ࡱ> 05Oh+'0  ,8 T ` l x4MANUALNI OBLICI KOMUNIKACIJE OSOBA OŠTEĆENA SLUHAANUerfrfrfNormalISandraI72dMicrosoft Word 8.0U@A@rZȉ@S@V+/՜.+,D՜.+,` hp|   L{[J  4MANUALNI OBLICI KOMUNIKACIJE OSOBA OŠTEĆENA SLUHA Title 6> _PID_GUIDAN{C1D84C98-D3D1-11D3-813A-00104BC83390}MANUALNA KOMUNIKACIJA OSOBA O`TEENA SLUHA Sa~etak U radu se razmatraju razli iti oblici manualne komunikacije osoba oateena sluha. Posebno se razmatra status znakovnog jezika, od po etaka organiziranog akolstva za gluhe do danas, te imbenici koji su doprinjeli promjenama njegova statusa. Znakovni se jezik nastoji osvijetliti u kontekstu rezultata lingvisti kih, psiholingvisti kih i neurolingvisti kih istra~ivanja, te u kontekstu rezultata istra~ivanja i prikaza novih pristupa na podru ju edukacije gluhe djece. Znakovni se jezik razmatra i u kontekstu danas sve prihvaenijeg socioloakog/kulturoloakog modela gluhoe, nasuprot medicinskom/patoloakom modelu gluhoe. Osobe oateena sluha koriste razli ite oblike manualne komunikacije. Mo~emo govoriti o trima osnovnim oblicima manualne komunikacije: 1) ru ne abecede 2) drugu skupinu ine sustavi komunikacija kao ato su znakovni hrvatski jezik, znakovni engleski, znakovni avedski...drugim rije ima, to su manualno kodirani vokalni jezici, za koje je karakteristi na simultana, istovremena oralna i znakovna ekspresija odnosno komunikacija. Razli iti sustavi manualno kodiranih vokalnih jezika razlikuju se s obzirom na dosljednost i airinu vizualizacije razli itih elemenata jezika ujue zajednice, odnosno koriatenje posebnih znakova za pokazivanje pomonih glagola, morfoloakih nastavaka u tvorbi promjenjivih vrsta rije i, itd. 3) Treu skupinu ine sustavi kao ato su ameri ki znakovni jezik (ASL), britanski znakovni jezik (BSL), australski (AUSLAN), avedski znakovni jezik (SSL), francuski znakovni jezik (LSF), talijanski znakovni jezik (LSI), hrvatski znakovni jezik (HZJ)..., dakle izvorni znakovni jezici nacionalnih zajednica gluhih, pri emu je svaki od tih znakovnih jezika potpuno samosvojan jezi ni sustav, potpuno neovisan o glasovnom govoru i jeziku ujue veine, kojim se mo~e komunicirati bez istovremene glasovno-govorne ekspresije i recepcije. Svaki od navedenih manualnih oblika komunikacije ima svoju vrijednost i opravdanost, s obzirom na postojee razli itosti u strukturi komunikacijskih vjeatina koje postoje meu gluhim osobama, odnosno, kada su u pitanju djeca oateena sluha, s obzirom na njihov potencijal za razvoj ovih vjeatina. Ru ne abecede predstavljaju zapravo 3 puta sporiju manualnu formu glasovnog govora, njima se mo~e komunicirati oko 60 rije i u minuti, za razliku od glasovnog govora, kojim se komunicira oko 180 rije i u minuti (Bench, 1992). Broj znakova u svakoj nacionalnoj abecedi jednak je broju slova u abecedi doti nog jezika, prema tome, broj i oblik znakova ru nih abeceda razli it je u razli itim jezicima. Ru ne abecede suviae su spor na in komuniciranja (v. prilagoenost govornog signala modalitetu), da bi se komunikacija mogla odvijati dominantno tim putem. Zato one imaju ulogu pomonog sredstva u znakovno-jezi noj komunikaciji, koje se koristi naj eae onda kada je va~no precizno zahvatiti fonoloaku strukturu rije i  dakle, kada su u pitanju neologizmi, tehni ki odnosno stru ni izrazi, osobna imena i sli no. Postoje jednoru na abeceda ili daktilologija i dvoru na abeceda ili hirologija. Simultana znakovno-oralna komunikacija jest oblik komunikacije u kojem se sintakti ke strukture glasovnog govora istovremeno poprauju leksi kim jedinicama znakovnog jezika i, prema potrebi , znakovima ru ne abecede. To je, dakle, vizualizirani govoreni nacionalni jezik, popraen znakovima posuenim iz izvornog znakovnog jezika te znakovima ru ne abecede. Ovakavi sustavi komunikacije nazivaju se npr. znakovni engleski jezik, znakovni avedski, znakovni hrvatski jezik. Simultano koriatenje znakova uz glasovni govor preferiraju ujue osobe u komunikaciji s gluhima, a kojima je vokalni jezik prvi jezik kojeg su usvojile. Ono takoer predstavlja vrlo korisno pomono sredstvo itanju govora s lica i usana gluhim osobama koje u dovoljnoj mjeri poznaju jezik ujue zajednice. Naime, budui da je svega oko 30-ak % glasova dobro vidljivo na usnama (Erber, 1974),  praznine koje nastaju zbog slabe vidljivosti govornog signala popunjavaju pogaanjem smisla poruke, pri emu gluha osoba koristi podatke iz situacije (poznavanje konteksta), odnosno znanja o svijetu, kao i svoja jezi na znanja (Boothroyd, 1987; Lyxell i Ronnberg, 1987; Bradari-Jon i, 1997). Primanje govora isklju ivo vizualnim putem vrlo je naporno, naro ito kada u razgovoru sudjeluje viae osoba. Stoga koriatenje znakova iz znakovnog jezika te iz ru nih abeceda, uz glasovni govor, ini strukturalne elemente oralnog jezika vidljivijima gluhoj osobi, a time i njezinu percepciju glasovnog govora ini manje napornom i uspjeanijom. Meutim, kao prvi jezi ni sustav kojeg usvaja malo gluho dijete, ovaj se sustav danas smatra neprikladnim, jer je gluho dijete u stvari izlo~eno mjeaavini dvaju istovremeno emitiranih nepotpunih jezi nih sustava (Sachs, 1991; Lane, 1996; Marchshark, 1998; Neal-Mahshie, 1995). Oralni jezik za njega je nepotpuni jezi ni sustav jer nije u cjelosti dostupan za efikasnu komunikaciju. Gluho dijete prima glasovni govor putem triju modaliteta, od kojih svaki za sebe ima ograni enu propusnost za govorne signale. Auditivni modalitet ima ograni enu propustljivost zbog samog oateenja sluha (Stone i Adam, 1986). Vizualni modalitet ima ograni enu propustljivost zbog slabe vidljivosti govornog signala - zbog slabe vidljivosti glasova per se, zbog vizualnih efekata koartikulacije, te zbog teakoa u normalizaciji govornog signala primljenog vizualnim putem (Bradari-Jon i, 1997a). S druge strane, niska razina jezi nih znanja gluhog djeteta (Pribani, 1991, 1994, 1995, 1998) ote~ava uspjeano o itavanje, budui da je ote~ano ili onemogueno koriatenje izvora jezi ne redundancije (Bradari-Jon i, 1998). Vibrotaktilni modalitet takoer ima ograni enu propusnost za govorni signal, jer se njime uglavnom mogu uspjeano prenjeti podaci o prozodijskim (suprasegmentalnim) elementima govora (ritam, intenzitet, trajanje, pauza) te radu glasiljki, dok su mogunosti zapa~anja akusti kih obilje~ja glasova i njihovo meusobno razlikovanje, samo putem ovog modaliteta, vrlo ograni ene (Erber, 1978; Boothroyd, 1989; Weisenberger i Percy, 1994) . Ova se ograni enja u odreenoj mjeri ubla~avaju polisenzornom stimulacijom u rehabilitaciji sluaanja i govora, odnosno bimodalnom ili multimodalnom percepcijom govora u svakodnevnoj komunikaciji (Plant, 1988, Lynch i sur., prema Wesenberger i Percy, 1994). Meutim, unato  toj injenici, izra~ene teakoe u percepciji glasovnog govora u gluhe djece i odraslih, zajedno sa slabom opom razumljivoau govora (Jensema i sur.), i niskom razinom jezi nih znanja, ostaju imbenici koji znatno ograni avaju kvalitet i kvantitet glasovno-govornih interakcija u svakodnevnom ~ivotu gluhih osoba. S druge strane, znakovni jezik koji se koristi u simultanoj znakovno-oralnoj komunikaciji nije potpuni jezi ni sustav, jer mu je oduzeta gramatika. Redoslijed znakova u re enici prati re eni nu strukturu vokalnog jezika, nedostaje sustav facijalne gramatike znakovnog jezika, odnosno mimike lica, koja se zajedno s pokretima ruku nekada smatrala dijelovima znakovnog jezika kao neverbalnog sustava komunikacije. Danas se, zahvaljujui lingvisti kim i neurolingvisti kim istra~ivanjima, znade (prema Lane, 1996), da pokreti i polo~aj usana, obrva, glave, smjer pogleda itd. prenose informacije o tome kako je re enica organizirana, odnosno prenose lingvisti ke obavijesti, odnosno obavijesti o gramati kim obilje~jima date znakovno-jezi ne strukture. Dokaz tome je i injenica da se ove lingvisti ke informacije s lica procesiraju u lijevoj hemisferi (Poizner, Klima i Bellugi, 1987), koja je u deanjaka specijalizirana za obradu lingvisti kih informacija openito, dok se informacije s lica vezane uz emocionalnu ekspresiju, dakle informacije koje su dio neverbalnog sustava komuniciranja, obrauju u desnoj hemisferi (Corina, 1989). Bivajui izlo~enim mjeaavini dvaju nepotpunih jezika, gluho dijete ne mo~e usvojiti u potpunosti i kvalitetno niti jezik ujue zajednice, niti izvorni znakovni jezik. Na ovaj na in dijete ne mo~e stei to ne spoznaje i stvoriti ispravne generalizacije niti o tome kako funkcioniraju pravila jezika ujue zajednice, niti kako funkcioniraju pravila znakovnog jezika. Nemogunost uo avanja ovih pravila, danas se smatra zna ajnim uzrokom zaostajanja u jezi nim znanjima gluhih za ujuim osobama. Nekonzistentnost u rezultatima istra~ivanja kojima su se usporeivala razli ita postignua gluhe djece iz oralnih i totalnih programa edukacije, velikim su dijelom upravo rezultat injenice da se uloga znakovnog jezika u programima totalne komunikacije u praksi naj eae svodila na simultanu znakovno-oralnu komunikaciju. Jednako tako, konzistentnost rezultata istra~ivanja o superiornijim postignuima gluhe djece gluhih roditelja u odnosu na gluhu djecu ujuih roditelja, argument je u prilog tezi o potrebi odvojenog usvajanja izvornog znakovnog jezika te u enja vokalnog jezika ujue zajednice u gluhe djece. Znakovni jezik kao samosvojan jezi ni sustav jest, dakle, jezik s vlastitim gramati kim pravilima, druga ijim od onih u jeziku ujue zajednice. Njime se komunicira bez istovremenog glasovnog govora. Najizrazitiji primjer, i kao sustav najizgraenjiji, znakovni je jezik prelingvalno gluhih osoba, kod kojih je gluhoa nasljedna i prisutna je u nekoliko generacija. U razvijenim zemljama svijeta, znakovni jezik gluhih danas u~iva status priznatog jezika manjine, ravnopravnog bilo kojem vokalnom jeziku. O nacionalnom znakovnom jeziku zajednice gluhih u SAD-u, ameri kom znakovnom jeziku (American Sign Language  ASL), s obzirom na broj ljudi koji njime govori u toj zemlji, govori se kao o petom po redu jeziku manjina, iza apanjolskog, talijanskog, njema kog i francuskog (Lane, 1996). Znakovni jezik gluhih prepoznat je i priznat kao jezi ni sustav, sa svim lingvisti kim obilje~jima. Lingvistika znakovnog jezika nova je lingvisti ka disciplina koja se prou ava i pou ava na katedrama brojnih sveu iliata u svijetu, a priznavanje ravnopravnog statusa znakovnog jezika ima svoje posljedice i na politiku odgoja i obrazovanja gluhe djece odnosno osoba. STATUS ZNAKOVNOG JEZIKA Pojava polemika o ulozi i zna aju manualnih oblika komunikacije u ~ivotu gluhih vezana je uz pojavu organiziranog akolstva za gluhu djecu. Te su polemike bile potaknute pitanjima vezanim uz teakoe u svladavanju akolskih programa, a koje proizlaze iz teakoa komunikacije prelingvalno gluhe djece - na koji na in nau iti gluhu djecu glasovnom govoru i jeziku ujue zajednice, na koji ih na in opismeniti i omoguiti im usvajanje akolskih znanja? Na koji na in poticati cjelokupni razvoj gluhog djeteta? Gdje je u svemu tome mjesto manualnih oblika komunikacije i kakvom su oni odnosu prema postavljenim ciljevima odgoja i obrazovanja gluhe djece? Javne rasprave o problemu manualne/oralne komunikacije gluhih, praene esto ~estokim sukobljavanjem suprotnih stajaliata, prisutne su, dakle, ve od samih po etaka organiziranog javnog akolovanja gluhih, u drugoj polovici 18. stoljea, a u nekim sredinama prisutne su sve do danaanjih dana. Stavovi prema manualnim oblicima komunikacije, rezultirali su razli itim pristupima u edukaciji gluhe djece. Povijesno gledajui, mo~emo govoriti o etirima pristupima u edukaciji gluhe djece: manualno, oralnom, totalnom te bilingvalnom-bikulturalnom pristupu. Manualni pristup svoje ishodiate ima u prvoj javnoj akoli za gluhu djecu u svijetu, koju je 1770. godine osnovao sveenik Charles Michel de l Epee u Parizu (Sachs, 1991; Lane 1996; Kyle i Woll, 1985). Rje nik znakova, koje je nau io od svojih gluhih u enika, proairuje osmialjavanjem novih, te unosi elemente gramatike francuskog jezika (uvoenjem posebnih znakova za morfoloake nastavke, lanove, pomone glagole itd.), stvarajui komunikacijski sustav kojeg je nazvao  metodi kim znakovima . Taj sustav bismo danas slobodno mogli nazvati znakovnim francuskim jezikom.  Francuska metoda , a time i manualni (znakovni) francuski, prenosi se iz akole u Parizu, za de l Epeeova ~ivota, i kasnije, za ~ivota njegova sljednika Sicarda, u novoosnovane akole u raznim europskim gradovima, u kojima se s vremenom prilagoavaju nacionalnom jeziku ujue veine. U Ameriku je, zajedno s Laurentom Clercom iz pariake akole, 1817. godine prenosi u prvu akolu za gluhe u Americi, u Hartfordu, Connecticut, Thomas Hopkins Gallaudet. Manualni francuski jezik prilagoavaju engleskom jeziku te pou avaju u itelje gluhe djece ovom sustavu komunikacije. Pou avanje gluhe djece u akolama s manualnim pristupom odvija se, dakle, isklju ivo na manualno kodiranim nacionalnim (vokalnim) jezicima. Naime, u to se vrijeme smatralo da izvorni znakovni jezik gluhih primitivan, da nema gramatiku, te da je taj sustav komunikacije openito inferiorniji u odnosu na glasovno-govornu komunikaciju, te je, stoga, neophodno elemente gramatike nacionalnog jezika unijeti u sustav znakovno-jezi ne komunikacije. Smatralo se da e se vizualizacijom jezika ujue veine gluhoj djeci olakaati u enje tog jezika. To je bio sustav komunikacije koji se koristio u akolama. Izvorni znakovni jezik opstojao je i dalje u zajednicama gluhih onog vremena. Danaanja sli nost zna enja znakova u razli itim nacionalnim znakovnim jezicima, objaanjava se upravo zajedni kim izvorom s kojeg su potekle prve akole za gluhu djecu u okviru manualnog pristupa u edukaciji. Razlike, odnosno razli iti  dijalekti , naro ito u zemljama u kojima nije joa izvraena standardizacija znakovnih jezika, objaanjava se slabijom mobilnoau gluhih stanovnika razli itih regija u dr~avama. Ve od samih po etaka akolovanja gluhih, prisutan je meutim i druga iji stav prema manualnoj komunikaciji, prema kojemu je upotreba manualnih oblika komunikacije apsolutno atetna za usvajanje jezika, razvoj govora i mialjenja u gluhe djece te se, stoga, njihovo pou avanje treba odvijati isklju ivo kroz izgradnju, odnosno koriatenjem, vjeatina glasovno-govorne komunikacije. Ovakav stav rezultirao je pojavom tzv. oralnog pristupa u edukaciji, ijim se tvorcem smatra Samuel Heinicke, utemeljitelj prve akole za gluhu djecu u Njema koj, osnovanoj 1778. godine u Leipzigu. Donoaenjem zaklju aka na Meunarodnom kongresu u itelja gluhe djece u Milanu 1880. godine, svim se akolama u Europi preporu a oralni pristup, a manualni se oblici komunikacije istiskuju iz akola. U desetljeima koja slijede znakovni jezik gluhih nosi pe at primitivnog, suviae slikovitog, dizgramati nog sredstva komunikacije, bez mogunosti izra~avanja apstraktnih pojmova i ideja, koji je time atetan za razvoj govora, a time i mialjenja gluhe djece odnosno osoba. Smatralo se da znakovni jezik gluhih ne posjeduje gramatiku, pa prema tome i nije jezik. I samim gluhim osobama akolovanjem u akolama s oralnim pristupom biva usaenom u svijest ideja o znakovnom jeziku kao manjevrijednom jeziku, koji ih obilje~ava kao oateene, manjevrijedne osobe. Kao pokuaaj pomirenja dvaju suprotnih pristupa u edukaciji i komunikaciji gluhih osoba, javlja se krajem aezdesetih godina ideja totalne komunikacije (donosi je 1967. godine gluhi u itelj iz Indiane, SAD, Roy Holcomb), koja poti e koriatenje svih raspolo~ivih oblika komuniciranja s gluhima, koji u datoj situaciji omoguavaju u inkovitu razmjenu informacija. Ova, u po etku filozofija, a kasnije i pristup u edukaciji gluhe djece, obuhvaa i glasovno-govornu komunikaciju, uz itanje govora s lica i usana i koriatenje ostataka sluha, i manualne oblike komunikacije, i itanje i pisanje. U praksi, manualni se oblici komunikacije u okviru ovog pristupa, naj eae svode na simultanu znakovno-oralnu komunikaciju, odnosno na koriatenje manualno kodiranih vokalnih jezika, a rjee na upotrebu izvornog znakovnog jezika gluhih. Mo~e se rei zapravo da je filozofija totalne komunikacije zna ajno doprinjela u vraivanju simultane znakovno-oralne komunikacije u akolama za gluhu djecu. Od aezdestih godina naaeg stoljea naovamo, ponovno se, dakle, obnavlja interes za znakovni jezik. Provode se brojna lingvisti ka istra~ivanja kojima se opisuje struktura znakovnog jezika, psiholingvisti ka istra~ivanja, kojima se doalo do va~nih spoznaja o usvajanju znakovnog jezika kao prvog jezika u male gluhe djece, kao i istra~ivanja kojima se ~eljela utvrditi povezanost izmeu rane manualne komunikacije i razvoja osobnosti gluhog djeteta  njegovih komunikacijskih vjeatina, njegovog spoznajnog, emocionalnog, socijalnog razvoja te akolskih postignua. Rezultati tih triju skupina istra~ivanja zna ajno su doprinjela priznavanju ravnopravnog statusa znakovnom jeziku gluhih u svijetu. Lingvisti ki status znakovnog jezika Lingvisti kim su istra~ivanjima argumentirana lingvisti ka obilje~ja ameri kog, britanskog, avedskog, talijanskog i drugih nacionalnih znakovnih jezika. Istra~eni su, opisani i publicirani njihovi rje nici (Stokoe, 1965; Volterra, 1987; Bernae i Wilson, 1998). Oni se i dalje permanentno obogauju novim znakovima, usporedno s razvojem intelektualnih potreba zajednice gluhih. Istra~uje se i opisuje fonologija, morfologija, sintaksa i pragmatika nacionalnih znakovnih jezika (Siple, 1978; Valli i Lucas, 1992; Kyle i Woll, 1985; Wilbur, 1987). Lingvisti ka su istra~ivanja doprinjela prepoznavanju znakovnog jezika kao prirodnog jezika prelingvalno gluhih osoba, kao jezi nog sustava sa svojim pravilima a time i pobijanju dugogodianjeg mita o njegovoj primitivnosti, prenaglaaenoj slikovitosti, konkretnosti i dizgramati nosti. Iako je efikasnost znakovno-jezi ne komunikacije meu gluhima, de facto, dovoljan argument lingvisti kog statusa znakovnog jezika, ipak je u nekim sredinama (i u nas) joa uvijek velik broj onih koji mu odri u takav status, stoga nije na odmet argumentirati i takav njegov status u kontekstu lingvisti kih univerzalija. Znakovni jezik posjeduje sva bitna obilje~ja jezika ljudske zajednice, kako ih je odredila lingvistika. Lingvisti ke se univerzalije (Hockett i Altman, 1968) razmatraju u literaturi u kontekstu standardiziranih znakovnih jezika kao ato je ASL (Marschark, 1993; Valli i Lucas, 1992), ato, dakako, ne zna i da one ne va~e za nacionalne znakovne jezike koje koriste gluhi u manje razvijenim zemljama, a koji do sada joa nisu opisani odnosno standardizirani, kao ato je hrvatski znakovni jezik u nas: Arbitrarnost. Lingvisti ki simboli i u vokalnom jeziku ujuih i u znakovnom jeziku dogovoreni su. Iako neki znakovi u znakovnom jeziku podsjeaju na konkretne (zorne) objekte ili pojave koje simboliziraju, oni su u zajednici gluhih prihvaeni kao takvi, odnosno dogovoreni. S druge strane, izmeu mnogih znakova i objekata koje oni simboliziraju nema nikakve o ite sli nosti, a to se naro ito odnosi na apstraktne pojmove. Upravo arbitrarnost lingvisti kih simbola omoguava komuniciranje apstraktnih ideja u ljudskoj zajednici. Dvojnost obrazaca. Ova se lingvisti ka univerzalija odnosi se na injenicu da lingvisti ke strukture  rije i odnosno znakovi sadr~e dvije razine. Prvu razinu ini struktura kao takva sa svojim zna enjem, a drugu razinu ine najmanji elementi koji izgrauju rije  odnosno znak, iji je broj u svakom jeziku ograni en. Jednako kao ato se u vokalnom jeziku svaka rije  mo~e raa laniti na najmanje razlikovne jedinice  foneme, tako se i svaki znak u znakovnom jeziku mo~e raa laniti na lingvisti ke elemente ni~e razine ( chereme ), te se bilo koja dva znaka u znakovnom jeziku, razlikuju po najmanje jednom razlikovnom obilje~ju. Pojam cherema, kao analognog pojmu fonema u glasovnom govoru, uveo je ameri ki lingvist Wiliam Stokoe, koji je 1965. godine objavio Rje nik ASL-a na lingvisti kim principima, u kojem je svaki znak prikazao kao strukturu sastavljenu od najmanjih razlikovnih jedinica odnosno cherema. Prema toj analogiji, fonologiji kao sustavu najmanjih razlikovnih jedinica u glasovnom govoru odgovara sustav kojeg je nazvao cherologijom. Stokoe je opisao 3 osnovne skupine cherema: oblik aake, pokret i mjesto artikulacije. Opisao je ukupno 55 cherema  18 oblika aake, 12 mjesta artikulacije te 25 vrsta pokreta. Kasnije je Stokoeovom sustavu od 3 skupine cherema pridodana i etvrta  orijentacija dlana. Drugi su istra~iva i fonologije ASL-a analizama doali do druga ijih sustava cherema od onog prvog kako ga je opisao Stokoe (Valli i Lucas, 1992). Sustavi cherema u razli itim znakovnim jezicima takoer se meusobno razlikuju (Kyle i Woll, 1985). Prvi opis fonologije hrvatskog znakovnog jezika dao je Zimmermannn (1986), koji je analizom utvrdio 27 oblika aake, meutim nije sustavno razradio preostale skupine cherema. Milkovi je utvrdila ukupno 35 oblika aake u hrvatskom znakovnom jeziku (Juriaa, u tisku), no detaljna analiza fonologije hrvatskog znakovnog jezika tek predstoji. Iz ovog obilje~ja  dvojnosti obrazaca, proizlazi i sljedee obilje~je jezika ljudske zajednice, a to je otvorenost, produktivnost i razvoj. Zbog dvojnosti obrazaca, ljudski su jezici kreativni odnosno produktivni sustavi komunikacije. To zna i da razli itim kombinacijama obiju navedenih lingvisti kih razina mo~emo razgovarati o sadr~ajima o kojima nikada ranije nismo razgovarali. Broj moguih kombinacija u smislu stvaranja novih rije i odnosno znakova, kao i broj moguih kombinacija rije i, prakti ki je neograni en i otvoren komuniciranju novih spoznaja. Otvorenost ili produktivnost jezika omoguava da se jezik u funkciji vremena mijenja odnosno razvija, u skladu s potrebama ljudske zajednice. Razmjeatenost. Ovo obilje~je jezika, ponovo zajedni ko i znakovnom jeziku i vokalnom jeziku, omoguava da se lingvisti ke poruke mogu se odnositi na objekte i dogaaje koji nisu neposredno prisutni u komunikacijskoj situaciji. Zaobila~enje istine. Osim ato oba jezika omoguavaju razmjenu informacija o objektima koji nisu neposredno prisutni, omoguavaju i razmjenu informacija o objektima koji u stvarnosti uope ne postoje, informacija koje su la~ne, pogreane, besmislene, izmialjene, koje su plod maate. Refleksivnost. Ljudske jezike karakterizira i injenica da su oni sami predmet promatranja, prou avanja odnosno komunikacije. Sustav spoznaja o jeziku samom, o njegovoj strukturi i funkciji su tzv. metajezi na znanja pojedinca, a znanstvena disciplina koja se bavi strukturom i funkcijom jezika jest lingvistika. Lingvistika znakovnog jezika nova je lingvisti ka disciplina. U enje i prijenos tradicijom. Jezik ljudska bia usvajaju interakcijom sa socijalnom okolinom, prenosi s generacije na generaciju. Ljudsko bie koje ima usvojen prvi jezik, ima orue za usvajanje drugih novih jezika. ovjek mo~e nau iti viae od jednog jezika. Znakovni jezik usvaja se takoer kao prvi jezik u gluhe djece gluhih roditelja. Tradicijom se odr~ao u zajednicama gluhih. I gluha djeca ujuih roditelja uz adekvatne rane interventne programe mogu usvojiti znakovni jezik kao prvi jezik do razine primjerene svojoj mentalnoj i kronoloakoj dobi. injenica da u znakovnom jeziku nema morfoloakih nastavaka u imeni koj i glagolskoj morfologiji, da nema pomonih glagola i sli no, smatrala se dokazom njegove dizgramati nosti i primitivnosti i glavnim argumentima onih koji su mu odricali status jezika. Razli itost strukture znakovnog jezika danas se viae ne poima kao njegova dizgramati nost i primitivnost, ve se u njegovim specifi nostima prepoznaje prilagoenost govornog signala vizuospacijalnom modalitetu komunikacije (Valli i Lucas, 1992; Sachs, 1991; Lane i sur, 1996), koja omoguava jednaku brzinu prijenosa informacija u znakovnom jeziku kao i u vokalnom jeziku, iako su pokreti ruku sporiji od pokreta jezika. Glavna zna ajka vizuospacijalnog modaliteta je njegov veliki kapacitet obrade istovremeno (simultano) prezentiranih informacija, za razliku od auditivnog modaliteta, koji ima daleko vei kapacitet za obradu sukcesivno prezentiranih informacija. Auditivni modalitet je temporalni modalitet, akusti ke informacije dolaze u vremenskoj sukcesiji jedna za drugom, i zato se razli ita zna enja poruka ostvaruju morfoloakim nastavcima, sufiksima, prefiksima, redoslijedom rije i u re enici. Sukcesivnost u emisiji govoreni jezik mora kompenzirati veom relativnom brzinom artikulacije. Relativnu sporost pokreta ruku (za ekspresiju izoliranih rije i u znakovnom jeziku potrebno je dvostruko du~e vrijeme nego u glasovnom govoru), znakovni jezik kao vizuo-spacijalan jezik kompenzira istovremenim (simultanim) emitiranjem lingvisti kih informacija s viae izvora. Kako je neprimjerena komunikacija u vizuospacijalnom modalitetu u kojoj se ne koristi njegov kapacitet za simultanu obradu, ve su govorni signali prezentirani isklju ivo sukcesivno, najbolje se vidi na primjeru komunikacije kada bi se odvijala isklju ivo putem ru nih abeceda. Motori ka realizacija suviae je spora, dolazi do preplavljivanja kratkotrajnog pamenja i ne mo~emo brzo, lako i efikasno razumjeti smisao poruke. Izvorni znakovni jezik gluhih koristi upravo veliki kapacitet vizualnog modaliteta za obradu simultano prezentiranih podataka, pa gluha osoba istovremeno prima jezi ne informacije s ruku i gornjeg dijela tijela te s lica. Posebno, signali o iju, obrva, obrva, ela, pokreti i oblik usana te pokreti glave, kako su pokazala istra~ivanja ASL-a, koji ine sustav tzv. facijalne gramatike, pru~aju informacije o tome kako je re enica organizirana. Nemanualni znakovi s lica bitni su kod pitanja, naredbi (imperativa), razlikovanje negacijskih i deklarativnih re enica itd. Npr. upitne re enice (tko, ato, gdje) signaliziraju se spuatanjem odnosno mratenjem obrva, a pitanja na koje se odgovara s  da ili  ne , dizanjem obrva. Negacijski oblik re enice ostvaruje se, uz pokazivanje znaka, treanjom glave i mratenjem obrva. Smjer pogleda mo~e takoer signalizirati gramati ke kategorije, npr. dizanje prema gore govorei o stablu signalizira pridjev visok. Ili npr. replike 2 govornika iji se razgovor iskazuje u formi direktnog govora. ija se replika od dvaju sugovornika iznosi, signalizira se pogledom usmjerenom u pravcu lokacije ispred sebe na koju smo smjestili prethodno svakog od njih dvojice. U glasovnom govoru to posti~emo eventualno mijenjanjem boje glasa. Znakovni jezik koristi upravo taj veliki kapacitet vizuospacijalnog modaliteta, da bi brzina komunikacije bila optimalna u odnosu na motori ku brzinu ruku i kapacitet kratkotrajnog pamenja. Istovremenom emisijom /percepcijom podataka s razli itih izvora, skrauje se, dakle, vrijeme emisije odnosno primanja poruke, pa unato  tome ato su pokreti ruku dva puta sporiji od pokreta govornih organa, nema razlike u brzini prijenosa lingvisti kih informacija na razini re enice i diskursa.. Budui da komunikacija znakovnim jezikom, s jedne strane, uklju uje vizuo-spacijalno procesiranje koje se ina e odvija u desnoj hemisferi, a s druge strane, znakovni jezik jest jezik, ija se obrada odvija u lijevoj hemisferi, postavlja se pitanje kakva je cerebralna lateralizacija znakovnog jezika? Istra~ivanja na gluhim osobama koje fluentno koriste ASL, a koje su pretrpjele mo~dani udar i stekle lezije lijeve odnosno desne hemisfere daju odgovor na ova pitanja (Poizner, Klima i Bellugi, 1987).Gluhe osobe s lezijama desne hemisfere imaju teakoa u vizuospacijalnom nelingvisti kom procesiranju, npr. u crtanju, meutim, njihova znakovno-jezi na recepcija i ekspresija, dakle vizuospacijalno-lingvisti ko procesiranje je potpuno netaknuto. Gluhe osobe s lezijama lijeve hemisfere imale su vrlo sli nih poteakoa u znakovno-jezi noj ekspresiji, kakve imaju ujue osobe s motornom afazijom. Znakovni jezik bio im je negramati an, prete~no se sastojao od izoliranih rije i, nedostajala je infleksija  morfoloake promjene rije i kojima se ozna ava broj objekata, glagolska vremena, nedostajale su zamjenice. Rezultati ovih istra~ivanja pokazali su da lijeva hemisfera nije specijalizirana samo za obradu vokalnog jezika odnosno glasovnog govora, ve za jezi nu obradu openito, bez obzira je li modalitet komunikacije audio-temporalan ili vizuo-spacijaln. Ista podru ja mozga koja slu~e produkciji i razumijevanju glasovnog govora, slu~e i produkciji i razumijevanju znakovnog jezika. Usvajanje znakovnog jezika Psiholingvisti kim se istra~ivanjima na podru ju usvajanja znakovnog jezika u gluhe djece gluhih roditelja, doalo do spoznaja da je proces usvajanja znakovnog jezika usporediv i vrlo sli an usvajanju jezika djece bez oateenja sluha. Gluhe bebe prolaze u usvajanju znakovnog jezika iste faze, istim redosljedom, u isto vrijeme i s istim tipi nim greakama, kao i ujua djeca koja usvajaju vokalni jezik. I male gluhe bebe brbljaju na svom znakovnom jeziku, koristei ograni en broj oblika aake, koji kasnije postaju sastavnice prvih rije i u znakovnom jeziku (Battison, 1974; Petito i Marenette, 1991). Usporedba istra~ivanja brbljanja u razli itim znakovnim jezicima pokazuju da su prvi oblici aake koji se javljaju kod malih gluhih beba, aake G, O, B, C, S, 5. Neka istra~ivanja pokazuju da se prva rije  u znakovnom jeziku pojavljuje 2-3 mjeseca ranije nego u vokalnom jeziku, dakle u dobi od 9 i ili 10 mjeseci (Mc Intire, 1977; Orlanski i Bonvillian, 1985; Meier i Newport, 1990). U fazi jedno lanih iskaza gluha djeca koriste takoer izolirane znakove odn. rije i  imenice ili glagole kao i ujua djeca, npr. mama, jesti, mlijeko i sli no. I u po ecima usvajanja znakovnog jezika male gluhe bebe rade sli ne greake u artikulaciji znakova, kao i ujua djeca u glasovnom govoru  supstitucije, omisije, distorzije cherema (prema Lane i sur, 1996).. Istra~ivanja tk. pokazuju br~e bogaenje rje nika u usvajanju znakovnog jezika (ali samo do faze dvo lanih iskaza), kako u gluhe, tako i ujue djece gluhih roditelja (prema Marshark, 1993). Ove se prednosti objaanjavaju, s jedne strane, injenicom da je maloj gluhoj bebi i govor roditelja i njegov vlastiti govor u potpunosti perceptivno dostupan, a s druge strane, injenicom da motorika muskulature ruke ranije sazrijeva od muskulature govornih organa. I u usvajanju znakovnog jezika male gluhe bebe otprilike u isto vrijeme po inju koristiti dvo lane iskaze, koji se sastoje od temeljnog rje nika gramati ki neobilje~enih rije i, kao i ujua djeca (Petito i Marenette, 1991). Zna enja koja se iskazuju tim dvo lanim iskazima tk. su sli na po vrsti i redosljedu javljanja kao i kod ujue djece: konstatacije o prisutnosti/postojanju i lokaciji, ozna avanje radnji, ozna avanje svojstava, ozna avanje na ina. Takoer istim redoslijedom usvajaju oznake za prostorne odnose: 1) na 2) iza 3) izmeu. I u znakovnom jeziku mala gluha djeca ine pogreake tipa pretjerane generalizacije gramati kih pravila, kao i ujua djeca . Gluha djeca (naj eae ujuih roditelja) koja po inju u iti znakovni jezik nakon kriti nog perioda za usvajanje jezika (do kraja 5. godine ~ivota), imaju prosje no loaija jezi na znanja u znakovnom jeziku od izvornih govornika i onih koji su rano po eli u iti znakovni jezik, pa ak i od one nagluhe ili kasnije ogluajele djece koja su ga u ila kao II jezik, sa standardno usvojenim vokalnim jezikom kao prvim jezikom (prema Lane i sur, 1996). Pokazalo se da toj djeci treba viae vremena da identificiraju znak, prave viae pogreaaka u ponavljanju re enica, te~e prepoznaju i koriste gramati ke oblike. Rezultati ovih istra~ivanja zna ajni su zbog dviju injenica koje egzaktno impliciraju: 1) gluhe bebe kojima se pru~a mogunost usvajanja znakovnog jezika kao prvog jezika, razvijaju komunikacijske vjeatine primjerene svojoj mentalnoj i kronoloakoj dobi, po fazama i postignuima vrlo sli nim ujuoj djeci, za razliku od gluhe djece kojima je vokalni jezik prvi jezik kojeg usvajaju, a u kojem zna ajno zaostaju u svim fazama govorno-jezi nog razvoja. 2) ljudski mozak programiran je za usvajanje jezika, bez obzira na modalitet u kojem se on ostvaruje. Svako dijete, ujue i gluho posjeduje kapacitet za potpuno usvajanje prirodnog jezika i to mu treba ato ranije omoguiti. Gluha djeca koja su prisiljena sama stvarati svoj znakovni jezik, prolaze ispo etka itav razvojni put nativizacije koju je kroz povijest proaao njihov nacionalni znakovni jezik, kao i bilo koji drugi nacionalni jezik u ljudskoj zajednici. Razlike u postignuima gluhe djece gluhih i ujuih roditelja Kako bi se znanstveno argumentirao stav da rana manualna komunikacija ne ateti razvoju gluhog djeteta, naro ito njegovom govorno-jezi nom razvoju, proveden je niz istra~ivanja usporedbom gluhe djece gluhih (GDGR) i gluhe djece ujuih roditelja (GD R), te usporedbom gluhe djece iz akola s oralnim i totalnim pristupom u edukaciji. Dok su rezultati ovih drugih istra~ivanja, koja usporeuju dva razli ita pristupa u edukaciji u izvjesnoj mjeri nekonzistentni, rezultati istra~ivanja postignua gluhe djece gluhih i gluhe djece ujuih roditelja su jednozna ni. U apsolutnom smislu, razmatrajui komunikacijske vjeatine bez obzira na sustav odnosno modalitet, GDGR, kao ato smo vidjeli, razvijaju komunikacijske vjeatine u znakovnom jeziku primjerene svojoj kronoloakoj i mentalnoj dobi, usporedive s onima u djece bez oateenja sluha koja usvajaju svoj materinski jezik. U apsolutnom smislu, komunikacijske vjeatine GD R, koja koriste samo oralni jezik, daleko su ispod standarda komunikacijskih vjeatina njihovih ujuih vranjaka. Ova djeca nemaju niti jedan jezik usvojen do standardne razine. `to se ti e usvajanja jezika ujue zajednice te vjeatina itanja i pisanja, te usvajanja akolskih znanja, koji su povezani s poznavanjem jezika, GDGR posti~u zna ajno bolje rezultate od GD R (Vernon i Koh, 1970; Vernon, Westminster i Koh, 1971). Meutim, i jedni i drugi kako u jezi nim, tako i u akolskim znanjima, zna ajno zaostaju za ujuim vranjacima, ali je to zaostajanje u GD R vee. Npr. u jezi nim znanjima mjerenim Stanford achievment testom, na uzrastu od 12 godina GDGR pokazuju 75% postignua ujuih vranjaka, dok GD R pokazuju neato manje od 50% postignua ujuih vranjaka. Ovaj trend prisutan je i u dobi od 20 godina (Allen, prema Marschark, 1993). U razumljivosti govora i o itavanju naj eae nisu utvrene razlike izmeu GDGR i GD R. Naro ito nije opravdana pretpostavka da rana komunikacija na znakovnom jeziku ateti o itavanju, jer su jezi na znanja, u kojima su GDGR superiornija, jedna od najva~nijih determinanti uspjeanosti o itavanja. Gluha djeca gluhih roditelja imaju bolju sliku o sebi, bolje samopoatovanje (Meadow, prema Garrison i Tesch, 1978), manje su impulzivna, emocionalno su zrelija (Harris, 1978), samostalnija su, rjee imaju poremeaje u ponaaanju, bolje su socijalno prilagoena (Schlesinger i Meadow, 1972; Meadow, 1968). Na temelju svega re enog mo~e se zaklju iti da je kvalitetna, efikasna rana komunikacija, bez obzira na jezik na kojem se odvija, zajedno s prihvaanjem vlastitog djeteta i njegovog oateenja, nu~an preduvjet uspjeanog cjelokupnog razvoja osobnosti djeteta. U tom smislu istra~ivanja povezanosti rane znakovno-jezi ne komunikacije pokazuju da usvajanje znakovnog jezika kao prvog jezika u gluhe djece, ne samo da ne ateti razvoju osobnosti gluhog djetea, ve upravo suprotno, omoguava njegov normalan razvoj. Socioloaki aspekt gluhoe  zajednica gluhih kao jezi na/kulturalna manjina Sa sve veim brojem gluhih intelektualaca u razvijenim zemljama svijeta, koji artikuliraju stavove i stremljenja svoje zajednice dolazi do ja anja samosvijesti u zajednicama gluhih u svijetu. Njihova je pojava omoguena sna~nim zasadama civilnog druatva, kao i aktivnostima pokreta za ljudska prava, od kojih je jedno i pravo na takvo obrazovanje koje je po pristupa nosti i potencijalnim dosezima koje ono pru~a, jednako pravu na obrazovanje koje u~ivaju pripadnici veinske zajednice osoba bez oateenja sluha. Jedno od glavnih nastojanja zajednica Gluhih u svijetu danas, jest nastojanje da se medicinski, patoloaki model gluhoe ili model deficita zamijeni socioloakim (kulturoloakim) modelom gluhoe. Pripadnici zajednica gluhih ne ~ele viae da ih ujua veina smatra oateenim, neuspjeanim osobama, invalidima, ve pripadnicima jezi ne odnosno kulturalne manjine  pripadnicima manjinske zajednice sa svojim jezikom, kulturnim stvaralaatvom i institucijama, vrijednostima, obi ajima, povijeau, udrugama. Kako bi to naglasili, pridjev  gluh piau velikim po etnim slovom ( Deaf ), jednako kao ato se velikim slovom piau i imena pripadnika drugih nacija odnosno nacionalnosti. Razmatrajui status zajednice gluhih u Americi kao jezi ne ili kulturalne manjine, Lane (1996), jedan od najistaknutijih boraca za prava gluhih u svijetu, navodi da sve manjine dijele viae zajedni kih obilje~ja. Jedno od njih je injenica da pripadnici iste maninske zajednice dijele zajedni ka fizi ke obilje~ja (npr. boja ko~e). U slu aju gluhih ovo se fizi ko obilje~je odnosi na injenicu da se u komunikaciji i spoznavanju svijeta one dominantno oslanjaju na vid. Nadalje, pripadnici iste manjinske skupine komuniciraju zajedni kim jezikom. Zajednica gluhih ima svoj vlastiti jezik  znakovni jezik. Znakovni je jezik simbol druatvenog identiteta gluhih, simbol pripadnosti zajednici gluhih, sredstvo ostvarivanja druatvenih interakcija i o uvanja vrijednosti i obi aja u toj zajednici. Jedna od vrijednosti koje se poatuju u zajednici gluhih jest  biti gluh . Pripadnici zajednica gluhih sebe do~ivljavaju kulturalno gluhima, a ne oateenim osobama. Ponosni su na pripadnost svojoj zajednici, na svoj jezik, kulturu, obi aje ( Deaf pride ). Roenje gluhog djeteta u zajednici gluhih jest radostan dogaaj, a ne aok. Privr~enost zajednici takoer je visoko rangirana vrijednost u zajednici gluhih, a dolazi do izra~aja kroz sudjelovanje gluhih u aktivnostima niza lokalnih, nacionalnih i internacionalnih udruga gluhih, putem kojih nastoje zadovoljiti razli ite svoje potrebe. U manjinskim zajednicama postoji tendencija sklapanja brakova s pripadnicima iste manjine, koja je takoer izraz privr~enosti zajednici. Devedeset posto pripadnika zajednice gluhih u SAD - u sklapa brak s gluhom, odnosno sluanooateenom osobom. Kao zajedni ko obilje~je svih manjiskih zajednica Lane iznosi i tvrdnju da su pripadnici tih zajednica u neravnopravnom polo~aju, odnosno nemaju jednake mogunosti za postizanje druatvenog-ekonomskog statusa (obrazovanje, zapoaljavanje, zarada, napredovanje u poslu) kao i pripadnici veinske zajednice. Zbog niske razine jezi nih znanja, neprimjerenih odgojno-obrazovnih i rehabilitacijskih programa, zbog nepristupa nosti visokog obrazovanja i uskog izbora zanimanja, gluhe osobe nerijetko, naro ito u slabije razvijenim zemljama, posti~u znatno ni~u razinu obrazovanja od svog stvarnog potencijala. Zajednice se gluhih u razvijenim zemljama svijeta afirmiraju, osim kroz djelovanje brojnih udruga, kroz bogato kulturno (scensko, likovno, literarno) stvaralaatvo, historiografiju, medije i izdavaatvo. Posljedice na podru ju politike odgoja i obrazovanja: bilingvalni-bikulturalni pristup Prepoznavanje i priznavanje lingvisti kog statusa znakovnog jezika, emu su doprinjela lingvisti ka i psiholingvisti ka istra~ivanja, kao i zapa~anja o prednosti gluhe djece gluhih roditelja u pogledu jezi nih znanja pred gluhom djecom ujuih roditelja, omoguili su javljanje ideje o primjeni teorijskih i prakti nih spoznaja s podru ja bilingvizma odnosno dvojezi nog razvoja ujuih osoba na podru je edukacije gluhe djece. U takvom ozra ju, praenom razvojem ideje o vrijednostima i potencijalu multikulturalizma u suvremenim druatvima kao i razvojem samosvijesti i samopoatovanja u zajednicama gluhih u svijetu, posljednjih dvadesetak godina javlja se i do izra~aja sve viae dolazi najnoviji pristup u edukaciji gluhe djece, bilingvalni-bikulturalni pristup (Pickersgill 1990, 1991, 1991, 1997; Baker, 1997, Gifford, 1997; Neil Mahshie; Lane i sur, 1996; Ahlgren i Hyltenstam, 1994). U okviru ovog pristupa znakovni se jezik smatra monim oruem kvalitetnog razvoja cjelokupne osobnosti gluhog djeteta, njegovim prirodnim jezikom, dijelom identiteta gluhe osobe kao poatovanog pripadnika svoje jezi ne/kulturalne manjine odnosno zajednice, jezikom koji je efikasno sredstvo usvajanja jezika ujue veine, a time i sredstvo postizanja viae razine obrazovanja gluhih osoba, postizanja viaeg druatveno-ekonomskog statusa i uope kvalitete ~ivota gluhih. Teorijski aspekti bilingvalne-bikulturalne edukacije Izmeu tree i etvrte godine ~ivota djeca sa standardnim sluhom imaju usvojenu osnovu materinskog ili prvog jezika, odnosno, ovladala su osnovnim rje nikom i gramati kim sredstvima, koja im omoguavaju uspjeano sporazumijevanje s okolinom. Jezi ni razvoj nakon tog perioda, naro ito u akolskoj dobi, obilje~ava postupno ovladavanje sve slo~enijim jezi nim strukturama. Smatra se da optimalan ili kriti an period za potpuno usvajanje jezika zavraava s pubertetom, pri emu neki autori za potpuno usvajanje prvog jezika posebno isti u va~nost perioda do pete godine ~ivota. U kontekstu dvojezi nog razvoja u djece, razlikujemo tzv. dvojezi no prvo usvajanje, kada dijete do otprilike kraja tree godine ~ivota usvaja istovremeno temelje dvaju jezika, te tzv. drugo usvajanje jezika, kada dijete nakon ato je usvojilo temelje prvog/materinskog jezika (od tree godine ~ivota do puberteta), usvaja drugi jezik. Ako dijete u periodu kriti nom za usvajanje jezika nema mogunosti kvalitetnog usvajanja jezi nog sustava, putem kojega e kroz socijalne interakcije razvijati kognitivne vjeatine slu~enja jezikom, tada e njegova postignua tijekom usvajanja prvog jezika u kasnijoj dobi, kao i u u enju drugog jezika, biti slabija. Ukoliko osoba ima nizak prag jezi nih znanja u oba jezika, nepoznaje dovoljno (do razine uobi ajene za osobu s usvojenim standardom prvog jezika), niti prvi niti drugi jezik, govorimo o pojavi semilingvizma ili polujezi nosti, koji se nu~no negativno odra~ava i na obrazovna postignua. Nasuprot tome, dijete koje je kroz interakcije s okolinom tijekom kriti nog perioda za usvajanje jezika utvrdilo temelje prvog jezika, razvilo je kognitivne sposobnosti koje e mu omoguiti transfer ste enih jezi nih znanja prilikom u enja drugog jezika, pod pretpostavkom da je u dovoljnoj mjeri izlo~eno drugom jeziku i da posjeduje motivaciju za njegovo u enje. Ovim se spoznajama objaanjavaju i razlike u jezi nim znanjima gluhe djece gluhih i ujuih roditelja. Gluha djeca gluhih roditelja uspjeanija su u usvajanju jezika ujue zajednice jer u enje drugog jezika zapo inju na dobro utvrenim temeljima prvog/materinskog (znakovnog) jezika, koji je svojom strukturom prilagoen vizuospacijalnom modalitetu percepcije govora, te je time za gluho dijete najpropusniji sustav komunikacije. Ona posjeduju refereni ni okvir na kojeg se oslanjaju u u enju oralnog jezika. Gluha djeca koja u kriti nom periodu za usvajanje jezika nemaju mogunost kvalitetnih interakcija s okolinom kakve im omoguava znakovni jezik, ve i u znakovnom jeziku i u oralnom jeziku ujue zajednice posti~u nizak prag jezi nih znanja, predodreena su za semilingvizam i sve atetne posljedice koje on ostavlja na cjelokupan djetetov razvoj i njegova akademska postignua. Gluha djeca koja po inju u iti znakovni jezik nakon kriti nog perioda za usvajanje jezika, prosje no slabije vladaju znakovnim jezikom od izvornih govornika i onih gluhih koji su rano po eli u iti znakovni jezik, pa ak i od one nagluhe ili kasnije ogluajele djece koja su ga u ila kao drugi jezik, sa standardno usvojenim vokalnim jezikom kao prvim jezikom. Prakti ni aspekti bilingvalne-bikulturalne edukacije Ovim se spoznajama rukovode i teoreti ari, prakti ari te pripadnici zajednica gluhih u osmialjavanju programa bilingvalne-bikulturalne edukacije gluhe djece. Bilingvalni-bikulturalni pristup u edukaciji gluhe djece posebno je osmialjen i razraen u Skandinavskim zemljama (`vedskoj i Danskoj), a sve viae i u drugim zemljama Europe, Amerike te u Australiji. On podrazumijeva preustroj itavog sustava edukacije gluhih, po evai od primjene ranih interventnih programa u radu s ujuim roditeljima i malim gluhim bebama, do osiguravanja pristupa mladim gluhim osobama sveu iliatima uz podraku tuma a, edukacije i zapoaljavanja gluhih u itelja u vrtiima i akolama za gluhu djecu. Ranim interventnim programima omoguava se ujuim roditeljima u enje nacionalnog znakovnog jezika, savjetodavna pomo glede postupaka s djetetom te uklju ivanje u ~ivot zajednice gluhih, dru~enje s odraslim gluhim osobama i gluhim vranjacima njihove gluhe djece. Odrasle gluhe osobe posebnu ulogu imaju kao modeli govorne i socijalne identifikacije gluhe djece i mlade~i, stoga je njihova uloga odgajatelja u vrtiima i nastavnika u akolama posebno zna ajna, ato podrazumijeva njihovu profesionalnu osposobljenost za obavljanje tih zanimanja. Poseban se naglasak stavlja na razvijanje interesa odnosno motivacije za pisanu rije  odnosno u enje drugog jezika kod djece ( npr. prevoenjem pri a iz slikovnica s pisanim tekstom i sli no na znakovni jezik). U akolskom radu novi se sadr~aji prvo obrauju na znakovnom jeziku, a zatim na jeziku ujue veine, pri emu se cjelovitost jezi nog inputa osigurava koriatenjem pisane rije i. Va~no je takoer da dijete shvati da se radi o dvama odvojenim jezicima, kao pretpostavka transfera s prvog na drugi jezik. Stoga se u komunikaciji i pou avanju ne koristi manualno kodirani jezik ujue veine, ve izvorni znakovni jezik odraslih pripadnika zajednice gluhih. Gluhi u enici stje u i metajezi na znanja o jeziku svoje zajednice i jeziku ujue zajednice; pou ava ih se gramatici njihova jezika jednako kao ato ujui u enici stje u znanja o svom jeziku. Pretpostavka za to jest, dakako, postojanje opisa jezi nih sastavnica nacionalnog znakovnog jezika. Gluhi se u enici upoznaju s osobitostima kulture veinske zajednice u kojoj ~ive, ali i s razli itim osobitostima svoje kulturne zajednice  povijeau, umjetni kim stvaralaatvom, obi ajima, vrijednostima... zajednice gluhih. Rezultati evaluacije ovakvog pristupa u edukaciji gluhe djece pokazuju da danaanje generacije gluhih u enika educirane ovakvim pristupom kona no probijaju toliko puta spominjani plato poznavanja jezika ujue veine, koji se nalazi na razini jezi nih znanja ujuih polaznika 4. razreda osnovne akole, odnosno ujuih desetogodianjaka (Nail Mahshie, ). Kvalitetnija razina obrazovnih postignua, kao posljedica ovakvog pristupa, kao i dostupnost visokoakolske naobrazbe, rezultira injenicom da je u svijetu sve viae gluhih osoba s fakultetskom naobrazbom, meu kojima je sve vei broj i onih s doktoratom znanosti. Gluhima se pru~a mogunost da razviju svoje sposobnosti i usvoje znanja u skladu sa svojim potencijalima. O aktualnosti ove problematike u svijetu govori i injenica da su preporuke za zaatitu i unapreenje nacionalnih znakovnih jezika te za ostvarivanje prava gluhih na obrazovanje na znakovnom jeziku, sadr~ane i u nekoliko zna ajnih akata Ujedinjenih naroda, UNESCO-a i Europskog parlamenta. Zaatita i unapreenje nacionalnih znakovnih jezika te pravo na obrazovanje na znakovnom jeziku Akt UN-a iz 1993, Standardna pravila izjedna avanja mogunosti za osobe s invalidnoau (Standard Rules on the Equalization of Opportunities for Persons wuth Disabilities ), preporu uje da se da gluhoj i gluhoslijepoj djeci, budui da ona posjeduju posebne komunikacijske potrebe, omogui koriatenje znakovnog jezika u akolama, da se roditeljima omogui putem te ajeva u enje znakovnog jezika, te da se omogui u inkvito djelovanje slu~bi tuma a za zadovoljavanje svakodnevnih potreba, aktivnije sudjelovanje u druatvenom ~ivotu i openito bolji pristup informacijama. Preporuka, sadr~ana u zaklju cima s UNESCO-ve Svjetske konferencije o edukaciji djece s posebnim potrebama ( World conference on special needs education: Access & Equality), tzv. Salamanca Statement (1994) preporu a da je potrebno  svim gluhim osobama osigurati pristup edukaciji na njihovim nacionalnim znakovnim jezicima . Rezolucija Europskog parlamenta o znakovnim jezicima gluhih (1988), sadr~i preporuku svim lanicama Europske Unije da rade na zaatiti i unapreenju svog nacionalnog znakovnog jezika. Literatura: Ahlgren, I. & K. Hyltenstam (eds.) (1994): Bilingualism in Deaf Education. Hamburg. Signum Verlag. Battison, R. (1974): Phonological deletion in American Sign Language. Sign Language Studies, 5, 1-19. Bernae, B. i L. Wilson (eds) (1998): The VSDC Dictionary of Auslan English to Auslan. VSDC services for deaf children. Boothroyd, A.(1988): Linguistic factors in speechreading. The Volta Review, 90, 77-89. Boothroyd, A.(1989): Developing and evaluating a tactile speechreading aid. The Volta review, 91, 5, 101-113. Bradari-Jon i, S. (1997): Neke determinante uspjeanosti itanja govora s lica i usana kod prelingvalno gluhe djece. Neobjavljena doktorska disertacija. Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Zagreb. Bradari-Jon i, S. (1997a): Vizualna percepcija govora i gluhoa. Hrvatska revija za rehabilitacijska istra~ivanja, 2, Bradari-Jon i, S. (1998): S. Bradari-Jon i: Latentni prostor o itavanja razli itih lingvisti kih struktura u prelingvalno gluhe djece. Hrvatska revija za rehabilitacijska istra~ivanja, Corina, D.P. (1989): Recognition of affective and noncanonical linguistic facial expressions in hearing and deaf subjects. Brain and cognition, 9, no.2, 227-237. Erber, N.P. (1974): Visual perception of speech by deaf children: Recent developments and continuing needs. Journal of Speech and Hearing Disorders, 39, 2, 178-185. Erber, N.P. (1978): Vibratory perception by deaf children. International Journal of Rehabilitation Research, 1,1, 27-37. Garrison, W.M. i S. Tesch (1978): Self-concept and deafness. A review of research literature. The Volta Review, 80, 7, 457-467. Harris, R.I. (1978): The relationship of impulse control to parent hearing status, manual communication and academic achievemnet in deaf childre. American Annals of the Deaf, 123, 1, 52-68. Jensema, C.J., Kratchmer, M. i Trybus, R.J. (1978): The rated speech intelligibility of hearing-impaired children. Gallaudet College Office of Demographic Studies. Washington, D.C. Juriaa, M. (u tisku): Rje nik hrvatskog znakovnog jezika. Hrvatski savez gluhih i nagluhih, Zagreb. Kyle, J.G. & B.Woll (1985): Sign language: The study of deaf people and their language. Cambridge University Press. Lane, H.; Hoffmeister, R. & B.Bahan (1996): A journey into the Deaf-World. Down Sign Press, San Diego, (CA). Lyxell, B. i J. Ronnberg (1987): Guessing and speechreading. British Journal of Audiology, 21, 13-20. Marchshark, M. (1993): Psychological development of deaf children. Oxford University Press. Marschark, M. (1997): Raising and educating a deaf child. Oxford University Press, New York, Oxford. McIntire, M.L. (1977): The acquisition of ASL hand configurations. Sign Language Studies, 16, 247-266. Meadow, K.P. (1968): Early manual communication in relation to the childs intellectual, social and communicative functioning. American Annals of the Deaf, 113, 29-41. Meier, R.P i E.L. Newport (1990): Out of the hands of babes: On a possible sign advantage in language acquisition. Language, 66, 1-23. Neal Mahshie, Sh. (1995): Educating deaf children bilingually. Pre-College Programs, Gallaudet University, Washington, D.C. Orlansky, M.D. i J.D. Bonvillian (1985): Sign language acquisition: Language development in children of deaf parents and implications for other populations. Merrill-Palmer Quarterly, 31, 127-143. Pettito, L.A. i P.F. Marenette: Babbling in the manual mode: Evidence for the ontogeny of language. Science, 251, 1493-1496. Pickersgill, M. (1990): Bilingualism and the education of deaf children: Part 1 theories, models and factors. Deafness and Development, 1, 1, 10-15. Pickersgill, M. (1991): Bilingualism and the education of deaf children: Part 2 Implications and theoretical considerations. Deafness and Development, 1, 2, 1-3 Pickersgill, M. (1997): Towards a bilingual education for deaf children. Deafness and Education, 21, 3, 10-20.. Plant, G. (1988): Speechreading with tactile supplements. The Volta review, 90, 5, 149-161. Poizner, H., E.S. Klima i U. Bellugi (1987): What the hands reveal about the brain? The MIT Press/Bradford Books. Pribani, Lj. (1991): Usvojenost pade~enog sustava u djece s oateenjem sluha. Defektologija, 28, 1, 11-19. Pribani, Lj. (1994): Usvojenost glagolskih vremena kod gluhih u eenika. Zbornik sa~etaka I kongresa logopeda Hrvatske, Vara~din, str. 8. Pribani, Lj. (1995): Jezi ni razvoj djece oateena sluha (rje nik i gramatika). Logopedija, 1-2, 49-55. Pribani, Lj. (1998): Jezi ni razvoj djece oateena sluha. Neobjavljena doktorska disertacija. Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Zagreb. Rodda, M. i C.Grove (1987): Language, cognition and deafness. LEA Publishers, Hilldale, New Jersey, London. Sachs, O. (1991): Seeing voices: a journey into the world of the deaf. Picador, London. Schlesinger, H.S. i K.P. Meadow (1972): Development of social maturity in deaf children. Exceptional children, 38, 461-467. Siple, P. (ed) (1978): Understanding language through sign language research. Academic press, New York, San Francisco, London. Stokoe, W.C. (1965): A dictionary of American Sign Language on linguistic principles. Gallaudet University Press, Washington, D.C. Stone, P. i A.Adam (1986): Is your child wearing the right hearing aid? Principles for selecting and maintaining amplification? The Volta review, 88, 45-54. UNESCO (1994): The Salamanca Statement and framework for action on special needs education. Paris, UNESCO. United Nations (1994): The Standard Rules on the Equalization of Opportunities for Persons with Disabilities. New York, United Nations. Valli, C. & C.Lucas (1992): Linguistics of American Sign Language. Gallaudet University Press. Washington, D.C. Vernon, M. i S.D. Koh (1970): Effects of early manual communication on achievement of deaf children. American Annals of the Deaf, 115, 527-536. Vernon, M., Westminster, M. i S. Koh, (1971): Effects of oral preschool compared to early manual communication on education and communication on deaf children. American Annals of the Deaf, 116, 569-574. Volterra, V. (1987): La lingua Italiana dei segni: La communicazione visivo-gestuale dei sordi. Bologna; Il Mulino. Zimmermann, A. (1986): Uvodni seminar o komunikaciji s osobama oateena sluha. Fakultet za defektologiju, Zagreb. Weisenberger, J.M. i M.E.Percy (1994): Use of Tactaid II and Tactaid VII with children. The Volta review, 96, 41-61. Wilbur, R.B. (1987): American Sign Language: Linguistic and applied dimensions. Boston, Little Brown. ^b P\F" \$p$JPKTDThzz`bƓ:<f.ZbRܺlp24R##8%^%`'x'.,,..&4(4::~??"F,FnHpHbXXxtu.z565 >*CJmH 56CJ6CJ5CJCJZ^`b lT ((*,4b9DB$$^`b lT ((*,4b9DBJJM T TTBTDTVY[]osury&b“Ɠ2<fh.0bdſ  3 4   S hjBDBJJM T TTBTDTVY[]osury&b“Ɠ$$2<fh.0bdRTrdp$$dRTrdprdfh\D l"$&(@ > z|yvsput!"# q $M*+  |de%Z[ t u +rdfh\D l"$&(@ > $ & F$$> z.8024!"$+-2$4&4(44428;z?|?~??$$h$z.8024!"$+-2$4&4(44428;z?|?~???hDGNRU^X`XbXXX Z Z[ ^bb dnegiknn𷴱𷴘}]>dz,!a+,tp;VW-T6= x}0??hDGNRU^X`XbXXX Z Z[ ^bb dnegiknnPqRqTtxT{$$nnPqRqTtxT{|||||}9~~uGBȈExph`VN  /        z    u      z      *      ^    .zTzT{{||~~ABEkǐ9Еҕ+Ș34ܜKVdt6$R565 56CJmH  CJhnH 5CJCJ6CJ5T{|||||}9~~uGBȈEnՋ}$ & F & F$$nՋ}DXkǐ9ʒҕU)+ɘƾ|tld\TLD  (  '  &  %r  $  #l  "  !b    @         F          2      [  }DXkǐ9ʒҕU)+ɘ4-ޜʝK & F$ & Fɘ4-ޜʝKû  1X  0  />  .   -  ,   +  *  ) K "VD$R$ & F$ & F$$ [$@$NormalmH 8@8 Heading 1 $$@&5CJ4@4 Heading 2 $$@&CJ<@< Heading 3$$@&5CJ:@: Heading 4 $$@& 56CJ>@> Heading 5$$@& 56CJ<`< Heading 6 $$@& 5CJmH:`: Heading 7 $$@& 56CJ8`8 Heading 8 $$@&6CJ<A@<Default Paragraph Font.B@. Body Text5CJ@C@@Body Text Indent $CJ6P@6 Body Text 2$5CJ2Q@"2 Body Text 3CJmHHR@2HBody Text Indent 2 $hCJmHDS@BDBody Text Indent 3 $wCJ.>`R.Title$ CJmHnH .zKDB> ?T{}KdznnɘK8@0(  B S  ?SandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandra=C:\TEMP\AutoRecovery save of manualni oblici komunikacije.asdSandra=C:\TEMP\AutoRecovery save of manualni oblici komunikacije.asdSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandra=C:\TEMP\AutoRecovery save of manualni oblici komunikacije.asd= Q! F(A "T  5\J?IT# @VgKV @Fh[ cd Fll k}Gm an h p jNG~d0/h~ hho(.VzVo()o()hh.o().pLp.@ @ ..L...PLP.88o()88o(-hho()hho(-hho(-88o() hho()hho(-hho(o().pLp.@ @ ..L...PLP.o(.o().pLp.@ @ ..L...PLP.hho(.hho(.hho(.hho(.hho()o().pLp.@ @ ..L...PLP.wwo()hho(.w[*k}Gm @VIHQ! 17Fh[(A jNG~0/h~=FllcdanLG.(7Z%+K.)W/T 5\JKVh p?IT@\\?\\T(;JLNQTUdr~uu**jjjj``T`z````````````&`,`4`l`z`@``@``@``,@``<@GTimes New Roman5Symbol3& Arial"1hKPG&jQFKCB7Zw$0dgO1M.zTzT{{||~~ABEkǐ9Еҕ+Ș34ܜKVdt6$565 56CJmH  CJhnH 5CJCJ6CJ1 govorno-jezi nijest samo za obradu vokalnog jezika,avokalnog jezikaobilje~jimanicom da je maloj gluhoj bebi jezi na aktivnost, kaoaajezi na aktivnostnapostignua postignua ejsezna ajnim smatra djeteta.ea1995Zaklju akANUALNI OBLICI KOMUNIKACIJE OSOBA O`TEENA SLUHAerfSandra [$@$NormalmH 88 Heading 1 $$@&5CJ44 Heading 2 $$@&CJ<@< Heading 3$$@&5CJ:: Heading 4 $$@& 56CJ>@> Heading 5$$@& 56CJ<`< Heading 6 $$@& 5CJmH:`: Heading 7 $$@& 56CJ8 8 Heading 8 $$@&6CJ<A@<Default Paragraph Font.B@. Body Text5CJ@C@@Body Text Indent $CJ6P6 Body Text 2$5CJ2Q"2 Body Text 3CJmHHR@2HBody Text Indent 2 $hCJmHDSBDBody Text Indent 3 $wCJ.> R.Title$ CJmHnH 567<=>$N O p VWXmUZm"n"#&&&'')*+|4679==@>@?@dK MOePfP'S(S T T%U&UVXXp[c,dfegeOgPgQgh"qrctw^y_yy*{}}}}1[݈SZ<- YWXYZfɻ/k4k ,k e($dxYQI )]EX7777777777777777777777777777777777777777HHHHHh5@h5@h5@h5@h5@h5@h5@h5@XXXXXh5@h5@mmmmmm mmmmm|||||H                      J P P P P P P P P P P P !P "P #P $P %P &P 'P (P )P *P +P ,P -P . / 0 1.zVDB> ?T{}KVdznnɘKUnknownSandra8@0(  B S  ?SandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandra=C:\TEMP\AutoRecovery save of manualni oblici komunikacije.asdSandra=C:\TEMP\AutoRecovery save of manualni oblici komunikacije.asdSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.doc= Q! F(A "T  5\J?IT# @VgKV @Fh[ cd Fll k}Gm an h p jNG~d0/h~ hho(.VzVo()o()hh.o().pLp.@ @ ..L...PLP.88o()88o(-hho()hho(-hho(-88o() hho()hho(-hho(o().pLp.@ @ ..L...PLP.o(.o().pLp.@ @ ..L...PLP.hho(.hho(.hho(.hho(.hho()o().pLp.@ @ ..L...PLP.wwo()hho(.w[*k}Gm @VIHQ! 17Fh[(A jNG~0/h~=FllcdanLG.(7Z%+K.)W/T 5\JKVh p?IT@CC?C8F5GCJmHmH C$Eƀb'1467;<=  # 3 8;18C&*6VW&9HJLORSbp|kk ````@@A"A$A2A@@A@ @@ AA,AA@AAP@hA^@A`@AA$#AA\$AA\&AAj&AAAAA&AA'A'A(AJA'ALAD(@(@T@(@T@zA@@@@@@@@@@@2@@&@,@4@l@z@@@@@@@@@@,@@A<@@<@GTimes New Roman5Symbol3& Arial"1hKPG&0CRKCK "VD$$ & F$$/ =!"#$% Klju ne rije i: manualna komunikacija, znakovni jezik, gluhi, edukacija gluhih UVOD av, potpuno neovisan o govorenom, dakle,jezi ne govorenog jezikaBse anje govora isklju ivoo itavanja Stoga istovremeno kjezika te iz ru nih abeceda govorenog jezika vgovu draslih gluhih. KOMUNIKACIJE OSOBA O`TEENA SLUHAerfSandra [$@$NormalmH 88 Heading 1 $$@&5CJ44 Heading 2 $$@&CJ<@< Heading 3$$@&5CJ:: Heading 4 $$@& 56CJ>@> Heading 5$$@& 56CJ<`< Heading 6 $$@& 5CJmH:`: Heading 7 $$@& 56CJ8 8 Heading 8 $$@&6CJ<A@<Default Paragraph Font.B@. Body Text5CJ@C@@Body Text Indent $CJ6P6 Body Text 2$5CJ2Q"2 Body Text 3CJmHHR@2HBody Text Indent 2 $hCJmHDSBDBody Text Indent 3 $wCJ.> R.Title$ CJmHnH W567<=>  e f @`!"""^#t&u&v&&&)5*;+3669<???B*F6HJMNQRS#UOWPWYM]^`4bbcceee g5jkkkkMmnoqruwwExxy{{{{{8}~~7ւ0512345$ѝ!ḑͧΧqزIJ˵KuۺRY^ؿY0x:IL$7qga57@9 {YX77777777777777777777777777777777777777@?h?*F*F*F*Fh?h?h?Sh?h?PWPWPWPWPWPWPWPWPWh?h?eeeekkkkkkkkk k kkkkk{{{{{{{{{111H1555555[[[[[[[[ΧΧΧΧΧΧΧΧΧΧ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ    ̧ ̧ ̧ ̧ ̧ ̧ ̧ ̧ !̧ "̧ #̧ $̧ %̧ &̧ '̧ (̧ )̧ *̧ +̧ ,̧ -̧ .̧ /̧ 0̧ 1̧.zDB> ?T{}KdznnɘKUnknownSandra8@0(  B S  ?SandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandra=C:\TEMP\AutoRecovery save of manualni oblici komunikacije.asdSandra=C:\TEMP\AutoRecovery save of manualni oblici komunikacije.asdSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.doc= Q! F(A "T  5\J?IT# @VgKV @Fh[ cd Fll k}Gm an h p jNG~d0/h~ hho(.VzVo()o()hh.o().pLp.@ @ ..L...PLP.88o()88o(-hho()hho(-hho(-88o() hho()hho(-hho(o().pLp.@ @ ..L...PLP.o(.o().pLp.@ @ ..L...PLP.hho(.hho(.hho(.hho(.hho()o().pLp.@ @ ..L...PLP.wwo()hho(.w[*k}Gm @VIHQ! 17Fh[(A jNG~0/h~=FllcdanLG.(7Z%+K.)W/T 5\JKVh p?IT@?F5GCJmHmH C$Eƀb' 1467;<=L M @Aav, potpuno neovisan o govorenom. govorenog jezikaBse . Ptomanje govora isklju ivoo itavanja rIstovremeno kjezika te iz ru nih abeceda govorenog jezika vgovu.ga ograni enu propusnost za govorno-jezi ne-jezi nog-jezi nihiho-jezi nisegmentalnih, 1978socijalnihgovorenogkovnog jezika te u enja udrugom mo kodiranim nacionalnim jezik ujuihvokalnog glsovnog govoraglasovnog komunikaciju ovorenim jezikomenje manualno kodiranih vokalnih ujuih Pojam cheremajezi noggovorenomgovorenom jezikusimultanu obradu, ve sukomunikacijskijbiva signale. ; Weisenberger i Percy, 1994) . hrvatski znakovni jezik u nas:nih ideja u ljudskoj zajednici.nakovnog jezika tek predstoji. nikacijskoj situaciji.izmialjene, koje su plod maate.og jezika kao prvog  [$@$NormalmH 88 Heading 1 $$@&5CJ44 Heading 2 $$@&CJ<@< Heading 3$$@&5CJ:: Heading 4 $$@& 56CJ>@> Heading 5$$@& 56CJ<`< Heading 6 $$@& 5CJmH:`: Heading 7 $$@& 56CJ8 8 Heading 8 ()45Tpv@AKLXekx}2;LNlx%/`-6!!!"""##o&'** 0%000044.5=577G9:::::::::;;;B F(F*FSFH5H6H=HIII R.Title$ CJmHnH ]567<=>  e f @  W""U#k&l&m&&&),*2+3568<???"F.H/HJMNNQQRRSS UMWNWYK]^`2bbcceee g3jkkkkKmnoqruwwCxy{{{{{6}~~5Ԃ.3/0123"ϝbʧ˧̧oֲGHɵI {X_d޿_6~@OR*= wmg;=F?_X77777777777777777777777777777777777  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~D[Yv$0dY81MANUALNI OBLICI Svi navedeni rezultati kao i naglaaena aktualnost ove problematike u svijetu danas, govore u prilog potrebe za definiranjem statusa znakovnog jezika gluhih u Hrvatskoj, kako u sustavu odgoja i obrazovanja gluhe djece, tako i u druatvenom i javnom ~ivotu oU#UOWXXYY\\]]]]ahhjjkkOk^kmmfoqr#r,r6r;rDrErMrNrOrSrWr`rrrxx{||||~24./kmŝΝhòŲвԲ VW@@A"A$A2A@@A@ @@ A* A, A. A0 A2 A4 A6 @8 AA,AA@@BAD@AF@AH@AhA$#AjA\$ApA$AtA$AvA$A|A\&AAj&AA&AAAA&AA'A'AA4A'A6AD(A(A>@(@(A(AA(AAR)Af)Ah)A)A)A)A@)A*A@A+A+A,AFA(A:A, A A(. A A*/ A AP/ A A1 A A3 A<AzA4 A A8 A @9 Ab9A@ ;AA6AJAJ@J@LALAN@T@VAZ@2]A\AgAA@(iAApA@rA@vAzAA|AAAAAA A"}A$AT@fAbA|@“ AƓ A* A@ AAAAdA@AtAZ@2A<AA@ AA@&Ah A6@. A0Ab@b Ad@@T @AAA@A@AAA@@A @|A(AAhA\Aj@A@h@AAAAxAAAAAAA AAAA,@@@,@A0AAF@@A\@ @@2@A^@&#@&@,@4A`ACAdA&DA6DA@bD@D@KAlAAPnA@fn@z@@|@@@@@@@@@@,@@A<@@<@GTimes New Roman5Symbol3& Arial"1hKPG&qZRKCFnCYs$0d1MANUALNI OBLICI KOMUNIKACIJE OSOBA O`TEENA SLUHAerfSandra+'0  ,8 T ` l x4MANUALNI OBLICI KOMUNIKACIJE OSOBA OŠTEĆENA SLUHAANUerfrfrfNormalISandraI68dMicrosoft Word 8 Abstract The paper considers different forms of manual communication of hearing-impaired persons. The status of sign language is considered in historical view, from the beginning of organized schooling for the deaf to nowadays, encompassing the analyzi77777h?h?.H.H.H.H.Hh?h?h?h?h?h?h?h?NWNWNWNWNWNWNWNWNWh?h?eeeekkkkkkkkk kkkkk{{{{{{{{{///H/33333XXXXXXX˧˧˧˧˧˧˧˧˧ ˧ ˧ ˧ ˧ ˧ ˧ ˧ ˧ ˧                         ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1.zDB> ?T{}KDdznnɘKUnknownSandra8@0(  B S  ?SandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandra=C:\TEMP\AutoRecovery save of manualni oblici komunikacije.asdSandra=C:\TEMP\AutoRecovery save of manualni oblici komunikacije.asdSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.doc= Q! F(A "T  5\J?IT# @VgKV @Fh[ cd Fll k}Gm an h p jNG~d0/h~ hho(.VzVo()o()hh.o().pLp.@ @ ..L...PLP.88o()88o(-hho()hho(-hho(-88o() hho()hho(-hho(o().pLp.@ @ ..L...PLP.o(.o().pLp.@ @ ..L...PLP.hho(.hho(.hho(.hho(.hho()o().pLp.@ @ ..L...PLP.wwo()hho(.w[*k}Gm @VIHQ! 17Fh[(A jNG~0/h~=FllcdanLG.(7Z%+K.)W/T 5\JKVh p?IT@ ?F5GCJmHmH C$Eƀb' 1467;<=L M @A ()45Tpvy|)2CEco&$-!!! " ""##f&'**0000044%54577>9:::::::::;;;KF6HIII5JJJKwNwQwRXXYY\\]]]]ahhjjkkMk\k mmdoqr!r*r4r9rBrCrKrLrMrQrUr^rrr{||||~02,-ikÝ̝fòβҲ \]@@A"A$A2A@@A@ @@ AA,AA@@BAD@AF@AH@AhA$#AjA\$ApA$AtA$AvA$A|A\&AAj&AA&AAAA&AA'A'AA4A'A6AD(A(A>@(@(@(A@A+A+A,AF@,AA(.AA*/AAP/AA1A@3AA8A@9A@ ;AA6AJAJ@J@LALAN@T@VAZ@2]A\AgAA@(iAApA@rA@vAzAA|AAAAAA A"}A$AT@f@*AAAdA@AtAZ@2@@@AAA@A@AAA@@A @|A(AAhA\Aj@A@h@AAAAxAAAAAAA AAAA,@@A0AAF@@A\@ @@2@A^@&#@&@,@4A`ACAdA&DA6DA@bD@D@KAlAAPnA@fn@zA@|@|@@@@@@@@@@,@@A<@@<@GTimes New Roman5Symbol3& Arial"1hKPG&CRKCEfHYs$0d,1MANUALNI OBLICI KOMUNIKACIJE OSOBA O`TEENA SLs of factors that contributed to the change of it s status. This paper tries to enlight different aspects of sign langage in the context of the results of linguistic, psycholinguistic, neurolinguistic researches, as well as in context of investigation resudraslih gluhih. UHAerfSandra [$@$NormalmH 88 Heading 1 $$@&5CJ44 Heading 2 $$@&CJ<@< Heading 3$$@&5CJ:: Heading 4 $$@& 56CJ>@> Heading 5$$@& 56CJ<`< Heading 6 $$@& 5CJmH:`: Heading 7 $$@& 56CJ8 8 Heading 8 $$@&6CJ<A@<Default Paragraph Font.B@. Body Text5CJ@C@@Body Text Indent $CJ6P6 Body Text 2$5CJ2Q"2 Body Text 3CJmHHR@2HBody Text Indent 2 $hCJmHDSBDBody Text Indent 3 $wCJ.> R.Title$ CJmHnH i               $2?LZgt7$ۥqdi~%  ~ gW|/01opq567<=>lts and review of new approaches in the area of the education of deaf children. Sign language is also considered in the context of sociological-cultural model of deafness, as opposite to medical/patologicac model of deafness. Key words: manual communicat  e f @`!"""^#t&u&v&&&)5*;+3669<?????AB*F6HJMNQRS#UOWPWYM]^`4bbcceee g5jkkkkkMmnoqruwwExxy{{{{{{8}~~7ւ0512345$YZ[ѝ!ḑͧΧmάTjqزIJ˵K$d)k)˿pk)B#L[^"6IysGIRKk!!!!!! !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! !!!!! !!! !!!!!!!!!!!! ! !!!!!!! !!! !! !!!!!! ! !!!!!!!!!!! !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!ion, sign language, deaf, deaf education 1MANUALNI OBLICI KOMUNIKACIJE OSOBA O`TEENA SLUHAerfSandra [$@$NormalmH 88 Heading 1 $$@&5CJ44 Heading 2 $$@&CJ<@< Heading 3$$@&5CJ:: Heading 4 $$@& 56CJ>@> Heading 5$$@& 56CJ<`< Heading 6 $$@& 5CJmH:`: Heading 7 $$@& 56CJ8 8 Heading 8 $$@&6CJ<A@<Default Paragraph Font.B@. Body Text5CJ@C@@Body Text Indent $CJ6P6 Body Text 2$5CJ2Q"2 Body Text 3CJmHHR@2HBody Text Indent 2 $hCJmHDSBDBody Text Indent 3 $wCJ.> R.Title$ CJmHnH 567<=>  e f @`!"""^#t&u&v&&&)5*;+3669<???B*F6HJMNQRS#UOWPWYM]^`4bbcceee g5jkkkkMmnoqruwwExxy{{{{{8}~~7ւ0512345$ѝ!ḑͧΧqزIJ˵K$d)k)˿pk)B#L[^"6IysGIRKijstKLX77777777777777777777777777777777777777@?h?*F*F*F*Fh?h?h?Sh?h?PWPWPW! !!!!!!!!!!!!!!! !!!!!!v:!!!!!!!!!!! !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!567<=>  e f @`!"""^#t&u&v&&&)5*;+3669<???B*F6HJMNQRS#UOWPWYM]^`4bbcceee g5jkkkkMmnoqruwwExxy{{{{{8}~~7ւ0512345$ѝ!ḑͧΧqزIJ˵K$d)k)˿pk)B#L[^"6IysGIRKkX77777777777777777777777777777777777777@?h?*F*F*F*Fh?h?h?Sh?h?PWPWPWPWPWPWPWPWPWh?h?eeeekkkkkkkkk k kkkkk{{{{{{{{{111H1555555[[[[[[[[ΧΧΧΧΧΧΧΧΧΧΧΧΧ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ !Χ "Χ #Χ $Χ %Χ &Χ 'Χ (Χ )Χ *Χ +Χ ,Χ -Χ .Χ /Χ 0Χ 1Χ.z$DB> ?T{}K$dznnɘKUnknownSandra8@0(  B S  ?SandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandra=C:\TEMP\AutoRecovery save of manualni oblici komunikacije.asdSandra=C:\TEMP\AutoRecovery save of manualni oblici komunikacije.asdSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.doc= Q! F(A "T  5\J?IT# @VgKV @Fh[ cd Fll k}Gm an h p jNG~d0/h~ hho(.VzVo()o()hh.o().pLp.@ @ ..L...PLP.88o()88o(-hho()hho(-hho(-88o() hho()hho(-hho(o().pLp.@ @ ..L...PLP.o(.o().pLp.@ @ ..L...PLP.hho(.hho(.hho(.hho(.hho()o().pLp.@ @ ..L...PLP.wwo()hho(.w[*k}Gm @VIHQ! 17Fh[(A jNG~0/h~=FllcdanLG.(7Z%+K.)W/T 5\JKVh p?IT@EF5GCJmHmH C$Eƀb'4 1467;<=L M @A ()45Tpv@AKLXekx}2;LNlx%/`-6!!!"""##o&'** 0%000044.5=577G9:::::::::;;;B F(F*FSFH5H6H=HIII@(@(A(AA(AAR)Af)Ah)A)A)A)A@)A*A@A+A+A,AFA(A:A, A A(. A A*/ A AP/ A A1 A A3 A<AzA4 A A8 A @9 Ab9A@ ;AA6AJAJ@J@LALAN@T@VAZ@2]A\AgAA@(iAApA@rA@vAzAA|AAAAAA A"}A$AT@fAbA|@“ AƓ A* A@ AAAAdA@AtAZ@2A<AA@ AA@&Ah A6@. A0Ab@b Ad@@T @AAA@A@AAA@@A @|A(AAhA\Aj@A@h@AAAAxAAAAAAA AAAA,@@@,@A0AAF@@A\@ @@2@A^@&#@&@,@4A`ACAdA&DA6DA@bD@D@KAlAAPnA@fn@zAA.A0@@@|@@@@@@@@@@,@@A<@@<@GTimes New Roman5Symbol3& Arial"1hKPG&xZRKCGs%Yu$0d)&1MANUALNI OBLICI KOMUNIKACIJE OSOBA O`TEENA SLUHAerfSandraG TKbjbjَ i]7:5>5>5>5>5>? 1]1]1]1]E]L]Mz]]]]]^^^*u,u,u,u,u,u,u$0$Pu* 5>^^^^^Pu^5>5>]]]$^^^^5>]5>]*uI>?5>5>5>5>^*u^^dr5>5>*u]]49]M1]^t8Root Entry FZ1TableWordDocumentSummaryInformation(      6+ !"#$%&'()*/,718234@Y9:;<=>ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWZ[\^_`aijklmnopqrstuvwxyz{|}~DocumentSummaryInformation8CompObjj0Table.…  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q՜.+,D՜.+,` hp|   LuY  4MANUALNI OBLICI KOMUNIKACIJE OSOBA OŠTEĆENA SLUHA Title 6> _PID_GUIDAN{C1D84C98-D3D1-11D3-813A-00104BC83390}Oh+'0  ,8 T ` l x4MANUALNI OBLICI KOMUNIKACIJE OSOBA OŠTEĆENA SLUHAANUerfrfrfNormalISandraI71dMicrosoft Word 8.0U@r@rZȉ@S@ht%-PWPWPWPWPWPWh?h?eeeekkkkkkkkk k kkkkk{{{{{{{{{111H1555555[[[[[[[[ΧΧΧΧΧΧΧΧΧΧΧΧΧ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ Χ !Χ "Χ #Χ $Χ %Χ &Χ 'Χ (Χ )Χ *Χ +Χ ,Χ -Χ .Χ /Χ 0Χ 1ΧX.zRDB> ?T{}KRdznnɘKUnknownSandra8@0(  B S  ?SandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandra=C:\TEMP\AutoRecovery save of manualni oblici komunikacije.asdSandra=C:\TEMP\AutoRecovery save of manualni oblici komunikacije.asdSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.docSandraHC:\WINNT\Profiles\Sandra\Desktop\radovi\manualni oblici komunikacije.doc= Q! F(A "T  5\J?IT# @VgKV @Fh[ cd Fll k}Gm an h p jNG~d0/h~ hho(.VzVo()o()hh.o().pLp.@ @ ..L...PLP.88o()88o(-hho()hho(-hho(-88o() hho()hho(-hho(o().pLp.@ @ ..L...PLP.o(.o().pLp.@ @ ..L...PLP.hho(.hho(.hho(.hho(.hho()o().pLp.@ @ ..L...PLP.wwo()hho(.w[*k}Gm @VIHQ! 17Fh[(A jNG~0/h~=FllcdanLG.(7Z%+K.)W/T 5\JKVh p?IT@EF5GCJmHmH C$Eƀb' & F??d 1467;<=L M @A ()45Tpv@AKLXekx}2;LNlx%/`-6!!!"""##o&'** 0%000044.5=577G9:::::::::;;;B F(F*FSFH5H6H=HIII@(@(A(AA(AAR)Af)Ah)A)A)A)A@)A*A@A+A+A,AFA(A:A, A A(. A A*/ A AP/ A A1 A A3 A<AzA4 A A8 A @9 Ab9A@ ;AA6AJAJ@J@LALAN@T@VAZ@2]A\AgAA@(iAApA@rA@vAzAA|AAAAAA A"}A$AT@fAbA|@“ AƓ A* A@ AAAAdA@AtAZ@2A<AA@ AA@&Ah A6@. A0Ab@b Ad@@T @AAA@A@AAA@@A @|A(AAhA\Aj@A@h@AAAAxAAAAAAA AAAA,@@@,@A0AAF@@A\@ @@2@A^@&#@&@,@4A`ACAdA&DA6DA@bD@D@KAlAAPnA@fn@zAA.A0@@@|@@@@@@@@@@,@@A<@@@@@F@<@ GTimes New Roman5Symbol3& Arial"1hKPG&yZRKCHt/[{$0dJi1MANUALNI OBLICI KOMUNIKACIJE OSOBA O`TEENA SLUHAerfSandraG dKbjbjَ ]####7Lۣۣۣۣۣ$eYBm Bۣۣ$ۣۣЪۣ4)n#8Root Entry FZ)1TableWordDocumentSummaryInformation(      6+? !"#$%&'()*/,718234@9:;<=cXABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWZ][\^b_`aidefghjklmnopqrstuvwxyz{|}~ _PID_GUIDAN{C1D84C98-D3D1-11D3-813A-00104BC83390}Oh+'0  ,8 T ` l x4MANUALNI OBLICI KOMUNIKACIJE OSOBA OŠTEĆENA SLUHAANUerfrfrfNormalISandraI72dMicrosoft Word 8.0U@A@rZȉ@S@V+/  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q՜.+,D՜.+,` hp|   L{[J  4MANUALNI OBLICI KOMUNIKACIJE OSOBA OŠTEĆENA SLUHA Title 6>-