ࡱ>  @ bjbj5*5* .W@W@dQ   ",^^^r^$rH.> , , , , , , ,$.RP11,^sss1,H R .(((s ^^ ,(s ,((^^( V" -e%( ,.0H.(1'1(rrHH^^1^((u(O|1,1,rr V D("rrV Tomislav Petenac Od Morlaka do postsocijalizma. Tranzicija kao element mimikrijskog diskursa "Takva je nesigurnost omoguila konstrukciju isto ne Europe kao paradoksa istodobnog uklju ivanja i isklju ivanja, Europu ali ne Europu& " (Wolff. 1994: 7) "Such uncertainity encouraged the construction of Eastern Europe as a paradox of simoultaneous inclusion and exclusion, Europe but not Europe..." (Wolff, 1994:7) Referiranjem na radove poput onih Asada, Fabiana, Clifforda, Marcusa i Fishera, ve je postalo gotovo ope mjesto uzimati antropoloaki diskurs kao metaforu koja prikazuje (i prokazuje) ujedno i kulturnu reprodukciju svojih tvoraca. Iako je prije tridesetak godina prodor poststrukturalisti kog argumenta u polje antropologija proizveo niz esencijalnih pitanja koja su spoznajne mogunosti i uvjete reprodukcije etnografskog pisanja bila u stanju dovesti do granice epistemoloakog (pa i moralnog) legaliteta, danas kao da se na njih troai sve manje prostora, u ime razli ito pravdanih urgencija koje su pred antropologiju stavljene injenicama novoga stanja svijeta. Tako se njezinim "pospremanjem pod tepih", umjesto radikalnim uklju ivanjem u stanje teksta, razvodnjava upitnost antropoloakog diskursa te preautno podupire nastavak etnografske produkcije koja kao da je prespavala razdoblje svoje dubinske epistemoloake kritike. To posebno teako pada etnografijama nastalima na prostorima koji su bili uobi ajeni "case studies" interpretativnih dosega antropologije, u skladu s kojima su se, naposljetku, i znatno transformirale. Antropolozi su, naime, uvijek ra unali na taj "domai" uvid u kulturu: od Malinowskog nadalje pothvat prenaaanja iskustva "bivanja tamo" temelji se, viae ili manje uspjeano ili vjerodostojno, na etnografskoj metodi sudjelujueg promatranja kojom bi se imao uspostaviti dijalog kultura na temelju (takoer kasnije dovedene u pitanje), subjektne instancije zapadnih znanstvenih zajednica i svjetske "zajednice drugih". No problem tzv. domae teorije, kola~ne, prilagodljive i, po mnogim mialjenjima "second hand" interpretativne prakse nikad dovoljno sukladne elitnom europskom uvidu, rijetko je ( ak i nakon dubokih zahvata Michaela Herzfelda u praksu gr ke etnologije i njezinim dovijanjima da istodobno udovolji unutarnjim zahtjevima i europskim apetitima), valoriziran kao uvjet proizvodnje antropoloakog znanja. Svedena na distorziju, parcijalnost i oportunizam, lokalna znanstvena i intelektualna praksa do danas se (ili pogotovo danas) shvaa kao nali je taksonomijsko-komparativne snage "panoramskih uvida" i "pravih" antropoloakih kultura, iako se domaa antropologija, prema instruktivnom pisanju Johannesa Fabiana (2002) po inje stvarati ve samom injenicom kolonijalne povijesti te se poput sjene uvla iti u spoznajnu matricu ozakonjenog znanstvenog diskursa. Ta je situacija, meutim, bila joa slo~enija na podru ju Europe u kojoj se konstrukcija tzv. autohtonog drugog oblikuje naknadno, i to pod jurisdikcijom nacionalnih etnologija. Antropoloaki diskurs u Europi nailazi na podru je viaestoljetne administrativne dominacije razli itih europskih imperija. Postkolonijalna kritika od Asada i Saida nadalje utemeljila je klju ne to ke na kojima se dalo evidentirati diskurzivno koloniziranje drugog. No s druge su strane ostale relativno neosvijeatene identifikacije europskih drugih. Pratt e, recimo, upozoriti na to kako se diskursi stvoreni za klasifikaciju prirode referiraju na planu odnosa nacionalne dr~ave spram svojih subalternih subjekata, poput seljaatva, radniatva i ~ena. No koliko god da je postkolonijalna kritika uspijevala otvoriti prostor razumijevanja reprezentacije kao temeljnog akta i alata kolonijalizma, problem unutarnje kolonizacije ostao je relativno zatamnjen, posebno u kontekstu isto noeuropske etnologije. To se pak, u svakom slu aju, ne odnosi na rad Larry Wolffa, koji je dvije svoje knjige ("Inventing Eastern Europe" i "Venice and the Slaves") posvetio upravo "proizvodnji istoka" u zapadnim tekstovima kao i, sada ve opeg mjesta kritike zapadnog diskursa, knjigu Marije Todorove "Imaginarni Balkan". Ovi autori (posebno Wolff), pratei putanju Foucaulta i Saida, analiziraju diskurzivne prakse koji su pridonijele danaanjem razumijevanju i geopoliti kom pozicioniranju istoka i jugoistoka Evrope. Ono ato ipak, ali i razumljivo, nedostaje u tim tekstovima jest rasprava problema unutarnjeg "hrvanja" s problemom reprezentacije, emu kao ote~avajua okolnost svakako pridonosi i ono stanje domae teorije koje hrvatski teoreti ar Vladimir Biti opisuje kao "pripitomljavanja predmeta do stanja danosti, koje se slu~i uhodanim iskustvenim shemama, a da to nije sposobno samo prepoznati" (Biti, 1989:253). Svako autorefleksivno remeenje uhodanog sklada spoznaje predstavlja ovdje "strano tijelo pripovijedanja", ato je, kada je rije  o hrvatskoj etnologiji, posebno uo ljivo u odlu nim etnoloakim postulatima Branimira Bratania. On u svom pothvatu rekonstrukcije tradicijske proalosti neprestano otklanja mogunost teorijskog naruaavanja "prirodnog" stanja predmeta pa takvim restrikcijama neminovno (iako mo~da i nehotice) otvara polje za izravnu kontaminaciju izvanznanstvenim sadr~ajem. Etnografski teren postaje mitskim mjestom zahvaanja u bezvremeno stanje tradicije neizre enog, ali podrazumijevanog etni kog podteksta. Dugo se smatralo da je dualizam etnografskog diskursa u hrvatskoj etnologiji plod prodora zapadne teorije koja svoj uspjeh ima zahvaliti politi koj klimi nadnacionalnog socijalizma. Meutim, pokazalo se kako se upotreba jednakog epistemoloakog sustava lako pripisuje kako "nacionalnoj", tako i "nenacionalnoj" etnologiji, zahvaljujui podrazumijevanim sadr~ajima koje privremeno iznaaa sam pojam kulture. Tako, joa iz vremena tekstova Kusa Nikolajeva i Rudolfa Bi ania (tridesete godine proalog stoljea) u hrvatskoj etnologiji postoji i etnografija koja te~i razumijevanju kulture u sklopu kontekstualne adaptacije (pri emu je kontekst sveden na onaj ekonomski). S druge strane, domaa etnoloaka teorija kao i da nema neku svoju autonomnu povijest. Najbli~a difuzionizmu, ona svoje putanje uglavnom ravna prema izvanjskim zahtjevima i utjecajima pa je njezino paradigmatsko stanje proizvod neke vrste znanstvene transkulturacije, dok se interpretacija prilagoava lokalnim uvjetima. Tako ~ilavost Graebnerovih difuzionisti kih metoda, adoptiranih u domaoj praksi "kulturnopovijesne akole", viae pokazuje akademski odnos snaga nego li njihovu stvarnu teorijsku vrijednost u druatvenoj interpretaciji. No shvaanje etnologije kao neka vrste "samoznanstva" (ato je stari Radiev koncept), modela kojem naginje (ili je bar naginjala) isto noeuropska etnologija, zaposjeda i druga egzistencijalna mjesta, koja se, pogotovo od postsocijalisti kog momenta, oblikuju i kao mjesta otpora. Morla ka antropologija U 17. stoljeu se, ja anjem europske podjele na istok i zapad, po ela mijenjati i dubinski oblikovati ideja isto ne Europe i njezine porozne, ambivalentne granice prema europskom i svjetskom ostatku. Dok su Afrika i obje Amerike "prazni prostori", istok i jugoistok Europe proaarani su znakovima civilizacije usred svoje prevladavajue zaostalosti. Praznina prostora u kolonijalnom diskursu obi no otvara vrata prisvajanju, promjeni simboli kog poretka krajolika, odricanju domoroda ke racionalnosti i dovoenju u pitanje njihova na ina ~ivota. No istok Europe upravo zbog nepripadanja njezinu Imperiju, ostaje prostor u sjeni, prostor nasluivanja Orijenta u zaleima gradova i izvan dominantnih putova. Na tim se zaba enim mjestima javlja koncept Morlaka koji su vrsto prikovali Balkan na mentalnu mapu Europe. Iako je znanje o njima u Veneciji postojalo relativno dugo, za njihovu je popularizaciju zaslu~an opat Alberto Fortis iji je putopis "Put po Dalmaciji" postao bestseler netom po izlasku i bio preveden na sve va~ne europske jezike. Uspjeh putopisa tuma io se na razli ite na ine, no injenica je da pravu popularnost stje e tek malo poglavlje knjige, ono u kojem Fortis opisuje obi aje Morlaka. To poglavlje posveeno je jednom od financijera njegovog putovanja (Lord of Bute), meceni Jamesa Macphersona, tvorca Ossianovih mitova. Upravo je ovaj posljednji zatra~io od Fortisa da opiae obi aje i pjesme na koje e na svom putovanju naii, kako bi potvrdio tezu o mogunosti o uvanja usmene predaje kroz viae stoljea te time potvrdio, ve upitnu, autenti nost svojih rekonstrukcija. S druge strane, Venecija u ratovima s Turskom u 18. stoljeu stje e nove prostore naseljeno stanovniatvom o kojemu se nije niata znalo. Putovanje u prostor europskog istoka i jugoistoka uspostavlja se, na taj na in, i kao putovanje u njezinu proalost. Na to skree pa~nju Larry Wolff opisujui susret mladog diplomate Segura s Frederikom u Potsdamu, u kojem Segur opisuje ono ato je vidio nakon prelaska granice Prusije i Poljske: ...ogromna zemlja gotovo potpuno pokrivena zimzelenim jelama, ali stalno tu~na, tek s vremena na vrijeme prekinuta intervalima kultiviranih biljaka, poput oto ia raatrkanih u oceanu; siromaano, neslobodno stanovniatvo; prljava sela; barake sli ne onima divljaka; sve izgleda kao da ste se vratili deset stoljea unatrag te se nalazite izmeu horda Huna, Skita, Slavena Veneta i Sarmata. (Segur, prema Wolff;1994;19) Nekoliko glavnih to aka rasuivanja prostora otkriva se, dakle, na samom po etku toga opisa. Divljina zelenog "tu~nog" drvea tek je mjestimice prekinuta poljima, ato direktno prikazuje ekonomsku zaostalost ljudi koji ~ive u kuicama nalik kolibama izvaneuropskih divljaka. Putujui tako u vremenu dok obilazi ambivalentni europski prostor Segur ocrtava obrise prosvjetiteljskog rasuivanja o prezentnosti evolucijskog razvitka dohvatljivog u slici divljaka koji "~ive u drugom vremenu". Ovome shvaanju, po rije ima Fabiana, treba malo dodati, "kada je rije  o separaciji i odvajanju u praksi kolonijalizma koji svoje ideoloako opravdanje pronalazi u prosvjetiteljstvu i kasnijem evolucionizmu. (Fabian, 1994;27). Takav odnos i isto nu Europu direktno uklju uje u diskurzivne procedure koje e kasnije doi na udar postkolonijalne kritike. No Segur pronalazi i analogije vezane uz proalost koju smatra vlastitom: on "aee kroz vlastiti srednji vijek". Istok Europe upisuje se u identitet Zapada kao ~ivua proalost, u slu aju Morlaka i Fortisa, proalost antike i anti kih pisaca. Morlaci tako postaju ujedno baatina koju treba uvati i civilizacijski manjak koji valja eliminirati, ambivalencija koja je trajno sa uvana u "domaoj teoriji", stavljenoj pred paradoksalni zahtjev istodobne proizvodnje i poricanja autohtonog drugog (neksus prepoznat kao sukob romanti arske i prosvjetiteljske etnologije). Time se internalizira ambivalencija srodna diskursu egzotike, jednako kao i prakse koje Homi Bhabha naziva mimikrijskima. Unutar ove konfliktne ekonomije kolonijalnog diskursa kojeg Edward Said opisuje kao napetost izmeu sinhroni ne panopti ke vizije dominacije  zahteva za identitetom, onim stasis  i protiv pritiska dijahronije, istorije, promena, razlike  mimikrija predstavlja jedan ironi an kompromis (Bhabha, 2004:161). Za razliku od kolonijalne mimikrije kao strategije hibridizacije kolonijalnog subjekta ("istog, ali ne sasvim", prema Bhabhinoj formulaciji), u transkulturaciji imperijalnog antropoloakog diskursa nema mjesta "domaoj teoriji", pa se njezine strategije oprisutnjenja mogu uzeti i oblikom otpora, ma kako "zastarjelom" i kola~nom mogla izgledati njezina metodologija u kanonskim terminima. Ta "poludivlja misao" domae etnologije bode katkad besprijekornu znanstvenu povijest europske antropologije, kao i njezin logi ki red naruaen oazama "proale sadaanjosti". No prilagodbama socijalnom kontekstu ne mo~e izbjei ni ona, pa se ~argoni dominacije, izba eni kroz vrata, vraaju kroz prozor realnosti obilje~ene "jakim paradigmama" politi ke povijesti i ideologija. Jednako kao i mimikrijskim strategijama kolonizatorskih upravitelja, narativi politi kih i nacionalnih elita proizvode efekt ambivalencije" (usp. Bhabha, 2004:262). Na tom mjestu blijede upravo temeljne metodoloake prednosti etnografskog projekta, a da manipulacija iskustvom "sudjelovanja s promatranjem" nije invencija dvadesetog stoljea nego nu~an nusprodukt kulturne razlike, vidljivo je i u poznatom odgovoru Albertu Fortisu Ivana Lovria, gdje se i on sla~e da "prosvijetljen narod stvara sreu sebi i svojem vladaru. (Lovri, 1949; 180) Koliko god je Fortis ustrajao opisivati u prezentu, poatujui botaniku i njezinu taksonomiju, toliko mu je Lovri parirao dijakronijom i evolucionizmom. Projekt uspostavljanja nacije mora se oslanjati na vlastitu povijest a ta povijest je uvijek i povijest dominacija. Instancija domaih elita koju djelomi no preuzima i "samoznanstvo" poznaje rascijep homologan ra vanju kolonijalnog diskursa: "rascep izmeu kontinuist ke, akumulativne temporalnosti pedagoakog i repetitivne, rekurzivne strategije performativnog (Bhabha, 2004:270). Domai etnografski diskurs taj rascjep proizvodi naknadno i inverzno: zamjenjujui prirodu povijeau, teritorij tradicijom. Prvotne reprezentacije europskog istoka ostavile su dubok trag, poja an treskom ~eljezne zavjese i skretanjem prema prirodnoj povijesti svijeta. Time kao da je zape aen "prostor vje ne tranzicije" i njezina "domaeg majstora" samotuma enja. Socijalizam/postsocijalizam i njihov drugi Nakon pada Berlinskog zida socijalisti ko razdoblje uzima se uglavnom metaforom druatvene degeneracije ili u najboljem slu aju stagnacije, pa se i znanostima stasalim u socijalizmu pripisuju jednako "~eljezne" karakteristike. Pa ipak, etnologija je postojala u svojim raznim oblicima, esto i mimikrijskim, budui da je mjestimi no u potpunosti odstupala od "socrealisti kih" o ekivanja. Kada je rije  o hrvatskoj znanosti, mo~emo, zajedno s Dunjom Rihtman Auguatin (2001:125-139), rei kako je dobar dio etnologije jednostavno napustio javnu scenu i nastavio svojim davno utabanim stazama istra~ivanja etni ke povijesti koja nije dodirivala aktualnu politiku.  HYPERLINK "prva%20&~  @ $ 2 , 2 T 򴦕rrrrddrrVrrrhb/OJQJ^JmHsHh4iOJQJ^JmHsH h bhPOJQJ^JmHsH#h bh[6OJQJ^JmHsH h bh4;OJQJ^JmHsHh[OJQJ^JmHsHh4;OJQJ^JmHsH h bhMOJQJ^JmHsHh OJQJ^JmHsH h bh[OJQJ^JmHsHhMOJQJ^JmHsH!"$& < > @ %*16:=<=j=l=E $dha$gd#~ $dha$gdI $dha$gdd $dha$gdYrn $dha$gda $dha$gdydhgdI4  4HLv 4DRX|DFH,.0ŷŦ~~m h bhEOJQJ^JmHsH h bhdOJQJ^JmHsH-jh bh&q 0JOJQJU^JmHsH h bh&q OJQJ^JmHsHh7}OJQJ^JmHsHhMlOJQJ^JmHsHh4iOJQJ^JmHsH h bhPOJQJ^JmHsHh4;OJQJ^JmHsH*0Hz|08B *:>0BVZ^pzrPRrBH^~῱vvvhyOJQJ^JmHsHhhOJQJ^JmHsHh DOJQJ^JmHsH h bh~<OJQJ^JmHsHh`OJQJ^JmHsH h bhm>OJQJ^JmHsH h bhdOJQJ^JmHsHhMlOJQJ^JmHsH h bhEOJQJ^JmHsH+8d>~f 6 Z !4!!!4"6"D"F"\"h"r"x"ִvvhvhvvhvhvhvhbTOJQJ^JmHsH h bhKOJQJ^JmHsH h bh'IOJQJ^JmHsHh =OJQJ^JmHsHhyOJQJ^JmHsH h bhrOJQJ^JmHsH h bheWtOJQJ^JmHsHhhOJQJ^JmHsHh DOJQJ^JmHsHhFOJQJ^JmHsH(x""""#4#l#n#t####>$~$$$$$%8%L%%%%%"&$&B&N&\&^&`&&±ӱӱ~pb~p~pT~h8OJQJ^JmHsHh> OJQJ^JmHsHhOJQJ^JmHsH h bh'IOJQJ^JmHsH h bhXMsOJQJ^JmHsH h bhOJQJ^JmHsH h bh.kOJQJ^JmHsH h bh\OJQJ^JmHsHhbTOJQJ^JmHsHhyOJQJ^JmHsH h bhKOJQJ^JmHsH &&&&&&&&&''@'^'''''((<(>(V((((((r)))))**J*L*^*d****´¦v¦¦hhZiOJQJ^JmHsH h bh9:OJQJ^JmHsHhaOJQJ^JmHsH h9:h9:OJQJ^JmHsHh9:OJQJ^JmHsHh4g"OJQJ^JmHsH h bh OJQJ^JmHsHhOJQJ^JmHsH h bh'IOJQJ^JmHsHh8OJQJ^JmHsH(******+++",`,,,,,,,-.-F-R-T-n---...<.L.P.z......*/V/j/l/v////////0$0400000111ӴӴӣӣӣӣӣӣhQOJQJ^JmHsH h bh2GOJQJ^JmHsHhyOJQJ^JmHsH h bh#OJQJ^JmHsHh4g"OJQJ^JmHsH h bh*rOJQJ^JmHsHhaOJQJ^JmHsH:111@2N2P2^2`2n2444444"5&5(5H5555z6|666677&787<7J7X7j77777777888ӿӮ~~~~~~~~~~~rhC&IOJQJmHsHh1XOJQJmHsHhtOJQJmHsHh bOJQJmHsHhYrnOJQJmHsH h bh bOJQJ^JmHsH'jhYrn0JOJQJU^JmHsHh#OJQJ^JmHsHhaOJQJ^JmHsH h bh#OJQJ^JmHsH,8`99999&:(:*:F:H:t:v::::; ;@;T;V;X;Z;r;;; <D<Z<<<6=<=h=l=n===>8> ?6?F?V?Z?z??????踬ht{OJQJmHsHhtqOJQJmHsHhCROJQJmHsHhdOJQJmHsHhOJQJmHsHhFOJQJmHsHhvOJQJmHsHhvCOJQJmHsHhC&IOJQJmHsHh:VOJQJmHsH2?? @J@@@@@A A8APAAAAB BdB|B~BBBBBBBC(CTCCCDVDDDDDDvEzEEFFFFFFF GfGhGGGGGGGGGGGGGH"HHH I>IbIhM~hSjh {hhNOJQJmHsHh#~OJQJmHsHht{OJQJmHsHhtqOJQJmHsHh6OJQJmHsHFbIIJJbJnJJJJJJJ4K>K@KXKKKKKKL6LLLMFMHMXMZMMNNPPPPPPHQjQlQxQzQQQQQLRlRRRRXTZT\T^TTTT´´´´´´´´´ hT?hT?OJQJ^JmHsHh}YdOJQJ^JmHsHh4OJQJ^JmHsH hhOJQJ^JmHsH hhhvh4 hh hh7h8h7hSjhd$:EHMPY\^VpVVVV W"W&W4WtWvWWWWWWXX2XBXXXXXXYYY,Y.Y`YtY\ZfZ~ZZ´´´´´¦´´¦|nnnnnhIOJQJ^JmHsHhyOJQJ^JmHsHh@SYOJQJ^JmHsHhT?OJQJ^JmHsHh-9%OJQJ^JmHsHh}YdOJQJ^JmHsH hT?hOJQJ^JmHsHhF OJQJ^JmHsHh4OJQJ^JmHsH hT?hT?OJQJ^JmHsH+Z$[Z[[[[[\\\]]^^*^,^>^B^^^^^^^_(_Z____ ```&`(`0`4`xxj\j\jhufOJQJ^JmHsHhKOJQJ^JmHsHh)OJQJ^JmHsHhK OJQJ^JmHsH#hwhw6OJQJ^JmHsHhLOJQJ^JmHsHh@SYOJQJ^JmHsH'jhI0JOJQJU^JmHsHhIOJQJ^JmHsHhwOJQJ^JmHsHh-9%OJQJ^JmHsH$4`|`aafbbbbVcddd e"e$eOJQJ^JmHsHhuOJQJ^JmHsHhXOJQJ^JmHsHhc OJQJ^JmHsHhOJQJ^JmHsHh)OJQJ^JmHsHhX@OJQJ^JmHsHhFOJQJ^JmHsHhKOJQJ^JmHsHhufOJQJ^JmHsH(h8i:iHiPidiiiij jj,jHjnj|jjjjPlRlTl mJmLmNmhmjmlmmmn"n8ndnfnn´´¦ykkk]h^OJQJ^JmHsHhZOJQJ^JmHsH h9hMOJQJ^JmHsHh7OJQJ^JmHsHhOJQJ^JmHsHh9OJQJ^JmHsH h9hXOJQJ^JmHsH h hXOJQJ^JmHsH$nnnnno.odozoooooLpNpPpRpVplppppppNqqrrrt t tPtntpt`uuuvȬȬȬȬ~pnpUhn"OJQJ^JmHsH#jhn"OJQJU^JmHsHh OJQJ^JmHsHhOJQJ^JmHsHhMOJQJ^JmHsHhOJQJ^JmHsHhOJQJ^JmHsHhn.kOJQJ^JmHsHh^OJQJ^JmHsHh*}"OJQJ^JmHsH'varijanta.doc" prva varijanta.doc Takva formulacija oslonila bi se na neke ve uspostavljane interpretacijske gabarite koji dominiraju tuma enjem socijalizma, poput Havelove ideje "~ivota u la~i". Ta paradigma formira socijalisti ko stanje kao ~ivot s "figom u d~epu". Ljudi su pristajali na sudjelovanje na razli itim socijalisti kim javnim skupovima, postajali lanovima komunisti ke partije bez vjere u ideologiju ve su atitili svoj druatveni integritet. Privatno su imali sasvim druga ije mialjenje koje nisu smjeli javno izgovarati. Etnologija i njen predmet bi u takvom poretku pripadali toj prikrivenoj, neaktualnoj i u duboku povijest odba enoj sferi koja je ostala netaknuta zahvaljujui znanstvenom autoritetu. Time bi se mogla etnologija ozna iti kao vrst alternativnog diskursa proklamiranim ideoloako-politi kim temeljima. No, tome ipak nije bilo tako, etnologija u svojoj kulturno povijesnoj varijanti, mogla je biti ia itavana na razli ite na ine bez obzira na povijest uporabe ili pokuaaj kontrole njenog zna enja. To dovodi do razumijevanje etnografskog diskursa i objekta kao mjesta na kojem su se mogao upisivati razli iti smisao. }elja Rihtman Auguatin da ga uspostavi kao nepromijenjeni i okoatali sustav neosjetljiv na druatveni kontekst u kojem se nalazi, viae pokazuje do koje mjere ona sama gradi svoj interpretacijski autoritet na suprotstavljanju takvoj paradigmi. Podvojenost etnografskog diskursa koja se ogledavala tijekom uspostave njenog akademskog ~ivota kao refleks odomaivanja stranih teorijskih i interpretativnih koncepta naala je svoju novu, nepredvidljivu, varijantu unutar socijalizma. Takav stav kolidira s Yurchakovom tezom o performativnosti socijalizma koji svoj kraj ima zahvaliti formiranju bogatstva interpretacija koje su se ostvarivale upravo na javnom poricanju interpretacije kao i svojevrsnom slu~benom strahu od interpretacije. Upravo "posluano" sudjelovanje u takvom jeziku otvara mogunost razli itim naknadnim privatnim interpretacijama socijalizma. "...kako jezik nije bio dio nadgradnje, njime se nije moglo automatski prei preko revolucionarnih prepreka kako je obeao Marr; i s obzirom da jezik nije bio orue za proizvodnju, njegova politi ka manipulacija nije bila na in za stvaranje komunisti ke svijesti. Umjesto toga je komunisti ki jezik, tvrdio je Staljin, morao biti shvaen u skladu s "objektivnim znanstvenim zakonima"34 i tako ga je trebalo koristiti." (Yurchak, )Mo~da je jednaka fascinacija objektivnim znanstvenim zakonima imala za posljedicu o uvanje etnologije u njenoj taksonomjskoj, upitni koj varijanti koja je jednako tako patila od straha od teorije i bivala performativna unutar etnografske proizvodnje. Ono ato ju je meutim razlikovalo od ostatka pozitivne znanosti upravo je njen naslijeen kompleks dvojnosti u kojem nije proizvela (barem ne odmah) niz razli itih interpretacija, ve jednu koja je imala svoju specifi nu povijest i pretke. S druge strane etnografski projekt bilje~enja i klasificiranja stvarao je ujedno i ideoloaki potencijal. Izmicanje kulturnih elemenata iz prostora u kojima se proizvode u svrhu ia itavanja airokih kulturnih procesa (uglavnom povijesti migracija) koji su nestali iz povijesnih dokumenata omoguavali su i oficijelnoj vlasti da nadomjeatava manjak koji je ostajao na mikro-razinama. Dok je na jednoj strani bavljenje takvom etnografijom bilo razumijevano kao o uvanje etni kog identiteta (vidi Pletenac, 1999) s druge se otvarala i slika "prirodnog" stanja klasne selja ke svijesti u kojoj je sukob nepoznat, a solidarnost osnova druatvenog ~ivota, te u kojem je svijest o etni koj pripadnosti strano tijelo. Takav se stav vrlo brzo realizirao u razli itim kulturno umjetni kim i folkornim druatvima koja su njegovala narodnu pjesmu i ples. Mo neinterpretativne etnologije da bude istovremeno klasna i nacionalna mnogo je viae pogodovala njenom o uvanju nego li izmicanje iz politi ke i javne sfere. Ipak, strana teorija, koja je trebala popuniti interpretativni manjak kada se etnologija suo ila sa socijalisti kim svakodnevljem brzo je od strane akademske etnologije prepoznata kao nova opasnost jasnoi podataka koji su joa uvijek ~ivjeli nadomak gradskih srediata (usporedi Bratani,1976). Ta identifikacija strane teorije neato je ato se, doduae, moglo prepoznati i na drugim poljima, a ne isklju ivo u etnologiji. Umjetni ki projekti stalno su nastajali unutar iste binarne opreke naae i njihove umjetnosti. Uvelike je ta opreka poprimala one iste elemente kojima su se odlikovale prve postkolonijalne zemlje. Za mnoge od njih cijeli pokret kolonijalnog osloboenja zapo injao je reinvencijom tradicije kao dominantne razlike koja je trebala ostvarit revoluciju. U Hrvatskoj odli an primjer jest grupa EXAT okrenuta u to vrijeme progresivnom konstruktivizmu, ato je izazivalo stalnu raspravu o njihovom druatvenom, odnosno socijalisti kom statusu. Naime, takva umjetnost se doista mogla u svjetskom kontekstu nazvati avangardnom, no unutar socijalizma stvarala je kontroverzu jer je njena neinterpretabilnost ostala nasukana na ideji umjetnosti za radni ku klasu. S druge strane nije se mogla jednostavno niti poricati s obzirom da su meunarodna priznanja pribavljala legitimaciju re~imu (Fowkes, 2006). Etnologija socijalizma empirijske provenijencije je pronaala svoj novi objekt istra~ivanja na mjestima koji je jednako tako bio izmaknut socijalisti kom kontekstu. Naime ukoliko se pretra~e etnografije nastale u socijalizmu u njima ima malo socijalizma koji je ipak bio dominantna kontekstualna odrednica. Emprijska etnologija jednako se izmicala socijalizmu kao i ona akademska i pregovarala s politikom i ideologijom. Simptomati an je primjer unosa teorije Antonia Gramscia isklju ivo kroz utemeljenje dviju kultura, ali govori vrlo malo o hegemoniji koji je centralni koncept njegove interpretacije druatvene dijalektike. Naime, ukoliko bi se prakse hegemonije istra~ivale na socijalisti kom prostoru, vrlo bi se brzo pokazali razli iti modaliteti ideoloake introjekcije koje bi prokazale re~im. A i razumijevanje druatva kao komunikaciju elita i podreenih kao i akademska etnologija doba socijalizma odbacuje u proalost. Unos strukturalizma i interpretativne antropologije morao je jednako kao i difuzionizam pregovarati sa kontekstom u koji se unosio. Etnologija socijalizma stoga se vjerojatno lakae ita kroz althussierovski koncept simptomati nog itanja, naime kroz ono ato je nere eno, kroz taboo teksta. Jednako kao ato to vrijedi za Yurchakovu prazninu forme i interpretacijsko bogatstvo, isto se odnosi i na antropologiju socijalizma kojoj ostaje naknadna, postsocijalisti ka rekonstrukcija, odnosno reinvencija. A ona se i dalje ostvaruje u kolonijalnoj perspektivi u kojoj strani majstori antropoloakog diskursa ulaze u prostor koji im je bio zabranjena zona na nekim mjestima gotovo jednako dugo kao i sama povijest antropologije. Kulturne oznake socijalizma na zapadu se u postsocijalisti koj perspektivi mijeaaju sa heterogenim iskustvima i konceptima nastalima unutar samih socijalisti kih druatava od kojih su samo neki uspjeli izboriti javni status (vidi Yurchak, 2006). A takva situacija dovodi do razumijevanja etnologije/antropologije u i o postsocijalizmu u migracijskom modelu. Prema tranzicijskoj etnoloakoj paradigmi Rije  je o migracijskom iskustvu etnologije iz socijalizma u postsocijalizam gdje joj je identitet isklju ivo zagarantiran ekvidistancom prema svojoj povijesti, ali i mjestom na kojem se naala: Migrantska kultura onog iz-meu, polo~aj manjine, dramatizuje aktivnost neprevodivosti kulture, i to inei, ono pitanje o usvajanju kulture pomera s onu stranu snova asimilacioniste, ili nonih mora rasiste, 'potpune isporuke predmeta', i ka jednom susretu s ambivalentnim procesom cepanja i hibridnosti koji obele~ava identifikaciju s razlikom kulture. (istaknuo T.P.) (Bhabha, 2004:405,) Ono na ato Bhabha upozorava kada govori o identitetu migranta lako se mo~e primijeniti na lokalne postsocijalisti ke etnologije i antropologije. Dovoljno je promijeniti novi prostor migranta vremenom postsocijalizma. U tom se trenutku upravo socijalizam pojavljuje kao neprevodivi viaak. Antropologija, pak, postsocijalizma u svojoj ugnije~enoj ~elji za znanstvenom normalizacijom ~eli nadomjestiti povijesni diskontinuitet i istovremeno uspostaviti svoj koncept socijalizma kao jedini valjan. Takav postupak ima za cilj identifikaciju Zapada na isto noeuropskim zastranjenima i kona no privoenje isto ne etnologije, kao i njenog objekta k antropoloakom teorijskom razumu. No istovremeno takva mimikrijska strategija mora zavraetak svog projekta odgoditi koliko je god to mogue kako bi mogla va~iti cjelovita slika zapadne povijesti. Stoga se u nekim navratima i odri u kako je samo socijalizam zaslu~an za neke elemente postsocijalisti ke kulture ve bi se radilo o starim obrascima koji se koriste na potpuno nov na in ne bi li druatva odgovorila na nove izazove (Burawoy, Verdery, 1999). Time mogu postsocijalizam odr~ati na trajnijoj distanci koja omoguava stalni poduhvat antropoloake normalizacije. No jednako tako vrijedi i obrat u tom prevoenju isto nih etnologija i antropologija na antropoloaki jezik zapada njihovi su diskurzivni i kulturni na ini ozna avanja u meusobnom sukobu, te~ei da isklju e jedni druge. Komplementarnost jezika kao komunikacije mora se razumeti kao da nastaje iz stalnog stanja osporavanja i promene prouzrokovanog diferencijalnim sistemima druatvenog i kulturnog ozna avanja. (Bhabha, 2006:410) U tom procesu radi se o stalnom iznevjeravanju originala u kojem forma i sadr~aj viae nemaju nikakvog jedinstva kako socijalizam u perspektivi postsocijalisti ke antropologije, tako niti zapadna antropoloaka teorija u postsocijalisti kom svijetu. Meutim i jedna i druga pozicija na tome mogu graditi akademske tekstove i kurikulume. Kao ato to vrijedi za antropoloaku teoriju jednako vrijedi i za cjelokupnu ideju translacije/tranzicije, ovdje se ne radi o uspostavljanju neke povijesne evolucije kako antropologije, tako ni ekonomije koja je bila naruaena pedesetogodianjom vladavinom devijacija i promaaaja ve o novosti koja ulazi u svijet. Literatura: Asad Talal (ur),. Anthropology and the Colonial Encounter. (New York: Humanities Press, 1973) Bhabha, Homi, Smeatanje kulture, Beogradski krug, Beograd, 2004. Biti, Vladimir, Pripitomljavanje drugog, Hrvatsko filozofsko druatvo, Zagreb, 1989. Bratani, Branimir, Pogled na 200 godina etnoloake znanosti, Izvjeaa, god. V I VI, Zagreb, !976., 5-55. Burawoy, Michel; Verdery, Katherine, Introduction, u: Uncertain Transition. Ethnographies of Change in the Postsocialist World (Burawoy, Verdery ur.). Lanham. Boulder. New York. Oxford: Rowman&Littlefield Publishers, Inc. 1999, 1-19. Fabian, Johannes, Time and the Other. How Anthropology Makes its Object, Columbia University Press, 2002. Fowkes, Reuben, Croatia/Hungary. Socialist Realist Art Criticism at the Crossroad in the 1950s., Third Text, Vol. 20, Issue 2, 2006, 201 210. Pratt, Mary Louise, Imperial Eyes, Travel Writing and Transculturation, Routledge, London and New York,1992 Pletenac, Tomislav, Etnologija u slu~bi politike: pozadina sukoba Frani  Gavazzi. Studia Ethnologica Croatica, vol 7/8 (1995/1996), Zagreb,1999., 83-91. Rihtman Auguatin, Dunja, Etnologija i etnomit, Naklada Publica, Zagreb, 2001. Wolff, Larry, Inventing Eastern Europe. The Map of Civilization on the Mind of the Enighment, Stanford University Press, Stanford, California, 1994. Wolff, Larry, Venice and the Slavs. The Discovery of Dalmatia in the Age of Enlightenment, Stanford University Press, Stanford, California, 2001.  Neki autori doduae smatraju kako je postmodernizam u antropologiji, naro ito tzv. kriza reprezentacije otpo etka bila osuena na ograni en doseg , sveden na jedan manji dio ameri ke antropologije.  "Promjena u poimanju kulture omoguit e nam i analizu hrvatske kulture, ne u smislu njezine geneze i u njoj prisutnih kulturnih slojeva, nego u smislu njezinih specifi nosti spram drugih etni kih kultura, u smislu istra~ivanja kulturnih kategorija kojima se pridaje zna enje etni kih simbola." ( apo, 1991:14)  Ta se binarizacija prepoznaje kasnije kod Belaja kao panonska Kollarova i Chavanneova zapadna etnologija. Pri tome ih Belaj razlikuje prema ciljevima. Jednoj je u fokusu interesa etni ka povijest, dok je drugoj univerzalna povijest ovjeka ato dovodi do kasnijeg razlikovanja etnologije od antropologije. (Belaj, 1990)  Proces je to kojeg identificira i Prica (Mala europska etnologija) kada se hvata u koatac s pojmom tradicije. Interpretativna potentnost tog pojma upravo le~i u njegovoj praznini, velikom niata.  S jedne strane je to bilo uporiate kako bi se Radia te time mo~da i sr~i etnologije povezalo sa ljevi arskim teoreti arima, ali i ideoloako opravdanje istra~ivanja meusobnih utjecaja visoke (elitne) kulture i one podreene ato je bila jedna od slabije istra~enih domena akademske etnologije iako ne i sasvim zapostavljena. 34 Sli na smjena od "vulgarnog marksizma" prema "objektivnim znanstvenim zakonima" pojavila se u sovjetskoj znanosti. Nakon 1948., znanost je "smatrana da ne ovisi o klasnim interesima, ve o nekim 'objektivnim' prirodnim zakonima" (Rossianov 1993:451-52). Kad je 1948. Lisenko u govoru zastupao tvrdnju o, prizivajui Marra, klasnoj prirodi svih znanosti, Staljin je, koji je pro itao skicu govora, stavio svoje primjedbe na margine: "Ha-ha-ha!!! A ato s matematikom? A ato s darvinizmom?" (Rossianov 1993:443).(fusnota citiranog teksta)  "FHJNlȞ,0ʣR\nձyky]kOkAhmnOJQJ^JmHsHh*)OJQJ^JmHsHh`s6OJQJ^JmHsHhMOJQJ^JmHsHhjOJQJ^JmHsHh& OJQJ^JmHsHhUOJQJ^JmHsHhn"OJQJ^JmHsH h7i1h7i1OJQJ^JmHsH$hn"hn"0JOJQJ^JmHsH#jhn"OJQJU^JmHsH/jhn"h*)OJQJU^JmHsHnԨ  vƭȭذֺ֬m_Q_Qh!)OJQJ^JmHsHhtOJQJ^JmHsH$hb;qhb;q0JOJQJ^JmHsH$hb;qht0JOJQJ^JmHsHhb;qmHsH hb;qhb;qOJQJ^JmHsHhb;qOJQJ^JmHsHhNOJQJ^JmHsHhT5OJQJ^JmHsHhnOJQJ^JmHsHhs^OJQJ^JmHsHh/OJQJ^JmHsH$(lpxȻ мj0BȴȦȘ|nnZnn'jh0JOJQJU^JmHsHhkOJQJ^JmHsHhZOJQJ^JmHsHherOJQJ^JmHsHhT)OJQJ^JmHsHhOJQJ^JmHsH'jhT50JOJQJU^JmHsHhT5OJQJ^JmHsHh[OJQJ^JmHsHhs^OJQJ^JmHsHhOJQJ^JmHsH:PRJH@\bj Z^XZȺ֞Ȑpbh)OJQJ^JmHsH#h)h{-5OJQJ^JmHsHh!OJQJ^JmHsHh{-OJQJ^JmHsHh0]OJQJ^JmHsHhwOJQJ^JmHsHhOJQJ^JmHsHhT5OJQJ^JmHsHh(OJQJ^JmHsHhkOJQJ^JmHsHhVOJQJ^JmHsH$`bbd8:,.>@ 7$8$H$gd|$a$gd($a$gd $dha$gdnZ\"26DhXJN4ֶ֚֚֨֨ȉxgVHhMuOJQJ^JmHsH h$hrOJQJ^JmHsH h$hSOJQJ^JmHsH hb;qhSOJQJ^JmHsH hSqh{-OJQJ^JmHsHhdOJQJ^JmHsHhZOJQJ^JmHsH#hSqhSq6OJQJ^JmHsHh!OJQJ^JmHsHhSqOJQJ^JmHsHh)OJQJ^JmHsHhQL.OJQJ^JmHsH^8b8:  (*,.0ŻŧϱsbXh!OJQJ^J!h|h|B*OJQJ^Jph$h|h|B*OJQJ]^Jph)%&h|B*OJQJ]^Jph)%& h$hMuOJQJ^JmHsHh(OJQJ^Jh|OJQJ^JhZOJQJ^JhOJQJ^JhMuOJQJ^Jh$hMuOJQJ^Jh$hMuOJQJ\^JhMuOJQJ\^J"0jl<>@.024682468ijvgWgvh bh*}"6OJQJmHsHh bh*}"OJQJmHsHhYrnh*}"mHsHh&q h*}"mHsHh*}"mHsHh*}"jh*}"0JU h7i1h[OJQJ^JmHsH h7i1hrOJQJ^JmHsH h$h$OJQJ^JmHsHh$hMuOJQJ^JhMuOJQJ^Jh!OJQJ^Jh|OJQJ^J@ .0244Dgdb;qgdMl$a$gd&q gd$$a$gdBDFH Ƹ~ h7i1h[OJQJ^JmHsHhtmHsHhb;qmHsHhb;q0JmHsHh|hhmHsHhOJQJ^JmHsHhjh0JUhT5hT5mHsHhT5mHsHhT5jhT50JUhIh*}"mHsH,1h/ =!"#$% DyK F PRVAVA~1.DOC*$prva varijanta.doc@@@ NormalCJ_HaJmH sH tH DA@D Default Paragraph FontRi@R  Table Normal4 l4a (k@(No List>@> &q Footnote TextCJaJ@&@@ &q Footnote ReferenceH*NB@N  Body Text$dha$OJQJ^JmHsH6U@!6 n" Hyperlink >*B*phFV@1F x[FollowedHyperlink >*B* phD+@BD b;q Endnote TextCJaJmH sH >*@Q> b;qEndnote ReferenceH*Aa)ZFM lAPS[@ l l_` Uj"G$(B*z+/33)4*4+4V4W4%7I:uB]FKGP]S^SSS^^^0_1_r_s___1`2`aaaabbbbc cncocddddddaefghiil l000000000000x00x0x0x00x0x0x0x0x0x0x0(0x0x0x0x0x0x0x0x00x0x0@0x00x0P0P0P00x0X0X0X0X0X00X00`0`00x0`000`0 0000000`0000`000P@0x@0x@0x@0@00Ŭ@00Ȭ%7^aaabddd l@00|dv@00@0}A0}A0Oy00Oy00@00@00L0w 0x"&*18?bITZ4`hnnZ0;>?@ABCDEFGIJKLME@<H=67#7 lX8@0(  B S  ? _Hlt182810753 _Hlt18281075477 l@@77 l/DK$\ܧt!!$dTT$U4t4§tçħvŧ wƧLwǧwȧwɧ xʧLx˧x̧xͧ yΧLyϧyЧyѧ zҧLzӧzԧzէ {֧L{ק{ا ^^c___``````````fafaoaaaaaajbjbubub c c`c`ccccccccdd:d`d`did{d{dd l     ! "$#%&'(*)+-,.^^j___"`"`````````nayayaaaaaapbpb}b}bccfcfccccccccddBdhdsdsdddd l ! "$#%&'(*)+-,.B*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagscountry-region=*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags PlaceType=*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags PlaceName9/*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsplace8.*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsCity9#*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsState /.//././././#/.//.//./#/././//.#/.///.# !0*+-.5=?BIJLMZ[dehirVa  {F P ] f g n J O R W     09:AMSTWX[\b09<Ads4=(8cs ?GSYPVgn % " " ""2"8";"E"H"P"Z"_"$$ $'$+$0$%%%%L&S&&&''''L(S(V(](((}))*#*$*************** ++++"+)+f+l+++++ ,,w,,,,.. //!0(0/060000011&141111112*20282E2G2S2T2a2o2z22222224&474F466 6(677;;;;==v====W?[?@@@AWAdA&C1CEEEEFFFFIIJJtKzKLLXM`MNN:OIOoO{OOO8P=PePoP QQRR5SDSSS}TTTTTUfUmUUUUUUUUUVVWWZZ ZZ$Z3Z[[[[*\0\~]]]]^^^^^^1_7_9_=_?_H_I_P_R_\_]_a_s_w__________________________`` `2`9`C`J```````````aaMb]b_bhbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbb cc c'c(c0c2c7c9cCcDcEcFcMcOcVcWc^ccc:dBddffffffffghKhZhijjjk*k/kkk l^`  TUij""F$G$((A*B*y+z+//2333(4+4U4W467$7%7H:I:tBuB\F]FKKFPGP\S^SSS^^^^^^ ___"`%`````aaaa}bbcc cmccdd(d)dddd`eceffgghhiiil l333333333333336$7sBsBtKK,\,\\\^^/_0_r__aaabbbbbbbbbbbbcdgi l__di lPPVK > &q X \Z4;=E6# {rrJVu|ch#pV, 5O"4g"n"*}"d$ 9%-9%\%ti%f?(E(!)*)T){-QL.7i1j46`s67~< = >m>m>T?X@vC Dw G+G(HIC&I'IMN)pQ7R1X@SY[x[0]jM]s^ babzc}Yd$e%]fZi4iSj.kn.kMl@B@D@H@J@L@N@P@V@X@\@^@`@f@h@j@UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial"qh˹F U3U3!24dgdgd3QH)?$WOd Morlaka do postsocijalizmatomislavtomislavOh+'0  , H T `lt| Od Morlaka do postsocijalizma tomislav Normal.dot tomislav11Microsoft Word 10.0@Ld:@ x@ -U՜.+,D՜.+,L hp  FFZG3gd Od Morlaka do postsocijalizma Title 8@ _PID_HLINKSA`zuprva varijanta.doc  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F=" -Data 1Table1WordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjj  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q