Naslov
Rana Völkerpsychologie i proučavanje književnosti i kulture
(The Early Völkerpsychologie and the Study of Literature and Culture)

Autori
Dukić, Davor

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, ostalo

Knjiga
Poetika pitanja - Zbornik radova u povodu 70. rođendana Milivoja Solara

Urednik/ci
Slabinac, Gordana ; Zlatar, Andrea ; Duda, Dean

Izdavač
FF Press

Grad
Zagreb

Godina
2007

Raspon stranica
211-228

ISBN
978-953-175-276-3

Ključne riječi
rana Völkerpsychologie, imagologija, kulturni identitet
(early Völkerpsychologie, imagology, cultural identity)

Sažetak
U prvom dijelu rasprave autor ukratko prikazuje teorijski sustav rane Völkerpsychologie (koju treba razlikovati od drukčije koncepcije iste discipline što ju je nešto kasnije osmislio Wilhelm Wundt). Ranu Völkerpsychologie utemeljili su u Njemačkoj u 1860-im godinama filozof i psiholog Moritz Lazarus (1824– 1903) i jezikoslovac i filolog Hajim Steinthal (1823– 1899). Najvažniji programski tekstovi i istraživačke studije objavljeni su u časopisu Zeitschrift für Völkerpsychologie und Sprachwissenschaft (1860– 1890), što su ga Lazarus i Steinthal pokrenuli i uređivali. Predmet proučavanje Völkerpsychologie jest narodni duh (Volksgeist) shvaćen kao "veza, princip, ideja naroda" koja "jednostavno mnoštvo pojedinaca čini narodom". Pritom se narod ne definira prema nekim objektivnim kulturnim (jezik) ili biološkim (podrijetlo) kriterijima nego prema subjektivnom osjećaju pripadnosti: narod je "mnoštvo ljudi koje sebe prepoznaje kao jedan narod". Narod se shvaća kao prirodna i svevremenska zajednica, ali ne i kao isključivi nositelj kolektivnog duha, pa se umjesto pojma Volksgeist u djelima Lazarusa i Steinthala često rabi i pojam opći duh (Gesamtgeist). Narodni se duh izražava ponajprije u jeziku, ali i u običajima, pravu, umjetnostima, obrtima, znanostima i religiji. Zadaća je Völkerpsychologie da proučavajući te manifestacije/izraze narodnog duha otkrije zakonitosti njegova razvoja. Moritz Lazarus je, kao glavni teoretičar rane Völkerpsychologie, slijedeći neke postavke psihologijskog učenja Johanna Friedricha Herbarta (1776– 1841), formulirao nekoliko temeljnih načela važnih za razumijevanje i proučavanje narodnog duha. U odnosu pojedinačnog i općeg/narodnog duha vrijedi načelo uzajamnog djelovanja (Wechselwirkung): narodni se duh uvijek izražava u pojedinačnoj svijesti, ali je sadržaj pojedinačne svijesti, krug njezinih predodžbi i pojmova, određen narodnim duhom. U tom je smislu čovjek društveno biće. On je usto i povijesno biće: prema načelu zgušnjavanja mišljenja (Verdichtung des Denkens), on u razmjerno kratkom vremenu ovladava znanjem što ga je ljudski rod stjecao stoljećima. Iz Herbartove psihologije Lazarus preuzima i pojam suženosti duha (Enge des Geistes): kao što pojedinačna svijest, iz mnoštva predodžbi kojima potencijalno raspolaže, u jednom trenutku može osvijestiti samo njihov ograničen broj, tako se i narodni duh u nekom vremenu zaokuplja samo određenim dijelovima svoje ukupne mase predodžbi i pojmova. Te dominantne duhovne tendencije nekog razdoblja Lazarus naziva sviješću vremena (Zeitbewusstsein). U drugom dijelu teksta autor kritički raspravlja o suvremenim ocjenama rane Völkerpsychologie te o njezinu značenju u proučavanju književnosti i kulture. Povjesničar psihologije Georg Eckardt razloge neuspjeha rane Völkerpsychologie vidi u njezinu osloncu na Herbartovu statičnu i već u ono vrijeme zastarjelu psihologijsku koncepciju te u modifikaciji hegelijanskog pojma objektivni duh u narodni duh, koji je bio sve u jednom: pretpostavka, posrednik i rezultat uzajamnog djelovanja individua. Rana Völkerpsychologie je tako zanemarila stvarne interpersonalne odnose, što će biti osnovno područje istraživanja u kasnijoj socijalnoj psihologiji. Stoga se s gledišta suvremene psihologije ranoj Völkerpsychologie može kao zasluga priznati tek interdisciplinarno proučavanje vlastita predmeta – u Zeitschrift für Völkerpsychologie und Sprachwissenschaft objavljivani su radovi iz jezikoslovlja, povijesti religije i mitologije, povijesti književnosti, filozofije, etnologije, povijesti kulture, psihologije i drugih disciplina. U novijoj kulturnoj antropologiji (I. D. Kalmar) i njemačkoj Kulturwissenschaft (K. C. Köhnke) u ranoj se Völkerpsychologie, ponajprije u teorijskim radovima Moritza Lazarusa, vidi najranije formuliranje modernog pluralističkog koncepta kulture. U takvim se pohvalnim ocjenama, međutim, zanemaruje da su Lazarus i Steinthal svoju disciplinu vidjeli u krugu nomotetičkih a ne deskriptivnih znanosti. Komparatistička imagologija (H. Dyserinck, J. Leerssen) nije dosad pokazivala interes za proučavanje rane Völkerpsychologie. Pod nediferenciranim pojmom Völkerpsychologie ona razumije samo vlastitu suprotnost – devetnaestostoljetno supstancijalističko shvaćanje nacionalnog karaktera. Taj se prigovor, međutim, ne može uputiti ranoj Völkerpsychologie. Štoviše, koncept narodnog duha, kao mase (vrijednosnih) predodžbi i pojmova iz koje u određenom vremenu u prvi plan iskače samo jedan dio (načelo suženosti duha), čini ranu Völkerpsychologie inspirativnim modelom za konceptualizaciju proučavanja vrijednosnih stereotipa u književnosti i kulturi, što je osnovna zadaća upravo komparatističke imagologije.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA