gospodarsko socijalnim odnosima. Jer ako su ljudi nejednaki po svojim te~njama i sposobnostima, odnosno u smislu Platonove distinkcije po onom elementu, koji gospoduje u njihovoj duaevnoj djelatnosti, onda e doista svaka mjera, kojom ih se ~eli izjedna iti, izazvati protivni u inak t.j. joa e poveati njihovu nejednakost. Mjera pak, koju aludira Platon, koju treba primijeniti, da se to sprije i, teako e se ikad i igdje moi objektivno pronai. A osim toga nastaje pitanje tko mo~e pravedno i objektivno pronai i primijeniti tu mjeru? v. citat na str.17 "Ako nam neki slikar naslika idealnu sliku najljepaeg ovjeka i ta slika sadr~i sve ato tome pripada, ostat e on jednako dobrim slikarom i onda, ako ne mo~e dokazati, da doista postoji takav najljepai ovjek... a mi? nismo li i mi rije ima narisali idealnu sliku dobre dr~ave? dakako. I zar je mo~da naa opis manje dobar, ako ne mo~emo dokazati, da se mo~e osnovati takva dr~ava kakvu smo opisali? doista nije zato manje dobar... mo~e li se neato baa onako izrei kako se mo~e zapisati? nije li u naravi stvari, da je provedba dalje od istine nego li rije , pa i tamo gdje se to ne opa~a? da li to priznajea ili ne? Priznajem. Nemojte dakle od mene tra~iti, da u podpunosti doka~em ostvarenje onoga ato sam Vam opisao. Ako pronaemo sredstvo, kojim emo ostvariti takvu dr~avu, koja se znatno pribli~uje naaem opisu, onda mo~emo smatrati da smo tim dokazali ostvarivost naae savraene dr~ave, kako se to od nas tra~ilo. Ili zar tebi mo~da ovaj rezultat ne bi bio dostatan? Meni bi bio dostatan. i meni takoer" (Dr~ava V. knj. 17 i 18. pogl. str. 472 i 473 Stephanus). "A nije ti ~eno niata za ljude tako korisno i lijepo kao red" (v. odlomak iz Gospodarstva preveden u knjizi Senc-Raca: Primjeri gr ke knji~evnosti u hravatskom prijevodu. 2. izd. 1909. str. 265. - Ksenofontova djela: Spomeni Sokratovi i knjigu o gospodarstvu izdala je u prijevodu Martina Kuzmia Matica hrvatska (Zagreb, 1899). Gonnard l.c. str. 39-42. Gonnard l.c. str. 18. Vrijedno je spomenuti, da Platonova Dr~ava i Zakoni ne predstavljaju jedine utopije u knji~evnosti stare Gr ke. I Zenon, osniva  stoi ke akole napisao je jednu Dr~avu, u kojoj je negativizam stoika proveden do krajnosti (zatvaranje svih gimnazija, sudova i hramova, a pravi filozofi imaju biti podpuno dokoni) (prgmwn). Ovamo spada i Teopompova pri a o zemlji bla~enstva Meropis, Hekatejeva Egiptijaka i Jambulovo djelo Sun ani otok (200 pr.Kr.). v. Edgar Salin: Platon und die griechische Utopie, Mnchen u. Leipzig, 1921. Aristotel se je rodio g. 384 pr.Kr. u Stagiri (danas Stavro) na poluotoku Halkidiki kao sin lije nika Nikomaha, prijatelja makedonskoga kralja Amintasa II i potomak porodice iz jonskog plemena. Otud mo~da poti e njegova osobita sklonost i sposobnost za empirijsko kriti no i analiti ko prou avanje svih pojava ~ivoata i prirode. Sa 17 godina (oko g. 367 pr.Kr.) ode Aristotel u Atenu, gdje je u io u Akademiji sve do Platonove smrti (g. 347 pr.Kr.). Tu se je sprijateljio s Teofrastom iz Erezosa (na otoku Lezabosu) i Ksenokratom iz Halkide. Poslije Platonove smrti ~ivio je Aristotel zajedno s Teofrastom i Ksenokratom oko 5 godina u Miziji u gradu Arzos, gdje je o~enio Pitiju, neakinju ili pokerku tiranina Hermeja i u Midileni, dok se je oko g. 343. pr.Kr. preselio u Pelu na dvor makedonskog kralja Filipa II. kao u itelj mladoga Aleksandra. Tu je radio do g. 335 pr.Kr. ~ivei veinom u Aleksandrovom dvorcu Ninfajon. G. 335 vraa se Aristotel u Atenu zajedno s prijateljem Teofrastom, gdje osnuje novu filozofsku akolu u svetiatu Apolona Likejskog (Likajon). Prostorije je za svoju akolu iznajmio na posjedu tog svetiata (tzv. per& patoj - otud naziv akole peripatetska), poato kao stranac nije mogao u Ateni kupiti kuu. Sve do smrti Aleksandra Velikog g. 323 pr.Kr. vodio je Aristotel svoju akolu u Ateni a onda morade pobjei u Halkidu na Eubeji, jer su ga jednako kao nekad Sokrata optu~ili zbog zlo instva preziranja bogova (sabeia). Tu je ve slijedee godine umro. Aristotelova su djela ve u srednjem vijeku svrstali u 8 skupina: 1) Logika ("Organon" - orue razuma); 2) Fizika; 3) Metafizika; 4) Biologija (Historia animalium); 5) Psihologija; 6) Moralna filozofija (Eudenijeva i Nikomahova etika); 7) Politi ka filozofija i 8) Estetika (retorika i poetika). U vodstvu akole naslijedio je Aristotela prijatelj Teofrast. Politika I. knjiga 5. pogl. "Onaj koji od prirode nije svoj, nego je u vlasti drugoga a ipak je ovjek, taj je rob od prirode" (Politika I. knj. 4. pogl. str. 1254a). "Onaj je naime rob od prirode, koji mo~e biti pod vlaau drugoga - pa zato i je pod vlaau drugoga, a razuma ima samo toliko, da ga shvaa kod drugoga ali ga sam nema" (Politika I. knj. 5. pogl. str. 1254b). Citiramo ovdje najzna ajnija mjesta iz spomenutih tekstova. "Stvoren je stoga sporazum, da se kod zamjene dobara daje i uzima izvjesna stvar od onih koje su korisne ( tn crhs& mwn), kojom se lako rukuje u prometu kao ~eljezo, srebro i sli ne tvari. Najprije je odreena samo veli ina i te~ina te tvari, a kasnije joj bude utisnut neki ~ig, da se priatedi mjerenje i vaganje, jer je ~ig (znak kovnice) vrijedio kao oznaka kakvoe (ili koli ine) ... esto se obilje u kovanom novcu smatra bogatstvom, jer je djelatnost sticanja upravljena ba prema ovom cilju. S druge se strane opet smatra, da je novac sam po sebi bezvrijedna trica (lroj), po prirodi posve bezvrijedan, koji dobiva vrijednost jedino po sili zakona. Oni naime koji se novcem slu~e, mogli bi o njem stvoriti druga iji sporazum tako da novac viae ne bi imao nikakve vrijednosti ni sposobnosti za nabavljanje potrebnih dobara tako, da si onaj koji bi bio bogat novcem ne bi ipak mogao nabaviti ni najnu~nije za ~ivot". Tu Aristotel navodi pri u o kralju Midasu, koji je za svoju lakomost za novcem ka~njen time, da se je sve ato mu je doalo pred o i pretvaralo u isto zlato. (Politika I. 9 pogl.). "Prema tomu moraju stvari, za koje se vrai zamjena uvijek biti izmeu sebe na neki na in usporedive - i ovu funkciju vrai novac. Novac je, mo~e se rei neka vrsta sredine, neki posrednik. On je zajedni ka mjera svih stvari i po tome novac izra~ava viau cijenu jedne a ni~u vrijednost druge stvari... Stoga treba, ponavljam, pronai neko jedinstveno mjerilo, koje se mo~e na sve primijeniti. Meutim je potreba koja nas meusobno povezuje u stvarnosti ona zajedni ka veza druatva, koje potreba podr~ava. Kad ljudi ne bi imali potreba ili kad im potrebe ne bi bile sli ne ne bi bilo zamjene meu njima ili bi bar ta zamjena bila druga ija. No po jednom posve dobrovoljnom sporazumu postao je novac sredstvom i znakom potrebe. Na ovaj sporazum podsjea u gr kom jeziku rije , koja je dana novcu, a uzeta je od rije i koja zna i: zakon (nmisma od nmoj); jer novac ne postoji od prirode, on postoji jedino po Zakonu i do nas je, da ga zamijenimo ne im drugim i da ga u inimo nepotrebnim ako to ~elimo... Treba dakle da postoji jedinica mjere. No ova je jedinica apstraktna i konvencionalna; zove se novac, izrazom, koji u gr kom jeziku ima smisao, koji smo ve spomenuli; i novac ini sve mjerivim (usporedivim), poato se sve bez iznimke mjeri pomou novca... Novac podle~i istim promjenama kao i roba; on ne pridr~ava uvijek istu vrijednost i ako mu je ipak vrijednost stalnija i jednoli nija od vrijednosti stvari, koje novac reprezentira (Nik. Etika 5. knj. 5. pogl.) Aristotel je ve razlo~io i stvaranje te ulogu monopola u gospodarskom ~ivotu, monopola koje stvaraju dr~ava ili pojedinci (Politika I. knj. 11. pogl. str. 1259a). Podsjea na virtus magnificetiae iz enciklike: Rerum novarum pape Lava XIII. iz g. 1891. "U pogledu izlaganja odnosno odhranjivanja novoroene djece neka vrijedi pravilo, da se nijedan sakati porod ne smije odhraniti. Ako se meutim zakon ili obi aji protive izlaganju ve roene djece onda treba bar zakonom propisati, koliko se djece smije raati. Ako se onda dogodi, da bra ni drugovi stvore potomstvo preko dozvoljenog broja treba izvraiti poba aj, ali prije nego li plod dobije ~ivota i osjeaja. (foetus inanimatus). Krivnja i ka~njivost postoji pri tom samo onda, ako plod ve pokazuje ~ivot" (Aristotel, Politika VII. knj. 16.) (dr. Franjo `anc tvrdi ipak da je Aristotel osudio poba aj). Osniva  je akole bio Antisten, u enik Sokratov (440-370 pr.Kr.), koji je g. 399 pr.Kr. osnovao u Ateni svoju kolu u gimnaziji Konosarges, po kojem je kola dobila i svoje ime. Epikur (342-268 pr.Kr.) iz Atike samouk otvorio je g. 340 pr.Kr. svoju kolu u jednom vrtu u Ateni. Od njegovih se je brojnih spisa sa uvalo vrlo malo. }ivio je veoma edno a bio je uvijek... Za biljeaku u rukopisu nema podataka (nap. prir.) Povijest agrarne reforme u republikanskom razdoblju rimske dr~ave nije do danas podpouno raa iaena. Dr~imo meutim da za naa prikaz to nije va~no, jer je sigurno, da je ta borba postojala, a sporedno je, da li su pojedine povijesne injenice vjerodostojno utvrene ili nijesu. Annona ozna uje prvotno godianji prirod paenice, glavne hrane rimskog pu anstva, a u prenesenom smislu ozna uje onu paenicu, koju je dr~ava nabavljala i uskladiaativala za prehranu airokih masa pu anstva. Geschichte der Nationalkonomie (Jena 1927) str.41. Dr.Edgar Schorer vidi u tom dokaz postojanja autarkijskog shvaanja ve kod Katona. Katonovo je gledanje meutim bez sumnje veoma tjesnogrudno i ne mo~e se primijeniti na danaanje vrijeme, kad su gospodarske potrebe i te~nje itavog svijeta tijesno i trajno meusobno povezane. Jer ako svaki dobar gospodar ima ato viae da prodaje, a ato manje da kupuje, tko e onda biti kupci, ako veina gospodara postupa po ovom na elu? (v. lanak Autarkie - eine neue Form der Weltwirtschaft u Weltwirtschaftliches Archiv, Kiel 50. sv. (1940) str. 253. Naturalis historia 18. knj. 6. pogl. Etenim duo esse naec maxima in filosofia: judicum veri et finem bonorum (Cicero Academica priora II, 9 -geslo prvog djela povijesti filozofije prof.Dra. A.Bazale, Zagreb, 1906. str.5. 1, 12 i 23 C. 4, 32 "Electa materia est. cujus publica ac perpetua aestimatio difficultatibus permutationum aequalitate quantitatis subveniret, eaque materia forma publica percussa, usum dominiunque, non tam ex substantia paebet quam ex quantitate, nec ultra mer utrumque, sed alterum pretium vocatur. Sed an sine nummi vendditio dici hodieque possit, dubitatur, veluti si ego togam dedi ut tunicam acciperem. Sabinus et Cassius esse emptorem et venditorem putant; Nerva et Proculus, permutationem, non emptionem haec esse... sed verior est Nervae et Proculi sententi". Razne mogunosti interpretacije iznio je Gonnard u Histoire des doctrines monetaires (I. sv. Paris, 1935. str. 53-56). Gonnard se priklanja nominalisti kom tuma enju. Bazala: Povijest filozofije I. str. 265. s.q.q. Na primjer u Oblacima u I. inu. Heinrich Gomperz: Die Lebensauffassung der griechischen Philosophen, 2. izd. Jena, 1915 str. 55. Gonnard: Histoire des doctrines economiques. Fundamente der Volkswirtschatslehre 2. izd.str.20 Sin oca poganina i majke kraanke sv. Monike. Preaao je kraanstvu nakon ato ga razo araae neoplatonizam skepsa sticizma i manjihejska hereza te je postao u enikom sv. Ambrozija biskupa milskog. Umro je kao biskup hiponski (danaanji Bone u Al~iru). Osim djela De civitate Dei uveno mu je joa djelo Confessiones (Ispovjesti). Citat kod Momberta l.c. str.66. Citat kod sv. Tome Akvinskog: Summa teologica II/II quaestio 77 art.4. Ideoque apostolus etiam (ep.ad. Eph.6.5) servos monet subditos esse dominis suis et ex animo eis cum bona voluntate servire; ut scilicet, sinon possunt a dominis liberi fieri, suam servitutem ipsi quodam modo, liberam faciant, non timore subdito, sed fideli dilectione serviendo, donec transeat inquitas et evacuetur omnis pricipatus et potestas humana et sit Deus omnis in omnibus (De civitate Dei 19. knj. 15. pogl.). Prima ergo servitutis causa peccatum est, multi quidem religiosi dominis iniquis, non tamen liberis serviunt. Et utique felicius servitur homini quam libidini, sum saevissimo dominatu vastet corda mortalium, ut alia omnittam, libido ipsa dominandi. ... Verum et poenalis servitus ex lege ordinatur, que naturalem ordinem conservari iubet, perturbari vetat; quia si contra eam legem non esse factum, nihil esset poenali servituto cohercendum. (ib. 19. knj. 15. pogl.). Proinde virtutes, quas habere sibi videtur (sc.mens) per quas imperat corpori et vitiis, ad quodlibet adipiscendum vel tenedum rettulerit nisi ad Deum, etiam ipse vitia sunt potius quam virtutes... Sicut enim non est a carne sed super carnem quod carnem facit vivere sic non est ab homine sed super hominem quod hominem facit beate vivere; nec solum hominem, sed etiam quamlibet potestatem virtutemque caelestem (ib. 19. knj. 25 pogl.). O Augustinovom izlaganju apsolutnosti te~nje za sreom u vezi s dokazivanjem postojanja Boga i besmrtnosti duae te o zna enju ovje je svijesti v. izvjeataj prof. Dr. Stjepana Zimmermanna: Filozofija kraanstva u Ljetopisu jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu za g. 1929/30 (sv. 43) str. 175-189. Remota itaque justitia quid sunt regna nisi magna latrocinia quia et latrocinia quid sunt nisi parva regna? Manus et ipsa hominum est, imperio principis regitur, pacto societatis astringitur, placiti lege praeda dividitur. (ib. 4. knj. 4. pogl.). ib. 5. knj. 16. pogl. Domus autem hominum ex fide viventium expectat ea, quae in futurum aeterna promissa sunt, terrenisque rebus ac temporalibus tamquam peregrina utitur, non quibus capiatur et avertatur quo tendit id Deum sed quibus sustenetur ad facilius toleranda minimeque augenda onera corporis corruptibilis, quod adgravat animam (ib. 19. knj. 17. pogl). Pax hominum ordinata concordia, pax domus ordinata imperandi adque oboediendi concordia cohabitantium, pax civitatis ordinata imperandi atque oboediendi concordia civium, pax caelestis civitatis ordinatissima et concordissima societas fruendi Dei et invicem in Deo. (ib. 19. knj. 13. pogl.). v. Dr. Friedrich Schreyvogl: Ausgewhlte Schriften zur Staats und Wirtschaftslehre des Thomas von Aquino. Jena, 1923. str. 309. Albert Veliki (Grof Bolstdt-Laningen) nazvan doctor universalis nau avao je u Klnu, Hildesheimu, Freiaburgu, Regensburgu, Strassburgu i Parizu. Od g. 1223. pripadao je redu dominikanaca. Prvi je meu skolasticima prou avao i visoko cienio Aristotela, ija je djela upoznao preko apanjolsko-arapskog filozofa Averoesa (umro 1180.). Osim teologije prou avao je i prirodne znanosti. Sv. Toma roen je u okolici Napulja kao sin Landulfa grofa Akvinskog i majke Teodore iz porodice normanskih grofova od Teate. Majka njegova otca Franciska bila je sestra njema kog cara Fridrika Barbarose. Sa 16 godina uaao je sv. Toma u dominikanski red te je otiaao u Kln, gdje mu je u iteljem bio Albert Veliki. Pri a se, da su mu se drugovi rugali govorei za njega, da je niemi sicilski vol, na ato je Albert Veliki navodno odgovorio: "Rika e ovoga vola potresti cieli sviet". Kasnije je sv. Toma djelovao kao profesor teologije na sveu iliatima u Parizu i u Klnu, a neko je vrieme vodio bogoslovsku akolu dominikanskog reda u Rimu. Kad je po odredbi pape putovao iz ju~ne Italije na crveni sabor u Lyonu, umre od nezgode, koja mu se putem desila, 7.3.1274. u cistercitskom samostanu Fossanova u rimskoj Kampanji. Glavna su mu djela: Summa theologica (drugi se dio ovog ogromnog nedovraenog djela, koji se najviae bavi gospodarskim pitanjima, citira kao: secunda secundae II/II), zatim Summa contra gentiles, De regimine principum ad regem Cypri (od sv. Tome potje e sigurno samo prva knjiga i prva etiri poglavlja druge knjige), Commentarii in (Aristoteli) Ethica, te nekoliko manjih spisa: De regimine Judaeorum ad ducissam Brabantiae, De emptione et venditione ad tempus, Quastiones quodlibetales, quaestio disputata de malo. Papa Lav XIII. preporu io je prou avanje Tominih djela enciklikom Aeterni Patris od g. 1879. Otud je nastao tzv. neotomizam, osobito u romanskim zemljama (kardinal Mercier, Etienne Gilson, Jacqued Maritain). Neotomisti se vraaju vrstim i jasnim nazorima skolastike, jer se nadaju, da e tim putem oboriti prevlast savremenog empirizma i u njemu nai put za rjeaenje mu nih problema danaanjeg ~ivota. I u uvenoj enciklici pape Lava XIII. Rerum novarum (de conditione opificum) iz g. 1891. o rjeaavanju socialnog pitanja upotrebljene su mnoge misli Tome Akvinskog. G. 1323. proglaaen je Toma Akvinski svetcem, a g. 1567. dao mu je papa Pio V. naslov crkvenog u itelja (doctor ecclesiae). Ina e ga zovu aneoskim u iteljem (doctor angelicus) i pravakom skolastike (princeps scholasticorum). Histoire des doctrines economiques str. 24. Quod pertinet ad personam uniusquiusque est aliquid parvum in comparatione ad id, quod convenit rebus divinis vel rebus communibus. Proprietas possessionum non est contra jus naturale sed iuri naturali superadditur per adinventionem nationis humanae (Summa theologica II/II q.LXVI de peccatis justitiae oppositis Art. II.). Na istom mjestu (Art.I) ka~e doduae sv. Toma po Aristotelu: possessio rerum exteriorem est homini naturalis. Quia magis sollicitus est unusquisque ad procurandum aliquid quod sibi soli competit quam id quod est commune omnium vel multorum; quia unusquisque laborem fugiens relinquit alteri id quod pertinet ad commune sicut accidit in multitudine ministrorum; alio modo, quia ordinatius res humanae tractantur si singulis imminet propria cura alicujus rei procurandae; esset autem confusio si quilibet indistincte quaelibet procuraret; tertio quia per hoc magis pacificus status hominum conservatur, dum unusquisque re sua contentus est. Unde videmus quod inter eos qui communiter et es indiviso aliquid possident, frequentius iurgia oriuntur. (ib. q. LXVI. art. II). Usp. definiciju prirodnog prava (ius gentium) u Gajevim Institucijama rimskog prava (I. 11.): Quod vero naturalis ratio inter omnes homines constituit, vocatur ius gentium. Aliud vero quod competit homini circa res exteriores est usus ipsarum: et quantum ad hoc non debet homo habere res exteriores ut proprias sed ut communes, ut scilicet de facili aliquis eas communicet in necessitate alterum (ib. II/II qu LXVI art.II). Schreyvogl l.c. str. 323. Summa Theologica II/II qu LXVI art. VII. Summa contra gentiles lib. III. cap. 133. Schreyvogl l.c. str. 335. Die drei Nationalkonomien (Mnchen Leipyig 1930) str. 27. Suvremenik kralja Filipa IV. Liepog (1285-1314.); sastavio je drugi satiri ki dio tog romana. Nikomahova etika V. knj. VIII. pogl. Nikejski koncil od g. 325. ve je zabranio sveenicima uzimanje kamata na zajmove. Cielo mjesto glasi ovako: Et si mutuum dederitis his a quibus speratis recipere, quae gratia est vobis? nam et peccatore peccatoribus foenerantur ut recipiant aequalia; verumtamen diligite inimicos vestros; benefacite et mutuum date nihil inde sperantes. Summa Theologica II/II qu.78. Positives Theorie des Kapitals. Jean Buridan (1300-1358.), profesor pari~kog sveu iliata, u enik Okamov, a vjerojatno u itelj Oresmov, napisao je komentare Aristotelovoj Etici i Politici (Quaestones super decem libros Ethicorum Aristotelis ad Nicomachum i Quaestiones super octo libros politicorum). Tu se je pobli~e bavio problemima vriednosti i novca te je u svojim nazorima poaao dalje od Aristotela i od sv. Tome. Po ju~nofrancuzkom gradu Cahors. v. Gonnard l.c. str.37.  kstou gr ktmatoj ditt crs& j "!stin... mn o ke& a d/ ok o ke& a (sva se dobra upotrebljavaju ili po svojoj uporabnog ili po svojoj zamjenbenoj vriednosti). Aristotel, Politika 1 (1257a, 6) i Nikomahova Etika V.1 (potreba je u stvarnosti ono to sve spaja). Alique preciosa margarita est carior uno pane; et tamen in aliquo casu famis panis praeeligeretur (Quaestiones quodlibetales I. 14). Quicumque rem comparat ut integram et imutatam vendendo lucretur, ille est mercator qui de templo Dei ijicitur (citat kod sv. Tome Summa Theologica II/II qu. 77 art.4); Schreyvogl l.c. str.243. Josip Bernhard navodi u svom njema kom prievodu Summe, da je ova izreka sv. Ivana Zlatoustog apokrifna (Thomas v.Aquino: Summe der Theologie III. sv. Stuttgart 1938. str. 351. v. Salin: Geschichte der Volkswirtschaftslehre II. izd. Berlin 1929. str. 24. Isti l.c. str. 24; Schreyvogl l.c. str. 377. i Karl Diehl: Der Einzelne und die Gemeinschaft (Jena 1940.) str.44. V. Grundriss der Volkswirtschaftslehre II. izd. Be , 1923. str. 288. U studiji: Die Meinungaverschiedenheiten unter den Volkswirtschaftslehrern. O teoriji grani ne koristnosti v.str. 463. Numisma mensurat omnia; mensurat autem et superabundantiam et defectum (Albert Veliki: Ethies. liber V. atractatus ll c. X. t. IV. Time su izra~eni Mengerovi pojmovi homogenosti (l.c. str. 271, 273) i kurantnosti novca l.c. str. 258. Nikola Oresme (Oresmius 1324-1382.) bio je od g. 1362-1377. profesor teologije na Sorboni, a od g. 1377. do smrti biskup u Lisieuxu. Bio je u itelj Dauphina, kasnije kralja Karla V. te njegov savjetnik. Po ~elji kraljevoj preveo je na francuzki Aristotelovu Etiku i Politiku, a pored traktata o novcu pisao je djela iz teologije, fizike i astronomije. Francuzki i latinski tekst traktata o novcu izdao je zajedno s Kopernikovim traktatom: Monete cudende ratio, El. Wolowski u Parizu g. 1864., a novo izdanje latinskog teksta s uvodom i njema kim prievodom priredio je dr. Edgar Schorer pod naslovom: Nikolaus Oresme Bischof von Lisieux: Traktat ber Geldabwertungen (Jena 1937.) U lanku: Ein Grosser Nationalkonom des XIV. Jahrhunderts (1863.). Salin: Geschichte der Volkswirtschaftslehre (II. izd. Berlin 1929.) str. 25. i dr. Edgar Schorer u svom izdanju Oresmeova traktata (Jena 1937.) uvod str. 27. Tres sund modi, prout mihi videatur, quibus aliquis potest in moneta lucrari absaque hoc quod exponat eam in usu suo naturali: unus per artem campsoriam, custodiam vel mercantiam monetarum; alius est usura, tertius monetae mutatio. Primus modus vilis est, secundus malus et tertius peior (XVII. pogl.; druga tekstacija). sed monstruosom est et contra naturam, quod res infecunda pariat, quod res sterilis a tota specie fructificet vel multiplicetur ex se, sujusmodi est pecunia (XIV. pogl. - druga tekstacija). Navod kod Gonnarda: Histoire des doctrines monetaires I. str. 88. Gonnard l.c. str. 136. Rursum aurum et argentum propter tales mutationes et inpejorationes minorantur in regno qui non obstante custodia defertur ad extra ubi carius allocantur; homines enim connantur suam monetam postare ad loca ubi eam credunt magis valere. Ex hoc igitur sequitur diminutio monetarum materiae in regno. Item illi de extra regnum aliquoties contrafaciunt et afferunt similem monetam in regno et sic sibi attrahunt lucrum quod rex ille credit habere. (pogl. XVIII. prva tekstacija). v.Klai: Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svraetka XIX. stoljea (Zagreb, 1899.) I. sv. str.205. V.Klai l.c. str. 287 i Ivan Rengjeo: lanak banovac u Hrv. enciklopediji sv. III (Zagreb, 1941.) str. 198. V. Gonnard l.c. str.199. V.Dr. E. Schorer l.c. str.29. Gonnard l.c. str. 110; Schorer l.c. str.30. Adolf Weber: Kurzgefasste Volkswirtschaftslehre und Wolkswirtschaftspolitik in einem Bande (Mnchen 1935.) str.11 l.c. str.1 Epochen der Dogmen und Methodengeschichte (Grundriss der Sozialkonomik I. sve Tbingen 1914.) str. 21-25. Histoire des doctrines economiques str.42. Arhiv za pravne i drutvene nauke Knj. 46. (1934) str. 309: Nekoliko modernih struja u ekonomskoj teoriji. Die Grundlagen der Nationalkonomie II. izd. Jena 1941. str. 216. l.c. Uvod. John Kells Ingram: History of political economy; njema ki prievod od E. Roschlau: Geschichte der Volkswirtschaftslehre II. izdanje Tbingen 1905. str. 39; na srbski je preveo Ingramovo djelo prof. Mili Radovanovi; Sli no v. Mombert: l.c. str.86. I Kristofor Kolumbo izplovio je 3.8.1492. iz luke Palos na prvo svoje putovanje s takve tri karavele. Na prvom je putu odkrio otok Guanahani (Bahansko oto je), koje je prozvao San Salvador, a danas se to zove Watling. Englez John Cabot odkrio je poluotok Labrador g. 1492 nekoliko mjeseci prije Kolumbova odkria. Cabotovo odkrie nije imalo gotovo nikakvog gospodarskopoliti kog u inka, jer je odkrio podru je koje je kroz dobar dio godine pokrito sniegom i ledom v. Gonnard l.c. str. 94. v. August Oncken Geschichte der Nationalkonomie I. Leipzig, 1902. str. 180. ib. str. 182. Glavnu ulogu u stvaranju englezkog gospodstva u Indiji tokom XVIII. stoljea igrao je Robert Clive (1725-1774.). Po jednoj drugoj verziji poti e ime burze od naziva prostorija, u kojima su odr~avale svoje sastanke trgova ke korporacije u Flandriji. Sa uvano nam je pismo uvenog njema kog slikara Alberta Drera (1471-1528.) od 17.10.1524. kojim moli gradsko viee u Nrnbergu da mu primi na ukamaenje 1000 forinti koje je priatedio da si time osigura starost. Neato je prije ve o tom pisao naa Dubrov anin Benko Kotrulji u svom djelu: Della mercatura e del mercante perfetto. Ovo je djelo napisano ve g. 1458., ali je prvi put tiskano tek g. 1573. O Kotruljiu v. str. 191. l.c. str.64. v. Oncken l.c. str. 144. Iz istih je razloga vjerojatno nastala selja ka buna i u ondaanjoj Kranjskoj i `tajerskoj g. 1515-16. te g. 1525. i 1527., koja se je vodila pod lozinkom "za staru pravdu", a jednaku je ili sli nu gospodarsko-politi ku pozadinu valjda imala i selja ka buna u Hrvatskoj g. 1573. v. o tom studiju dra. Josipa Hartingera: Hrvatsko-slovenska selja ka buna g. 1573. (Osiek 1911.), u kojoj doduae ta buna nije s te strane pobli~e prou ena. O slovenskoj selja koj buni v. zanimljiv izvjeataj dra. Janeza Bleiweisa u Letopisu Matice Slovenske za g. 1877.; Ljubljana str. 200-201: Ain newes Lied von der kraynerischen bauren.; v. prof. Metod Dolenc: Pravna zgodovina za slovensko ozemlje (Ljubljana 1935.) str. 110, 111, 196 i 197. v. Oncken l.c. str. 140. v. Discorsi itd. 3. knj. 43. pogl. Oncken l.c. str. 142. Oncken l.c. str. 216. Oncken l.c. str. 150. Mombert l.c. str.111. Mombert l.c. str.112. Oncken l.c. str. 191. Salin l.c. str. 27. Salin l.c. str. 27. Salin l.c. str. 28. l.c. str. 148. l.c. str. 107. U 20. eseju. Eseji su pisani g. 1580-1588. U lanku Patrie u Dictionnaire philosophique (1764.). l.c. str. 154. sqq. Tu je tvrdnju iznio Smith najprije u svojim predavanjima o pravu i upravi (lectures on police), koje je dr~ao na sveu iliatu u Glasgowu g. 1763. "Da se balgostanje sastoji u novcu ili u zlatu ili u srebru, razaireno je mialjenje, koje samo po sebi dolazi odtud, ato novac ima dvojaku funkciju, kao sredstvo zamjene i kao mjerilo vriednosti (Smith: Iztra~ivanje itd. po etak prvog poglavlja IV. knjige). I u poznatoj krilatici starih Dubrov ana: Parva domus Ragusa, sed sufficit mundus - odrazuje se merkantilisti ko naziranje. Precis de l'histoire des doctrines economiques dans leur rapports avec les faites et avec les institutions. I. sv. Paris 1903. l.c. str. 48-50. l.c. str. 50. v. Mombert l.c. str. 107, 108. v. A.Smith: Iztra~ivanje itd. IV. knj. VIII. pogl. v. ibid. IV. knj. I. pogl. l.c. str. 39. l.c. str. 159. v. Oncken l.c. str. 160. v. Oncken l.c. str. 160. v. Oncken l.c. str. 160. v. Gonnard l.c. str. 114. Gonnard l.c. 105. Jean Bodin (Joannes Bodinus) roen je u Angersu g. 1530., a umro u Laonu od kuge g. 1596. Svraio je pravne nauke u Toulousi i poslije toga bio odvjetnikom, dok nije g. 1576. imenovan kraljevskim odvjetnikom u Laonu i izabran zastupnikom treeg stale~a u Bloisu. Najprije je bio u velikoj milosti kod kralja Henrika III. (1574-1589.), ali se je kasnije zamjerio i kralju i sveenstvu te visokom plemstvu, jer je zagovarao vjersku toleranciju i protivio se prodavanju dr~avnih i kraljevskih dobara. U svom je filozofskom djelu: Colloquium Heptaplomeros de abditis rerum suptilium arcanis,, pisanom g. 1588., a tiskanom prvi put g. 1841. obrazlagao vjersku toleranciju. Razgovor se vodi izmeu sedmorice u enjaka, meu kojima je po jedan ~idov, musliman, protestant, kalvinist, katolik, epikurejac i deist. Oba je djela Bodin izdao g. 1591. na latinskom jeziku pod naslovom: De monetis et re nummaria. Bodinov tekst u Response itd. glasi: La cherte que nous voyons vient quasi pour quatre ou cinq causes: La principale et presque la seule que personne jusqu'ici n'a touche est l'abondance d'or et d'argent. Les autres sont les monopoles, la disette le plaisir des roix et grands seigneurs qui haussent le prix des choses qu'ils aiment, les mutations. V. Paul Lambert: La Thorie de la monnaie; Paris, 1938. str. 12, 13. v. Lambert l.c. str. 11. i razpravu Jana Dmochowskog: Nicolas Copernic economiste u Revue d'economie politique 1925. str. 101-126. v. Lambert l.c. str. 12. v. Lambert l.c. str. 15. Monchrtien je bio pjesnik tragedija, putnik, pustolov, industrijalac, suvremenik i zemljak Cyrana de Bergeraca. Poslije du~eg boravka u Englezkoj osnovao je u Chtillon sur Loire tvornicu elika. Poginuo je navodno u dvoboju s jednim predkom Turgotovim. l.c. str. 174. Montchrtien piae: Notre pays est un monde et qui l'a visite a vu tout ce qui se peut voir, sauf les dserta cependant, car il n'y en a point chez nous (izd. Funck-Brentano str. 147; Gonnard l.c. str. 107). L'heur des hommes consiste principalement en la richesse et la richesse en le travail.... L'homme est ne pour vivre en continuel exercise et occupation (izd. Funck-Brentano str. 22. i 21. Gonnard l.c. str. 110.) Izd. Funck-Brentano str.108 - Gonnard l.c. str. 108. Ne plus ne moins que tous animaux qui ont sang ont coeur, tous pays qui ont richesse ont industrie (izd. Funck-Brentano str.99 Gonnard l.c. str. 110). Ce n'est point l'abondance d'or et d'argent, les quantits de perles et de diamants, qui fait les Etats riches et opulents; c'est l'accomodement des choses ncessairess la vie... Quant tant de pistoles ne rempliraient no coffres qu'importerait si, comme a nos pres, les choses coutaient peu... de vrai nous sommes devenus, plus abondants d'or et d'argent que n'taient nos peres; mais non pas plus aiss et plus riches. (Funck-Brentano str. 241) La clart s'eteint dans les lampes, quand on y verse de l'huile trop abondamment. Non pas seulement les coutumes, mais les lois des peuples, changent selon les moeurs et le temps... Aussi la raison de l'etat n'est pas toujours une non plus que celle de la mdecine... Le pilote ne gouverne pas toujours la voile de la meme facon pour gagner on meme port; Les considrations du gouvernement changent et les conseils de mme d'une facon aujourd'hui demain de l'autre selon que la necessit le requiert (Gonnard l.c. str. 114. Mo~da aludira time Montchrtien na velike politi ke promjene, koje su se zbile u njegovo vrieme: proglaaenje vjerske snoaljivosti g. 1598., (nantski edikt) te nove smjernice vladanja, koje je ostvario vojvoda Orleanski, regent Francuzke poslie smrti Henrika IV. za vrieme maloljetnosti Ljudevita XIII. (1610-1624.). L'etranger a besoin de nous: notamment de ces cinq sources inpuisables de richesse que sont nos bles, nos vins, nos laines nos toiles, notre sel. (Time opravdava Montchrtien izvoznu carinu na te proizvode). Izd. Funkc-Brentano str. 137, 130. i 76; Gonnard l.c. str. 112. Colbert je roen u Reimsu kao sin tvorni ara sukna te se je najprije posvetio trgovini i bankovnoj slu~bi. G. 1651. imenovan je upraviteljem privatne imovine kardinala Mazarina, koji ga je veoma volio i cienio zbog njegove pouzdanosti i organizatorne sposobnosti. Na smrtnoj postelji preporu io ga je Mazarin kralju Ljudevitu XIV. rie ima: Sire, Vama zahvaljujem sve, no mislim, da Vam se mogu djelomice odu~iti time, ato Vam u baatinu ostavljam Colberta. (Oncken l.c. str. 161). G. 1661., malo pred smrt kardinala Mazarina, imenovan je Colbert kraljevim savjetnikom (conseiller du roi), a poslije Mazarinove smrti ministrom financija, na kojem je polo~aj ostao do smrti. Pored toga je g. 1669. imenovan vrhovnim intendantom kraljevih graevina, umjetnina te tvornica, a osim toga je preuzeo i ministarstvo mornarice. v. A. Smith: Iztra~ivanje o prirodi i uzrocima narodnog blagostanja IV. knj. 9. pogl. :"U svrhu, da gradskom pu anstvu pojeftini ~ive~ne namirnice i time pogoduje tvornicama i vanjskoj trgovini, zabranio je (Colbert) podpuno izvoz ~ita, te je time posve izklju io seljake od svakog inozemnog tr~iata u pogledu daleko najva~nijeg proizvoda njihove radinosti." - Osim toga su po Smithu u Colbertovo vrieme veoma nepovoljno djelovale na francuzko poljodjelstvo razne unutraanje carine, prievozna ograni enja i razne dae kojima su gotovo sve pokrajine obtereivale seljake. Mengotti je g. 1792. izdao djelo pod naslovom: Colbertismo (v. Oncken l.c. str. 159.) Navod je uzet iz djela Gustav Heinrich Hecht: Colberts politische und volkswirtschaftliche Grundanschauungen, Freiburg i.B. str. 31 nap. 4. Hecht je vadio citate iz Colbertovih pisama, instrukcija i spomenica, koje je objavio P. Clment. v. Dr. Vinko Lozovina: Machiavelli i njegova politi ka nauka, Zagreb, 1928. str. 10, 11. - Firentinska je republika prva u srednjovjekovnoj Evropi po ela kovati zlatnike ve g. 1270. Studiju o gospodarskim nazivima Karla Boromejskog napisaoje prof. Gino Barbieri (Caglieri): Norme eli morale economica elettate la I. Carlo Boromeo (Milano 1938; U Zborniku gospodarskopravnih razprava Pravnog fakulteta Sveu iliata u Zagrebu str. 261-281.) te je utvrdio da je Karlo Boromejski zastupao jednako eti kogospodarsko glediate kao i skolastici. "A ato je glavni razlog tomu, da ima toliko kradljivaca i ubojica, ako to nije bieda? Pa da li bi bilo toliko svae, toliko parnica, da nije sve toliko zbito jedno uz drugo?" Tako piae Botero u citiranom djelu: Delle cause della grandezza e magnificenza delle citt (III. knj. 2. pogl.). Alitinonfo je kovanica sa injena prema starogr kom, a zna i "puna svjetlost". Zna ajno je, da se danas, 350 godina poslije Scaruffija, opet javljaju sli ni priedlozi za ureenje jedinstvene svjetske valute: Keynesov plan u Englezkoj, a Whiteov u Sjed. Dr~avama Sj. Amerike, a izgleda, da se i Njema ka bavi mialju oko ureenja jedinstvenog valutnog sustava za itavu Evropu. Roen u Napulju, postao je g. 1755. kanonikom u Amalfiju, a g. 1760. napuljskim odpravnikom poslova u Parizu, gdje se je upoznao s enciklopedistima i fiziokratima. v. str. 249 l.c. str. 241. citat kod Onckena l.c. str. 243. Oncken l.c. str.244. v. Oncken l.c. str. 21, 22 i 240. v. Kapital und Kapitalzins I. dio (4. izd. Jena 1921.) str. 28/29. De jure belli ac pacis knj. II. pogl. XIV; Oncken l.c. str. 192. Salmasius je zapravo bio Francuz; ime mu je na injeno po polatinjenom obliku imena njegova rodnog mjesta Semur en Auxois u Burgundiji. U io je pravo u Parizu i Heidelbergu, te je g. 1628. bio odvjetnik u Dijonu, a od g. 1632. bio je profesor prava u Leydonu. Po mjestu rada ubrajaju ga meu holandske merkantiliste. v. Bhmn-Bawerk u cit. djelu str.29. v. Bhm-Bawerk u cit. djelu str. 30. v. Oncken l.c. str. 190. i 195. v. Oncken l.c. str. 193. v. Oncken l.c. str. 194. v. Mombert l.c. str. 132. v. Oncken l.c. str. 195. l.c. str. 118. l.c. str. 197. i 202. v. Bhm-Bawerk: Kapital und Kapitalzins I. dio str. 36. Zanimljivu ocjenu Cromwellova zakona dao je Adam Smith u Iztra~ivanju itd. IV. knjiga II. pogl. Smithu je taj zakon odraz dr~avni ke mudrosti uglavnom samo zbog toga, ato je njime za Englezku odklonjena opasnost gospodstva Holanana na moru. Act of navigation je formalno ukinut tek go. 1849. danom 1.1.1850. v. l.c. str. (u rukopisu nema podataka - nap.prir.) v. o tom izlaganju Adama Smitha u Iztra~ivanju itd. IV. knj. V. pogl. ekskurz o ~itnoj trgovini i ~itnim zakonima. Mialjenje A.Smitha o ~itnom zakonu prili no je skepti no. Zna ajna je njegova tvrdnja, da se ~itni zakoni mogu svagdje uzporediti s vjerskim zakonima. "Ljudi su u svemu, ato se odnosi na njihovu prehranu na ovom svietu kao i na njihovo bla~enstvo na drugom, toliko osjetljivi, da vlada mora popustiti njihovim predrasudama i da mora, ako hoe sa uvati javni mir i poredak, propisati onaj sustav, koji ljudi odobravaju (Iztra~ivanje itd. IV. knj. V. pogl. ekskurz)". Prolazno je opet uvedena carina na ~ito g. 1902. za vrieme burskog rata. S ove je strane napose A. Smith kritizirao zakon o plovitbi (v. Iztra~ivanje itd. IV. knj. III. pogl. ekskurz o depozitnim bankama, posebno o Amsterdamskoj II. odsjek). v. Iztra~ivanje itd. IV. knj. VI. i VIII. pogl. l.c. str. (u rukopisu nema podataka - nap.prir.) l.c. str. 206. Ista je izreka sadr~ana i u proklamaciji kraljice iz g. 1560. o provedbi nov ane reforme; proklamaciju je po svojoj prilici izradio Gresham. U djelu: Elements of Political Economy (1858.). v. Oncken l.c. str. 216. Graswinckel je po nalogu vlade sjedinjenih pokrajina sastavio odgovor na Seldenovu razpravu, no taj odgovor nije za udo nikad tiskan (v. Oncken l.c. str.200). Obogatio se je kao trgovac te postao ravnateljem, a kasnije i guvernerom izto noindijskog dru~tva, ije je poslove vodio prili no despotski. Po svom velikom imetku imao je dominantan polo~aj u poslovnim krugovima svog vremena. Neke je sitne razprave Childove (o kolonizaciji, o trgovini i preradbi vune, o trgova kim dru~tvima) kasnije preveo na francuzki polufiziokrat Vincent Gournay pod naslovom Traite sur le commerce et les avantages qui resultent de la reduction de l'interet de l'argent). }ivio dugo kao trgovac u Smirni i Carigradu, a kasnije je u Londonu bio sudac, alderman, upravitelj krunskih dobara, vrhovni povjerenik za carine i lan Donjeg Doma. v. Oncken l.c. str. 210. `vedska je notna banka (Sveriges Riksbank) doduae osnovana prije g. 1650., ali ne kao privatna, nego kao dr~avna banka. - Poviestni prikaz razvoja Bank of England dao je A.Smith u svojem Iztra~ivanju (II. knj. II. pogl. Cannan I. str. 301-303) O Johnu Lawu v. str. 225-227 Ta je zakonska relacija u ono vrieme odprilike, iako ne sasvim, to no odgovarala cienama na tr~iatu plemenitih kovina. Meutim je ve onda ciena zlata bila u opadanju uslied poja anog priliva brazilskog zlata u Englezku (mo~da djelovanje Methuenova ugovora?) tako, da je u prometu prevladavao zlatni novac (djelovanje Greshamovog zakona). A.Smith je oatro kritizirao Deckerov priedlog dokazujui da je nezgodan za porezovnike, a nepovoljan s fiskalnog glediata (Iztra~ivanje itd. V. knj. II. pogl. II. odsjek). Smith ga za udo uobe ne spominje, mo~da zato, ato je Steuart bio stuartovac i zbog toga morao neko vrieme ~ivjeti u izgnanstvu. v. str. 124, 125. Roen u Malmesbury kao sin sveenika, u io u Oxfordu od 1603. do 1608. Putovao je etiri puta na kontinent, te je dulje vremena ~ivio u Francuzkoj i Italiji. Cielog je ~ivota bio u prijateljstvu s obitelji Cavendish (earl of Devonshire). Radi svojeg racionalizma doao je u sukob s anglikanskom Crkvom (Polemika s biskupima Bramhallom i Johnom Wallisom), Hobbesova glavna djela su: De cive (1642.); Leviathan or the matter form and power of a Commonwealth ecclesiastical and civil (1651); Of liberty and necesity (1654); De corpore (1655.) i De homine (1658.). Zna ajno je za Hobbesovu filozofiju, da je u svojoj autobiografiji, pisanoj u latinskim stihovima (Vita carmine expressa), ozna io strah svojim roenim blizancima: Atque metum tantum concepit tunc mea mater Ut pareret geminos meque metumque simul. O Hobbesovoj filozofiji v. studiju prof. Eugenija Spektorskog: Hobbes i njegov utjecaj na nauku o dr~avi (Arhiv za pravne i druatvene nauke, Beograd knj. XXXI-1929. str. 417-428). The State might be regarded as a great artificial man or monster (Leviathan) composed of men, with a life that mighe be traced from its generation throuhg human reason under pressure of human needs to its dissolution through civil strife proceeding from human passions. (Leviathan). v. Wilhelm Heitmller: Problematische Wirtschaftstheori Berlin 1941. str. 16. Constitutio proprietatis civitatis opus est (De cive VI.XV); Sequitur proprietatem initium sumsisse cum ipsis civitatibus (ib. XII.VII.); Dic ergo, unde tibi proprietas haec, nisi a civitate. - Prima et fundamentalis lex naturae est, quaerendam esse pacem, ubi haberi potest, ubi non potest quaerenda esse belli auxilia (De cive II. 2). Sin malog puritanskog posjednika iz okolice Bristola. U io u Oxfordu (Christ Church college). }ivio dvaput u inozemstvu (od 1675-1679. u Parizu u Montpellieru, a od g. 1683-1689. u Holandiji). Dugogodianji prijatelj lorda Shafteburyja; od 1691. do smrti ~ivio je u dvorcu svog prijatelja sir Francisa Mashama u Otesu u Essexu. Osim uvenog filozofskog djela: An essay concerning human understanding (1690.) publicirao je Locke i nekoliko radnja ekonomskog sadr~aja: Two treatises on Government (1690.); Some considerations on the consequence of lowering the rate of interest and raising the value of money 1691.; Short observations on a printed matter entitled: for encouraging the coining of silvermoney in Englend and after for keeping it here (1695.); Observations on silvermoney i Further considerations on raising the value of Money (1695.). U lanku o Lockeu u Encyclopedia Britannica, 13. izd. 1926. (16.sv. str. 850.) Pettyjev je ~ivot bio neobi no buran. Po eo je svoju karieru kao mornar. Nakon jednog brodoloma dospio je u Francuzku, te je svraio isusova ku gimnaziju u Caenu. Kasnije je u io medicinu u Oxfordu i Londonu, te je poslije postao profesoro anatomije na oxfordskom sveu iliatu. G. 1652. bio je imenovan vrhovnim vojnim lie nikom u Irskoj, kojom je prilikom izu avao stanje tamoanjeg poljodjelstva, napose u svezi s konfiskacijom mnogih imanja, provedenom nakon ato je Cromwell pokorio Irsku. O svojim je opa~anjima napisao uveni izvjeataj o stanju irskog poljodjelstva, a izgleda, da je u svezi sa svojom djelatnosti u Irskoj stekao vrlo velik imetak. Ostala su Pettyjeva djela: A treatise of taxes and contributions (1662.); The political History of Ireland.. to wich is added verbum sapienti (London, 1691.); Quantulumcumcque (London, 1695.). Po utjecaju zvanja na na in prou avanja gospodarskih problema podsjea Petty na Quesnaya, koji je takoer bio lie nik. Grauntovu je metodu usavraio astronom Halley (1656-1742.), koji je na temelju podataka o pomoru grada Breslaua izdao g. 1692. prvu tablicu mortaliteta, ime je dan temelj za poslovanje osiguravajuih poduzea. "Rad je otac i stvarala ko na elo, a zemlja mati blagostanja" - ka~e Petty (Labour is the father and active principle of wealth lands are the mother). v. o tom: Mijo Mirkovi: Razvoj ekonomske misli u XIX. veku, Beograd 1938. str. 116 i Diehl-Mombert: Ausgewhlte Lesestcke zum Studium der politischen Oekonomie; IV. sv. Wert und Preis I. 3. izd. Jena, 1925. Uvod str. 5. Marx je svoju tvrdnju o Pettyju iznio u djelu: Zur Kritik der politischen Oekonomie, Berlin, 1859. I. pogl. A. v. Gonnard l.c. 140/141. Pisci, koji su specialno prou avali kameralizam jesu Kurt Zielenziger, L. Sommer, P. Mombert. l.c. str. 166. - Becher je u io prirodne znanosti i medicinu u Meinzu, te je neko vrieme bio profesor medicine u Meinzu, a poslije u slu~bi fala ke, bavarske i austrijske dvorske komore (u Be u od g. 1666-1676.). Svagdje se je zalagao za osnivanje dr~avnih tvornica, a u Austriji je predlagao osnivanje austrijsko-izto noindijskog dru~tva. Napustivai austrijsku slu~bi, ~ivio je neko vrieme u Holandiji i u Englezkoj, gdje je u Londonu umro. Napisao je viae od 50 djela s podru ja fizike, kemije, medicine, filologije, teologije, prava i kameralistike. v. njegova djela: Hauptpunkte der universalistischen Staatsauffassung (Berlin-Wien, 1931.) i Der wahre Staat (1931.). Denn die Gesellschaft ist nicht um der Meschenwillen sondern die Obrigkeit der Gesellschaft willen da. Denn besser wre es fr eine Waare zwei Thaler geben, die im Lande bleiben, als nur einen, der aber hinaus gehet. - v. analognu izreku Halesovu na str. 166. l.c. str.181 Das vernnftige Denken soll in den Dienst der algemeinen Vohlfahrt gestellt. Glavna su djela: Staatswirtschaft (1755.); Grundstze der Polyzeiwissenschaft (1756.); Grundriss einer guten Regierung (1759.); System des Finanzwesens (1766.). Der vernnftige Gebrauch aller Dinge und die Befugnis dazu ist eben die oberste Gewalt. Sonnenfels se je ina e proslavio time, ato je njegovim nastojanjem u Austriji dokinuta tortura g. 1766. Po Sonnenfelsovu je od~beniku predavao prof. Adalbert Bari na zagreba koj pravnoj akademiji i preveo ga na latinski; o Bariu v. str. 207-209. l.c. str. 191. l.c. str. 76. v. Oncken l.c. str. 187. O Kotruljiu v. Karl Peter Kheil: Benedetto Cotrugli, ein Beitrag zur Geschichte der Buchhaltung (Be  1906.; eako izdanje Praha 1906.); Dr. Mihajlo Vuji: Prvo nau no djelo o trgovini Dubrov anina Benka Kotruljia (Glas srpske kraljevske akademije LXXX drugi razred 47 Beograd, 1909. str. 25-123); L.Lffelholz: Geschichte der Betriebswirtschaft und der Betriebswirtschaftslehre (Stuttgart 1935); prof.dr. Eugen Sladovi: Dubrov an Benko Kotrulji, prete a privredne nauke o poduzeima (Alma Mater Croatica, Zagreb, 1940. str. 49-56); dr. Stanko De~eli: Hrvatski ekonomski klasici(Ekonomist, Zagreb, 1942. str. 275-279). Kotruljievo je djelo prevedeno na francuzki pod naslovom: Traicte de la marcandise et du perfait merchant, dispose en quatre livres. Traduict de l'Italien de Benoist Cotrugli Raugeau par Jean Beyron. Oeuvre tres necessaire a tout marchant. Lyon, 1582. Drugo talijansko izdanje izdano je u Brescii g. 1602. Citat kod Mije Mirkovia: Razvoj ekonomske misli u XIX. vijeku, Beograd, 1938. str.9. O Nikoli Gu etiu v. studiju dra. Mihajla Vujia: Ekonomsko-politi ki pogledi dubrov anina Nikole Vida Gu etia iz druge polovine XVI. vijeka (Hrv. Karlovci 1900.); i cit. lanak dra. St. De~elia: Hrvatski ekonomski klasici. Dubrova ka je republika tek g. 1720. po ela kovati dukate. l.c. str. 94. Kri~aniev je ~ivot bio neobi no buran. Za neka razdoblja njegova ~ivota, osobito za posljednje godine, razpola~emo i danas s nepodpunim podatcima. Rodio se je u plemikoj kuriji svoje porodice Obrh (~upa sv. Ilije u Lipnici) u blizini grada Ribnika na Kupi. Od g. 1630-1638. polazio je isusova ku gimnaziju u Zagrebu, od 1636-1638. u io je filozofiju u Ferdinandeumu u Grazu, gdje je postao magistrom filozofije, a od g. 1638-1640. u io je bogoslovlje u ugarsko-hrvatskom kolegiju u Bologni kao pitomac zagreba kog Kaptola. Od g. 1640-1642. bio je pitomac gr kog kolegija sv. Atanazija u Rimu. Zna ajno je, da si je iznimno izhodio dozvolu, da bude primljen u taj kolegij, u koji su po pravilu primali samo Grke. Imao je naime ve onda ~ivu ~elju, da se upozna s pitanjima izto ne Crkve, da nau i jezike i stekne obrazovanje potrebno da postane misionarom u Rusiji i da radi na ujedinjenju izto ne i zapadne Crkve. U gr kom je kolegiju zavraio nauke, te mu je dekretom kongregacije de Propaganda fide od 12.9.1642., pod iju je nadle~nost spadao taj kolegij, dopuateno da dobije lauream doctoratus in sacra theologia. Njegov je protektor za vrieme boravka u gr kom kolegiju bio kardinal Ingoli, s kojim je i kasnije dosta dopisivao, a ina e mu je za vrieme nauka bio zaatitnikom ondaanji zagareba ki biskup Benedikt Vinkovi (1581-1642.). Joa kao klerik u Rimu imenovan je Kri~ani kanonikom zagreba kim. Prema njegovoj ~elji, da postane misionarom, zareen je po etkom g. 1642. u Rimu za sveenika ad titulom missionis. Na jesen iste godine povratio se je u domovinu te je imao postati misionarom za provedbu unije meu Vlasima u }umberku (in Monte Feletrio). Meutim ga je biskup Vinkovi umjesto toga postavio ~upnikom u Nedeliau u Meimurju, a g. 1645. postane ~upnikom u Vara~dinu. Sredinom g. 1646. odputovao je Kri~ani u Poljsku, gdje je ostao do g. 1648. i ~ivio u Varaavi, Smolensku, Grodnu i uniatskom manastiru ereju. U to je vrieme s jednim poljskim diplomatskim izaslanikom prviput posjetio Moskvu (od konca listopada do pred Bo~i 1647.). U Moskvi je nabavio tzv. Kirilovu knjigu, zbirku polemi kih razprava pravoslavnih bogoslova protiv katolicizma i pape. Kri~ani je kasnije opetovano uporno tra~io dozvolu od rimske Propagande, da napiae odgovor na ovu knjigu s katoli kog glediata na slavenskom jeziku, no dozvole nije nikad dobio. G. 1650. boravio je Kri~ani u Be u, a g. 1659. pratio je kao kapelan jedno carsko austrijsko izaslanstvo na putu u Carigarad. Od po etka g. 1651. do 1656. bio je Kri~ani lan ilirskog kolegija sv. Jeronima u Rimu, te je tamo napisao veliko djelo: Bibliotheca shizmaticorum (dovraen je samo prvi svezak sa uvan u rukopisu). Od g. 1659-1661. ~ivio je Kri~ani u Moskvi, te je bio namjeaten u Posolskom Prikazu (ondaanji naziv ruskog ministarstva vanjskih poslova), nakon ato je prije toga neko vrieme boravio u Mletcima. Od g. 1661-1676. bio je Kri~ani zato en u Tobolsku. Kad je stupio na priestolje car Fjodor Aleksejevi, bude Kri~ani g. 1676. puaten iz zato enja, te je do g. 1677. opet radio kao prevoditelj u Posolskom Prikazu. No poato mu nije bila odreena nikakva plaa nije mogao ostati u Moskvi, te je zauzimanjem danskog poslanika na ruskom dvoru Fridrika Gabela dobio dozvolu, da mo~e ostaviti Rusiju. Meutim je doaao samo do Vilna, gdje je g. 1678. uaao u dominikanski red kao otac Augustin. Zadnjih je godina ~ivota Kri~ani neprestano molio, da mu se dozvoli put u Rim, da osobno podnese kongregaciji Propagande izvjeataj o svom radu i svojim utiscima u Rusiji, no nije uspio.. S poljskom je vojskom kralja Ivana Sobjeskoga doaao g. 1683. pred Be , obsjednut od Turaka - na koji je na in doaao u tu vojsku nije poznato - i tamo je zaglavio. Za vrieme svog boravka u Rusiji, Kri~ani je krio svoje pravo ime i katoli anstvo, podpisujui se Juraj (Jurko) Srbljanin Biliaa. Iz nekih je spisa Posolskih Prikaza meutim ustanovljeno, da je g. 1676., u asu, kad je Kri~ani odpuaten iz zato enja, ruskim oblastima bilo poznato, da je on katoli ki sveenik iz hrvatske zemlje. (Jagi str. 185.). Bogzna, da li to nije ve bilo poznato ruskim oblastima i g. 1661. i mo~da bilo glavnim razlogom njegova zato enja? Iz Kri~anievih je djela, kao i iz njegovih dosta brojnih pronaenih molbenica i pisama, vidljivo, da je on cielog ~ivota bio veoma temperamentan ovjek. Stoga je dozvoljena hipoteza, da je Kri~ani ve u razgovoru s ljudima u Moskvi odao ono, ato je pismeno za vrieme svog cielog boravka u Rusiji postojano tajio, te je time izazvao sumnju carskih oblasti, koje su bile veoma loae razpolo~ene spram svakog katoli kog sveenika, inozemca, koji bi se pojavio u Rusiji. O ~ivotu i radu Kri~ania v. Ivan Kukuljevi: }ivot i djelovanje Jurka Kri~ania (Arhiv Knj. X. Zagreb, 1869.); Vatroslav Jagi: Ocjena ~ivotopisa Kri~anieva, koju pisa P. Bezsonov, (Rad jugoslavenske akademije Zagreb, 1872.); Pajo Krempler: Jurko Kri~ani (Vienac, Zagreb 1873. str. 633-637 i 651-655); Louis Leger: Un prcurseur du panslavisme au XVII sicle: Georges Krijanitch (U zbirci studija: Nouvelles tudes slaves; Paris, 1880.); Dr. Bla~ Lorkovi: Inauguralni rektorski govor od 19.X.1883.: O gospodarskom stanju Hrvatske u XVIII. vijeku; Dr. Mihajlo Vuji: Kri~anieva politika, Ekonomnopoliti ka studija, Beograd, 1895.; Vatroslav Jagi: }ivot i rad Jurja Kri~ania (Djela Akademije u Zagrebu; Knjiga 28; Zagreb, 1917. - Ovdje je na str.3-8 obairno navedena bibliografija o Kri~aniu - osobito ruske publikacije; Dr. Stanko De~eli: Hrvatski ekonomski klasici (Ekonomist, Zagreb, 1942. str. 275-279); Prof. A. Kisevetter: Rusija i Ju~no Slavenstvo od XIV. - XVII. vijeka (Zbornik: Proslava oslobodila kog rata 1877/1878., Sofija, 1929). Bezsonov je posve samovoljno Kri~anievu djelu dao naslov: Rusko gospodarstvo u polovici XVII. vijeka. Citat kod Lorkovia u ozna enoj studiji. V. Vuji l.c. str. 340. Kri~ani je dokazivao, da je jedini slavenski naziv vladara "kralj", dok su svi drugi tuinskog podrietla. Tu je imao krivo, jer rie  kralj dolazi od "Karl". Izp. l. 24. Mnchenskog programa od 24.2.1920. Njema ke nacionalsocialisti ke stranke: Gemeinnutz geht vor Eigennutz. Kri~ani se u Politici mnogo bavi na elnim pogrjeakama slavenske politike te izti e, da Slaveni redovito podcjenjuju svoju snagu, a precjenjuju snagu tuinca (neznanje i u~ebjesje - Pol.I.145) te prerado uzimaju tue obi aje. "Slaveni mogu dobivati bitke, da ih onda kod zelenog stola i izgube." (Pol. I.,66.). Kri~ani napominje, da je Poljska u 300 godina imala 13 tuinskih vladara, dok je Rusija do njegova vremena imala uobe samo 4 narodna vladara, dok su svi drugi bili Tatari (Pol. II, 192 i 362.) Izti e zatim neslogu i razdor meu slavenskim narodima te neumjerenost slavenskih vladara (razpustna vlada u Poljskoj, a odviae kruta u Rusiji), te kona no politi ku naivnost Slavena, koji lako nasjedaju politi kim smicalicama drugih naroda. Kao primjer navodi Kri~ani naslov kralja Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, koji su izmislili habsbur~ki vladari samo zato, da jednorodan narod prika~u kao tri kraljevstva i tri naroda (Pol. I, 216). - Veoma je pou na Kri~anieva izreka o politi kom zna aju Slavena: Nos non habemus nobilem generositatem que facit ut quis malit mori quam subesse alienigenae domino. V.Jagi: }ivot i rad Jurja Kri~ania str. 31, 32. Bilo mu je ponueno mjesto u itelja djece bana Petra Zrinjskoga i karlova kog generala Krste Frankopana. V.Jagi ib. str. 25. V.Jagi l.c. str. U io u Zagrebu, Be u, Bologni i Jegru. Od g. 1767-1779. bio je savjetnik hrvatskog namjestni kog viea, a poslije ukidanja ovog viea suraivao je u ugarskom namjestni kom vieu. G. 1774. imenovan je vrhovnim ravnateljem nauka (superior scholarum director) u Hrvatskoj, te je za etnik organizacije nastave u Hrvatskoj. Od g. 1782-1784. i od g. 1790-1799. bio je veliki ~upan ~upanije zagreba ke. U odnosu spram Maara zastupao je `krlec politiku ravnopravnosti Hrvata i pobijao maarsko svojatanje Slavonije. U politici je ina e bio sljedbenik nazora uvenog zagreba kog kanonika Baltazara Kr elia, a protivnik germanizatorne politike Josipa II. - Najvei dio napried citirane studije dra Bla~a Lorkovia: O gospodarskom stanju Hrvatske u XVIII. stoljeu (Zagreb, 1883.) posveen je radu Nikola `krlca. v. Josip Horvat: Kultura Hrvata kroz tisuu godina II. dio (Zagreb, 1942.) str. 96. i 108. v. Josip Horvat l.c. str. 128 - O nastojanjima za popravak cesta u Hrvatskoj i za ureenje robnog prometa na Savi sadr~i zanimive podatke podatke mala studija prof.dr. Josipa Maksovia: Iz ekonomske historije 1754-1757. (Zagreb, 1929.) Ita affluxum et refluxum pecuniae se quasi mutuo aequilibrare facile apparebit. Ipse tamen affluxus et refluxus semper certam teneat proporcionem. (Automatska regulacija kovanja novca). O Bariu v. Dr. Milan Stahuljak: Dr. Adalbert Bari - prilog povijesti hrvatskog Sveu iliata (Mjese nik, Zagreb, 1941. str. 49-59) i Vjekoslav Klai: Kr. Akademija znanosti u Zagrebu (Hrvatsko Kolo, nau no-knji~evni zbornik, Zagreb sv. VII. 1912. str. 3-33.). V.Klai l.c. str. 154. Ova je teza tiskana u Vara~dinu g. 1774. na latinskom jeziku (v. Klai l.c. str. 17). Ironija sudbine htjela je, da je sam Bari sa svojim prievodom Sonnenfelsova u evnika izkusio je nezgodne posljedice primjene cenzure, koju je ina e sam zagovarao. Die gewhnliche Krnungsfeier der ungarischen Knige und Knigennen (Peata 1790.); Dissertatio statistica de potestate exequente regis Angliae (Peata, 1790.); Dissertatio statistica de forma legali regiminis Hungarici (Koaice, 1790.). V. Stahuljak l.c. str. 54-57. O ~ivotu i radu Josipa `ipuaa ne znamo ina e joa gotovo niata. U naslovu svoje razprave on se naziva "Horvaaninom karlova kim". Zna ajno je, da dr. I.I.Tkalac u svojim uspomenama (Jugenderrinerungen aus Kroatien, Leipzig 1894.) ne spominje Josipa `ipuaa iako te uspomene po inju s prikazom gospodarskih prilika Karlovca i okolice u II. polovici XVIII. stoljea, te Tkalac opisuje ~ivot svog djeda po otcu Stjepana Mihajlovia Tkalca (1749-1809) i djeda po majci Mihajla Stipia, koji su obojica bili ugledni karlova ki trgovci i o ito suvremenici Josipa `ipuaa. `ipuaeva je razprava pisana kajkavskim ikavskim narje jem i dosta teakim, mjestimice slabo razumljivim, stilom. Jedan je odlomak ove razprave ponovno odtiskan u trgova koj itanci dra Dragutina Prohaske (Zagreb 1917.) na str. 62-64. O J.`ipuau v. joa Josip Horvat: Kultura Hrvata kroz tisuu godina II. dio (Zagreb 1942. str. 158-160) II. dio 18. str. 114-116. Ovaj je tekst do kraja prievod jednog mjesta iz Smithova Iztra~ivanja IV. knj. 5. pogl. ekskurs o trgovini ~itom i o ~itnim zakonima. Prema tomu nije to na primjetba dra Dragutina Prohaske (l.c. str. 63), da se `ipua poziva na A.Smitha, ali da nigdje ne navodi koje je njegovo djelo upotriebio. - ako i `ipua mo~da nije poznavao originalna Smithova djela, mogao je poznavati prvi njema ki prijevod Joh.Fr.Schillera (Leipzig 76/78; 2 svezka) Na str. 88 citira ipu Beckmannovo djelo: Anleitung zur Handlungswissenschaft (Gttingen, 1789.) a u napomeni na str. 113. drugo djelo: Physikalisch-konomische Bibliothek (Gttingen, 1770-1812.) 23 svezka). Die Freiheit des Getreidehandels (Hamburg, 1790; franc. prievod Paris, 1793). U napomeni na str. 94-96 citira ipu doslovni francuzki tekst jednog mjesta iz francuzkog prievoda ovog djela, a na str. 98. citira ga bez prienosa teksta. U napomenama na str. 38 i 41 donosi ipu francuzki tekst dvaju mjesta iz Neckerova djela: Sur la legislation et le commerce des grains (Paris, 1775.) - djela, koje je do g. 1788. do~ivjelo dvadeset izdanja. Na prvom mjestu citira `ipua onu Neckerovu izreku, da suviaak domaeg ~ita ima neobi no veliku va~nost za narodno gospodarstvo, a na drugom ono mjesto, gdje Necker priznaje, da su este intervencije dr~ave u trgovini ~itom protivne dobru dr~ave i da uviek sadr~e u sebi mnoge nedostatke. Toma Morus bio je najprije odvjetnik i sudac, lan parlamenta, a kasnije lan tajnog viea kralja Henrika VIII. Od g. 1529-1532. bio je lord-kancelar Englezke. Taj je polo~aj napustio, jer nije mogao izgladiti kraljev spor s papom radi kraljeve ponovne ~enitbe s Anom Boleyn. Poato nije htio polo~iti prisegu vjernosti kralju kao vrhovnom poglavaru englezke Crkve, bude kao veleizdajnik osuen na smrti i pogubljen. G. 1935. proglasila ga je katoli ka crkva svetcem. - Utopiju je preveo dr.B. Damjanovi (izd. "Eos", Beograd, 1938.). Prievod dra Damjanovia str. 26. ib. str. 49. Interea quemadmodum haud possum omnibus assentiri quae dicta sunt alioquin ab homine citra controversiam eruditissimo simul et rerum humanarum peritissimo, ita facile confiteor permulta esse in Utopiensium republica, quae in nostris civitatibus optarim verius quam sperarim. Roen u Stilu u Kalabriji stupio je ve sa 14 godina u dominikanski red, te je kao mladi u radnji: Filosofia sensibus demonstrata oatro izstupio protiv nazora Aristotela i skolastika. Stoga je doaao u konflikt sa svojim starjeainama, a g. 1598. bio je, izgleda, kolovoa neke urote za osloboenje ju~ne Italija od apanjolskog gospodsstva. Zbog toga je kroz 27 godina (od 1599-1626) amio u napuljskoj tamnici della Vicaria. G. 1626. dozvoljen mu je na intervenciju pape Urbana VIII. boravak u Rimu, ali je g. 1634. otiaao u Pariz, gdje je ~ivio do smrti kao atienik grofa Noaillesa i kardinala Richelieua. Campanella je napisao joa jedno utopisti ko djelo: Monarchia Hispanica (1620.), u kojem zamialja ureenje jedne svjetske dr~ave pod vodstvom pape. - Novo izdanje talijanskog i latinskog teksta sun ane dr~ave priredio je Norberto Bobbio (naklada Einaudi, Torino, 1941.) Amor generationis primam curat gerit ut ita copulentur masculi feminis quod optimam edand prolem. Ac irrident nos qui generationi canum et equorum studiosa navamus curam, humanam vero negligimus (Bobbio str. 123). Za raanje propisuje Campanella za ~ene najmanje navraenu 19. a za mu~karce navraenu 21. godinu ~ivota, dakle druga ije nego Aristotel. Kad se ne radi o raanju, mogu mu~karci upotrebiti sterilne ili trudne (!) ~ene ili prostitutke. Tu onda ne vriede propisi o nadzoru nad stvaranjem potomstva. Caeteri, qui per delitias aut necessitate medicinae aut stimulo utuntut venere sterilium aut praegnantium aut feminarum vilium, oes ritus non observant (Bobbio str. 132). V. studiju Hellmuta Bocka: Staat und Gesellschaft bei Francis Bacon; ein Beitrag zur politischen Ideologie der Tudorzeit (Berlin, 1937.) str. 133-152. This king had a large heart, inscrutable for good and was wholly bent to make his kingdom and people happy... desiring to join humanity and policy togather (New Antlantis, Bock str. 148). U lanku: Sozialismus und Kommunismus u Elsterovom Wrterbuchu der Volkswirtschaf (4.izd. 1933.) III.sv. str. 291. Spomenut emo meu njima joa dr~avni roman: Commonwealth of Oceana (1656.) Jamesa Harringtona (1611-1677.), koji je pisan s demokratskom tendencijom protiv absolutisti kog re~ima Olivera Cromwela i Fenelonovo djelo Telemak (1699.). U svom veoma zanimljivom djelu: Macht und Geheimnis der Jezuiten (Leipzig-Zrich, 1929.) str. 331-337. l.c. str. 336. U isusova koj je dr~avi radio kao misionar od g. 1748-1753. i hrvatski isusovac Zagreb anin Nikola Planti (1720-1777.). V: Flep-Miller l.c. str. 345. Flep-Miller l.c. 332 i 333. Sve se na svietu kupuje radom, a jedini uzro nik rada su naae strasti. - Krajni su razlozi gospodarske zamjene obi aj i nazori naroda te rjeaenje problema treba tra~iti u elementarnim inbenicima radinosti. Geschichte der Volkswirtschaft str. 27. Mombert l.c. str. 200. Les terres en friche ou mal cultives exposes la vue de tout le monde - voil le cadavre de la France - tako jadikuje Boisguillebert. Njegov je ~ivot bio neobi no buran. Sin imunog zlatara i posjednika iz okolice Edinburga, dolazi kao ak londonskog sveu iliata g. 1694. u sukob sa zakonima, jer je u dvoboju ubio nekog ljubavnog suparnika, te je zbog toga morao ostaviti Englezku. }ivio je do g. 1699. u Holandiji, gdje je prou avao tamoanje bankarstvo i trgovinu. Po povratku u `kotsku objavio je g. 1705. djelo: Money and Trade considered with a proposal for supplying the nation with money. Poslie je opet bio neko vrieme u Bruxellesu, Parizu, Be u, Genovi i Rimu bavei s najviae kartama i spekulacijama. G. 1708. podnio je kralju Ljudevitu XIV. projekt za saniranje francuzkih dr~avnih financija, ali ga kralj kao hugenota nije htio primiti i dao ga je izgnati kao nepoudnog stranca i suviae sretnog kartaaa. U to se je vrieme ve sprijateljio s vojvodom Orleanskim. Kad je taj po smrti kraljevoj postao g. 1715. regentom, mogao je Law pomou tog prijateljstva provesti u Francuzkoj svoj veliki eksperiment - novi sustav kredita, ije je temeljne misli ve bio izlo~io u svom citiranom djelu. U 24. pismu. v. Thiers: Law et son systeme de finances (Paris, 1826.) v. izvadak iz Lawovog priedloga od g. 1715. u knjizi Dr. Jozo Tomaaevi: Novac i kredit (Zagreb, 1938.) str. 37.1 U ~ivot i rad Cantillona uniela su neato svietla tek novija iztra~ivanja prof. Stanleya Jevonsa (1881.) i Henrika Higgsa. Prije toga je ~ivot Cantillonov bio obavijen tamom. `toviae, i njegovo je djelo bilo kroz jedno puno stoljee posve zaboravljeno, iako je ne samo izazvalo veliku pa~nju u vrieme, kad je izaalo, nego je ve prije toga bilo u rukopisu poznato nekolicini znanstvenih radnika. <stariji Mirabeau priznaje u jednom pismu iz g. 1756. da je rukopis dr~ao kod sebe kroz 17 godina prije no ato je tiskan. Cantillona su osobno poznavali Adam Smith, Montesquieu, a valjda i David Hume. Adam Smith citira na jednom mjestu doduae neto no Cantillona u svojem Iztra~ivanju (I.knj. 8.pogl.). Smith citira Cantillonove nazore o najmanjoj dopustivoj nadnici, koja mora iznositi, koliko je potrebno ovjeku kao minimum za izdr~avanje i joa dva put toliko (Cantillonov Essai I.dio 11.pogl). Smith citira pogreano, kao da po Cantillonu ta najmanja nadnica treba da iznosi svega dvostruki iznos ~ivotnog minimuma. Da je Smith ne samo poznavao Cantillonovo djelo, nego da se je s njim ina e poslu~io, dokazuje primjerice velika sli nost sadr~aja uvodne re enice u prvom dielu prvog poglavlja Cantillonova djela i prve re enice prve knjige V. pogl. Smithova Iztra~ivanja. Na obim se mjestima naime govori o tom, da se stupanj bogatstva prosudjuje po tom, koliko je pojedinac uspio u~ivati ono, ato je za ~ivot neophodno potrebno, ili i ono, ato stvara ugodnosti, ili ga povrh toga razveseljuje (necessaries, conveniences, amusements). Cantillonovo je djelo izalo 21 godinu poslije njegove smrti anonimno i s oznakom, da je tiskano u Londonu, dok je stvarno tiskano u Parizu. Cantillon je imao vlastitu banku u Parizu, te je u kratko vrieme stekao velik imetak djelomice i time, to je sigurnim okom predviao slom Lawovog eksperimenta i prema tome udeaavao svoje poslovanje. G. 1720. napuata Cantillon banku i Pariz, te je od onda do smrti ~ivio djelomice u Londonu a djelomice je putovao po Evropi. Umro je nasilnom smru, ubijen od jednog odpuatenog sluge, koji je ujedno zapalio njegovu kuu. Tom je zgodom vjerojatno izgorio englezki originalni rukopis njegova djela. - O Cantillonu v. Uvod prof. Fridrika Hayeka uz njema ki prievod Essay u Waentigovoj zbirci majstora socialnih znanosti (Jena, 1931.). Zemlja je izvor odnosno prvotna tvar od koje se stje e bogatstvo; ljudski je rad snaga, koji proizvodi to bogatstvo, a bogatstvo samo u sebi nije drugo nego hrana, ugodnosti i zadovoljstvo ~ivota (Uvodna re enica I. diela 1. pogl. Cantillonova eseja.) Essai II. dio 6. pogl. Essai II. dio 6. pogl. Essai I. dio 13. pogl. Essai I. dio 15. pogl. Zgodno primjeuje Salin (Geschichte der Volkswirtschaftslehre str. 38), da pojmovi priroda i prirodno pravo imaju u raznim razdobljima ljudske poviesti i kod raznih mislilaca vrlo razli ito zna enje: priroda zna i neato drugo kod sofista i stoika, negoli kod pisaca XVIII. stoljea; a i tu je druga ije zna enje, koje daje prirodi Quesnay, od onog, koje joj daje Rousseau, druga ije je zna enje prirode kod francuzkih prosvjetitelja, a druga ije kod njema kih romanti ara. A mo~emo dodati, da su opet druga ije definirali taj pojam skolastici. Isto se mo~e rei i za pojam slobode, kojemu su takoer razni filozofski i politi ki pisci davali tokom poviesti dosta razli it sadr~aj. Ove nas injenice dovode do zaklju ka, da s glediata historijsko-filozofskog ili sociolo~kog promatranja posve objektivno i jednakomjerno prosuivanje temeljnih pojmova, pojava i injenica dru~tvenog razvoja ovje anstva predstavlja prili no problemati an, da ne ka~emo gotovo nerieaiv zadatak. Mladost je proveo prete~no na malom ot evu imanju Ninewellu kod Edinburga. U Francuzkoj je boravio dvaput bavei se studijem (od 1734-1737. i od 1763-1766.). Tamo je upoznao D'Alamberta i Turgota. Dvaput se je natjecao za katedru moralne filozofije na sveu iliatu u Edinburgu, no nije uspio. Posjednje je godine ~ivota (od 1769-1776.) proveo u Edinburgu, gdje se je mnogo dru~io s Adamom Smithom. - Humeova su najva~nija djela: Treatise of human nature (1739.); An inquiry concerning human understanding (1748.); Political discourses (1751.); An Inquiry concerning the principles of morals (1751.); Essais and treaties on several subjects (1753.). Potonja dva djela sadr~e Humeove ekonomske nazore. - O Humeu v. studiju: Galvano della Volpe: Hume o il genio del empirismo (Firenza, 1939.). The problems of psychology and of theory of knowledge are identical. The conscious experience of the individual is the result of interaction between the individual mind and the universe of things - All our knowledge is but the sum of our conscious experience and is consequently material for imagination. A governement has great reason to preserve with care its people and its manufactures its money it may safely trust to the course of human affairs without fear or jealousy. Money is none of the wheels of trade; it is the oil which renders the motion of the wheels more smooth and easy. Either the nation must destroy public credit or public credit must destroy the nation. Carl je bio od g. 1708. u slu~bi markgrofova Brandenburg-Bayreuth i Brandenburg-Ansbach u svojstvu "zajedni kog savjetnika" (gemeinschaftlicher Rat). }ivio je od g. 1720-1731. u Parizu, gdje se je prete~no bavio prou avanjem gospodarskih problema, najviae pod utjecajem radova Boisguilleberta i maraala Vaubana, ato sam priznaje u svojem djelu (I. sv. str. 178. i III.sv. str. 313). Carl je svoje djelo pisao, kako sam ka~e, u svrhu, da time pou i njema ke dr~avnike i stru ne inovnike (kameraliste), dok Francuzima nije potrebna njegova pouka, poato su u socialnim znanostima napredniji od Niemaca. Od g. 1731-1736. bio je Carl u slu~bi princa Eugena Savojskog u Be u gdje je i umro.g. 1743. ne do ekavai konac parnica, koje je vodio protiv svojih bivaih gospodara radi izplate svojih zaostalih beriva. - Dr. Antun Tautscher objelodanio je dosad sliedee studije o Carlu: Ernst Ludwig Carl, der Begrnder der Volkswirtschaftlehre, Jena 1939; Ernst Ludwig Carl und Adam Smith (Weltwirtschaftliches Archiv, Kiel 54. sv. 1941, II. str. 13-57); Die Arbeitsteilung als Grundproblem der Nationalkonomie bei Ernst Ludwig Carl (Zeitschrift fr Nationalkonomie Be  X. sv. 1941.) V.Ernst Ludwig Car, Der Begrnder der Volkswirtschaftslehre str. 154. Maraal Sebastian le Prestre de Vauban (1633-1707.) predlagao je u svoj djelu: Projet d'une dme royale (Rouan 1707), da se namjesto ondaanjeg poreza, koji se je svake godine iznova odmjerivao, uvede desetina od stalno utvrenog prinosa od poljoprirodne proizvodnje te od trgovine i industrije, da bi se time seljaci i ostali porezovnici zaatitili od stalne neizvjestnosti o veli ini poreznog obtereenja. Donekle sli ne priedloge iznosili su u isto vrieme ve i Abb de Saint Pierre (Projet d'une taille tarife) i D'Argenson. Jacques Claude Marie Vincent de Gournay bio je od g. 1729. do 1746. namjeatenik odnosno suvlastnik jedne francuzke trgova ke tvrdke u Cadisu, a kasnije od g. 1751-1758. bio je jedan od etvorice trgova kih intendanata u bureau du commerce u Parizu. Preveo je na francuzki Childeov Essay on commerce (Amsterdam i Berlin 1754.) i napisao niz slu~benih spomenica, koje su meutim veinom izgubljene. Tiskom je izdan samo njegov izvjeataj o francuzkom izto noindijskom dru~tvu (Observations sur l'etait de la compagnie des Indes 1775.) u kojem je predlagao ukidanje ovog povlaatenog dru~tva s motivacijom, da treba trgovinu s prekomorskim zemljama prepustiti svim trgovcima bez razlike. l.c. str. 283. Salin l.c. str.42 Samouk, koji je nakon mnogih neuspjeha osnovao g. 1768. u Nottinghamu zajedno s kompanjonom Struttom prvu mehani ku predionicu pamuka, te je g. 1769. svoj izum mehani ke preslice. Izgleda, da je Arkwright samo izgradio i usavraio izume, koje su ve g. 1738. patentirali Lewis Paul i John Wright. Prvu su predionicu uniatili trgovci-nakladnici, koji su do onda zaposljujui kune tkalce imali monopol proizvodnje pamu ne robe, jer su osjeali, da im mehani ka preslica ugro~ava egzistenciju. Wattovi predhodnici bili su Denis Papin (1680.) i Newcomen (1705). Cugnot je g. 1769. eksperimentirao u Francuzkoj s parnim kolima - prete om ~eljeznica, a markiz de Jouffroy d'Abbands je g. 1783. prikazivao u Lyonu svoj "pyroscafe", koji je nekoliko mejseci plovio izmeu Lyona i Macona. Fultonov je brod bio tek petnaesti tip broda na paru, koji je bio sposoban za plovitbu. Odvjetnik siromaane selja ke porodice iz okolice Rambouilleta, u io je kao mladi najprije rezbarski zanat, a kasnije se je posvetio medicini te je od g. 1717-1731. ~ivio kao lie nik-kirurg u gradu Mantesu. G. 1749. postao je tjelesnim lie nikom grofice Pompadour i preselio se u kraljevski dvorac u Versailles, a g. 1752. imenovao ga je kralj Ljudevit XV. svojim drugim tjelesnim lie nikom u znak priznanja, ato je Dauphina, otca kasnijeg kralja Ljudevita XVI. izlie io od boginja. Quesnay ja najprije stekao glas kao pisac medicinskih znanstvenih razprava (Observations sur les effets de la seignee, 1730; Essai phyisque sur l'economie, 1736; 2. izd. 1745; Trait des fievers continues 1753. - posveen grofici Pompadour). Za d'Alambertovu enciklopediju napisao je Quesnay tri lanka: Evidence (1756.), Fermiers (1756.), i Grains (1757.), dok tri druga lanka: Hommes, Impt i Intrt de la'argent nisu viae objelodanjena u enciklopediji radi nesuglasnica s Diderotom. lanak Hommes pronaen je koncem proalog stoljea u narodnoj knji~nici u Parizu, dok su druga dva izgubljena. Ekonomska su djela sliedea: Tableau economique (1758). Malobrojni su primjerci ovog djela kasnije posve nestali. G. 1894. pronaen je jedan primjerak korekture u narodnom arhivu u Parizu, a g. 1905. pronaen je joa jedan primjerak; Masimes gnerales de gouvernement d'un royaume agricole 1758; podnaslov: Extraits des economies royales de M. de Sully; Le droit naturel 1765; Analyse du gouvernement des Incas du Perou (1767.) i Despotisme de la Chine (1767.). Nekoliko dana pred smrt kralja Ljudevita XV. bude Quesnay umirovljen, ali je joa do~ivio, da je u srpnju 1774. njegov u enik Turgot imenovan ministrom financija. La loi naturelle c'est la loi la plus avantageuse du genre humain immuable et institue par l'tre suprme (Quesnay u djelu: Le droit naturel). Chacun travaille pour autrui en croyant travailler pour soi. Taj viaek vriednosti ozna uje Turgot kao le superflu que la nature accorde au laboureur en pur don au del du salaire de ses peines. "Obrtnik dobiva svoju nagradu ili od posjednika ili od obraiva a zemlje, a daje im u zamjenu za svoj rad jedino ekvivalent te nagrade i niata preko toga" - L'artisan recoit son salaire soit du propritaire, soit du cultivateur et ne leur donne pour l'change de son travail que l'quivalent de ce salaire et rien au del (Turgot). l.c. str. 39. Analizu Quesnayeve gospodarske tablice upotrebom matemati ke metode dao je prof. Aleksandar Bilimovi u studiji: Das allgemeine Schema des wirtschaftlichen Kreislaufes (Zeitschrift fr Nationalkonomie, Be  X. sv. 1942. str. 199-241 osbito str. 200-206). v. Bilimovi l.c. str. 201, 202. v. Bilimovi l.c str. 203. Bhm-Bawerk: Kapital u. Kapitalzins I.dio (4. izd. Jena 1921.) str. 53. Quesnay u raspravai: Observations sur l'intrt de l'argent. "L'augmentation des richesses assure celle de la population. - Qu'on soit moins attentif a l'augmentation de la population qu' celle des revenus." Gonnard l.c. str. 227 Schlettweinovi spisi: Die wichtigste Angelegenheit fr das Publicum oder die natrliche Ordnung in der Politik berhaupt (1772.) i Die Rechte der Menschheit oder der einzig wahre Grund aller Gesetze, Ordnungen und Verfassungen (1784.). Markgrof je sam izdao g. 1786.: Abrg des principes de l'conomie politique, kao uputu za svog sina, u kojem zastupa isto fiziokratske nazore. U njegovoj je upravi dugo suraivao francuzki fiziokrat de Butr, a u tri je obine proveo jedinstveni porez od prinosa zemlje po fiziokratskom sustavu. No poato je u inak bio posve negativan, to je taj na in oporezovanja nakon kraeg vremena napuaten. Turgot, sin uglednog par~kog trgovca (prvt des marchands) stekao je glas svojom uspjeanom upravnom djelatnoau kao intendant zapuatene pokrajine Limoges (1761-1774.), gdje je proveo poreznu reformu (taille tarife mjesto taille arbitraire), zatim uveo u ~ivot socialne ustanove za podupiranje siromaha (bureaux de charit) i slobodnu trgovinu ~itom. Turgotovi su ekonomski spisi Eloge de gournay (mercure de France, 1759.); Reflexions sur la formation et la distribution des richesses (1766. - kasnije joa nekoliko izdanja) a njema ki je prijevod priredio J.Mauvillon 1775.); Mmoire sur les prts d'argent (1769.); Valeurs et monnaies (fragment iz gl. 1770.) i Lettres a l'abb Terray sur la libert du commerce des bls (1770.). Kapital und Kapitalzins I.dio (4.izd. Jena 1921.) str. 53-60. l.c. str.43. Rodom iz }eneve, a njema kog podrijetla, bio je od g. 1762-1772. suvlastnik banke Necker i Thelussen u Parizu, te je u tom svojstvu uspjeano suraivao kod sanacije kraljevih financija. U Francuzkoj je bio triput ministar financija (od 1777-1781., 1788-1789. i od 1789-1790.). Poznato je, da i njemu kao ni Turgotu nije uspjelo srediti francuzke dr~avne financije. Jedino mu je uspjela reforma financijske uprave. Po svojim je djelima uglavnom merkantilist. Najva~nija su mu djela osim gore spomenutog: Eloge de Colbert (Paris, 1773.); Comte rendu au roi (1781.); Memoire sur l'etablisement des administrations provinciales (Basel 1781.) i De l'administration des finances de la France (1784.) v. str. 191. No u tom je baa nadvremenska, vje no nova snaga liberalizma, ato on uviek poput religija i ~ivotnih filozofija jedino te~i za ostvarenjem obeg na ela osloboenja onih, kojima se spre ava razvoj, bilo da su to graani ili radnici, umjetnici ili trgovci, aristokrati ili proletarci i da ~eli poticati punou i aarenilo tamo, gdje vlada uko enost i sapetost. Ovo se naoko nekonkretno, formalno na elo izpunjuje uviek novim sadr~ajem prema zahtjevima vremena i mo~e danas obarati kao izrabljiva e one, kojima je neko pomagalo da dou do socialnog izra~aja; ovo se na elo mo~e upotrebiti na korist prava i zahtjeva onih skupina, koje se je prije s pravom zapostavljalo. Zloporabe su uviek mogue, ali se mogu izpraviti. Velika se stvar ne mo~e napustiti zato, jer je dospjela u nepozvane ruke. No treba pripaziti, da se te ruke ne ogrieae o tu stvar.. Zacielo ne mo~e nijedna zajednica biti u cvatu ni u srei, ako su joj lanovi najprete~nijim dielom siromaani i biedni. (A.Smith: Iztra~ivanje o prirodi i uzrocima bogatstva naroda I.knj.8.pogl.). Adam Smith rodio se je 5.6.1723. u Kirkcaldy na sjevernoj obali zaljeva Firth of Forth u `kotskoj kao jedino, i to posthumno diete carinskog nadzornika Adama Smitha. Na sveu iliatu u Glasgowu u io je od g. 17371740. matematiku i prirodnu filozofiju, a napose je sluaao predavanja prof. Francisa Hutchesona iz moralne filozofije. Od g. 1740-1747. u io je na sveu iliatu u Oxfordu najviae klasi ne jezike i poviest knji~evnosti. Od g. 1748-1751 ~ivio je Smith u Edinburghu i dr~ao privatna predavanja iz retorike, estetike i poviesti knji~evnosti. To se je upoznao s Davidom Humeom, kojemu je do smrti ostao odanim prijateljem. Po etkom g. 1751. bude Smith imenovan profesorom logike na sveu iliatu u Glasgowu, a na jesen iste godine morao je preuzeti i katedru moralne filozofije, jer se je profesor Toma Craigie, nasljednik Hutchesona zbog bolesti zahvalio na slu~bi. Na tom je mjesto ostao Smith do kraja g. 1763., kad se je zahvalio na katedri i preuzeo mjesto putnog pratioca mladog vojvode Buccleugha. Pri odlazku imenovalo je glasgowsko sveu iliate Smitha za astnim doktorom prava. Kao profesor u Glasgowu izdao je Smith svoje prvo va~no djelo: Teorija moralnih osjeaja (A Theory of moral sentiments - 1759.). Od velja e 1764. do listopada 1766. boravio je Smith u Francuzkoj (najprije u Toulousi, zatim u ju~noj Francuzkoj, u }enevi, a onda u Parizu). U Parizu je Smith bio u dru~tvu znamenitih fiziokrata i enciklopedista - (Quesnay, Turgot, Necker, d'Alambert, Helvetius, Morellet, Marmontel, vojvoda de la Rochefoucauld). Poslije povratka iz Francuzke povukao se je Smith u Kirkcaldy, gdje je kroz 10 godina pisao svoje glavno djelo: Iztra~ivanje o prirodi i uzrocima bogatstva naroda. Djelo je izaalo u Londonu u o~ujku g. 1776. par mjeseci prije Humeove smrti. Hume je ovo djelo pozdravio velikim veseljem i zadovoljstvom, te je pisao Smithu "da djelo ima dubine, solidnosti i oatroumnosti, te je ilustrirano s toliko zanimljivih injenica, da e kona no morati privui na se obu pa~nju". (It has depth, and solidity and acuteness and is so much ilustrated by curious facts that it must al last atract the public attention). Zauzimanjem svojeg bivaeg gojenca vojvode Buccleugh imenovan je Smith g. 1778. jednim od trojice vrhovnih carinskih povjerenika za `kotsku sa sjediatem u Edinburghu. Tako je Smith do smrti ~ivio u Edinburghu, gdje je oko sebe okupio sav cviet inteligencije (Adam Ferguson, pomorski takti ar, John Clark, graditelj Robert Adam, profesor Playfair, Smithov prvi ~ivotopisac Dugald Stewart i drugi). Na glasu su bile njegove nedjeljne ve ere, na koje je redovito pozivao svoje prijatelje. G. 1787. izabralo je sveu iliate u Glasgowu Smitha lordom rektorom. Umro je u Edinburghu 17.7.1790. Po njegovoj su odredbi spaljeni svi njegovi rukopisi osim onih, koje je izri ito izuzeo (primjerice njegova razprava o poveisti astronomije). Tako je po svoj prilici izgubljen tekst predavanja, koja je dr~ao u Glasgowu o prirodnoj religiji i pravu. Jedan je dio tih predavanja sa uvan po bilje~kama jednog aka iz g. 1763. te ih je izdao prof. Edwin Cannan pod naslovom: Lectures on justice police revenue and arms, delivered in the university of Glasgow by Adam Smith reported by a student in 1763. (London, 1896.). Smithova je knji~nica sa uvana, a katalog je izdao James Bonar (Catalogue of the library of Adam Smith, London, 1894.) Po svjedo anstvu Dugalda Stewarta bio je Smith izvrstan predava , koji je znao vrlo ~ivo i zanimljivo predavati. Stoga su mnogi aci iz ciele Velike Britanije dolazili na sveu iliate u Glasgowu samo zato, da sluaaju njegova predavanja. "The annual labour of every nation is the fund which originally supplies it with all the necesaries and conveniences of life which it annually consumes and which consist always either in the immediate produce of that labour or in what is purchased with that producet from other nations." l.c. str. 309. (un reversement des causlities). "Kod svih je gotovo ~ivotinjskih rasa svaka pojedina ~ivotinja, kad je dorasla do zrelosti, podpuno neovisna i nema u prirodnom stanju potrebe za tra~enje pomoi ni od jedne druge ~ivotinje. ovjek je pak stalno u prilici, da tra~i pomo od svog bli~njega i zaludu e tra~iti od njega pomo samo na temelju blagohotnosti. (In almost every other race of animals each individual when it is grown up to maturity is entirely independent and in the natural state has no occasion for the assistance of no other living creature. But man has almost constant occasion for the help of his brethren and it is in vein for him to expect it from their benevolence only - (I.knj.2.pogl; Cannan I. str.16) It is not from the benevolence of the butcher, the brewer or the baker that we expect our dinner but from the regard to their own interest. We adress ourselves not to their humaniti but to their self-love, and never talk to them of our own necessities but of their advantages. Nobody but a beggar chuses to depend chiefly upon the benevolence of his fellow-sitizens. Even a beggar does not depend upon it entirely. Every individual is continually exerting himself to find out the most advantageous employment for whateves capital he can command. It is his own advantage, indeed, and not that of the society, which he has in view. But the study of his own advantage naturally, or rather necessarily leads him to prefer that employment which is most advantageous to the society... He generally, indeed, neither intends to promote the public interest, nor knows how much he is promoting it... and by directing that industry, in such a manner as its produce may be of the greatest value, he intends only his own gain, and he is in this, as in many other cases, led by an invisible hand to promote an end which was no part of this intention... By pursuing his own interest he frequently promotes that of the society more effectually than when he really intends to promote it. (IV.knj. 2.pogl; Cannan I.str. 419 i 421.) The natural effort of every individual to better his own condition, whe suffered to exert itself whit freedom and security, is so powerful a principle, that it is alone, and without any assistance, not only capable of carrying on the society to wealth and prosperity, but of surmounting a hundred impertinent obstruction with which the folly of human laws too often incumbers ots operations; though the effect of these obstruction is always more or less either to encroach upon its freedom, or to diminish its security. (IV.knj.5.pogl. Cannan II. str.43) Untersuchungen ber Adam Smith (1981.) U I.knj. na kraju 9.pogl. se ka~e: "Naai trgovci ne govore niata o loaem u inku visokih zarada. Oni aute o poraznim u incima njihovih vlastitih zarada. Oni se samo tu~e na zarade drugih ljudi." - Joa je zna ajnije mjesto iz I. knj. 11. pogl., gdje se u zaglavku ka~e: "Probitci su trgovaca meutim u svakoj pojedinoj struci trgovine ili industrije uviek u neku ruku razli iti od probitaka obenitosti ili su ak suprotni obem probitku. `iriti tr~iate i suziti utakmicu - to je uviek nastojanje trgovaca. `irenje tr~iata mo~e esto prili no odgovarati probitku obenitosti, no suzivanje utakmice mora uviek biti u protimbi s tim probitkom i mo~e poslu~iti trgovcima jedino za to, da im omogui da di~u svoju zaradu preko njezine prirodne razine i da ubiru od svojih sugraana u svoju korist jedan nepravedni porez. I. knj. 9.pogl. When masters combine together in order to reduce the wages of their workmen they commonly enter into a private bond or agreement, not to give more than a certain wage under a certain penalty. Were the workmen to enter into a contrary combination of the same kind, not to accept of a certain wage under a certain penalty, the law would punish them very severedy; and if it dealt impartially, it would treat the masters in the same manner. (I. knj.10.pogl.Cannan I. str. 143). It is by far the best police to leave things to their natural course (Lectures izd. Cannan Oxford 1896. str. 182). To expect, indeed that the freedom of trade should ever be entirely restored in Great Britain, is as absurd as to expect that an Oceana or Utopia should ever be established in it. (IV.knj.II.pogl; Cannan I.str.435). Smith aludira ovdje na utopisti ka djela Harringtona v. str. 197) i Tome Morusa (v. str. 192) When two men trade between themselves it is undouptedly for the advantage of both. The one has perhaps more of one species of commodities than he has occasion for; he therefore exchanges a certain quantity of it with the other for another commodity that will be more useful to him. The other agrees to the bargain on the same account, and in this manner the mutual commerce is advantageous to both. The case is exactly the same between two tu nation (Lectures on jusice, police revenue and arms iz g. 1763; izd. Cannan Oxford, 1896.; str. 204; Tautscher l.c. str. 39. It is but equity, besides, that they who feed, cloath and lodge the whole body of the people, should have such a share of the produce of their own labour as to be themselves tolerably well fed, cloathed and lodged (I.knj.8.pogl; Cannan I. str.80)  Cannan u uvodu svog izdanja Smithova Iztra~ivanja (London 1904. str. XXXIII). Obairnije je kod nas prikazao sadr~aj Smithova Iztra~ivanja prof. Bla~ Lorkovi u razpravi: Sadanje stanje gospodarske nauke (Rad JAZU, Zagreb, CIII; 1891., str. 117-183, napose na str. 131-139). The value of any commodity, therefore, to the person who possesses it, and who means not to use or consume it himself, but to exchange it for other commodities, is equal to the quantity of labour which it enables him to purchase or command. Labour, therefore, is the real measure of the exchangeable value of all commodities. (I.knj.5.pogl. Cannan I.str.32.) First, The wages of labour vary with the ease or hardship, the cleanliness or ditiness, the honourableness or dishonourabliness of the employment... secondly, the easiness and cheapness, or the difficulty and expence of learning them; thirdly, the constancy or inconstancy of omployment in them; fourthly, the small or great trust which must be reposed in those who exercise them; and fifthly, the probability or improbability of succes in them. (I. knj.10.pogl.1.dio Cannan I.str.102). l.c.str.311 i 316. The liberal reward of labour, therefore, as it is the effect of increasing wealth, so it is the cause of increasing population. "Iako siromatvo bez sumnje oduzima volju za sklapanje braka, ono to ipak uviek ne spre ava. Siromaatvo, atoviae, kao da poti e raanje... Dok meu otmjenim ~enama ima mnogo nerodkinja, takve su veoma riedke u ni~im stale~ima. Razuzdanost s liepim spolom razpaljuje mo~da strast za nasladu, ali izgleda, da uviek slabi, a esto i podpuno uniatava sposobnost raanja. Siromaatvo meutim, iako ne spre ava raanje, djeluje u najveoj mjeri nepovoljno na odgoj djece" (Poverty, though it no doubt discourages, does not always prevent marriage. It seems even to be favourable to generation. .. Barrenness, so frequent among woman of fashion, is very rare among those of inferior station. Luxury in the fair sex, while it inflames perhaps the passion for enjoyment, seems always to weaken, and frequently to destroy altogether, the powers of generation. But poverty, though it does not prevent the generation, is extremely unfavourable to the rearing of children. (I.knj.8.pogl. Cannan I.str. 80,81). But the principle which prompts to save, is the desire of bettering our condition, a desire which, though generally calm and dispassionate, comes with us from the womb, and never reaves us till we go into the grave. (II.knj.3.pogl. Cannan I. str.323) Equal quantities of labour will at distant times be purchased more nearly with equal quantities of corn,... (I.knj.pogl. Cannan I. str.37) - Istu je misao iznio i Voltaire u Dictionnaire philosophique. A paper money consisting in bank notes, issued by people of undoubted credit, payable upon demand without any condition, and in fact always readily paid as soon as presented, is, in every respect, equal in value to gold and silver money; since gold and silver money can at any time be had for it. (II. knj.2.pogl. Cannan I. str. 307) - Treba znati, da je u Smithovo vrieme u Vel. Britaniji bilo jo oko 350 privatnih banaka, koje su izdavale nov anice. "Postoji jedna vrsta rada, koja neato dodaje vriednosti predmeta, na koji je upotrebljena, a postoji i druga vrsta rada, koja nema tog u inka. Prva se vrsta rada, poato proizvodi neku vriednost mo~e nazvati produktivnom, a potonja neproduktivnom... ovjek e se obogatiti, kad uposljuje velik broj tvorni kih radnika, a propast e, kad uposljuje velik broj slu~in adi." (There is one sort of labour which adds to the value of the subject upon which it is bestowed: there is another which has no such effect. The former, as it produces a value, may be called productive; the latter, unproductive labour... A man grows rich by employing a multitude of manufacturers: he grows poor, by maintaining a multitude of menial servants. II. knj.3. pogl. Cannan I. 313, 314). It is not by augmenting the capital of the country, but by rendering a greater part of that capital active and produtive than would otherwise be so, that the most judicious operations of banking can increase the industry of the country. (II. knj.2.pogl. Cannan I.str. 303). The course of human prosperity, indeed, seems scarce ever to have been of so long continuance as to enable any great country to acquire capital sufficient for all those three purposes: (sci. agriculture, manufacture, exportation trade (II. knj.5. pogl. Cannan I. str. 347). Agriculture, therefore, is almost ewery-where capable of absorbing a much greater capital than has ever yet been umployed in it. (II.knj.5. pogl. Cannan I.str.354). A merchant, it has been said very properly is hot necessarily the citizen of any particular country. (III. knj.4.pogl. Cannan I.str. 393). Laws frequently continue in force long after the circumstances, which first more. (III. knj.2.pogl. Cannan I. str.361). Great nations are never impoverished by private, though they sometimes are by public prodigality and misconduct. (II. knj.3.pogl. Cannan I. str.324). Consuption is the sole end and purpose of all production; and the interest of the producer ought to be attended to, only so far as it may be necessary for promoting that of the consumer. The maxim is so perfectly self-evident, that it would be absurd to attempt to prove it. But in the mercantile system, the interest of the consumer is almost constantly sacrificed to that of the producer; and it meens to consider production, and not consumption as the ultimate end and object of all industry and commerce. (IV.knj. 8.pogl. Cannan II. str. 159). 4.knj.9.pogl. 4. knj.9.pogl. All systems either of preference or of restraint, therefore, being thus completely taken away, the obvious and simple system of natural liberty establishes itself of its own axxord. Every man, as long as he does not violate the laws of justice, is left perfectly free to pursue his own interest his own way and to bring both his industry and capital into competition with those of any other man, or order of men. (IV.knj. 9.pogl. Cannan II. str.184). The duty of superintending the industry of private people, and of directing it towards the employment most suitable to the interest of the society. (IV.knj.9.pogl.Cannan II. str. 185). V. citat o loaoj upravi i razsipnosti dr~ave (II.knj.3.pogl.str....) i citat iz IV.knj.5.pogl., gdje se govori o stotinama zapreka, kojima ludi ljudski zakoni spre avaju djelovanje priroene ljudske te~nje za poboljaanjem ~ivotnog standarda. "Graani svake dr~ave trebaju da pridonose za uzdr~avanje vlade po mogunosti u omjeru prema svojim sposobnostima; naime u omjeru prema prihodima, koje u~ivaju pod zaatitom dr~ave. I. Porez, ato ga svaki pojedinac ima plaati, treba biti odreen, a ne samovoljan. II. Rok plaanja, na in plaanja i iznos plaanja trebaju biti jasni i razumljivi poreznom obvezniku i svakoj drugoj osobi. III. Svaki se porez treba ubirati u vrieme i na na in, koji najbolje odgovaraju porezovniku. IV. Svaki porez mora biti tako zamialjen, da uzima narodu iz epa ato je manje mogue viae ili manje od onoga, ato ulazi u dr~avnu blagajnu. (V.knj.2.pogl. II.dio; Cannan II. str. 310, 311). l.c. str.305 Geschichte der Volkswirtschaftslehre str.45. Uvod str. XXXI. l.c.str.48. l.c.str. Alexander Grner: Die Hauptlehren der Nationalkonomie (Berlin 1942.) str.61. Hutchison (1694-1747.) bio je profesor moralne filozofije na sveu iliatu u Glasgowu. Analizirao je pojmove egoizma i altruizima te pojmove strasti i sklonosti stvarajui na tom temelju moralne kategorije. Polaznom mu je to kom teza Shaftesburyja, koji je korigirao Hobbesovu nauku o egoizmu kao jedinom pokreta u moralnog djelovanja, te dokazivao, da pored egoizma postoje i socialni afekti, koji bitno utje u na djelovanje ovjeka. Sklonosti su po Hutchisonu jasne i trajne, dok su strasti sliepe i asovite. U sklonosti blagohotnosti sadr~ano je ono, ato je moralno. Sklonosti su refleks stanovitog prirodnog osjeaja (moral sense) i ciljaju na obe dobro. Pada u o i sli nost ove distinkcije sa Smithovom definicijom te~nje za poboljaanjem gospodarskog standarda kao tihe i nestrastvene, ali trajne ~elje ovjeka (Iztra~ivanje II.knj.3.pogl; v.str. ...) Hutchisonovo glavno djelo System of moral philosophy izaalo je tek poslie njegove smrti g. 1755. ali mu je sadr~aj Smithu kao u eniku Hutchisonovu ve davno prije bio poznat. Podjela sadr~aja poklapa se uglavnom s onom u Smithovim predavanjima iz g. 1763. O ekonomskim problemima razpravlja H. najviae u poglavlju: Vriednost trgova kih dobara i novca (v. The value of goods and the nature of coin). Ve je H. izticao ulogu rada kao elementa za stvaranje vriednosti dokazujui, da kad se smanji koli ina rada potrebna za proizvodnju dobra, pada i njegova vriednost. U uvodu svog izvrstno spremljenog izdanja Smithova Iztra~ivanja (London 1904.) osobito na str. XLII, XLIII, XLVI. Mandeville je sve pohvalne, dakle eti ki pozitivne ine ovjeka pripisivao taatini i dokazivao, da su stoga sve ljudske krieposti veoma nesavraene. Poroci pojedinaca su blagodat za zajednicu (private vices are public benefits) - tako opisuje Smith Mandevilleovu ideologiju (u teoriji moralnih osjeaja str. 485). l.c.str.304. l.c. str.48 Klassisch ist ewiger Gehalt in bleibende Form gefasst. Stoga je krivo imao Schmoller, kad je za Smitha rekao, da je bio ideolog, a da nije bio nacionalni ekonom. v. Ingramov lanak o Adamu Smithu u Encyclopaedia Britanica 13.izd. (1926.) sv.25 str. 254-259. v. Prof. Aleksandar Bilimovi: Nekoliko novih struja u ekonomskoj teoriji (Arhiv za pravne i druatvene nauke, Beograd, sv.46. `1934. str.369). I Schumpeter misli, da gospodarski zakoni mogu imati obilje~je prirodnih zakona, a da za to ipak ne moraju imati to no isto zna enje kao fizikalni i drugi prirodni zakoni (Dogmen und Methodengeschichte der Volkswirtshaftslehre u Grundriss der Sozialkonomik, Tbingen, 1914. I.dio str.43.) Die Grundlagen der Nationalkonomie II.izd. Jena, 1941. Najprije izti e Eucken dass es einen Invarianten Gesamtstil der Art, wie er in der physikalischchemischen Natur besteht, in der Wirtschaft nicht gibt. Die Wirtschaft scheint einen Varianten Gesamtstil zu haben (str.27); A na kraju svojih izlaganja zaklju uje Eucken ipak ovako: In diesem Sine ergibt die Analyse doch eine gewisse besonders geartete Invarianz des Gesamtstils d.h. eine Gleichfrmigkeit der elementaren Ordnungsformen, welche die theoretische Behandlung und damit - in der Anwendung - die Bewltigung der konkreten Probleme ermglicht. - Das ist die berwindung der grossen Antinomie" (naime opreke izmeu nomografskog i idiografskog glediata str. 217). Will man den Unterschied zwischen den Merkantilisten und ihren Nachfolgern Schalgwortartig zum ausdruck bringen, so wirt man sagen knen: ihr Denken war organisch, dynamisch, produktiv-problematisch, aktivistich, idealistich, whrend das der Klassiker und so gut wie aller Theoretiker des 19. Jahrunderts mechanisch, statisch, zirkulations-problematisch, materialistisch, positivistisch ist... v. Mombert l.c. str.287. Salin je pojedina razdoblja u poviestnom razvoju gospodarske znanosti karakterizirao ovim oznakama: 1. merkantilizam-politi ka znanost; 2. fiziokrati i klasici-sustavna znanosti i 3. socializam i historizam-evolucionisti ka znanost. Studirao na sveu iliatu u Edinburgu od 1744-1757., bio je vojni sveenik, a od g. 1759-1785. profesor fiilozofije na sveu iliatu u Edinburgu. Glavna djela: Essay on the history of civil society (1767.); History of the progress and termination of the Roman Republic (1783.) i Principles of moral and political science (1792.) Man is by nature the member of a community; and when considered in this capacity, the individual appears to be no longer made for himself". (Essay on the history of civil society 1.knj.9.pogl.) Der Zweck der Volkswirtschaft (Berlin, 1909.) Stolzmann je naziva socialnom kategorijom (v. Bhm-Bawerk: Macht und konomisches Gesetz - Zeitschrift fr Volkwirtschaft, Sozialpolitik und Verwaltung, sv. XXIII. 1914. str. 205-271). Distribution of wealth. v. Bhm-Bawerk l.c. str.271. Toma Robert Malthus (1766-1834.), sin malog posjednika iz grofovije Surrey, gorljivog pristae Rousseauove nauke, studirao je od g. 1784-1797. na sveu iliatu u Cambridgeu (Jesus Coledge). G. 1797. bude zareen za sveenika i postane ~upnikom jedne male ~upe u grofoviji Surrey. Od g. 1805. do smrti bio je profesor politi ke ekonomije i poviesti na kolegiju izto noindijskog dru~tva u Haileyburyju. G. 1798. izdao je anonimno prvo izdanje svog glavnog djela: Iztra~ivanje o na elu populacije pod naslovom: An essay on the principle of population as it affect the future improvement of Society with remarks on the speculations of Mr.Godwin, M.Condorcet an other writers. G. 1803. izdao je drugo proaireno i preraeno izdanje tog djela pod svojim imenom i uz izmienjeni naslov: An essay on the principle of population or a view of its past and present effects on human happines (u 4 knjige). Da prikupi ato viae statisti ke i druga grae za ovo djelo, putovao je Malthus izmeu g. 1799. i 1802. po Njema koj, `vedskoj, Norveakoj, Finskoj, Rusiji, Francuzkoj i `vicarskoj. Do autorove je smrti izaalo svega aest izdanja ovog djela (6. iz g. 1826.). Od ostalih Malthusovih djela i razprava treba spomenuti: Observations on the effects of the corn Laws (1814.); An inquiry into the nature and Progress of Rent (1815.) i Principles of political economy considered with a view to their practical application (1.izd. 1820., 2.izd. 1836.). Potonje se djelo bavi prete~nim djelom problemom podjele gospodarskih dobara. Za razumievanje je Malthusove teorije populacije vrlo pou no njegovo dopisivanje s Williamom Nassau-Seniorom. William Godwin (1756-1836.), englezki politi ki filozof, prenio je u Englezku misli francuzkih enciklopedista, a napose je zastupao misao trajnog napredka i usavraenosti ovjeka. Godwinovo je glediate do krajnosti radikalno. Glavni mu je uvjet napredka uklanjanje svih pozitivnih institucija (plemstva, sveenstva itd.) te svih prinudnih zakona. Napredak se ima ostvariti odgojem, a voditi razumom. Godwinovo je idealno dru~tvo podpuno anarhisti ko. Jednakopravnost ljudi treba provesti do krajnosti. Stoga odbacuje Godwin i komunizam, jer odklanja kooperaciju jednako kao i dr~avnu vlast. Idealni e se dru~tveni napredak po Godwinu ostvariti onda, kad e meu ljudima do krajnosti zavladati na elo sveobe dobronamjernosti (utjecaj Hutchisona). Ricardo je tu teoriju zemljiatne rente iznio u razpravi: Essay on the influence of a low price of Corn on the Profits of Stock (1815.). Joa prije Malthusa i Ricarda iznio je istu teoriju zemljiatne rente akotski prakti ni gospodar James Anderson (1739-1808.) u razpravama: An inquiry into the nature of the Corn laws with a view to the new Corn bill proposed for Scotland (Edinburg 1777.) i Observations the means of exiciting a spirit of national industry (Edinburg 1777.). Obje je razprave izdao Lujo Brentano (Leipzig, 1893.) s uvodom i komentarom. Iztra~ivanje I.knj.2.pogl. i II.knj.13.pogl. Gotovo doslovce jednako definirao je Malthus svoju tezu u pismu od 31.III.1829. upuenom Williamu Nassau-Senioru. Iztra~ivanje I.knj.1.pogl. ib. I.knj.1.pogl. i II.knj.11.pogl. ib. IV.knj.3.pogl. Istu je misao izrazio Rousseau Emileu (1.knj.): Celui qui ne peut remplir les clevoris de pre, n'a point le droit de le devenir. ib. IV.knj.14.pogl. "Da glavni i stalni uzrok biede nema nikakve izravne sveze ili bar vrlo slabu izravnu svezu s oblicima vladanja odnosno s nejednakom podjelom vlastni tva, nadalje, da bogataai stvarno nemaju mo, da mogu svim siromasima osigurati zaposlenje i egzistenciju, da pak siromasi nemaju po naravi stvari pravo da tra~e jedno i drugo (tj. ravnomjernu podjelu vlastni tva i zaposlenje) to su va~ne istine, koje proizlaze iz zakona populacije, a mo~e ih shvatiti svaki prosje ni ovjek ako mu budu na prikladan na in razlo~ene" (Malthus l.c.IV.knj.14 pogl.) l.c. IV.knj.4.pogl. v. Dr. Sigfried Budge: Das Malthus'scje Bevlkerungsgesetz und die theoretische Nationalkonomie der letzten Jahrzennte (Karlsruhe, 1912.) str. 142. Gide navodi, da je po Lavoisieru prosje ni prinos paenice u Francuzkoj iznosio g. 1789. 7 i 3/4 hl po hektaru, dok je g. 1909. iznosio 17 hl, ato zna i, da je kroz 120 godina svakih 25 g. porastao za odprilike 2 hl, te bi taj porast odgovarao Malthusovoj tezi o aritmeti koj progresiji poljodjelske proizvodnje. Na glavu pu anstva porasla je doduae po Gideu razpolo~iva zaliha paenice u istom razdoblju prosje no od 2 hl na 3 hl, ali jedino zbog veoma slabog porasta pu anstva u Francuzkoj (v. Histoire des doctrines economiques depuis les phisiokrates jusqu'a nos jours. V.izd. Paris, 1926. str. 145. v. Budge l.c. str. 198,199. Mombert lu i seksualni nagon i nagon razploivanja. Tako argumentira primjerice poznati zastupnik katoli kog smjera u gospodarskoj znanosti isusovac Henrik Pesch (Ethik und Volkswirtschaft, Freiburg i B. 1918. str.11-15). Budge lc. str.127-136. v. Budge l.c. - A i u Australiji e doi vrieme - izti e Budge - kad e moral restraint, odnosno socialni obziri, prestati djelovati, te e pu anstvo pokazivati tendenciju, da se mno~i do granice prehranbenog potenciala, a mo~da i preko toga. v. Kurtzgefasste Volkswirtschaftslehre und Volkswirtschaftspolitik (Mnchen, 1935. str.12). v. str. 36,37,51. v. str.147. v. str.148. Oslonac za ovakvo airoko shvaanje svoje teorije dao nam je sam Malthus, kad je u uvodu svojih Na ela politi ke ekonomije napisao: Sklonost za prenaglu generalizaciju stvara i kod nekih glavnih pisaca politi ke ekonomije nerazpolo~enje, da izpitaju svoje teorije uzporedbom s izkustvom. No sigurno ne mo~e nijedna teorija tra~iti, da je se smatra izpravnom, ako je nespojiva s izkustvom. Ovakvu nespojivost smatram dovoljnim razlogom za odbacivanje ovakve teorije. Prvi je zadatak filozofije, da tuma i stvari onako, kakve jesu... - Talijanski je ekonomist Gioja (1815.) zgodno definirao Malthusov zakon kao neku trajnu tendenciju ovako: Razplodna je snaga svih organskih bia sli na elasti nom peru, koje stalno te~i za proairenjem, a brzina njegova airenja ovisi o ja em ili slabijem pritisku kompresivne snage, naime od prehranbenog potenciala (citat kod Momberta l.c.str.291.). David Ricardo (1772-1823.) bio je sin uglednog ~idovskog meaetara londonske burze, podrietlom iz Holandije. Izu io je meaetarski posao kod otca, a g. 1793. otvorio je, kad se je o~enio vlastiti posao, pa je kao izvrstan meaetar stekao u nekoliko godina veliki imetak. Boravei g. 1799. u jednom kupaliatu, upoznao je Ricardo slu ajno Smithovo Iztra~ivanje, te je time potaknut na prou avanje gospodarske teorije. G. 1814. napuata trgova ko zanimanje, kupuje imanje u Gloucesterhireu, a g. 1819. bude izabran u parlament kao zastupnik malog irskog izbornog kotara Portarlington. Svojim se je govorima u parlamentu zalagao za ukidanje ~itnih carina i za slobodu trgovine, te je time u neku ruku dao temelje za kasniji zakonodavni rad Sir Roberta Peela. Ricardova su va~nija djela sliedea: 1. The high price of bullion a proof of the depreciation of Bank Notes (1809., 1810.; razprava nastala iz jednog niza lanaka, objavljenih u Morning Chronicle g. 1809.). Ricardo je tu predlagao ukidanje Bank Restriction Acta iz g. 1797. zakonom, kojim je bio suspendiran konvertibilitet nov anica Englezke banke. Ricardo je dokazivao, da su djelovanjem ovog zakona nov anice deprecirane, te je dao poticaj za sastav odbora za zlato (Bullion Commitee) u englezkom parlamentu. Odbor je u svemu usvojio Ricardovo glediate, no parlament je na priedlog Vansittarta zaklju io, da nov anice nisu izgubile na vriednosti; 2. Essay on the Influence of a Low Price of Corn on the profits of Stock (1815.). U ovoj razpravi, kao i u kasnijoj On Protection to Agriculture (1822.) polemizira Ricardo s Malthusom. Na temelju iste teorije o zemljiatnoj renti, koju je zastupao i Malthus, preporu a Ricardo suprotno od Malthusa slobodnu trgovinu ~itom; 3. Glavno je Ricardovo djelo: Principles of Political Economy and Taxation (Na ela politi ke ekonomije i oporezovanje) izaalo g. 1817. (3.izd.1821.) i sastoji se od 32 eseja, koji nisu sustavno povezani. 4. Poslie pia eve smrti izaala je njegova razprava: A plan for the establishement of a national Bank (1824.) Ricardo tu predla~e, da se izdavanje nov anica oduzme nov ani nim bankama, te da taj posao vrai dr~ava putem posebnih povjerenika. Ricardovi su priedlozi kasnije djelomice uva~eni Peelovom reformom englezkog valutnog sustava iz g. 1844. napose time, da je kod englezke notne banke posve odieljen bankovni posao (banking department) od emisionog (issue department). The Works and Corespondence of David Ricardo, edited by Piero Sraffa, Cambridge Pres, 1952. (v. Economist, London 8.11.52. str.377.) v. Ricardo, Na ela itd. I.pogl. (o vriednosti, naslov prvog odsjeka). v. Ricardo, Na ela itd. XXXII.pogl. U lanku o Ricardu u Handwrterbuch der Staatswissenschaften IV.izd.VII.sv.str.96. U lanku o Ricardu u Encyclopaedia of the Social Sciences XIII. sv. (1934.) str.379. The difference between the amount produced by a given quantiti of labour at the margin and the wages of that labour determines profit.(Ricardo, Na ela itd. V.pogl.) v. Na ela itd. VI.pogl. (o zaradi). v. Na ela V. pogl. (o nadnici). v. Na ela XXXI.pogl. (o strojarstvu). John Barton, englezki gospodarski pisac iz po etka XIX. stoljea polemizirao je u svojoj razpravi: Observations on the circumstances which influence the condition of the labouring Classes of Society (London, 1817.) s tezom, iznesenom u izvjeataju parlamentarnog odbora za reformu zakona o podupiranju sirotinje (poor Law), prema kojoj svako poveanje nadnice stavlja nu~dno u pokret u istom omjeru poveanu koli inu rada. Barton je nasuprot tomu dokazivao, da poveanje kapitala dovodi do toga, da poduzetnici stavljaju u pogon sve viae strojeva, koji uateuju rad, te se time potra~nja rada viae smanjuje negoli poveava. Na kraju 32. poglavlja Na ela. Na ela 2.pogl. (o renti). v. Mijo Mirkovi: Razvoj ekonomske misli u XIX. veku, Beograd, 1938., str. 34,35. Duhovni za etnik Peelove reforme bio je ugledni londonski bankar Samuel Jones Lloyd (kasnije lord Overstone). Lloyd je kao sljedbenik Ricardove nauke izgradio teoriju obtjecaja i dokazivao, da novac mora imati sliedea tri temeljna svojstva: 1. realnu unutarnju vriednost (intrinsic value); 2. da je obe mjerilo vriednosti (measure of value ili common denomination) i 3. da se primanjem novca spram svih osoba, na svakom mjestu i u svako vrieme, dakle interpersonalno i interlokalno kona no ureuju sve tra~bine odnosno obveze (exchangeability in endless succession). Peelovom je reformom u Englezkoj uveden sustav strogog kontingentiranja obtjecaja nov anica. Izdavanje nov anica kod englezke banke podpuno je odvojeno od bankovnog posla (issue department i banking department). Issue department predaje banking departmentu zakonom ozna enu koli inu nov anica te prima pokrie u dr~avnim vriednostnim papirima. Preko ovog iznosa, koji je g. 1844. odreen s 14 milijuna, a kasnije je bio opetovano poviaen, mogue je daljnje nov anice pustiti u obtjecaj samo ukoliko su podpuno pokrivene zlatom. Ovaj je valutni sustav u Vel.Britaniji ostao na snazi bez bitnih izmjena do rujna 1931. O cielom problemu v. razpravu Dr. L.Leipmanna: Der Kampf un die Gestaltung der englischen Whrungs verfassung (Berlin,1933.); o teoriji obtjecaja v. napose str. 110-146. Ricardovoj odnosno Overstonovoj teoriji obtjecaja suprotstavili su jo za vrieme donoenja Peelova zakona Toma Tooke (1774-1858.) i John Fullarton (1780-1849.) tzv. bankovnu teoriju (banking shool), koji je kasnije usvojio i Adolf Wagner (Die Geld und Kredittheorie der Peelschen Bankakte Be  1862., Beitrge zur Lehre von den Banken, Leipzig, 1857. i Theorie des Geldes, 1909.). Po toj teoriji vriedi na elo, da koli ina obtjecaja kreditnih plate~nih sredstava (nov anica itd.) raste, kad rastu ciene, a pada kada padaju ciene. U svakom je slu aju koli ina obtjecaja uvjetovana kretanjem ciena, te se ravna prema potrebama prometa. Kauzalna je veza dakle upravo obratna od one, koju je postavila teorija obtjecaja. Za obtjecaj nov anica vriedi joa posebno na elo, da notne banke ne mogu regulirati veli inu obtjecaja bar sve dotle, dok davaju kredite uz normalno pokrie, jer banknote stalno pritje u u notnu banku bilo time, ato se odobreni krediti vraaju izplatom u nov anicama bilo time, ato se nov anice izplauju u zlatu (Fullartonovo na elo povratnog pritjecanja nov anica u notnu banku). Stoga nisu za izdavanje nov anica potrebna nikakva zakonska ograni enja sve dotle, dok se nov anice puataju u promet uz navedene uvjete, te njihov obtjecaj odgovara onom obujmu kredita, ato ga gospodarske prilike u danom asu tra~e. V. Dr. Leipman l.c.str. 147 do 188. "Poato su srebro i zlato izabrani obim posrednikom za vraenje zamjene, oni su djelovanjem trgova ke utakmice razpodieljeni meu razne zemlje u omjerima, koji se prilagouju zamjeni u naravi, koja bi se vraila, da tih kovina nema, te bi se trgovina meu zemljama vraila posvema u obliku zamjene robe za robu". (Gold and silver having been chosen for the general medium of circulation they are by the competition of commerce distributed in such proportions amongst the different countries of the world as to accomodete themselves to the natural traffic which would take place if no such metals existed and the trade between countries were purely a trade of barter). Na ovom mjestu rezimira Ricardo svoja glasovita razmatranja o gospodarskim predpostavkama za zamjenu izvjesnih dobara meu pojedinim zemljama, za koja je uzeo kao primjer zamjenu portugalskog vina za englezko sukno sliedeim rie ima: "Stoga se mo~e sukno uvoziti u Portugal samo onda, ako se tamo prodaje za viae zlata, no ato je trebalo za njegovu iziradbu u zemlji, koja ga je izvezla, a isto se tako mo~e uvoziti u Portugal samo onda, ako se tamo prodaje za viae zlata, no ato je trebalo za njegovu izradbu u zemlji, koja ga je izvezla, a isto se tako mo~e uvoziti vino iz Portugala u Englezku samo onda, ako e biti u Englezkoj prodano skuplje, no ato je stajala njegova proizvodnja u Portugalu. (Na ela 7.pogl.: O izvanjskoj trgovini). Na ela 8.-18. i 29. poglavlje. Vriedno je spomenuti, da je francuzki gospodarski pisac N.L.Canard malo prije Ricarda u djelu: Principes d'economie politique (Paris, 1801.) postavio posve druga iju teoriju o prevaljivanju poreza. On dokazuje, da se djelovanje poreza u tolikoj mjeri razpada na sve grane gospodarstva i na sve gospodarske jedinice, da stvarno kona no porez nikoga ne tereti. V. Walther Lotz: Finanzwissenschaft II.izd. Tbingen, 1931., str. 279, 280. "Vidi se prema tome jasno, da je jedina obenita kao i jedina sigurna mjera vriednosti, da je to jedini standard s pomou kojega mo~emo uzporeivati vriednosti razli itih dobara u svako vrieme i na svakom mjestu". (Labour, therefore it appears evidently, is the only universal as well as the only accurate measure of value, or the only standard by which we can compare the values of different commodities at all times and at all places". - Smith Iztra~ivanje I.knj.V.pogl. Prvotno novinar i industrijalac, imenovan je Say g.1830. prvim profesorom politi ke ekonomije na Collge de France. Glavna su mu djela: Trait d'conomie politique (1804.) i Cours d'conomie politique (1828-1830.). Gonnard l.c. str.358,362. Ovu je Sayevu tezu iz njegova Traitea iz gl. 1804. djelomice preuzeo Ricardo u svojim Na elima iz g. 1817. ovim rie ima: Productions are always bought by productions or by services (21.pogl.). Razlika je, kako se vidi, u tom, ato Ricardo proairuje zamjenu i na usluge. Un produit cr est un, dbouch ouvert, un produit consomm est un dbouch ferm. (Traite str.157); Gonnard l.c.str.366. Bio prefekt, a od g. 1838-1852 dr~avni savjetnik. Glavna djela: Nouveau traite d'economie sociale (Pariz, 1830.) i De la liberte du travail (3 sv. Pariz, 1845-3. preraeno izdanje prvog djela). v.str. 451. Moto Dunoyerovog djela: De la liberte du travail. Po zanimanju trgovac, prete~nim dielom samouk. Glavna djela: Sophismes conomiques (2.sv.1845. i 1848.); Les petits Pamphlets i Les harmonies conomiques 1850. nedovraeno. Potonje je djelo preveo na hrvatski Milan Kreai pod naslovom: Blagoglasnost u narodnom gospodarstvu, (Zagreb, 1912.). Tous les principes, tous les mobiles, tous les ressorts concourent vers un grand rsultat final que l'humanit n'atteindra jamais, mais dont elle se rapprochera toujours... et ce rsultat est le rapprochement indefini de toutes les classes vers un niveau qui s'lve toujours; en d'autres termes; l'galisation des individus dans l'amlioration gnrale (str.126). La valeur, c'est le rapport de deux services rendus. Le progres c'est l'aneantissement des valeurs - ka~e Bastiat. La concurrence gene le travailleur comme producteur mais elle le favorise comme consommateur. U ovom se ipak joa odrazuju Ricardove misli o pojeftinjavanju mnogih ~ivotnih potrebatina djelovanjem razvoja maainizma. Smith Iztra~ivanje I.knj.5.pogl.; Cannan I.str.33. U razpravi: Ein Kapitel zu einem deutschen Arbeiterkatechismus (1863.): Das wahre Recht auf Arbeit ist die Freicheit der Arbeit und das wahre Recht auf Lohn ist die Freicheit des Tausches die freie Konkurrenz. v. str. 200, 204. Careyov je liberalni optimizam izlo~en u njegovom djelu: Principles of political economy (18371840.). Sin filozofa povjestni ara i gospodarskog pisca Jamesa Milla (1773-1836.), koji je kroz dulje vrieme bio inovnik, a posljednjih godina ~ivota glavni ravnatelj izto noindijskog dru~tva. Millov je otac bio intiman prijatelj Jeremije Benthama, glavnog predstavnika englezkog utilitarizma, te Davida Ricarda. Od najranije je mladosti otac dao sinu obse~nu filozofsku i ekonomsku izobrazbu. Ve sa 17 godina postao je mladi Mill (g.1823.) inovnikom izto noindijskog dru~tva, u ijoj je slu~bi ostao do razpusta dru~tva g. 1858. Poslie je Mill ~ivio prete~nim dielom u Avignonu, gdje je i umro. Millova su djela: 1. Essays on some unsetled questions in Political Economy (London, 1844.); 2. Principles of Political Economy with some of their applications to social Philosophy (Na ela politi ke ekonomije i neke njezine primjene na socialnu filozofiju; London, 1848. - 6.izd. London, 1865. - u 5 knjiga); 3. On liberty (O slobodi, London, 1859. Hrvatski je prievod ove razprave izdao dr. Milan Bogdanovi, Zagreb, 1918.); 4. Thoughts on Paliamentary Reform (London, 1859.); 5. Utilitarianism (London, 1863.); 6. Auguste Comte and the positivism (London, 1865.); 7. Subjection of women (London, 1869.). Tu se Mill zala~e za emancipaciju ~ena i ~ensko pravo glasa. Osim toga napisao je Mill sustavnu logiku (System of Logic; London, 1843.) koja je kroz dugi niz godina vriedila kao najbolji englezki u evnik logike. Prikaz Millova rada dao je kod nas odmah poslie njegove smrti prof.Bla~ Lorkovi (}ivotopis Johna Stuarta Milla; Vienac, Zagreb, 1875.). Sadr~aj pojma slobode definirao je Mill u svojoj razpravo O slobodi ovako: "Zna enje... dvaju na ela, koja zajedno ine itavu nauku ove razprave. Ta su na ela: 1. da pojedinac nije odgovoran dru~tvu za svoje ine, ako se oni nikoga ne ti u osim njega samoga. Ljudi ga mogu svjetovati, upuivati, nagovarati i kloniti ga se, ako misle, da je to nu~dno za njihovo dobro, i to su jedina sredstva, kojima oni mogu opravdano pokazivati svoje nezadovoljstvo ili osuivati njegovo vladanje. 2. da je pojedinac odgovoran za one svoje ine, koji su atetni interesima drugih i da ga za te ine mo~e kazniti dru~tvo ili zakon, ako dru~tvo dr~i, da je jedna ili druga kazna nu~dna za njegovu zaatitu" (5.glava; Bogdanoviev prievod str.116). Kada su stvari jednom tu, mogu ljudi individualno ili skupno s njima razpolagati, kako ih je volja, mogu ih svakomu dati na razpolaganje kako hoe i uz bilo koje uvjete... podjela imovine ovisi prema tome o zakonima i obi ajima dru~tvene zajednice. Pravila, koja vriede za podjelu, veoma su razli ita po na inu, kako ih stvaraju mialjenja i nazori raznih zajednica i razli ita su u raznim zemljama i u razno vrieme; da ljudi to hoe, ta bi pravila mogla biti joa razli itija. "Ovaj nepokolebivi temelj sastoji se od socialnih osjeaja u ovjeku, od one te~nje za sjedinjenjem s naaim suplemenicima, koja je neodtuivo na elo ljudske naravi, te sreom spada meu ona na ela, koja pokazuju tendenciju, da se pod utjecajem napredovanja civilizacije nastoje sama od sebe poja ati" (Mill u razpravi o utilitarizmu).  U recenziji, koju je Mill napisao g. 1869. o Thorntovoj razpravai: On labour izjavio je, da s obzirom na rezultate kontroverze o utjecaju zakona ponude i potra~nje te atrajkova i radni kih sindikata na stvaranje nadnice napuata svoju teoriju nadni nog fonda. Ipak je tu teoriju pridr~ao i u posljednjem (VII.) izdanju svojih Na ela, tiskanom za njegova ~ivota g. 1871. Paul Gemhling: Les grands economistes. Texetes et commentaires II.izd. Paris, 1933. str. 153. Prvi je za etnik radikalnog agrarnog socializma bio zapravo Toma Spence (1750-1814.), koji je u jednom predavanju, odr~anom u filozofskom dru~tvu u Newcastleu, dokazivao, da ljudi ne mogu ~ivjeti bez proizvoda zemlje. Stoga imamo na onomu, bez ega ne mo~emo ~ivjeti, isto pravo vlastni tva kao i na ~ivotu. Prema tomu ima svaki ovjek jednako pravo vlastni tva na zemlji, te privatno vlastni tvo treba ukinuti. Ovo je Spenceovo predavanje objavljeno tek g. 1796. pod naslovom: The meridian sun of liberty (Podnevno sunce slobode). Valja spomenuti logi ki skok u ovoj tezi. Ljudi imaju bez sumnje jednako pravo na ~ivot, ali nipoato zajedni ko pravo na ~ivot. O svojem ~ivotu i pravu na ~ivot odlu uje svaki pojedinac u prvom redu sam. Prema tome i jednako pravo na zemlju ne zna i i zajedni ko pravo vlastni tva na zemlju. (v. Carl Diehl: Der einzelne und die Gemeinschaft, Jena, 1940. str.170. Na ela, 5.knj. Mirkovi: Razvoj ekonomske misli u XIX. vijeku, Beograd, 1938., str.58. Mombert l.c.str.319,320. Metoda, koja smatra, da e se u budunosti, budu li ostvarene stanovite predpostavke, pojaviti iste posljedice kao one, koje su se pojavile, kad su iste predpostavke djelovale u proalosti. Stekavai prakti nu i teoretsku spremu u poljodjelstvu, kupio je Thnen g. 1810. imanje Tellow kod Rostocka u Meklenburgu, na kojem je uredio uzorno gospodarstvo, te ga vodio do smrti. Od Thnenova je glavnog djela: Der isolierte Staat in Beziehung auf Landwirtschaft und Nationalkonomie samo prvi dio (o utjecaju ciena ~ita i poreza na poljodjelstvi) i prvi odsjek II. diela (o prirodnoj nadnici i njezinom odnosu spram kamatnjaka) tiskan je za pia eva ~ivota (g. 1850.), dok je drugi odsjek II. diela (o raznim agrarno-politi kim pitanjima) i 3. dio (o zemljiatnoj renti) objavljen tek g. 1863. U pitanjima racionalnog poljodjelstva nau io je Thnen mnogo toga od Alberta Daniela Thaera (1752-1828.), osniva a nauke o poljodjelstvu u Njema koj, koji je na svom imanju Mglin na Odri osnovao g. 1806. prvu viau poljodjelsku akolu u Njema koj. Thnen je kod Thaera g. 1803. neko vrieme prakticirao. Podrobniji opis kultura po Thnenovim pojasima v. kod Othmara Spanna: Die Hauptheorien der Volkswirtschaftslehre auf Dogmengeschichtlicher Grundlage (Leipzig, 1911. str 87 i 91-93.) Teoriju raznih sustava poljodjelske obradbe nau io je Thnen od Thaera, koji ju je djelomice preuzeo od englezkog agrarnog teoreti ara Artura Younga (1741-1820.) (V. Branislav Dimitrijevi: Politi ka ekonomija II. dio, Agrarna politika, Zagreb, 1929. str.2-12). v.str. 268. Der Arbeitslohn ist gleich dem Mehrerzeugnis, das durch den in einem grossen Betrieb zuletzt angestellten Arbeiter hervorgebracht wird. (Der isolierte Staat itd. II.dio 1.odsjek 19). Der Wert der Arbeit des zuletzet angestellten Arbeiters ist auch der Lohn derselben. ib. v. str. 468. Mombert l.c.str.325 Othmar Spann l.c.str.86. Mombert l.c. str.323; Karlo Grnberg u lanku Thnen u Handwrterbuch der Staatswissenschaften IV.izd.8.sv.str.253; Othmar Spann l.c.str.88,89. Ipak su viaeput i artisti imali izravno pred o ima poboljaanja gospodarskog stanja radni tva. Tako je primjerice izijavio Stephens: " artizam nije politi ko pitanje, kod kojeg se radi o tom, da dobijete izborno pravo, nego je to pitanje no~a i vilice artizam zna i dobar stan, dobro jelo i pie i kratko radno vrieme". Epochen der Dogmen - und Methodengewchichte der Wirtschaftswissenschaft u Grundriss der Sozialkonomik (Tbingen, 1914. I.knj. 1.odio str.20). Blockov je Petit manuel d'economie pratique (Paris, 1873.), koji je preveden na 13 jezika, preveo na hrvatski Milan Kreai pod naslovom: Mala knji~ica o prakti nom gospodarstvu (Zagreb, 1878.). Od Guyotovih je djela Kreai preveo: Okrutniatvo socijalisti ko (La tyrannie socialiste; Zagreb, 1894.) i Znanost gospodarstva ili znanost politi ke ekonomije i njeni induktivni zakoni (La science economique, Paris, 1881.), - Zagreb, 1922.). Isto je tako Milan Kreai preveo djelo Courcelle-Seneuila: La societe moderne; etude morale et politique (Paris, 1892.) pod naslovom: Razvoj uljudbenog ~ivota (Zagreb, 1896.). Leroy-Beaulieu postavio je veoma zna ajnu tezu: Malthus papait donc s'etre trompe et n'avoir pas assez compte avec l'egoisme des hommes. Plus une nation de democratise plus l'individu s'emancipe des vielles croyances et des vielles idees plus il est spris de l'egalite des conditions, c'est a dire plus il concretise son ascension vers la richesse et les honneurs comme le but principal de la vie, plus la natalite diminue (Journal des debats od 20.VIII.1890.). ini nam se, da ove vrlo zna ajne rie i koje obuhvaaju tako rei cielo socialno-ekonomsko strujanje novijeg vremena, ipak ne pogaaju to no stvarne pojave. Ne ide se naime - bar ne prvenstveno - za tim, da se stvori jednakost, egalizacija, nego naprotiv sve vea masa pojedinaca ne e da viae ostane u dosadaanjem stanju izjedna enosti, nego hoe da iz njega izae na neki viai stupanj ~ivotnog standarda, bez obzira na to, da li se time polu uje neko ponovno egaliziranje ili ne. A ovakvo je nastojanje bez sumnje bar jednim dielom odraz djelovanja egoizma kod mase pojedinaca. Taj pak poticaj ima svoje glavno uporiate u tom, ato napredak kulture i civilizacije stvara u masi pojedinaca nove sve dalekose~nije i sve viae profinjene te~nje. l.c.str.410 l.c.str.408, 409. U lanku: Glavne struje narodnoekonomske nauke (Mjese nik pravni kog druatva, Zagreb, 1905. str. 109-117). In dem organischen Krper erhlt jeder Teil immerfort das Ganze und wird, indem er es erhlt, dadurch selbst erhalten; ebenso verhlt sich das Brgertum zum Staate. Ova definicija ima negativne komponente. Njema ki je pravni filozof Henrik Ahrends (1808-1874.) nasuprot ovoj negativnoj definiciji dao pozitivnu definicju pojma vlastni tva. Po njemu je vlastni tvo produ~enje osobnosti u prostoru i vremenu. v. Mombert l.c.str.438 - v. razpravu dra. Julija Makanca: Razvoj dr~avne misli od Platona do Hegela (Zagareb, 1943; o Kantu str. 144-145, o Fichteu str. 156-168 i o Hegelu str. 169-194. Die Weltgeschichte ist der Vortschritt im Bewusstssein der Freiheit v. Makanac l.c.str.189. U djelu: Philosophie der Weltgeschichte; citat kod Diehla: Der einzelne und die Gemeinschaft (Jena, 1940. str. 90.). Ohne Forstellung und Meinung, die auf Gegenstnde bezogen wird, ist demnach kein Gut zu denken (Hufeland). v. Cannan l.c. Uvod str. XIX, XX. Prof.Karl Diehl: Der einzelne und Gemeinschaft, Jena, 1940. str.88. Roen u Berlinu, studirao je pravo u Gttingenu (1798-1801.) te je g. 1808. i 1809. pou avao mladog vojvodu Bernharda od Saxen-Weimara u dr~avnim znanostima. Iz predavanja, ato ih je dr~ao mladom vojvodi, nastalo je njegovo glavno djelo: Elemente der Staats kunst (Berlin, 1809.). Joa g. 1805. preaao je Mller u Be u na katolicizam. Za vrieme austro-francuzkih ratova od g. 1809-1814. radio je za Austriju, te je neko vrieme ~ivio u Be u, gdje su mu bili prijatelji austrijski dr~avnik Friedrich Gentz i poznati be ki propovjednik Klement Hofbauer. Od g. 1814-1846. bio je Mller austrijski generalni konzul u Leipzigu, a poslije dvorski savjetnik be ke dr~avne kancelarije.Osim navedenog glavnog djela treba spomenuti joa sliedea: Die Lehre vom Gegensatz (Berlin, 1804); Agronomische Briefe (Be , 1812); Versuche einer neuen Theorie des Geldes mit besonderer Rcksicht auf Grossbritannien (Leipzig, 1816. novo izdanje u zbirci Hertflamme, Jena, 1922); Von der Notwendigkeit einer theologischen Grundlage der gesamten Staatswissenschaften und der Staatswirtschaft (Leipzig, 1819. - Novo izdanje austrijskog Leonova dru~tva, Be , 1897.) `vicarac iz Berna. Radi svoje opozicije protiv politi kog razvoja u `vicarskoj (osnivanje helvetske republike) otiaao je u Austriju, gdje je od g. 1798-1806. bio tajnikom austrijskog ratnog vijea u Be u. Vrativai se u `vicarsku postao je profesorom akademije u Bernu, no to je mjesto izgubio, kad je g. 1820. preaao na katolicizam. Od g. 18251830. ~ivio je u Francuzkoj, te je neko vrieme bio profesor na col des chartes u Parizu. Kasnije je opet bio lan velikog viea u Solothurnu (1834-1837.). Glavno mu je djelo: Restauration der Staatswissenschaft oder Theorie des natrlich-geselligen Zustandes des Chimre des knstlich-brgerlichen Entgegengestellt (Bern, 1816-1839.; II. izdanje 1820-1834.). Ovo je djelo djelomice prevedeno na francuzki, englezki, apanjolski i talijanski jezik. Haller je bio u svezi s ondaanjim austrijskim dr~avnim kancelarom knezom Metternichom. v. DIehl l.c. str. 252-254. v. Mller: Elemente de Staatskunst I.sv. str.48. Der Staat ist die innige Verbindung der gesamten physischen und geistigen Bedrfnisse, des gesamten physischen und geistigen Reichtums, des gesamten inneren und ausseren Lebens einer Nation zu einem grossen energischen, unendlich bewegten und lebendigen Ganzen (Mller ib. I.sv.str.57.) Glavno djelo: Grundzge der Soziettsphilosophie (1837). Ohne soziale (organische) Hierarchie, ohne Macht (Autoritt) und Untertnigkeit besteht folglich keine Gesellschaft, wie ohne Haupt und Leib kein selbstndiger Organismus... Ein Aggregat von Menschen kann folglich nur durch ein Oberhaupt (eine Macht) zur Gesellschaft (Nation, Staat) werden und sich als solche behaupten. Mombert l.c.str.437. Od g. 1817-1819. profesor dr~avne prakse na sveu iliatu u Tbingenu te je suraivao kod provedbe upravne reforme po liberalnom ministru Wangenheimu. Poslije odstupa tog ministra izgubio je slu~bu i osnovao g. 1819. udru~enje industrijalaca za srednju i ju~nu Njema ku (Verein der mittel und sddeutschen Industrellen). Iste je godine podnio njema koj saveznoj skupatini svoju glasovitu peticiju, u kojoj tra~i ukidanje svih unutarnjih carina u Njema koj i ureenje jedinstvenog njema kog carinskog podru ja spram drugih dr~ava. Zbog svojih politi kih nazora bude List g. 1822. zatvoren, a g. 1824. puaten na slobodu uz uvjet, da ostavi Njema ku. Od ljeta g. 1825. do jeseni 1830. ~ivio je List u Sjedinjenim dr~avama Sjeverne Amerike te je g. 1827. publicirao u Philadelfiji dvije broaure: Outlines of American Political Economy in a series of letters, adressed by Frederick List to Charles I. Ingersoll (Nacrt ameri ke politi ke ekonomije u nizu lanaka, upuenih po F. Listu Karlu I. Ingersollu) i Appendix to the outlines of american political economy in three additional letters to Charles I. Ingersoll (Dodatak nacrtu ameri ke politi ke ekonomije u tri dodatna pisma, upuena Karlu I. Ingersollu). U tim su broaurama ve sadr~ani najzna ajniji Listovi nazori. Po povratku u Njema ku List je ~ivo agitirao za osnutak carinskog saveza, koji je g. 1834. o~ivotvoren za Prusku, Bavarsku, Wrtemberg i Hessen te za gradnju ~eljeznica. }eljezni ka pruga Dresden-Leipzig izgraena je 1841.g. napose njegovim zauzimanjem. Va~an preduvjet za stvaranje carinskog saveza ostvaren je ve pruskom carinskom tarifom od g. 1818. kojom su predviene specifi ne carine za uvoz svake robe u pribli~nom iznosu od 10% vriednosti, a pored toga uvedena je joa 5% carina po vriednosti. Potonja je carina imala slu~iti osnovicom za sklapanje trgovinskih ugovora. G. 1861. objelodanio je List svoje glavno djelo: Das nationale System der politichen konomie I.sv. (Der internationale Handel, die Handelspolitik un der deutsche Zollverein - Stuttgart i Tbingen), II. sv. koji se je imao baviti problemom politike u budunosti i III. o djelovanju politi kih institucija na bogatstvo i mo naroda, nisu nikad izdani. Prvi je svezak Listovog djela razdieljen u 4. knjige: Poviest, Teorija, Sustavi i Prikaz zasada, ijom je primjenom Englezka stekla svoju gospodarsku snagu, te prikaz ekonomske politike Njema ke, Sjevernoameri ke Unije i zadataka njema kog carinskog saveza. Radi stalnih materialnih neprilika List se je ustrielio g. 1846. u okolici Kufsteina. O Listu v. studiju prof.dra. Branislava Dimitrijevia: Friedrich List i njegovo znamenovanje (Mjese nik prav.druatva Zagreb, 1909. str. 74-81, i 121-127) i dr. Vladimir Franoli: Protekcionizam u proalosti i sadaanjosti (Zagreb, 1934. str. 35-48 i 57-60.). O Careyu kao pristaai liberalizma v. str.200, 204. Carey je bio do g. 1835. knji~ar u Filadelfiji, a kasnije se je bavio samo znanstvenim radom. Protekcionisti ka su mu djela: The past, the present and the future (1848.) i Principles of social, science (1858., 1859.). Kako se vidi, Carey je za vrieme Listova boravka u Americi joa bio liberal, dok su mu protekcionisti ka djela izdana poslije Listove smrti. Prema tomu su svoje nazore iznieli neovisno jedan od drugoga. Die Prosperitt einer Nation ist nicht, wie Say glaubt, um so grsser je mehr sie reichtmer d.h. Tauschwerte aufgehuft sondern je mehr sie ihre produktiven Krfte entwickelt hat (List l.c. II.knj. 12. pogl. - Waentingovo izdanje, Jena, 1928., str. 233.). "Erst mit Adam Smith kam noch eine neue zu den oben aufgezhlten Staatsmaximen, nmlich die: die Wahre Politik Englands durch die von Adam Smith erfundenen kosmopolitischen Redensarten und Argumente zu verdecken um, fremde Nationen abzuhalten, diese Politik nachzuahmen." Es ist eine gemeine Klugheitsregel, dass man auf den Gipfel der Grsse gelangt, die leiter vermittels welcher man ihn erklommen, hinter sich werfe, um anderen die Mittel zu benehmen, und anchzuklimmen. (List l.c.4.knj. 33.pogl. Waentigovo izd.str. 475,476). - List samo nije niata rekao o tom, ato e biti onda, ako onaj, koji je na vrhu, bude htio ili morao silaziti, a odbacio je ljestve? Waentig u uvodu svog izdanja Listova djela (V.izd.) Jena, 1828. str. XIII. O Hamiltonu v. Franoli l.c.str.34. Property rights should not overrule personal rights. Drugo proaireno izdanje istog djela izaalo je pod naslovom: Thoughts on Political economy (Baltimore, 1820.). `kot, zanimanjem u itelj, koji se je nakon dovraenih nauka u domovini odselio u Kanadu. Kao ovjek nemirna duha ~ivio je u raznim krajevima Sjev. Amerike, a kona no se je nastanio na Sandwich-otocima. U prakti nom ~ivotu nije imao uspjeha ni kao u itelj, ni kao trgovac, ni kao farmer. Raeovo je djelo ostalo podpuno nezapa~eno, dok ga nije kasnije donekle upotriebio J.St.Mill. Raeove su misli ponovno pobudile pa~nju stru njaka tek mnogo kasnije zaslugom prof. Bhm-Bawerka, te nakon ato je prof. Mixter ponovno izdao Raeovu knjigu (New York, 1905.). O Raeu, napose o njegovoj teoriji kamata, v. Bhm-Bawerk: Kapital und Kapitalzins I. dio: Geschichte und Kritik der Kapitalzinstheorien IV. izd.Jena 1921. str. 277-317. U mladosti je neko vrieme bio tajnik trgovinske komore u }enevi. Dvaput je odklonio poziv na katedru sveu iliatnog profesora politi ke ekonomije: g. 1803. poziv sveu iliata u Dorpatu, a g. 1819. poziv pari~kog sveu iliata. Glavna su mu djela: De la richesse commerciale u Principes de l'economie politique, appliques a la legislation du commerce (2 sv. }eneva, 1803); Nouveaux principes d'economie politique u De la richesse dans ses rapports avec la population (2 sv. Pariz, 1819.; 2.izd. Pariz, 1827.); Etudes sur les sciences sociales (3. sv. Pariz, 1836-1838.); 1. sv. Etudes sur les constitutions des peuples libres; 2 i 3. sv.: Etudes sur l'economie politique. v. str. 423-440. Odvjetnik, dr~avni inovnik i publicist. Glavna su mu djela Essai sur les relations du capital et du travaille (1846.); L'individu et l'Etat (1857.); La centralisation (1860.). L'individu ne peut suffir aux fins de la civilisation car il est avant tout sa propre fin a lui-meme. (L'individu et l'etat str. 275). La liberte et l'etat, c'est a dire la vie et la regle peuvent croitre paralelement (La centralisation, Uvod). - L'etat est l'humanite dans une fonction speciale et transcendente et s'lve par cela mme au dessus de l'homme... c'est l'homme moins la passion. - De quelque facon qu'il soit constitue l'etat vaut mieux que les individus (ib.str.172,173). 1) Tous les hommes naissent et demeurent libres et gaux en droits. Joseph Marie comte de Maistre. Roen Savojac, pa je stoga bio u slu~bi kraljevine Sardinije; napose je od g. 1803-1817. bio poslanik Sardinije u Petrogradu. Djela: Considerations sur la France (Neu Chatel 1796.); Essai sur le principe generateur des constitutions politiques (Pariz, 1814.); Du pape (2.sv. Lyon 1819.); Les soires de Saint-Petersbourg (Pariz, 1821. - djelo misti ne filozofije izdano poslie pia eve smrti). Vrieme je Bo~ji ministar predsjednik na zemlji - ka~e de Maistre. Louis Gabriel Ambroise vicomte de Bonald. Za vrieme revolucije ~ivio je kao emigrant u Heidelbergu. Djela: Theorie du pouvoir politique et religieux dans la societe civile, demontree par le raisonnement et l'histoire (Constanz, 1796.); Legislation primitive (2.sv. Pariz, 1802). Potomak plemike porodice, te je kao mladi astnik sudjelovao u ratu protiv Napoleona. Od g. 1820-1826. ~ivio izvan Rusije radi sudjelovanja u uroti gardijskih astnika. Prvo svoje pismo, u kojem je oatro napadao slu~benu autokraciju i rusku pravoslavnu Crkvu te njezinu tezu o superiornosti Rusije spram zapadne Evrope, objelodanjuje g. 1840. u jednom moskovskom asopisu. Radi tog pisma bude asopis zabranjen, urednik zato en, cenzor odpuaten iz slu~be, a adajev po nalogu cara proglaaen umobolnim. Kasnije se je adajev nekako pomirio s vlastima i slavofilima, ali se sasvim povukao iz javnog i knji~evnog ~ivota. Glasovita je i mo~da neato proro anska adajevljeva izreka: "Rusi spadaju u red onih naroda, koji, izgleda, postoje samo zato, da pru~e ovje anstvu strahovite pouke. Te pouke bez sumnje ne e ostati bez u inka, no tko bi mogao predvidjeti sve one kuanje, koje su namienjene Rusiji, prije negoli se vrati normalnom toku svoje sudbine i opet zauzme svoje mjesto u sklopu ovje anstva?". Gonnard ak misli (l.c.str.594), da je filozofija tradicionalista nerazmjerno viae socialna od one, koju su kasnije izgradili svi francuzki socialisti od Fouriera do Jauresa, iako tradicionalisti nisu nikad usvojili gospodarski socializam. ini nam se, da je ovo mialjenje pretjerano. Citat od dra Ferde `iaia: Hrvatska poviest III.dio (Zagreb, 1913.) str. 115. - Gospoa ina=tlaka, tj. sve, ato kmet vlastelinu daje i ime mu slu~i, a napose osobni rad i davanje podvoza (v. Vladimir Ma~urani: Prinosi za hrvatski pravno-poviestni rje nik, Zagreb, 1908-1922.) str. 329. Pod reakcionarnim je kraljem Franjom I. Martinovi pogubljen kao veleizdajnik. Maari ga smatraju jednim od predhodnika o~ujske revolucije od g. 1848. (v. `iai, l.c. str. 115-118.). Zna ajno je, da ga je Dante smjestio u svoj Raj - dakle nije ga smatrao krivovjernikom. Od njega potje e stih: When Adam dalf and Eve span, Who was thanne an gentilmanne? (Kad je Adam kopao, a Eva prela, tko je onda bio plemi?) Voa anabaptista Bernhard Rothmann izdao je g. 1533. u Mnsteru spis o kolektivisti kom dru~tvu. Jedno pravilo Moravske brae glasi: "Budui da svetci podr~avaju zajednicu u svetim stvarima, pa kako i Krist nije niata posjedovao za sebe, nego sve za nas, tako treba da i svi udovi njegova tiela niata ne posjeduju za sebe u zemaljskim dobrima. Bog nije ljudima niata odredio za njihovo vlastni tvo. Tko za sebe sabire, taj postupa protiv Bo~jih zakona. Tako ni ovjek ne smije, kad umre, niata vlastitog sa sobom uzeti, a i Krist naziva zemaljska dobra tuim dobrima. v. str. 213-220. Kronoloaki pregled najzna ajnijih izuma na polju prometa tokom XIX. stoljea: 1807. - parni pogon brodova 1827. - parna lokomotiva (Stephenson) 1860. - brzoglas (telefon) 1879. - prva elektri na cestovna ~eljeznica (tramvaj) izgraena u Berlinu 1885. - samovoz (automobil Daimler i Benz) 1892. - brzojav 1900. - upravljivi zrakoplov (Zeppelin) i bez~i ni brzojav 1902. - motorni zrakoplov brae Wright 1927. - transatlantski liet u smjeru zapad-iztok 1928. - transatlantski liet u smjeru iztok-zapad v. Adolf Weber: Kurzgefasste Volkswirtschaftslehre und Volkswirtschaftspolitik, Mnchen, 1935. str. 54. Prema raznim procjenama i statisti kim podatcima iznosilo je pu anstvo Evrope: G. 1500. .... oko 60-80 milijuna ljudi G. 1700. .... oko 110 milijuna ljudi G. 1800. .... oko 187 milijuna ljudi G. 1900. .... oko 393 milijuna ljudi G. 1910. .... oko 447 milijuna ljudi. U razdoblju od g. 1800-1910 iznosio je prosje ni porast pu anstva Evrope godianje 7,90 . (v. Adolf Weber l.c.str.11 i lanak prof. Ludwiga Elstera: Bevlkerungswesen u Handwrterbuch der Staatswissenschaften IV: izd. Jena, 1924. II.sv.str. 688-689. Werner Somabert: Deutscher Sozialismum, Berlin-Charlottenburg, 1934. str. 62. Na drugom mjestu istog djela definira Sombart socializam malo druga ije: "Doaao sam do zaklju ka, da definiram socializam kao socialni normativizam. Pod tim razumievam takvo stanje dru~tvenog ~ivota, u kojem je postupak pojedinca u na elu propisan prinudnim normama, koje proizti u iz obeg razuma ukorienjenog u politi koj zajednici te je izra~en u nomosu" (ib.str.60.) Gonnard l.c.str.443-445. Opreku izmeu individualizma i socializma precizira Gonnard ovako: Tout par l'individue pour l'individue (individualizam); tout par la societe pour l'individue. Crossmann: Izmeu anarahije i diktature (prievod dra. Zlatka Gaaparovia), Zagreb, 1940. str. 159. Mijo Mirkovi: Razvoj ekonomske misli u XIX. vijeku, Beograd, 1938.str.77. Diehl: Der Einzelne und die Gemeinschaft, Jena, 1940., str. 136. Izp. definiciju talijanskog revizionisti kog socialista Saverija Merlina: Neuniativi je temelj socializma te~nja za jednakoau ~ivotnih uvjeta i blagostanja za sve. (Oblici i bit socializma I.pogl.) C'est un individualisme qui a mal tourne. (Gonnard l.c. str.440.) Macdonald u djelu: Socializam i dru~tvo, str. 115. V.Diehl: Der Einzelne und die Gemeinschaft, (Jena, 1940.) str. 249-332; Zatim dr. Danilo Gregori: Privreda nacionalnog socijalizma (Beograd, 1936.); Dr. Juraj `etinec: Socijalna organizacija faaizma (Zagreb, 1935.); Isti: Nacionalni socijalizam (Zagreb, 1937.); Isti: Korporativizam i demokracija (Zagreb, 1938.) O ovom obrazcu klasifikacije socializma v. Diehlov lanak: Sozialismus und Kommunismus u Hdwb d.Staatswissenschaften IV.izd.VII.sv.str.583. Zna ajna je i to na formulacija Wilfreda Pareta: Ne mo~e se ostvariti ni jedan od ekstrema: privatno se vlastni tvo ne mo~e sasvim ukinuti, niti se ono mo~e odr~ati bez ikakvih ograni enja. (Citat kod Gonnarda l.c.str.443). Zna ajna je odredba lana 10. Sovjetskog ustava od 5.12.1936. koja glasi: "Zakonom se zaatiuje osobno pravo vlastni tva graana na prihodu od rada i uatedama, na stambenoj kui i sporednom gospodarstvu, na predmetima kuanstva i kunog gospodarstva kao i na predmetima, koji slu~e osobnoj upotrebi ili konforu, a isto se tako zaatiuje i pravo nasljedstva na osobnom vlastni tvu". Ovim tipom djelomi nog socializma ne smijemo zamieniti autoritarni socializam, o kojem smo malo prije govorili. Oba se materialna dobrobit postavlja objektivnim socialno-pravnim postulatom. To je po Diehlu (ib.str.580) zajedni ka zna ajka svih ovih smjerova. "La propriete exclusive est un delit contre la nature" - tvrdio je Brissot. Treba naglasiti, da se, kako emo joa vidjeti, Brissotova krilatica: vlastni tvo je kraa, po sadr~aju nikako ne poklapa s tekstualno istom krilaticom Proudhonovom. Brissot je g. 1793. smaknut kao voa ~irondista. Claude Henry de Rouvray grof de Saint-Simon bio je ovjek nemirna duha i neobi no burnog ~ivota. Bio je najprije asnik u francuzkoj vojsci, zatim je kao satnik sudjelovao u ameri kom oslobodila kom ratu od 1780-1784. a g. 1789. postao je oduaevljenim pristaaom revolucije. Za vrieme boravka u Americi predlo~io je apanjolskom podkralju Mexika osnovu za buaenje Panamskog prokopa. Nakon ato mu je konfisciran imetak, stekao ga je i ponovno spekulativnim poslovima, ali ga je ubrzo potroaio i pao u najveu biedu tako, da je neko vrieme radio kao pisar u pari~koj zalagaonici. U posljednjim godinama ~ivota podupirali su ga neki prijatelji, njegov bivai sluga i pari~ki bankar Olinde Rodrigues. Glavna su mu djela: Vues sur la propriete et la legislation; La reorganisation de la societe europennee (1814.); De l'industrie (1817/18.); Le cathecisme des industriels (1823/24. - jedan dio napisao je Auguste Comte); Le nouveaux christianisme (1825.). L'age d'or du genre humain n'est point derrniere nous, il est devant. Une nation n'est autre chause qu'une grande societe d'industrie - Tout se fera pour l'industrie, tout doit se faire par elle. Osnovao je poslie g. 1830. asopis Le globe, glavno glasilo saint-simonizma, a kasnije asopis Revue ancyklopedique. Glavna diela: De l'humanite (1849.) i Essai sur l'egalite (1857.) Gonnard izti e (l.c.str.457), da je duh saint-simonizma, a napose njegova misao o "kraljevstvu proizvodnje" ponovno na neko vrieme o~ivio poslie prvog svjetskog rata (u Francuzkoj pokret Grosa i Derqueta, u Njema koj priedlozi Waltera Rathenaua, u Belgiji produktivizam Ernesta Solvaya, a napose jak sli an pokret u Sjedinjenim dr~avama Sjev. Amerike). Samouk i ne~enja, proveo je Fourier najvei dio ~ivota kao mali inovnik. Glavna djela: Theorie des quatre mouvements (1808.); Traite de l'association domestique agricole (1822.); Theorie de l'unite universelle (1822.); Le nouveau monde industriel et societaire (1829.); La fausse industrie (1835/36). Publicist i povjestni ar. Za vrieme februarske revolucije g. 1848. bio je predsjednikom radni kog povjerenstva u pala i Luxembourg. Do g. 1870. ~ivio kao emigrant u Bruxellesu i Londonu, a poslie je djelovao kao uvjereni socialist u francuzkom parlamentu. Glavna djela: L'organisation du travail (1839.); Histoire de dix ans (1830-1840) - 5. sv. 1841/44.; Le socialisme (Droit au travail. Reponse a M.Thiers) (1848.); Histoire de la revolution francaise (12 sv. 1847/62.) Elle est (la propriete) la condicion de realisation de la liberte et les liberaux ont raison de la proclamer telle mais ils ont tort de parler de liberte pour tous, tant que la propriete n'existe que pour quelques uns. Vidalove su zna ajne izreke: la fortune, dit on, s'acquiert par le travail. Oui, mais surtout par le travail deautrui (vivre en travaillant 1848.; str.55). - Tous les progres tendent rendre les riches toujours plus riches, rendre le reste de la population de plus en plus misrables. (De la repartition de la richesse au de la justice distributide en conomie politique: 1846.:, str. 175-Gonnard l.c. 482). G. 1860. preselila se je ova obina u dr~avu Jowa, a g. 1878. razdielili su se njezini pripadnici u dvie skupine: jedna je osnovala novu obinu u Kaliforniji (Ikaria - Speranza), koja je postojala do g. 1889., a druga je ponovno osnovala obinu kod Nauvooa (New-Icarian Community), koja je postojala do g. 1895. U mladosti slagar, samouk, napisao je g. 1840. glasovitu razpravu: Qu'est que la proprit povodom natje aja, ato ga je razpisala akademija u Besanconu o temi: Posljedice jednake podjele baatine meu djecu. Od ostalih djela spominjemo: De la cracion de l'ordre dans l'humanit (1845.); Systme des contradictions conomiques ou philosophie de la mysre (1846.); Organisation du crdit et de la circulation et solution du problme social (1848.); Les confessions d'un rvolutionarie (1849.); L'ide gnrale de la revolution au XIX. siecle (1851. - najbolje Proudhonovo djelo); Du principe fdratif (1863.) U Organisation du credit. Sabrana djela izdana su poslie njegove smrti g. 1885. pod naslovom: Critique socialiste (2.sv). Ne valja ga zamieniti sa starijim bratom Adolfom Jerome Blanquiom (1798-1854.), koji je kao profesor politi ke ekonomije na pari~koj akoli za umjetnost i obrt napisao prvo znanstveno djelo o poviesti gospodarskih doktrina (Histoire de l'economie politique en Europe, Paris, 1838.). Adolf Blanqui bio je u enik Sayev, a kasnije je pristajao uz saint-simoniste. O socialisti kim strujama u Francuzkoj v. Gaetan Pirou: Les doctrines economiques en France depuis 1870. (Pariz, 1925. str. 3-95) i Maurice Bourguin: Les Systemes socialistes et l'evolution economique (1904.). Renard je smatrao stupanj neugodnosti (la penibilite) raznih vrsta rada koeficientom, po kojem e se standardizirati vriednost rada i izra unavati pravedna nadnica. Lafargue je bio i osobno povezan s Marxom kao mu~ njegove najmlae kerke Laure. O Sorelu v. Pirou l.c.str.44-47 i razpravu dra Ive Pilara: Georg Sorel (Mjese nik pravni kog dru~tva, Zagareb, 1930. str.67-83). Sorelova su najva~nija djela: Reflexions sur la violence (Paris, 1908.); Les Illusions du progres (Parais, 1908.) i La decomposition du marxisme (Paris, 1908.). Les sentiments du sublime font complement defaut a la bourgeousie. - Une classe devenue a peu pres aussi bete que la noblesse du 18 siecle. - Une classe atteinte de folie - tako karakterizira Sorel bur~oaziju. Dr. Pilar misli, da je mo~da i Radiev poklik protiv "pokvarena naroda" nastao pod utjecajem Sorelove nauke. Stoga se je Sorel osobito divio Lenjinu, jer je vjerovao da e boljaevizam dalekose~nim planskim gospodarstvom i discipliniranom proizvodnjom doista ostvariti maksimum i optimum proizvodnje. l.c.str.83. v. Salin l.c.str. v. Pirou l.c.str.50-65. v.str. 289. Prijatelj Benthamov i prvotno utilitarist. Kasnije je pristajao uz Owenove nazore. Svoje je imanje u grofoviji Cork ostavio zadrugama. Preporu ao je radnicima samopomo osnivanjem zadruga. Glavno mu je djelo: An inquiry into the principles of the distribution of wealth most conducive to human happiness applied to the newly proposed of voluntary equality of wealth (London, 1824.) Kao prijatelj mu Herbert Spencer bio je antietatist i zagovarao djelovanje self-interest, utakmice i prirodnog razvoja, koji te~i k stvaranju harmonije. Glavna su mu djela: Labour defendet against the claims of capital (London, 1825.) i Popular political economy (London, 1827.). Ve s 19 godina bio je Owen ravnatelj jedne velike predionice pamuka u Manchesteru, a g. 1795. bio je ve suvlastnikom jedne tamoanje predionice. G. 1800. postane suvlastnikom jedne velike predionice pamuka u New Lanarku kod Glasgowa, koja je postala popriatem njegovih socialnih reformi. Zdravi radni ki stanovi, skrb za radni ku djecu, suzbijanje alkoholizma, bla~i uvjeti rada i osnivanje akola za radni ku djecu. Unato  tome je Owenovo poduzee izvrstno napredovalo. Obrazlo~enje svojih reformi objavio je Owen g. 1813. u razpravi: A new view of society or essays on the principle of the formation of the human character and the application of the principle to practise. Owenova je predionica po tim reformama postala glasovita, te su je posjeivali dr~avnici, politi ari i u enjaci ih cielog svieta: kasniji ruski car Nikola I., vojvoda od Kenta - otac kraljice Viktorije i mnogi drugi. Austrijski dr~avnik Gentz, suradnik reakcionarnog kneza Metternicha, dobacio je prilikom svog posjeta Owenu zna ajne rie i: Ne ~elimo uobe da mase postanu imune i neovisne. Kako bismo naime onda mogli njima vladati? - I voa utilitarista Jeremija Bentham bio je jedan od suvlastnika predionice New Lanark. G. 1828. napustio je Owen predionicu radi nesuglasica sa suvlastnikom Williamom Allenom. Kasnije je Owen objavio viae od tisuu govora i brojne novinske lanke, koje je napisao napose u asopisu: Novi moralni sviet, ato ga je utemeljio (izlazio je od g. 1834-1846).- Mnoge va~ne podatke sadr~i Owenova autobiografija (The life of Robert Owen written by himself) 2.sv. London, 1857/58. Owenovi su se pristaae nazivali socialistima. Prviput je taj izraz, izgleda, upotrebljen g. 1827. dok je izraz socializam prviput upotriebljen g. 1837. u asopisu Novi moralni sviet, dakle neato kasnije, no ato ga je upotriebio Leroux. On je svoje reforme htio ostvariti i reformom zakonodavstva. Predlagao je ograni enje radnog vremena na 10 i pol sati, zabranu uposljivanja djece do 10 godina, uvedenje poludnevnog rada za djecu od 10-16 godine i ureenje slu~be tvorni kih radnika. Zakon od 1819. zabranio je meutim samo uposljivanje djece do 9. godine, dok je dozvolio 12-satni rad za djecu od 10-16 god. 1 acre = 4/10 hektara Razlika izmeu dva najviae opre na karaktera, primjerice izmeu filozofa i obi nog ovjeka s ulice, ne nastaje, izgleda, toliko po prirodi, nego viae po tjelesnom ustrojstvu obi ajima i uzgoju. (The difference between the most dissimilar characters, between a philosopher and a common street potter, for exemple, seems to arise not so much from nature as from habit, custom and education). Po Cannanu je Smith preuzeo ovu misao od Humea, koji na jednom mjestu svojih moralnih i politi kih eseja (1748.) izti e, koliko su zapravo svi ljudi jednaki ne samo po svojoj tjelesnoj snazi, nego ak i po svojim umnim sposobnostima. Radio je od svoje 10. do 24. godine kao radnik u jednom akotskom ugljenokopu. Kasnije je postao tajnikom jednog akotskog rudarskog radni kog sindikata, te je djelovao kao novinar i organizator radni kog pokreta. Izabran je g. 1892. u Donji Dom kao jedan od prvih predstavnika nezavisne radni ke stranke. U radni koj je stranci (Labour Party) bio voa lievog krila. U Englezkoj ga smatraju viae nego ikog drugog tradicionalnim junakom britanskog radni kog pokreta (G.D.H.Colle). v. Diehl l.c.str.218. }ivio je najviae kao vlastelin na plemikom dobru Jagetzow u Pomorju. U mladosti se je kao politi ar zalagao za sjedinjenje Njema ke, no od g. 1849. posvetio se je izklju ivo prou avanju socialnih i gospodarskih problema. Glavna su mu djela: Die Forderungen der arbeitenden Klassen (1839.); lanci u Augsburger Allgemeine Zeitung iz g. 1840. u kojima je obrazlagao zakon o postepenom opadanju udjela nadnice; Zur Erkenntnis unserer Staatswissenschaftlichen Zustnde (1842.); Briefe an von Kirchmann ( etiri pisma objavljena u Berlinu g. 1850. i 1851.), etvrto je pismo ponovno objavljeno g. 1884. pod naslovom: Das Kapital; Zur Erklrung und Abhilfe dear heutigen Kreditnot des Grundbesitzes (1868., 1869.); Der Werkarbeitstag (Berlin, 1871.) Zanimljivi su Rodbertusovi stavovi o poviestnom razvoju socialno-gospodarskih odnosa ovje anstva. On lu i tri stupnja razvoja: pogansko-antiktno razdoblje, kraansko-germansko razdoblje i savraenu kraansko-socialnu dr~avu budunosti. Glavna je zna ajka prvog stupnja autarkija oikosa, izra~ena napose u ideji vlastni tva nad ovjekom. Glavno je obilje~je drugog stupnja u tom, da pravni poredak priznaje privatno vlastni tvo na zemljiatu i na kapitalu, te da su narodni dohodak i narodna imovina podieljeni kvantitativno i kvalitativno. Zato je potrebno nov ano gospodarstvo, jer se posredovanjem novca proizvodnja di~e od stupnja do stupnja, a novac pritom nekoliko puta mienja vlastnika. U savraenoj dr~avi budunosti postojat e samo vlastni tvo po radu, a novac e samo slu~iti kao sredstvo likvidacije kod podjele rada. Poviestni se razvoj ljudskog dru~tva dieli u anorgansko i organsko razdoblje. U anorganskom je razdoblju ljudska zajednica samo neki agaregat, dok se u organskom razdoblju razvija duh zajednice u kulturnom, eti kom i gospodarskom pogledu - stvara se neki socialni organizam. Rodbertus je pobornik ideje organske dr~ave. Njegove misli o dr~avi kao socialnom organizmu podsjeaju donekle na Aristotelovu koncepciju o postanku dr~ave, a dodiruju se i s naukama univerzalizma i korporativizma. Iz ovog se vidi, da je Rodbertus pridavao gospodarskim pojavama poviestno-dru~tveni karakter u opreci s klasi nim liberalizmom. Po njegovu se uvjerenju gospodarske pojave ne mogu nikako prosuivati kao pojave, koje su uviek iste i jednake. Vidi se nadalje, da je Rodbertus zamialjao, da se poviestni razvoj ovje anstva vrai po nekom unapried utvrenom i neizmienjivom redosliedu. Stoga se mo~e postaviti pitanje, da li on doista spada meu ideolo~ke socialiste, meu koje ga veinom broje (na pr. Mombert l.c.str.391), te nije li on zapravo pristaaa evolucionisti kog smjera. Potomak ~idovske trgova ke porodice iz Breslaua. Studirao je od g. 1842. do 1844. u Breslauu i Berlinu filologiju i filozofiju. Za vrieme revolucije g. 1848. suraivao je u Dsseldorfu u Neue rheinische Zeitung, listu, ato ga je utemeljio Marx. Do g. 1857. ~ivio je u Dsseldorfu, a kasnije u Berlinu, te je g. 1859. zagovarao u jednoj broauri sjedinjenje Njema ke pod vodstvom Pruske. Od Lassaleovih mnogobrojnih spisa i broaura spominjemo samo nekoliko najva~nijih: Die Philosophie der Herakleitos des Dunkeln von Ephesos (Berlink 1857.); System der erworbenen Rechte; eine Vershnung des positiven Rechts und der Rechtsphilosophie (Leipzig, 1861.); Offenes Antwortschreiben an das Zentralkommitee zur Berufung eines allgemeinen deutschen Arbeiterkongresses zu Leipzig (Zrich, 1863.); Herr Bastiat - Schulze von Delitzsch, der konomische Julian (Berlin, 1864.). - Lassale je poginuo u vicarskoj u dvoboju, posljedici jednog sentimentalnog romana. Ein System von Begriffen, deren jeder in den folgenden bergeht, inn aus sich hervortreibt, wie er selbst aus dem Vorhergegangenem erzeugt wurde. U ve citiranom lanku u Handwrterbuch der Staatswissenschaften. Jednako mialjenje izri e i Salin (l.c.str.74), koji za Marxovu koncepciju ak ka~e, da "razta e dr~avu" (Staatsauflsen). Henrik Karl Marx rodio se je u Trieru od ~idovskih roditelja, koji su g. 1824. preali na protestantizam. U io je pravo i filozofiju u Bonnu i Berlinu (od g. 1835-1841.), te je u Jeni g. 1841. polu io doktorat filozofije s tezom o Epikurovoj filozofiji. U Berlinu je pripadao krugu novohegelijanaca (Bund der Breien: Braa Bruno i Edgar Bauer, Max Stirner i dr.). Po svraenim naukama ureivao je u Bonnu kroz krae vrieme radikalni dnevnik Rheinische Zeitung, a onda je do g. 1848. ~ivio u Parizu, Bruxellesu i Londonu. U Parizu se je upoznao s Fridrikom Engelsom, s kojim je ostao u tiesnom prijateljstvu do smrti. S Engelsom je izdao g. 1848. u Londonu komunisti ki manifest. U svibnju 1848. osnovao je Marx u Klnu list Neue rheinische Zeitung. Poslie zabrane izla~enja ovog lista bio je Marx izagnan iz Pruske, a kasnije i iz Francuzke, te se je g. 1849. nastanio u Londonu, gdje je ~ivio do smrti. U Deutsch-franzsische Jahrbcher izdanim god. 1844. u Parizu, napisao je Marx dva lanka: jedan o ~idovskom pitanju, u kojem je zastupao mialjenje, da se to pitanje mo~e rieaiti samo tako, da se cieli sviet oslobodi od judaizma, tj. od komercializma, a u drugom je kritizirao Hegelovu filozofiju zakona. Daljnja su Marxova djela: Die heilige Familie oder Kritik der kritischen Kritik gegen Bruno Bauer und Konsorten (Frankfurt, 1845.); Manifest der Kommunistichen Partei (London, 1848.); La misere de la philosophie (Bruxelles, 1847.) - polemi ka razprava, u kojoj oatro pobija Proudhonovu razpravu: La philosophie de la misere ou contradictions economiques; Die Klassenkmpfe in Frankreich (London, 1850.); Zur Kritik der politischen Oekonomie (Berlin, 1851.) To je djelo Marx posve preradio i izdao pod naslovom: Das Kapital (Hamburg, 1867. - I. svezak II., III., izdao je Fridrik Engels poslie Marxove smrti g. 1885. odnosno 1894. Marx je bio voa, iako nije bio formalno predsjednik prvog meunarodnog saveza radnika (International Working Men's Association), koji je osnovan g. 1864. sa sjeditem u Londonu. G. 1872. premjeteno je sjedite saveza u New York, a g. 1876. je savez na kongresu u Filadelfiji razvrgnut. Die Produktionsweise des materiellen Lebens bedingt den sozialen, politischen und geistigen Lebensprozess berhaupt. (Marx: Zur Kritik der politischen Oekonomie, 3. izd. Stuttgart, 1909. str. LV.). Ein Gebrauchswert oder Gut hat also nur einen Wert, weil abstrakt menschliche Arbeit in ihn vergegenstndlicht oder materialisiert ist (Marx, Das Kapital, I.sv. I.pogl.). - Die Ntzlichkeit eines Dinges macht es zum Gebrauchswert.- Dier Warenkrper ist ein Gebrauchswert oder Gut (Marx). Marx: Das Kapital, I.knj.5.pogl. v.str. 303. Marx je u jednom pismu upuenom svojem sumialjeniku Brakeu, koje je objavljeno g. 1891. oatro demonstrirao protiv Lassalleovih misli, kako su izra~ene u programu prihvaenom na kongresu u Gothi. Von den Handelskrisen wird ein grosser Teil nicht nur der erzeugten Produkte, sondern der bereits geschaffenen Produktivkrfte regelmssig vernichtet (Marx u komunisti kom manifestu). Bhm-Bawerk l.c. str. 367-413; isti: Zum Abschluss des Marx-schen Systems u: Festgabe fr Karl Knies (Berlin, 1896.) Polaznom to kom dokazivanja slu~i Marxu ovo mjesto iz Smithova Iztra~ivanja: "Prava ciena svake stvari, ovo, ato ta stvar doista stoji onoga, koji je ~eli nabaviti, jest muka i trud, potreban za njezinu nabavu. Koliko je svaka stvar doista vriedna ovjeku, koji ju je stekao te ~eli s njom razpolagati ili je ~eli zamieniti za neato drugo, to pokazuje muka i trud, ato ga mo~e priatediti sebi ili nametnuti nekomu drugomu". (The real price of every thing, what every thing really costs to the man, who wants to acquire it, is the toil and trouble of acquiring it. What every thing iz really worth to the man who has acquired it and who wants to dispose of it or exchange it for something else, is the toil and trouble, which it can safe to himself and which it can impose upon other people). Iztra~ivanje I.knj. 5.pogl. Doslovce isto ka~e Ricardo u svojim Na elima na po etku prvog poglavlja. Odprilike istu misao izrazio je ve Hume:"Sve se na svietu kupuje za rad (Everything in the world is purchased by labour - Political Discourses (1752.), poglavlje o trgovini str. 12) Tezu, da je trud izvor svake vriednosti postavio je Adam Smith - kako izti e Bhm-Bawerk (l.c.str. 375) posve aksiomatski. On ju nije ni im dokazao, niti se ona mo~e dokazati. Izgleda, da je i sam Marx uvidio neodr~ivost svoje teorije vriednosti, jer je u treem dielu svog Kapitala priznao, da ciene sadr~e u sebi ne samo vriednost rada, utroaenog u proizvodnji i vriednost utroaenih sirovina, nego i prosje ni dobitak kapitala, ulo~enog u proizvodnju. Prema tomu se roba u stvarnosti ne mjeri i ne zamjenjuje po svojoj radnoj vriednosti u smislu Marxove teorije, nego po proizvodnim trokovima. "Vriednost se pretvara u proizvodne ciene" (Die Ware verwandelt sich in Produktionspreise - Kapital, III.str. 176). Ovo protuslovlje kua Marx izravnati time, da tvrdi, da se u prosjeku plaaju ipak za svu robu one ciene, koje prosje no odgovaraju njihovoj vriednosti po radu. v. Slobodan Jovanovi: Kelsenova kritika marksizma (Arhiv za pravne i dru~tvene nauke, Beograd, knj.46, 1934. str. 1-7) Jovanovi zaklju uje, da se u liberalnom (individualisti kom poredku sukobljuju ideja slobode pojedinca i jednakosti pojedinca, dok e se u socialisti kim i sli nim re~imima sukobljavati ideje jednakosti pojedinaca, koje nema, jer su ljudi u pravima i du~nostima diferencirani po stale~ima, i ideja planskog gospodarstva, koja tra~i jaku dr~avnu vlast i poja ava razlike izmeu onih, koji zapoviedaju, i onih, koji sluaaju. Denn in Betracht der Natur gibt uns Erfahrung die Regel in die Hand und ist Quell der Wahrheit; in Ansehung der sittlichen Gesetze aber ist erfahrung (leider) die Mutter des Scheins, und es ist hchst verwerflich, die Gesetze ber das, was ich tun soll von demjenigen herzunehmen oder einschrenken zu wollen, was getan wird. (Kant) U djelu: Die Gesellschaftskrisis der Gegenwart, Zrich, 1942. Des Wahnes vom naturgesetzlichen Fortschritt zu dem Zerfallgebilde der Gesellschaft der Gleichen (Salin l.c.str.76). Citat u knjizi C.E.M. Joad: Guide to the philosophy of morals and politics, London, 1938. str. 710, 711. But mans true enemy is within himself; it lies in the strength of his own uncontroll passions and apetites (C.E.M. Joad, l.c.str.712,713.) Salin izti e (l.c. str.71,73), da je komunisti ki manifest od g. 1848., taj najsna~niji i najrazorniji pamflet XIX. stoljea amalgam njema kog idealizma, ~idovskog intelektualizma i kraansko-~idovskog mesianizma. Time je ujedno vrlo zgodno karakterizirana ciela Marxova ideologija. Glavno djelo: Die Voraussetzungen des Sozialismus und die Aufgaben der Sozialdemokratie (Stuttgart, 1899.); ostala djela: Zur Geschichte und Theorie des Sozialismus (1901.); Sozialismus und Demokratie in der grossen englischen Revolution (1922.); Die Deutsche Revolution, ihre Entwicklung, ihr Verlauf und ihr Werk (1921.). Bernsteinov lanak o Karlu Marxu u Encyclopaedia Britannica (13.izd. 1926. sv.17 str. 807-814) sadr~i sa~et prikaz Marxova ~ivota i rada. Glavne su to ke ovog programa: 1. obe izravno, jednako i tajno pravo glasa; 2. oba vojna obvezatnost; o ratu i miru odlu uje narodna skupatina, a meunarodni se sporovi imaju rjeaavati obrani kim sudovanjem; 3. jednakopravnost ~ena; 4. vjera je privatna stvar svakog pojedinca; 5. svjetovna akola, oba obveza polazka pu ke akole; akolska nastava ima biti bezplatna; 6. bezplatno pravosue, a suce ima birati narod. Nedu~no osueni ili pritvoreni imaju pravo tra~iti odatetu; smrtna se kazna ima ukinuti; 7. bezplatno lie enje, bezplatni liekovi i bezplatni ukop. Progresivna dohodarina i porez na imovinu; progresivni porez na nasljedstva; ukidanje svih neizravnih poreza i carina, te ukidanje svih oblika poreza, koji ~rtvuju interese cjeline interesima jedna povlaatene manjine. Roen u Barmenu kao sin suvlastnika predionice pamuka tt. Ermen & Engels u Barmenu, Engelskirchenu i Manchesteru. U Bremenu je kao namjeatenik neke tamoanje tvrdke anonimno objelodanio svoju prvu razpravu: Shelling und die Offenbarung (1842.), u kojoj dokazuje nespojivost filozofije i kraanstva. U Berlinu je kao ak pripadao skupini slobodnih novohegelijanaca (braa Bauer, Stirner i dr.). U Parizu se je g. 1843. upoznao i sprijateljio s Marxom te je napisao razpravu: Umrisse zu einer Kritik der Nationalkonomie (Pariz, 1844.). U Leipzigu je g. 1845. izaalo njegovo djelo: Die Lage der arbeitenden Klassen in England, koje je izazvalo senzaciju. G. 1847. surauje Engels s Marxom u Bruxellesu te zajedno sastavljaju komunisti ki manifest. Nakon ato je g. 1848. sudjelovao u revolucionarnom pokretu u Pariziu i Klnu, ~ivio je Engels od g. 1850. do 1869. u Manchesteru u ot evoj tvornici (od g. 1864. kao suvlastnik). Vodio je dvostruki ~ivot trgovca-poduzetnika i ideolo~kog revolucionara. Nakon prodaje tvornice preseli Engels u London i postaje jednim od glavnih tajnika prve internacionale te razvija obse~nu publicisti ku djelatnost. Od ostalih Engelsovih spisa spominjemo: Die heilige Familie (Frankfurt, 1845.); Herrn Eugen Dhrings Umwlzung der Wissenschaft (Leipzig, 1878.); izvadak ovog djela izdan je pod naslovom: Die Entwicklung des Sozialismus von der Utopie zur Wissenschaft (Zrich, 1833.); Ursprung der Familie, des Privateigentums und des Staates (Stuttgart, 1884.); Ludwig Feuerbach und der Ausgang der klassischen Philosophie (Stuttgart, 1888.). Kroja ki pomonik, koji se je nakon duljeg boravka u Parizu, `vicarskoj i Londonu izselio g. 1849. u Ameriku, gdje je ostao do konca ~ivota. Od njegovih djela navodimo: Garantien der Harmonie und Freiheit (Vivis, 1842.) i Evangelium des armen Snders (Bern, 1845.). Zna ajno je, da je Weitling ipak uvidio relativnu vriednost svih kolektivisti kih reformi. Ovo je glediate izrazio sliedeim rie ima: "Nikad se ne e pronai takvo dru~tveno ustrojstvo, koje e trajno za sva vremena biti najbolje, jer bi to predpostavljalo zastoj u duaevnim sposobnostima ovjeka i zastoj napredka, ato se ne mo~e zamisliti". Zanimanjem fizi ar i kemi ar, neko vrieme profesor sveu iliata u Marburgu, a kasnije profesor viae obrtne akole u Kasselu. Pisao je pod pseudonimom Karlo Marlo. Glavno mu je djelo: Die Organisation der Arbeit oder System der Weltkonomie (3 svezka, nedovraeno, Kassel 1850-1859.). Od g. 1874. do 1899. profesor graanskog parbenog postupnika na be kom sveu iliatu. Glavna djela: Das Recht auf dem vollen arbeitsertrag in geschichtlicher Darstellung (Stuttgart, 1886.); die Sozializen Aufgaben der Rechtswissenschaft (rektorski govor, Be , 1895.); Neue Staatslehre (Jena, 1903.); Neue Sittenlehre (Jena, 1905.); Das brgerliche Recht und die Besitzlosen Volksklassen (eine Kritik des Entwurfs eines brgerlichen Gesetzbuches fr das deutsche Reich) (Tbingen, 1890.). Gotovo sva su Mengerova djela prevedena na strane jezike. Mo~da mu je najpoznatije djelo: Die Frau und der Sozialismus (Zrich, 1883.), u kojem je izticao, da nejednakost spolova dokazuje nedostatnost kapitalisti kog ureenja dru~tva. Ina e je u toj knjizi prikazivao postanak obitelji po djelu ameri kog antropologa Henry Lewis Morgana (1818-1881.) Ancient Society (New York, 1877.), ije je misli bio usvojio i obradio i Engels. Mombert smatra Winkelblechovu nauku cehovskim, malograanskim socializmom (l.c. str.412). V. Gonnard l.c. str.498. Gonnard l.c.str.439 Sin gimnazijskog profesora Ilije Nikolajevia Uljanova i Marije r. Blank, Njemice. Ve kao student na sveu iliatu posvetio se je revolucionarnom radu i priklju io ruskim socialnim revolucionarima osobito nakon ato mu je brat bio strieljan radi u eaa u jednom politi kom atentatu. Nakon ato je bio kroz tri godine zato en u Sibiru (1897-1900.), ~ivio je do g. 1905. u inozemstvu, veinom u `vicarskoj, a od g. 1905-1907. opet u Rusiji i Finskoj, a do g. 1912. opet u zapadnoj Evropi (veinom u Parizu i `vicarskoj). Od g. 1912-1914. ~ivio je Lenjin u Galiciji (u Krakovu), a zatim do g. 1917. opet u `vicarskoj. 16.IV.1917. povratio se je Lenjin u Petrograd, a 11.XI.1917. postavio ga je sveruski kongres sovjeta predsjednikom viea pu kih komesara, na kojem je polo~aju ostao do smrti. Najva~nija su mu djela: Razvoj kapitalizma u Rusiji (1899.); `to treba initi? (1902.); Materializam i empirokriticizam; Kriti ke opazke o jednoj reakcionarnoj filozofiji (}eneva, 1908.); Marxizam i revizionizam (1908.; Dr~ava i revolucia (Petrograd, 1917. - nedovraeno); Diktatura proletariata i renegat Karl Kautsky. Vrativai se u Rusiju g. 1917. predlagao je Markov koaliciju svih socialisti kih struja, a umjesto diktature proletariata tra~io je pretvaranje Rusije u demokratsku socialisti ku republiku. Kasnije je do smrti ~ivio u Berlinu, te je od g. 1921. do 1923. bio voa tzv. druge internacionale. V. H.J.Seraphim u lanku Lenjin u Handwrterbuch der Staatswissenschaft 4.izd., dopunski svezak (Jena, 1929.), str. 680. Vrlo pou an i pregledan prikaz boljaevizma dao je prof. H.J.Seraphim u dopunskom svezku Handwrterbucha (4.izd. Jena, 1929.) na str. 200-239. Od ostalih ideologa boljaevizma spominjemo ovdje samo Lava Trockog, Radeka i Buharina. Lenjinizam ~eli ostvariti neku novu sintezu individuuma i zajednice u smislu rie i Aleksandra Herzena: "Bez li nosti je obenitost samo jedna prazna abstrakcija. No li nost se mo~e podpuno ostvariti samo utoliko, ukoliko se ona uklju i u zajednicu." Der grsste und vielleicht einzige Nutzen der Philosophie der reinen Vernunft ist also wohl nur negativ, dass sie nmlich nicht als Organon zur Erweiterung, sondern als Disziplin zur Grenzbestimmung dient, und anstatt Wahrheit zu entdecken nur das stille Verdienst hat, Irrtmer zu verhten. (Kant) Diehl razvrstava u djelu: Der Einzelne und die Gemeinschaft (Jena, 1940. str. 169-177) agrarne socialiste u tri skiupine: 1. socialisti ki reformatori, koji ~ele ukinuti privatno vlastni tvo na zemljiatu kao prvi korak prema kolektivizaciji (Toma Spence, O'Brien); 2. agrarno-socialisti ki reformatori - nisu socialisti, ali ~ele podr~aviti zemljiate tako, da pojedinci mogu biti samo u~ivatelji zemljiata, jer privatno vlastni tvo na zemljiatu poremeuje privatno-gospodarski poredak (Wallace) i 3. agrarni reformatori u u~em smislu, koji ~ele samo ukinuti zemljiatnu rentu porezom ili kojom drugom mjerom (J.St.Mill, Henry George, Stamm, Flrscheim, Hertzka, Damaschke). Sli no kategorizira agrarne socialiste i Gonnard l.c. str. 549. Potomak akotske radni ke obitelji. Bio je pod utjecajem sv.Pisma, Morusove Utopije, Lockeove filozofije i Rousseauove razprave o podrietlu nejednakosti meu ljudima. U navedenom predavanju, koje je tiskano tek g. 1793., ka~e Spence: "Jasno je, da zemlja ili zemljiate pripada u svakoj dr~avi u svako vrieme u jednakoj mjeri svim ~ivim stanovnicima odnosne dr~ave, jer se ne mo~e ~ivjeti od ni eg drugog osim od zemlje i njezinih proizvoda. Stoga imamo na onom, od ega ~ivimo, jednako pravo vlastni tva kao i na naaem ~ivotu." - Spence je svojim priedlozima stvorio posebni pokret (Spenceances ili Spencian Philantropists), koji su prili no uzburkali englezko javno mialjenje u vremenu od g. 1815-1820. Roen u Filadelfiji kao sin malog nakladnika, rano je ostavio akolu, te je najprije poaao u sviet kao pomorac, zatim postao kopa  zlata u Kaliforniji, a onda je radio u San Franciscu kao novinar i izdava  novina. Od g. 1880. do smrti ~ivio je u New Yorku, gdje je razvio veliku agitaciju za ostvarenje svojih postulata. G. 1886. i 1897. kandidirao je uz podporu organiziranih radnika i socialista bezuspjeano za na elnika grada New Yorka. Svoju je tezu o potrebi socializacije zemljiatne rente najprije iznio u knjizi: Our Land and Landpolicy (Naaa zemlja i naaa zemljiatna politika, San Francisco, 1871.), a kasnije ju je obairno izlo~io u djelu: Progress and Poverty (Napreda i siromaatvo, San Francisco, 1879.), koje je imalo silan knji~evni uspjeh te je prevedeno na mnoge jezike. Od ostalih Georgeovih djela navodimo: Social Problems (New York, 1883.); Protection or Freetrade (New York, 1886.); The Condition of Labour (New York, 1891.); The Irish Land Question (New York, 1891.); Science of Political Economy (New York, 1897. - posthumno djelo). Na Georgea je u velikoj mjeri utjecao nezdravi razvoj zemljiatnoposjedovnih odnosa u Kaliforniji, gdje je zemlja u roku od nekoliko desetljea doala u ruke nekolicine velikih spekulanata. Svojim predavanjima, odr~anim u Englezkoj i Irskoj, vraio je George prili an utjecan na Fabijevce i na Wallacea. Glavni je razlog nejednakosti meutim u prirodnom monopolu, ato ga daje posjed zemljiata (Napredak i siromaatvo, X.knj. III. pogl.) "Mo~e li iata biti jasnije od toga, da uzro nikom siromaatva, koje se gnoji u srediatu civilizacije, ne mo~e biti u slabosti proizvodnih snaga?" (Napredak i siromaatvo, II.knj. 4. pogl.) l.c. I.knj. 3. pogl. l.c. u zaglavlju. Proveo dugi niz godina u iztra~ivanju rieke Amazonke i Malajskog arhipelaga. Svoje je nazore izgradio pod utjecajem Roberta Owena kao i vlastitih opa~anja u dalekim zemljama. Od njegovih brojnih djela spominjemo: Contribution to the Theory of Natural Selection (London, 1870.); Land nationalization, Its Necessity and its Aims (London, 1882.); Social Environment and Moral Progress (London, 1913.) U knjizi: The Rise, Progress and Phases of Human Slavery, koja je izala tek g. 1885. G. 1875. bilo je u Velikoj Britaniji na 35 milijuna stanovnika svega 1,173.000 vlastnika zemlje, od kojih je 852.000 imalo manje od jednog acres; 300.000 vlastnika imali su u rukama skoro itavu povrainu zemlje, a 7.184 veleposjednika imali su 40% ciele povraine (30,680.000 od ukupnih 77,000.000 acrea). V. Gonnard l.c. str. 538. Novinar i ekonomist, urednik novina u Be u, a kasnije u Budimpeati. Glavna su mu djela: Freiland, ein soziales Zukunftsbild (Leipzig, 1899.); Eine Reise nach Freiland (Leipzig, 1893.); Die Probleme der manschlichen Wirtschafat (Berlin, 1897.); Das soziale Problem (Berlin, 1912.) Napose u djelima: Grossgrundeigentum und soziale Frage (Berlin, 1898.) i Versuch einer positiven Uberwindung des Kommunismum durch Lsung des Genossenschaftsproblems und der Agrarfrage (Berlin, 1896.). "Izvan sustava slobodne zemlje smatra se rad punim pravom sramotom; jer onaj, koji radi, u graanskom je dru~tvu podlo~an ovjek, orue u rukama drugih, ovisan o njihovoj dobroj volji - jednom rje ju - takav je ovjek sluga, i nijedan moralni zakon svieta ne e jednako cieniti ast sluge kao ast slobodnog, neovisnog ovjeka" (Hertzka, Eine Reise nach Freiland, 14.pogl.) v. Gonnard l.c.str.537. v.str. 50 - donekle su sli ne nazore imali i cinici. v.str.362. v. str. 261 - glavno je Godwinovo djelo: An Enquiry concerning political Justice (2.sv. London, 1793.) v. str. 383. "Danas znamo, da trgovina cvate najbolje ondje, gdje je osloboena svakog nadzora zakonodavstva. Niata nije toliko nerazumno ni toliko bezizgledno kao pokuaaj, da se neizmjenjivi zakoni svemira zamiene pozitivnim propisima". Godwin, An Enquiry. Pravo mu je ime: Kaspar Schmidt. Zanimanjem u itelj djevoja ke akole, umro je u biedi i podpuno zaboravljen. Njegovo glavno djelo: Der Einzige und sein Eigentum (1844.) zapa~eno je u knji~evnosti tek poslije pia eve smrti. U mladosti pripadao je Stirner u Berlinu krugu "slobodnih" - mladih Hegelovaca kao i braa Bruno i Edgar Bauer, John Prince-Smith i dr. Naturalizam filozofa Ljudevita Feuerbacha (1804-1872.) znatno je utjecao i na Stirnera, napose Feuerbachovo geslo: Gott war mein erster Gedanke, die Vernunft mein zweiter, der Mensch mein dritter und letzter Gedanke. Mein Eigentum ist alles, was meiner Gewalt gelingt... Das Eigentumsrecht gebe ich mir, indem ich mir Eigentum nehme oder mir die Macht des Eigentmers, die Vollmacht, die Ermchtigung gebe. Worber man mir die Gewalt nicht zu entreissen vermag, das bleibt mein Eigentum. - Zna ajno je za Stirnerovo shvaanje egoizma, da u svojem djelu rie  "ja" (ich) piae stalno velikim po etnim slovom. - Ich aber bin durch mich berechtigt zu morden, wenn ich mir es nicht selbst verbiete, wenn ich selbst mich nicht vor dem Morde als vor einem Unrecht frchte. (Stirner u citiranom djelu, str.22). Ich leite alles Recht und alle Berechtigung aus mir her; ich bin zu allen berechtigt, dessen ich mchtig bin. Ich bin berechtigt Zeus, Jehova, Gott usw. zu strzen, venn ich's kann; kann ich's nicht, so werden diese Gtter stets gegen mich im Recht und in der Macht bleiben. Staat heisst das klteste aller Ungeheuer (u knjizi: Also sprach Zarathustra). Ne valja ga zamijeniti s istoimenim englezkim predhodnikom Smithove nauke Josiahom Tuckerom (17121799.). Najvei je dio ~ivota proveo u emigraciji u Njema koj, Englezkoj, Francuzkoj i `vicarskoj, te je djelatno u estvovao u mnogim bunama. G. 1868. osnovao je meunarodni savez socialisti ke demokracije (Alliance internationale de la dmocratie socialiste). Glavna su mu djela: Dieu et l'Etat (}eneva, 1871.), L'etatisme et l'anarchie (Zrich, 1874.), L'Empire knoutogermanique et la revolution sociale (}eneva, 1871.). Glavni je suradnik Bakunjinov u Rusiji bio Ne ajev (...-1883). Glavno djelo: La Conqute du pain (Pariz, 1892.). Glavna djela: L'anarchie (Pariz, 1896.) i L'volution, la rvolution et l'idal anarchique (Pariz, 1897.) Socialist, ali protivnik Marxov. Suraivao je neko vrieme s Kurtom Eisnerom, kad je taj u travnju 1919. proglasio u Mnchenu sovjetsku republiku, ali se je ubrzo povukao, jer je osuivao politi ki teror. Kod osvajanja Mnchena ubile su ga vladine ete. Glavna su mu djela: Die Revolution (Frankfurt, 1907.), Aufruf zum Sozialismus (Berlin, 1911.), i Beginnen. Aufstze ber Sozialismus (Kln, 1924.). Tolstojeve su misli o dr~avi sadr~ane napose u ovim njegovim djelima: U emu je moje vjerovanje? (1884.), `to treba da inimo? (1885.) i Kraljevstvo je Bo~je u vama ili Kraanstvo kao nov ~ivotni nazor, a ne kao misti na nauka (1893.) Jesus a quelques egards est un anarchiste, car il n'a aucune idee du gouvernement civil. Ce gouvernement lui semble purement et simplement un abus. (Renan: La vie de Jesus, Pariz, 1863.). v. Mirkovi: Razvoj ekonomske misli u XIX. vieku (Beograd, 1938.) str. 141. v. Mombert l.c. str.471 i 476. v. Dr. Hans Honegger: Volkswirtschaftliche Systeme der Gegenwart (Karlsruhe, 1925.), strl. 102-110. Najprije profesor sveu iliata u Gttingenu, a od g. 1848. do smrti u Leipzigu. Njegovo je temeljno djelo mala razprava: Grundriss zu Vorlesungen ber die Staatswirtschaft nach geschichtlicher Methode (Gottingen, 1843.). Od ostalih djela napominjemo: Geschichte der Nationalkonomik im Deutschland (Mnchen, 1874.), Ansichten der Volkswirtschaft aus dem geschichtlichen Standpunkt (Leipzig, 1861.) i System der Volkswirtschaft (u 4 diela, Stuttgart, 1854-1886.). Potonje je djelo tiskano u mnogo izdanja i prevedeno na nekoliko jezika. Kao mlad profesor u Marburgu (od g. 1841-1850.) doaao je u sukob s ondaanjom reakcionarnom vladom te je otiaao u `vicarsku, gdje je bio profesorom nacionalne ekonomije u Zrichu (od 1850-1856.) i u Bernu (od g.1856-1861.). U Bernu je osnovao prvi avicarski kantonalni statisti ki ured. G. 1862. osnovao je stru ni asopis: Jahrbcher fr Nationalkonomie und Statistik, koji je od g. 1873. ureivao zajedno sa svojim u enikom J.Conradom. Najva~nije mu je djelo: Die Nationalkonomie der Gegenwart und Zukunft (Frankfurt, 1848. - novo izdanje priredio je prof. Hans Gehrig - Jena, 1922.). Hildebrand je g. 1872. vrlo aktivno u estvovao kod osnivanja Dru~tva za socialnu politiku u Eisenachu. Od g. 1855. do 1865. profesor kameralnih znanosti na sveu iliatu u Freiburgu i.B., a od g. 1865. do 1896. profesor dr~avnih znanosti na sveu iliatu u Heidelbergu. Od njegovih djela spominjemo: Die politische konomie vom Standpunkte der geschichtlichen Methode (Braunschweig, 1853. - drugo izd. ibidem 1883.) i Geld und Kredit (2 svezka, Berlin, 1873-1879.). Knies je izdao dopisivanje markgrofa Karla Fridrika Badenskog sa starijim Mirabeauom i Dupontom (2. sv. Heidelberg, 1892.). Die Frage, wie der Reichtum am besten gefrdert werden knne, ist zwar bei uns eine Hauptfrage, aber sie bildet keineswegs unseren eigentlichen Zweck. Die Staatswirtschaft ist nicht blos eine Chrematistik, eine Kunst reich zu werden, sondern eine politische Wissenschaft, wo es darauf ankommt, Menschen zu beurteilen, Menschen zu beherrschen. Unser Ziel ist die Darstellung dessen, was die Vlker in wirtschaftlicher Hinsicht gedacht, gewollt und empfunden, was sie erstrebt und erreicht, warum sie es erstrebt und erreicht haben. Eine solche Darstellung ist nur mglich im engsten Bunde mit den anderen Wissenschaften vom Volksleben, insbesondere der Rechts-, Staats-, und Kulturgeschichte. (Uber die Staatswirtschaft nach geschichtlicher Methode). Und vergessen dabei gnzlich, dass der Mensch als soziales Wesen stets ein Kind der Civilisation und ein Produkt der Geschichte ist und dass seine Bedrfnisse, seine Bildung, seine Beziehungen zu den Sachgtern und zu den Menschen niemals dieselben bleiben, sondern sowohl geografisch verschieden sind, als auch historisch sich immer verndern und mit der gesammten Kultur des Menschengeschlechts fortschreiten. (Hildebrand: Die Nationalkonomie der Gegenwart und Zukunft). v. Mombert l.c. str.469. v. Mombert l.c.str.470. Glavno djelo: Versuch einer Kritik der Grnde, die fr grosses und kleines Grundeigentum angefhrt werden (Petrograd, 1849.) Profesor dr~avnih znanosti u Halleu (od g.1864.), Strassburgu i Berlinu (od g. 1882). G. 1881. osnovao je poznati stru ni asopis: Jahrbcher fr Gesetzgebung und Verwaltung im deutschen Reich. Od njegovih brojnih djela spominjemo: Die strassburger Tucher und Weberzunft. Urkunden und Darstellungen nebst Regesten und Glossar vom 13. bis 17. Jahrhunderg. (Strassburt, 1879.); Grundriss der allgemeinem Volskwirtschaftslehre (Leipzig, 1900.); Die sociale Frage (Leipzig, 1918.). Denn die Volkswirtschaft ist das als Ganzes gedachte und wirkende, von dem einheitlichen Volksgeist und von einheitlichen materiellen Ursachen beherschte System der wirtschaftlich-gesellschaftlichen Vorgnge und Veranstaltungen des Volkes. - Wenn wir so die Volkswirtschaft als einem Teilinhalt des gesellschaftlichen Leben, als die eine Seite des socialen Krpers bezeichnen, so liegt es nahe, dass sie nur im Zusammenhange mit den brigen gesellschaftlichen Erscheinungen zu verstehen ist (Schmoller). Die heutige allgemeine Nationalkonomie, wie ich sie verstehe, ist philosophisch-sociologischen Charakters. (Schmoller). Od g. 1878. do 1881. urednik Frankfurter Zeitunga za gospodarska i socialna pitanja, a kasnije profesor sveu iliata u Mnchenu (1881.), Jurjevu (1882., 1883.), Baselu (1883-1890.), Karlsruheu (1890-1892.) i Leipzigu (1892-1917.). Glavna djela: Die Entstehung der Volkswirtschaft (Tbingen, 1893.); Arbeit und Rhytmus (Leipzig, 1896.); Untersuchungen ber die Lage des Handwerks in Deutschland (9 sv., Leipzig, 1895-1897.); Die Sozialisierung (Tbingen, 1919.); Beitrge zur Wirtsgeschischte (Tbingen, 1922.); Gesammelte Aufsatze zur Zeitungskunde (Tbingen, 1926.). Bcher je g. 1917. u Leipzigu osnovao zavod za nauku o novinstvu. Od 19011903. izdavao je zajedno sa Schfleom, a od g. 1903-1923. sam asopis: Zeitschrift fr die gesammte Staatswissenschaft. Od g. 1874-1918. profesor politi ke ekonomije na sveu iliatu u Strassburgu. Bavio se je napose prou avanjem agrarne poviesti, te je o tom napisao obse~no djelo: Die Bauernbefreiung und der Ursprung der Landarbeiter in den lteren Teilen Preussens (2. sv., Leipzig, 1887., drugo izd. Mnchen-Leipzig, 1927.). Novinar, neko vrieme profesor sveu iliata u Tbingenu (1860-1868.) i u Be u (1868-1871). Glavno mu je djelo: Bau und Leben des socialen Krpers (2 sv., Tbingen, 1875-1878.; drugo izd. 1896.). Od ostalih djela navodimo: Kapitalismus und Socialismus (Vortrge zur Vershnung der Gegen stze von Lohnarbeit und Kapital (Tbingen, 1870.; 2. izd. 1876.); Die Quintessenz des Socialismus (Gotha, 1875.); Die Grundstze der Steuerpolitik (Tbingen, 1880.); Die Aussichtslosigkeit der Socialdemokratie (Tbingen, 1885.); Die Steuern (2 sv., Leipzig, 18951897.); Abriss der Sociologie (Tbingen, 1906.). Schffle je g. 1871. bio austrijski ministar trgovine u vladi grofa Hohenwarta. v. Mombert l.c.str. 491. Nur als Glied der Sociologie ist eine vollstndige Nationalkonomie mglich (Schffle u knjizi: Abriss der Soziologie). v. lanak prof. Fritza Karla Manna u Encyclopaedia of the social sciences XIII. sv. (1934.) str. 562-563. U enik Karla Raua. Bio je najprije profesor trgova ke akademije u Be u (1858-1863.), a zatim profesor sveu iliata u Jurjevu (1863-1868.), u Freiburgu i.B. (1868-1870.), a od god. 1870. u Berlinu. Bio je takoer jedan od osniva a dru~tva za socialnu politiku (1872.). Neko je vrieme pripadao Stckerovoj evangeli koj kraansko-socialnoj stranci (g.1881.). Od njegovih brojnih djela spominjemo: Lehrbuch der politischen konomie (Leipzig-Heidelberg, 1875., 1876.); Finanzwissenschaft (Leipzig, 1877.); Allgemeine und theoretische Volkswirtschaftslehre oder Socialkonomik (Berlin, 1901.); Socialismus, Socialdemokratie, Kateder- und Staatssocialismus (Berlin, 1895.); Die Strmungen in der Socialpolitik und der Kateder- und Staatssocialismus (Berlin, 1912.); Theoretische Socialkonomik oder allgemeine und Grundtheoretische Volkswirtschaftslehre (2. sv., Liepzig, 1907-1909.). v. Diehl: Der Einzelne und die Gemeinschaft (Jena, 1940.), str. 285. v. Diehl: Die socialrechtliche Richtung in der Nationalkonomie (Jena, 1941. str. 98-100; Mombert l.c. 519-522 i Gide-Rist: Histoire des doctrines economiques (5.izd. Pariz, 1926.) str. 521-526. Ingram je bio prili an polihistor; bio je neko vrieme profesor englezke knji~evnosti i gr kog jezika na sveu iliatu u Dublinu, a pisao je i o geometrijskoj analizi kao i o etimologiji keltskog jezika. Njegova poviest znanosti o gospodarstvu (History of Political Economy, Edinburgh, 1888.) prevedena je na njema ki, francuzki, talijanski, ruski, poljski, apanjolski, avedski, eaki i japanski jezik. Na srbski ju je preveo prof. Mili Radovanovi (Beograd, 1908.). Toynbee se je osobito zalagao za zbli~enje svih stale~a kao preduvjet za izmirenje dru~tvenih suprotnosti te je u tu svrhu organizirao predavanja za najsiromaanije dielove londonskog pu anstva te utemeljio sveu iliatne ekstenze. Njegovo djelo: Lectures on the Industrial Revolution in England izdali su njegovi prijatelji poslije njegove smrti (London, 1884.). Ashley je bio najprije profesor politi ke ekonomije u Torontu (Kanada - 1888.), zatim je bio prvi profesor poviesti gospodarstva na Harvard sveu iliatu (1892-1901.), te kona no profesor politi ke ekonomije u Birminghamu (1901-1925.). Od njegovih djela navodimo: The Early History of the English Woolen Industry (Baltimore, 1887.); The Tariff Problem (London, 1903.); The Progress of the German Working Classes in the Last Quarter of a Century (London, 1904.); The Economic Organization of England (London, 1914.); Business Economics (London, 1926.). Ashley je prvi u Englezkoj upozorio na va~nost njema ke historijske akole, ali je ipak pobijao neke njezine dogmatske teze. Ashley je zasnovao poviest gospodarstva, kao grani nu disciplinu, koja obuhvaa i historijski kriticizam i teoretsku analizu. Profesor sveu iliata u Paviji, Modeni i Palermu. Pored djela o teoretskim pitanjima (teorija nadnice) i financijske znanosti napisao je: La teoria del valore nella storia delle dottrine e dei fatti economici (Rim, 1893.) Gonnard l.c.str 617, 618 i 631. Cauwesovo je glavno djelo: Cours d'economie politique (Pariz, 1878.) v. Gide-Rist l.c.str. 334. Lorkovi je od g. 1874. do smrti bio profesor politi ke ekonomije na nagreba kom sveu iliatu. Preveo je i preradio djelo J.J.Rapeta: Manued de morale et d'economie politique (Pariz, 1854.) koje je bila nagradila francuzka akademija moralnih i politi kih znanosti, te ga je izdao pod naslovom: Razgovori o narodnom gospodarstvu (Zagreb, 1880.). Zna ajno geslo Rapetove knjige: La morale est la premiere des sciences, l'economie politique est la seconde smatra dr. Politeo i geslom Lorkovievih nazora o narodnom gospodarstvu. - O Bla~u Lorkoviu v. ~ivotopis od dra. Frana Vrbania u Ljetopisu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti Zagreb za god. 1892., preatampan u Mjese niku za g. 1893. str. 97-124, zatim kratki prikaz dr. Luna eka u Godianjaku Pravnog fakulteta zagreba kog sveu iliata (knj. I.str. 7-12) i lanak dr.I.Politea: Prvi urednik Mjese nika (Mjese nik, 1942. str. 393-397). v. Lorkovi: Po ela politi ke ekonomije ili nauke obega gospodarstva (Zagreb, 1889.), str. 6. Na drugom mjesto veli Lorkovi: "Pravi ideal gospodarski bio bi, da pojedinci i narodi trebaju samo ono, ato je razumno i udoredno, da prosuuju kako valja vriednost tih pravih potreba za skladni razvitak ljudski, pa da ih u pravoj mjeri podmiruju". (Ib.str.16). Napisao u evnik: Dr~avna ekonomija (3. sv. Beograd, 1861-1869.). Napisao: Izvod iz politi ke ekonomije (Beograd, 1867.) "Zna enje... dvaju na ela, koja zajedno ine itavu nauku ove razprave... . Ta su na ela prvo: da pojedinac nije odgovoran dru~tvu za svoje ine, ako se oni nikoga ne ti u osim njega samoga. Ljudi ga mogu svjetovati, upuivati, nagovarati i kloniti ga se, ako misle, da je to nu~dno za njihovo dobro, i to su jedina sredstva, kojima oni mogu opravdano pokazivati svoje nezadovoljstvo ili osuivati njegovo vladanje. Drugo, da je pojedinac odgovoran za svoje ine, koji su atetni interesima drugih i da ga za te ine mo~e kazniti dru~tvo ili zakon, ako dru~tvo dr~i, da je jedna ili druga kazna nu~dna za njegovu zaatitu". (Mill: O slobodi, 5. glava - prievod dra. Milana Bogdanovia, str. 116). - vrlo je zanimljiva i zna ajna i druga jedna Millova na elna izreka u istoj razpravi: "Dr~ava kona no vriedi toliko, koliko vriede pojedinci, koji je sastavljaju; a dr~ava, kojoj je manje stalo do njihova duaevnog razvitka i napredka, nego do neato vee upravne vjeatine ili do onoga, ato se u pojedinim poslovima prakse ini, da je upravna vjeatina i dr~ava, koja ide za tim, da joj graani zakr~ljaju i tako postanu prikladnije orue u njezinim rukama, pa makar i za koristne svrhe - uvjerit e se, da se s malim ljudima zaista ne dadu izvraiti velike stvari i da joj savraenstvo stroja, za koje je sve ~rtvovala, napokon niata ne koristi, jer u njemu nema ~ivotne snage, koju je voljela ukloniti, samo da stroj uzmogne glae poslovati." (Mill, l.c.str.142). - Ova potonja izreka napose odreuje u neku ruku plafond, do kojeg smije sezati zahvat dr~ave i zakona, a da se mo~e smatarati opravdanim i doista obekoristnim. v.str. 265. U razpravi o na elu koristnosti (Utilitarianism) London, 1862. Od g. 1897. profesor politi ke ekonomije na sveu iliatu u Heidelbergu, a pod konac ~ivota u Mnchenu. Njegova su prva djela posveena znanstvenoj analizi poviesti gospodarstva o ito pod utjecajem historijske akole. To su: Rmische Agrargeschichte (1891.) i Die Verhaltnisse der Landarbeiter im ostelbischen Deutschland (Leipzig, 1892.). Od ostalih Weberovih djela navodimo: Die protestantische Ethik und der Geist des Kapitalismus (Archiv fr Socialwissenschaft und Socialpolitik, 1904., 1905.); Gesammelte Aufstze zur Religionssociologie (3. sv., Tbingen, 1920, 1921.); Wirtschaft und Gesellschaft (Tbingen, 1922.); Wirtschaftsgeschichte (Mnchen, 1923.). Weber je pokrenuo stru ni asopis: Archiv fr Socialwissenschaft und Socialpolitik. Od g. 1890-1906. profesor sveu iliata u Breslauu, od g. 1906-1917 profesor na visokoj trgova koj akoli u Berlinu, a od g. 1917. na berlinskom sveu iliatu. Glavna su mu djela: Socialismus und sociale Bewegung (Jena, 1896.; 10. izdanje ovog djela posve je preraeno te je izaalo pod naslovom: Der proletarische Socialismus - Jena, 1924.); Der moderne Kapitalismus (1902.); Die deutsche Volkswirtschaft im 19. Jahrhundert (1903.); Das Proletariat (1909.; hrvatski prievod dra Mirka Kosia, Zagreb, 1920.); Das Lebenswerk von Karl Marx (Jena, 1909.); Die Juden und das Wirtschaftsleben (Jena, 1911.); Der Bourgeois; zur geistesgeschichte des modernen Wirtschaftsmenschen (Mnchen-Leipzig, 1913.); Die Ordnung des Wirtschaftslebens (Jena, 1925.); Die drei Nationalkonomien (Mnchen-Leipzig, 1930.); Die Zukunft des Kapitalismus (Berlin, 1932.); Deutscher Socialismus (Charlottenburg, 1934.); Vom Menschen; Versuch einer geistwissenschaftlichen Anthropologie (Berlin, 1938.). Za ameri ku enciklopediju socialnih znanosti (Encyclopaedia of the Social Sciences) napisao je Sombart veoma pou an lanak o kapitalizmu (III. sv. 1931. str. 195-208). - O Sombartu v. nekrolog od prof. dra Karla Brinkmanna u Weltwirtschaftliches Archiv (Kiel, 54. sv., 1941. str. 1-12) zatim dr. W.A.Jhr: Gedanken zum Lebenswerk von Werner Sombarta (Ib. 55. sv. 1942., str. 322-340), dr. Marijan Han~ekovi, Smrt velikog ekonomiste Wernera Sombarta, Zagreb, 1941. str. 202-206) i dr. V.Luna ek: Socialni filozof i ekonomista Werner Sombart (Ekonomist, Zagreb, 1942., str. 449-459). U lanku o Maksu Weberu u Encyclopaedia of the Social Sciences sv. XV. (1935) str. 386-388. Um die wirklichen Kausalzusammenhnge zu durchschauen, konstruieren wir unwirkliche. v. o tom str. U razpravi: Epochen der Dogmen - und Methodengeschichte u Zborniku: Grundriss der Socialkonomik, I.dio (Wirtschaft und Wirtschaftwissenschaft) Tbingen, 1914. str.111. Sein ganzer Dasein ist eine Ausseinandersetzung seines geistigen Wesens mit naturhaften Bindungen. Was die Tiere nicht kennen, die polare Spannung zwischen dem Einzel-Ich und der Gattung, zwischen Erbe und Aufgabe, bildet Recht eigentlich den Inhalt und den Sinn des menschlichen Wesens. Im Kampfe zwischen Gebundenheit und Freiheit soll der Mensch sich bewhren. (Sombart: Vom Menschen, str. 432.) Spomenutu polarnu napetost ozna uje Sombart antitezom dviju suprotnih na ela: socialnog i individualnog. Das Socialprinzip, konstruiert nach Socialismus; die Gesellschaft soll oberster Zweck sein, die Individuen sind nur dienendes Mittel fr ihre Zwecke. Das Individualprinzip: das Individuum soll oberster Zweck, die gesellschaftliche Organization dienendes Mittel fr seine Zwecke sein... Das sind die zwei polaren Axiome, auf denen das sociale Sollen jeweils ruht. (Sombart, Deutscher Socialismus str. 50, 51). v.str. 293, 294. v.str. v.str. v.str. 513. O institucionalizmu v. E.Flge: Institucionalismus in der Nationalkonomie der Vereinigten Staaten (Conrads Jahrbcher, Jena, sv. 126, 1927.); Nikola Mirkovi: Neuere Entwicklungstendenzen der amerikanischen Wirtschaftstheorie (Weltwirtschaftliches Archiv, Kiel, sv. 54, 1941.: Schrifttum str. 61-84); Carl Diehl: Die socialrechtliche Richtung in der Nationalkonomie (Jena, 1941.) str. 101-103. It is society, not the individual that makes the estimate of utility which constitutes a social or marked valuation. That is a part of our definition: maesure of service, reduced to society as an organic whole. (Clark u djelu: The philosophy of wealth, Boston, 1887. str. 83.). - Exchanges are always made between an individual and society as a whole. In every legitimate bargain the social organism is a part. (Clark ib. str.85.). Sli no je Seligman definirao vriednost: Value is the expression of the social marginal increments of utility. (Principles of Political Economics with special reference to American conditions, New York, London, Bombay, 1905, str.188.). Vriednost je izraz socialnih grani nih poveanja koristnosti. Roen u dr~avi Wisconsin (USA) kao sin norve~kih doseljenika. Prou avao je napose filozofiju Herberta Spencera, Kanta i Humea, a odklanjao je Hegelovu dialekti nu filozofiju. Glavna su mu djela: The Theory of the Leisure Class (New York, 1899.); The Theory of Business Enterprise (New York, 1904.); The Instinct of Workmanship and the State of the Industrial Arts (New York, 1914.); An Enquiry into the Nature of Peace (New York, 1917.; The Place of Science in Modern Civilization (New York, 1919.); The Vested Interests and the State of the Industrial Arts (New York, 1919.); The Engineers and the Price System (New York, 1921.); Absentee Ownership and Business Enterprise in Recent Times; The Case of America (Nev York, 1923.) - Vrlo pou an kratak prikaz Veblenovih misli dao je Alvin Johnson u lanku o njemu u Encyclopyedia of the Social Sciences, XV. sv. 1935. str. 234-235. An institution is of the nature of a usage which has become axiomatic and indispensable by habituation and general acceptance (Absentee Ownership, str. 101) v. Diehl: Die socialrechtliche Richtung in der Nationalkonomie (Jena, 1941.) str. 102. U razpravi: Kelsenova kritika marksizma (Arhiv za pravne i drutvene nauke, Beograd, knj.46- 1934. str. 1-7) v. Mombert, l.c.str.516. Die sozialrechtliche Richtung in der Nationalkonomie (Jena, 19.. str. 18 i 140.). Djela: Grundstze der Volkswirtschaftslehre (Rostock, 1864.); Ub die Grundlehren der von Adam Smith begrndeten Volkswirtschafts theorie (Erlangen, 1865.); Vorlesungen ber Volkswirtschafts (Erlangen, 1878.). Glavno djelo: Wirtschaft und Recht nach der materialistischen Geschichtsauffassung (Leipzig, 1896.; 5. izd. 1924.) Djela: Die soziale Kategorie in der Volkswirtschaftslehre (Berlin, 1896.); Der Zweck in der Volkswirtschaft (Berlin; 1909.); Die Krisis in der heutigen nationalkonomie (1925.). Die Gesellschaft ist das geordnete Zusammenleben der Menschen und in der Art der Regelung liegt die jeweilige grundstzliche Besonderheit dieser Gemeinschaft (Stammler). Die Volkswirtschaft ist nichts anderes, als die Lehre von den Mitteln im Dienste des Sozialethischen Zweckprinzips. (Stolzmann) Die Volkswirtschaft ist eine fortlaufend vervollkommente positive Schpfung, geschaffen vom Gesetzgeber, meistens mit der ausdrcklichen Ableitung aus irgendeinem ethischen Ideal. Profesor sveu iliata u Freiburgu i.B. Od njegovih djela spominjemo: Sozialwissenschaftliche Erluterungen zu David Ricardos Grundgesetzen der Volkswirtschaft und Besteuerung (1905.) i Theoretische Nationalkonomie (Jena, 1922., 1924.) Alle volkswirtschaftlichen Erscheinungen sind geknpft an bestimmte Formen des gesellschaftlichen Zusammenwirkens. Die Volkswirtschaftslehre hat die Erscheinungen zu erklren, die sie unter der Vorssetzung bestimmter rechtlich geordneter Organisationsformen des Wirtschaftslebens herausbilden. Na drugom mjesto definira Diehl ovako: Die Sozialwissenschaft hat das ausserlich geregelte Zusammenwirken der Menschen zum Gegenstande; Das Recht handelt von der formalen Regelung die Zusammenwirkens, die Nationalkonomie behandelt das tatschliche zusammenwirken, soweit es auch Beschaffung von Sachgtern zum Zwecke der Bedrfnisbefriedigung gerichtet ist. (Diehl: Die sozialrechtliche Richtung in der Nationalkonomie, str. 175.) Amonn u djelu: Objekt und Grundbegriffe der theoretischen Nationalkonomie (Be , 1911.). Profesor sveu iliata u Berlinu. Od njegovih djela navodimo: Der Wertgedanke (1897.); Die Herrschaft des Wortes (1901.); Wirtschaft und Technik (Tbingen, 1914.); Wirtschft als Leben (Jena, 1925.); Fordismus (Jena, 1926.); Bedarf und Deckung; Ein Vorgriff in Theorie der Wirtschaft als Leben (Jena, 1928.); Wirtschaft und Wissenschaft (Jena, 1931.); Die Luterung des nationalkonomischen Denkens (Berlin, 1934.). Glavno djelo: Legal foundations of capitalism (New York, 1924.). V. i njegovu razpravu: Das angloamerikanische Recht in der Wirtschaftslehre u spomenici za F. Wiesera: Die Wirtschaftstheorie der Gegenwart, sv. III., Einkommenbildung (Be , 1928.). v. Diehl l.c.str. 102,103. v. str. 4-10. Faust, I. dio. Pensees diverses (Oeuvres completes de Montesquieu Paris, Hachette, 1866., 2. sv. str. 437.) v. Diehl l.c. str. 105. Napose u djelu: Die sozialrechtlichen Richtungen in der Nationalkonomie (Jena, 1941.) str. 24-28. U Zeitschrift fr Volkswirtschaft, Sozialpolitik und Verwaltung, sv. XXIII., (1914.) str. 205-271. Ova je razprava ponovno tiskana u zbirci Bhm-Bawerkovih djela, koju je priredio Franjo Weiss: Gesammelte Schriften von Eugen v. Bhm-Bawerk (Be , 1924.) str. 230-300. Iznesenu u djelu: Distribution of wealth (New York, 1908.) str. 5-9. Bhm-Bawerk l.c.str. 269 (str. 298. Weissovog izdanja). v. str. 101. odvjetak bazelske porodice Bernouilli, iz koje je poteklo nekoliko glasovitih matemati ara. Danijel je Bernouilli u citiranom djelu ra unski dokazivao, da se je prosje no trajanje ljudskog ~ivota produljilo za tri godine, od kako je uvedeno ciepljenje protiv boginja. Jacques Bernouilli (1654-1705.), stariji lan iste obitelji formulirao je ra unski na elo vjerojatnosti u svom djelu: Ars coniectandi (Basel, 1713). Njegovu je tezu (tzv. zakon velikog broja) izrazio Lord Keynes u razpravi: A treatise on probability (London, 1921, str. 340) ovako: Ako u nekom danom nizu pokusa postoji r mogunosti, da e se neki dani slu aj dogoditi od ukupnog broja mogunosti t tako, da zbroj r + t predstavlja vjerojatnost ostvarenja ovog slu aja kod svakog pokusa, onda se, ako se svaki stupanj vjerojatnosti ozna i sa c, mo~e provesti toliki broj pokusa, da e vjerojatnost da e proporcionalni broj slu ajeva, u kojima e se dani dogaaji ostvariti biti izmeu (r + 1) - t i (r -1) - t, biti vea od c. v.str. 251. v. str. 253. v. str. 253. Istu je tvrdnju postavio i Buffon kao zakon zasienja (La loi de sasit): samo za akrtca i za matemati ara ima istu vriednost talir, ato ga mee na stranu siromah, da plati porez i talir, kojim bogataa do kraja dopunjuje svoju vreu novca. (Buffon: Essai d'arithmetique morale, XIX u: Histoire naturelle de l'homme 1749.). Citat v. u hrestomatiji Paul Gemhling: Les grands economistes (2. izd. Paris, 1933. str. 87). Or puisque la valeur des choses est fonde sur le besoin, il est naturel qu'un besoin plus senti donne aux choses une plus grande valeur, et qu'un besoin moins senti leur en donne une moindre. La valeur des choses crot donc dans la raret et diminue dans l'abondance. - Elle peut mme dans l'abondance diminuer au point de devenir nulle. Un surabondant, par exemple, sera sans valeur toutes les fois, qu'on n'en pourra faire aucun uisage, puisque alors il sera tout a fait inutile. (Condillac, Le commerce et le gouvernement 1. dio, 1. pogl. - v. Gemhling: Les grands conomistes 2. izd. Paris, 1933. str. 87. Isti citat v. Mirkovi: Razvoj ekonomske misli u XIX. vieku, Beograd, 1938., str.178.). Na drugom mjestu ka~e Condillac: La valeur des choses est donc fonde sur leur utilit, ou ce qui revient au mme, sur le besoin que nous en avons, ou sur ce qui revient encore au mme, sur l'usage que nous en pouvons faire. (Ib. 1. dio, 1. pogl. - Gemhling l.c. str. 87). Je concois qu'une chose est rare quand nous jugeons que nous n'en avons pas autant qu'il n'en faut pour notre usage, qu'elle est abondante quand nous jugeons que nous en avons autant qu'il nous en faut, et qu'elle est surabondante quand nous jugeons que nous en avons au del (Condillac, ib.1., dio, 1. pogl. - Gemhling l.c. str. 91.) Ds que nous avons besoin d'une chose elle a de la valeur; elle en a par cela seul et avant qu'il soit question de faire un change. Au contraire ce n'est que dans nos echanges qu'elle a un prix, pareceque nous l'estimons, par comparaison une autre, qu'au temps que nous avons besoin de l'changer; et son prix, comme je le dit, est l'estime que nous faisons de sa valeur, lorsque dans l'change nous la comparons avec la valeur d'une autre. (1. dio, 2. pogl. - Gemhling, l.c. str. 87). Ce besoin est eloign. Par cetle raison il ne donne pas a une chose la mme valeur qu'un besoin prsent. (Condillac ib. 1. dio 1. pogl. - Gemhling l.c. str. 88.) Ovo je glediate Condillac podrobnije razjasnio u 18. poglavlju 1. diela svog djela, a jednake je misli, kako smo ve spomenuli, izlo~io ve neato prije njega Turgot u svojoj razpravi: Mmoire sur les prts d'argent (1769.). Gossen je proizaaao iz kruga mladih hegelijanaca. }ivio je posve povu eno kao u itelj, te mu je glavno djelo: Entwicklung der Gesetze des menschlichen Verkehrs und der daraus fliessenden Regeln fr das menschliche Handeln (Braunschweig, 1854.) ostalo tako nezapa~eno, da ga je g. 1858. povukao iz prometa. Jedino je maarski ekonomista Julio Kautz ukratko spomenuo Gossenovu knjigu u svojoj teoriji i poviesti politi ke ekonomije, izdanoj g. 1858., a isto tako ga je ukratko spomenuo Albert Lange u djelu: Die Arbeiterfrage (2. izd. 1870.). Nije dakle udo, da je englezki ekonomista Adamson trebao etiri godine (od g. 1874-1878.) dok je pronaaao jedan primjerak Gossenove knjige. Die Grsse eines und desselben Genusses nimmt, wenn wir mid der Bereitung des Genusses ununterbrochen fortfahren, fortwhrend ab, bis zuletzt Sttigung eintritt. (Gossen) Der Mensch, den die Wahl zwischen mehreren Genssen freisteht, dessen Zeit aber nicht ausreicht, alle vollaus sich zu bereiten, muss wie verschieden auch die absolute Grsse der Gensse sein mag, um die Summe seines Genusses zum Grssten zu bringen... sie alle teilweise bereiten und zwar in einem solchen Verhltnisse, dass die Grsse eines jeden Genusses in dem Augenblick, in welchem seine Bereitung abgebrochen wird, bei allen doch die Gleiche bleibt. (Gossen) Citat v. u prievodu kod Mirkovia l.c. str. 171. Der Mensch richtet seine Handlungen so ein, dass die Summe seines Lebensgenusses ein Grsstes werde." Prievod ovog citata v. kod Mirkovia l.c. str. 171. Profesor matematike na sveu iliatima u Lyonu i Grenoblu. Ekonomska su mu djela: Recherches sur les principes matmatiques de la thorie des richerchesses, Paris, 1838.; Principes de la thorie des richesses (Paris, 1863.) i Revue sommaire des doctrines conomique (Paris, 1877.). Cournot je stekao glas i kao pisac filozofskih djela. Otac ekonomiste Loena Walrasa. Glavno mu je djelo: De la nature de la richesse et de l'origine de la valeur (Evreux, 1831.). Zanimanjem in~injer. Svoje je nazore o vriednosti izlo~io u razpravi: De l'utilite et de sa mesure (Journal des economistes, 1853, str. 1-27). Ostale su mu ekonomske razprave: De la mesure de l'utilit des travaux publiques (Annales des ponts et chausses, 1844.) i Du principe de proprit: le juste, l'utill (Journal des conomistes, 1861, str. 321-347). Od g. 1832-1837. profesor nauke o narodnom gospodarstvu na sveu iliatu u Oxfordu. Njegovo glavno djelo: Lecture on the notion of value, as distinguishable not only from utility, but also from value in exchange (1833.) - pretampano je u zborniku: Economic history, sv.1. (dodatak Economic Journala, 1926-1929., str. 168-183). Od ostalih djela spominjemo: Lectures on population, value, laws and rent (London, 1837.). Le prix rgle la consommation, ou comme on dit, la demande, et a son tour la demande rgle la production. (Principes de la thorie des richesses 1. knj., 6. pogl.). Na drugom mjestu tuma i Cournot ovako: On doit admettre que la liaison entre le prix et la demande est telle que, quand le prix change, tant soit peux, la demande ne passe pas brusquement d'un chiffre a un autre sans passer, dans l'intervalle, par des chifres intermdiatres. Voil ce qu'on exprime en language mathmatique en disant que la demande est une fonction du prix, et un fonction soumise a la loi de continuit. (Citat kod Gemhlinga l.c. str. 216, 217). Les variations de la demande resteront sensiblement proportionelles aux variations de prix, tant que celles-ci resteront trs petites. Bien entendu que les variations auront lieu en sense contraire pour la demande et pour le prix, de sorte qu' une augmentation de prix correspondera une diminution de demande et reciproquement. (Cournot, l.c. Gemhling l.c. str. 217, 218.). Le prix s'tablit en raison directe de la quantit demande et en raison inverse de la quantit offerte. (Notes aux principes de Ricardo, I. izd. 1819., sv. 1., str. 79. citat kod Gemhlinga l.c. str. 213.) U djelu: Thorie de la richesse sociale ou resum des principes fondamentaux de l'economie politique (Paris, 1849.). The value is proportional to the pressure of want for the last increment of a commodity. (F.R. Harrod o Lloydu u Encyclopaedia of the social sciences, sv. IX., 1933. str. 555.) Nakon ato je u io prirodne nauke na londonskom sveu iliatu bio je Jevons od g. 1866-1876. profesor logike i moralne filozofije na sveu iliatu u Manchesteru, a od g. 1876-1881. profesor politi ke ekonomije na sveu iliatu u Londonu. G. 1882. utopio se je nesretnim slu ajem kod kupanja u Behillu. Jevons se je jednako proslavio kao ekonomist i kao filozof. Glavna su mu ekonomska djela: A general mathematical theory of political economy (London, 1862.); The theory of political economy (London, 1871.); Money and the mechanism of exchange (London, 1875.); Primar of political economy (London, 1878.); The state in relation to labour (London, 1882.); The principles of economics. A fragment of a treatise on the industrial mechanism of society and other papers (London, 1905. s uvodom H.Higgsa - posthumno izdanje fragmenata jednog na veliko zasnovanog djela). Od Jevonsovih filozofskih djela spominjemo: The substitution of similars (London, 1869.); Elementary lessons on logic (London, 1870.); The principles of science (London, 1874.) i Studies in deductive logic (London, 1880.). Od g. 1873-1903. profesor politi ke ekonomije na be kom sveu iliatu. Od g. 1876-1878. bio je u iteljem nesretnog kraljevia Rudolfa. Prvo je i glavno Mengerovo djelo: Grundstze der Volkswirtschaftslehre (obi dio, Be , 1871.). Drugo je izdanje priredio njegov sin dr. Karlo Menger s izmjenama, koje je u rukopisu proveo otac (Be -Leipzig, 1923.). Od ostalih Mengerovih djela spominjemo: Untersuchungen ber die Methode der Sozialwissenschaften und der politischen Oekonomie insbesondere (Leipzig, 1883.); Die Irrtmer des Historismus in der deutschen Nationalkonomie (Be , 1884.); Beitrge zur Whrungsfrage in Oesterreich-Ungarn (Jena, 1892.); Der Ubergang zur Goldwhrung. Untersuchungen ber die Wertprobleme der sterreichisch-ungarischen Valutareform (Be , 1892.). Menger je napisao znamenit lanak o novcu za Handwrterbuch der Staatswissenschaften (prva tri izdanja). Leon Walras bio je najprije novinar, a od g. 1870-1892. profesor politi ke ekonomije na sveu iliatu u Lausanneu. Stoga se po njemu osnovana matematska akola nauke o narodnom gospodarstvu naziva lausannskom akolom. Glavna su mu djela: Principe d'une thorie mathmatique de l'change (izvjeataj, podnesen 6. i 23.8.1873. pari~koj akademiji moralnih i politi kih znanosti, te ga je akademija atampala u svom izvjeataju g. 1874.); Elments d'economie politique pure ou thorie de la richesse (2. sv. Lausanne, 1874-1877. - 5. izdanje 1926.); Thorie de la richesse sociale (Lausanne-Paris, 1883.); Thorie de la monnaie (Lausane-Paris, 1886.); Etude e'economie sociale (Theorie de la repartition de la richesse sociale) (Lausanne-Paris, 1896.); Etude d'conomie politique applique. Thorie de la production de la richesse sociale (Paris, 1898.). v. Jevons: The theory of political economy (London, 1871.) 3. pogl. str.62. v. Jevons l.c. str. 54, 55. Jevonsov grafikon izgleda ovako: The degree of utility of a commodity is some continuous mathematical function of the quantity of the commodity available. (Jevons u razpravi: A general mathematical theory of political economy, London, 1862.). It is clear that Economics, if it is to bi a science at all, must be a mathematical science ... our science must be mathematical simply, because it deals with quantities. (Jevons: The theory of political economy, izd. 1911., str. 378). Jevons je u ostalom openito tvrdio, da napredak vodi svaku znanost u kvantitativni smjer. There can be little doubt, that every science as it progresses will become more and more quantitative. (The principles of science, izd. 1900., str. 273). Es musste sich den Bearbeitern der Nationalkonomischen Theorie solcherart der Gedanke aufdrangen, dass wir fr die Gter nicht deshalb Preise bezahlen, weil fr deren Herstellung Arbeit, beziehungsweise Kosten aufgewendet werden, sondern das Umgekehrte Verhltniss stattfinde: dass wir Arbeit und konomische Opfer anderer Art fr die Herstellung solcher Gter aufwenden, deren Verusserung zu nutzbringenden Preisen wir gewrtigen. (Karlo Menger u jednom pismu iz g. 1889. koje je dr. K.Menger priopio u uvodu k 2. izdanju o evih na ela, str. V,VI). Mengerova je misao gotovo parafraza Condillacove izreke: Une chose n'a pas une valeur parce qu'elle coute, comme on le suppose; mais elle coute, parce quelle a une valeur. (Le commerce et le gouvernement, 1. dio, 1. pogl. - Gemhling l.c. str. 89) Alle Dinge der usseren Wahrnehmung stehen unter dem Gesetz von Ursache und Wirkung. Auch der Mensch und jeder Zustand desselben sind Glieder dieses grossen Weltzusammenhanges und der Ubergang unserer Person aus einem Zustande in einen hievon verschiedenen ist in anderer Weise undenkbar als unter dem Gesetz der Kausalitt. (Menger, Na ela, 2. pogl. str. 10 drugog izdanja). Mengeru je vrhovni teorem spoznaje: scire est per causas scire. Wenn wir demnach aus dem Zustande des Bedrfens in jenen des befriedigten Bedrfnisses treten sollen, so mssen ausreichende Ursachen hiefr vorhanden sein, d.h. es mssen entweder die in uns selbst wirkenden Krfte die bereits bestehende oder sich vorbereitende Storung unseres normalen Zustandes beseitigen, oder aber Dinge auf uns einwirken, die ihrer Natur nach geeignet sind, die Befriedigung unserer Bedrfnisse herbeizufhren, (Menger l.c. 2. pogl., 2. izdanje, str.10.) Slobodan prievod prema Mengeru, Na ela, I.izd. str. 107, 108; francuzski prievod v. Gemhling l.c. str. 345. Bilimovi je pojam grani ne koristnosti definirao ovako: "Subjektivna vriednost koje god jedinice iz rezerve jednakih jedinica jednaka je koristnosti posljednje, grani ne jedinice." (Nekoliko modernih struja u ekonomskoj teoriji I., Arhiv za pravne i druatvene nauke, Beograd, knj. 46, 1934. str. 377). v. Menger, Na ela, 2. izd. str. 123 i Mirkovi, l.c. str. 176. Profesor politi ke ekonomije na sveu iliatu u Innsbrucku (od g. 1881-1889.) i u Be u (od g. 1904-1914.). G. 1895., 1897., 1898. i od g. 1900-1904. bio je B.B. austrijski ministar financija, te je u tom svojstvu proveo reformu izravnih poreza u Austriji. Glavna djela: Rechte und Verhltnisse vom Standpunkte der Volkswirtschaftlichen Gterlehre (Innsbruck, 1881.); Kapital und Kapitalzins, I: Geschichte der Kapitalzinstheorien (Innsbruck, 1884.), II: Positive Theorie des Kapitals (Innsbruck, 1889. - 4. izdanje Jena, 1921.); Grundzge der Theorie des wirtschaftlichen Gterwertes (1886.); Zum Abschluss des Marxschen Systems (Berlin, 1896. rasprava, objavljena u zborniku: Gestgahe fr Karl Knies str. 87-205); Macht oder konomisches Gesetz (Zeitschrift f. Volkswirtschaft, Sozialpolitik u Verwltung, sv. XXIII, 1914, str. 205-271). Liep prikaz Bhm-Bawerkovog znanstvenog rada dao je J.Schumpeter u lanku: Das wissenschaftliche Lebenswerk Eugen von Bhm-Bawerk (Zeitschrift f. Volkswirtschaft, Sozialpolitik u. Verwaltung, sv. XXIII, 1914.). O Bhm-Bawerkovim teorijama v. studiju Branislava Dimitrijevia: Osnovni problemi vriednosti (Zagreb, 1909.). Od g. 1885-1893. profesor politi ke ekonomije u Freiburgu I.B., a od g. 1893. do smrti u Be u. Djela: Uber Aufgabe und Methode der politischen Okonomie (1886.); Wirtschaftlicher Fortschritt und Kulturentwicklung (Freiburg, 1892.); Grundriss der politischen Okonomie (1. sv. Freiburg, 1893., 2. sv. 1. dio, Freiburg, 1899., 2. dio, Freiburg, 1907. Ovo je djelo kao u benik izaalo u mnogo izdanja); Die Entwicklung der wirtschaftspolitischen Ideen im 19. Jahrhundert (Tbingen, 1910.) Od g. 1884-1903. profesor politi ke ekonomije na njema kom sveu iliatu u Pragu, a od onda do smrti profesor be kog sveu iliata. Od njegovih djela spominjemo: Uber den Ursprung und die Hauptgesetze des wirtschaftlichen Wertes (Be , 1884.); Der natrliche Wert (Be , 1889.); Die Whrungsfrage und die Zukunft der st.ung. Valuta (Be , 1894.); Die Theorie der stdtischen Grundrente (Be , 1909.); Recht und Macht (Leipzig, 1910.); Theorie der gesellschaftlichen Wirtschaft (Tbingen, 1914. 2. izd. Tbingen, 1925.); Das Gesetz der Macht (Be , 1926.). Wieser je bio jedan od izdava a poznate njema ke socialno gospodarske enciklopedije: Handworterbuch der Staatswissenschaften. Zna ajno je, da je Bhm-Bawerk nadovezao svoju teoriju a~ije na jedno mjesto iz Mengerovih na ela (3. pogl. 3.), gdje Menger ustanovljuje, da skrb ovjeka za namirenje buduih potreba ima za njega uviek znatno manje zna enje negoli skrb za namirenje sadanjih - prezentnih potreba. U drugom je izdanju Na ela ovo mjesto izpuateno, ato je o ito u vezi s tim, da je Menger Bhm-Bawerkovu teoriju a~ije uviek smatrao problemati nom (v. uvod dr. Karla Mengera k 2. izdanju Na ela str. XIV.). v. str. 408, 409. Volkswirtschaftliches Handeln ist gesellschaftliches Handeln, und man muss daher um volkswirtschaftlich klar zu sehen erst ber das allgemeine Wesen des gesellschaftlichen Handelns klar geworden sein. (Wieser: Das Gesetz der Macht, uvod, str. V). Na drugom mjestu ka~e Wieser: Der Theoretiker beginnt mit isolierenden und idealisierenden Annahmen von usserster Abstraktion, in denen er die reinen Elemente der Wirklichkeit erfast, ohn dass das volle Bild der Wirklichkeit zu erkennen wre. Bei dieser ussersten Abstraktion darf er jedoch, wenn er seine Aufgabe zu Ende fhren will, nicht verbleiben, denn sonst wrde er die Wirklichkeit nicht verstndlich gemacht haben; er muss vielmehr Schritt fr Schritt durch ein System abnehmender Abstraktion seine Annahmen konkreter und vielseitiger gestalten. (Wieser: Theorie der gesellschaftlichen Wirtschaft, Tbingen, 1914., str. 135). v. o tom Bilimovi, l.c. Arhiv, knj. 46 (1934.), str. 378. Od g. 1904. profesor sveu iliata u Freiburgu i.B. Od njegovih brojnih djela navodimo: Schutzzoll und Kartelle (1903.); Kartelle und Trusts (1905 - 4. izd. 1920.); Ertrag und Einkommen auf der Grundlage einer rein subjektiven Wertlehre (1907.); Die Unternehmungsformen (1912. - 3. izd. 1923.); Beteiligungs- und Finanzierungsgesellschaften (1909.); Grundsatze der Volkswirtschaftslehre (2. sv. 1917. - 3. izd. 1923.); Allgemeine Volkswirtschafts lehre (Leipzig, 1924. - 2. izd. 1927.); Wirtschaftstehorie und Wirtschaftsbeschreibung (1929.); Von der Wert- zur Grenzertragslehre (u Zborniku: Probleme der Wertlehre, I., 1931.); Die Theorie des Monopolpreises (u zborniku: Wirtschaftstheorie der Gegenwart, II. 1932.). O Liefmannu v. Bilimovi l.c. Arhiv, knj. 46. - 1934., str. 378-383. v. Bilimovi l.c. str. 381. Profesor Columbia sveu iliata. Glavna djela: The philosophy of wealth (2. izd. Boston, 1887.); Essentials of political economy (New York, 1907.); The distribution of wealth, a theory of wages, interests and profit (New York, 1900.). O J.B. Clarku v. i str 450, 462.) O Seligmanu v. str. 450. v. Bilimovi, l.c. str. 377. l.c. str. 383. i Arhiv itd. knj. 48. (1935.), str. 21. v. Salin l.c. str. 96-98. Nakon ato je g. 1855. svraio studij matematike u Cambridgeu, po eo se je Marshall, potaknut onda netom izaalim djelima Darwina (Origin of species - 1859.) i Spencera (First principles - 1860.) baviti filozofijom, napose etikom. G. 1868. postao je docentom etike u Cambridgeu. Mnogo kasnije priznao je Marshall, da ga je put do nauka o narodnom gospodarstvu vodio preko etike. Studirajui etiku, spoznao je naime, da je na bazi etike te~ko opravdati postojei dru~tveni poredak (From Metaphysics I went to Ethics and thought, that the justification of the existing condition of society was not easy). Prvo ekonomsko djelo, koje je prou avao bila su Millova na ela politi ke ekonomije. Od g. 1879-1883. bio je Marshall upraviteljem University Collegea u Bristolu. G. 1883. nasliedio je Arnolda Toynbeea na katedri politi ke ekonomije u Oxfordu, a g. 1885. preuzeo je istu katedru profesora Fawcetta na sveu iliatu u Cambridgeu, na kojem je mjestu ostao do g. 1908. Prije imenovanja u Oxfordu, putovao je Marshall u znanstvene svrhe u Sjevernoj Americi, Njema koj i Italiji. Glavna Marshallova djela: Economics of industry (London, 1879.): Ovo je djelo pisao u zajednici sa svojom ~enom, profesoricom nauke o narodnom gospodarstvu; Principles of Economics (London, 1890 - 8. izd. London, 1920-1922.). Ovaj je standard u benik englezke stru ne knji~evnosti preveden na viae jezika. Elements of Economics of Industry (London, 1892.), Industry and trade (London, 1919.); Money, Credit and Commerce (London, 1923.). Vrlo pou an prikaz Marshallovog rada dao je njegov u enik Lord Keynes u knjizi: Essays in biography (London, 1933.). Studija o Marshallu prevedena je u zbirci Milana Fiatera: Promjene u teoriji novca izmeu dva rata (Zagreb, 1944.). Political Economy or Economics is a study of mankind in the ordinary business of life; it examines that part of individual and social action which is most closely connected with the attainment and with the use of material requisites of wellbeing. That is on the one side a study of wealth and on the other and most important side a part of the study of man. (Marshall, Principles). Na drugom mjestu ka~e Marshall: Economics is a study of men as they live and move and think in the ordinary business of life. But it concerns itself chiefly with those motives which effect most powerfully and most steadily man's conduct in the business part of his life. v. lanak prof. Maurice Dobba o neoklasicizmu u Encyclopaedia of the Social Sciences, sv. V. (1931.), str. 369-370. Pojam grani ne koristnosti definirao je Marshall ovako: That part of a thing, which a consumer is only just induced to perchase may be called his marginal purchase, because he is on the margin of doubt whether it is worth his while to incurr the outlay required to obtain it. And the utility of his marginal purchase may be called the marginal utility of the thing to him. Or, if instead of buying it he makes the thing himself, them it's marginal utility is the utility of that part which he thinks it only just worth his while to make. And thus the law may be worded: the marginal utility of a thing to anyone diminishes with every increase in the amount of it he already has. (Principles, 3. knj. 3. pogl. 1). v. str. 515. The element of time is the centre of the chief difficulty of almost every economic problem. (Marshall) Salin l.c. str. 97 v. Fiter, l.c. str. 153. v. Fiter l.c. str. 154. v. Fiter l.c. str. 157. v. Gide-Rist l.c.str. 467. v. Gide-Rist l.c. str.466. Marshall, Principles, I. knj. V. pogl. 7 i 9; Gide-Rist l.c. str. 470. Marshall, Principles, Uvod 1. izdanju str. V. Marshall, Principles, I. knj. IV. pogl. 3; Gide-Rist l.c. str. 478, 479. Marshall u lanku: Distribution and Exchange - Economic Journal, London, 1898.; Gide-Rist, l.c. str. 648. U io matematiku u Upsali, a kasnije pravo. Od g. 1900-1916. bio je profesorom politi ke ekonomije na sveu iliatu u Lundu. Glavna su mu djela: Uber Wert, Kapital und Rente nach den neueren Nationalkonomischen Theorie (Jena, 1893.); Finanztheoretische Untersuchungen, nebst Darstellung und Kritik des Steuerwesens Schwedens (Jena, 1896.); Geldzins und Gterpreise (Jena, 1898.); Vorlesungen ber Nationalkonomie auf Grundlage des Marginalprinzips (njem. prievod 2. sv. Jena, 1913., 1922.). U studiji: Der Stand der reinen Forschung u Restgabe fr Lujo Brentano, II. sv. (Mnchen-Leipzig, 1925.), str. 285. Studirao je najprije matematiku, a po tom nacionalnu ekonomiju. Od g. 1904. profesor politi ke ekonomije na sveu iliatu u Stockholmu. Glavna djela: Das Recht auf den vollen Arbeitsvertrag (Gttingen, 1900.); The nature and necessity of interest (London, 1903.); Theoretische Sozialkonomie Leipzig, 1918. - 5. izd. Leipzig, 1932.); Money and foreign exchanges after 1914. (London, 1922.); The worlds monetary problems. Two memoranda (London, 1921.); Weltwirtschaft und Geldverkehr unter besonderer Bercksichtigung des Valutaproblems (Leipzig, 1920.); Fundamental thoughts on economics (London, 1925.); Neuere monopolistische Tendenzen in Industrie und Handel (Berlin, 1927.); On quantitative thinking in economics (London, 1935.). Cassel je izdao svoju autobiografiju pod naslovom: Ifrnuntets tjnst (u slu~bi razuma) (Stockholm, 2. sv. 1940., 1941.). O Casselu v. Alfred Amonn: Cassels System der theoretischen Nationalkonomie (Archiv fr Sozialwissenschaft und Sozialpolitik, sv. 51., 1924.), Nikola Mirkovi: Kvantitativna socijalna ekonomija Gustava Cassela (Ekonomist, Zagreb, 1940., str. 70-78) i C. Axel J.von Gadolin: Cassels Wirtschaftssystem und wirtschaftspolitisches Wirken (Archiv fr Weltwirtschaft, Kiel, 55. sv., 1942., str. 301-320.). v. Cassel: Theretische Nationalkonomie (4. izd.) str. 83. Der Funktionsbegriff, der von der Mathematik sorgfltig ausgearbeitet wurde, hat einen klaren, zweifelsfreien Inhalt, der Ursachenbegriff nicht. (Schumpeter: Wesen und Hauptinhalt der theoretischen Nationalkonomie, Leipzig, 1908., str. 47.) Djela: The Economics of welfare (London, 1920.) 2. izd. London 1924.); Praktische Fragen der Volkswirtschaftslehre (njema ki prievod 6 predavanja iz g. 1934. - Jena, 1937.). Zna ajno djelo: Supply and demand, objavljeno u zborniku: Cambridge Economic Handbook (Cambridge, 1920.). Od g. 1907-1927. profesor politi ke ekonomije na sveu iliatu u Londonu. Djela: History of the theories of production (London 2.izd. 1903.); History of local rates in England (London, 2. izd. 1912.); Wealth (London, 1919.); Money (5. izd. London, 1926.). Djela: The Economic basis of class conflict (London, 1939.); On the nature and significance of economic science (London, 1932.); The great depression (London, 1934.); Economic planing and international order (London, 1937.). Po eo je svoju karijeru u uredu za Indiju (g.1906-1908.) te je g. 1913., 1914. bio lanom kraljevskog povjerenstva za indijske financije i valutu. Kao inovnik britanskog ministarstva dr~avne riznice sudjelovao je g. 1919. kao predstavnik tog ministarstva na mirovnoj konferenciji u Parizu. Dao je ostavku na tom polo~aju, kad neki njegovi priedlozi nisu bili uva~eni. Tad je postao profesorom politi ke ekonomije na sveu iliatu u Cambridgeu. Od njegovih djela spominjemo: Indian currency and Finance (London, 1913.); The economic consequences of the peace (London, 1919.); A treatise on probability (London, 1921.); A revision of the Treaty (London, 1922.); A tract on monetary reform (London, 1923.); The end of laissez-faire (London, 1926.); A treatise on money (London, 1930.); Essays in biography (London, 1933.); Essays in persuasion (London, 1933.); General theory of employment, interest and money (London, 1935.); How to pay for the war (London, 1940.). Keynes je autor jednog od triju osnova (Englezke, sjeverno-ameri ke i kanadske), koje su izraene u proljee g. 1943. za meunarodnu stabilizaciju valutnih odnosa poslije sadanjeg rata. Izbor dielova Keynesovih radova u hrvatskom prievodu priredio je Milan Fiater pod naslovom: Problemi novca izmeu dva rata (Zagreb, 1944.). U djelu: Wealth, A brief explanation of the causes of economic welfare (London, 1914.). It is not true that individuals possess a prescriptive natural liberty in their economic activities. There is no compact confering perpetual rights on those who Have or on those who Acquired. The world is not so governed from above, that private and social interest always coincides. It is not so managed here below that in practice they coincide. It is not a correct deduction from the principle of economics that enlightened self-interest always operates in the public interest. Nor is it true that self-interest generally is enlightened;... Experiance does not show that individuals, when they make up a social unit, are always less clear-sighted that when they act separately. (The end of laissez-faire, str. 39,40). Nije istina, da pojedinci posjeduju neku priroenu slobodu u svojem gospodarskom djelovanju. Nema nekog obeg ugovora, koji bi davao vje na prava onima, koji imaju i onima, koji sti u. Sviet nije tako vrhunaravno ureen, da su posebni ki i socijalni interesi usklaeni. Nije izpravno izvoditi iz na ela politi ke ekonomije, da posebni ki probitci djeluju uviek na korist zajednice. Naprotiv pojedinci, kada djeluju sami su vrlo esto i odviae slabi i neuki, a da bi mogli ostvariti te ciljeve. Izkustvo nam ne dokazuje, da su pojedinci, kad se udru~e u neku dru~tvenu jedinicu uviek manje dalekovidni, negoli onda kad djeluju pojedina no. (Fiater l.c. str. 71). Prevedena u izvadku u Fiaterovoj zbirci str. 71-77. I believe that in many cases the ideal size for the unit of control and organization lies somewhere between the individual and the modern State. I suggest, therefore, that progress lies in the growth and the recognition of semi-autonomous bodies within the State - ... I propose a return, it may be said, towards mediaeval conceptions of separate autonomies. (Keynes l.c. str. 41, 42). Keynes tu jo zna ajno dodaje: The time may arrive a little later when the community as a whole must pay attention to the innate quality as well as to the more numbers of its future members. Ibidem str. 49. The important thing for Government is not to do things which individuals are doing already, and to do them a little better or a little worse; but to do those things which at present are not done at all. l.c. str. 46, 47. I do not think that these matters should be left entirely to the chances of private judgment and private profits, as they are at present. l.c. str. 4. There ih nothing in them which is seriously incompatible with what seems to me to bi the essential characteristic of Capitalism, namely the dependence upon an intense appeal to the money-making and money-loving instincts of individuals as the main motive force of the economic machine. l.c. str.50. I think that Capitalism, wisely managed can probably be made more efficient for ataining economic ends than any alternative system yet in sight, but that in itself it is in many ways extremely objectionable l.c. 53. Keynes: A treatise on money - Fiter l.c. str.62. Keynes: A general theory itd. - Fiter l.c. str. 243. Our problem is to work out a social organisation which shall be so efficient as possible without offending our notions of a satisfactory way of life... We need a new set of convictions which spring naturaly from a candid examination of our own inner feelings in relation to the outside facts. (The end of laissez-faire, str. 53, 54 - Fiter l.c. str. 77). U lancima: Totalitarian prosperity - where does it end? u Harper's Magazine, New York VII 1939. i: Vollbeschaftigung. Einverwickeltes Problem auf einfacher Grundlage (Neue Zrcher Zeitung od 10, 11 i 12.VIII. 1943., br. 1242, 1245, 1248, 1251 i 1253) te u knjizi: Civitas humana (Erlenbach-Zrich 1944.) str. 337-373. v. Rpke: Civitas humana, str. 366. Rpke l.c. str.360 Rpke l.c. str. 303. Sva se proizvedena gospodarska dobra mogu po Rpkeovom shvaanju podieliti u tri skupine: u prvi idu dobra prvotne proizvodnje (primary production), u drugu proizvodi industrije i sve ono, ato se na bilo koji na in proizvodi za neodreeni krug potroaa a (secondary production, Stapelware), a u treu ide sve ono, ato je predmetom dokolice, razonode te iztan anih kulturnih potreba kao ato su primjerice putovanja, knjige, izobrazba, vrtlarstvo, cvjearstvo, umjetni obrt i sli no. Rpke l.c. str. 365 Rpke l.c. str. 373. Our problem is to work out a social organisation, which shall be so efficient as possible without offending our notions of a satisfactory way of life... We need a new set of convictions which spring naturaly from a candid examination of our own inner feelings in relation to the outside facts. l.c. str. 53, 54 (Fiter l.c. str. 77.) Le pouvoir d'agir et de crer est une jouicance morale parfaitement distincte des avantages materiels qui rsultent de l'action et de la cration (Fr. LePlay, citat Rpke, Civitas humama, str. 306.) Bastiat u jednom zaboravljenom lanku: L'etat, objavljenom u Journal des dbats od 25.IX.1848. Rpke je pronaaao taj lanak i citirao u Civitas humana (str. 185, 190.) I have become convinced, that it is essentially a delusion, an ignis fatuus, leading to a quagmire of poverty, injustice and conflict, and that the choice for a man of good will now, as before the rise of this latter-day romanticism is between collectivism and liberalism. I can at least plead that it has not been for want of will to do otherwise or for lack of experience of the state of mind of those who have cherished the other hope. (The economic basis of class conflict). La libert est le droit de faire tout ce que les lois permettent et si un citoyen pouvant faire ce quelles defendent, ils n'aurait plus les libertes, parce que les autres auraient tout de mme ce pouvoir. (De l'esprit des lois, 11. knj. 3. pogl.). La libert politique dans un citoyen est cette tranquillit d'esprit qui provient de l'opinion que chaqu'un a de sa suret; et pour qu'on ait cette libert, il faut que le gouvernement soit tel, qu'un citoyen ne pas craindre un autre citoyen. (Ib. 11. knj. 6. pogl.). La science de la libert est, entre toutes, infiniment complique, car la libert n'est et ne peut tre autre chose qu'un qilibre trs difficil atteindre et maintenir et toujours menac, entre les diffrentes formes de despotisme; le despotisme, sous une forme ou sous une autre, tant l'tat naturel de la socit. (E.Faguet: Politiques et moralistes du dixneuvime sicle, I. str. 306). Rpke je dao sliedeu definiciju pojmu slobode i slobodne dr~ave, to jest dr~ave, u kojoj je pojam slobode izpravno i djelotvorno ostvaren te predstavlja najvei umotvor ljudske civilizacije: "Slobodna je dr~ava ona, koja ve~e posluanost, zapt i prinudu na slobodni i dobrovoljni pristanak podreenih te slobodom i sigurnoau ukida meusobni strah nadreenih i podreenih." (Rpke, Civitas humana, str. 173.). Keynes na kraju svoje razprave o Marshallu. v. Fiater l.c. str. 172. v. Oba teorija o zaposlenosti, kamatama i novcu; Fiater l.c. str.313. Od g. 1890. do 1925. profesor politi ke ekonomije na sveu iliatu u Bonnu. Glavna djela: Karl Rodbertus, Darstellung seines Lebens und seiner Lehre (1886.); Theoretische Sozialkonomik (1895. - izaaao je samo prvi dio); Das Produzenteninteresse der Arbeiter und die Handelsfreiheit (1903.); Beitrge zur Geschichte des Sozialismus und Kommunismus (1920.); Technischer Fortschritt und Freiheit der Wirtschaft (1922.). Das oberste Ziel der Wirtschaftspolitik muss sein: zu bewirken einerseits, dass das unter den gegenenen Bedingungen mgliche Maximum des Volksreichtums erreicht werde, und andererseits, dass das Wirtschaftliche Leben eines Volkes so stetig als mglich verlaufe. v. l.c. str.426 v. str. 467. v. str. 466. v. str. 468. v. str. 469-472. v. str. 465-466. v. str. 472-479. glavno djelo: Die Theorie der Nationalwirtschaft (Leipzig, 1815.) u djelu: Matematische Begrndung der Volkswirtschaftslehre (1885.) v. str. 466-468. Po kolovanju in~enjer preuzeo je g. 1892. Walrasovu katedru politi ke ekonomije u Lausanni. Od njegovih brojnih djela i razprava spominjemo: Cours d'conomie politique (2.sv. Lausanne, 1896., 1897.); Anwendung der Mathematik auf die Nationalkonomie (u Zborniku: Encyclopedie der mathematischen Wissenschaften, 1.sv., Leipzig, 1900.; str. 1094-1120); Les Systemes socialistes (2. sv. Paris, 1903.; 2. izd. Paris, 1926.); Manuale d'economia politica pura (Milano, 1906.); Manuel d'economie politique (Paris, 1909.); Trattato di sociologia generale (2. sv., Firenze, 1916.); Transformazione della democratia (Milano, 1921.). Mussolini je kao emigrant u vicarskoj sluao Paretova predavanja te je Pareto kasnije imenovan senatorom Kraljevine Italije. Od g. 1882. profesor politi ke ekonomije na raznim talijanskim sveu iliatima, a od g. 1906. do smrti na sveu iliatu u Rimu. Bio je lan Da'Annunzievog regentskog viea na Rijeci. Glavno djelo: Principii di economia pura (Firenca, 1889.; 2. izd. 1894.: englezki prievod: Pure economics, London, 1898.). Bio je najprije matemati ar i astnik talijanskog glavnog sto~era. G. 1907. napustio je vojni ko zvanje te je postao profesorom politi ke ekonomije. Glavno djelo: Principii di economia politica (Rim, 1908.). Glavno djelo: Untersuchungen ber die Theorie der Preise (Leipzig, 1888.). Profesor politi ke ekonomije sveu iliata Yale (New Haven USA). Od njegovih djela spominjemo: Mathematical investigations in the theory of value and prices (Transactions of the Connecticut Academy, 1892.; 2. izd. New York, 1925.); The nature of capital and income (New York, 1906.); The rate of interest (New York, 1907.); The theory of interest as determined by impatience to spend income and opportunity to invest it (New York, 1930.; njema ki prievod Hansa Schulza, Jena 1932. Potomak stare irske plemike porodice. Bio je najprije profesor logike i politi ke ekonomije na Kings Collegeu u Londonu, a zatim od g. 1891-1922. profesor ekonomije u Oxfordu. Glavna djela: New and old methods of ethics (London, 1877.); Mathematical psychics (London, 1881.); Metretike or the method of measuring probability and utility (London, 1887.); Papers relating to political economy (3. sv., London, 1925. - zbirka njegovih raznih razprava i lanaka). O Edgeworthu v. Schumpeter: Uber Edgeworth's Papers relating to political economy u Weltwirtschaftliches Archiv, sv. 22 (1925.), str. 183-202. Principes d'conomie pure (Paris, 1914.) L'conomie rationnelle (Paris, 1928. Osnovi teorije ekonomske vrednosti (Beograd, 1910.). Pokuao je upotrebom matematike dokazati postojanje analogije izmeu gospodarskog zbivanja i termodinamike (v. Bilimovi l.c. str.22). Profesor politi ke ekonomije u Baselu. Napisao je vrlo pregledan prikaz teorije matematske akole u 3. i 4. izdanju zbornika Handwrterbuch der Staatswissenschaften (Wirtschaftliches Gleichgewicht, 4. izd. 8. sv. str. 1051-1057). Profesor politi ke ekonomije najprije u Grazu i Bonnu, a zatim na sveu iliatu Columbia u SAD. Od njegovih brojnih djela spominjemo: Wesen und Hauptinhalt der theoretischen Nationalkonomie (Leipzig, 1908.); Theorie der wirtschaftlichen Entwicklung (Leipzig, 1912.; 2. izd. Leipzig, 1926.); Epochen der Dogmen - und Methodengeschichte (Tbingen, 1914. - u prvom svezku zbornika: Grundriss der Sozialkonomik, str. 19-124); Busines Cycles. A theoretical, historical and statistical Analysis of the capitalist process (New York i London, 1939.) Bio je od g. 1907. profesor sveu iliata u Berlinu te se je napose bavio matematskom statistikom i populacionistikom. Djelo: Bevlkerungswesen (Berlin, 1919.). L'conomie politique pure est essentiellement la thorie de la dtermination des prix sous un rgime hypothtique de la libre concurrence absolue." (Elments d'conomie politique pure, 2. izd., str. XII.). v. Bilimovi l.c. str.24 v. Bilimovi l.c. str. 25, 26 v. Gide l.c. str. 625, 626 U djelu: A statistical method of a progressive income tax (New York, 1927.) v. Bilimovi l.c. str.27 Les mathematiques sont un mouin qui rend l'tat de farine le bl qu'on lui apporte, mais reste savoir, ce que vaut ce bl. (Gide l.c. 5. izd. - 1926., str. 647, 648) v. Bilimovi l.c. str. 24. v. Bilimovi l.c. str. 21 Statistical laws of demand and supply, New York, 1928. i The theory and measurement of demand, Chicago, III., 1938. Qualitative analysis has done the greater part of its work... the higher and more difficult task of quantitative analysis must wait upon the slow growth of realistic statistics. (The social possibilities of economic chivalry - Economic Journal, sv. 17. - 1907. str. 7 sq.). Sli no ka~e Mitchell: In the progress of knowledge causal explanations are commonly an early stage in the advance toward analytic description. The more complete the theory of any subject becomes in content, the more mathematical inform the transformations from causal explanations into analytic description is being hastened by free use of statistical material and methods. (Publications of the national bureau of economic research br. 10, New York, 1927. str. 55.) The use of simultaneous aquations to express 1. the consensus of exchange, production, capitalization and distribution; 2. the extension of the use of this mathematical syntesis into economic dynamics where all of the variables in the constituant problems are treated as functions of time; 3. the still further extension of the syntesis to the point of giving the equations in concrete statistical forms. With these implications syntetic economics is both deductive and inductive, dynamic, positive and concrete. (Synthetic economics, New York, 1929. str. 6. v. Bilimovi l.c. str.28 v. Salin l.c. str. 97,98 Der Hunger und die Liebe sind die zwei grssten Triebe - rekao je Martin Luther.  PAGE 66  PAGE 65  z11111122v;x; F FQQVaXa^aa <>Z\6TVXnpfh~| ~ OJQJCJ@CJ5OJQJ\65\ 56CJ\j0JCJU j0J5CJ\ 5CJ\M #4*.0x111112222z;QV_hty2%h^h% & F%%$a$&d&f&t&^ژ ּX,0246VX%$a$%$a$%h^h% & F%xdl*-n92=R@@@BCCfU\mm{} l% & F% & F%%$a$,0B"$.0:   ,%.%4'6'......L@N@EErP|PPPy{{0}@}|}}}}}j0JCJUOJQJ6^}} $06FґƗ ,vz|¢Ģ.>tR`TVȶܶ޶"ڼ\h8JLN&Tl>J 2> 0t6OJQJj0JCJU^l8̐ΐđطʻrB"  $&&>ZF,UY% & F%% & FN^z|,B v\ h n ~   28:FZ`bn$0FH,4H""x'') )VFXFFFMMNPPP V V|YYYY[[v\\\\\\\\6OJQJj0JCJU^\\ ]bb>cHcJcRcTcfcccccccccjfnfpfvfxffffffffffffhhhh@lRlf~~~ Lh nʏ6LN^Vи<>br\^RdTf06j0JCJU 56\OJQJ]Y^of~~Lj„6d0`z| 2% & F% & F%02HZ.0PR%%L/d/f/<<:=x=???&?F??6APAfAAdCtCHHJJ|LLNNn\\4`N`6a8addHiJiLidi}}N~ $F~.Hn|*bd:ήЮԮ֮jOJQJ 5CJ\ 56CJ\6j0JCJUY2%D/H/J/L/f/h/j/l/7x:LLN`.hr©Ķ`BJ% & F%$a$%jn>RNb8(f(68PV 8 B L T r    f<h<pJrJLL__lrrrJt|,}|VnX`blʓ *,8R^֬.>ֿ 5CJ\OJQJj0JCJU6\JH8V~l186@\FtJ^LbMNOPP$Y^ofrjrlrr%$a$%% & F% & F%rrrrr$sstJtLtNtdBf 2?@lDHIJLn[% & F%%%$a$%$a$,0NTV *0NNP*LVf.P--//??H[J[B\r\t\^^aaeeef0f2fJjjoou>v{<{~{| }D}ĂЂ 5CJ\ 56CJ\6j0JCJU[n[:\>\@\B\t\v\x\z\>__``aa coss|2 % & F% & F%$a$%X̌Ό ™ʣݤ X{}@RЦ֦ *.0&(RSʲѲ)fjķr($$XbHJ 5CJ\ 56CJ\j0JCJU6[(*,.l%%$a$L8Xd *:@PRT`nr, *d   4 p r |   @    !##$ %&&D)F),,/*/7778 88\=^=DDhIjI.K0KLLvVV[j0JCJU6`B$,/ ;BKTz_zgi4j|jBlllmntoorr*}"%[\2]N]Pbnbbbvgxgllllmmnntooopqqq rrrss|ttfuuwwBznzz }&}(}Xl6VXnƢȢ T^  >ĵdBȹ޺VXpj0JCJU6`"@BDFdnb 0LPRfhj%prBD^`,Lj((33^;`;>>SSYYaa2j4jnnrsssvv  TV\Ҙؚښ*` ~8dHJ^`&(zlvF6j0JCJU`lZ/"@YptbTb~ *%F*$d|~2prt "   dfZ*p*33@6B6>>CCEEDKFK6N8NPPTT*WXXXN\x\]^$_R___h`j`dree f*f,fVjXjnkkTpVp0qjqrr{({.{4}6}8}p.dȋ6j0JCJU`*tdhj+D6D;BBBBBBCCCQ]ZjrsPttuuz%z؈΋ Z܌֑֚"ԧ":L24F% & F%ȋ,T֌F΍қԛ8Ttҝ*PȞԟ֟*ЧҧNJLdf¶Ķ»P *j6rtjlBz|2 \  B  X  j0JCJU6`FB^`b4"   & 9 < NL |g ~g g g g g @ J T V 2 " %   0    @   N   . B" Z" \" " & & ( * B? f@ @ @ QD D D D F F G G ,H ^H I J JL LL nM pM N nN Q "Q S S V V [ [ ` a b b c c c c c c d 0d g g  0  . P R : < r ȥ  < 4 D | ~ j0JCJU6` R T     L N $ & F H  @ > |  & , < > T   |  l n       x z x% % () *) \* z* * + , , V9 X9 = (= @= P= R= x= PC RC bE dE jH vH xH H M M M M 6N 8N S T P\ R\ n` 4a jr r |w w nx j0JCJU6` d  F  P X *  ,) , < pD G

" $ ^ ^ ĩ ȩ ʩ ذ ڰ ! f ޼  X  H J x  * , Z T r  X \ j 8 :  H : <   2 t j0JCJU6` V p < + $/ 2 2 2 3 3 P3 3 D$$IfTx0qM $ $4 xa%$If%t v  6      $ % / "/ 0 0 A A PD bD lL L P P Q Q ,X X 6` 8` a Lc c c Fh Hh i i rp p Br Nr u v Nx x   ܈  V n   v  B V X * , ~ f @ f " : Ȼ  ޽ b t 2 Z 6j0JCJU`3 3 3 3 3 4 V4 X4 4 4 4 L7 N7 omm%D$$IfTx0qM  4 xa%$IfD$$IfTx0qM  4 xa N7 P7 n7 p7 r7 jY t ( 0 t   \    %  D j @ .  n ( D @       @ B $ $ $ % * + 5 5 5 5 5 6 6 7 \ \ b b e 2e 0h 2h h h w w Ƒ ȑ ʑ R T     | d p ֽ > @ F V B D   j0JCJU6`        R T  ! * H P V \ ` b z  V " ^ H B r % 4 r t ~  ^  J z     d f # j$ z0 |0 3 3 x4 z4 4 4 \; ^; E E O O Q :Q U U X X X Y Y Y \ ] <] ] ] ^ ^ ^ ds fs s s msstt,uluxzxzVx `J.,.\dfhjldfIJn$~01TtvjdU jUj0JCJU6Z**//000011334455FFMMMMNO*OO~PPPQJQjQQ"RRRhSS@TbTlT~TTT Z Z]]___`$aZa(m@mmmyy{{pډ܉ 024jTl4 EHUjTl4 UVmHnHujTl4 EHUjTl4 UVmHnHu jU6j0JCJUL$'-.Kb2iw؉ډ8:$Ҝ`P%46~ " 8>VDF(>м >@n.R0:@lNPxz kvV>fh~242d(  .   T~tu6j0JCJU jU^'P."334 <AAABBBBBBEEFGHNlq\%LN%&,'`'BEEEFFGGGGlHHHK LLM.NXPrP~UUZVzV` `Zc\c8u:u||zNf*\^XZ\^ "$&\t "(*LNv  $Dj0JCJU6`\(|R2PP  T$d,5E4L4PQXN[P[^b@l$x%  ))|)~)..445555>>AAEEIIhTjT:^<^Zc\cjjmm^`rtTV̑"$J8:FHڝܝTNn2KLM     ##6j0JCJU`$x86^2 ,,,<->-@-1&??@BBJil4ofqv% & F% & F%## #--\1^11$233>B~BBBBBEFRR.SLSpVrVP\R\__aaa(addggllllwwzz`pr"NDFʮFHJLX Z   ^j%%:)<)6j0JCJU`vwzzDB,F.v$&.\ lNd"%% & Fd"'d.7CHJJJPRDibp"&(DFHܕ|\24%<)22N6677??CCCCGGFLjLmnzr|rw x46Ȏʎ֕npОҞPvx`XZ,. Z.NP&(&(     P$6j0JCJU`46r """"""n% 7*Q.Q0QQQQ^Tdg"js4{‰ΞԬ%pr"j l ##2.T.^..00<< ="=>>>>??,C.C F"FlKnKLL2M4MNlrlnnppr,r|}>j4dؖfʝ4|~|~L $&RT`~6j0JCJU`Ԭ tx Np,5fHMMM N NNSXY\^b%~ F\  XHv `bd2343<,<<=@@RChCPPJSLSSSWWYYYZZr[t[v[b\\\\"]T]ddee t,tuuJwLwfzhzږpr B$&j02VBD.Hj0JCJU6`bopZuy}RЈp̠Fn(B<%BPR^*b BdfXZ>^` N FHHJj''**B*.+@+n+r+6,,--??IJJJ(X*XXXYY[[ ^"^aa$kh>>>?>?r????JTxUV,XYYZ[$^@o\%\̢h0$0tRT   L N P J)-AzGNP%8"d"j""--11<<AAvGxGPP:R@PRT02VXT&8|~6v`6Z    jU jUj0JCJU6ZFr82V| z &&&''=JQ~R6Ztl.np%DPh!!"f"""'(Z(n(N88;;==FCHCzCCFFHIQQpSrSWW\\]]^^plrl sjsuuRyy"|$|~~ xT0ʐZ"$&:xzHJN(Dj0JCJU6`pt&|~6NJ&hRRH%DXZz|.0|~. 0     \^Td""-.//:2<2x2277::v=x=:>N>d>>*A,A:CVCDDJHLHHHJKMMNNS^SNTPTTUBUUU"V6VhVW$X[[[\__bbbb6j0JCJU` z2~J.2 fv"""""%""15t9>NHMRT|VD^j p$p&pBpDpFpydPTVԪ֪ت%bccddRetennnnpp&pBp~~ 02ДҔ–R`Р"$LNت<@B>@Xl&(`bLN~4PR&(8:j0JCJU6`ت<>@BRD4BTr#+38K~P V]Xaet{>%: $$(* ++,,333.4DELLxMzMPPzP|PYYhgjgh iJpLpttuuvvvvwwL|N|rt…pLNҥԥ8NP :  ,tvj0JCJU6`8:<R6@3b<f<h<<<<BPde%(f   "$$$$$&'R'h<<<<v>>@@HCJCGGHH|PPQ Re2fhh>l@lmmFpHp||4}6}6~8~NP<>NdҊpHl@Bҭ<>$jZ\zLNj0JCJU6`ee2f4f6f&|dL̖p,4z^B%N&>          X   Jb "dfHJL\^`$&  R$T$6&&r*t*22D3F33344t446699`;b;FGHGK,KBMdM6O8OPPlPnPPPUUWWHJ  :t*NRTfVXLN~Z\2$T$$j@U@ j@U6j0JCJUY•ƕʕΕҕԕؕܕXTFfFf%$If "$&*.26:>BFHJLPTXPLHFf$ FfFf %$IfX\`dhjlnptx|D@Ff<Ff0 %$If–ĖƖȖʖ̖ΖЖԖؖܖޖ<84Ff`FfTFfH%$If   @NX0%FfxFfl%$IfXZfpr~0i0G$$IfTl0,  t4 la%$IfG$$IfTl0,    t4 laƢТҢޢ&0000000%$IfG$$IfTl0,  t4 la&02>JLN޺nDL-\8jInI4%G$$IfTl0,  t4 la%$If$$pIINSPS4W6Wp]]_._8`:```^araggmm(n@nssssuuuuuu{{{|||@B#$ @"$ƨȨh|z| \n.0j g4 EHUj g4 UVmHnHu jUj0JCJU6UnIpIIIIIII`RXYPkfpttuuu{D >0B6%J4HP2(j.EY[^`djm\uz>\%0<RT.<.0T V 6"j"%.&x&z&$'D'H'n''''d(***,,f.h.11445588LLPPXQvQUVXXYY^^^_``Bbbjjk@\^lnpr`b|~ XZBJLb*T&@P8 : > H*6j0JCJU`246npr6 b .*L3V=>>~?,@@|BbpwԎ%> @ F H J L P R V X PRt(v(**,*2222,3F3<44J55JJMMNNNNS$TTUBUUVVXX]]~bbbbJkRkTkjk`qqrtĮƮ<jtvj0JCJ U6@@j@H*U@0JCJ  j0JCJ 6j0JCJUH*OԎl~~ pDn>"%"$|| ~FnxzBLN &lvxjJVXd4<FH&0OJQJ6@@@j0JCJ U[>(ZV6dN2P" R R    T# # X& : "02Xbdrt$&T^`frv4>@blnLVXd 0:<NXZzpt  * , P Z \ D P 6@@@j0JCJ U]P Z r r  P Z \        " ( 4   < L      2 p       0 2 @ R# \# ^# n# # # # h$ z$ & & V& `& b& ' ' ' ' ' ' * * / (/ 5 5 5 5 5 5 : : : ; ; < < < < < < @ @ A A A B B B @OJQJOJQJ6@j0JCJ U@@Y: < < A B tD D G H .I rM M N N S S S T T jU X %X qX Z [ ] ` a +a b "B rD |D ~D D D G G "G H H H ,I 6I 8I L L pM zM |M M M M M /N N N N N N N Q .R rR S S S 0S XS ~S S S S S S S S S \T T T T T T T U U LU hU rU tU zW W W W W X X $X )X *X HX XX pX uX vX Y Y Z Z Z Z [ [ [ [ ] ] ] ] *_ T_ ` ` ` 6@j0JCJ U@@^` ` a a a *a /a 0a kb b b b c c c c c c c 4d bd ld nd hg rg tg n &n 6o o Xp p p q x x x ;x @x Ax x x x x ?y Ay Ry _y y Dz z z z z } } } } ~ ~ P~ ~ ~ ~            4 > @ r | ~  ā j@H*U0JCJ j0JCJ U@@6@Xb c dd jg x N P R T Z \ h j l n r t z | ! - 5 = > C E U     ،  ( * > č ΍ Ѝ F H*6OJQJj0JCJ U6@j@H*U@@V Ď F P R h H R T X b d 0 : < Ք v    2  u z { ] ~ Ś ʚ ˚ F & d n p F P R ȟ ҟ ԟ    ( u ˠ ͠   4 < A B 6@j0JCJ U@@^ H J Z 2  v  ƚ f H ʟ  =   "B ~ ֡    8 p  T ª Ī l v x  ` ( 2 4 L V X  d d  ! " : ? @ b g h } δ Ӵ Դ   " # 6 ; < O T j0JCJ U@6@@^ n * N  ; c ~ ϴ   7 P d x h Ʒ Թ ֺ ޻ "T U c h i w | }  V f p r ķ η з f ~ ҹ ܹ ޹ 2 Ժ ޺ ܻ    . 8 : v & 0 2 L V X t ~ ( 2 4 f p r 4 z  9 L d  6@@@j0JCJ U] 0 x ( N v * h  L 0 C : P J "    J T V / 4 5   B G H   9 > ? O T U H R T n 2 H ~ b d n p  ^    % * + 6 ; < J j0JCJ U@6@@^ f & 7 K q @  8 b  / l ` P "J O P p u v  ? D E   7 < = a f g      . 3 4 D \ k p q  d t v ^ h j N X Z T ^ ` j@H*U6@@j0JCJ U@ZP V  x !!<!x!j!!` ! ! ! !B!!!V!!!!!@ !'!~)!"   ( d v !!!$!!!!:!D!F!v!!!!!!!!!h!r!t!!!!^ !h !j !` !x ! ! ! ! ! ! ! !!!!!!!!! !!"!+!!!B!!l!!T!^!`!!!!!!!#!$!!!!!!!!!!!!!!!!!!!6@@j0JCJ U@^!!!!> !H !J !%!%!%!z&!&!&!'!'!'!|)!)!)! *!*!*!*!*!*!6+!+!,!,!4,!,!"-!X-!b-!d-!-!-!-!Z.!d.!f.!2!2!2!2!L3!|3!3!3!3!3!C4!H4!I4!4!4!4!4!4!4!4!I5!N5!O5!`5!p5!z5!5!5!5!5!5!5!5!5!6!6!6!r7!|7!~7!8!8!8!8!8!8!8!8!8!(9!29!49!x9!@6@@j0JCJ U]~)!*!Z-!-!\.!2!3!D4!4!4!J5!5!6!t7!8!8!8!*9!>!@!8A!C!C!C! h!Fp!q!zq!q!r!"x9!9!l:!:!;!*!>!>!>!?!@!@!@!@!6A!@A!BA!A!\B!B!C!C!C!C!C!C!C!C!C!X!@X!jh!h!i!Ji!i!j!j!k!0k!^k!k!k!k!Xl!l!l!&m!\m!n!n!`o!o!Dp!Np!Pp!p!q!&q!(q!xq!q!q!q!q!q!r!s!s!s!s!s!s!s!{!|!|!|!|!|!}!}!(}!*}!$~!.~!0~!R~!\~!j0JCJ U@@6@]r!s!|! }!&~!T~!!f!H!ƈ!؊!!!*!8!z!!!֚!ƛ!v!!!!&!֬!!!!z!"\~!^~!!D!!!!҄!!d!n!p!!&!F!P!R!t!Ĉ!Έ!Ј!!!!!z!!!!6!R!!!!!!^!h!!B!`!j!!!!!6@j0JCJ U@@^z!!!!!!!D!!F!~!!!!!!!!&!^!!!x!W!!!C!!!!"!!!$!.!0!\!f!h!!!!!!! !R!v!!!! !!p!!!!!0!~!!D!V![!\!!!!!!!B!C!D!H!I!!!!!!!!!! !&!!!!!!!$!r!!!!.!^!Z!!!!!!!n!!!!!6!@!B!d!n!p!D"j@H*U0JCJ 6@@j0JCJ U@X!!!!8!f!F"B"""J"^""&"."z""*"l"" """H!" '"'"'"*-"N-"3"5""D"N"P"@"J"L" " " "F "r " "p " " " " " " "R " " """""""""""D""""|""""""H"R"T""\"f"h""""" "$"."0""","6"8"x"""""""")"."/"D"k"p"q"" " ""$"%";"""" "*","l""F!"P!"R!"!"6@@j0JCJ U@^!"!"""#"#"2#"#"#"L$"n$"$"%"%"&"&&"L&"&"&" '"'"'"D'"'"'"'"'"'"'"+"+"+","&,",","-"(-"2-"4-"L-"V-"X-"3"4"4"5"l5"5"5"5">"?"rB"B"@E"HF"M"N"jO"O"Q"Q"Q"R"S"S"S"/S"1S"6S"7S"^V"zX"X"X"X"AZ"FZ"GZ"]"]"]"_"_"_":`"J`"T`"V`"f"f"f"f"f"j0JCJ U@@6@]5"Q"R"2S"X"BZ"]"_"L`"f"f"Oi"i"l"@n""{""""""o"~"""""I"j"o"p"""""""ȼ" """"I"S""""@"J"L" "*",""("N"":""z""""""""" ""T"^"`""""""""" """>"H"J"x"8"r"|"~"Z""0":"<""6@@j0JCJ U@^"k"""B"""|"""V""""@"t"2"":"r"b"$"R"t"""Z""B"""""""""8"B"D"p"z"|"`"j"l"r"""","."P"Z"\"r"|"~""""^"""""<"T""B"""""h""""@"""d"P""X"b"d"|"""""""@"J"L"v"""""&"n""""###### # #J#T#V#\#h#########6@@j0JCJ U@^"#L######P#h#&#"'#*#,.#/#"0#F2#F3#4#4#d5#7#M9#9#:#;# <#<#>#J#"###### ###$#&#2#~#####* #H # # #* #t # # # ##$#D#V#|###O#T#U# ##D#u##T#z##f#p#r## #&#&#&#&#&#&# '#*'#,'#'#&(#*#@*#*#*#*#%,#-# -#.#*.#4.#6.#F/#|/#/#/#/#/#/# 0#*0#,0#h0#v0#0#0#1#1#D2#N2#P2#j@H*Uj0JCJ U@6@@ZP2#2#2#3#D3#N3#P3#3#4#64#f4#4#4#4#4#4#5#05#b5#l5#n5#5#6#B6#j6#p6#6#F7#7#7#7#7#A9#L9#Q9#R9#9#9#9#9#9#:# :#":#:#;#;#;#;#;#<#$<#%<#1<#c<#m<#<#<#<#<#,>#j>#>#>#>#TC#C#C#D#E#E#F#F#F#G#2G#xG#G#G#H#H#8J#rJ#J#J#J#$K#6K#K#K#zN#|N#dP#5@j0JCJ U@@6@\J#fP#(T#V#Y#Z#a#a#Rb#b#d#"k#n#n#Bp#p#"q#Tq#q#r#Fu#nv#@{#΃####R#@##"dP#nP#pP#&T#0T#2T#V#V#V#bW#tW#fY#rY#Y#Y#Y#Y#FZ#Z#Z#Z#L^#^# a#ba#a#a#a#a#a#a#a#b#Pb#Zb#\b#b#b#b#d#d#d#e#Zf# k#*k#,k#k#Tl#n#:n#n#n#n#n#n#n#o#o#p#@p#Jp#Lp#p#p#q#q# q#*q#,q#Rq#\q#^q#q#q#q#q#r#r#Vr#r#r#r#Du#Nu#Pu#v#lv#vv#xv#v#v#w#w#Fx#6@@j0JCJ U@^Fx#x#x#y#Vz#z#z#{#>{#H{#J{#{#_}#̃#փ#؃#####&#(#<#####N#P#Z#\#>#H#J####Ɖ#ȉ#'#?#D#E#N#l#######)#.#/#>#B#P#U#V#g#####؍# ####.#J##r#N#ޔ#####ƛ#Л#қ## # ##,#:#?#@#D#^#c#d#j0JCJ U@@6@]#@##*#Q###ț##;#_####r#*##n##`#Կ###r###H#0###"d#r############@##֦##l#I#u#}#ܮ#,#~#޳#(#ִ#&#p#z#|#ܶ#$#:#t#(#2#4#N#####l#v#x# ###^#h#j#п#ҿ#ܿ#޿#V####### ####.#p#z#|#b###.#\### #7#W#{##########^####j0JCJ U@6@@^##4#F#P#R#$#/#4#5############L#t####H### #"#####b############F#v###L#V#X####~####0####n#x#z#&#0#2#R#\#^#f#### #\####$#.#0#R#~####r###,#j0JCJ U@6@@^######N####p#(#T##2#~##H###4###F### #V###"#6#&##0###,##R##B#&$,$$H$ $$$R$8$$j$$$$$!$4%$S%$@($",#.#8#:#P#### #(#p######*#4#6###### #P#Z#\####### ### #\#### #@#J#L###$$.$0$*$4$6$$$ $F$P$R$$ $ $ $4$$$$$/$a$z$$$$$$$Q$V$W$$ $$$$$$&$6$@$B$$ $$6@j0JCJ U@@^$$$ $b$v$$$$,$R$h$r$t$H$a$k$~$$$$$$$$$$$($$*$$"$,$.$!$!$!$."$\"$"$B#$#$#$#$5$$?$$$$$$$$$$$$%$+%$3%$8%$9%$;%$Q%$R%$W%$X%$%$%$.'$'$>($H($J($($)$v)$)$)$)$)$F*$`*$@+$J+$L+$+$+$+$n,$,$6-$j-$-$-$-$.$:.$D.$F.$j0JCJ U@6@@^@($)$B+$+$<.$0$&2$72$N2$k2$|2$5$8$JI$I$jN$0R$fR$@X$g$Hm$m$po$~$r$.$z$$,$$"F.$/$0$0$0$%2$*2$+2$62$;2$<2$M2$R2$S2$j2$o2$p2${2$2$2$4$5$5$5$5$D7$7$7$7$8$"8$$8$T<$f=$ C$0C$D$TD$E$E$HI$RI$TI$~I$I$I$K$L$hN$rN$tN$Q$Q$.R$8R$:R$dR$nR$pR$TT$T$U$V$&V$TV$8W$NW$RW$W$W$X$>X$HX$JX$g$g$ g$h$h$j$6k$Zk$k$k$ l$l$l$l$l$Gm$Lm$j@H*Uj0JCJ U@@6@ZLm$Mm$m$m$m$*n$xn$No$jo$no$xo$zo$q$q$r$ s$u$Lu$v$v$x$x$x$y$,y$Gy$rz$z$z$&{$J{${$ |$6|$}$~$~$~$~$$($L$q$v$w$$ $ $H$$,$6$8$D$Z$x$$$$$$*$4$6$`$$$$$B$J$x$$$$"$:$$΋$ԋ$$T$d$2$$j$t$v$:$J$$Ò$$$@@6@j0JCJ U]$$l$$$Κ$$$$$R$$"$$$$>$2$"$T$$N$J$p$($&$$$>$$"$$$ $$$$ǚ$͚$Қ$Ӛ$ܚ$$$$$v$$$$$ڛ$$$$М$$$$P$Z$\$x$ $P$$$6$J$С$*$Z$$$$ $*$,$Ȫ$$ެ$8$$$8$K$`$$̲$ $$W$k$$$$$H$$$$$$¸$,$$$$$»$L$v$Ҽ$$2$R$r$$$$$<$F$H$@6@@j0JCJ U]H$$$$$0$:$<$ $*$,$R$\$^$$$$ $4$r$v$$$*$<$`$$$$ $ $L$V$X$$$$$H$R$T$$"$n$x$z$&$0$2$$$.$0$$$$$$$$$$J$b$l$$<$F$H$V$$X$$$$$*$R$$$$$6$$$$$$$$$$F$l$v$x$j0JCJ U@6@@^$$n$$${$$$${$0$j$$$$$$<%5%M%%"% %V %4 %`%@%%d%%"x$$$$$$$$$$3$E$j$z$$$$$$$$$&$($$$"$:$M$v$$$$$$$$$i$z$$$$$.$8$:$h$r$t$$$$$$$Z$$$$$$$$$$$$$$8$$:%;%@%A%O%%%%%4%9%:%L%Q%R%{%%%%%% %*%6@j0JCJ U@@^*%,%% %N%j%%%%F % % % % %4 %T %^ %` %| % % % %2 %< %> %` %| % % % %@%^%h%j%%*%>%f%|%%%.%>%H%J%n%%%%%%%,%b%l%n%%%%%6%|%%%<%%%%%?%S%m%%%%F%%\%%$%.%0%%8%%%z%%%3!%5!%k!%m!%r!%@6@@j0JCJ U]%~%%&%{%n!%N#%l#%#%$%&%(%i)%t.%0%:4%v4%p5%N6%;%;%V=%A%C%I%J%K%=K%R%U%"r!%s!%#%#%K#%M#%R#%S#%k#%p#%q#%#%#%#%#%#%$%$% $%&%%%%%%&%&%&%(%(%(%h)%m)%n)%)%)%+%T+%|+%+%+%,%:,%M,%a,%~,%,%,%.%r.%|.%~.%/%j0%0%0%0%1%2%T2%2%2%2%3%'3%;3%f3%z3%3%3%3%84%B4%D4%t4%~4%4%5%@5%j5%n5%x5%z5%5% 6%L6%V6%X6%j9%9%9% :% :%e:%w:%:%:%@@6@j0JCJ U]:%;%";%y;%;%;%;%;%;%;%;%;%;%N<%<% =%T=%^=%`=%D?%|?%A% A% A%B%TC%C%C%C%E%*F%?F%QF%cF%F%F%F%F%G%I%I%I%_J%J%J%J%J%J% K%K%!K%"K%u%Hu%Ju%u%u%u% v%v%v%v%Iv%Vv%sv%{v%v%v%v%6@j0JCJ U@5@@\v%v%Vx%lx%x%py%"{%-{%B{%P{%U{%V{%f{%k{%l{%r{%w{%x{%~{%{%{%{%{%{%{%{%j|%|%}%~% ~%%~%&~%~% %!%>%%J%Ҁ%؀%v%J%T%V%܃% %!%B%V%%%̈́%% %%X%l%%%܅%ޅ%%%%4%>%@%%<%A%B%L%%%%%%ƈ% %%%)%.%/%d%%%%%%ʼn%%#%@@6@j0JCJ U]#%D%W%\%]%k%%ϊ%Ԋ%Պ%܊%% %@%R%}%%%%)%5%:%;%%%%%s%x%y%n%B%V%%%ď%Ə%%/%o%x%%%%Β% %%% %%%ʔ%%%<%d%%%%ܕ%%%2%B%]%m%%%%%%% %>%Z%~%%%%% %T%^%`%z%%%%%%f%p%r%%j0JCJ U@@6@]%t%%%%%%V%|%%h%%9%0%Ĝ%>%b%6%X%|%%z%M%%%2%%x%%<%"%%%̙%%8%=%>%@%~%%#%$%-%.%8%:%^%%œ%̜%Μ%<%F%H%`%j%l%p%%D%v%4%>%@%V%`%b%z%%%%%%%:%%ԧ%%%C%Y%y%~%%ª%ܪ%%\%%%<%%%L%Q%R%e%%%%b%%%%%%%0%:%<%%%0%R%%%%m%w%|%j@H*U6@@j0JCJ U@Z|%}%%%%%ҽ%:%D%F%%x%%%%*%p%u%v%%%%%%r%%F%%%*%.%P%T%%%%%%.%T%d%u%%%%%%%l%$%%%%% %8%=%>%%%% %%%%v%%%%%%B%x%%%%%%&%8%[%m%%%%%8%%%%$%H%z%%@@6@j0JCJ U]<%q%%%%%9% %%z%%%?%%%%%%%%%%,%%K%%|%%b%&"%%%%%P%% %%%r%%%%%%%%%%%>%%%-%F%[%t%%%%%.%>%C%D%O%n%%%%%%%U%j%%%%%]%g%%%%%%%%%%%%+%0%1%t%%%%%%J%O%P%%%%z%%%%%0%G%L%n%%%%%%5%f%j0JCJ U@@6@]f%}%%%%%%%%%8%n%%%%h%%%B%j%%%<%`%j%l%%.&J&p&&&&b&&&&&n&&^&&&&&$&f&r&&&&&&&T &h & & & & &p & & & &* &4 &6 & &&&%&>&&&&&&&&<&]&&&&&&&&V&r&&j@H*Uj0JCJ U@@6@Z&&& &, &X&&&&$&&&"&'&(&,&-,&,&,&,&,& -&,-&L-&-&-&<.&/&|1&1&"&V&`&b&&&&&&1&P&d&&&&&&&&"&,&.&&&&&&&& &2&R&&&x&&~&&&& &2 &V & &N!&t!& "&\"&~"&"&"&T%&l%&%&%&'&'&'&(&V(&(&(&(&)&+&+&,&,&,& ,&,,&1,&2,&,&,&,&,&,&,&,&,&,&,&,&,&,& -&-&-&+-&0-&1-&K-&P-&Q-&6@j0JCJ U@@^Q-&[-&e-&-&-&-&-&-&-&-&-&-&-&:.&D.&F.&l.&.&/&"/&$/& 0&j0&z0&0&0&0& 1&P1&{1&1&1&1&1&1&1&1&1&1&3&j3&3&3&4&4&F4&m4&4&4&4&5&"5&C5&U5&5&5&5&6&66&6&87&<7&7&7&"8&c8&8&8&8&8&8&8&8& 9& 9&%9&&9&9&9&9&.:&8:&::&H:&x:&:&;&;&;&;&;&;&<&L<&t<&j0JCJ U@6@@^1&8&!9&0:&;&v<&>>&$?&H&dH&P&BQ&(S&|U&V&& >&>&$>&=>&B>&C>&J>&n>&>&>&>&>&>&?&#?&(?&)?&C&C&D&*D&&@&X&Z&\&`&b&d&f&h&j&p&r&t&v&% B#&`#$*$hhd]h`hhh&`#$]h`h3....()()))()000 &P P. A!j "j # $ %i  8$dD phoenixBF mAdD phoenixdD phoenixLdD phoenixP/lWdDphoenixx/lW $$IfTx       Nn  ) 6  6   6   t0    ((((4 xa $$IfTx       Nn)666 t0    ((((4 xa $$IfTx       Nn)666 t0    ((((4 xa $$IfTx       Nn)666 t0    ((((4 xa $$IfTx       Nn)666 t0    ((((4 xa $$IfTx       Nn)666 t0    ((((4 xa $$IfTx       Nn)666 t0    (((  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~                           ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z { | } ~                            ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z { | } ~                            ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z { | } ~                            ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z { | } ~                            ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z { | } ~        !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOQRSTUVWRoot Entry F@}srU@Data PWordDocument5(ObjectPool @rU@}srU_879514846F@rU@rUOle PIC LMETA   #$%(*+,-./025789:;<>?@ABDL,D P .1  & & MathType@ &    FMicrosoft Equation 2.0 DS EqCompObj ZObjInfo Equation Native  <_879514645 F`brU`brUuation Equation.2 w>=@= L C  .1  & &Ole  PIC   LMETA (CompObjZ MathType-.-DTimes CROș- 2 `( 2 `k.c 2 `.c 2 `M.c 2 L.c 2 `.c 2 `Z) 2 `1000 2 `500 2 `250 2 `_ 125 2 L1 2 L000 2 L1 2 q1 2 ]D1 2 xD2 2 `2 2 ` 000Symbol- 2 `+ 2 `+ 2 `V + 2 `+ 2 `= 2 L 2 q- 2 Q 2 o 2 b 2 Q6 2 o6 2 b6 2 `= & "System-2767!"'&547#"'&547654'&' FMicrosoft Equation 2.0 DS Equation Equation.2w>= = 1.000+500+250+125+...()=1.00011-12()=2.000)LEl%ObjInfo!Equation Native "_879173664F`brU`brUOle &PIC 'LMETA )CompObj1ZObjInfo3E>  .1  @&  & MathType- pTimes CROk- 2 M4ax 2 gx 2 May 2 gyTimes CRO- 2 `:k & "System- FMicrosoft Equation 2.0 DS Equation Equation.2z@=+ + axx+-ayy  Oh+'0  Equation Native 4\1Table2CSummaryInformation(6DocumentSummaryInformation8=L(4 xa $$IfTx       Nn)666 t0    ((((4 xa $$IfTx       Nn)666 t0    ((((4 xa $$IfTx       Nn)666 t0    ((((4 xa $$IfTx       Nn)666 t0    ((((4 xa $$IfTx       Nn)666 t0    ((((4 xa& i@@@ Normal CJOJQJ_HkHmH sH tHb@b Heading 1#$$ & F 0*$@&a$5CJOJQJmHsHu<A@< Default Paragraph FontH@H TOC 1, (#$0*$]^`0D@D TOC 2( (#$0*$]^`0D@D TOC 3( (#$p0*$]^p`0D@D TOC 4( (#$@ 0*$]^@ `0D@D TOC 5( (#$0*$]^`0<@< TOC 6  (#$0*$^`02@2 TOC 70*$^`0<@< TOC 8  (#$0*$^`0<@< TOC 9  (#$0*$^`0H @H Index 1( (#$`*$]^``H @H Index 2( (#$0*$]^`0(O( toa*$ (#$""@" Caption2O2 _Equation Caption, @, Footer  9r 6*@6 Endnote ReferenceH*8&@8 Footnote ReferenceH*&)@& Page Number,@, Header ! 9r D@"D Footnote Text "$<a$ CJOJQJVB@2V Body Text#$ 0*$a$@CJOJQJmHsHu@OR@ Stil1%$x*$a$@OJQJmHsH!&.vEMUQVHm3oxi&абDzXan&am=  +!$'&*+BBZ p.w̼L38#H$-M_aPf*ijm|oqt'wuxëh7hzf!Y>@zr z"($ %%/35879;>?IkLMPRTUyX<`bbbl#mo;׉͓O#;K7yQ#venE2E_&  4"%&)+T//2478>]M^O\SKTOVWYZ\b`b-pqkt}FԆvƥX/I_J$/G3DW]5LI!R"&&-G>>LT X\^`cdhp=vw>|[1eijp-L6j ".13KJM#U`@dikqtZ}ӌޗeݙO'f sSAlA+J]}Wc r//H15?69DG]K]L7ZT]_+`eSf)lnss.|||ۂqv`1']: G m$%%`,1N3=<?B+HrSSTOVYg^aeh5pys|  e/_e"(իNPZd=De    # % a O , " # $ , / b1 4 5 7 = ? P U gV CX uX [ "f h v Dx x y | } u ͆  u >   a + $ / " s ]  n  Z U /      4 (! ]# }' ' `( =: H Q W 4X X [ Yd e i k um s q ٛ % 8 s  5 x  a    o 2 c  K 5" ' T. . "0 P1 43 U Y * ) Ȓ   ] z |  +  S E 4 ~  Z 3 n  . j [     ! @$ % p+ U, a. 2 8 w= @ B E N Q .V W Y Y vb g yh j s ct t t t t z ~ h ۃ K { X 2  ¦  Ĭ  # *  .   0 M C  E   9    ( Y) * * Q6 : = = = > w> @ VB C E F F U X \ q\ \ c Dd 0 H ޒ O M U Ȧ [ G   ^ z 6 0 < A ^  K n0 9 C Q C h(kz &**%+H+^1_33D5@A=CMKxM``aggQoss}. Ŷ\OB,"FZe)+/M028p:F<%>HGQTKWn\]d8hhi@mCoVolo}ooooo/pp1qNqfqqqqqq%r_rrPsЅTaY|Sf  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqr^GQ ? E ^<aS$fb^ !!#H$ &7&&&'s''s(++/.1L1g1{3::1<~F'GGIJfKKLMMOPPPSSTxTTT,VQVVFXZ[]^1^_`8abkBkkloIpIqhqqqq$rrr s t0tUtuvv1ww2yyyFzzzO{{g~~S\„jzцއ҉$7:"@[vǐ-AUّov{Ȕ 3Geוd ЛԜϞk2Ѩl_)ұ7^-WĴ3NŶvDyúULA &~/%}&a4bJPSVj}G)_0Yir" C     ,yP%~4V*Ws1"C"""+,-7-S-o-D1_445K667;<>@@@BaDKKKoLMMNNOjOOEP`PQQRU VVXX=\]k=lrl)opUtvvyy{R|}ǀP<Tم‰Š[]t5œCޔ.K]Ý!_q)E̬˯԰N>k/X 4MFJf^oZ&*Sx;Yr#2[J&^5N7Kx   7a " 3|!g%%%& 'g((r3N5T68@9i99:D<<??^@@QBBFDDEIJKLLMMOOERMTVV:WWWXXY[Z[P]]^^_>cc dd.fag>ijkl`ooLq#rr#sJtuRvcvzvvv+xHypSn[Ɛە-CT١S< q.,L4_Žj,&o3Eb*$i#vcA] pm#hI  [ 1 0"h Q>"U(()#))g-}----7/25,6667q7G88v9%::c;S</??/A+BKB^BrBBBYCiDDDEHHI!IJNOQjSVVXoYZD[\T^`Lb ccPdhlRooopruwmy{R{ŁlZq*@aq ߕq̛8Po˜:m,kڧݨéѮ.ӴZ.ܹ+ؽ-Gf)sdoC1_J4W/Mm"@^'   !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&' Q ? E a(fbb!m#R%7&s's(++//.1g1:::1<1<<~F~F'GGIJKKKKLMMOOPPSSSSSSxTTTTTTTTQVZ^```bkBkBkkoIpIpq$rrrr tUtuvv1wwyyzO{~\އ$7:"@ǐUo{ȔȔ3ו ЛЛ2ѨѨ__))^^^WNNŶvDyA $}&44JJPSV}_Y"  -P%~4VWWs1"1""+,7-o-~._467>?DBaDaDaDKKMMNNOOOQQUUVXXXX=\*fk)opvvy}P‰[tœO_EEEkXFJJfZZ*x;9Y<&^7Kx  7a"    3||$&&(N5T68@9:<<<?^@QBDIJJJLMOOOOUSMTMTMTMTMTVWXU[]^^a dag>ikoruRvvvHyppn[ƐUC١S< .4,7bicAApm#I 0QU()))))g---3666G8%:/?/?+BKB^BBBDD&JNVoY` chRorrmyuzR{R{R{R{lq@a   Ñq̛o,ݤwZؽGf)o/MM^^^= z !"#$%&'()*+, -./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Zs    o dc< !"#$%&'()*+,-./10123456789:;<=>?@ABCDgEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcgdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~xfNv  Z    !"#$%&ff f(' !+!+!+!+!+!+!+!+! +! + + + + +!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+! +!!+!"+!#+!$+!%+!&+!'+!(+!)+!*+!++!,+!-+!.+!/+!0+!1+!2+!3+!4+!5+!6+!7+!8+!9+!:+!;+!<+!=+!>+!?+!@+!A+!B+!C+!D+!E+!F+!G+!H+!I+!J+!K+!L+!M+!N+!O+!P+!Q+!R+!S+!T+!U+!V+!W+!X+!Y+!Z+![+!\+!]+!^+!_+!`+!a+!b+!c+!d+!e+!f+!g+!h+!i+!j+!k+!l+!m+!n+!o+!p+!q+!r+!s+!t+!u+!v+!w+!x+!y+!z+!{+!|+!}+!~+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+$!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+! +! +! +! +! +!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+! +!!+!"+!#+!$+!%+!&+!'+!(+!)+!*+!++!,+!-+!.+!/+!0+!1+!2+!3+!4+!5+!6+!7+!8+!9+!:+!;+!<+!=+!>+!?+!@+!A+!B+!C+!D+!E+!F+!G+!H+!I+!J+!K+!L+!M+!N+!O+!P+!Q+!R+!S+!T+!U+!V+!W+!X+!Y+!Z+![+!\+!]+!^+!_+!`+!a+!b+!c+!d+!e+!f+!g+!h+!i+!j+!k+!l+!m+!n+!o+!p+!q+!r+!s+!t+!u+!v+!w+!x+!y+!z+!{+!|+!}+!~+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+! +! +! +! +! +!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+!+! +!!+!"+!#+!$+!%+!&+!'+H"I)}2/<E}LS[dQhk\py٫߶PTs. '-!F*@-7?G\RZ=^UhrxӀfM;U"$?/$+547F>sHR\kekryV)T=<;}Awm !$,49A_JQ|X`ihpz{Mz=]i?} &U/4;@ELSZawgou}8g/ר*LV m3Q (2<DMV^\ekYt{EI`deJmn3.oW#p-11:CLM)V`xfoCOKzMtPrU!_aip4wvWYF q25 )08U@HQY_:hioq0t~؇!ܪO+gfc @ j   .  `~"F 4. . !"# $6%i&'()*l +, -. /^0r12\3<45f6789M: ;i<j= >b?@TA3BCoDE FGHlI.JKLvM NOuP]Q8 R S\TUGVWXY}Z+[\]|^_`zabcd(efWghUijxkAlm<no pq6rstuvw xy z7{H|5}~}. LXe.L9P <B  5p Fb S)W   {=1 > KW 9%~ Xp 5N{B? IU*#4I k_ ioW5gb  Bh     qM Y&  T3p +E% !-"#W $b %&'U ()*+,-y.& /0j12345l6 7<8S9:,;<=B>?@ ABCDEFG&HIJKALMN OPQ R0STxUVWXYAZS[2\]^`_p`abcdeHfgohijk lmnoEpqrstuvywPx y|zy{Z|}~WE |})K*rTPV U[ Z q  o t"&^ 9  |tX/ O qE u Ub MrL   As4 qq,=C]; qiza%8U \   L   $ !ab 5bC @  ! "#-$F%o&  SXCDLM&I)-}2o8:=@ CzEGmJ|L~LLLWQ SKTLTSTTTk\`,cd^fPhkkkkk+k,kkkkklv{p}A6)EdG۟ܟC6fgU~`9HK F HI]-!(*@-53=u===N>O>>a@D\R2UXYcercstuvwwhyS{Ӏ˙<wvdJb{!%$x?r s  .!:#/$$ %%m&n&*5375767A7B7C7R7S777 8%8&8'8?Zkef[lwxaoUzng֫<>?@YZ[\bl$&|~@BCDcdef?<[wn |n %)1/13i444555866.7s788 >AFFImLNRT{X}X~XXXX[&^+a%mpt x{{{'{({){4{5{6{H{I{J{u{v{w{*}!=ҷùjrSc%345G .() b          '-484999F:G:|<C@E[EyEEEESFpFqF_HLR^SU\P^bfgwghjkllvnru#u$u%u{~8xyȥ_`apqrjAKaL:2  SDI6{| 7 !#'4';'L^UW^acLdYt?v{j301Ide}̙͙GHIXYZV5hp{'mnoJK  $'*-/1^@}BCLM2NPRTb\BdqZt?Ag}(*+QRSC)nCN023STw w"15{8=FsJtJnOQTRV9Z\-`ehlSngx{mno-j:hb3" Q n I 2k          o$p$%%% )W:B-HTYm[[__aabcggry"I&˓ӗg$!HIв:      ? @ A  4! k! ! " " F6 7 ;9 T: = = ? ? D G K Q 7W D] g k k wl s s 8v |  φ e ׋ H Ӓ # Ә   i &  $ u F H I ` a b M + <     + , - ~ L \* ^* _* * * * 1 3 5 6 R; a? F Q X \ k o s u { z g x 8 s ' ) * E F G  '   ? 7 i 7 x ? w    ) * + % '     / 0 1 B  M O P ` a       ! D \ h        W! t! ! ! ! ! ! " 7" 8" ' , , - V. . // / $0 R1 9 A S tT X Z ` c Xs Rz | X| } i j 6 7 2 4 5 f g h | ~  ­ Э ѭ ȱ | Ѽ ۽ 0 f < G 6   \ P A  /  g Z     ) * ! B+ + / 8 9 : < @ B nC C \D 8E E DF G H L N O Q R S 0V QZ F\ a a d j Fn Aq t iw x #y Zy y y _z ^{  ܀ ݀ ހ v …    , Ќ } X    q W  Ħ Ƭ ۭ k p O k   ; < = F } | 7 > G p V  ,  w( * - w1 I3 ^5 = @ B F M X \ \ \ 9\ :\ ;\ b Fd )f 8h +o p s  ӊ { " # 9 : ; 7    8 ! 1  9 U h x 3 > l R  C D 2  #&(*+F5:==qDE:F1G-H;IOK{MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMNNNNNN N NNNNNNNNNNNN!N#N$N%N&N'N)N+N-N/N1N3N4N5N6N7N8N:NN@NBNCNDNENFNGNHNJNLNNNPNQNRNSNTNUNVNWNYN[N]N^N_N`NaNbNcNdNeNgNiNjNkNlNmNnNoNpNqNrNtNuNvNwNxNyNzN{N|N}N~NNSTTTT"T'T(T.T3T4T:T?T@TFTKTLTRTWTXT^TcTdTjToTpTvT{T|TTTTTTTTrUJ^^`a&iqsoߎ0љG"^Ľܽ1u .Xb!  V&O0L12358r:'>HTX'b:hiiijjj0j1j2jznrsc$8ݣqHqxy80.e.oǑїkƚ`Þ.01235689EFGHJKWXY[]^_`cg%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0!%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0!%0%0%0%0%0%0!%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0!%0!%0!%0!%0!%0%0%0%0%0%0%0%0%0!%0!%0!%0!%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0!%0!%0%0%0%0%0%0%0%0%0!%0!%0!%0!%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0!%0!%0!%0!%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0!%0!%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0!%0!%0!%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0!%0!%0!%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0!%0!%0!%0!%0!%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0!%0!%0!%0!%0%0%0!%0!%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0!%0!%0!%0!%0!%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%00%0%00%0%00%0%00%0%00%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstvwxyz{|}~%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0!%0!%0!%0%0%0%0%0!%0!%0!%0!%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%00%0%0%0%0%0%0%0%0%0%00%0%0%0%0%0%0%0%0%0%00%0%0%0%0%0%0%0%0%0%00%0%0%0%0%0%0%0%0%0%00%0%0%0%0%0%0%0%0%0%00%0%0%0%0%0%0%0%0%0%00%0%0%0%0%0%0%0%0%0%00%0%0%0%0%0%0%0%0%0%00%0%0%0%0%0%0%0%0%0%00%0%0%0%0%0%0%0%0%0%00%0%0%0%0%0%0%0%0%0%00%0%0%0%0%00%0%00%0%00%0%00%0%00%0%00%0%00%0%00%0%00%0%00%0%00%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0%0 0"0"0"0"0 0"0 0"0"0"0"0"0"0"0"0"0"0"0"0"0"0 00 00 00 00 000000 00000 000000 ...1}\0j[pFȋ nx t  P4#<)~8"pDb:N`$0x> 0P B ` B T J !x9!\~!H!!D"!"f""Q""#P2#dP#Fx#d##,#$F.$Lm$$H$x$*%r!%:%[%v%#%%|%%f%&Q-&t<&Y&t&l&&v&   !"$%'(+,./124578:;<>?ABDEGHJKMlY2Jrn["*zF 3 N7  r f \$xvd"4Ԭb<P,\Pp"تeXX&nIԎ>: b P ~)!r!z!!5""""J####@($$$%U%%<%&1&g&&4&v&   #&)*-0369=@CFILNt&|MMMĽؽڽf::t: $'1!!@  @p X(    <?#"    <?#"  0(  B S  ?+1(s(s   RTWYBDKN&&H)J)--|2~2n8p8::==@@ C CyE{EGGlJnJ{L|L}L~LLLLLLVQXQ S SJTLTRTUTj\l\``+c-cdd]f_fOhRhkk!k*k,kkkklvv{{o}q}@B57()DEcdFGڟݟBD56ehTV}_a8:GIJL  EF  GJ\^,!.!((**?-A-552=3=t=u=====M>P>>>`@b@DD[R]R1U3UXXYYccdrfrbscsttuuvvwwgyiyR{T{ҀԀʙ̙;=vw~uwceIKac~z| "$&#%luwy>?q t   -!/!9#;#.$0$$$ % %%%l&o&**552767@7C7Q7S777778 8$8(8??ZZjeleffZl\lvxxx`bnoTUyzmnfhի׫;@X]abkm#%%'{?BDbg>@;=GZ\vxmo  {}mo  %%))0/2/0323h4i444445555768666-7.7r7s788> >AAEFGFIIlLnLNNRRTTzX~XXX[[%^'^*a,a$m&mpptt x x{{&{){3{6{G{J{t{x{)}+} "<>ѷӷ¹ĹikqsRTbd$&2336FH -.'*  a c       y#{#''--U/V/448839499999E:H:{<}<CC?E@EZE[ExEyEEEEEEERFSFoFrF^H`HLLRR]S_SUU\\O^Q^bbffggvgwghhjj[k\kfkfkkkllunwnrruu"u&u{{~~79wyxzǥɥ^aosik@BJL`bKM9;13 RTCDHI56z}  68  !!##''44&;(;&L(L]U_UWW^^a accKdMdXtZt>v@v{{ik24/1HIce|}˙͙FIJW[UW 46gioqz|&(lo~IL  $ $''**--//11]@_@|B~BCCKMMM1N3NORQRTTa\c\AdCdqqYt[t>@@Bfh|~'+PTBD(*moBDMO/3RTklvw  vx ""1155z8|8==FFrJuJmOoOQQSRURVV8Z:Z\\,`.`eehhllRnTnfxhx{{lop,. ik9;giac24!#  PR  mo  H J 13jk        n$q$%%%%%% ) )V:X:??BB,H.HTTYYl[m[[[^___aabbccggrryy!#HJ%'ʓ̓җԗfh#% !GJϲѲ·9;      % '   > B   3! 4! j! k! ! ! " " E6 G6 7 7 :9 ;9 S: T: U: = = = = ? ? D D G G K K Q Q 6W 8W C] E] g g k k k k vl wl s s 7v 8v | | ~ Ά І d f ֋ ׋ G H Ғ Ԓ " # Ҙ Ә     h j % '   # % t v E I _ c  L N * , ; =     * . }  K M [* _* * * 1 1 3 3 5 5 6 6 Q; S; `? b? F F Q Q X X \ \ k k o o s s u u { { y { € f h w y 7 9 r u & * D H   & '     > @ 6 8 h i 6 7 w y > @ v x    ( , $ % & (     . 2 A C   L P _ a            " C E [ \ g i       V! [! s! x! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! " " 6" 9" ' ' , , , , - - U. V. . . ./ // / / #0 $0 Q1 R1 9 9 A A S S sT tT X X Z Z ` ` c c Ws Xs Qz Sz | | W| X| } } h j 5 8 1 5 e i  ! {  ­ ŭ ƭ ϭ ҭ DZ ɱ { } м Ѽ ڽ ۽ / 0 e g ; = F H 5 7     [ ] O Q @ B   . 0   f h Y [       ( + ! ! A+ C+ + + / / 8 8 9 9 : : < < @ @ B B mC nC C C [D \D 7E 9E E E CF DF G G H H L L N N O O Q Q R R S S /V 0V PZ QZ E\ F\ a a a a d d j j En Gn @q Bq t t hw jw x x "y #y Yy Zy y y y y ^z `z ]{ _{   ۀ ހ u v …       + , ό Ќ | } W X    ! p r V X   æ Ŧ Ŭ Ǭ ڭ ܭ j l o q N P j l  : > E G | ~ { } 6 8 = ? F H o q U W   + -   v( x( * * - - v1 w1 H3 J3 ]5 _5 = = @ @ B B F F M M X X \ \ 8\ <\ b b Ed Fd (f )f 7h 9h *o ,o p p s s  ! Ҋ Ԋ z |  # 8 < 6 8      7 9 " 0 2   8 9 T U g h w x 2 4 = ? k m Q U  B E 13!  ##&&((**++E5G5::<=>=pDrDEE9F:F0G1G,H-H:I;INKPKyMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMxy{.4=C7=395;PV%fl>D*0NT(._e$*tz%+&,X ^         '-HN  !!!"c$i$%%%%&&0'6'((;(A(]*c***D+J+]+c+/.5.d.j....."/(/Y/_/0000112244Q6W6778888::+;1;;;3=9=EEEECFIFuG{G JJJJKKKKLL=LCL\LbLLLLM)M/MMMNNNNNNTPZPzPPPPQQ3R9RSSSTtTzTTTUU?UEUUU3V9VXX(Y.YYY[[[[\!\7\=\^^^^^^__:_@_k_q_____b`h```aaIaOaYa_aVb\b,d2dJdPddddd%e+eeeffjgpg|ggggrjxjjjjjjjjj kk$k*k?kEkZk`kskykkkkkkkkkkl8l>lQlWlllmmonunnn ooo"o@oFoxo~ooooooooooppp8p>pOpUpxs~sssuu vv*v0vHvNvLwRw`wfw4x:x yyGyMyyy{{||~IO׆݆ &syJP[aou֌܌$djώՎ$<BZ`yƏ̏ =Cv|”'-;A͕ӕ &Ėʖdj{-3DJ!KMuv)/IOJPfl=C٬߬+1IOڰV\±ȱdjv|Ȳβnt˳ѳ8>δԴŸ AGTZ ;AX^w}17"(  FL~TZDJ9?TZzdj%+ ypvv|w}  !':@17|@FTZkq[a%%&!&]&c&&&8(>(K(Q(O)U)u){)))))$*******++\-b->0D00000M3S3_3e36677EEFFFFIIEKKKNNPQ)Q/Q]TcTrTxTRVXVVVX XCZIZ?[F[[[\\b\]]____Q`W`:d@d:e@e ffggjjkkm mmm=nCnnnVo\oqqqqqqnstsu$uwwwwx xx"x-x3x;xAxxx"~(~~~17 Â&,DJ28|CI/5LRntƑ̑З֗jpŚ˚_eĝžȞޞ֟ܟ7=NT_epvҭح#FL˯ѯ!$*u{ѽ׽TZx~06 !bhsyEK+1:@ OV*0.4x~9?JPflx~DJ$AGRXioz9?kq6<Z`  hn!jp  &bh ! ' $$5%;%Y&_&''r'x'( (j(p(F*L*\*b******* + +V+W+++++++++$,%,U,V,,,--8-9-]-^-------..00J1P11122H2N233[3a33344E6K677=8C8889:==>>>>@?F?@@AACCDD6FkDknoooSpYpxxpyvyzzzzzz{{Q|W|||sy,2Ċʊוݕ=C[arxu{tzOU'- V\syBHùڹ$*/5GM %+*0 ,2PVu{hnHNfl cibhEKciOU <B$.4"tz.4IO $    sy7="( LRio+1hnzd#j#u#{#####C%I%))k*q*Z,`,--00A1G1H3N333:5@555&7,788G;M;<<==>>>>C CyFFIIJ!J]JhJ9K?KM%MEPKPRRSSUUUUUZ[Z=\C\^^````bdhdddgggghhi i)i/ieikiiiWp]prrbshs2v8vDvJvvvvvvvw w#w)wCwIwcwiwwwww5x;xxxzz {{8>/5RXU[;AIOKQҐؐ$*TZ17hn PVyŚޜoux~7=ܦ &28HN^dtz  ?EdjHNײݲ³ȳ϶նsyFLdjŹ˹ }flֿܿ,..0011235689DKV[]^dgpravni fakultet"C:\D\1DOKUMENT\SV\L\L-DOKTRINE.DOCpravni fakultet"C:\D\1DOKUMENT\SV\L\L-DOKTRINE.DOCpravni fakultet"C:\D\1DOKUMENT\SV\L\L-DOKTRINE.DOCpravni fakultet"C:\D\1DOKUMENT\SV\L\L-DOKTRINE.DOCpravni fakultetVC:\WINDOWS\Application Data\Microsoft\Word\AutomatskiOporavak spremanje L-DOKTRINE.asdpravni fakultet"C:\D\1DOKUMENT\SV\L\L-DOKTRINE.DOCpravni fakultetVC:\WINDOWS\Application Data\Microsoft\Word\AutomatskiOporavak spremanje L-DOKTRINE.asdpravni fakultet"C:\D\1DOKUMENT\SV\L\L-DOKTRINE.DOCpravni fakultet+C:\D\1DOKUMENT\SV\L-DOKTRINE\L-DOKTRINE.DOCpravni fakultet+C:\D\1DOKUMENT\SV\L-DOKTRINE\L-DOKTRINE.DOC+PB$a4AH~ z+)~(9*O[&+l*O[`g zv z4n zO"lWL4A LDʐ6gP4Azd*O[D#ܲ\`cg zhp@*b!|TRQNB$Lx e z zi zx *O[l 4A__9L\f3[L 3e> zx&G4A_v zop zdv z iZ2KF0yt„Q4A>4ALV^1  z]RfHp^$ zki4AuRk-V^1L*O[A\_4Ax4A8R34F0=F0v zZJ*O[n# za"t„1cO"t„/" zf" z# z`[$Hp^M% z|L% zE (&Z+6<& zD%X'Lx{>(>( c)R)8F1 |(*lWL A_*F0b+ zKq+ z,5,ZuM\.B$.Rbc/Rj/F0)0R\L1 z)'v1:&Iz1 zu6;2R)*3 z+F4 z 8#5RstB5ZEq8F0EQ: _": z@N: zFs< z= z1> zNZA?4A)T?NR?t„Gz@*O[-EA:&A4AB8X}CLx\\C zGDܲ\F~"ERb FF0wF zpGRGF0wI zA5I*O[\J4A4 Kܲ\8K z'n@L4ALܲ\ MR `6MRB,NB$/N*O[lOF0WQB$"S`^r]%T(]J6U z!c1Vt„faVLxIyQWB$Y^ YF0y>Y zfY9.3/Z4A,Z4A"~[Z8[4AL[kNYd)\ zH'+\*O[iB]4A M]F0n^ z;=^"f{`R_8`R3`2R:Kb l b z8bR|cR`d zy"*fܲ\5\f zW|g zW,gRgRHh z62h zq 8h zKfhB$uib)ƌ*iR}Wi .)ujCj z#Hj zAj qkR&P-lܲ\ ol zTl*O[m4AY@m - mR*(oLxtRo zo zw pRY&pq4AtHxq zq4A8rR8 sF0[&WsRGgt4Ax Mt4ADgu4AWvRCuw zw zVvw z x*O[ [Cy zmgy zsyfy z]z*O[/z9C^/{F0wbC|Lxs|*O[~Lxs~ z 4~ z6R z e z@77^7`.@77^7`.@77^7`.77^7`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`)@77^7`.hh^h`.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.77^7`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.@^`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.hh^h`.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.@77^7`)@77^7`)@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@^`.@77^7`)@77^7`.@77^7`.@^`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@^`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`)@77^7`.@77^7`.@^`)@77^7`.@77^7`.77^7`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.@^`.77^7`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.@77^7`)@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@^`.@^`.@77^7`.@^`.@77^7`.@77^7`)@77^7`.@^`.@77^7`.@77^7`.@^`.@77^7`.@77^7`.@77^7`)@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@^`)@77^7`.@77^7`.@77^7`)@77^7`.77^7`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@^`.@77^7`.@77^7`.@^`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@^`.@^`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.77^7`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.77^7`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.77^7`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.h^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.77^7`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.@^`.@^`.77^7`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.@77^7`)@77^7`.@^`.@^`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@^`.@^`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.hh^h`.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.@^`.77^7`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.@77^7`.@77^7`.@77^7`)@^`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.hh^h`.@^`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@^`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@^`.@77^7`.@^`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@^`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`)@77^7`.@77^7`.|^`|o(.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.@77^7`.u6;2w ppGpGD~f{`b FuM\.- mD%X')T?E (&bc/qk_8`g `6MW,g[&Ws8)0u|c.*i8r]]~F~"E|T8b~~~^/{IyQWR?wbC|8 sKfh A_*B,N!c1V34+Py}C2KQN MWvc)WQa"faV*(oY^ Y 8#51cO"j/j/L~j/~j/~j/T~j/~j/ ~Eq8G= M]lOxk-Gz@GD,5,,ZLZJx&Gx&G\ ~/N>NZA?gPiB]&+l\J\J ~]zm xD#kil H'+\y"*fO")'v1`[$[stB5A\_zd&P-l iGgtDgus|8[8[ !~x Y&pqQAq(93/Z3/Zd!~TlaA5IL'n@Lx MtL4 K |(*-EAfsy"~[^M%^M%!~^M%"~^M%l"~d)\d)\"~d)\#~J6UJ6Ut#~J6U#~J6U$$~s~ e e|$~ e$~ e,%~q 8hq 8h%~q 8h%~q 8h4&~q 8h&~q 8h&~q 8h<'~q 8h'~q 8h'~ e e D(~ e (~n#n#(~EQ:EQ:L)~EQ:)~EQ:)~ ol+F4+F4T*~+F4*~+F4+~+F4\+~+F4+~+F4 ,~+F4d,~LL,~L-~ _v)*3i l bdv 4~Vvw=W|gn^@N:62hwF_": [Cy#o3e>6<&6<&~6<&~6<&`~ujCjujCj~ujCj~8K8Kh~8K~8K~H~\L1\L1p~\L1~\L1 ~tRotRox~tRo~tRo(~tRo~tRo~tRo0~tRo~tRo~mgymgy8~mgy~f"f"~AjAj@~Aj~Aj~Iz1vvH~v~v~vP~v~v~vX~KbKb~Kb~Hh5\f\\C`gwvy>Yop/"Cuw#Hj4nFs<1>6R|L%wItHxqb+/z`cgFs<Y@mfyKq+ `dL[+)"Shp@3`fY;=^){>(B}Wi]%Tui LD__9P~`o@^`.~ @^`.~` @77^7`.X~`n@77^7`.~`i@77^7`.~ @77^7`.`~ @77^7`.~` @77^7`. ~` @77^7`.h ~ B@77^7`. ~ |@77^7`.!~ @77^7`.p!~ @77^7`.!~ J@77^7`. "~ @77^7`.x"~ @77^7`."~ G@77^7`.(#~ @77^7`.#~ @77^7`.#~ @77^7`.0$~ @77^7`.$~ @77^7`.$~ @77^7`.8%~ @77^7`.%~u @77^7`.%~@77^7`.@&~`n@77^7`.&~`i@77^7`.&~ @77^7`.H'~ @77^7`.'~p@77^7`.'~`h @77^7`.P(~ @77^7`.(~ @77^7`.)~ @77^7`.X)~ @77^7`))~ @77^7`)*~` @77^7`)`*~ @77^7`.*~ @77^7`.+~ @77^7`.h+~ @77^7`.+~ @77^7`.,~ @77^7`.p,~ @77^7`.,~ @77^7`) -~ @77^7`)~ @77^7`.~ @77^7`.l~ :@77^7`.~ @77^7`.~ @77^7`.t~ ;@77^7`.~ @77^7`.$~ @77^7`.|~ @77^7`.~ @77^7`.,~ ,@77^7`.~ |@77^7`.~ @77^7`.4~ @77^7`.~ C@77^7`.~P@77^7`.<~ R@77^7`.~ @77^7` < H T `lt| U V O D  V Pravni fakultet u Zagrebu rav Normal.dotlpravni fakultet21vMicrosoft Word 9.0a@!@:\˿@@L?@(rU'Ku  ՜.+,0 hp|      U V O D U V O D TitleNaslov  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q.~  @77^7`.D~ |@77^7`.~ D@77^7`.~ @77^7`.L~ @77^7`)~ @77^7`)~ @77^7`)T~ @77^7`.~ @77^7`.~ N@77^7`.\~ @77^7`.~ P@77^7`. ~ @77^7`.d~ @77^7`.~ @77^7`)~ @77^7`)4-BB 4-BB 4-BB4-BB4-BB4-BB4-BB4-BBr4-BB4-BB 4-BB01Ide}̙͙OK{MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMNNNNNN N NNNNNNNNNNNN!N#N$N%N&N'N)N+N-N/N1N3N4N5N6N7N8N:NN@NBNCNDNENFNGNHNJNLNNNPNQNRNSNTNUNVNWNYN[N]N^N_N`NaNbNcNdNeNgNiNjNkNlNmNnNoNpNqNrNtNuNvNwNxNyNzN{N|N}N~NNSTTT"T'T(T.T3T4T:T?T@TFTKTLTRTWTXT^TcTdTjToTpTvT{T|TTTTTTTxy-g@Lexmark Optra NLPT1:Lexmark Optra NLexmark Optra NLexmark Optra N@w XX@MSUD Lexmark Optra N &d Lexmark Optra N@w XX@MSUD Lexmark Optra N &d  r~0 !CEal ,0Znq8@_gjttttttttttttttttttttttttt*t-t0t4t5t7t8tItMtOtPtRtUtXt[tpt{ttttttttttttt+t-t.t/t2t7t8t<t=tCtEtMtNtOtRtWtZt_tftgthtitltmtntqtrt}t~tttttt &)12;=>JKLRWZ[^_`aeiz '3CKTky")59=NOSW^eghlnopqrst|   $%'(1QTYcy    * 7 8 P Q V g s y { } Ǡ Ǧ ǩ Ǹ Ǻ ǽ   $ % 4 6 : K 0M 0Q 0d 0f 0k 0r @s @z @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @' @. @8 @C @n @ @ @ @ @ @ @ @ @ q q q q     % / 0 1 9 : < @ C H d g t       ( * - < = @ E F b g p q ~ Ӆ ӈ Ӑ ӑ */BCMSX\]^`sv>>>>>yyyyyyyyyy)y.y;ySyhynyoyqyryyy{y}yyyyyyyyyyyyyyy~~~~~~~~~~~ ~ ~ ~~~!$%*,-.067;@E#G#H#L#M#N#P#QSTVWVXVYV]V_VaVbVdVfVjlmoptvx}~%%%%%%GGGGGG----  $%&'()+/26=?CEGIQUWXp[p\p`pbgiswx{|ՀՂՄՅŇň   &&&&&&&&&&&&&&&[[[[[ 2 2 22222233333%3'3,3-31323336383=>@ABDEGHJKLMNPQSUY]`abcmotuvwy{|~11111ȵȶ))))))))llyyy h h hh$&'(,-/0245679:>@BCDEGHALAMOPQR T U W Y [ \ ] ^ ` a b d e g hijopqrstxy{|~CCCC//-------~~~fPPP*Pl@P8PFPPPPPPP P&P(P.PFPVPZP^PjPnP|P~PPPPPPPPPPP P\PdPPPPP&P>PPPPPPPPPPPPPtPPPPP P\ @P0P2PJP\PfPjPvP|PPPPH @PPPd @PPPPP @PPPPPPP @PPPPP PPP"P$P&P,P8PVP\PbPjPlPpPrPPPPPPPPPPP@PjPnP@PxPPPPPP PPXP\P^P`PfPpPrPzP|PPPPPPPPPPPP@PPPPPPPPP P P P" P& PP@P* P< P@ P@PF PH PL PN P P P P P P P P P P P P P P PN PT P@Pf Px P| P~ P P P P P Pl@P P P P P P P P P P P P0 PD PL PP PX P` Pb Ph Pr Pv Px P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P6 PP Ph P P P P P P P P$ PL P^ Pp P~ P P P P P P$P(P*P@PFPTPlPtP|PPPPPPPPPP@PPP@PP@PPPPP0PRPZP`PlPPP @PPPPPPPPPPPPP@PPPPPP P( @PP&P4P<P @PFPHPLPNP`PPPPPPP P$P(P4P>PLPxPPPPPP#@PPPP#@PP#@PPPP P"P2PRPlPnPPPPPPPPPP&P.P6Px&@P>PJPPPnPrPxPPPPPPPPPP.P6P>P(@PHPfPjPrP()@PPPPPP)@PPPPPP<PNPPPZPtPPPPPPPPPP,PJPXPlPPPPRPPPPPPP/@PPPP/@PPPPPPPP"P(PFPZP\P^PnPpPtP|PPPPPPPPPP PPP2P>PVPXP\P^P~P3@PPPPPPPPPPPPPP*P4PLPPPVPtPvP|PPPPP5@PPPP PP<6@P P$P<PRPfPpP|PPPPPPPPP4P6PPPZPPPPPPPPPPPPP$P`PnP|PPP4;@PPPPP;@PPPP P&P(P.P4P8PLPVPpPPPPPPPPPP P4P>P@PTPVPXPpPPPP|?@PPP?@PPPPPPPPPPP P P P P& PT@@P, P< P@@PD P@@PP PR PT P@@P^ P@@Pd Pn P@@Pz P@@P P P P PA@P P P P(A@P P0A@P P@A@P P P P PhA@P P P P PA@P PA@P PA@P P P P P PA@P PA@P P P!P !P!P B@P!P!P,B@P!P!P!P !P&!P,!P.!PhB@P6!P!P@!PX!Ph!Pl!Pp!P|!P!P!P!P!P4C@P!PHC@P!P!PdC@P!P!P!PC@P!P!P!PC@P!P!P!P!P"P "P"P"P"P"P"P8D@P"P&"P,"P4"PB"PF"PN"PD@PT"PD@P`"PD@Pj"PD@Pp"PD@Pv"PD@P"PE@P"P,E@P"P"P"P"P"P"P"PdE@P"PlE@P"P"PE@P"P"P"P"P"P"P"P"P"P#P#P #P #P#P$F@P#P@F@P"#P&#P(#P*#PXF@P.#P0#P2#P4#P6#PpF@P:#PxF@P>#PD#PZ#P^#Pb#Pd#Pf#Pl#Pp#Pr#Pv#PF@P~#P#P#P#PG@P#P#P#P#P#P8G@P#P#P#P#P\G@P#P#PtG@P#P#P#P#PG@P#PG@P#P#P#P#P#P#P#P#P#P$P$P H@P$P$P$P4H@P$P$P"$PHH@P&$P($P*$P,$P.$PdH@P4$P8$P<$PD$PL$PR$PT$PV$PX$PH@Pn$PH@Pz$P|$PH@P$P$P$P$P$I@P$P4I@P$P$P$P$P$PdI@P$P$P$P$P$P$P$PI@P$P$P$P$PI@P$PI@P$P$P$PJ@P%PJ@P%P%P %P%P%P(J@P%P