ࡱ>  @bjbjFF .,,W>DDDX111813lXϥ<4<4"^4^4^4^4^4^4jllllll${RͩD;8^4^4;8;8DD^4^45r5r5r;8*D^4D^4j5r;8j5r5rR؎DD^404 nBLq1 c ̏&D0ϥy)my<XXDDDDjyD"^4(55r5t,6^4^4^4XX$"|)$rXX|)SOVJETSKA INTERVECIJA U AFGANISTANU 1979. I TITOVA SMRT* Doc.dr.sc. Tvrtko Jakovina Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sveu iliata u Zagrebu KLJU NE RIJE I: Josip Broz Tito, Jimmy Carter, Josip Vrhovac, Afganistan 1979., detant, Pokret nesvrstanih zemalja, Kuba. ABSTRAKT: Na temelju literature i dokumenata iz osobne arhive tadanjeg saveznog sekretara za vanjske poslove SFRJ Josipa Vrhovca, autor je prikazao kako je sovjetska invazija Afganistana 1979., koja se podudarila s agonijom i smrti Josipa Broza Tita, utjecala na prilike u svijetu i Jugoslaviji. Posebna je pozornost dana nastojanjima SFRJ za sazivanjem izvanrednog sastanka Pokreta nesvrstanih zemalja na ministarskoj razini i sukobima koji su se zbog toga odvijali izmeu Kube, predsjedavateljice PNZ i Jugoslavije, koja je predstavljala maticu pokreta odanu izvornom nesvrstavanju. Bre~njev i Taraki, Amin, Karmal Titova agonija zapo ela je 4. sije nja 1980.g. odlaskom u Klini ki bolni ki centar u Ljubljani. Brozov se odlazak s politi ke scene podudario sa zabrinjavajuim zaplitanjem svjetskih prilika. Nekoliko se krupnih dogaaja odjednom spojilo u nevjerojatni vor: prevrat 1978. i dva udara 1979. u Kabulu, svrgavanje iranskog aaha i pobjeda islamske revolucije u Teheranu, svrgavanje diktatora Somoze u Managui 1979.g. Pokret nesvrstanih zemalja uao u je u krizu iz koje se jedva isplivalo tijekom estog samita u Havani (rujan 1979.). Slijedila je sovjetska intervencija u Afganistanu krajem prosinca 1979., pa kriza u Poljskoj 1980./1981., izbor novog ameri kog predsjednika Ronalda Reagana, kriza ameri kih talaca u Iranu i izbijanje Ira ko-iranskog rata 1980.g. Svijet je trajno osjeao boljke Hladnog rata vezane uz naoru~anje, nastojanje na detantu i miru. U vrijeme kada je bila potrebna osobita vjeatina i zrelost, Tito je ubrzano kopnio. Odlazak je ipak trajao dovoljno dugo da se jugoslavenski dr~avni vrh mogao pripremiti za vrijeme nakon. Afganistan je vrlo dugo u Aziji bio isto ato i Finska u Europi. Planinska zemlja bila je gotovo ekskluzivno sovjetska zona, ali neovisna. Kriza je zapo ela nakon ruaenja vlade princa Muhameda Dauda Kana u travnju 1978. godine. Sjedinjene Dr~ave na krvavi su prevrat reagirale hladnije no se to moglo o ekivati. Znalo se da je Kabul Moskvi bio daleko va~niji, no ato je Washington bio zainteresiran za posve nesvrstani Afganistan. Tek prividno povezane institucionalizirane frakcije Narodne demokratske partije Afganistana (zapravo komunisti) Khalq - Mase i Parcham - Stijeg uspjele su zajedno doi na vlast, ali su se potom ponovo podijelile. Uskoro je ultra-lijevo vodstvo Masa u diplomatska predstavniatva, a zapravo egzil, protjeralo najvienije pripadnike Stijega. Kako e svijet vjerovati onom ato govori Bre~njev, ako se njegove rije i ne poatuju u Afganistanu?, obi avao se pitati sovjetski voa nakon ato je, unato  njegovim jamstvima, predsjednik Afganistana Nur Mohammad Taraki ubijen. Taraki je joa 9. rujna 1979.g., po povratku sa Samita nesvrstanih u Havani, u Moskvi pristao ubla~iti mjere re~ima koji su uklju ivale radikalnu komunizaciju i centralizaciju. Obvezao se ukloniti svog potpredsjednika i ministra vanjskih poslova Hafizullaha Amina, najradikalnijeg lana re~ima. Taraki je po povratku u zemlju isprva ekao. Potom je pokuaao organizirati atentat na Amina. Okrutni matemati ar Amin bio je spretniji i sretniji. etrnaestog rujna 1979. Taraki je izgubio mjesto voe Narodne demokratske partije Afganistana, a 8. listopada je likvidiran. Amin je sada sam postao i aef Partije i Afganistana. Hafizullah Amin nikada nije bio osobito suptilan. Sada je postao oli enje neprilagoenog voe koji je nemirni Afganistan inio joa straanijim. Zemlja koja je oduvijek po ivala na tradiciji, islamu i vrlo labavo povezanim plemenskim voama, sve br~e je tonula u graanski rat. Nakon ato su sovjetski savjetnici, iji je broj u Afganistanu dramati no rastao, napadnuti su i masakrirani u gradu Heratu na osobito brutalan na in, Bre~njevljevo je nezadovoljstvo kulminiralo. Rukom pisani izvjeataj Jurija Andropova, aefa KGB-a, da Amin, zapravo, namjerava prebjei Zapadu, bila je dovoljna da se pokrene operacija Agat. Odluka o slanju sovjetskih regularnih jedinica u akciju na jug nije bila jednostavna. Do sedamdesetih se godina promijenila filozofija sovjetskih oru~anih snaga. Do krize u bivaim portugalskim kolonijama u Africi, napose Angoli 1975. i na rogu Afrike nakon ruaenja cara Haila Selasija (posebno od 1976. dalje) njihove su mogunosti djelovanja uglavnom bile ograni ene na SSSR i zemlje Varaavskog ugovora. Iskustvo s transportom desetaka tisua Kubanaca tisuama kilometara daleko od sovjetskih baza, iz Kariba u sredianju Afriku, dalo je Crvenoj armiji dodatnu sigurnost i pokazalo kako su sposobne koristiti svoje snage daleko od domaih baza. Operacija Crvene armije u Afganistanu zapo ela je u 15h na Bo~i 1979. godine. Dva dana kasnije, 27. prosinca, specijalni odredi KGB-a likvidirali su Amina u predsjedni koj pala i i na vlast doveli Babraka Karmala, vou liberalnijih Parchamovaca. O uvanje revolucije i prijateljskog re~ima bila je osnovni sovjetski interes, ali s voom koji e biti spremniji na suradnju sa airokim i marksizmu u osnovi suprotstavljenim slojevima stanovniatva. Sve bolji odnosi Kine i SAD-a koje je povezivalo neprijateljstvo prema Moskvi, takoer je pripomogla odluci da se intervenira. Geografija je bilo kakvu konkretniju ameri ku reakciju inila skoro nemoguom, a nepostojanje izravnih interesa i malo vjerojatnom. Moskva je svoju odluku opravdavala izgovorom da su Sovjeti pozvani intervenirati u ovoj nesvrstanoj zemlji, a namjera im je ostati kratko. Intervencija SSSR-a u Afganistanu, za koju su o ito sada bili sposobni doala je ne zato ato je Moskva stvorila priliku, ve je na priliku reagirala. U osnovi sovjetski su voe ofenzivno djelovali iz defanzivnih motiva. Kandidat kojeg su Sovjeti doveli na vlast bio je daleko prihvatljiviji od Amina. Moskva je imala ograni ene ambicije i nadala se kako e se sve brzo zaboraviti, kako je bilo sa sli nim intervencijama u ehoslova koj 1968., ili joa ranijom, u Maarskoj 1956. Ra unica se pokazala krivom. Nakon gubitka Irana za Zapad svrgnuem aaha Reze Pahlavija, ato, doduae, nije bio i dobitak za SSSR, ratoborniji krugovi u Washingtonu u ovim su dogaajima vidjeli opasno pribli~avnje Moskve Indijskom oceanu i Perzijskom zaljevu. Operacija Agat zapravo je ozna ila kraj detanta i po etak novog razdoblja u svjetskoj povijesti. Zbigniew Brzezinski, savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika SAD-a Jimmy Cartera, daleko viae jastrebovski raspolo~en od dr~avnog tajnika Cyrusa Vancea, dobio je glavnu rije  u kreiranju vanjske politike SAD-a. Generalni sekretar Talijanske komunisti ke partije Enrico Berlinguer intervenciju SSSR-a nazvao je inom agresije. Promjena se, tako, dogodila i unutar komunisti kog pokreta. Eurokomunizam je postao fenomen europske ljevice na Zapadu, a njegovo propeliranje pomogla je sovjetska intervencija u Afganistanu, kao i dogaaji u Poljskoj nekoliko mjeseci kasnije. Tito-Carter i Tito-Bre~njev Jugoslavenski je dr~avni i partijski vrh veleposlanik Socijalisti ke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) u Moskvi Marko Orlandi mjesecima pred Bo~i 1979. obavjeatavao o moguem daljnjem zaoatravanju prilika u Afganistanu. Kako se ini po ambasadorovim memoarima, viae je bila rije  o pretpostavkama buduih zbivanja, meu kojima je intervencija figurirala kao jedan od moguih raspleta. O ito da se najdramati niji razvoj nije ozbiljno o ekivao, jer je samim krajem godine Orlandi otiaao na odmor, ostavai, doduae, u SSSR-u. Vijest o novom prevratu u Kabulu uo je na radiju. Na isti su na in o intervenciji saznali i bliski sovjetski saveznici, primjerice vodstvo maarske vladajue partije. Sovjeti su tvrdili da ih je na intervenciju pozvala legalna afganistanska vlada. Savezni sekretar za vanjske poslove SFRJ Josip Vrhovec pripremljenu izjavu slu~benog predstavnika Saveznog sekretarijata za vanjske poslove (SSVP-a) doradio je tipi no uredni ki, novinarski, ato je na po etku karijere i bio. Skratio je nekoliko preduga kih i redundantnih re enica. Kona no je TANJUG objavio ovakav tekst: Vijesti o najnovijem razvoju afganistanske krize Jugoslavija je primila s iznenaenjem. Ona izra~ava duboku zabrinutost zbog ozbiljnih posljedica koje iz ove situacije mogu proizai ne samo za pogoraanje nestabilnosti u ovom podru ju ve i za meunarodne odnose u cjelini. Kao ato je poznato, Jugoslavija se oduvijek odlu no zalagala za striktno poatovanje Povelje UN u odnosima meu dr~avama. U isto vrijeme, rukovodei se principima i ciljevima politike nesvrstanosti, Jugoslavija smatra da ostvarivanje suverenih prava naroda na nezavisnost, samostalnost, teritorijalni integritet i vlastiti na in ~ivota moraju biti jedino priznata praksa u meunarodnim odnosima. To podrazumijeva nedopustivost bilo kakvih oblika strane intervencije ili nametanja tue volje suverenim dr~avama. Njihovo je neotuivo pravo da rjeaavaju svoje probleme i izabiru svoj druatveno politi ki sistem bez mijeaanja sa strane. Dosljedno pridr~avanje ovih principa i njihovo odlu no provoenje u praksi treba da bude obaveza svih lanica meunarodne zajednice. Slu~beno TANJUG-ovo priopenje bilo je manje oatro od zapadnih, kineskog, ali mo~da tek neato hladnije od reakcije iz New Delhija. Svejedno je izazvalo kuloarske kritike zbog prenaglaaene neutralnosti. Sovjetski Savez nije uope spomenut. U usporedbi s reakcijom SSVP-a nakon posredne intervencije Vijetnama u Kambod~i 1978. i ehoslova koj 1968., ovo je priopenje bilo umiveno, bla~e. Tonom je veleposlanstvo SSSR-a u Beogradu bilo pozitivno iznenaeno, mada ne i zadovoljno, pa se o ekivalo daljnje pogoraanje prilika. Sovjetski su diplomati do takvih zaklju aka doali prije svega po na inu na koji su jugoslavenski novinari izvjeatavali o prilikama u Afganistanu. Dio spekulacija u tome je smislu spominjao i podjele unutar jugoslavenskog vrha. Razmimoila~enja u stavovima vjerojatno je doista i bilo, ali ona nisu utjecala na ukupnu politiku SFRJ. Desetog sije nja 1980. Marko je Orlandi pozvan iz Moskve na konzultacije u Beograd. Trebao je pribivati zajedni koj sjednici Predsjedniatva SFRJ i Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije (CK SKJ). Potpredsjednik Predsjedniatva Lazar Koliaevski, prvi meu jednakima u dr~avnom vodstvu obzirom da je Tito ve bio u ljubljanskoj bolnici, osobno je inzistirao na dolasku ambasadora iz Moskve. Stevan Doronjski, predsjedavajui Predsjedniatva CK SKJ sastankom je predsjedavao. Posredno bi se iz Orlandievih memoara dalo zaklju iti da je SSVP Josip Vrhovec branilo primjetnu suzdr~anost, politiku nedovoljne jasnoe i ustrajnosti koja je ostavljala utisak polukoraka koja je izaala iz njegove kue. Sudei po kasnijim potezima, rije  je prije bila tek o dojmu, mo~da i naknadnoj pameti. Odnosi meu Blokovima su se pogoraavali, Kuba je predsjedavala Pokretom nesvrstanih zemalja (PNZ) i nije bila spremna kritizirati SSSR. Indija se bojala Kine, SAD su zbog taoca bile u posebnoj situaciji u Iranu, gdje se ekao kona ni razvoj dogaaja. Niz zemalja iz matice PNZ, uz Indiju, takoer su bili suzdr~ani (Al~ir, Zambija, Sirija, naravno Kuba). Za pretpostaviti je da su sve te okolnosti utjecale da prva reakcija Beograda bude mekaa no se moglo o ekivati. Dijelom je sigurno rije  bila i o strahu. Do tada Sovjeti nikada nisu napali nesvrstanu, komunisti ku zemlju koja nije bila lanica Varaavskog ugovora. U sjeni pogoraavanja zdravstvenog stanja Maraala, na sjednici dva Predsjedniatva raspravljalo se isklju ivo o Afganistanu. Priopenje za javnost bilo je namjerno zamagljeno, spominjui Afganistan kao jednu od brojnih tema razgovora. Sredinom sije nja 1980. u Glavnoj skupatini UN-a Jugoslavija je odbila biti jedna od zemalja predlaga ica rezolucije kojom se osuivala sovjetska vojna intervencija i tra~ilo povla enje iz Afganistana. Ipak, Beograd je bio meu 104 dr~ave koje su glasovale za dokument. Protiv je bilo 18, 18 se zemalja suzdr~alo, a 10 dr~ava nije se izjasnilo. Podjela meu lanicama PNZ bila je posebno vidljiva. Intervenciju je osudilo 58 zemalja, 17 se suzdr~alo, a 9 je bilo protiv. Suzdr~anost Rumunjske, imajui u vidu neovisniju vanjsku politiku Ceausescua nije bila toliko iznenaujua. Vrlo se brzo pokazalo da Moskva, unato  prvotnom inzistiranju, nije bila spremna zaustaviti nastavak odnosa satelitskih zemalja sa zemljama Zapadne Europe. Krajem velja e 1980., tijekom sastanka visokih du~nosnika ministarstava vanjskih poslova zemalja Lagera u Moskvi, dogovoreno je da se suradnja sa Zapadom nastavi. S druge su pak strane neke zapadne zemlje, primjerice Ujedinjeno Kraljevstvo, uvele gospodarske sankcije Moskvi ato je Washington i o ekivao. Preveliki broj va~nih zemalja, kao SR Njema ka i Francuska, obeale su sve tek razmotriti. Francuzi su dodali kako nisu ameri ko gospodarstvo da tek tako odustanu od uhodanog posla s Moskvom. Paket sankcija Washingtona, koji je naiaao na ope odobravanje, bio je opse~an, ali nije uklju ivao mjere koje su Moskvu mogle doista smrtno pritisnuti. Naslanjajui se na rezoluciju UN-a, Bijela je kua prilike dodatno zadramatizirala. Pismo predsjednika SAD-a Jimmy Cartera njegov je ambasador u Beogradu Lawrence S. Eagleberger predsjedavajuem Predsjedniatva SFRJ predao20. sije nja 1980. Predsjednik dr~ave Carter nastupao je kao po ani predsjednik Olimpijskog odbora SAD-a. SAD odbijaju sudjelovati na XXII. ljetnim Olimpijskim igrama u Moskvi, glavnom gradu zemlje koja je okupirala Afganistan, pa su tra~ile da se o sli nom potezu razmisli i na jugoslavenskoj strani. Izgledi za tako neato bili su, naravno, maleni. Prijedlog nisu prihvatili ni Britanci niti Francuzi, mada jest gotovo pedeset zemalja, uklju ujui i Japan, SR Njema ku i Kinu. Dva dana nakon ato je, kako je bilo dogovarano, tekst Carterove olimpijske poruke svijetu objavljen, ameri ki je predsjednik odr~ao govor o stanju nacije. Posljedice sovjetske invazije na Afganistan mogle bi biti najozbiljnija prijetnja miru od Drugog svjetskog rata., rekao je Jimmy Carter. O ito se naslanjajui na strahove Brzezinskog da bi Moskva sada mogla nastojati na stvaranju neovisnog Balu istana kako bi pristupili Indijskom oceanu i destabilizirali Iran i Pakistan, formulirao je i ono ato je postalo poznato kao Carterova doktrina, epitaf za detant ili obnova doktrine zapre avanja (containmenta). Svaki pokuaaj neke strane sile za nadzorom Perzijskog zaljeva smatrat e se napadom na vitalne interese Sjedinjenih Dr~ava. Odbit e se svim potrebnim sredstvima, uklju ujui i vojna.. Iz arhiva je izvu en i sporazum s Pakistanom iz 1959., sklopljen u vrijeme predsjednika Eisenhowera, po kojem se SAD mogu aktivno uklju iti u obranu Islamabada bude li napadnut. U isto vrijeme trajala je i prijepiska jugoslavenskog predsjednika Tita i njegovog ameri kog kolege. Zbivanja u ju~noj Aziji potaknuli su Bijelu kuu da posebnu poruku jugoslavenskom aefu dr~ave poaalje 29. i 31. prosinca 1979. Tito je na prvo pismo reagirao odmah, samo dan kasnije. Nekoliko je re enica, ini se, izdiktirao, izgovorio, najbli~im suradnicima, koji su ih potom prenijele drugim slu~bama. Razmialjam o naaoj kritici postupka Sovjetskog Saveza u Afganistanu. Razmialjam o formulaciji te kritike. Prije svega, ovakav postupak je napad i na nesvrstane zemlje& Dobro je poznato kako mi gledamo na ovakve slu ajeve. Mi se s tim ne mo~emo pomiriti, ne mo~emo biti suglasni da se jedna zemlja mijeaa u unutraanja pitanja druge zemlje, bez obzira na to ato bi netko iz te zemlje javio nekom drugom da treba doi pomoi. Mi smo protiv toga, jer to mo~e biti bilo tko. Ni u ovom slu aju poziv nije doaao od vlade. (& ) Kao nesvrstana zemlja, Jugoslavija sa joa viae razloga smatra da bi bilo veoma atetno ako bi se takvi postupci nastavili, jer bi oni vjerojatno doveli i do jedne nove kataklizme u svijetu. Jugoslavija, zbog toga, mnogo ~ali ato je doalo do ovakvog postupka i smatra da bi rupe trebalo odmah povui. (& ). Odlazak u bolnicu odgodio je slanje osobne Titove poruke u Bijelu kuu. Tek 20. velja e, iz kabineta potpredsjednika Predsjedniatva SFRJ Lazara Koliaevskog, poslan je odgovor na Carterova pisma. Mada ni Titova razmialjanja nisu bila posebno oatra, ini se da je poslano pismo bilo joa bla~e, pa tako i viae u suglasju sa zauzetim slu~benim jugoslavenskim stavovima. Dio o Afganistanu, poato je sve uklopljeno u u kontekst blokovske podjele svijeta, izra~avao je: ...duboku uznemirenost izbijanjem poznatih dogaaja u Afganistanu i najnovijim produbljenjem i airenjem krize u vezi s Afganistanom, ali isto tako i ostalim krizama i sukobima na meunarodnoj sceni. Sada se bojim da novo zaoatravanje i sukob mo~e lako slijediti. Neke nesvrstane zemlje u prostoru Srednjeg i Bliskog istoka, kao i u Sredianjoj Aziji su zabrinute, ini se s razlogom, da e sve ovo izrasti u dugoro nu opasnost koja bi i njima mogla prijetiti. Novostvorena kriza oko Afganistana mo~e, po naaem sudu, biti prevladana daljnjim i upornim zalaganjem meunarodne zajednice usmjerenim na strogo poatovanje na ela Povelje UN-a i politike nesvrstavanja koja se zala~e za neovisnost, suverenitet, teritorijanu cjelovitost i nemijeaanje u unutarnje poslove i suzdr~avanje od intervencije, pravo na neovisan razvoj bez nametanja  u bilo kojem obliku i iz kojih god razloga  strane volje suverenim dr~avama. U svakom slu aju, kada se radi o vojnoj intervenciji, dr~imo da je povla enje stranih trupa nu~nost da bi se ljudima dala mogunost, koriatenjem njihovih suverenih prava, da odlu e sami o vlastitoj sudbini. Na isti na in gledamo na problem Afganistana.(& ) Pisma u ime druga Tita poslana su i Moskvi, ali i Fidelu Castru, kao predsjedavajuem PNZ, Indiri Ghandi, premijerki Indije i gvinejskom predsjedniku Seku Tureu. Tito je izrazio zabrinutost zbog zaoatravanja meunarodnih odnosa, ali i nadu u poboljaanje odnosa i nastavak politike detanta. O Afganistanu, Broz naveo je kako je mara sovjetskih snaga naiaao na negativne reakcije i u meunarodnoj, kao i jugoslavenskoj javnosti.. Broz je dr~ao kako treba pronai na in da se sovjetske snage povuku ato je prije mogue. Odgovor iz Washingtona stigao je 25. velja e 1980. S njegovim je sadr~ajem veleposlanik Marko Orlandi upoznao krutog Viktora Maljceva, prvog zamjenika sovjetskog ministra vanjskih poslova Andreja Gromika. Afganistanska avantura ugro~ava detant, pa bi ponovna uspostava nesvrstane i neutralne vlade u Kabulu pod uvjetom da se Crvena armija povu e, bila polaziate da Washington pristane na jam enje neutralnosti Afganistanu uz sudjelovanje Sovjeta. Mada su glavni igra i vjerojatno znali da je Tito na samrtnoj postelji i da pisma u njegovo ime piau stru njaci SSVP-a uz suglasnost Predsjedniatva SFRJ, va~na se komunikacija dviju super-sila vraila u njegovo ime. Moskva je odgovorila po etkom o~ujka 1980.g. Nikolaja Rodinova, veleposlanika SSSR-a u Beogradu, 2. 3. 1980. primio je Milorad Peai, zamjenik saveznog sekretara Vrhovca. Vjerojatno je injenica da je prijem zatra~io u nedjelju trebala dodatno dati na dramati nosti i poveati va~nost poruke Leonida I. Bre~njeva Titu, kao i druge, sasvim kratke i protokolarne, Lazaru Koliaevskom. O sadr~aju prepiske kasnije su obavijeateni i voe satelitskih zemalja. (& ) `to se ti e sovjetskog rukovodstva, mi kao komunisti za koje su iznad svega interesi naroda, zauzimamo nasuprot nerazumnom, krajnje odgovorni prilaz sudbini svijeta. Tvrde da je uzrok pogoraanja sovjetsko-ameri kih odnosa, pa i situacije u cijelom svijetu, vojna pomo SSSR-a Demokratskoj Republici Afganistanu. Govoriti tako zna i izvrtati injenice, izdavati posljedice za uzroke. U stvari, Washington je istupio kao organizator izvoza kontratevolucije u Afganistanu, on je inspirator izravnog oru~anog mijeaanja u unutraanje stvari DRA. To mu je, pored ostalog, bilo potrebno i kao povod za proairenje njegove ekspanzije u Aziji. SSSR je uvijek imao normalne, dobrosusjedske odnose s Afganistanom& Slo~it ete se da nismo mogli ne odazvati se na molbu afganistanoskog rukovodstva o vojnoj pomoi u uvjetima kada je protiv mlade republike bio u osnovi organiziran neobjavljeni rat od strane takvih dr~ava kao ato su SAD, Pakistan i Kina. Nismo mogli ne uzeti u obzir i to da je na naaoj ju~noj granici niklo novo ~ariate ozbiljne vojne opasnosti. Na to nas obvezuje i sovjetsko-afganistanski Ugovor o prijateljstvu, dobrosusjedstvu i suradnji. Naaa pomo Afganistanu je u potpunom skladu i s Poveljom OUN. Sovjeski Savez nikada nije skrivao da su njegove simpatije i njegova podraka bili i jesu ostali na strani naroda koji se bore za slobodu i ostvarenje istinskog druatvenog preobra~aja. Naaa zemlja podr~ava i podr~avat e pravednu stvar afganistanskog naroda. (& ) U nizanju vrstih, duboko doktrinarnih stavova, Bre~njev je naveo kako nema namjeru dr~ati jedinice Crvene armije u Afganistanu beskrajno dugo. Isto tako ih ne namjerava povui prije no se posve obustave sve forme stranog mijeaanja usmjerenog protiv vlade i naroda Afganistana, dakle uzroci zbog koji su se one tamo naale. Jedini dio koji je pokazivao da se pismo doista ticalo SFRJ bilo je spominjanje jugoslavenskog autoriteta u PNZ. Ona je mogla pomoi u popuatanju napetosti i utjecati na ponaaanje Pakistana, takoer lanice Pokreta, sa ijeg se teritorija imperijalisti i reakcija upuata u vojne avanture. Tijekom prijema kod zamjenika saveznog sekretara, Bre~njevljevo se pismo pro italo, ali ne i dodatno komentiralo. Rodinov je, meutim, opisao tijek sastanka ameri kog poslovnog ovjeka Armanda Hammera s Bre~njevom. U osnovi, iste su teze samo ponovljene. Sva odgovornost za zaoatravanje odnosa ponovo je prevaljena na SAD i stvorenu opasnu i freneti nu atmosferu u odnosu na SSSR. Afganistan je, rekao je sovjetski voa, posljedica mnogih mjera i akcija ameri ke vlade koje su usmjerene na podrivanje detanta, naruaavanje ravnote~e izmeu dvije sile i nastojanja da se sa SSSR razgovara s pozicije sile. Ne postoji strah o prelijevanju akcije na tree zemlje, jer se sve temljilo na bilateralnom ugovoru i tra~enju sovjetske pomoi punih etrnaest puta. Mada je Amin doista isprva pozdravio dolazak sovjetskih jedinica dr~ei da su doali pomoi njegovom u vraenju na vlasti, u svjetlu onoga ato se dogodilo tijekom zauzimanja predsjedni ke pala e, gotovo je nevjerojatno, viae no cini no, zvu alo objaanjenje da je intervencija bila i rezultat Aminovih poziva 24. i 25. prosinca, dakle na dan intervencije. Rodinov je naglasio strah Moskve od veze Washingtona i Kine, to su pokazivale i posjete na visokoj razini dviju zemalja, kao i podsticanje Kine na vojnu akciju protiv Vijetnama. NATO odluke o razmjeataju raketa na europskom kontinentu takoer su zakomplicirale odnose i, po mialjenju Moskve, jasno pokazale tko radi protiv mira. U pismu, a joa viae u razgovoru s Hammerom, neki su analiti ari vidjeli spremnost na popuatanje. Popuatanja ipak nije bilo. Strah za Jugoslaviju Strah od ekspanzije SSSR-a u Europi u svjetlu zbivanja u Afganistanu isprva se inio vrlo ozbiljnim i o njemu se vrlo ozbiljno raspravljalo. Na izvanrednoj sjednici Savjeta NATO-a 15. sije nja 1980. dr~avni podtajnik SAD-a Warren Christopher izjavio je kako se destabilizacija mo~e prenijeti u Europu, posebno Jugoslaviju. Uz SFRJ joa su izrijekom spomenuti Rumunji, Zapadni Berlin i Finska. Nakon Predsjednika Tita, SSSR e vrlo brzo postati agresivniji prema Rumunjskoj, a onda e nastojati destabilizirati i Jugoslaviju, re eno je u Bruxellesu. Samim krajem sije nja 1980. CIA i sve tajne slu~be svih rodova vojske SAD-a na inili su izvanrednu obavijesnu procjenu prilika u Jugoslaviji. Uspije li bez trzavica tranzicija na kolektivno vodstvo, dakle Predsjedniatvo SFRJ, izgledi za sovjetsku intervenciju biti e maleni, dr~ali su ameri ki analiti ari. U procjeni, ipak, nisu bili jedinstveni. Obavijesna zajednica kopnenih snaga dr~ala je kako sada rizik za intervenciju vei no prije. Afganistansko iskustvo pokazuje da o ekivani oru~ani otpor ne mora biti dovoljan faktor odbijanja. Ostali su smatrali da je napad na zemlju koja nije lanica Varaavskog ugovora, ali jest marksisti ka, samo djelomi no primjenjiv na Beograd i da je kalkulacija o JNA i svenarodnom otporu Sovjetima i dalje dovoljni faktor odvraanja. Doista, poja ani jugoslavenski obziri  na ato je utjecala invazija Afganistana  od moguih pokreta protiv njihove zemlje, trebala bi poveati jedinstvo njihovog vodstva i jugoslavenske javnosti i mogla bi slu~iti kao dodatni faktor odbijanja Sovjetskom Savezu. `toviae, u svjetlu o itog nastojanja da unato  invaziji zadr~i detantom uspostavljene odnose sa Zapadnom Europom, Moskva e imati dodatni motiv za zadr~avanjem suzdr~anog stava prema Jugoslaviji. Nekoliko tjedana kasnije bivai dr~avni tajnik Henry Kissinger samoinicijativno je poru io jugoslavenskim predstavnicima u New Yorku da i Demokrati i Republikanci u SAD-u imaju isti stav o moguem napadu na Beograd. To bi za NATO i SAD bio rat! i to je Sovjetima trebalo javno (i jasno) dati do znanja. ini se da su, kao i toliko puta ranije, razmialjanja Londona i Washingtona u tome smislu bila usuglaaena. Britanski ministar vanjskih poslova Lord Carrington u New Delhiju je posebno istaknuo potrebu da se prijetnja Jugoslaviji dokraja umanji. Ovo pogotovo s obzirom da vrlo ozbiljna bolest predsjednika Tita sadr~i mnogo opasnije rizike po svjetski mir i izravnije sukobljavanje velikih sila, no ato je dosada bio slu aj. Ukoliko bi SSSR iaao na neku neposredniju akciju, sasvim je izvjesno da bi to predstavljalo vojni izazov airih razmjera, pa i nuklearni sukob.. Jedan od ameri kih novinara akreditiranih u Beogradu rekao je kako su svi njegovi kolege dobili instrukciju svojih redakcija da izvjeatavanjem iz Beograda kod svoje publike i aireg javnog mnijenja stvaraju atmosferu simpatija prema Jugoslaviji. Sve to iz razloga da bi se tim putem, u slu aju potrebe, osigurala podraka za pru~anje vojne pomoi Jugoslaviji. asopis Time u broju s po etka velja e 1980. objavio je kako je Tito uputio apel Jimmy Carteru za odreeno obeanje, jamstvo da njegova zemlja nee biti prepuatena sovjetskom imperijalizmu. Carter je to i rekao tijekom tiskovne konferencije u Bijeloj kui. TANJUG je sve opovrgao, a TASS komentirao kako je rije  o joa jednom inu propagandnog rata. Demantijima unato , golemi analiti ki lanci u utjecajnom ameri kom tjedniku o promjenama u politici Bijele kue prema SSSR-u u svjetlu afganistanske avanture i dalje su se redovito povezivani s biltenima o zdravstvenom stanju Maraala Jugoslavije. O ito da je straha bilo, da su u dijelu meunarodnih imbenika postojale ideje da se sve iskoristi za dodatnu dramatizaciju. Za Moskvu su problemati ni postali i lanci u jugoslavenskim novinama. Navodno tek privatni protest i izra~avanje zabrinutosti zbog atmosfere, izazivanja airokog nepovjerenja i prave kampanje protiv SSSR-a zbog Afganistana u jugoslavenskim medijima izrazio je veleposlanik Rodinov polovicom o~ujka. Mada je Milorad Peai, zamjernik saveznog sekretara za vanjske poslove, ve tada upozorio kako bi i Jugoslavija mogla biti ogor ena zbog prenoaenja vijetnamskih napada na SFRJ u sovjetskim, pa bugarskim i ehoslova kim tiskovinama, tri je dana kasnije pozvao Rodinova na razgovor upravo zbog njih. TASS i ostali mediji donosili su ih bez ikakve ograde, iako su bili prepuni nevjerojatnih optu~bi. Na sjednici Predsjedniatva SFRJ 6. velja e 1980. savezni sekretar za vanjske poslove Josip Vrhovec napomenuo je kako su se ameri ki analiti ari pitali ima li izgleda da se sovjetska ekspanzija nastavi i kako joj se suprotstavljati. O ekivalo se da bi Europa, a u njoj Jugoslavlija, u takvom razvoju dobila istaknuto mjesto. Garancije Cartera Titu nije spominjao, ali jest maksimalnu mobilizaciju zapadnog tabora, globalni propagandni rat, mada uz osjeaj da se ne prijee krajnja granica. Grci su, takoer, podigli svoje snage u neato viai stupanj pripravnosti, a neke su jedinice preba ene na sjever. Bri~ljivo se promatralo kretanje bugarskih snaga. Afganistan i Titova operacija austrijskog su kancelara Brunu Krajskog navele da u Be u sazove krizni atab kako bi se razmotrile mjere predostro~nosti i ja e nadzirale granice prema svim zemljama na istoku. Jugoslavenska narodna armija (JNA) takoer nije mirovala. Kombinacija dviju kriznih dogaaja utjecala je da se njihove snage stave u viai stupanj pripravnosti. Svejedno, dramati nih dogaaja nije bilo. Kako su informacije o vojnim pokretima u Isto noj Europi bile oskudne, izabran je realisti niji pristup. Tako je Time, koji je uznemirio brojne krugove, prenio kako: Jugoslavija je zbog svoje ugraenosti u meunarodne odnose i presti~a kao nesvrstana i miroljubiva zemlja, sposobna vojno i politi ki onemoguiti brzi uspjeh mogue intervencije i mobilizirati u svijetu vrlo airoku reakciju. Uglavnom u svim analizama ili u njihovom najveem broju, prevladava zaklju ak da nisu stvoreni uvjeti za navedeni sovjetski rizik, koji bi doveo do ozbiljne meunarodne krize. Najopasniji element predstavlja sovjetski osjeaj da Zapad nije spreman na vee rizike, pa bi i tu situaciju trebalo iskoristitit. Carterovoj sna~noj reakciji daju veliki zna aj ne toliko zbog njezinih vanjskih efekata, koliko zbog odlu nosti da na unutarnjem planu stvori uvjete za ja anje vojne snage SAD-a i time povea stupanj rizika za SSSR. (& ) Smatra se da, pri kalkulaciji rizika, SSSR vjerojatno u obzir uzima i mogunost fizi kog anga~mana Zapada da bi se Sovjetskom Savezu onemoguio izlaz na Jadransko more. Prolazak vremena pokazao je da se sovjetska ekspanzija ipak ne mo~e o ekivati. Viktor Kulikov, zapovjednik snaga Varaavskog ugovora u velja i 1980. obiaao je zemlje-saveznice, ali posebnih pokreta trupa nije bilo. Japansko je ministarstvo vanjskih poslova, kao i nesumnjivo mnogi drugi, krajem 1980. procjenjivalo kako je Moskva teako optereena pomoi koju daje Vijetnamu i Kambod~i (Kampuiji), Kubi, Rogu Afrike, a Afganistan je uz Poljsku postao problem broj jedan. Mada ne o ekuju prestanak anga~mana, misle da e Moskva nedvosmisleno dati do znanja da se nema namjeru airit izvan ovih crta. Borba za Pokret nesvrstanih zemalja u sjeni afganistanske krize Imajui o ito na umu Titovu bolest i nesumnjivo dramatiziranje prilika koja je ona nosila, prije svega zbog uvijek vrlo osjetljivog odnosa s Moskvom, Beograd je unutar Pokreta nesvrstanosti vodio vrlo ambicioznu akciju u nastojanju da se pasivizacija PNZ, koju je nametnula predsjedavateljica Kuba, prekine. Pokret je trebalo aktivirati ne samo zbog Afganistana, ve i niza drugih kriza, ato je Kuba izbjegavala u initi, vjeato koristei naglaaenu indijsku opreznost. Na ela na kojima je Pokret postojao afirmirana su, smatrao je Josip Vrhovac, tijekom prvih rasprava u UN-u nakon invazije. Slijedili su sastanci Koordinacijskog biroa nesvrstanih u New Yorku. Beograd je imao namjeru prevladati krizne odnose unutar pokreta ne samo zbog prilika u ju~noj Aziji, ve ukupno, krize detanta. Svejedno, sastanak na ministarskoj razini pru~ao je mogunost da po prvi put na dnevni red naae diskusije o tome tko sve vrai intervencije u svijetu, a time dovodi u pitanje svjetski mir i stabilnost svijeta, & prakti no (doe) SSSR. Beograd je poticao djelovanje dijela Pokreta koji je bio za jasniju akciju u kriti nom trenutku za svijet, uz nastojanje da se inicijativa ne do~ivi kao frakcijaaenje. S jedne je strane posve sigurno ideja bila na elna, pa i plemenita. U trenucima kada se s Istoka intenzivirala prili no neugodna promid~bena akcija protiv Beogada, ona je imala i vrlo jasne, pragmati ne, nacionalne, ciljeve. Ne samo Afganistan, ali prije svega Afganistan, bili su razlogom zaato je Beograd ~elio aktivirati PNZ. Inicijativa 1980. godine u odreenom je smislu bila usporediva s nastojanjem s kraja aezdesetih godina da se Pokret o~ivi. Vjerojatno je barem jednim dijelom ideja o sastanku nastala u Ulici kneza Miloaa. Formulacija ideje proizaala je iz razgovora Josipa Vrhovca sa sugovornicima u Bangladeau, a ponovljena je u Indiji, gdje je Vrhovec s Indirom Ghandi razgovarao 26. velja e 1980. Indijska suzdr~anost u Pokretu bila je zabrinjavajua, a proizlazila je iz zaoatrenih odnosa na Potkontinentu. Indijsko-pakistanski odnosi bili su trajno napeti. Pogoraavali su se od trenutka kada je premijer Pakistana Ali Bhutto zapo eo sa stvaranjem muslimanske atomske bombe. Tijekom borbe za emancipaciju Bangladeaa (Isto nog Pakistana) 1971., Indija se naala na suprotnoj strani od Kine i Sjedinjenih Dr~ava, ato je New Delhi joa viae gurnulo prema Moskvi. Ta se tendencija samo poja ala nakon invazije Afganistana 1979., kada je pakistanski vojni re~im, mada odnedavno dio PNZ, sna~no podr~an i naoru~avan od Washingtona. Indija je tako isprva gotovo podr~ala Sovjete, da bi postupno ubla~ila gledanja. Indija i Jugoslavija ve neko su vrijeme imale prili no umrtvljene odnose uz opi pad ukupne gospodarske, vojne i znanstvene razmjene. Inicijativa o hitnom izvanrednom sastanku & u vezi aktualnih problema izazvanih intervencijom u Afganistanu kod Indijaca je najprije izazvala odbijanje. Indijski ambasador u Beogradu M. A. S. Chib pomoniku je saveznog sekretara Ignacu Golobu 18. o~ujka 1980. najprije rekao kako dr~i da bi poseban sastanak isklju ivo o Afganistanu bio promaaen. Podvukao je kako se gledanje Simle/Delhija i Beograda ne razlikuje. Povla enje je jedino rjeaenje, ali se Indija javno ne ~eli sukobljavati s Moskvom. Indijski ambasador u Bagdadu jugoslavenskom je kolegi 20. o~ujka rekao kako bi takav sastanak samo produbio podjele. Bolje bi bilo izravno i bilateralno razgovarati, a tek potom ii na sastanak. Samo dan kasnije, 21. o~ujka 1980. u New Yorku su zajedno ve erali ministri vanjskih poslova Indije, Al~ira i Jugoslavije. Dijelom je to bila i potvrda da su odnosi ove tri zemlje dobri, iako je o njihovom kvarenju uveliko pisao lagerski tisak. Doduae, TANJUG iz New Yorka nije javljao o ve eri utroje, ve je razgovore utopio u niz drugih bilateralnih susreta, kako se ne bi uznemiravali trei. Nezadovoljstvo pokrenutom akcijom sazivanja posebnog sastanka bilo je osim u zakulisnim dogaanjima, vidljivo i u pisanju novina pojedinih dr~ava. Vijetnamski listovi, ocjenjivala je jugoslavenska diplomacija, vodili su kampanju problokovskih snaga & u cilju razbijanja Pokreta. Veleposlanik SFRJ u Hanoju Bo~inovi 22. je o~ujka 1980. od direktora odjela Europa I Nguyen Dinh Khoia odsluaao nevjerojatnu seriju fraza o Afganistanu koju je potaknula inicijativa Jugoslavije da se sazove konferencija ministara vanjskih poslova NZ. Vijetnam je, osim lancima protujugoslavenskog sadr~aja, predstavniku Beograda rekao kako: Ameri ki imperijalizam i pekinaki ekspanzionizam pod parolom obrane prava afganistanskog naroda, u stvari, protiv afganistanskog naroda, ~ele sabotirati Afganistan da bi razbili revoluciju Afganistana od 1978.g. Oni ~ele pretvoriti Afganistan u otsko nu dasku za vojne avanture imperijalizma. Afganistanski narod, meutim, ~eli mir i stabilnost da bi izgraivao svoju zemlju. Da bi se zaatitio, Afganistan je u skladu s te~njama svoga naroda, zatra~io pomo od SSSR protiv neprijatelja i da bi sprije io planove o mijeaanju ameri kog imperijalizma i kineskog ekspanzionizma, ato je predstavljalo veliki poraz za njih. Pomo SSSR Afganistanu je u skladu s poveljom UN i principima nesvrstanosti i sve progresivne snage svijeta su se slo~ile da je pomo SSSR Afganistanu pravilna. Kina i ameri ki imperijalizam se suprotstavljaju volji afganistana i ~ele da situacija u ovom dijelu svijeta bude ato zategnutija. Vlada Vijetnama u potpunosti podr~ava prava i te~nje naroda Afganistana. Afganistan je takoer nesvrstana zemlja i Vijetnam podr~ava pomo SSSR afganistanskoj revoluciji i osuuje akte agresije protiv Afganistana i klevete protiv SSSR i afganistanske revolucionarne vlade. Afganistanski narod i vlada nisu tra~ili saziv Konferencije o Afganistanu. O afganistanskoj sudbini treba odlu iti sam afganistanski narod. Jjugoslavenski ministar vanjskih poslova se zala~e za saziv takve jedne konferencije koja nije u skladu s aspiracijama Afganistana i ato je u osnovi mijeaanje u unutarnje stvari Afganistana. To ugro~ava presti~ nesvrstanih zemalja u opoj borbi miroljubivih naroda za mir i socijalni progres.. Ovakav niz argumenata jugoslavenskom diplomatu vjerojatno se teako mogao uti na joa nekom mjestu na svijetu. Sjedinjene su Dr~ave Jugoslaviju smjeatale meu umjerene unutar PNZ-a, nasuprot prije svega Kubi i radikalnih lanica poput Vijetnama, Laosa, Mozambika, Etiopije, Angole, Afganistana, Grenade, Sejaela, Ju~nog Jemena. Kuba je bila daleko najopasnija jer je bila predsjedateljica Pokreta, ato joj je, zbog specifi ne, konsensualne prirode PNZ-a davalo veliku mo za monopoliziranje djelovanja. Sovjeti su od kraja sedamdesetih pomou Havane nastojali Pokret pretvoriti u prirodnog saveznika, u ato su ulagali velika sredstva. Promjena predsjedavajueg ta bi nastojanja ote~ala, pa je trogodianji kubanski mandat valjalo iskoristiti. Kuba je, pisalo je u jugoslavenskim dokumentima, stopirala aktiviranje PNZ u konkretnom slu aju Afganistana, naslanjajui se na ve raniju podjelu na prolagerske zemlje, zemlje koje su bile za izvornu nesvrstanost i one koje su uvijek bile bli~e Zapadu. Kuba, doduae, nije bila pasivna, ali je Pokret umrtvila, povla ila poteze koji su nalazili na razumijevanje tek manjeg dijela lanica. Osuda SSSR-a od nje se teako mogla i o ekivati. Jugoslavija je, obzirom da je smatrala kako su blokovi uope nepovoljni za svjetsku stabilnost, stoga doala u strateaki razli itu i suprotnu koncepciju i pogled na svijet sa Sovjetima. Egipat je ve godinama, sve od Sadatove politike prema Izraelu bio gotovo ostraaen. Indija se zato pojavljivala kao klju . Valjalo je dobiti sudjelovanje ministra Narasima Raoa. Bez Indije skup ne bi imao potrebnu te~inu. Rasprava o daljnjim aktivnostima unutar PNZ nastavljena je tijekom pokopa Josipa Broza po etkom svibnja 1980. Beograd je te~io smirivanju ukupnih prilika nastojanjem na osnovnim principima nesvrstanosti. Naa neposredni interes za odr~avanje takvog sastanka je da Pokret nesvrstanih zemalja ne bude pasiviziran i umrtvljen kao faktor meunarodnih odnosa. Mi te~imo da u konkretnoj, sadaanjoj pogoraanoj meunarodnoj situaciji nesvrstane zemlje u ine napor i doprinesu prevladavanju opasnosti za svjetski mir. Za nas je od posebnog zna aja produ~iti svoju ulogu i utjecaj u Pokretu nesvrstanih zemalja, ime bitno u vraujemo cjelinu meunarodnog polo~aja naae zemlje. U danima kada se Beograd pretvorio u svjetsku prijestolnicu, odr~an je niz susreta. Sastanak kubanskog ministra vanjskih poslova I. Malmierke i J. Vrhovca 10. svibnja 1980. bio je na trenutke iznimno buran. Dijelom se inilo kao da jugoslavenski ministar docira, nastojei sasvim jasno pokazati da se aktivnost i stav predsjedavateljice Pokreta ne mo~e pretoviriti u stav svih zemalja lanica. Neaktivnost je gora od nepostojanja suglasnosti o svim krizama, ali to ne smije biti razlog blokade. Neke su zemlje ve tijekom sastanaka na marginama Titova ispraaja, predlagali Beograd kao mjesto odr~avanja sastanka. SFRJ je inzistirala da domain bude afri ka ili azijska zemlja. Tanzanijski predsjednik Julius Njerere bio je, skepti an, Indira Ghandi gotovo protiv sastanka. Seku Ture, gvinejski lider, bio je za, kao i Sri Lanka i uglavnom Al~ir. Tanzanija je, inilo se, bila spremna prihvatiti i domainstvo, ali je, neato kasnije, odustala dijelom zbog spleta okolnosti, dijelom kompleksa Ugande, dijelom vjerojatno i obi nog taktiziranja. Kuba je, uostalom, Tanzaniju esto i lomila upravo usporeivanjem intervencije u Ugandi s onom Vijetnama u Kambod~i, koja je naiala na osudu. Suprotstavljati se Kubi, mislili su mnogi, zna ilo je konfrontirati se sa SSSR-om, ato je bio luksuz koje manje zemlje nisu mogle priuatiti. Kako se o ito osjetilo da se sve vei broj zemalja otvoreno izjaanjava o potrebi konferencije na ministarskoj razini, Kuba je u inila obrat i predlo~ila da se skup odr~i u srpnju u Havani. Ovo je do~ivljeno kao provokacija koju je razrijeaio Kenet Kaunda, predsjednik Zambije. Izjavio je kako on zna da Fidenprtv~* , . L     õucRA0Rc h:#hhCJOJQJ^JaJ h:#h[!@CJOJQJ^JaJ h:#h?@CJOJQJ^JaJ#h:#h?@5CJOJQJ^JaJ#h:#hn6CJOJQJ^JaJ#h:#hj<6CJOJQJ^JaJh:#h}Y6OJQJ^Jh:#hj<6OJQJ^Jh:#hW 6OJQJ^Jh:#h}YOJQJ^Jh:#h}Y5>*OJQJ^Jh:#hZ5>*OJQJ^Jh:#hq25>*OJQJ^Jtv* , .    L N <R+64= d`gd[  d`gd d`gd0_ d`gd d^gdhdgd d^gd $da$gdW  $da$gd'   : L N j ~ "0TVhjlͼyly_ylR_EE_Rh:#h OJQJ^Jh:#hApOJQJ^Jh:#h.OJQJ^Jh:#h#ikOJQJ^Jh:#h$~OJQJ^Jh:#hUOJQJ^Jh:#h]vOJQJ^Jh:#h]v5OJQJ^Jh:#h={5OJQJ^J h:#h?@CJOJQJ^JaJ h:#h?@CJOJQJ^JaJ h:#h-SCJOJQJ^JaJ h:#hhCJOJQJ^JaJPTd| DEK_`Hhlbf8<X4t.̿沿濲ٲٿٿٿ濲濲楘%jh:#h%0JOJQJU^Jh:#h%OJQJ^Jh:#hFOJQJ^Jh:#hR/OJQJ^Jh:#h#ikOJQJ^Jh:#h.OJQJ^Jh:#h OJQJ^Jh:#hApOJQJ^Jh:#h4 OJQJ^J2.BDd RzLNdtRT2JZ,<>ƹqdh:#hI9OJQJ^J%jh:#hM0JOJQJU^Jh:#hxOJQJ^Jh:#hMOJQJ^Jh:#h#ikOJQJ^Jh:#h],6OJQJ^Jh:#h],OJQJ^Jh:#hy `OJQJ^J%jh:#h%0JOJQJU^Jh:#h%OJQJ^Jh:#h0_OJQJ^J'>V^x(*f|L V d !R!j!p!r!!!!!!!"V"^"""##$$$$$ $󲥲󒥲ٿٿ%jh:#h/0JOJQJU^J%jh:#hx0JOJQJU^Jh:#h@VOJQJ^Jh:#h:OJQJ^Jh:#hI9OJQJ^Jh:#hMOJQJ^Jh:#h/OJQJ^Jh:#h0_OJQJ^Jh:#hxOJQJ^J- $<$ %%&&&&&&&&&^'v'x'z''+++++++++ , ,(,4,:,@,L,\,ٹ٬٬rreh:#hJOJQJ^Jh:#h OJQJ^Jh:#hI9OJQJ^J%jh:#h%0JOJQJU^Jh:#h%OJQJ^Jh:#h:OJQJ^J%jh:#h0JOJQJU^Jh:#h/lOJQJ^Jh:#hOJQJ^Jh:#hFOJQJ^Jh:#h`rOJQJ^J"\,z,,,,-----h..X/Z/\/^///(0R0T0X0Z0\0^0z00̿rrererRrEeh:#hEOJQJ^J%jh:#h C%0JOJQJU^Jh:#hOJQJ^Jh:#h C%OJQJ^J%jh:#h% 0JOJQJU^Jh:#hPOJQJ^Jh:#hFOJQJ^J%jh:#hA0JOJQJU^Jh:#hAOJQJ^Jh:#hy `OJQJ^Jh:#hJOJQJ^Jh:#hOJQJ^Jh:#hH0OJQJ^J00000>1B1f11112>2j2l2z2|2~2222223:3z333404244464H4j444445N5t5555566̿ٲٲٲٲٿٿٿxxxh:#h[ OJQJ^Jh:#h? OJQJ^J%jh:#h%PG0JOJQJU^Jh:#hY>OJQJ^Jh:#h%PGOJQJ^Jh:#hAOJQJ^Jh:#hFOJQJ^Jh:#hy `OJQJ^Jh:#hOJQJ^Jh:#hEOJQJ^J/686t666>7777@8B8T8v8889:(:::F;;<="=.=====ٿ٥ْxkxXKh:#h],OJQJ^J%jh:#hj0JOJQJU^Jh:#hPOJQJ^Jh:#hnOJQJ^Jh:#hjOJQJ^J%jh:#hB 0JOJQJU^Jh:#hmOJQJ^Jh:#hAOJQJ^Jh:#h? OJQJ^Jh:#hY>OJQJ^Jh:#hdwOJQJ^Jh:#h[ OJQJ^Jh:#hEOJQJ^J====tFvFHKMNNRU8>:>>>>>> ?????@0@V@@@@@@@@ A*A4AFAtA|AAAAAA`Bʽvvviviiih:#h OJQJ^Jh:#hJOJQJ^J%jh:#h]H0JOJQJU^Jh:#h]HOJQJ^Jh:#h0~OJQJ^Jh:#h[ OJQJ^Jh:#h1ZOJQJ^Jh:#hnOJQJ^Jh:#h]v5OJQJ^Jh:#h={5OJQJ^Jh:#h]vOJQJ^J)`BBFCHCJCLCCC6D@DDEEEhEEEFrFtFvFxFGHHMƹƬƬp^L^L#h:#hy6CJOJQJ^JaJ#h:#h1,96CJOJQJ^JaJ h:#h1,9CJOJQJ^JaJ h:#hCJOJQJ^JaJh:#hu4QOJQJ^Jh:#h0~OJQJ^Jh:#hnOJQJ^Jh:#h OJQJ^Jh:#h[ OJQJ^J%jh:#h%PG0JOJQJU^Jh:#h%PGOJQJ^Jh:#ha<OJQJ^JMNNNNNNO2O4OOJQJ^Jh:#h |OJQJ^J%jh:#h -0JOJQJU^Jh:#h -OJQJ^Jh:#h[ OJQJ^Jh:#hGBOJQJ^Jh:#hOJQJ^J h:#hSVpCJOJQJ^JaJ#h:#hy6CJOJQJ^JaJ#h:#hy6CJOJQJ^JaJ-jh:#hu4Q0JCJOJQJU^JaJ h:#hu4QCJOJQJ^JaJ#h:#hn6CJOJQJ^JaJ`PlP|PPPPQ*Q,QLQXQjQQQQQRRRS`SSS:TFTHTTTTT̿撅̿xexXxXKKh:#h9OJQJ^Jh:#hoOJQJ^J%jh:#hv0JOJQJU^Jh:#hvOJQJ^Jh:#h2xOJQJ^Jh:#hNXOJQJ^Jh:#heOJQJ^J%jh:#h>0JOJQJU^Jh:#h OJQJ^Jh:#h!|WOJQJ^Jh:#h0~OJQJ^Jh:#h>OJQJ^Jh:#h[ OJQJ^JTNUPURUUUUVV$V|VVVVVVV,WWXXXlX:YTYYYYYYYZZ ZPZZZZZZ$[L[[\L\P\R\\\\\]V^6__h`r`󹬟󒬒̟h:#h%%OJQJ^Jh:#hUNOJQJ^Jh:#h8 OJQJ^J%jh:#h8 0JOJQJU^Jh:#hgOJQJ^Jh:#h OJQJ^Jh:#h9OJQJ^Jh:#h!|WOJQJ^J7r`t``aa(araaa4b6b8b:bi@iBiDiRinipiiij\j`jbjjjjjjjJkzkkkkkkkkblpll̬ٟ٬̅ممreeh:#h'OJQJ^J%jh:#h B0JOJQJU^Jh:#h ~OJQJ^Jh:#hgOJQJ^Jh:#hMOJQJ^Jh:#h BOJQJ^J%jh:#hE-0JOJQJU^Jh:#hUNOJQJ^Jh:#hM]OJQJ^Jh:#h.yOJQJ^Jh:#hE-OJQJ^J'lllmmmmRm^m|mmnnnnnoOJQJ^Jh:#hqwOJQJ^Jh:#h?6OJQJ^Jh:#h?OJQJ^J%jh:#hB 0JOJQJU^Jh:#hB OJQJ^Jh:#hgOJQJ^Jh:#hbOJQJ^Jh:#hgIOJQJ^Jxyy6z8z:zzz{{L{d{l{n{{{{{||t|v|||||||f}j}̿~k^^^^Qh:#ha<OJQJ^Jh:#hOJQJ^J%jh:#hNdy0JOJQJU^Jh:#h$~OJQJ^Jh:#hJOJQJ^Jh:#huOJQJ^Jh:#hNdyOJQJ^Jh:#hOJQJ^Jh:#hgOJQJ^Jh:#h*OJQJ^Jh:#hMOJQJ^Jh:#h{OJQJ^Jh:#h7KOJQJ^Jj}l}}~@~b~f~ڃ܃ރ(.fpr…$ݹ˹˹vivi\i\iOBih:#hMdnOJQJ^Jh:#hgOJQJ^Jh:#h -OJQJ^Jh:#hOJQJ^Jh:#h%PGOJQJ^Jh:#h4 5OJQJ^J h:#hCJOJQJ^JaJ-jh:#hNdy0JCJOJQJU^JaJ#h:#ha<6CJOJQJ^JaJ#h:#h 6CJOJQJ^JaJ#h:#hNdy6CJOJQJ^JaJ h:#hNdyCJOJQJ^JaJ$ކ`:<&f|̻ssaaJ9 h:#h%PGCJOJQJ^JaJ-jh:#hX0JCJOJQJU^JaJ#h:#h 6CJOJQJ^JaJ#h:#h;qT6CJOJQJ^JaJ#h:#hg6CJOJQJ^JaJ#h:#hX6CJOJQJ^JaJ#h:#hM06CJOJQJ^JaJ h:#hM0CJOJQJ^JaJh:#hM0OJQJ^Jh:#h%PGOJQJ^Jh:#hOJQJ^Jh:#h"OJQJ^J  <>hjH0d^`gd d`gdU d`gdpmdgd d^gd.\h”Ĕ֔(,\v֕湦l__ٌRR_Rh:#h*@}OJQJ^Jh:#hROJQJ^J%jh:#h0JOJQJU^Jh:#hMdnOJQJ^Jh:#hsoOJQJ^Jh:#hOJQJ^J%jh:#hh0JOJQJU^Jh:#hhOJQJ^J%jh:#h0JOJQJU^Jh:#hOJQJ^Jh:#hOuOJQJ^Jh:#h%PGOJQJ^J@v,.~zș2JNPtšޚ8Hޛ.hptƜٹ欟ْ̒̒x̟kh:#h6ROJQJ^Jh:#hNOJQJ^Jh:#hhOJQJ^Jh:#hcOJQJ^Jh:#hOJQJ^Jh:#hOJQJ^J%jh:#h*@}0JOJQJU^Jh:#hTOJQJ^Jh:#hROJQJ^Jh:#h*@}OJQJ^Jh:#hTOJQJ^J*&آ<>8:r  <ZоЬЬraTGTGTh:#h7KOJQJ^Jh:#h@OJQJ^J h:#hCJOJQJ^JaJ h:#hu]CJOJQJ^JaJ-jh:#hu]0JCJOJQJU^JaJ#h:#h@6CJOJQJ^JaJ#h:#hu]6CJOJQJ^JaJ#h:#h 6CJOJQJ^JaJ#h:#h6CJOJQJ^JaJ h:#hCJOJQJ^JaJh:#hOJQJ^J`b06ܮ0jzүܯDnFٹ̟xxkXkx%jh:#hc0JOJQJU^Jh:#hBU{OJQJ^Jh:#hW>OJQJ^Jh:#hOJQJ^Jh:#hcOJQJ^Jh:#hOJQJ^Jh:#hMkOJQJ^J%jh:#h0JOJQJU^Jh:#hNOJQJ^Jh:#hOJQJ^Jh:#h@OJQJ^Jh:#hTOJQJ^J!nzε &RSTUVj@F8:<>欟xkxkx^Qh:#hK(OJQJ^Jh:#hOuOJQJ^Jh:#h)dOJQJ^Jh:#h6OJQJ^Jh:#h'K/OJQJ^Jh:#hhOJQJ^Jh:#hOJQJ^Jh:#hOJQJ^J%jh:#hfg0JOJQJU^Jh:#hTOJQJ^Jh:#hKOJQJ^Jh:#hfgOJQJ^Jh:#h'OJQJ^J>hjlHN *"HJVʽvi\\\\OOOh:#h0rOJQJ^Jh:#hOJQJ^Jh:#hH GOJQJ^Jh:#h-'OJQJ^J%jh:#hh/D0JOJQJU^Jh:#hh/DOJQJ^Jh:#h'K/OJQJ^Jh:#h%q@OJQJ^Jh:#hsmOJQJ^Jh:#h2[OJQJ^Jh:#h.yOJQJ^Jh:#hK(OJQJ^Jh:#hK(5OJQJ^JHv $^bdfR"b048<󸪸قttfth:#hH G6OJQJ^Jh:#h^6OJQJ^Jh:#h^OJQJ^Jh:#hTOJQJ^Jh:#hX}6OJQJ^Jh:#h.y6OJQJ^Jh:#h0r6OJQJ^J%jh:#h.y0JOJQJU^Jh:#h0rOJQJ^Jh:#hOJQJ^Jh:#h.yOJQJ^J'<> $&.02:충|oboUoBo%jh:#hU=0JOJQJU^Jh:#hK(OJQJ^Jh:#hlWOJQJ^Jh:#hU=OJQJ^J%jh:#ha40JOJQJU^Jh:#hTOJQJ^Jh:#ha4OJQJ^Jh:#hpmOJQJ^Jh:#hH GOJQJ^Jh:#h0r6OJQJ^Jh:#h^6OJQJ^Jh:#h^OJQJ^J%jh:#h^0JOJQJU^J6v.4FXZ&Jjv|Tdl &(*bZ~@BDFH̿ٿٿ楲慲r%jh:#h]0JOJQJU^Jh:#h]OJQJ^J%jh:#h&~0JOJQJU^Jh:#h&~OJQJ^Jh:#hK(OJQJ^Jh:#h}LOJQJ^Jh:#hH GOJQJ^Jh:#h9[OJQJ^Jh:#h@/OJQJ^Jh:#hZOJQJ^J)H| 2@ FJLN^FHJ`tƹƹ湙湙ra h:#h CJOJQJ^JaJh:#h OJQJ^Jh:#h}LOJQJ^Jh:#hUOJQJ^J%jh:#hX}0JOJQJU^Jh:#hK(OJQJ^Jh:#hX}OJQJ^Jh:#hOJQJ^J%jh:#h0JOJQJU^Jh:#h@/OJQJ^Jh:#h]vOJQJ^J!,`4>tx@~B*,.02ɷ۷۷۷۷ɷɷ۷ɷɷɷɷۥۥ۷}l h:#hvCJOJQJ^JaJ h:#h CJOJQJ^JaJ-jh:#hv0JCJOJQJU^JaJ#h:#h 6CJOJQJ^JaJ#h:#hv6CJOJQJ^JaJ#h:#hU6CJOJQJ^JaJ#h:#hv6CJOJQJ^JaJ#h:#h 6CJOJQJ^JaJ'02fhvx$#&#/B1D144T?"dgdD d^gd d`gd~p d`gdsmd^`gddgd d`gd28fhj!(:rs̹vi\OBOB5h:#hFOJQJ^Jh:#hjLOJQJ^Jh:#hOJQJ^Jh:#hsC>OJQJ^Jh:#h]vOJQJ^Jh:#h]v5OJQJ^Jh:#h={5OJQJ^Jh:#h"OJQJ^Jh:#h7OJQJ^Jh:#h)OJQJ^J%jh:#h^0JOJQJU^Jh:#h^OJQJ^Jh:#hUOJQJ^Jh:#hZOJQJ^Jh:#h=QlOJQJ^Js*28d|ٹreeeeXEX%jh:#hu0JOJQJU^Jh:#huOJQJ^Jh:#hfOJQJ^J%jh:#hx" 0JOJQJU^Jh:#h-'OJQJ^Jh:#hx" OJQJ^Jh:#hc\BOJQJ^Jh:#hOJQJ^Jh:#hoOJQJ^J%jh:#h~A0JOJQJU^Jh:#h~AOJQJ^Jh:#hFOJQJ^Jh:#hcuOJQJ^J pt|~r6LNt B\6LV$LN4˾˱˾˾ˤˤ˾󾗊}p}p}h:#hHaOJQJ^Jh:#hU+OJQJ^Jh:#hOJQJ^Jh:#hc\BOJQJ^Jh:#h OJQJ^Jh:#hoOJQJ^Jh:#heOJQJ^Jh:#hfOJQJ^Jh:#hu6OJQJ^Jh:#huOJQJ^Jh:#h-'OJQJ^J(4F0RTV4Z " ^>@BDV̹̟柒撅xex%jh:#h,E0JOJQJU^Jh:#hx" OJQJ^Jh:#h,EOJQJ^Jh:#h({(OJQJ^Jh:#hn/OJQJ^Jh:#hc\BOJQJ^J%jh:#h;Rn0JOJQJU^Jh:#hU+OJQJ^Jh:#h-'OJQJ^Jh:#heOJQJ^Jh:#h;RnOJQJ^J$Vl~  , 0 l n r t         6 > R X t   L b ~  .0d̿wjjjj󤿤]h:#hH3%OJQJ^Jh:#hH-OJQJ^Jh:#h3/OJQJ^J%jh:#hD0JOJQJU^Jh:#heOJQJ^Jh:#hCOJQJ^Jh:#hY6OJQJ^Jh:#hYOJQJ^Jh:#hn/OJQJ^Jh:#hc\BOJQJ^Jh:#h-'OJQJ^Jh:#hDOJQJ^J"dfhfh &2ҸҥҘҘҘҘ~q~qqqcVqh:#h OJQJ^Jh:#h*x6OJQJ^Jh:#h*xOJQJ^Jh:#hOJQJ^Jh:#h^OJQJ^Jh:#hsmOJQJ^J%jh:#hH-0JOJQJU^Jh:#h-'OJQJ^Jh:#hYOJQJ^Jh:#hH-OJQJ^Jh:#hCOJQJ^J%jh:#hC0JOJQJU^J 0lpvxzN*BN R   ## #"#$#&#ߴmmVE h:#hH-CJOJQJ^JaJ-jh:#hkK`0JCJOJQJU^JaJ#h:#hKM6CJOJQJ^JaJ#h:#hkK`6CJOJQJ^JaJ#h:#h*x6CJOJQJ^JaJ h:#h*xCJOJQJ^JaJ h:#h*xCJOJQJ^JaJh:#hYOJQJ^Jh:#h OJQJ^Jh:#h*xOJQJ^J%jh:#h*x0JOJQJU^J&##$$D$$$%%%%&&'(V+h+f,h,j,---h....B/P/////ٹ̟yl_RRl_h:#h~pOJQJ^Jh:#huOJQJ^Jh:#hykOJQJ^J%jh:#hp0JOJQJU^J%jh:#h40JOJQJU^Jh:#h4OJQJ^Jh:#hpOJQJ^J%jh:#h0JOJQJU^Jh:#hsmOJQJ^Jh:#hOJQJ^Jh:#hYOJQJ^Jh:#hkK`OJQJ^J ////0~00<1>1@1B1H1444445h5555666666̛̿raTTTGTh:#h;RnOJQJ^Jh:#hKMOJQJ^J h:#h+<CJOJQJ^JaJ-jh:#h+<0JCJOJQJU^JaJ#h:#h+<6CJOJQJ^JaJ h:#h+<CJOJQJ^JaJ%jh:#h0JOJQJU^Jh:#hOJQJ^Jh:#h+<OJQJ^Jh:#hDOJQJ^Jh:#huOJQJ^Jh:#hNOJQJ^J6788 8j8888889R999::;<:<==*=h===R?T?@@@ٹrreXKXh:#h={OJQJ^Jh:#h\XOJQJ^Jh:#hc3JOJQJ^Jh:#hbHOJQJ^Jh:#hSOJQJ^J%jh:#hKY0JOJQJU^Jh:#huOJQJ^Jh:#hKYOJQJ^Jh:#hnOJQJ^J%jh:#hKM0JOJQJU^Jh:#h;RnOJQJ^Jh:#hDOJQJ^Jh:#hKMOJQJ^J@A~AA£Bؤ*,0L`z̥Υҥ$DPbhʧȨ ʽʽʰʽʰʰككككʰʣʣh:#hc3JOJQJ^J%jh:#h={0JOJQJU^Jh:#h&~OJQJ^Jh:#h[tOJQJ^Jh:#hDOJQJ^Jh:#h.COJQJ^JUh:#h,COJQJ^Jh:#h\XOJQJ^Jh:#h={OJQJ^J1l Castro nije satelit Sovjetskog Saveza, ali je najvei dio naaeg pokreta vrsto uvjeren da jest. O tome Castro mora voditi ra una, pa stoga Havana otpada kao mjesto sastanka. Vrhovec je kolegama u SIV-u bio daleko jasniji. Mi bismo radje bili bez konferencije nego da ona bude u Havani, govorio je jugoslavenski ministar, koristei rije i poput kominternovske metode, diverzija, drsko i agresivno. Skup u Havani ne bi bio borba za napredak, ve mo~da tek o uvanje postignutog. Kona no je kompromisno rjeaenje pronaeno je u liftu, dok su se J. Vrhovec i N. Rao vozili na ve eru. Dolazilo je ljeto, izbori u Indiji, potom sastanci Glavne skupatine UN-a. U travnju 1981. New Delhi je ionako trebao biti domain redovite konferencije na ministarskoj razini PNZ-a. Stoga su predlo~ili da se sastanak pomakne ato ranije na po etak godine, pa da redovita sjednica postane posebna. Izbjegnuta je Havana, Pokret nije razlomljen, a sudjelovanje Indije osigurano je na najviaoj razini. Pokazalo se ipak da ne postoji zemlja spremna ii u sukob s Kubom i ponuditi se kao domain. Izbjegnuta je duboka kriza, ali ideja o o izvanrednom sastanku nije se mogla provesti. Sastanak ministara PNZ po eo je tako u New Delhiju polovicom velja e 1981. godine. Podjele oko Afganistana i Kampuije (Kambod~e) nisu prevladane, a ogromni dio usvojenih zaklju aka inile su krize na Bliskom istoku, jugu Afrike. Dio o Afganistanu, od kojeg se izaslanstvo te zemlje ogradilo, zauzimao je dva kratka odlomka. Pozvano je na hitno politi ko rjeaenje povla enje stranih trupa i puno poatovanje nezavisnosti, suvereniteta, teritorijalnog integriteta i nesvrstanog statusa, poatovanja na ela neintervencije i nemijeaanja. Da je ispranost i prevelika openitost smetala krugovima u Beogradu vidi se iz materijala koji je jugoslavensko izaslanstvo podnijelo poslije povratka iz New Delhija. Pokret je, ponovo se pokazalo, mobilan kada je rije  o opim na elima, globalnim problemima. Kada ih treba primijeniti na konkretne situacije, pokazuju se slabosti i pojedina ni interesi. SSSR je, procjenjujui da e ga se kritizirati viae no ikada ranije, poja ao pritisak na NZ u pravcu orijeniranja Ministarske konferencije NZ na tretiranje problema na kojima mo~e ostvariti bli~u suradnju i prirodno savezniatvo, kao ato su B(liski) I(stok), Palestina, Jug Afrike, dekolonizacija itd.. Predsjedavateljica Indija pokazala se spremnom uvrstiti niz primjedaba koji su iali na zaoatravanje prema Zapadu, zanemarujui ispravke o krizama u Afganistanu i Kambod~i. Tako su Francuska i, posebno, SAD spomenute viae puta. SSSR niti jednom, mada je po prvi puta izravno kritiziran. Iako se iz zaklju aka to ne vidi, o Afganistanu je voena najdu~a i najbu nija rasprava. Afganistan je tra~io da se ne spominje njihova zemlja kao poseban problem. Kada je to odbijeno, Laos je predlo~io da se zavraetak formulacije teksta odgodi dok se glavni tajnik UN-a Kurt Waldheim konzultira sa zainteresiranim ministrima. Kako je veina, uklju ujui i Jugoslaviju, procijenila da je rije  o nastojanju da se u posljednjem trenutku nametne kompromisni tekst i ovo je odbijeno. Potom se raspravljalo o tekstu na kojem e se raditi. Usuglaaeno je da temelj postane indijski, a ne pakistanski tekst, mada uz obvezu uvratenja to aka koje su dobile konsenzus u raspravi. Indija je, pretpostavljalo se, samo zbog straha da ostane u prevelikoj manjini s prolagerskim zemljama Pokreta, pristala na kompromis. Potpora je bila velika, ali su u zavranim satima neki (Sejaeli, Grenada, Vijetnam, Laos, Kuba) pokuaali unijeti stavku da se povla enje stranih trupa ima povezati s prestankom akta mijeaanja (treih) u unutarnje poslove. I to, kao i pokuaaj da se u dokumentu Kabul imenuje Demokratskom Republikom Afganistan, pod kojim imenom je nisu priznale brojne lanice, sprije en je. Tek je tekst izjave koji je Josip Vrhovec dao poolu Jugoslavenske radiotelevizije u New Delhiju 13. velaj e 1981. bio poneato optimisti niji i dijelom je pratao zadovoljstvom zbog postignutog. Jedva dva mjeseca kasnije, u travnju 1981. u Al~iru je na ministarskoj razini odr~an izvanredni sastanak Koordinacijskog biroa nesvrstanih o Namibiji. O Africi, napose dekolonizaciji, uvijek se najlakae moglo pronai zajedniatvo. Pozornom promatra u sa strane ipak je moralo biti jasno da su razlike izmeu Beograda i Hanoja ili Havane kozmi ke i da PNZ kojim dominira Beograd nije skupina s kojom se nikako ne mo~e suraivati. Problem je, naravno, bio u tome ato su diplomati koji su to vidjeli na Zapadu bili ili u manje va~nim zemljama ili tek povremeno u prilici nametati svoje glediate. Njihovi kolege na Istoku, ako ih je i bilo, nisu dolazili do izra~aja. Prema sovjetskom vijetnamu Na Titov je pogreb u svibnju 1980. godine sovjetski voa Leonid Bre~njev doputovao. Ameri ki predsjednik Jimmy Carter nije. Izaslanstvo SAD-a predvodio je potpredsjednik Walter Mondale uz Carterovu majku i druge va~ne, ali i prili no opskurne, li nosti. Nekoliko dana po pokopu Maraala Jugoslavije, kratkotrajni je predsjedavajui kolektivnog aefa dr~ave Lazar Koliaevski, zamijenjen predstavnikom Bosne i Hercegovine Cvijetinom Mijatoviem. Ameri ki predsjednik poslao je pismo novom jugoslavenskom kolegi. Uz uobi ajene i naglaaeno laskave rije i o suradnji s predsjednikom Titom, Carter je dodao i ono ato je Beograd najviae ~elio uti. Podr~avamo neovisnost, teritorijalnu cjelovitost i jedinstvo Jugoslavije i stojimo spremni odgovoriti na jugoslavenske zahtjeve u tome smislu. Cijenimo jugoslavensku vodeu ulogu u Pokretu nesvrstanih zemalja i vjerujemo da e vodstvo vaae zemlje pomoi u initi PNZ va~nim imbenikom svjetskog mira i razvoja. Carter je u Kuu cvijea doaao nekoliko mjeseci kasnije. Bio je to posljednji posjet nekog ameri kog predsjednika socijalisti koj Jugoslaviji. William Clinton, prvi demokrat nakon Cartera u Bijeloj kui, nakratko je bio u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj 1997. godine, a George Bush u Sloveniji se 2000.g. susreo s ruskim predsjednikom Putinom. Poslije odlaska iz Beograda Carter je u pismu, kojim se ponovo zahvalio Mijatoviu, napisao joa nekoliko va~nih stvari. Ameri ki je predsjednik podvukao razumijevanje dviju zemalja, dijalog koji postoji meu administracijama i razumijevanje za ameri ka nastojanja radi uklanjanja antijugoslavenskog terorizma u SAD. Ostale su pobrojane teme uklju ivale pitanje Afganistana, ameri kih taoca u Iranu i bliskoisto nog mirovnog procesa. Sovjetska invazija, postalo je jasno, izbjei e se. Danas znamo da je kompliciranje prilika u Afganistanu nakon agresije Crvene armije na dio najutjecajnijih sovjetskih du~nosnika utjecao tako da su bili nespremni za intervenciju u Poljskoj 1981. godine, gdje je re~im bio zaista ugro~en. Carter je s Predsjediatvom SFRJ nastavio politi ki dijalog razmjenom pisama. Veleposlanik SAD-a u Beogradu Lawrence S. Eagleberger susreo se sa zamjenikom saveznog sekretara Peaiem 27. kolovoza 1980. godine. Osim pitanja razmjeataja raketa Pershing, Afganistan je bio glavni predmet razgovora. Peai je istaknuo da se Beogradu ini kako u Kabulu nema niata novo, niti ima realnih znakova da bi, u datim unutraanjim okolnostima Afganistana, SSSR pokazao spremnost za povla enjem trupa. Jimmy Carter pohvalio je nezavisne napore Jugoslavije meu nesvrstanim zemljama, navodei kako su Sovjeti tek prividno smanjili broj svojih snaga u Kabulu. Povu ene su tek one borbeno neiskoristive, dok se one reorganizirane nemilosrdno koriste za guaenje afganistanskog nacionalnog otpora. Todor }ivkov, gospodar Narodne Republike Bugarske, tijekom razgovora sa lanom Politbiroa Komunisti ke partije Italije Pajetom u prvim je tjednima poslije sovjetske invazije Afganistana izjavio kako tamoanju operaciju treba ocijeniti u kontekstu airenja i pobjede socijalisti kih ideja u jednoj zemlji, a ne s pozicija nekakvih starobur~oaskih principa o nemijeaanju u poslove drugih zemalja. Savez komunista Jugoslavije, vodea i jedina partija zemlje koja je od svih socijalisti kih zemalja, uz mogui izuzetak Albanije, s Bugarskom imala nesreene odnose, govorio je }ivkov, od maarske kontrarevolucije 1956. sve do sada ima stavove koji nisu nimalo komunisti ki, ve usko nacionalisti ki i oportunisti ki, koji slabe jedinstvo progresivnih nesvrstanih zemalja. }ivkovu se sila i airenje sovjetske zone o ito podudarala sa svjetskim socijalizmom. Povezivanje Maarske i Afganistana bilo je logi no. Glasovanje u Ujedinjenim narodima o osudi agresije SSSR-a u Afganistanu, odr~ano u sije nju 1980. godine, bio je najvei poraz Moskve u svjetskoj organizaciji joa od osude intervencije u Maarskoj 1956. Dogaaji u dvjema zemljama koje su dijelila desteljea i tisue kilometara, pokazali su koliko se Hladni rat u meuvremenu promijenio. Tijekom prvog sukoba Jugoslavija je nastupala kao zemlja socijalisti ke obitelji, s ambicijom da utje e na prilike u tome dijelu svijeta. Sada se ponaaala kao prava predvodnica nesvrstanog svijeta. Oba svjedo e koliko je ambiciozno Beograd nastupao, koliko je ambiciozno prihvatio ulogu faktora dinamiziranja prilika u svijetu, ak i kad je rije  bila o dalekim krizama. Jugoslavenska politika mo~da je u prvim danima po intervenciji u Kabulu ostavljala dojam nedovoljno odlu ne. Nije, ipak, bila puno druk ija od politike zapadnih zemalja, barem u odnosu na o ekivanja Washigntona. Beograd je, imajui na umu Titovo stanje, zauzeo polo~aj koji je bio logi an. Bio je bli~e Zapadu od Kube, ali puno dalje no Egipat predsjednika Sadata. Strah od intervencije snaga Varaavskog ugovora u Beogradu je uvijek bio stvaran i shvaao se ozbiljno. Da nije bila rije  tek o staroj jugoslavenskoj boljci, mogli su ilustrirati zaklju ci Stalnog savjeta NATO-a, ali i novinski lanci koji su zbivanja u Afganistanu uvijek donosili uz izvjeataje o Titovoj bolesti i tako dodatno dramatizirali prilike stvarajui atmosferu da je Jugoslavija budua sovjetska ~rtva. Washington je poru ivao kako bi sovjetska vojna akcija prema Jugoslaviji svakako izazvala odgovarajuu vojnu reakciju NATO-a, ato je podsjealo na jamstva Beogradu iz 1956. i 1968. godine. Kao i krajem aezdesetih godina 20. stoljea, u trenucima duboke svjetske krize i osjeaja da je sigurnost SFRJ ugro~ena, diplomacija iz Ulice kneza Miloaa ozbiljno se anga~irala na obnavljanju aktivnosti PNZ-a. Kao i u ranijim slu ajevima, kada su na vagu stavljani potezi Kube i Jugoslavije, izbor je za Washington i zapad bio jasan i to se jasno vidjelo u jamstvima koja su stizala. Kona no, interes za stabilnost i vrstinu SFRJ kao bitnog elementa stabilnosti i ravnote~e snaga u Europi i uvara ju~nog krila NATO-a, odrazio se i na ubrzvanje pregovora s Evropskom ekonomskom zajednicom. Sklopljen je financijski sporazum o znatnom zajmu Jugoslaviji, pa i izra~avanje razumijevanja za gospodarske poteakoe SFRJ. Kada se na sastanku Politi kog aktiva SRH 13. listopada 1980. u Kockici, uz predsjedanje Milutina Baltia, savezni sekretar za vanjske poslove Josip Vrhovec u duga kom izlaganju obratio prisutnima, raspravom su dominirale neke druge teme, zbivanja u Iraku i Iranu i Poljskoj. Afganistan je, rekao je Vrhovec, moralno i politi ki apsorbirao sovjetsko pravo na intervenciju. Kada se vidjelo da Moskva ne namjerava koristiti Afganistan kao polaziate za nastavak airenja, problem je prestao biti akutno krizno podru je i postupno se pretvorio u mo varu iz koje su Sovjeti izaali tek 15. velja e 1989. godine. Jugoslavija je i dalje nastojala na svojim principjelnim stavovima koje je iznosila i na GS OUN-a i tijekom MK NZ-a u New Delhiju. Nada je bila, da e u du~oj vremenskoj perspektivi moralnim pritiskom i inzistiranjem na povla enju stranih trupa, prestankom mijeaanja sa strane, inzistiranjem na nesvrstanosti i neovisnosti, prijateljstvom sa svim susjedima, postii svoje ciljeve. U svijetu koji je bio ureen po hladnoratovskom obrascu, SFRJ je joa uvijek mogao prili no uspjeano voditi ambicioznu politiku i uvati neovisnost. U usporedbi s Havanom i skupinom pro-lagerskih zemalja unutar Pokreta nesvrstanih, Jugoslavija je bila racionalni ( esto i pro-zapadni), faktor koji je trebalo podr~ati ato su zemlje Zapada i inile. Odnosi Beograda s vladom Babraka Karmala u Afganistanu bili su ograni eni na politi ki manje osjetljiva pitanja. Kada je polovicom 1986. aef tajne policije Muhammad Najibullah zamijenio Karmala, prilike su se popravile. Najibullah je, kona no, 1979., nakon ato su Tarikija i Amin po eli smjenjivati pripadnike suprotstavljene frakcije Parcham poslane u diplomatski egzil, iz Teherana, gdje je slu~io, zatra~io azil u Jugoslaviji. Dr. Najibu Beograd je izaaao u susret, a Po~arevac je njegovoj obitelji postao privremeni novi dom. Do trenutka kada je general Boris Gromov preaao most preko Amu Darje izmeu Uzbekistana i Afganistana, u toj je zemlji poginulo oko 16.000 pripadnika snaga Crvene armije, a 30.000 je ranjeno. U graanskom je ratu barem 6 milijuna Afganistanaca pretvoreno u izbjeglice, a poginulo je vjerojatno neato manje od jednog milijuna ljudi. Najibullah se joa neko vrijeme odr~ao. Nakon ato su vlast preuzeli talibani, najprije je mu en, a onda okrutno javno pogubljen na jednom nogometnom igraliatu u Kabulu. Od intervencije Crvene armije na Bo~i 1979. do danas Afganistan je jedna od najva~nijih svjetskih kriznih to aka. Njezino djelovanje na Hrvatsku (tada u Jugoslaviji) bilo je golemo po etkom osamdesetih godina 20. stoljea, baa kao ato nije zanemarivo ni danas. Kona no, to je zemlja gdje hrvatski vojni kontingent sudjeluju u o uvanju mira i demokratske vlasti uspostavljene 2001. godine. Svijet je jedan i nerazumijevanje va~nosti onoga ato se dogaalo nekada i tamo, ne dozvoljava da se govori o ovom ovdje i sada. IZVORI OSOBNA ARHIVA JOSIPA VRHOVCA, Zagreb, Hrvatska. Graa iz Saveznog sekretarijata za vanjske poslove i Predsjedniatva SFRJ. OBJAVLJENI IZVORI Yugoslavia: From National Communism to National Collapse, US Intelligence Community Estimative Products on Yugoslavia, 1948-1990, National Inteligence Council and Office of the Director of National Intellignece, Washington DC, 2006-004 December 2006. CWIHP Document Reader, From National Communism to National Collapse, Complied by Mircea Munteanu, December 7, 2006, Woodrow Wilson International Center for Scholars, Washington DC. SIMI, Pero 2005. Tito, svetac i magle. Tito i njegovo vreme u novim dokumentima Moskve i Beograda. Beograd: Slu~beni list SCG. NOVINE I TJEDNICI Meunarodna politika, politika, privreda, pravo, nauka kultura, polumjese nik, Beograd. Time International, tjednik, SAD. Vjesnik, dnevnik, Zagreb. LITERATURA KNJIGE ALBRIGHT, Madeleine 2005. Memoari dr~avne tajnice, autobiografija. Zagreb: Profil. ANDREW, Chrihristopher/MITROKHIN, Vasili, 2000. The Mitrokhin Acrhice, The KGB in Europe and the West. London: Penguin Books. BROWN, Seyom 1994. The Faces of Power, Constancy and Change in United States Foreign Policy from Truman to Clinton. New York: Columbia University Press. CALVOCORESSI, Peter 2003. Svjetska politika nakon 1945. Zagreb: Nakladni zavod Globus. GOUGHE, Roger 2006. A Good Comrade, Jnos Kdr, Communism and Hungary. London: I.B.Tauris. JOHNSON, Paul 2007. Moderna vremena, Povijest svijeta od 1920-ih do 2000. Zagreb: Golden marketing/Tehni ka knjiga. KISSINGER, Henry 1994. Diplomacy. New York: A Touchstone Book. MATES, Leo 1982. Po elo je u Beogradu. Zagreb: Globus. ODOM, William E. 1998. The Collapse of the Soviet Military. New Haven: Yale University Press. ORLANDI, Marko 2002. U predve erje sloma (sjeanja jugoslovenskog ambasadora u Moskvi 1979-1982). Podgorica: NJP Pobjeda. PACZKOWSKI, Andrzej 2001. Pola stoljea povijesti Poljske, 1939.-1989. Zagreb: Profil/Srednja Europa. PETKOVI, Ranko 1995. Subjektivna istorija jugoslovenske diplomatije 1943-1991. Beograd: Slu~beni list SRJ. PIRJEVEC, Jo~e 1995. Jugoslavija, Nastanek, razvoj ter razpad Karadjordjevieve in Titove Jugoslavije. Koper: Zalo~ba Lipa. RIDLEY, Jasper 2000. Tito  biografija. Zagreb: Prometej. WESTAD, Odd Arne 2005. The Global Cold War. New York: Cambridge University Press. WOFLF, Markus 2004. ovjek bez lica, `ef apijuna u tajnom ratu. Zagreb: Golden marketing/Tehni ka knjiga. YAPP, M.E. 1996. The Near East since the First World War: A History to 1995. Harlow: Longman. YOUNG John W./KENT, John 2004. International Relations Since 1945, A Global History. Oxford: Oxford University Press. LANCI Bks, Csaba, Why Was There No Second Cold War in Europe? Hungary and the Soviet Invasion of Afganistan in 1979: Documents from the Hungarian Archives. Cold War International History Project Bulletin, Woodrow Wilson Center, 14/15/2004/2005, Washington DC. SUMMARY: SOVIET INTERVENTION IN AFGANISTAN IN 1979 AND TITO'S DEATH Based on the documents from the private collection of former Yugoslav foreign secretary Josip Vrhovec, a few memoires and literature, the author tried to reconstruct history of the Soviet intervention in Afganistan in 1979, its repercutions on Socialist Yugoslavia and the Movement of the Non-aligned Countries. *Osobito sam zahvalan gospoama Olgi i Sanji Vrhovec, supruzi i keri Josipa Vrhovca, ato su mi omoguile uvid i koriatenje izvanredne arhivske grae koju je skupio Josip Vrhovec o vremenima dok je bio savezni sekretar za vanjske poslove i lan Predsjedniatva SFRJ.  Menon 1986.:144, 147; Westad 2005.:300; Orlandi 2002.:223. Muhamed Daud osniva , predsjednik i premijer Republike 21. je velja e 1978. posjetio Josipa Broza Tita u Herceg Novom, SR Crna Gora. Tijekom trodnevnog posjeta i dva susreta s Maraalom Jugoslavije, princ Daud je govorio o potrebi vee aktivnosti PNZ, kao i nezadovoljstvu ato je detant u meunarodnim odnosima i dalje ograni en na uzak krug zemalja. Zato su rjeaavanja stvarnih meunarodnih problema spora. U svjetlu predstojeeg prevrata u Afganistanu, indikativno je ato su dvojica predsjednika naglasili da se sporovi izmeu pojedinih zemalja mogu uspjeano rjeaavati samo mirnim putem i u skladu sa ciljevima i na elima mirobljubive koegzistencije i politike nesvrstanosti. Kronologija vanjskopoliti ke aktivnosti predsjednika Tita, 1978. godina. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. Daud je bio o~enjen sestrom kralja Afganistana Zahira `aha kojeg je 17. srpnja 1973. svrgnuo s vlasti. Naglaaavao je nesvrstani polo~aj Kabula, bio modernizator, ali i namjeravao stvoriti jednopartijsku zemlju. To je potaklo dvije suprotstavljene frakcije Narodne demokratske partije Afganistana, Tarakijev i Aminov Khalq i Parcham Babraka Karmala bli~oj suradnji i prevratu u proljee 1978. Pred Daudom je najprije streljano trideset lanova njegove obitelji, a onda i on. Novi je re~im, mada prvi marksisti ki u jednoj islamskoj zemlji, priznao i Pakistan. Kent/Young 2004.:491; Menon 1986.:147; Johnson 2007.:749; Westad 2005.:299.  Brown 1994.:382.  Westad 2005.: 319; Westad 1996./1997.: 130-131 i dokumenti (133-184).  Westad 2005.:313; Orlandi 2002.:225.  Menon 1986.:145; Johnson 2007.:746-747. (Johnson, na~alost, koristi zastarjelu literaturu, pa je esto nepouzdan. Svejedno, izvanredno mu je slikovita re enica kako se Amin, matemati ar po struci, gorljivo okrenuo od apstraktnih brojeva ka kvantitativnome krvoproliu.)  Westad 2005.:319-321; Kent/Young 2004.:492.  Odom 1998.:82.  Westad 2005.:301; Orlandi 2002.:231; Johnson 2007.:747. Amin je ubijen sa cjelokupnom obitelji i dvadesetak suradnika.  Menon 1986.:64; Kent/Young 2004.:490; Orlandi 2002.:227. Amin je oduvijek bio neukrotiv; postojala je bojazan da se jednoga dana pretvori u afganistanskog Tita. Vidi o tome kod: Menon 1986.:145.  Kent/Young 2004.:475.  Menon 1986.:148-149.  Brown 1994.:381; Kent/Young 2004.:495.  Pons/Romero 2005: Westad:73; Menon 1986.:147; Westad 2005.:323, 328; Kent/Young 2004.:534.  Ameri ki veleposlanik u Moskvi Malcolm Toon takoer je izvjeatavao o krajnje neizvjesnoj intervenciji. Time, 28. sije anj 1980. (Squeezing the Soviets); Orlandi 2002.:223-225.  CWIHP 2003./2004.:Bks 204.  Osobna arhiva Josipa Vrhovca.  Orlandi 2002.:239.  To no godinu dana prije invazije Crvene armije na Afganistan, 25. prosinca 1978. sovjetski saveznik Vijetnam napao je Kambod~u (Kampuiju) i svrgnuo Pol Pota, naglaaenog kineskog saveznika i aefa re~ima koji je odgovoran za smrt 2 milijuna ljudi. SAD, zapadne zemlje i Kina intervenciju su osudile kao akt agresije, ne humanitarnu intervenciju kako su je opisivali na Istoku. Kina je dijelom iz straha zbog pretvaranja Vijetnama u hegemona Jugoisto ne Azije sa 300.000 vojnika sama 17. velja e 1979. nakratko zaratila i poharala tri sjeverne vijetnamske provincije, inilo se, uz preautnu ameri ku potporu. Kent/Young 2004.:474-475.  SSVP, Strogo povjerljivo, Obavjeatanji materijal, 30. sije anj 1980. Pregled obavjeatajnih elemenata za procjenu sigurnosnog polo~aja SFRJ poslije sovjetske vojne akcije u Afganistanu. Osobna arhiva Josipa Vrhovca.  Sredstva informiranja uglavnom registriraju vijesti, mada veinom one koje su nepovoljne po SSSR., javljali su poljski diplomati iz Beograda. Marko Orlandi iz Moskve javljao je o vrlo korektnim sovjetskim izvjeatajima o bolesti maraala Tita, ali i tri negativna komentara o tekstovima u Politici, Startu i Ninu, koji su kritizirali akciju Crvene armije u Kabulu. SSVP, Strogo povjerljivo, Obavjeatajni materijal. 30. sije anj 1980. Pregled obaveatajnih elemenata za procenu bezbednosnog polo~aja SFRJ posle sovjetske vojne akcije u Avganistanu. Osobna arhiva Josipa Vrhovca; Orlandi 2002.:251. O Afganistanu su tijekom osamdesetih hrvatski su mediji intenzivno izvjeatavali. Za tjednik Danas, primjerice, vrlo detaljno je pisao Miroslav Lazanski, koji je o svojim iskustvima dr~ao i javna predavanja. Posebne reporta~e objavljivao je ak i tjednik Studio.  Orlandi 2002.:238-243, 248.  Isto. Planirani posjet Jurija Andropova, aefa KGB-a, otkazan je. Pretpostavku da bi se to moglo dogoditi, kao i da ona vjerojatno ne bi odgovarala SFRJ, Orlandi je iznio za vrijeme vlastitog izlaganja.  Time, 28. sije anj 1980. (Squeezing the Soveits); Mates 1982.:136-137; Orlandi 2002.:248-249. Protiv su bile, uz Afganistan, Kuba, Angola, Mozambik, NDR Jemen, Etiopija, Vijetnam, Laos, Grenada, pa Mongolija i zemlje lanice Varaavskog ugovora osim Rumunjske. Rumunji su prije glasovanja napustili Glavnu skupatinu. Suzdr~ane su bile Indija, Al~ir, Sirija, Zambija, Cipar.  Gough 2006.:209; CWIHP 2003./2004.:Bekes 205.  SSVP, Slu~ba za istra~ivanje i dokumentaciju, Str.pov.br. 586, 24. listopad 1980., Specijalni bilten obaveatajnih informacija, Japanski MIP o aktuelnoj meunarodnoj situaciji (prema dokumentu od 14. listopad 1980. Osobna arhiva Josipa Vrhovca; Time, 28. sije anj 1980. (Squeezing the Soviets). Puno uspjeaniji nije bio ni Christopherov nadreeni Cyrus Vance. Orlandi 2002.:263.  Zaustavljena je ratifikacija SALT II sporazuma o ograni avanju naoru~anja, zaustavljen je izvoz visoke tehnologije u SSSR, smanjena su prava sovjetskih brodova na izlov ribe u ameri kim teritorijalnim vodama, uveden je embargo na izvoz ve kupljene paenice u SAD-u, zaustavljeno otvaranje konzularnih ureda, prestali su pregovori o kulturnim i gospodarskim sporazumima. Negodovali su jedino sportaai i proizoa i kukuruza i paenice. Brown 1994.:383-384.  Embassy of the USA, Belgrade, 20. sije anj 1980.; Text of January 20 Letter form President Carter to Robert Cane. Osobna arhiva Josipa Vrhovca.  Smatram sovjetsku invaziju i namjeravano pot injavanje Afganistana ozbiljnim kraenjem meunarodnog prava i iznimno opasnom prijetnjom svjetskom miru. Ova invazija takoer ugro~ava susjedne neovisne dr~ave i pristup velikom dijelu svjetskih zaliha nafte. Zato prijeti naaoj nacionalnoj sigurnosti, baa kao i sigurnosti regije i cijelog svijeta. Moramo jasno pokazati Sovjetskom Savezu da ne mo~e slamati neovisne nacije i u isto vrijeme ponaaati se kao da se niata nije dogodilo. Moramo u initi jasnim da e platiti neku ekonomsku i politi ku cijenu zbog takvih agresija. (& ) U Sovjetskom Savezu meunarodna sportska natjecanja su dio sovjetske slu~bene politike, kao i odluka da se napadne Afganistan. (& ) Sovjetska vlada pridaje ogromno politi ko zna enje odr~avanju Olimpijskih igara 1980. u Moskvi i ako se Olimpijske igre ne bi tamo odr~ale zbog sovjetske vojne agresije u Afganistanu, taj se sna~ni znak svjetske zgor~enosti ne bi mogao skriti od Sovjeta i zazvonio bi diljem svijeta. Mo~da bi zaustavio budue agresije. U nastavku je pisma Carter predlo~io da se Olimpijske igre prebace ili u Montreal ili negdje drugdje ili ak i otka~u. Predlo~io je da se odredi stalno mjesto odr~avanja Igara kako bi se ubudue izbjegla politizacija domainstva. Isto.  Kent/Young 2004.:494; Orlandi 2002.:256, 265.  Brown 1994.:383-384; Kent/Young 2004.:459, 495-497.  Kabinet Saveznog Sekretara, Dokumentacija, D1980, Beograd, 20. velja e 1980. Osobna arhiva Josipa Vrhovca.  Nacrt zabiljeake o razmialjanjima druga Predsjednika povodom poruke predsjednika Cartera, 30. prosinac 1979. (datacija rukom). Osobna arhiva Josipa Vrhovca.  Kabinet Saveznog sekretara, Dokumentacija, D1980, Beograd, 20. velja e 1980. Osobna arhiva Josipa Vrhovca.  Orlandi 2002.:260.  CWIHP 2003./2004.: 215, Dokument 7. (Soviet Briefing on the Correspondence between Yugoslav Leader Josef B. Tito and CPSU General Secretary Leonid I. Brezhnev); Time, 10. o~ujak 1980. (A Taunt: Kill Us! Kill Us!).  Isto. Ostatak dokuemnta u kojem se prepri ava sadr~aj Bre~njevljeva odgovora gotovo je u cjelosti preneaen i odgovara originalu.  Time, 10. o~ujak 1980. (A Taunt: Kill Us! Kill Us!); Orlandi 2002.:260-261. SFRJ je i sama predlo~ila da se sovjeti povuku, zagarantira nemijeaanje sa strane, ali i formira nesvrstani, mo~da ak i neutralni Afganistan, koji ne bi bio antisovjetski orijentiran. Bilo je to sli no stanju na koji je Afganistan zapravo desetljeima funkcionirao.  Kabinet Saveznog sekretara, Dokuemntacija D980, 2. o~ujak 1980. (Str.pov.br.235/80). Osobna arhiva Josipa Vrhovca.  U nastavku pisma Bre~njev obrazla~e prilike u Iranu, zala~e se za poterbu o uvanja mira i kritizira sve one na Zapadu koji nastoje posijati podozrenje i nepovjerenje izmeu Moskve i Beograda. To je otvorena i bezo na klebeta. Mi neizmjerno poatujemo nezavisnost i suverenitet Jugoslavije, ~elimo joj uspjeha u izgradnji socijalizma i ja anju bratstva i jedinsta njenih naroda. Isto.  Kabinet Saveznog sekretara, Dokumentacija D1980, Beograd 2. o~ujak 1980. (Str.pov.br.235/80). Osobna arhiva Josipa Vrhovca. Hammer je bio predsjednik Occidental Petroleum Corporationa. Time, 10. o~ujak 1980. (A Taunt: Kill Us! Kill Us!).  Isto. Kent/Young 2004.:492.  Savezni sekretarijat za vanjske poslove, Sotrogo povjerljivo, Obavjeatajni materijal. 30. sije anj 1980. Pregled obaveatajnih elemenata za procenu bezbednosnog polo~aja SFRJ posle sovjetske vojne akcije u Avganistanu. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. Warren Christopher bio je 63. dr~avni tajnik SAD-a tijekom prvog mandata predsjednika Williama Clintona (1993.-1997.).  CIA, Office of national esimates, 1. velja e 1980., Memorandum to Holders of NIE 15-79, Prospects for Post-Tito Yugoslavia.  Isto.  Ambasada SFRJ Washington, SSIP-misija SFRJ New York, Razgovor s Kissingerom, 6.3.1980. Zbirka Josipa Vrhovca.  Savezni sekretarijat za vanjske poslove, Sotrogo povjerljivo, Obavjeatajni materijal. 30. sije anj 1980. Pregled obaveatajnih elemenata za procenu bezbednosnog polo~aja SFRJ posle sovjetske vojne akcije u Avganistanu. Osobna arhiva Josipa Vrhovca.  Savezni sekretarijat za vanjske poslove, Sotrogo povjerljivo, Obavjeatajni materijal. 30. sije anj 1980. Pregled obaveatajnih elemenata za procenu bezbednosnog polo~aja SFRJ posle sovjetske vojne akcije u Avganistanu. Osobna arhiva Josipa Vrhovca.  U meuvremenu, TIME je doznao da je Tito uputio dirljivi, osobni poziv Carteru za neku vrstu jamstva kako SAD nee prepustiti Jugoslaviju sovjetskom imperijalizmu nakon njegove smrti. Predsjednik je obeao Titu kako e, u slu aju da Sovjeti napadnu, SAD Jugoslaviji pomoi. Stvarna priroda Carterove obveze namjerno je zamagljena. Sjedinjene Dr~ave nisu u mogunosti poslati snage u zemlju, ali mogu pomoi zrakom i morem. Jedan kongresni voa blizak Bijeloj kui izjavio je: Mislimo da imamo koristi ako Jugoslavija i dalje ostane razmjerno neovisna zemlja, tampon izmeu pot injenih satelita i Zapada. Imamo odreenih poteakoa uvjeriti Ruse da ne iskoriste Titovu bolest, dr~ei kako Jugoslavija nije posve stabilna. Time, 4. velja e 1980. (A Tough Old Bird Recoveres).  Orlandi 2002.:251-252.  SSVP, Kabinet ZSS, Str.pov.br.416424, Zabeleaka o razgovoru M. Peaia, ZSS s N. Rodinovim, ambasadorom SSSR-a, 18. o~ujak 1980. Osobna arhiva Josipa Vrhovca.  Optu~be su doista bile nevjerojatne. SFRJ je prozivana kao plaenik ameri kog imperijaliizma i kineskih ekspanzionista, da sudjeluje u propagandisti kom ratu protiv SSSR-a, SSVP, Kabinet ZSS, Str.pov.br.417407, Zabeleaka o razgovoru M. Peaia, ZSS s N. Rodinovim, ambasadorom SSSR-a, 21. o~ujak 1980. Osobna arhiva Josipa Vrhovca  Kabinet saveznog sekretara, Dokumentacija, Signatura 11/1-4, Redigirani tekst izlaganja SS Josipa Vrhovca na sjedici Predsjedniatva SFRJ, 6. velja e 1980. Osobna arhiva Josipa Vrhovca.  Austrijanci su posebno istaknuli potrebu nadzora nad ekstremnom emigracijom u ovom trenutku. Savezni sekretarijat za vanjske poslove, Sotrogo povjerljivo, Obavjeatajni materijal. 30. sije anj 1980. Pregled obaveatajnih elemenata za procenu bezbednosnog polo~aja SFRJ posle sovjetske vojne akcije u Avganistanu. Osobna arhiva Josipa Vrhovca.  Time, 4. velja e 1980. (A Tough Old Bird Recovers).  Daleko vei prostor posveen je unutarnjim poteakoama SFRJ, ali ne bez optimisti kog prizvuka. Jugoslavija je teako mogla postati obi na ~rtva agresije. Isto.  SSVP, Slu~ba za istra~ivanje i dokumentaciju, Str.pov.br. 586, 24.10.1980., Specijalni bilten obaveatajnih informacija, Japanski MIP o aktuelnoj meunarodnoj situaciji (prema dokumentu od 14.X.1980.). Osobna arhiva Josipa Vrhovca; Time, 3. o~ujak 1980. (Quiet Vigil for a Falling Hero).  Vrhovec je govorio o opstrukciji takozvane radikalisti ke grupe u pokretu. SSVP, Zapisnik o razgovoru SSVP Josipa Vrhovca s ameri kim kongresmenima odr~an 8. travnja 1980., D1980. Osobna arhiva Josipa Vrhovca.  Kabinet saveznog sekretara, Dokumentacija, signatura 11/1-4, Redigirani tekst izlaganja SS J. Vrhovca na sjednici Predsjedniatva SFRJ, 6. velja e 1980. Osobna arhiva Josipa Vrhovca.  Konferencije bez Indije nema, ne samo bez Indije, nego bez ministra indijskog nema jer bi to onda bila Konferencija drugog reda. Kabinet Saveznog sekretara za vanjske poslove, Str.pov.259; Zapisnik o razgovoru saveznog sekretra za vanjske poslove Josipa Vrhovca s ameri kim kongresmenima, 8. travanj 1980.; Izlaganje SS J. Vrhovca na 226. sjednici SIV-a, 19. lipnja 1980. Osobna arhiva Josipa Vrhovca.  SSVP, Kabinet saveznog sekretara, Str.pov.br.197., 11/3620, 10. svibanj 1980., Zapisnik o razgovorima saveznog sekretara za inostrane poslove Josipa Vrhovca s MIP-om Kube I. Malmierkom u Beogradu. Osobna arhiva Josipa Vrhovca.  Calvocoressi 2003.:510.  Kabinet PSS I. Goloba, Br. 416163, Zabeleaka o razgovoru PSS I. Goloba s Ambasadorom Indije u Beogradu M.A.S. Chib, 18. o~ujak 1980. Osobna arhiva Josipa Vrhovca.  Ambasada SFRJ Bagdad, broj 246, 20. o~ujak 1980. Osobna arhiva Josipa Vrhovca.  Misija SFRJ New York, Br. 526, 21.o~ujak 1980., Beleaka o razgovoru SS druga Vrhovca s ministrima inostranih poslova Indije i Al~ira na ve eri u rezidenciji ambasadora. Osobna arhiva Josipa Vrhovca.  Ambasada SFRJ Hanoj, Br. 85, 22.o~ujak 1980., Stav Vijetnama u vezi Afganistana, eventualnog sastanka na ministarskom nivou i posebno u vezi s jugoslavenskom aktivnoau u vesi sa ovim pitanjima. Osobna arhiva Josipa Vrhovca.  Isto.  SSVP, Slu~ba za istra~ivanje i dokumentaciju, Strogo povjerljivo broj 743, 15. listopad 1979. Osobna arhiva Josipa Vrhovca.  SSVP, Kabinet saveznog sekretara, Str.pov.br.197., 11/3620, 10. svibanj 1980., Zapisnik o razgovorima saveznog sekretara za inostrane poslove Josipa Vrhovca s MIP-om Kube I. Malmierkom u Beogradu. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. Tako je primjerice poruka Fidela Castra od 26. studenog 1980. godine izazvala zanimanje u Beogradu ne zbog napisanog o izbijanju ira ko-iranskog rata, ve injenici da se Castro potpisao kao predsjednik pokreta nesvrstanih! Takvo je ponaaanje SFRJ ~estio i plaaio. Predsjedniatvo SFRJ, Br. str. Pov. 417/1, 28. studenog 1980., Kabinet predsjednika. Osobna arhiva Josipa Vrhovca.  SSVP, Kabinet saveznog sekretara, dokumentacija sig. 11/1-10, Izlaganje SS J. Vrhovca na 226. sjednici SIV-a. Osobna arhiva Josipa Vrhovca.  SSVP, Str.pov.broj: 78/89, 28. o~ujak 1980., Podsetnik za razgovore o aktuelnim medjunarodnim pitanjima. Osobna arhiva Josipa Vrhovca.  SSVP, 20. svibanj 1980., Predlog platforme za delovanje Jugoslavije u pripremama vandredne Ministarske konferencije nesvrstanih zemalja. Osobna arhiva Josipa Vrhovca.  Kabinet saveznog sekretara, domumentacija 11/36-20, Str.pvo.br.197, Zapisnik o razgovorima SSVP J.Vrhovca s MIP-om Kube I. Malmierkom u Beogradu, 10. svibanj 1980. Osobna arhiva Josipa Vrhovca.  U proljee 1980. prvo je propao Njerereov pokuaaj organiziranja etvornog sastanka aefova Kenije, Ugande, Sudana i Tanzanije u Arushi. Kenijac nije doaao, a sudanski je aef ultimativno tra~io da se iz zatvora u Campali pusti bivai privremeni aef dr~ave Godfrey Binaisa, koji je Ugandu i trebao predstavljati na skupu. Tanzanija je 1979. uz malobrojne postrojbe Ugandske nacionalne oslobodila ke armije pomogla u svrgavanju Idi Amina Dade. Vlast je u Kampali prvo preuzeo Yusufu Lule, a potom Binais. Njega je zatvorila vojska koja je nadzirala izborni proces, po kojem se bivai diktator Milton Obote vratio na vlast, uz blagonaklonost Tanzanije. Obote je tijekom druge vladavine (na elu Ugande je i od neovisnosti 1961. do 1970.) bio tek neznatno uspjeaniji i tek neato manje krvav od Idi Amina Dade. Calvocoressi 2003.:661.  Kabinet saveznog sekretara, dokumentacija sig. 11/1-10, Izlaganje SS J. Vrhovca na 226. sjednici SIV-a. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. Izlaganja su prepuna niza vrlo kriti kih referenci na Kubu.  Mates 1982.:246; SSVP, 20. svibanj 1980., Predlog platforme za delovanje Jugoslavije u pripremama vandredne Ministarske konferencije nesvrstanih zemalja. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. Kriti ki tonovi prema Kubi vidljivi su na viae mjesta u dokumentu. Najmanje bi odgovaralo da se sastanak odr~i u Havani ili jednoj od zemalja prolagerske orijentacije, Mnoge nesvrstane zemlje osjeaju i potrebu ograni avanja prolagerskog utjecaja Kube i njenog djelovanja& itd. U razgovoru za Televiziju Zagreb, Josip Vrhovec je prije odlaska u Delhi sa~eo razloge odlaska i prili no otvoreno istaknuo kako je: & trebalo neko vrijeme dok smo u okviru nesvrstanosti prodrli sa takvom koncepcijom i uspjeli da je u inimo opeprihvatljivom. Naravno, bilo je tu i otpora. Bilo je i onih perifernih segmenata u nesvrstanom pokretu koji su imali druga ije pristupe. Bli su viae skloni da se priklanjaju interesima ove ili one blokovske grupacije i da, atitei te interese, ubla~e moguu akciju nesvrstanosti i da je zaustave. Kabinet saveznog sekretara, dokumentacija sig. 1/5-1, 4. velja e 1981. Intervju SSVP Josipa Vrhovca uredniku vanjsko-politi kog programa TVZ Anti Lentiu. Osobna arhiva Josipa Vrhovca.  Meunarodna politika, Konferencija ministara inostranih poslova nesvrstanih zemalja, Nju Delhi, 9.-13. februar 1981, 16. velja e 1981.  SSVP, Strogo.pov.br. 126, Srogo povjerljivo, dr~avna tajna, 17. velja e 1981., Izveataj delegacije SFR Jugoslavije o ministarskoj konferenciji nesvrstanih zemalja u Delhiju. Osobna arhiva Josipa Vrhovca.  Isto.  Inicijativu su podr~ali Sejaeli, Vijetnam, Mozambik, Etiopija, Angola, Kuba, Madagaskar, Libija, Nikaragva, Gvineja Bisa i Afganistan. Al~ir je takoer bio sklon ovom gledanju. Isto.  Isto.  Uprava za mulilateralnu aktivnost Nesvstanih zemalja, UMO, Pov.br. 415256, 25. o~ujak 1981., Platforma za delovanje delegacije SFRJ na vanrednom ministarskom sastanku Koordinacionog biora nesvrstanih zemalja i na hitnom specijalnom zasedanju GS OUN, Nacrt. Osobna arhiva Josipa Vrhovca.  Albirght 2005.: 75-76; Time, 19. svibanj 1980. (Tito's Epochal Funeral); CWIHP Document Reader, Memorandum for Zbigniew Brzezinski, Tito s Health, 16. sije anj 1980.  Kabinet Saveznog sekretara, Dokumentacija D/1980; 21. svibanj 1980. Pismo je iz ureda ameri kog veleposlanika u SFRJ Lawrencea S. Eagleburgera saveznom sekretaru za vanjske poslove SFRJ Josipu Vrhovcu upueno dan kasnije. Osobna arhiva Josipa Vrhovca.  Kabinet Saveznog sekretara, Dokumentacija D/1980; 26. lipanj 1980. Pismo je iz ureda ameri kog veleposlanika u SFRJ Lawrencea S. Eagleburgera saveznom sekretaru za vanjske poslove SFRJ Josipu Vrhovcu upueno dan kasnije. Zbirka Josipa Vrhovca.  Ako to zna i da e sindikat Solidarnost preuzeti vlast, onda neka to bude tako, rekao je, ni manje ni viae, zagovornik intervencije u Maarskoj 1956. i Afganistanu 1979., aef KGB-a Jurij Andropov. Pons/Romero 2005: Westad:75; Andrew/Mitrokhin 2000.:673-693. Japanski MVP procijenio je kako do intervencije nije doalo iako su pripreme za nju izvraene. Sve komunikacije prema Poljskoj, osim preko Bresta, bile su zatvorene, a u pograni ju su koncentrirane trupe Crvene armije.  SSVP, Kabinet zamjenika saveznog sekretara, Broj 446611, 27. kolovoz 1980. Osobna arhiva Josipa Vrhovca.  Isto.  Pajeta je, uz budueg predsjednika talijanske republike Giorgia Napolitana, bio je zadu~en za meunarodnu suradnju KP Italije, napose za veze sa Istokom. Savezni sekretarijat za vanjske poslove, Strogo povjerljivo, Obavjeatajni materijal. 30. sije anj 1980. Pregled obaveatajnih elemenata za procenu bezbednosnog polo~aja SFRJ posle sovjetske vojne akcije u Avganistanu. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. O ovom je posjetu kasnije Josip Vrhovec govorio 6. velja e 1980. na sjedici Predsjedniatva SFRJ. To je najo itije propovijedanje ograni enog suvereniteta i prava na intervenciju. Mislim da bismo mi morali razmisliti na koji na in & neato o tome javno kazati da Bugari znadu da mi to znamo. Jer, ina e, razgovori koje }ivkov vodi sa naaim drugovima u kojima stalno nudi nekakav bratski zagrljaj su jedna obi na predstava od koje velike koristi nema, osim za psiholoako prou avanje same li nosti Todora }ivkova. Kabinet saveznog sekretara, Dokumentacija, signatura 11/1-4, Redigirani tekst izlaganja SS J. Vrhovca na sjednici Predsjedniatva SFRJ, 6. velja e 1980. Osobna arhiva Josipa Vrhovca; CWIHP Document Reader, The Balkans: Facing a Yugoslavia Without Tito, travanj 1980.  Time, 28. sije anj 1980. (Squeezing the Soviets).  SSVP, 23. sije anj 1980. Dr~avna tajna. Informacija: Meunarodni polo~aj SFRJ u svetlu najnovijeg razvoja medjunarodne situacije. Osobna arhiva Josipa Vrhovca.  Isto.  SKJ, CK SKH, Broj: 07/1-str.pov.-719/1-1980. Neautorizirani magnetofonski zapisnik sa sastanka republi kog i gradskog politi kog aktiva SRH, Dr~avna tajna, Tema: Meunarodna situacija, 13. listopad 1980. Osobna arhiva Josipa Vrhovca.  SSVP, Pv.broj: 44262/4, 11. lipanj 1981., Informacija o problemu Avganistana. Osobna arhiva Josipa Vrhovca.  Westad 2005.:374-375; CWIHP 2003./2004.:250 (More East-Bloc Sources on Afganistan; GRU (Soviet Military Intelligence) Dossier on Najibullah (Excerpt).  Westad 2005.:377; Johnson 2007.:747. PAGE  PAGE 18 "$HPīƫȫʫLN.FZdjXZ\jl&>󿬟xxxxexXXKKXh:#h qOJQJ^Jh:#hchOJQJ^J%jh:#hXk0JOJQJU^Jh:#hXkOJQJ^Jh:#h'OJQJ^Jh:#hB.OJQJ^Jh:#h.COJQJ^J%jh:#hFn0JOJQJU^Jh:#hOJQJ^Jh:#h"`dhʶ̶ζ޶ JLXʼ  ƹƹƦӹylylyly_l_L_l%jh:#h 0JOJQJU^Jh:#h OJQJ^Jh:#h{WOJQJ^Jh:#h&OJQJ^J%jh:#hg0JOJQJU^Jh:#hgOJQJ^J%jh:#hx|0JOJQJU^Jh:#h'OJQJ^Jh:#hx|OJQJ^Jh:#h qOJQJ^J%jh:#hch0JOJQJU^Jh:#hchOJQJ^J 0(Vtƹwjj]PjCjCjCh:#hOJQJ^Jh:#hVOJQJ^Jh:#h OJQJ^Jh:#h)OJQJ^Jh:#h]vOJQJ^Jh:#h]v5OJQJ^Jh:#hsC>OJQJ^Jh:#hGBOJQJ^Jh:#h{WOJQJ^Jh:#h={OJQJ^Jh:#hNOJQJ^J%jh:#hB.0JOJQJU^Jh:#hB.OJQJ^Jh:#h&OJQJ^J(|   ($ & Fda$gd$d^a$gd $da$gd $da$gd d`gdC d`gd!A d`gddgd!AdgdnrtZzp(F^ptxH8:D`rpv󸫸ūūū󸫸󫑫h:#h gOJQJ^Jh:#h(OJQJ^Jh:#hv`OJQJ^Jh:#hOJQJ^Jh:#h0OJQJ^Jh:#h)6OJQJ^J%jh:#h)0JOJQJU^Jh:#h)OJQJ^J1vxzLt2>ҷҷҷzmmm_mRmRh:#h_OJQJ^Jh:#hc6OJQJ^Jh:#hcOJQJ^Jh:#h}JNOJQJ^Jh:#h*OJQJ^J(jh:#h*0J6OJQJU^Jh:#h*6OJQJ^Jh:#h86OJQJ^Jh:#hOJQJ^Jh:#h8OJQJ^Jh:#h gOJQJ^J%jh:#h g0JOJQJU^J>PbL\d$NP NR 8N(06Nlx٫٫٫ٞٞٞٞh:#h.?,OJQJ^Jh:#h7KOJQJ^J%jh:#hc0JOJQJU^Jh:#hc6OJQJ^Jh:#h_OJQJ^Jh:#hcOJQJ^Jh:#hn|\OJQJ^J9DFHR<̿ٲxمkXkٲ%jh:#hP0JOJQJU^Jh:#hPOJQJ^Jh:#hnwOJQJ^Jh:#hOJQJ^Jh:#h.?,OJQJ^J%jh:#hf0JOJQJU^Jh:#h!AOJQJ^Jh:#hfOJQJ^Jh:#hOJQJ^Jh:#haOJQJ^Jh:#h_OJQJ^Jh:#ha4OJQJ^JRz|`bR 2xzFL4@BD\" B        (ߴh:#h~A5OJQJ^Jh:#h 5OJQJ^Jh:#hi5>*OJQJ^J h:#h1,9CJOJQJ^JaJh:#hCOJQJ^Jh:#hPOJQJ^Jh:#h!AOJQJ^J%jh:#h!A0JOJQJU^J4(* dJnFJLӳtdUC22 h:#h ~OJQJ^JmH sH #h:#hl6OJQJ^JmH sH h:#hlOJQJmH sH h-hl6OJQJmH sH h-h-6OJQJmH sH h-OJQJmH sH  h:#hlOJQJ^JmH sH #h-h-6OJQJ^JmH sH #h-hl6OJQJ^JmH sH h:#h4 6OJQJ]!h:#h4 5>*OJQJ\^Jh:#h~AOJQJ^Jh:#hC5OJQJ^JJJLpr$jnlLj$ & Fda$gd & Fdgddgd$ & F da$gd $da$gd$ & Fda$gdLr"$jLnܺqdWIW8 h:#h OJQJ^JmH sH h:#h4 6OJQJ^Jh:#h4 OJQJ^Jh:#h~AOJQJ^Jh:#h4 5OJQJ\^J!h:#h4 5>*OJQJ\^Jh:#h4 5OJQJ\h:#h4 OJQJ^Jh:#hOJQJ^J h:#hOJQJ^JmH sH  h:#h&OJQJ^JmH sH  h:#hXkOJQJ^JmH sH #h:#h ~5OJQJ^JmH sH <lT L^f,,lt޿|o|oaoT|TDT|TDh:#h4 6OJQJ]^Jh:#h4 OJQJ^Jh:#h6OJQJ^Jh:#hOJQJ^Jh:#h~AOJQJ^Jh:#hj?:OJQJ^Jh:#h,E6OJQJ^Jh:#h,EOJQJ^Jh:#h?6OJQJ^Jh:#h?OJQJ^J#h:#h 6OJQJ^JmH sH  h:#h OJQJ^JmH sH  h:#h~AOJQJ^JmH sH NV\j.4B\,6Tv@ 澱yll^lh:#h4 6OJQJ^Jh:#h4 OJQJ^Jh:#hS9OJQJ^Jh:#h4 6OJQJ]^Jh:#h~AOJQJ^Jh:#h76OJQJ^Jh:#h7OJQJ^Jh:#h(OJQJ^Jh:#h 6OJQJ^Jh:#h~AOJQJ^Jh:#h OJQJ^Jh:#h4 OJQJ^J$Z2*B !!""""$$$$$$j%l% $da$gdW d-DM gd$ & Fda$gddgd$ & Fda$gd & Fdgd@ B P j  !!8!!!!"|""""""$$$$$$$$ټwhZLZh:#h 7z5OJQJ^Jh:#hW 5OJQJ^Jh:#h 7zCJOJQJaJh:#htk5OJQJ^Jh:#h%PG6OJQJ^Jh:#h%PGOJQJ^Jh:#h)5OJQJ^Jh:#hi5OJQJ^Jh:#hiOJQJ^Jh:#h4 6OJQJ]^Jh:#h4 OJQJ^Jh:#h~AOJQJ^Jh:#h4 OJQJ^J$l%:&z&&''))5555P6R66688"9$9F9H9<:>:;;;;*<,<~<<8=:=>>>>"?$?N?P?NDPDFFFFLLMMNNQQRRTUXXYɾh:#h-6OJQJ!jh:#h-0JOJQJUh:#h-OJQJh:#hW OJQJ^Jh:#hTOJQJ^Jh:#hCOJQJ^Jh:#hW 5>*OJQJ^J?l%')v*/0555P668"9F9<::;;;*<~<8=>>"?N?DNDdgd.CdgdW NDFHJLMNQRTfXXYccchdDef^ggiBjDjllmmpoppprrssuuvvwwwwyy{{{r\^㵦 h:#h-CJOJQJ^JaJh:#h-CJOJQJaJ)jh:#h-0JCJOJQJUaJh:#h-OJQJ^Jh:#h-6OJQJh:#h-OJQJ!jh:#h-0JOJQJU:suuvwwy{z\r6&܋ ̏>Jp:rd-DM gd.Cdgd.Crt&(܋ދ "̏Ώ>@DDpr:<rt—dfΛЛ̜Μģƣ>Zĺƺ68HJh:#h-H*OJQJh:#h-6OJQJh:#h-CJOJQJaJ)jh:#h-0JCJOJQJUaJ!jh:#h-0JOJQJUh:#h-OJQJBrdΛ̜ģNĺ6H޿dgd.C"Lܿ޿X^`pr^.VXZhjBD "TV㜋~~h:#h-0JCJaJ!jh:#h-0JCJUaJh- h:#h-h:#h-6OJQJh:#h-OJQJ^Jh-OJQJmH sH h:#h-OJQJmH sH h-OJQJh:#h-OJQJ!jh:#h-0JOJQJU.X^pXhB T &`#$gdcdgd!AdgdPdgdfdgd.Cٽ깬h:#hW OJQJ^Jh-h-0JCJaJmHnHuh:#h-0JCJaJ!jh:#h-0JCJUaJh:#h-CJaJh:#h-CJaJ dgdW ,1h. A!"#$% V@V Normal$dh1$9DH$a$CJ_HaJmHsHtHDA@D Default Paragraph Fontpi@p  Table Normal :V 44 la $dh1$9DH$a$tH(k(No List P @P vFooter  p#OJQJ^JaJmH sH tH >@> . Footnote TextCJaJ@&@@ .Footnote ReferenceH*DB@"D ) Body Text$a$OJQJ^JtH HC@2H Body Text Indentx^POBP tk Normal (Web)5B*CJOJQJaJph.)@Q. S9 Page Number4@b4 :#Header  p#L e-\pL$%%%&n*.v/123z45G6h9;>TEEyFaGIQSzUTX{[e_3adbdffmgjklootpvwxy*~؂3ąއ܏4tfş¢#D(>]H[b8  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_8`s.  % O a 7{hXDQ 1!"#$z%% '''(()--- //#1Y11 334H6-7I77B8 999v:<h==>`?BaCHHiIrI+J4JVKKLMO?PHPTUUUV WWWW8  :;Vab : ; M!"#O$P$'.I6:;;>>@@BVEWEKKpLENPQQSZ Z5Z6Z fk{p|p_qnsttsvtvvv|Dž<=ҔvxpAB^_s^]=>PQM./:;BCaK&tj?@GHKLMNXY-`/Bp:{0OpW@Ji7^' }]WIhcX`     ?(>~E+67j/ S#l#0$$&%((i)8*A**+%,,-.//0111245566778888888888880@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0 @0@0x@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0 @0 @0 @0@00@0@08@0@08@0@0@0@0@0 @0@0@0H@0H@0@0@0P@0P@0@0@0@0X@0x@0`@0@0p@0p@0@0@0 @0@0@0@0p@0p@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0x@0@0@0@0@0x@0@0@0@0x@0x 0 0 0x@0@0@0x 0x 0x 0x@0x@0x@0x@0@0 0 0x 0x 0x 0x 0x 0  0  0 0  0  0  0  0 x 0 0x 0x 0x@0x@0x@0x 0x@0x@0 @0@0@0x@0@0x0@0x@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0x@0@0@0@0@0@0@0@0@00@0@0@0x@0@0@0@0@00@0@0x@0@0@0@0@0@0@0x@0@0@0@0@0@0x@0@0@0@0@00@00@0 @0p@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@00@00@0@0x@0@0@0@0@0@0@0x@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0x@0@0@0@0@00@00@0 @0x@0@0@0@0@0@0x@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@00}@0@0@0@0@0@0@0p@0p0«:;V: O$P$@@BVEWEKvv|Dž>PQM./:;BCKtj?@HN/p(E788@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0P0 @0P0@0P0@0@0@0@0R0,&3@0R0@0R0@0@0@0@0@0@0@ 0h@ 0h@ 0@ 0@0@0@0@0@0@ 0@ 0@ 0 @ 0 @ 0 @ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@0@0@0&HT4` @00@00X@00@00@00@0@00oU@00@0 0t@0 0@0 0@0@0 0  .> $\,06=`BM`PTr`elqxj}$><H2s4Vd&#/6@ >v>(L@ $Ylmnpqrstuwxy{|=0l%NDsrovz}~ !!4ۼw LL h8     o8 = *urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags PlaceType= *urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags PlaceName9*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsState8*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsdate8*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsCity9 *urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsplace 1220067DayMonthYear  ;DMUbjmsuy{ %,-4^c 1 6 r u v ~  ,  & * ` f   _cuz{HSejkt+/!Uadl&-$$%%''((8)>)?)H)))))C*M*80B011333334%4-414<4444466a7f7g7m77777X8a88888999 :9:C:????@@9AEACCEEEEEEEEEEEEGGGG(H/HHH(J0J1J9JzJJJJK&K*K3KlKwKMM|NNNN+P:PPPQQ.T;TnTuTTTTTTTVVVVXXVX]XXXYY[[[([T\^\cahaiaraaabc cc^fcfdfkfffij&j+j-j6jjjk!kllllllqnynrrrrptwtuuxxEyJyT{a{{|}}}}}~~ ~ >Bcijp^c @E7=>BCH3;iwÏŏ̏AM <E ٘7=>EY_`f۝IOʞϞ=K ?@ޢm{+2XdUYZb8Dsx>EJQS\ɰΰϰհ %ʱԱ  δմ(./3ipŵJPVd̸=Etyܹ5:;A˺Ѻ_dekֻݻdk{;B`oOR<DEOZa|!TZy # "#$%*123:;@CHITU[\]^fqy MV!(+,1245:<EFIJPQSTZ[abijpquv|  ')./46?@CDKU_jn QXbefnoqruv|}29"+./56GHJ_dfm| HNps{~#%+,67<HMOTVYZ]^chnostwy{ "#)  &',0;<CDFGJKQR^_amovyz#z "&$+-1\bV_bhjot{}`dejv{ #16BIZaDJZ^_d%-:>  $%+=BNTeijo  DIfmrz!%".xNT ")+3LT S\]`ahkpGSpy$1<ABGIQ)01347=E[_`bcjntuyzR]w~ (128<Dafhlmoquvx!$()+-1248@{8@,1378:<@ACQUV[ 7BY`ciju%&(4=>ALV D P ^ e f r       > J X _ ` l                     -3>Gen~@GKR#*kw%-9V_el%,t{^f  )/=FZ`CJ`g;B!(EKLRTW.5?Kfoah% , Q Z   ! !.!5!6!=!!!!!"""#"|""""""G#L#S#_#######2$7$\$c$q$z$$$$$z%%%%.&5&I&N&''O(R(((((((9)>)))))**.*5*[*b***++'+1+o+x+++++++,",',/,W,],^,e,f,m,,,,,,,E-N-R-^-----C.L.P.\.....{////////////Q0W0p0z01 111Q1X1Y1c1$202>2E2F2R222222222334444 55X5_555555555;6A6U6a66666v7}777777777#8'8(8,8-848I8O8P8X8Y8e8g8n8r8|8~8888888889;UV`b 9 ; L!M!""##N$P$''..H6I6::;;>>@@BBUEWEKKoLqLDNFNPPQQSSZ Z4Z7Z f fkkzp|p^q_qmsnsttrvtvvv{|ƅȅ;=єҔuxop@B]`rs]_\_<>O-/9;AC`aJK%&stij>@FHJOWY,-_` .1ADor9: z}/2NQorVW?@ILhk69]`&)"|\_VYHKgjbcWZ_b          >?'*=>}DG*+5669il. 1 R#S#k#n#/$2$$$&&$(%(((h)k)7*:*@*C***++$,',,,,--..////00 111111224455556666777788888833ttii//BBpp{{00OOppJJii77^^''  }}]]WWIIhhXX``        ((~~EE77jj/ / l#l#0$0$((i)i)8*8*A*A***++%,%,n,,,,--..001111_555555666677778888888888888 c@6\T:U?7w8>|%:H 2Cp=&u3R !T?wrTd]JYGkVN:"l< ?PnZ5شM4xEh ^`hH.h ^`hH.h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH.h^`.h^`.hpLp^p`L.h@ @ ^@ `.h^`.hL^`L.h^`.h^`.hPLP^P`L.h ^`hH.h pp^p`hH.h @ L@ ^@ `LhH.h ^`hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h PP^P`hH.h  L ^ `LhH.h^`.h^`.hpLp^p`L.h@ @ ^@ `.h^`.hL^`L.h^`.h^`.hPLP^P`L.h^`.h^`.hpLp^p`L.h@ @ ^@ `.h^`.hL^`L.h^`.h^`.hPLP^P`L.^`.^`o(.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.h^`OJQJo(hHhpp^p`OJQJ^Jo(hHoh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHhPP^P`OJQJ^Jo(hHoh  ^ `OJQJo(hHh ^`hH.h ^`hH.h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH.^`.h ^`hH.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.h 88^8`hH.h ^`hH.h  L ^ `LhH.h   ^ `hH.h xx^x`hH.h HLH^H`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h L^`LhH. ^`hH. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH. !T?%:U&u3:"l 2c@6YGk?Pn7wTdM4x                             bxN                e"?-KKO W %3@ N!  V H ~#e-KK("_2 -KKW y!E<3 KKN! h VL"O (%3@ g,?)M-KK![5.g,-KKcy/"_2O ( KKE<3N:| -H3 z-KKRq:@E-KK@m >hv3[ "?y! -KK@E(-KKV HP(Icy/ ?)M;?k -KKDP@m > hv3[VL" h;?kDP KK8oO KK zN|-KKN|8o -KKN:|P(I J4aRch6&E)?W$Z '7  Z 4 > |D x" > FW @/Tyw*0_r~[ XUohZ~% Z g= XmiWHp9OuCo -2 < !%!&!:#%%H3% C%0&b?&Q&FR&&'-'n'K(({( ))'*U+ +o+y+.?,],_- -H-E-'K/R/n/D0M0aW1D2\2q2 3-4y5O6788H8S91,96Z90:j?:_<+<j<x =Km=>>sC>W>]h?[!@?@%q@aBc\BiBoC.C 9CGCDh/D#E,EE1EiPEH G"G%PG@UGGTM]ECiXkFZp?^ ~"Pb !MbjD &-Dk6bTi8 H0ahechG]a<Yx=|!A:yk+gRKoUNHaT9%FUhV&DB KM4fc'}d] =G}LU_sF B[tgC6 B.C@V|NX (!Fc *x~ E :cY^@YuR ? ),CNO[KV%Ltkk&~F !5\X |bPum/Bi%C]='@X}PcuvCNzso1|.XYaePo7>UGBj4s%M0#]o?D):#nDSl< AI9nr]v@^3/a4U=qt/0Fn:pfAN@)9)u,v$~:b/Bp{0OpJi7^' }]WIhX`    (~E7j/ l#0$(i)8*A**+%,,-.0115566778888889}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}9}@|V %'()*+./2678:;<=ABHILMNRTUXYZ[]_`bcefhkostwxyz|}~ߝ8@  @",2468:>@DPTVXZ\bdjrtvz|~l@@  $.068<UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z ArialA& Arial Narrow7Georgia?5 z Courier New;Wingdings"q &*< p-- !24d_8 3QH)?bj1VANJSKA POLITIKA TITOVE JUGOSLAVIJE  DVA PRIZORAkorisnikkorisnik<         Oh+'0   4@ \ h t4VANJSKA POLITIKA TITOVE JUGOSLAVIJE DVA PRIZORA korisnik Normal.dot korisnik60Microsoft Word 10.0@NI%@2X^n@'*q ՜.+,0 hp  ffzgp_ 2VANJSKA POLITIKA TITOVE JUGOSLAVIJE DVA PRIZORA Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry FWLqData 1TableWordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjj  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q