ࡱ> .0)*+,-q` УbjbjqPqP T:: # vd4NNNhNLJP\UDRRRRRSSSprrrrrrhxrSSSSSrRRS&RRpSpV @RR 0wNmz\` $L%0Ulxyɋyy@SSSSSSSrrMdSSSUSSSSEKK 'Europa s nekim regijama': Slabosti teorije viaerazinskog upravljanja u objaanjavanju strukturne politike Europske unije Sa~etak Autor analizira nedostatke teorije viaerazinskog upravljanja koja se nastoji nametnuti kao dominantna teorija europske integracije. Svoj je ~ivot teorija viaerazinskog upravljanja zapo ela u radovima Garya Marksa koji je suprotstavlja funkcionalisti kim i intergovernmentalisti kim teorijama. U prvom se dijelu rada daje detaljan prikaz viaerazinskog upravljanja kroz radove Garya Marksa i drugih teoreti ara. Teorija je nastala prvenstveno kao objaanjenje strukturne politike Europske unije, ali je naknadnim teorijskim i metodoloakim razvojem zadobila opu primjenjivost. Zatim se teorija viaerazinskog upravljanja podvrgava trorazinskoj kritici s intergovernmentalisti ke pozicije. Kvantitativnom razinom kritike nastoji se kroz nastanak i evoluciju Strukturnih fondova dokazati intergovernmentalni karakter strukturne politike. Institucionalna razina kritike analizira klju ne aktere na supranacionalnoj i subnacionalnoj razini. Pokazuje se kako je teorija viaerazinskog upravljanja prejudicirala institucionalni zna aj i stvarni politi ki utjecaj pojedinih institucija, prvenstveno Europske komisije i regionalnih vlasti. Zaklju na razina kritike je kvalitativna koja je usmjerena na policy proces i nastoji se dokazati nepromijenjeni intergovernmentalni karakter strukturne politike Europske unije. Nacionalne dr~ave i njihove sredianje vlade i dalje imaju premonu ulogu u domaim i supranacionalnim (europskim) poslovima. Klju ne rije i: teorija viaerazinskog upravljanja, intergovernmentalizam, strukturna politika, nacionalna dr~ava, Europska unija 1. Uvod Koncept viaerazinskog upravljanja u politi ku je znanost uveo britanski politolog Gary Marks svojim radom Structural policy and multilevel governance in the EC iz 1993. godine. Suradnjom s belgijskom politologinjom Liesbet Hooghe, Marks je tijekom devedesetih godina proalog stoljea postavio temelje teoriji viaerazinskog upravljanja i nizom je radova (1993, 1996, 1996a, 1996b, 2001, 2002, 2003, 2003a, 2007) uzdigao u jednu od najpotentnijih teorija europske integracije. Teorija viaerazinskog upravljanja nastoji se pozicionirati kao 'trei put' pored dominantnih funkcionalisti kih i neofunkcionalisti kih teorija, s jedne, i realisti kih, neorealisti kih i intergovernmentalisti kih teorija, s druge strane. Funkcionalisti ke teorije naglaaavaju supranacionalni karakter integracije, prema kojoj europske, supranacionalne institucije preuzimaju vodeu ulogu u procesima europske integracije. Supranacionalne institucije potkopavaju autonomije i suverenitete nacionalnih dr~ava stvaranjem vlastitih pravila za donoaenje odluka. Suprotstavljena im je teorija intergovernmentalizma, temeljena u radovima Stanleya Hoffmanna i kasnije Andrewa Moravcsika. Prou avanja i analize Europske unije i europske integracije dugo su vremena bili pod dominacijom intergovernmentalisti ke akole, koja je odbacivala ideje (neo)funkcionalizma. Temeljna na ela intergovernmentalisti ke teorije ukazuju na shvaanje europske politike kao meuigre nacionalnih vlada. Dr~ave lanice i njihove sredianje vlade  dominiraju procesom donoaenja odluka Europske unije (Marks, 1993: 391).  Subnacionalni akteri uklju uju se u pri u kao dijelovi sredianjih vlada, a supranacionalni akteri (kao Europska komisija) obvezani su provoditi zadatke koje su im delegirale vlade (Ansell, Parsons i Darden, 1997: 348). Svako poveanje moi supranacionalne razine izravan je rezultat odluke nacionalnih vlada. Intergovernmentalisti vjeruju da suverenitet le~i u rukama dr~ava lanica,  iako mo~e biti u dr~avnom interesu podijeliti suverenitet i delegirati ga europskim institucijama (Cini, 2003: 97). Simon Sweeney u knjizi Europe, the state and globalization iz 2005. godine piae da je intergovernmentalizam pristup donoaenju odluka koji se temelji na principu pregovaranja izmeu jedne ili viae suverenih dr~ava, koje slijede individualne interese, ali i smjeraju suradnji na zajedni ku korist.  Intergovernmentalizam je teorija integracije i pojam koji se koristi za opisivanje institucionalnih aran~mana i procedura donoaenja odluka koji dopuata vladama suradnju u specifi nim poljima, zadr~avajui istovremeno svoje suverene ovlasti (2005: 137). Intergovernmentalizam per definitionem ograni ava supranacionalizam i zbog toga je suprotstavljen federalisti kom na elu. Otac modernog (liberalnog) intergovernmentalizma Andrew Moravcsik u lanku iz 1995. naslovljenom Liberal intergovernmentalism and integration: A rejoinder piae kako je, sa stajaliata liberalnog intergovernmentalizma, najva~nije ograni enje supranacionalne autonomije volja nacionalnih vlada da delegiraju (ili toleriraju delegiranje) politi ke moi. Nacionalne se vlade ne suprotstavljaju uvijek supranacionalnoj autonomiji, ve je esto osna~uju.  Jedan od glavnih razloga je nastojanje da se oja a vjerodostojnost vlada vis-a-vis domaih i meunarodnih pritisaka u uvjetima nesigurnosti (1995: 621). Delegiranje dijela suverenosti supranacionalnoj razini uspostavlja odnos principala i agenta izmeu vlada dr~ava lanica (viaestruki principali) i supranacionalnih institucija (viaestruki agenti). Moravcsik tvrdi da model liberalnog intergovernmentalizma bolje objaanjava najva~nije odluke Europske unije tijekom njene povijesti od suparni kog neofunkcionalizma. U lanku The european constitutional compromise and the neofunkcionalist legacy iz 2005. godine Moravcsik nastoji prokazati teorijsku i empirijsku krhkost neofunkcionalisti ke teorije, naglaaavajui da je zapravo rije  samo o teorijskom okviru, a ne istoj teoriji. Meutim, procesi prenoaenja ovlasti supranacionalnim institucijama, kvazi-autonomnim imbenicima i subnacionalnim vlastima stvorili su kontekst u kojem su neki teoreti ari europske integracije prepoznali nastajui koncept viaerazinskog upravljanja. Teorija viaerazinskog upravljanja esto se opisuje kao novi analiti ki okvir koji je dovoljno sna~an da dovede u pitanje tradicionalne dominantne pristupe i teorije europske integracije. Intergovernmentalisti ka teorija suo ila se tako s empirijski potkovanim tvrdnjama kako danaanje institucionalno ureenje Europske unije karakterizira  kvazi-federalno viaerazinsko upravljanje  (Ansell, Parsons i Darden, 1997: 348). Marks tvrdi kako rasprave izmeu supranacionalnih i nacionalnih koncepcija Europske unije ispuataju iz vida klju ni element za razumijevanje cjelokupnog mozaika, a to je rastua va~nost subnacionalnih razina vlasti i njihove veze s ostalim razinama upravlja ke strukture.  Smatram kako svjedo imo nastanku viaerazinskog upravljanja, sustavu stalnih pregovora izmeu vlada na nekoliko teritorijalnih razina  supranacionalne, nacionale, regionalne i lokalne  koji je rezultat aireg procesa institucionalnog ureenja i realokacije odlu ivanja i koji je povukao prethodno centralizirane funkcije dr~ave gore prema supranacionalnoj ravni i dolje prema lokalno/regionalnoj ravni (Marks, 1993: 392). U ovom se radu, s intergovernmentalisti kog stajaliata, nastoje analizirati slabosti i nedostaci teorije viaerazinskog upravljanja u objaanjavanju jedne od najva~nijih politika Europske unije  regionalne politike. Teoreti arima viaerazinskog upravljanja, prvenstveno Marksu, upravo je strukturna politika Europske unije pru~ila empirijske dokaze za teorijska razmatranja. Smatrali su kako su intergovernmentalisti ke i neofunkcionalisti ke teorije europske integracije neadekvatne i jednodimenzionalne, se~ui od dominacije nacionalnih dr~ava s jedne strane do supranacionalne polity s druge. Reforma strukturne politike 1988. godine za teoreti are viaerazinskog upravljanja ozna ila je po etak institucionalnih promjena i zamjenu dotad dominantne dvorazinske polity viaerazinskom. Trea razina, ona regionalna, shvaena je kao klju ni imbenik u procesu restrukturiranja nacionalne dr~ave u Zapadnoj Europi. Koncept 'Europa regija' bio je glavni moto novog institucionalnog aran~mana i light-motiv svih teorijskih rasprava. U nastavku rada najprije e se sustavno prikazati temeljni elementi teorije viaerazinskog upravljanja kako su izneseni u brojnim radovima Garya Marksa i drugih sljedbenika. Zatim e se kroz tri razine argumentacije  kvantitativnu, institucionalnu i kvalitativnu  nastojati teoriju viaerazinskog upravljanja podvrgnuti kritici i pokazati kako je koncept 'Europe regija', kojeg zagovaraju pobornici viaerazinskog upravljanja, neadekvatan te ga je potrebno zamijeniti konceptom 'Europe s nekim regijama'. Trea, regionalna razina, koja bi odgovarala teorijskim premisama viaerazinskog upravljanja, postoji samo u federalnim i sna~no regionaliziranim dr~avama (Njema ka, Austrija, Belgija i `panjolska), ato pokazuje temeljni nedostatak teorije. Reforma strukturne politike iz 1988. poja ala je regionalnu mobilizaciju samo u onim dr~avama s jakom regionalnom razinom vlasti (koje su i prije toga imale sna~ne regionalne tendencije), dok je u veini dr~ava ta reforma dovela do pojave 'la~nog' regionalizma  sredianje vlade potaknule su regionalna gibanja i ograni enu (strogo kontroliranu) mobilizaciju nastojei u vrstiti svoj polo~aj i na taj na in izvui maksimum sredstava iz regionalnih fondova. 2. Teorija viaerazinskog upravljanja Pojam viaerazinskog upravljanja ozna ava proces donoaenja odluka kojeg karakteriziraju specifi ni odnosi izmeu viaestrukih teritorijalnih razina. Marks tvrdi kako su dva faktora odigrala klju nu ulogu u stvaranju strukture viaerazinskog upravljanja u Europi tijekom druge polovice proalog stoljea. Europska integracija uzdignula je pravac politi kog odlu iva kog procesa od nacionalnih dr~ava prema europskim institucijama, ali isto tako je regionalizacija u nekoliko europskih dr~ava spustila pravac odlu iva kog procesa prema subnacionalnim razina upravljanja (Hooghe i Marks, 2001). Teorija viaerazinskog upravljanja kriti ki je usmjerena prvenstveno prema intergovernmentalizmu. Moravcsikov liberalni intergovernmentalizam temelji se na dvorazinskom modelu  nacionalnoj i europskoj razini. Prema Moravcsiku interesi koji se stvaraju na nacionalnoj razini u procesu se meudr~avnih pregovora nastoje ostvariti na europskoj razini.  Viaerazinsko upravljanje osporava ovakvu interpretaciju (Sweeney, 2005: 160). U lanku European integration from the 1980s: State-centric v. Multi-level governance iz 1996. godine Gary Marks, Liesbet Hooghe i Kermit Blank piau o dva modela Europske unije.  Jezgrene ideje modela dr~avnog centrizma postavila je nekolicina autora, kojih se veina naziva intergovernmentalistima (1996: 343). Ovaj model postavlja dr~ave, odnosno nacionalne vlade kao vrhovne donositelje odluka, koje delegiraju ograni ene ovlasti supranacionalnim institucijama, ne bi li se ostvarili specifi ni policy ciljevi. Donoaenje odluka u Europskoj uniji odreeno je pregovaranjem izmeu dr~avnih du~nosnika. Model dr~avnog centrizma ne sugerira da nacionalne vlade detaljno nadgledaju svaku fazu policy procesa, ve samo da je usmjerenje tog procesa pod dr~avnom kontrolom. Temeljna je teza modela dr~avnog centrizma da sredianja vlada monopolizira posredni ki polo~aj izmeu nacionalne arene s jedne strane i europskih institucija s druge. Model viaerazinskog upravljanja, tvrdi Marks, ne odbacuje tvrdnju intergovernmentalista o va~nosti sredianjih vlada i nacionalnih arena. Ali imajui u vidu injenicu da europske nacionalne dr~ave viae ne monopoliziraju proces politi kog odlu ivanja na supranacionalnoj razini, pokazuje se jedno posve novo institucionalno ureenje. Marks et al. (1996: 346) navode tri klju ne karakteristike nove polity: (1) ovlasti donoaenja odluka ne monopoliziraju sredianje vlade, ve su podijeljene izmeu razli itih aktera na nekoliko razina upravljanja. Supranacionalne institucije  prvenstveno Europska komisija, Europski sud i Europski parlament  imaju autonomni utjecaj na odlu iva ki proces Europske unije. (2) kolektivno donoaenje odluka na europskoj razini uklju uje zna ajan gubitak kontrole pojedinih nacionalnih vlada nad procesom. (3) politi ke arene su meusobno povezane, a ne viae ugnije~ene. Nacionalne politi ke arene i dalje ostaju va~ne sfere za formiranje nacionalnih interesa, ali model viaerazinskog upravljanja odbacuje tvrdnju intergovernmentalista da su subnacionalni akteri isklju ivo ugnije~eni unutar takvih arena. Ukida se stroga podjela izmeu nacionalne politi ke arene i sfere meunarodnih odnosa, uz postojanje sredianjih vlada kao jedinih posrednika izmeu tih dviju razina. Subnacionalni akteri uspostavljaju izravne veze sa supranacionalnim akterima, posebice Europskom komisijom, ali isto tako formiraju i meusobne saveze i organizacije s ciljem lakaeg promoviranja zajedni kih interesa. U knjizi Multi-level governance and European integration iz 2001. godine Liesbet Hooghe i Gary Marks sumirali su sve najva~nije to ke teorije viaerazinskog upravljanja. Piaui o prijelazu od dr~avno-centristi kog ka viaerazinskom upravljanju, autori identificiraju dvije vrste ograni enja s kojima se susreu nacionalne vlade u svom nastojanju kontroliranja odlu iva kog procesa. Prva skupina ograni enja odnosi se na pojedina ne nacionalne vlade. Kapacitet nacionalne vlade da odreuje ishode europskog policy procesa sna~no je ograni en principom glasovanja kvalificiranom veinom u Vijeu ministara EU o pitanjima iz podru ja unutraanjeg tr~iata, trgovine, istra~iva ke politike, zaatite okoliaa i sl. Intergovernmentalisti su nastojali objasniti ovu anomaliju u svojoj teoriji argumentacijom kako nacionalne vlade namjerno ~rtvuju neato od svoje kontrole nad procesom odlu ivanja, ali taj gubitak nadoknauju svojom sposobnoau da ostvare policy ishode koje ~ele. Sudjelujui u Europskoj uniji, nacionalne vlade mogu ostvariti povoljne policy ishode, kao ato su zaatita okoliaa ili viae stope ekonomskog rasta, koje ina e ne bi mogle ostvariti same za sebe. Argumentirali su i da veinsko odlu ivanje u Vijeu ministara zapravo kamuflira, a ne potkopava nacionalne suverenitete. Promjena europskih ugovora podlo~na je jednoglasnom odlu ivanju, a luksemburaki veto daje nacionalnim vladama mogunost stopiranja bilo koje politike koja je protivna njihovim nacionalnim interesima. Marks proturje i ovakvoj argumentaciji tvrdnjom kako se luksemburaki veto mo~e koristiti samo u strogo ograni enim situacijama i da je rije  o prili no neupotrebljivom oru~ju (2001: 5). Individualne vlade ne provode kontrolu nad procesom donoaenja odluka unutar Vijea ministara. Druga skupina ograni enja ti e se kolektivne kontrole nacionalnih vlada. Marks i Hooghe tvrde da niti Vijee ministara niti sukcesivni ugovori Europske unije ne omoguuju nacionalnim vladama punu kontrolu nad europskim odlu iva kim procesom. Vijee ministara jest najsna~nija institucija unutar europske polity, ali ono opstoji paralelno s izravno biranim Europskim parlamentom koji raspola~e pravom veta. Tvrde da je potrebno postaviti dva pitanja: do koje mjere nacionalne vlade kontroliraju proces pregovora i ratifikacije europskih ugovora; i do koje mjere EU ugovori utje u na europski odlu iva ki proces?  Istina je da nacionalne vlade imaju formalni monopol u stvaranju ugovora, ali nije u potpunosti jasno da je stvaranje ugovora ili proces europske integracije openito oja alo polo~aj nacionalnih vlada u odnosu na parlament, regionalne vlade ili javno mnijenje (2001: 7). Koji su najva~niji akteri u policy procesu Europske unije? Ako je ispravan model dr~avnog centrizma, tada dominiraju nacionalne vlade. Ovo podrazumijeva tri stvari: prvo, nacionalne vlade zadr~avaju svoj suverenitet u procesu donoaenja odluka; drugo, nacionalne bi vlade, uz blagoslov Europskog vijea i Vijea ministara, trebale kolektivno nametati svoje preferencije ostalim europskim institucijama (Europskoj komisiji, Europskom parlamentu i Europskom sudu pravde); i tree, nacionalne bi vlade trebale kontrolirati ulaz subnacionalnih aktera u europsku arenu. Ako je pak ispravan model viaerazinskog upravljanja, Marks i Hooghe tvrde da bi u tom slu aju va~nost dr~avnog suvereniteta trebala biti smanjena u odlu iva kom procesu; kolektivno donoaenje odluka ne bi trebalo odreivati policy ishode i subnacionalni interesi mogu se mobilizirati izvan sfere kontrole nacionalnih vlada (2001: 12). Rastvarajui europski policy proces i analizirajui uloge pojedinih institucija unutar tog procesa, Marks i Hooghe nalaze potvrde svojih teza. Od 1980ih godina promjene europskog odlu iva kog procesa dovele su do stvaranja viaerazinske polity. Nacionalne vlade viae ne slu~e kao isklju ivi posrednici izmeu domaih i meunarodnih politi kih arena, ve se uspostavljaju izravne veze izmeu razli itih razina upravljanja. U nacrtu lanka Contrasting visions of multi-level governance iz 2003. godine, koji je kasnije objavljen kao poglavlje u knjizi urednika Iana Bachea i Matthewa Flindersa Multi-level governance: Interdisciplinary perspectives, Marks i Hooghe nastoje produbiti svoja teorijska razmatranja viaerazinskog upravljanja. Definirajui upravljanje kao donoaenje obvezujuih odluka u podru ju javne sfere, tvrde kako su teoreti ari viaerazinskog upravljanja slo~ni u tome da je airenje upravljanja na viaestruke sfere odlu ivanja u inkovitije i normativno superiornije monopolu sredianjih vlada. Da bi internaliziralo eksternalije koje nastaju pru~anjem javnih usluga i osiguranjem javnih dobara, upravljanje se mora odvijati na viae razina (Marks i Hooghe, 2003: 4; i Bache i Flinders, 2004: 16). Marks i Hooghe uvode razliku izmeu dva tipa upravljanja. Prvi tip upravljanja utemeljen je na federalizmu, ato podrazumijeva podjelu ovlasti izmeu vlada na samo 'nekoliko' razina. Razine upravljanja su viaestruke, ali ograni enog su broja. Alternativni oblik viaerazinskog upravljanja ne karakterizira podjela ovlaatenja na samo nekoliko razina, ve su jurisdikcije podijeljene izmeu viaestrukih teritorijalnih razina, iji broj nije ograni en. Temeljne karakteristike oba tipa viaerazinskog upravljanja prikazane su u tablici 1. Tablica 1: Tipovi viaerazinskog upravljanja TIP 1 TIP 2 - viaenamjenske ovlasti - jednonamjenske (specifi ne) ovlasti - ne presijecajue (ne preklapajue) lanstvo - presijecajue lanstvo - ovlasti organizirane na ograni enom broju razina - neograni en broj razina ovlasti - sistemska arhitektura - fleksibilni dizajn Navedeno prema: Marks i Hooghe, 2003: 29. lanak Marksa i Hooghe Unraveling the central state, but how? Types of multi-level governance objavljen u svibnju 2003. godine u asopisu American political science review donosi ponavljanje istih teza iznesenih u prethodno navedenim lancima. Politi ka znanost ima mnogo viae za rei o tome kako se kolektivne odluke mogu ili bi se trebale donositi, nego o tome za koga bi se trebale donositi. Tipovi viaerazinskog upravljanja koji su navedeni, dijele jednu zajedni ku karakteristiku  oba su radikalni odmak od centralizirane dr~ave. Meutim, zna ajno se razlikuju u na inu podjele ovlasti izmeu razli itih razina upravljanja. Prvi tip viaerazinskog upravljanja dijeli ovlasti donoaenja odluka ograni enom broju teritorijalnih razina. Ove ovlasti se meusobno isklju uju na svakoj teritorijalnoj razini i viae su usmjerene na institucionalni input, nego na output. Ovaj tip upravljanja nastoji  maksimizirati povezanost izmeu opsega ovlasti i optimalnog opsega pru~anja javnih usluga, uz minimalnu koordinaciju izmeu ovlasti (2003: 241). Drugi tip viaerazinskog upravljanja takoer nastoji ograni iti transakcijske troakove koordinacije, ali to ini na fundamentalno razli it na in  podjelom pru~anja javnih usluga velikom broju funkcionalnih ovlasti. Ovaj tip upravljanja usmjeren je na rjeaavanje specifi nog problema i stoga ista individualna cjelina mo~e biti dio nekolicine preklapajuih i presijecajuih jurisdikcija. Ovi tipovi viaerazinskog upravljanja predstavljaju razli ite na ine ureenja politi kog ~ivota. Prvi tip formiran je oko ljudske zajednice, dok je drugi formiran za izvraavanje specifi nih zadataka ili rjeaavanje specifi nih policy problema.  Temeljne ideje teorije viaerazinskog upravljanja nastale su empirijskom analizom reforme strukturne politike Europske unije iz 1988. Marks je generaliziranjem empirijskih podataka doaao do zaklju ka kako nacionalne dr~ave ostaju va~ni akteri u europskom policy procesu, ali nisu sposobne u potpunosti kontrolirati integracijski proces. Dokazi kojima Marks potkrepljuje svoja teorijska razmatranja temelje se na tvrdnji kako subnacionalni akteri (prije svega regionalne vlasti) zaobilaze sredianji polo~aj nacionalnih vlada i uspostavljaju izravne veze sa supranacionalnim akterima, prije svega Europskom komisijom. S druge strane odlu iva kog procesa nalaze se supranacionalni akteri koji nisu u potpunosti ovisni o nacionalnim dr~avama- lanicama Europske unije, ve imaju svoje institucionalne interese. Ovako postavljena teorija viaerazinskog upravljanja naiala je na sna~ne kritike. Stephen George u poglavlju knjige Multi-level governance iz 2004. godine urednika Iana Bachea i Matthewa Flindersa, pod naslovom Multi-level governance and the European union, prenosi sedam glavnih kriti kih to aka teorije viaerazinskog upravljanja. viaerazinsko upravljanje ne predstavlja niata novo, ve je amalgam postojeih teorija europske integracije pristup viaerazinskog upravljanja opis je Europske unije, ali nije prava teorija precjenjuje se autonomija subnacionalnih aktera (regionalnih vlasti) usvaja se 'top-down' pristup subnacionalnim akterima pristup se isklju ivo usredoto uje na regionalne vlasti, uz zanemarivanje ostalih subnacionalnih aktera dokazi o regionalnoj mobilizaciji u dr~avama lanicama Europske unije pogreano se tuma e kao dokazi o politi kom utjecaju regionalnih aktera zapostavlja se meunarodna razina interakcije. U nastavku rada nastojat u teoriju viaerazinskog upravljanja podvrgnuti trorazinskoj kritici, uglavnom s intergovernmentalisti ke pozicije. Prva razina, koju sam nazvao kvantitativnom, odnosi se na proces stvaranja i razvoja Strukturnih fondova Europske unije. Na ovoj razini argumentacije biti e najlakae dokazati intergovernmentalisti ki karakter regionalne politike EU. Stvaranje Strukturnih fondova i njihova evolucija do to ke da danas Strukturni fondovi iznose treinu prora una Unije, rezultati su pogaanja i cjenkanja izmeu nacionalnih vlada. Drugu razinu sam odredio kao institucionalnu i na njoj u analizirati klju ne aktere na dvije razine  supranacionalnoj (Europska komisija, EU parlament, Vijee ministara i Odbor regija Europske unije) i subnacionalnoj (europske regionalne vlasti i regionalni uredi u Bruxellesu). Pokazat e se kako su akteri koje teoreti ari viaerazinskog upravljanja isti u kao motore promijenjene europske polity, prije svega Europska komisija i regionalne vlasti, ostali slabi i uglavnom nemoni u odnosu na sredianje vlade. Posebno je precijenjena uloga i autonomija regija, budui da pravu regionalnu razinu vlasti mo~emo identificirati samo u nekolicini europskih dr~ava. Treu sam razinu nazvao kvalitativnom i ti e se same strukture regionalne politike Unije i uloge pojedinih aktera u policy procesu. Pokazat e se kako unutar samog procesa glavnu rije  i dalje imaju nacionalne vlade, dok je uloga Europske komisije kao supranacionalnog aktera usko ograni ena u pojedinim fazama policy procesa. Utjecaj regionalnih razina vlasti u policy procesu izniman je samo u federacijama i sna~no regionaliziranim dr~avama, ato e potvrditi argumentaciju iznesenu na drugoj razini. 3. Nastanak i razvoj Strukturnih fondova  kvantitativna razina kritike Evolucija regionalne politike Europske unije napredovala je od sredine 1970-ih kada je regionalna politika predstavljala samo kompenzacijski mehanizam za neke dr~ave lanice do 'prave' politike Europske unije krajem 1990-ih, kako tvrde neki autori. Europska regionalna politika temelji se na  financijskoj solidarnosti svih dr~ava lanica. (Bilbao i Vandehei, 2004: 3). Glavni je cilj smanjiti ekonomske nejednakosti meu regijama i dr~avama lanicama. Programima se nastoje smanjiti stope nezaposlenosti, poveati mobilnost, unaprijediti tehnologije i obrazovanje, te pomoi ruralnim i ribarskim podru jima u modernizaciji i zaatiti okoliaa. Politika se realizira putem Strukturnih fondova: Europski fond za regionalni razvoj (ERDF), Europski socijalni fond, Financijski instrument za pomo ribarstvu i Europski fond za smjernice i jamstva u poljoprivredi. Regionalna politika kroz 30 godina znatno je oja ala i financijski, od malog prora una 1975. godine, nedovoljnog za pokretanje bilo kakvih projekata, do to ke da danas Strukturni fondovi iznose treinu prora una Unije i druga su najvea stavka odmah iza Poljoprivredne politike Unije. Meutim, lako se mo~e pokazati kako faze razvoja Strukturnih fondova Europske unije predstavljaju kompenzacijska plaanja jedne skupine dr~ava drugim. Regionalna politika Unije u po etku je bila potpuno pod kontrolom nacionalnih vlada.  U postavljanju prioriteta i distribuciji sredstava, one su bile neovisne i od europskih i od regionalnih snaga. (Hooghe i Keating, 2004: 471). Pokazalo se ipak kako su Strukturni fondovi kroz cijelu svoju povijest odreivani intergovernmentalisti kim pregovaranjima i cjenkanjima te kompenzacijskim mehanizmima. Postoji pet faza razvoj Strukturnih fondova, koje koreliraju s rastom bud~eta fondova. Tablica 2: Rast Strukturnih fondova 1975.  2006. Godina milijuna Ecu/ % EU prora un 1975 (Ecu) 257 4.8 1981 (Ecu) 1,540 7.3 1987 (Ecu) 3.311 9.1 1992 (Ecu) 18,557 25.0 1998 (Ecu) 33,461 37.0 2002 EU15 ( ) 30,865 30.0 2006 EU15 ( ) 29,170 32.0 Izvor: Allen (2000): 244 1. faza (1975.  1978.): Velika Britanija potra~uje kompenzaciju za troakove Poljoprivredne politike Unije ERDF-om stvorenim 1975. godine nastojalo se zadovoljiti britanske zahtjeve za kompenzacijom, s obzirom da je Britanija ulaskom u Zajednicu 1973. godine postala najvei neto davatelj sredstva u zajedni ku blagajnu. Pored toga, Britanija nije mogla prihvatiti lanstvo u Uniji zbog malih prihoda koje je imala od Poljoprivredne politike. U ovakvoj je situaciji stvorena regionalna politika od koje je Britanija trebala profitirati i koja bi stabilizirala britansko lanstvo u Uniji. Fond je imao skromni prora un, a sredstva Fonda usmjeravala su se u dr~ave lanice Unije sukladno fiksiranim kvotama za svaku lanicu, bez ikakvog naglaska na stvarno nerazvijene regije. Neke zanemarive promjene u funkcioniranju ERDF-a uvedene su 1979. i 1984. godine, ali Komisija i veina regionalnih vlasti i dalje su ostali marginalizirani u ovom procesu. Promjena pravila na kojima se temelji ERDF zahtijevala je jednoglasnost u Vijeu ministara, stoga Komisija nije bila u mogunosti pokrenuti zna ajnije reforme. 2. faza (1985.  1987.): Proairenje Unije na jug i zahtjevi za kompenzacijom Ulaskom u Uniju Gr ke 1981. godine te `panjolske i Portugala 1986. godine financijska pomo regionalne politike obuhvatila je i ove tri dr~ave. Uspostavio se konfliktni odnos izmeu bogatog 'sjevera' i siromaanog 'juga'. Na jednoj su strani bile siromaane dr~ave juga, plus Irska i djelomi no Italija (zbog zaostalog Mezzogiorna) kao neto primatelji pomoi koji su zahtijevali poveanje sredstava Strukturnih fondova, a na drugoj su strani bile bogate dr~ave kao neto davatelji pomoi. 'Bogate' su dr~ave bile spremne ispuniti zahtjeve za poveanjem financijskih sredstava samo pod uvjetom da glavni primatelji pomoi pristanu na unaprijed dogovorenu raspodjelu sredstava.  Kao dodatak ovom politi kog argumentu, poveanje bud~eta za regionalne operacije otkrilo je ozbiljne nedostatke sustava, koji je davao premalo novca premalom broju regija, istovremeno zadr~avajui rigidne kvote izmeu dr~ava lanica (Beek i Neil, 2004: 591). 3. faza (1988.  1993.): Kompenzacijska plaanja zbog uvoenja Jedinstvenog europskog tr~iata S obzirom da je Unija smjerala zavraiti proces stvaranja zajedni kog tr~iata do 1992. godine, poja ale su se rasprave o ekonomskim efektima i posljedicama produbljivanja europske integracije. Siromaane lanice Unije su tvrdile kako e stvaranje jedinstvenog tr~iata poveati regionalne razlike i nejednakosti. Ovi de facto gubitnici produbljivanja tr~iane integracije tra~ili su kompenzacije u obliku poveanja bud~eta Strukturnih fondova od dobitnika tr~iane integracije, u zamjenu za pristanak na stvaranje zajedni kog tr~iata. Stoga je bud~et regionalne politike Unije udvostru en u razdoblju od 1988. do 1992. godine.  Udvostru enje bud~eta bila je koncesija bogatih dr~ava prema Gr koj, Irskoj, `panjolskoj i Portugalu, za njihov pristanak na projekt jedinstvenog tr~iata (ibid., 2004: 591). Isto tako Jedinstveni europski akt nije ozakonio samo stvaranje jedinstvenog tr~iata, ve i budunost regionalne politike Europske unije, s obzirom da je po prvi puta u nekom pravnom dokumentu Unije spomenuta 'regionalna i strukturna politika'. 4. faza (1994.  1999.): Kompenzacijska plaanja zbog uvoenja Jedinstvene europske valute i sjevernog proairivanja Unije Ako je reforma Strukturnih fondova iz 1988. potaknuta uvoenjem jedinstvenog europskog tr~iata, onda je reforma regionalne politike Unije od 1994. godine potaknuta projektom jedinstvene europske valute i proairivanjem Unije prema sjeveru Europe. Pored pet ciljeva Strukturnih fondova iz 1988. godine koji su ovom reformom neznatno modificirani, uveden je i aesti cilj kao oblik pomoi sjevernim dr~avama `vedskoj i Finskoj. Reforma 'sustava ciljeva' rezultat je politi kog kompromisa kojim se nastojalo svakoj dr~avi lanici osigurati udio u regionalnim fondovima, tako da su sada i bogate sjeverne zemlje postale podobni primatelji pomoi. Uz proairivanje Unije na sjever, ovu fazu reforme regionalne politike karakterizira i daljnje produbljivanje europske integracije uvoenjem jedinstvene europske valute  eura. Projekt stvaranja Europske monetarne unije zapo eo je 1994. godine, a siromaane zemlje su opet zatra~ile kompenzacijska plaanja za pristanak na uvoenje eura. Strahovalo se kako e monetarna unija izazvati dramati no smanjivanje ulaganja u prometnu infrastrukturu i zaatitu okoliaa. Zbog tog je razloga stvoren Kohezijski fond koji je prvenstveno namijenjen onim dr~avama iji je GDP per capita manji od 90% prosjeka Unije. Drugim rije ima, Kohezijski fond je isklju ivo konstruiran kako bi se pomoglo `panjolskoj, Portugalu, Gr koj i Irskoj koji su trebali pristati na monetarnu uniju i uvoenje eura. 5. faza (2000.  2006.): Bez novih reformi regionalne politike za isto no proairenje Unije Nakon prethodnog prora unskog razdoblja koje je zavrailo 1999. godine, Europska unija je Agendom 2000 nastojala projicirati financijski plan regionalne politike za razdoblje 2000.-2006., koji je trebao uklju iti i predvieno proairenje Unije na 10 dr~ava s europskog istoka. Ova je Agenda predstavljala velik izazov za EU, budui se viae nije mogla slijediti ista strategija kompenzacije koja se dosad pokazala uspjeanom u integracijskom procesu. Budui da su sve nove lanice Unije relativno siromaane i svakako podobne za primanje financijskih sredstava iz Strukturnih fondova i Kohezijskog fonda Unije, predviala se opse~na reforma regionalne politike i smanjivanje broja regija u postojeim dr~avama lanicama, koje su podobne za primanje pomoi. Meutim, sam pogled na Kohezijski fond otkriva neato drugo. Iako je vijek trajanja Kohezijskog fonda bio predvien do kraja 1999., on je nastavio funkcionirati i nakon toga u sljedeem prora unskom razdoblju. ak je i opseg sredstava unutar Fonda ostao nepromijenjen, uz male promjene udjela etiri podobne dr~ave. Povranom analizom Strukturnih fondova doalo bi se do zaklju ka kako su Agendom 2000 do~ivjeli radikalne promjene smanjivanjem broja ciljeva na samo tri. Ali detaljnom analizom se otkriva kako smanjivanje broja ciljeva ne ozna ava pravu reformu regionalne politike, ve samo reorganizaciju samih ciljeva. Regionalna politika Unije nije do~ivjela nikakvu promjenu. Samo su mali broj regija, koje su u prijaanjem prora unskom razdoblju bile podobni primatelji pomoi, novom Agendom izgubile pravo na sredstva Strukturnih fondova. Europska unija nije rijeaila problem kompenzacijskih mehanizama koji dominira procesom raspodjele sredstava regionalnih fondova. Intergovernmentalisti ki karakter odlu iva kog procesa i kompenzacijski mehanizmi unutar regionalne politike nisu dopustili zna ajne reforme same politike niti promjene dotad utvrenih prava i fiksnih kvota starih dr~ava lanica.  4. Akteri na supranacionalnoj i subnacionalnoj ravni  institucionalna razina kritike Pri e o odumiranju dr~ave u zapadnoj Europi neutemeljene su i spekulativne. Michael Keating uo ava dvije kontradiktorne hipoteze (1995: 9-10). Prva tvrdi da regionalizam i europska integracija ja aju poziciju dr~ave koja se rjeaava nepotrebnih funkcija i eksternalizira problemati ne poslove vezane uz poljoprivredu i industrijsko restrukturiranje. Sve dok nacionalne vlade kontroliraju procese europske integracije i regionalizma, one e ih koristiti za ja anje vlastitih pozicija, zadr~avajui funkcije koje smatraju bitnim i osiguravajui da europske institucije i dalje ostanu intergovernmentalne po prirodi. Suprotna hipoteza tvrdi kako europska integracija i regionalizam slabe dr~avu erodiranjem njenih ovlasti i funkcija procesima 'odozdo' i 'odozgo'. Stvoren je novi politi ki poredak u kojem nacionalne vlade viae nisu glavni igra i i koje, u ekstremnoj verziji, nestaju u korist 'Europe regija'. 4.1. Akteri na supranacionalnoj razini: Europska komisija, Europski parlament, Vijee ministara i Odbor regija Ako je ispravan model viaerazinskog upravljanja tada bi na supranacionalnoj razni trebali postojati sna~ni akteri, prije svih Europska komisija ije bi djelovanje bilo posve autonomno od nacionalnih dr~ava. Teoreti ari viaerazinskog upravljanja naglaaavaju kako Komisija ima formalnu mo inicijative u europskom odlu iva kom procesu, ato uklju uje pravo predlaganja amandmana i novih politika, tj. postavljanja dnevnog reda. Postavlja se pitanje da li Europska komisija ima stvarni utjecaj na odlu iva ki proces? Posljednjih je godina sama Komisija naglaaavala nedostatak autonomije u odnosu na druge institucije, osobito nacionalne vlade. Sami Hooghe i Marks navode kako je Europska komisija 1998. godine procijenila da samo 5 do 10 posto zakonodavnih prijedloga nastaje unutar Komisije. Ostali prijedlozi nastaju kao rezultat meunarodnih obveza (35 posto), kodifikacije postojeih zakona (25 do 30 posto), zahtjeva drugih EU institucija, nacionalnih vlada ili interesnih grupa (20 posto) odnosno obveza koje proizlaze iz prijaanjih europskih ugovora (10 posto). (2001: 13). Pored toga, prije reforme 1988. godine Europska je komisija raspolagala s 5 posto sredstava ERDF-a (non-quota section) koje je rasporeivala na osnovi svoje diskrecijske ocjene. Reformom su ta sredstva poveana na 9% ukupnih sredstava Strukturnih fondova, ime je Komisija dobila zna ajniji prostor za akciju. Sredstva iz Inicijative Zajednice naknadnim su reformama iz 1993. i osobito 1999. potpisivanjem Ugovora iz Amsterdama smanjena na neato malo viae od 5 posto ukupnih sredstava Strukturnih fondova. Izvodi se zaklju ak kako Europska komisija ima odreenu, ali ograni enu ulogu u europskom odlu iva kom procesu i samoj regionalnoj politici, budui da se nalazi pod pritiskom brojnih aktera s europske i nacionalne razine. Izravna ograni enja djelovanju Komisije nameu Europski parlament i Vijee ministara. Pravo postavljanja dnevnog reda i pokretanja inicijativa dijeli se izmeu triju institucija. Parlament i Vijee ministara mogu tra~iti od Komisije stvaranje zakonodavnih prijedloga, iako sami ne mogu formulirati prijedloge. Parlament je rijetko koristio ovo pravo, dok Vijee ministara zna ajnije iskoriatava Komisiju.  Vlade obi no donose sa sobom u Bruxelles detaljne zakonodavne prijedloge, kada preuzimaju predsjedanje Vijeem (Hooghe i Marks, 2001: 14-15). Pokazalo se kako predstavnici nacionalnih vlada u Vijeu ministara zna ajno sputavaju autonomno djelovanje Komisije i ograni avaju njenu mo inicijative. Odbor regija uspostavljen je 1988. godine s konzultativnim ovlastima u formulaciji i implementaciji regionalne politike. Odbor ima isklju ivo savjetodavna prava i u svojem se djelovanju oslanja isklju ivo na mo uvjeravanja. Odbor regija je ekstremno raznolik. Hooghe i Marks u lanku  Europe with the regions : Channels of regional representation in the European union iz 1996. godine piau kako  prvi izvor podjela le~i u odabiru predstavnika. U veini dr~ava nacionalne vlade dominiraju u odabiru subnacionalnih predstavnika u Odbor. Dvadeset etiri predstavnika iz Velike Britanije bira nacionalna vlada. (1996a: 75). U Francuskoj nisu zastupljene sve regije, a francuska je vlada ta koja ultimativno odlu uje tko ide u Bruxelles. U federalnim i sna~no regionaliziranim dr~avama, nacionalne vlade su ograni ene monim regionalnim vlastima. Iz tog razloga njema ke, belgijske, apanjolske i austrijske regije imaju svoje mjesto u Odboru regija, dok nacionalne vlade nemaju nikakvu ulogu u procesu odabira predstavnika. Odbor karakteriziraju i sna~ne unutraanje podjele izmeu lokalnih i regionalnih interesa. Regionalni predstavnici uglavnom dolaze iz Austrije, Belgije, Njema ke, Francuske, `panjolske i Italije. Lokalni predstavnici uglavnom dolaze iz Danske, Finske, `vedske, Irske, Gr ke, Portugala, Nizozemske, Luksemburga i Velike Britanije. 4.2. Akteri na subnacionalnoj razini: regionalne vlasti i regionalni uredi u Bruxellesu Regije ne postoje u svim dr~avama i zbog toga nije mogue govoriti o europskoj 'treoj razini'. Tamo gdje regije postoje razlikuju se po svojoj prirodi: od francuskih funkcionalno-planskih regija do ope funkcionalnih njema kih lndera. ak unutar svake dr~ave postoje velike razlike u veli ini, ustavno-pravnom polo~aju i druatvenoj zbilji regija. Ako emo govoriti o regionalnim vlastima u viaerazinskom polityu, tada se moramo ograni iti isklju ivo na autonomne politi ke institucije izravno izabrane na temelju opeg prava glasa. Michael Keating postavlja pitanje da li postoji regionalna razina vlasti u Europi i na njega daje jednozna an nije ni odgovor (Keating, 1998: 11-28). Ne postoji regionalna razina vlasti u Europi zato ato je veza izmeu teritorija i politi ke moi potpuno nejasna (dapa e, u veini slu ajeva ne mo~e se niti uspostaviti). Regije u smislu izabranih regionalnih vlasti i dalje su malobrojne i krhke. Unato  iznimkama Njema ke, `panjolske, Belgije, Austrije i povijesnih nacija `kotske i Walesa, regije kao razina izabranih vlasti i dalje ostaju relativno slabe. Imaju ograni enu autonomiju, ograni ene resurse i politi ke kapacitete te nedovoljnu legitimaciju. U belgijskom, austrijskim, njema kom i apanjolskom slu aju financijski i institucionalni resursi regija u federalnim, ili gotovo federalnim, dr~avama zna ajni su i predstavljaju sna~an europski dinamizam. A2468 | | <48:<>彵zozdoVhmqhfCJKH \aJhfCJKH \aJhGJLCJKH \aJhxq;hfCJKH \aJh tCJaJhR9CJaJhGJLCJaJhfCJaJ hf5h}Uhf5hfCJ aJ h2)CJ aJ hMxCJ aJ hKCJ aJ hMCJ aJ hS"CJ aJ hZ=CJ aJ hZ=hZ=CJ aJ hVQCJ aJ 8 68:<>NP\%*f4?G$dh`a$gd+[$dh`a$gdJ$dh`a$gdY$a$gd3C $h^ha$gd2)$a$gdf$a$gdf$a$gdZ=[Σ>LP&z FHJVlz&(8:FdZ|!!!J#$%%%%%'ӿӻûûϿϳˣˣ hf!O6hf!Ohf!O6hf!Oh)0hmh:hYh5qh;hsh=rhC*h*|h*1+h(RhsDh;h: hhvh3Ch3C6h3Cjh3C0JUhh2) h2)h2)6'x)))**+++z--.../b2223f4z4J77 8H8P9R9V9:<<==??F??@@@RAbAfABþ˺zvrnvhMxhKhCjhC0JUhPhnhZ=hChLaWh4htkjhtk0JUhf~hVhhR:hYnJ h+[6h+[h+[6h+[h h 6h hh68 h686h68h686hQhJ6hQhJ+BVCrCCCCCCCCCdDDEEEEEFFFGGGQ0JKH PJU\nHtH$hP0J56CJOJQJ^JaJ!h0J5CJOJQJ^JaJ*hPhP0J56CJOJQJ^JaJ!h0J5CJOJQJ^JaJ!hP0J5CJOJQJ^JaJ&jh{s0JKH PJU\nHtH!h0J5CJOJQJ^JaJ!hs0J5CJOJQJ^JaJ!hF0J5CJOJQJ^JaJ&jh0JKH PJU\nHtHlUnUpUUUV2VXWWWWW\XXXXvYYRZZJ[̻̻wawP:P*h(h(0J56CJOJQJ^JaJ!h(0J5CJOJQJ^JaJ*hWIhWI0J56CJOJQJ^JaJ!hWI0J5CJOJQJ^JaJ!hl>0J5CJOJQJ^JaJ!h{s0J5CJOJQJ^JaJ!h0J5CJOJQJ^JaJ!h0J5CJOJQJ^JaJ!hs0J5CJOJQJ^JaJ!hP0J5CJOJQJ^JaJ!h^0J5CJOJQJ^JaJJ[v[[[[0\n\R^^^^^&_ `^`b`bbb8cDcFcp_I_*h,)h,)0J56CJOJQJ^JaJ!h,)0J5CJOJQJ^JaJ$hg0J56CJOJQJ^JaJ*hghg0J56CJOJQJ^JaJ!hA\0J5CJOJQJ^JaJ!h@nE0J5CJOJQJ^JaJ!hg0J5CJOJQJ^JaJ!hp00J5CJOJQJ^JaJ!h(0J5CJOJQJ^JaJ!hmXP0J5CJOJQJ^JaJFcHcfFhjjklllrlno8o>oDo8p̻݅oYH7H7!hC0J5CJOJQJ^JaJ!h0J5CJOJQJ^JaJ*hhC0J56CJOJQJ^JaJ*h=%h=%0J56CJOJQJ^JaJ!h=%0J5CJOJQJ^JaJ!hA\0J5CJOJQJ^JaJ&jhp00JKH PJU\nHtH!hp00J5CJOJQJ^JaJ!h=30J5CJOJQJ^JaJ!h,)0J5CJOJQJ^JaJ!hR:0J5CJOJQJ^JaJ8p sTttttw yyyy(|4|||\ݻݪm\K̻̻̙:!h`0J5CJOJQJ^JaJ!h0J5CJOJQJ^JaJ!h 0J5CJOJQJ^JaJ*hVQhVQ0J56CJOJQJ^JaJ*hh0J56CJOJQJ^JaJ!hVQ0J5CJOJQJ^JaJ!h0J5CJOJQJ^JaJ!h0J5CJOJQJ^JaJ!hrb00J5CJOJQJ^JaJ!h,<0J5CJOJQJ^JaJ!h0J5CJOJQJ^JaJ$~XČx6,~m~m\m\F5!h l0J5CJOJQJ^JaJ*hh0J56CJOJQJ^JaJ!h0J5CJOJQJ^JaJ!hc[0J5CJOJQJ^JaJ!h<0J5CJOJQJ^JaJ*hAr0hAr00J56CJOJQJ^JaJ!hAr00J5CJOJQJ^JaJ!h`0J5CJOJQJ^JaJ*hhY;0J56CJOJQJ^JaJ!hY;0J5CJOJQJ^JaJ!hh0J5CJOJQJ^JaJ"`*&VX48:<֙mZD*hR.hR.0J56CJOJQJ^JaJ$h90J56CJOJQJ^JaJ*h9h90J56CJOJQJ^JaJ!hR.0J5CJOJQJ^JaJ!h90J5CJOJQJ^JaJ!hAr00J5CJOJQJ^JaJ!hH0J5CJOJQJ^JaJ*hHh0J56CJOJQJ^JaJ!h0J5CJOJQJ^JaJ!h0J5CJOJQJ^JaJ"~~TԲ2$dh`a$gd 3$ & Fdha$gdn $dha$gdVb$dh&d P a$gdH $dha$gdH$dh&d (d P R a$gdHؙ֙RhD6"˺˺˩sbQ@!h k0J5CJOJQJ^JaJ!h>0J5CJOJQJ^JaJ!h90J5CJOJQJ^JaJ&jhVb0JKH PJU\nHtH!hVb0J5CJOJQJ^JaJ!h~Nt0J5CJOJQJ^JaJ!h{b0J5CJOJQJ^JaJ!h0J5CJOJQJ^JaJ!hYc0J5CJOJQJ^JaJ!h+Lb0J5CJOJQJ^JaJ$hR.0J56CJOJQJ^JaJ":Z̬z|~̻̪raraM0J5CJOJQJ^JaJ&jh<0JKH PJU\nHtH!hn0J5CJOJQJ^JaJ*h<h<0J56CJOJQJ^JaJ!h<0J5CJOJQJ^JaJ!h 0J5CJOJQJ^JaJ!h@J0J5CJOJQJ^JaJ!h0J5CJOJQJ^JaJ!h k0J5CJOJQJ^JaJ!hK0J5CJOJQJ^JaJ!h_>C0J5CJOJQJ^JaJTz|~T~ҲԲ2޳JLNV Fr̻̪̪t^MF h KH \!hK0J5CJOJQJ^JaJ*h h 30J56CJOJQJ^JaJ&jh1S0JKH PJU\nHtH!h 30J5CJOJQJ^JaJ!hb0J5CJOJQJ^JaJ!h|h0J5CJOJQJ^JaJ!hS0J5CJOJQJ^JaJ!h4`0J5CJOJQJ^JaJ!hn0J5CJOJQJ^JaJ!hEd0J5CJOJQJ^JaJ <8ܸļ|*:<>,.ɻ~w~sbQbQb~!hb:0J5CJOJQJ^JaJ!hHg0J5CJOJQJ^JaJhHg h KH \ hHgKH \ hKH \ h_>CKH \jh80JKH U\ h<KH \hDhD6KH \ hDKH \jh+0JKH U\ h+KH \ hdRKH \ h?q|KH \h h 6KH \ h KH \ hb:KH \ h 3KH \<0,.0p(j &d P gd_gd_$d &d N P gd_$ # dha$gdHg $dha$gd<.DF,.0N<z~*,.j*N¾ܷzsls h8KH \ hJKH \h8Mh`6KH \ h`KH \hy[`6KH \h`6KH \h`h`6KH \h`hy[`6KH \ h!'KH \h_ h_6 h_KH \ h)KH \ hE,KH \ hy[`KH \ he#KH \ hKKH \ hb:KH \ hHgKH \(NP,.@Nz@LNRp|~>dfh柖}qj^hINuhINu6KH \ hINuKH \huhu6KH \hu6KH \ huKH \h 6KH \h 6KH \h h 6KH \ hHgKH \ h_KH \ hE,KH \ hAKH \ h)KH \hJhJ6KH \hJh`6KH \ h KH \ hJKH \h8MhJ6KH \$.~<f\b~64J*H#Z. /:3$ # dha$gdg'` $dha$gdu5e$dh`a$gdu5e$ # dha$gd $ # dha$gdHg \J\Lf |~468lxXϸymdXh_hN6KH \hN6KH \hNhN6KH \ h' KH \ hNKH \ h0\KH \h]6KH \h0\h0\6KH \h0\6KH \h0\h]6KH \h_6KH \ h KH \ hKH \ h]KH \ hxKH \ hpvKH \ hKKH \hINuhINu6KH \hK6KH \X" 8@N44R Z     J׽ר񗁗pZ*hu5ehu5e0J56CJOJQJ^JaJ!h=Z<0J5CJOJQJ^JaJ*hhu5e0J56CJOJQJ^JaJ!hu5e0J5CJOJQJ^JaJ hfKH \jhtd0JKH U\ htdKH \ hxKH \h_h[?6KH \ h[?KH \h_h6KH \ h0\KH \ h_KH \ hKH \*`(JL,.F @$^X^:DFHJununun`YR hKH \ hHgKH \jh0JKH U\ hKH \h h KH \h8Mh 6KH \ h;KH \ hW'KH \ h KH \ h >KH \ hUNKH \hu5ehu5e6KH \ h@;KH \ hu5eKH \jhu0J6KH U\*hu5ehu5e0J56CJOJQJ^JaJ$h"~0J56CJOJQJ^JaJ :f #######$%N%%&&&&((*++X.Z.^. /ط槠栍栆p]$h?q|0J56CJOJQJ^JaJ*hu5eh?q|0J56CJOJQJ^JaJ h?q|KH \ h(RKH \hh6KH \ hKH \ hS0KH \hS06KH \hS0hS06KH \ hHgKH \jh"~0JKH U\ h"~KH \ hVvKH \ h;KH \ hKH \hh6KH \ / //82F222222637.8~889:ttt(t,t\ttuuuuzzzۿ۸ۧv`Thuh=6KH \*huh=0J56CJOJQJ^JaJhqDKH PJ\nHtH!hqD0J5CJOJQJ^JaJ!h=0J5CJOJQJ^JaJU!hg'`0J5CJOJQJ^JaJ hKH \ hYLKH \hg'`6KH \hVhg'`6KH \ hg'`KH \hg'`hg'`6KH \!h?q|0J5CJOJQJ^JaJ:3V69yN}`< `$ # dha$gd 9/ $dha$gdf $dha$gdqD$dh`a$gdf$dh`a$gd=$ # dha$gdg'`ko pogledamo tablicu 3 koja pokazuje odnos centralnog i lokalnog u dr~avama Europske unije mo~e se zaklju iti kako politi ke regije kao autonomne politi ke institucije postoje samo u federacijama i regionaliziranim unitarnim dr~avama. Iz tablice se takoer vidi kako pravo regija da sudjeluju u nacionalnom zakonodavnom procesu imaju samo federalne jedinice u Austriji, Njema koj i Belgiji. Isto tako, ako pogledamo dva dodatna parametra, pravo regija da zaklju uju meunarodne ugovore i politi ku kontrolu nad lokalnom razinom, pokazuje se kako su i oni isklju ivo ograni eni na regije u navedene tri europske federacije. Iznimke se mogu nai u slu ajevima Italije, Francuske i `panjolske, ali tu je ipak samo rije  o iznimkama. Ako bismo postavili sedam kriterija: postojanje regionalnih institucija, sposobnost iniciranja politika, ovlaatenja koja regije imaju, sposobnost integracije, fiskalni kapacitet, odnosi meu upravnim razinama (autonomija u odnosu na centralnu vlast) i veze regija s (meunarodnim) tr~iatem i kombinirali ih s podacima iz tablice 3, ne bismo li ispitali postojanje regionalne razine vlasti, rezultati bi bili pora~avajui za pobornike koncepta 'Europe regija'. Proizlazi da ve u samom startu moramo otpisati dvije skupine dr~ava, decentralizirane unitarne i centralizirane unitarne: Dansku, Finsku, Nizozemsku i `vedsku te Gr ku, Irsku, Luksemburg i Portugal, s administrativno-planskim regijama koje se produ~ene ruke sredianjih vlada. Proairujui dalje analizu na regionalizirane unitarne dr~ave mogu se uo iti velike razlike unutar pojedine dr~ave. U Velikoj Britaniji tako postoje samo dvije politi ke regije, `kotska i Wales (povijesne nacije), ijim je skupatinama sredianja vlada iz Londona devoluirala ograni ene ovlasti. Sama Engleska je ipak ostala visoko centralizirana dr~ava. Veina talijanskih regija nisu pronaale svoje mjesto u institucionalno-pravnom sustavu talijanske dr~ave. Slabo institucionalizirane i ograni enih fiskalnih kapaciteta, razapete su izmeu dobrih centralno-lokalnih odnosa, dok im je europska sudbina odreena uspostavljanjem povoljnih odnosa s nacionalnim ministrima. Francuske regije imaju uglavnom razvojno-planske funkcije, ograni enih su fiskalnih i inicijativnih kapaciteta. Manevarski prostor usko im je omeen sna~nom sredianjom vladom s jedne strane i konkurentskim departmanima, s druge. Regijama nedostaje jasno izra~en identitet unutar upravnog sustava. `panjolski sustav je hibridan, naglaaavajui unitarnost apanjolske dr~ave i posebnosti povijesnih nacija koje je ine. Regije karakteriziraju velike ekonomske nejednakosti i sna~an sukob sa sredianjom vladom oko europskih poslova. Ograni enih su fiskalnih kapaciteta te su dodatno ugro~ene uspostavom provincijske razine vlasti.  Izvor: Loughlin, 2004: 672-673 Na temelju dosad navedenog mo~emo zaklju iti kako 'pravu' regionalnu razinu vlasti mo~emo pronai samo u federalnim dr~avama (koje su razli ito uredile svoje unutraanje odnose) i u iznimnim pojedina nim slu ajevima `kotske, Walesa, Katalonije, Baskije, Galicije i Lombardije u regionaliziranim unitarnim dr~avama. U lanku Garya Marksa et al. iz 2002. godine s naslovom What do subnational offices think they are doing in Bruxelles? predstavljen je indeks regionalne autonomije u dr~avama lanicama Europske unije. Podaci izneseni u indeksu potvruju teze napisane na prethodnim stranicama ovog rada o tome da politi ke regije kao sna~ne subnacionalne aktere, sposobne autonomno se uklju iti u policy proces Europske unije, nalazimo samo u federativnim i sna~no regionaliziranim dr~avama  Njema koj, Austriji, Belgiji i `panjolskoj. U ostalim dr~avama regionalna razina vlasti ili ne postoji ili je nedovoljno razvijena (regionalne vlasti su suviae slabi politi ki akteri) da bismo mogli govoriti o regijama kao treoj razini viaerazinskog upravljanja. Stoga je potrebno odbaciti model 'Europe regija' kakvog zagovaraju teoreti ari viaerazinskog upravljanja i zamijeniti ga institucionalno preciznijim pojmom 'Europe s nekim regijama'. Tablica 4: Indeks regionalne autonomije Konstitucionalni Uloga regija u Regionalni Ukupno federalizam sredianjim vladama izbori (0-4) (0-4) (0-2) (0-10) Austrija 4 2 2 8 Belgija 4 2 2 8 Danska 0 0 0 0 Finska 0 0 0 0 Francuska 2 0 2 4 Njema ka 4 4 2 10 Gr ka 1 0 0 0 Irska 0 0 0 0 Italija 3 1 2 6 Nizozemska 1 0 2 3 Portugal 1 0 0 1 `panjolska (Regimen 4 1 2 7 extraordinare) `vedska 0 0 0 0 Ujedinjeno Kraljevstvo 1 0 0 1 `kotska i Wales 3 0 2 5 Prema: Marks et al., 2002: 19 Subnacionalne razine vlasti tijekom 1990ih godina uspostavljale su svoje regionalne urede u Bruxellesu, kojima su primarni zadaci lobiranje, prikupljanje informacija i umre~avanje s ostalim regionalnim akterima i europskim politi kim akterima, prije svih Komisijom. U lanku Europe with the regions : Channels of regional representation in the European union Marks i Hooghe piau o raznolikosti tipova regionalnih ureda, ije veli ine i funkcije variraju od jedne dr~ave lanice do druge.  Zastupljeno je svih aesnaest njema kih lndera, tri belgijske regije, kao i polovica apanjolskih autonomnih zajednica. Ovo su dr~ave sa sna~nom razinom regionalne zastupljenosti, i u svakom slu aju ova razina dominira predstavljanjem u Bruxellesu (1996a: 83). Danas postoji viae od 160 ureda koji nemaju nikakve formalne politi ke funkcije u Uniji. Uredi nisu spomenuti niti u jednom ugovoru Unije, niti imaju formalnu ulogu u policy procesu. Marks et al. u lanku What do subnational offices think they are doing in Bruxelles? piau kako su subnacionalni uredi raznoliki u onoj mjeri u kojoj su raznolike regije i municipalije koje predstavljaju. Iz federalnih i federaliziranih politi kih sustava dolaze uglavnom predstavnici regija. Iz dr~ava sa slabom regionalnom razinom obi no dolaze predstavnici lokalnih i regionalnih jedinica. Predstavnici sna~nih politi kih regija u Bruxellesu zagovaraju sli ne interese u europskom odlu iva kom procesu. U lanku A Europe of the regions vs. The regions in the Europe: reflections on regional engagement in Brussels iz svibnja 2007. godine britanska politologinja Caroly Moore piae kako  apanjolske autonomne zajednice, njema ki i austrijski lnderi, belgijske provincije i devoluirane administracije u Ujedinjenom Kraljevstvu predstavljaju jedinstvenu grupu sna~nih regija, koje zajedni ki lobiraju za vee priznanje njihova jedinstvenog upravnog statusa u Europi i sna~niji utjecaj na europski odlu iva ki proces (2007: 8). Veina regionalnih ureda u Bruxellesu nastoje uspostaviti dobre odnose s Vijeem i Stalnim predstavnicima. Institucije koje su im manje va~ne za njihove lobisti ke ciljeve su Europski parlament, Odbor regija i Ekonomski i socijalni odbor. Veze s Komisijom ovim akterima ostaju jako va~ne, ali ne mo~e se uo iti nikakav povlaateni odnos izmeu Komisije i predstavnika regionalnih razina. Glavni cilj veine regionalnih ureda u Bruxellesu koji zastupaju interese administrativnih (slabih) regija izravno je tra~enje veih financijskih sredstava iz europskih fondova. Sna~nim politi kim regijama isklju iva orijentacija na financijska sredstva tek je marginalna aktivnost, budui da su im interesi prvenstveno usmjereni na tra~enje novih modaliteta meuregionalne suradnje. 5. Regionalna politika Europske unije  kvalitativna razina kritike Regionalna politika Europske unije slu aj je kojeg autori opisuju ili kao novi oblik viaerazinskog upravljanja ili kao cost-benefit prora une nacionalnih vlada. Otkako je ekonomska i socijalna kohezija proklamirana kao cilj regionalne politike, smatralo se kako su se pojavile nove mogunosti za partnerski odnos lokalne i regionalne razine s onom europskom, putem modela viaerazinskog upravljanja. Meutim, naknadne reforme regionalne politike prebacile su veinu kontrole na nacionalne vlade.  Alokacija sredstava fondova& . proizvod je pogaanja meu vladama na najviaoj razini, ato ote~ava Komisiji oblikovanje politike. (Allen, 2000: 243). Tablica 5 pokazuje politi ki utjecaj sredianjih vlada, Komisije i regionalnih aktera na izradu programa regionalne politike u razdoblju od 1988. do 1993., dakle razdoblju nakon reforme regionalne politike i uvoenja svih onih novina na kojima se politika temelji i danas (Marks, 1996b). Proces izrade programa, odnosno Okvira za podraku Zajednice (CSF), mo~e se pratiti kroz etiri faze: (1) formulacija nacionalnih planova (2) transformacija nacionalnih planova u CSF-ove (3) pregovori s Komisijom i odreivanje Operativnih programa (OP) (4) implementacija i nadzor. Iz tablice se mo~e dobiti potvrda za prethodno izre ene tvrdnje kako 'pravu' regionalnu razinu vlasti mo~emo pronai samo u federacijama i iznimno u nekim regionaliziranim unitarnim dr~avama. Tako se vidi da regije imaju sna~an ili umjeren utjecaj na ove etiri faze policy procesa samo u Belgiji, Njema koj i `panjolskoj (te u Austriji koja u ovoj analizi nije uklju ena, budui da u to vrijeme nije bila lanica Europske unije). Utjecaj sredianjih vlada slab je samo u Njema koj i Belgiji, dok je u svim ostalim dr~avama, uklju ujui i `panjolsku (to je potvrda apanjolskog hibridnog sustava), izrazit. U ostalim dr~avama uloga subnacionalnih aktera  regionalnih i lokalnih  na izradu programa regionalne politike Unije slab je ili bezna ajan. Utjecaj Europske komisije niti u jednoj dr~avi ne prelazi kategoriju umjereno. Faza 1. Prva faza policy procesa uklju uje formulaciju nacionalnih i regionalnih razvojnih planova, koju obavljaju sredianje vlade i koji postaju pregovara kom osnovom s Komisijom. U Belgiji, Njema koj, Austriji te u apanjolskim autonomnim zajednicama regionalne vlade imaju isklju ive ovlasti u regionalnom policy procesu, dok sredianje vlade imaju sekundarnu ulogu. U ostalim dr~avama, kao ato su Francuska, Gr ka, Irska, Velika Britanija, itd., sredianje vlade dominiraju procesom formulacije nacionalnih planova, dok subnacionalni akteri imaju slabu ili bezna ajnu ulogu. Faza 2. U drugoj se fazi regionalni razvojni planovi transformiraju u Okvire za podraku Zajednice u pregovara kom procesu izmeu individualnih dr~ava lanica i Komisije. U veini dr~ava lanica  Francuskoj, Gr koj, Irskoj, Italiji i Velikoj Britanija  u ovoj se fazi oja ava uloga sredianjih vlada kao 'vratara', dok istovremeno slabi uloga subnacionalnih aktera. U Belgiji, Njema koj i Austriji regije (federalne jedinice), a ne sredianje vlade, pregovaraju s Komisijom. Faza 3. Na treoj razini strukturalnog programiranja, Okviri za podraku Zajednice pretvaraju se u Operativne programe, koji predstavljaju detaljizirane projekte. Uloga subnacionalnih aktera u oblikovanju Operativnih programa najvea je u Belgiji, Njema koj, `panjolskoj i Austriji, iako odnosi regionalnih, sredianjih i lokalnih vlada zna ajno variraju od jedne dr~ave do druge. U ostalim dr~avama subnacionalni akteri imaju malu ulogu o ovoj fazi policy proces. Tablica 5: Politi ki utjecaj sredianje vlade, subnacionalnih aktera i Komisije u izradi programa regionalne politike 1988-1993 Dr~avaFazaSredianja vladaRegionalne vladeLokalna tijelaEuropska KomisijaBelgija1SlaboUmjerenoSna~noUmjereno2SlaboSna~noBezna ajno Umjereno3SlaboSna~no Bezna ajnoUmjereno4SlaboUmjereno do sna~no Slabo do sna~noUmjereno do sna~noFrancuska1Sna~noSlaboSlaboBezna ajno 2Sna~noBezna ajno Bezna ajno Slabo 3Sna~noSlaboSlaboUmjereno 4Sna~noSlaboSlaboSlabo Njema ka1UmjerenoSna~noSlabo Bezna ajno 2UmjerenoSna~noBezna ajno Slabo 3Bezna ajnoSna~noUmjerenoSlabo 4Bezna ajnoSna~noUmjereno Umjereno Gr ka1Sna~noSlabo Bezna ajnoSlabo 2Sna~noBezna ajnoBezna ajnoUmjereno3Sna~noSlabo Bezna ajnoUmjereno4Sna~noSlabo UmjerenoUmjerenoIrska1Sna~noBezna ajnoSlabo Slabo 2Sna~noBezna ajnoBezna ajno Umjereno 3Sna~noBezna ajnoBezna ajno Umjereno 4Sna~noSlabo Umjereno Umjereno Italija 1Sna~noSlabo do umjereno Bezna ajno Slabo 2Sna~noSlabo Slabo Umjereno 3Umjereno Slabo do umjereno Slabo Umjereno 4Umjereno Slabo do umjereno Bezna ajno Umjereno `panjolska1Sna~noUmjereno do sna~noBezna ajnoSlabo 2Sna~noSlabo Bezna ajnoUmjereno 3Sna~noSna~noBezna ajnoUmjereno 4Sna~noSna~noBezna ajnoUmjereno Velika Britanija1Sna~noBezna ajnoBezna ajnoBezna ajno2Sna~noBezna ajnoBezna ajnoSlabo 3Sna~noBezna ajnoSlabo Slabo 4Sna~noBezna ajnoSlabo Umjereno Izvor: Marks, 1996.: 407 Faza 4. Posljednja faza strukturalnog programiranja je implementacija i nadzor Operativnih programa. U Belgiji, Njema koj i `panjolskoj u ovoj se fazi razvijaju oblici partnerstva izmeu subnacionalnih i nacionalnih vlada, uz odreeni stupanj uklju enosti Komisije. Partnerski se odnos mo~e uo iti i u Irskoj, ali on je pod kontrolnim mehanizmom vlade u Dublinu. U Gr koj su implementacija i nadzor isklju ivo u rukama sredianje vlade, dok je u Francuskoj i Velikoj Britaniji partnerski odnos viae prividan nego stvaran. Institucionalna rjeaenja koja su uvedena u regionalnu politiku 1988. godine trebala su napraviti zna ajan napredak u smjeru viaerazinskog upravljanja, meutim naknadnim reformama vraena je kontrola nad instrumentima politike u ruke nacionalnih vlada, poti ui tako 're-nacionalizaciju' modela kojim se upravlja regionalnom politikom. Unato  zna ajnoj regionalnoj mobilizaciji, veina aktivnosti odvija se na simboli noj razini. Vrlo malo moi 'otkinuto' je od nacionalnih vlada, a ak su isto tako vrlo malo dodatnih ovlasti dobile regije u dr~avama s decentraliziranom federalnom strukturom, poput Njema ke ili Belgije. David Allen (2000) smatra ako je partnerski princip uistinu doveo do zna ajne regionalne participacije u oblikovanju strukturne politike Unije, tada bi se diljem Europske unije trebalo zamijetiti kako razli ite regije imaju razli ita rjeaenja na sli ne probleme. To ipak nije tako. Mo~e se, dakako, uo iti zna ajna regionalna mobilizacija u Belgiji i Njema koj gdje su regije aktivno uklju ene u pripremu, financiranje, nadziranje i procjenu utjecaja regionalnih programa. Ali takva se situacija nikako ne mo~e vidjeti u Velikoj Britaniji, Gr koj, Irskoj ili Portugalu koji nemaju autonomne regionalne vlasti. Analizom pojedinih faza regionalne politike Europske Unije i na in na koji se odluke donose, vidimo kako su sredianje vlade naale na ina kako zadr~ati primat.  Dok Komisija ipak uspijeva koncentrirati sredstva u regijama kojima je to najpotrebnije, uvijek postoji potreba da se svima osigura dio kako bi se neke nacionalne vlade dr~alo po strani. (Keating, 1998: 175). Primjerice, iako su skandinavske zemlje nakon ulaska u Uniju postale neto davatelji sredstava, zbog njihovog lanstva uveden je novi Cilj 6 unutar Strukturnih fondova za pomo prostorima s malim brojem stanovnika, samo kako bi se kompenzirala njihova davanja. Iako slu~beno nema nacionalnih kvota, podrazumijeva se da Britanija dobije velik dio sredstava za industrijske regije, a Francuska svoj dio kola a za pomo ruralnim podru jima. Nacionalne dr~ave i dalje su klju ni akteri policy procesa, ato daje potporu intergovernmentalisti koj teoriji. One odreuju tko e i pod kojim uvjetima sudjelovati u tom procesu, premda su izgubile kontrolu nad tim tko u europskoj areni mo~e iskazivati interese. 6. Zaklju ak Teorija viaerazinskog upravljanja, kako su je postavili Gary Marks i sljedbenici, nastoji se pozicionirati kao dominantna (ili alternativna?) teorija europske integracije. Polazna je to ka teorije promijenjena europska institucionalna struktura, unutar koje su nacionalne dr~ave izgubile svoju dominantnu poziciju. Marks tvrdi kako je temeljna karakteristika promijenjene polity oslabljen polo~aj sredianjih vlada, koje viae nisu isklju ivi vladari europskog odlu iva kog procesa. Pojavili su se novi igra i na razinama ispod i iznad nacionalne  europski akteri, prije svih Europska komisija i subnacionalni akteri, prvenstveno regionalne vlasti. Unutar modela viaerazinskog upravljanja, Marks posebnu va~nost daje regionalnim akterima. Sna~na 'trea razina' trebala je pru~iti empirijske dokaze modelu viaerazinskog upravljanja, a krilatica 'Europa regija' plasti no je ukazivala na nove jurisdikcijske odnose europskog politya. Teorija viaerazinskog upravljanja ovdje je izlo~ena viaedimenzionalnoj kritici koja prvenstveno nastoji ukazati na nepostojanje tree razine upravljanja. Devolucija i decentralizacija unutar dr~ava lanica Europske unije nije rezultirala stvaranjem jedinstvene tree razine konstitucionalnih aktera. Uo avaju se ekstremne razlike u ovlastima izmeu regionalnih vlasti u dr~avama lanicama, a regije u onim dr~avama u kojima postoje (izuzev federacija i kvazifederacija) i dalje ostaju marginalni politi ki akteri. Zbog toga je razloga u radu predlo~eno kako je koncept 'Europe regija' potrebno zamijeniti empirijski to nijim konceptom 'Europe s nekim regijama'. Ne mo~e se govoriti o strukturi viaerazinskog upravljanja unutar europske polity, ako takva struktura postoji u svega etiri ili pet dr~ava. Michael Keating smatra kako se intergovernmentalisti ke i viaerazinske pozicije mogu pomiriti (Keating, 1995: 10-11). Tvrdi da iako su procesi europske integracije i regionalizma napredovali onom brzinom i u onom smjeru kako su to ~eljele nacionalne vlade, one ipak nemaju potpunu kontrolu nad dogaanjima. Pojavili su se novi igra i i nove mre~e kao elementi politi ke igre. Ne bih se u potpunosti slo~io s ovakvom argumentacijom. Istina je da su se dr~ave restrukturirale nakon ekonomskih kriza 1970-ih i 1980-ih godina, smanjujui opseg svog djelovanja. Isto tako pojavili su se novi igra i na razini ispod i iznad. Meutim, nacionalne vlade i dalje imaju glavnu rije . Pojavili su se novi igra i koji su shvatili pravila igre, ali oni za sada sjede na klupi. 'Po etna jedanaestorica' i dalje se bira iz redova sredianjih vlada. Stoga teza da je  nacionalna dr~ava postala neprirodna, ak disfunkcionalna, jedinica organizacije ljudskih aktivnosti (Ohmae, 2004: 248) svakako 'ne dr~i vodu'. Unato  zna ajnoj regionalnoj mobilizaciji, kakve god bila prirode, ne mogu se ponuditi uvjerljivi dokazi da je oslabljen intergovernmentalni karakter pregovora o regionalnoj politici. U nekim dr~avama lanicama pa~nja se mora pokloniti regionalnim interesima, ali njih u veini slu ajeva namjerno poti u sredianje vlade, ne bi li u vrstile svoje pregovara ke pozicije i taktike. Ta je injenica, tvrdi Allen (2000), viae povezana s postojeim politi kim zna ajkama pojedinih dr~ava lanica, nego stvarnim utjecajem europskih programa. Sredianje su vlade mo~da izgubile kontrolu nad tim tko mo~e ui u europsku arenu odlu ivanja, ali one odlu uju tko e i pod kojim uvjetima sudjelovati u tom procesu. Nacionalne dr~ave i njihove sredianje vlade i dalje ima premonu ulogu u domaim i supranacionalnim (europskim) poslovima. Dapa e, nakon procesa gubljenja ovlasti i predaje suvereniteta prema van i prema unutra, koje je po elo slomom dr~ave blagostanja, mo~emo ipak rei kako se nacionalna dr~ava uspjela restrukturirati. Iskoriatavajui prednosti europske integracije dr~ava se rjeaava suvianih funkcija prebacujui ih na supranacionalnu i subnacionalnu razinu te regulira pravila politi ke igre zadr~avajui presudnu ulogu u europskom policy procesu. Literatura Amin, Ash (2004). An institutionalist perspective on regional economic development, u: Keating, Michael (ur.), Regions and regionalism in Europe, Cheltenham: An Elgar Reference Collection, str. 310-324. Amin, Ash/Tomaney, John (2004). The regional dilemma in neo-liberal Europe, u: Keating, Michael (ur.), Regions and regionalism in Europe, Cheltenham: An Elgar Reference Collection, str. 425-443. Ansell K., Christopher/Parsons A., Craig/Darden A., Keith (1997). Dual networks in European regional development policy, Journal of common market studies, Vol. 35, No.3., str. 347-375. Bache, Ian/Flinders, Matthew (2004). Multi-level governance: interdisciplinary perspectives, Oxford: Oxford university press. Beek van der, Gregor/Neal, Larry (2004). The dilemma of enlargement for the European union's regional policy, The world economy, Vol. 27, str. 587-607. Benz, Arthur (2003). Compounded representation in EU multi-level governance, u: Kohler-Koch, Beate (ur.), Linking EU and national government, Oxford: Oxford university press, str. 82-111. Beugelsdijk, Maaike/Eijffinger C.W., Sylvester (2005). The effectivness of Structural policy in the European union: An empirical anlysis for the EU-15 in 1995-2001, Journal of common market studies, Vol. 43, No.1, str. 37-51. Bilbao, Sol/Vandehei, Yvonne (2003). The European union's regional policy, u: Pearce, Tony (ur.), How the European union works, Class Notes. Borras, Susana/Johansen, Helle (2001). Cohesion policy in the political economy of the European union, Sage publications, Vol. 36(1): 39-60. Bourne, K. Angela (2003). Regional Europe, u: Cini, Michelle (ur.), European union politics, Oxford: Oxford university press, str. 278-291. Bromley, Simon (2001). What is the European Union?, u: Bromley, Simon (ur.), Governing the European Union, London: The Open university, str. 287-304. Brusis, Martin (2004). Between EU requirements, competitive politics, and national traditions: Re-creating regions in accession countries of Central and Eastern Europe, u: Keating, Michael (ur.), Regions and regionalism in Europe, Cheltenham: An Elgar Reference Collection, str. 612-641. Cini, Michelle (2003). Intergovernmentalism, u: Cini, Michelle (ur.), European union politics, Oxford: Oxford university press, str. 93-107. Cram, Laura (2001). Integration and policy process in the European Union, u: Bromley, Simon (ur.), Governing the European Union, London: The Open university, str. 143-165. Hepburn, Eve (2007). The rise and fall of a 'Europe of the regions', European union studies association annual conference. Herrschel, Tassilo/Newman, Peter (2002). Governance of Europe's City Regions, London-New York: Routledge. Hooghe, Liesbet/Marks, Gary (2003). Unraveling the central state, but how? Types of multi-level governance, American political science review, Vol. 97, No.2, str. 233-243. Hooghe, Liesbet/Keating, Michael (2004). The politics of European union regional policy, u: Keating, Michael (ur.), Regions and regionalism in Europe, Cheltenham: An Elgar Reference Collection, str. 466-493. Hueglin, Thomas O. (2004). Regionalism in Western Europe: Conceptual problems of a new political perspective, u: Keating, Michael (ur.), Regions and regionalism in Europe, Cheltenham: An Elgar Reference Collection, str. 188-208. Jones, Barry/Keating Michael (ur.) (1995). The European union and the regions, Oxford: Clarendon Press. Kahila, Petri/Lakso, Timo (2004). Europe at the margins: EU regional policy, peripherality and rurality, Angers: Regional studies association. Keating, Michael (1998). The new regionalism in Western Europe: territorial restructuring and political change, Cheltenham: Edward Elgar. Keating, Michael (2004). Is there a regional level of government in Europe?, u: Keating, Michael (ur.), Regions and regionalism in Europe, Cheltenham: An Elgar Reference Collection, str. 568-590. Kohler-Koch, Beate (2003). Interdependent European governance, u: Kohler-Koch, Beate (ur.), Linking EU and national government, Oxford: Oxford university press, str. 10-24. Lang, Jochen (2003). Policy implementation in a multi-level system: The dynamics of domestic response, u: Kohler-Koch, Beate (ur.), Linking EU and national government, Oxford: Oxford university press, str. 154-175. Le Gales, Patrick/Lequesne, Christian (ur.) (1998). Regions in Europe, London-New York: Routledge. Le Gales, Patrick (2003). The changing european state: pressures from within, u: Hooghe, Liesbet (ur.), Cohesion policy and european integration: Building multilevel governance, Oxford: Oxford univesity press, str. 381-408. Loughlin, John (2004). Regional autonomy and state paradigm shifts in Western Europe, u: Keating, Michael (ur.), Regions and regionalism in Europe, Cheltenham: An Elgar Reference Collection, str. 656-681. Marks, Gary (1992). Structural policy in the Europen Community, u: Sbragia M., Alberta (ur.), Euro-politics: Institutions and policymaking in the  new European community, Washington: The Brookings institutions, str. 191-224. Marks, Gary (1993). Structural policy and multilevel governance in the EC, u: Cafruny W., Alan/Rosenthal G., Glenda (ur.), The state of the European Community, Boulder: Lynne Rienner, str. 391-409. Marks, Gary (1996). Exploring and explaining variation in EU Cohesion policy, u: Hooghe, Liesbet (ur.), Cohesion policy and european integration: Building multilevel governance, Oxford: Oxford univesity press, str. 388-422. Marks, Gary/Hooghe, Liesbet/Blank, Kermit (1996a). European integration from the 1980s: State-centric v. Multi-level governance, Journal of common market studies, Vol. 34, No.3, str. 341-378. Marks, Gary/Hooghe, Liesbet (1996b).  Europe with the regions : Channels of regional representation in the European union, Publius: The journal of federalism 26:1, str. 73-91. Marks, Gary/Nielsen, Francois/Ray, Leonard/Salk E., Jane (1996c). Competencies, cracks and conflicts. Regional mobilization in the European union, Comparative political studies, Vol. 29, No.2, str. 164-192. Marks, Gary/McAdam, Doug (1996d). Social movements and the changing structure of political opportunity in the European union, West European politics, Vol. 19, No.2, str. 249-278. Marks, Gary/Hooghe, Liesbet (2001). Multi-level governance and European integration, Lanham: Rowman & Littlefield publishers. Marks, Gary/Haesly, Richard/Mbaye A.D., Heather (2002). What do subnational offices think they are doing in Brussels?, Regional and federal studies, Vol. 12, No.3, str. 1-23. Marks, Gary/Hooghe, Liesbet (2003). Contrasting visions of Multi-level governance (nacrt) Marks, Gary/Hooghe, Liesbet (2007). Union: virtues and vices of scale flexibility in jurisdictional design (nacrt) Maurer, Andreas/Mittag, Jqrgen/Wessels, Wolfgang (2003). National systems' adaptation to the EU system: Trends, offers and constraints, u: Kohler-Koch, Beate (ur.), Linking EU and national government, Oxford: Oxford university press, str. 53-82. Moore, Caroly (2007). A Europe of the regions vs. The regions in Europe: reflections on regional engagement in Brussels, European union studies association annual conference. Moravcsik, Andrew (1995). Liberal intergovernmentalism and integration: A rejoinder, Journal of common market studies, Vol. 33, No.4, str. 611- 628. Moravcsik, Andrew (2005). The european constitutional compromise and the neofunctionalist legacy, Journal of european public policy, 12:2: 349-386. Nugent, Neill (1999). The government and politics of the European union, Durham: Duke university press. Nugent, Neill/Paterson, William (2003). The political system of the European union, u: Hayward, Jack/Menon, Anand (ur.), Governing Europe, Oxford: Oxford university press, str. 92-113. Ohmae, Kenichi (2004). The rise of the region state, u: Keating, Michael (ur.), Regions and regionalism in Europe, Cheltenham: An Elgar Reference Collection, str. 248-258. Pollack A., Mark (2005). Theorizing the European union: International organization, domestic polity or experiment in new governance?, Annual review of political science, 8: 357-398 Puchala J., Donald (1999). Institutionalism, intergovernmentalism and european integration: A review article, Journal of common market studies, Vol. 37, No.2., str. 317-331. Rokkan, Stein (2004). Territories, centers and peripheries: Toward a geoethnic-geoeconomic-geopolitical model of differentiation within Western Europe, u: Keating, Michael (ur.), Regions and regionalism in Europe, Cheltenham: An Elgar Reference Collection, str. 1-43. Rosamond, Ben (2004). New theories of European integration, u: Cini, Michelle (ur.), European union politics, Oxford: Oxford university press, str. 110-126. Scharpf, Fritz (1999). Governing in Europe: Effective and democratic?, Oxford: Oxford university press. Sharpe, L.J. (2004). The european meso: an appraisal, u: Keating, Michael (ur.), Regions and regionalism in Europe, Cheltenham: An Elgar Reference Collection, str. 529-568. Sweeney, Simon (2005). Europe, the state and globalization, Harlow: Paerson Longman. Wallace, Helen/Wallace, William (2000). Policy-making in the European union, New York: Oxford university press. Wallace, Helen (2003). Contrasting images of European governance, u: Kohler-Koch, Beate (ur.), Linking EU and national government, Oxford: Oxford university press, str. 1-10. Wiener, Antje/Diez, Thomas (2004). European integration theory, Oxford: Oxford university press. DOKUMENTI: Regions: Statistical yearbook 2005, Office for officall publications of the European Communities, Luxembourg, 2005. Declaration on regionalism in Europe, The Assembly of European Regions, Basel, 1996.  Pojam koji u engleskom izvorniku glasi multilevel governance, u hrvatskom se politoloakom rje niku uobi ava prevoditi kao viaerazinsko upravljanje.  Teoreti ari viaerazinskog upravljanja smatraju kako je proces donoaenja odluka u Europskoj uniji podijeljen izmeu supranacionalne, nacionalne u subnacionalne razine. Razotkrivanje takve distribucije moi izmeu ovih razina upravljanja klju  je razumijevanja funkcioniranja EU.  U radu se pojmovi regionalna politika, strukturna politika i kohezijska politika koriste kao istozna nice.  U ovom se radu neu upuatati u rasprave je li viaerazinsko upravljanje teorija, teorijski okvir, pristup ili samo koncept kojim se opisuje europska polity. Moja je pozicija jasna i viaerazinsko upravljanje analiziram kao novu teoriju europske integracije s klju nim autorima i glavnim teorijskim premisama. Veina teoreti ara europske integracije piaui svoje ud~benike, knjige i lanke redovito isti u viaerazinsko upravljanje kao novu/alternativnu/'drugu' teoriju europske integracije (Sweeney, 2005; Cini, 2003; Scharpf, 2000; Bache & Flinders, 2004; Wiener & Diez, 2004; Nelsen & Stubb, 2003). Talijanska politologinja Simona Piattoni na konferenciji u Trentu iz svibnja 2007. pod nazivom  Multi-level governance: theory and practice , naglasila je kako se viaerazinsko upravljanje s punim pravom mo~e smatrati treom (teorijskom) paradigmom izmeu klasi ne (liberalne) intergovernmentalisti ke i neofunkcionalisti ke paradigme.  Valja napomenuti kako je Gary Marks izvorno skovao termin viaerazinsko upravljanje ne bi li opisao strukturu regionalne politike Europske unije. Na toj je teorijskoj razini Marks smatrao kako se termin treba upotrebljavati samo za regionalnu politiku, jer nije vjerovao da e promijenjena struktura regionalne politike biti primjenjiva na drugim policy poljima Europske unije.  ini se kako je tek nakon ato je skovao termin 'viaerazinsko upravljanje' kojim se opisivala strukturna politika, Marks odlu io kako on (termin) ima opu primjenjivost (George, 2004, 107).  Mnogo je re enica ispisano o procesu restrukturiranja nacionalne dr~ave Zapadne Europe u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata. Teoreti ari supranacionalizma i viaerazinskog upravljanja tvrde da je dr~avni monopol nad procesom donoaenja odluka znatno oslabio procesom europske integracije. Marks tvrdi da je erozija nacionalnih dr~ava kao isklju ivih monopolista u procesu donoaenja odluka dijagnosticirana kao svjetski fenomen, ali nigdje nije tako daleko napredovala kao unutar Europske unije.  Ili vratara, eng. gatekeeper.  Marks i Hooghe su uvoenjem podjele izmeu dvaju tipova viaerazinskog upravljanja nastojali naglasiti kompleksnost samog pojma i strukture na koju se pojam odnosi. Tvrde kako se razvoj viaerazinskog upravljanja uobi ajeno shvaa kao globalni fenomen zapadnih demokracija, ali njihova su nastojanja usmjerena na ukazivanje fundamentalnih specifi nosti unutar samog fenomena viaerazinskog upravljanja.  Pravi autor ove kritike teorije viaerazinskog upravljanja je Andrew Jordan, iji je prilog pod nazivom Multi-level governance and the environmental policy objavljen u istoj knjizi.  Valja naglasiti kako moja kritika teorije viaerazinskog upravljanja nema dodirnih to aka s kritikom Andrewa Jordana i uvjetno Stephena Georgea, niti je u ovom radu sustavno razraujem. Jedina to ka preklapanja je precijenjena autonomija subnacionalnih (regionalnih) aktera.  Pokazat e se kako je koncept 'Europe regija' potrebno zamijeniti preciznijim konceptom 'Europe s nekim regijama'. Razlog tome le~i u injenici kako pravu regionalnu razinu vlasti mo~emo pronai samo u federalnim i sna~no regionaliziranim dr~avama, a to su Njema ka, Belgija, Austrija i `panjolska i povijesne nacije `kotske i Walesa. U drugim dr~avama Europske unije regije su suviae slabi institucionalni akteri da bi imali ikakva utjecaja na strukturnu politiku Unije, a u nekim dr~avama regionalna razina vlasti niti ne postoji. Imaju ograni enu autonomiju, ograni ene resurse, nedovoljno razvijene politi ke i fiskalne kapacitete te nedovoljnu legitimaciju.  Kako bih preduhitrio potencijalne kriti ke osvrte na aktualnost ovog rada, napominjem da strukturnu politiku Europske unije analiziram samo na razini EU15 i to iz nekoliko razloga: nedostatna znanstvena literatura o utjecaju strukturne politike Unije na 10 novih dr~ava lanica; te, va~nije, morao sam imati u vidu i presudni faktor prora unskih razdoblja i vremenski ograni enih financijskih planova Strukturnih fondova (posljednje analizirano prora unsko razdoblje odnosi se na 2000-2006).  Gregor van der Beek i Larry Neil u lanku The dilemma of enlargement for the European union's regional policy iz 2004. godine tvrde kako se postojea regionalna politika Europske unije mo~e ekonomski interpretirati kao  sustav intergovernmentalisti kih fiskalnih odnosa sa subvencijama, koje tehni ki vodi Europska komisija (2004: 603).  U ovom se radu ne nastoji minimalizirati uloga Europske komisije kao 'motora europske integracije', ve se samo nastoji pokazati kako je prejudicirana uloga Komisije kao isklju ivog agenda settera. Europska komisija nema apsolutnu ulogu u europskom odlu iva kom procese, ve je ograni ena drugim akterima, prvenstveno nacionalnim dr~avama.  Mora se uzeti u obzir i to da tenzije oko razdiobe ovlasti ne nastaju samo izmeu supranacionalne, nacionalne i subnacionalne, ve i unutar supranacionalne imamo podjelu izmeu Komisije, Parlamenta i Vijea ministara, a na subnacionalnoj razini imamo sukobljavanja regionalnih i lokalnih vlasti. Potrebno je istaknuti i sljedei motiv: po lanku 146. Ugovora iz Maastrichta, regionalni ministri mogu zastupati svoje dr~ave u Vijeu ministara, s punim ovlastima pregovaranja. Dakle, regionalne vlasti i regionalni ministri mogu djelovati u europskom odlu iva kom centru. Meutim, samo belgijske regije, njema ki i austrijski lnderi iskoriatavaju ovo pravo, dok apanjolske autonomne regije zahtijevaju sli an aran~man.  Zapadna Europa slu aj je regionalizacije bez regionalizma. To zna i da se regionalizacija promi e pragmati nim razlozima, a ne politi kim ideologijama; prednost imaju administrativna pitanja pred politi kim sukobima; naglasak se stavlja na ekonomski razvoj, a ne na etni ke rascjepe. Ambivalentnost ovakve situacije je o ita. Regionalizacija nema potporu sna~nih regionalisti kih pokreta, ali time se izbjegavaju separatisti ki zahtjevi i destruktivni inter-regionalni konflikti. Proces europske integracije potaknuo je regionalnu mobilizaciju samo zato ato su regije imale predod~bu o Bruxellesu kao 'zlatnoj koki' koja e im donijeti zna ajna sredstva nakon desetljea 'stegnutih remena'. Za razliku od toga, ekonomski sna~ne i inovativne regije kao ato su Bavarska, Katalonija ili Lombardija, koje su meu najbogatijim europskim regijama, ne smatraju da bi va~nost Europske unije i njene regionalne politike trebala le~ati u strukturnim fondovima. Europska regionalna politika treba stvoriti okvir za meuregionalnu suradnju koja e prelazi nacionalne granice i koju e poticati institucionalni etos Unije.  Ovaj je indeks regionalne autonomije novija verzija, budui da je Marks sli an indeks predstavio u lanku iz 1996. godine Competencies, cracks and conflicts  Regional mobilization in the European union.  Gary Marks je lankom Europe with the regions : Channels of regional representation in the European union pokuaao ubla~iti prvotni model 'Europe regija' i zamijeniti ga razvodnjenijim modelom 'Europe s regijama', nastojei naglasiti va~nost (nikad dovoljno naglaaene) tree razine viaerazinskog upravljanja.  Za podatke o Italiji potrebno je iskazati dvojbe budui da je u indeksu iz 1996. godine za konstitucionalni federalizam dobila ocjenu 1, a za ulogu regija u sredianjim vladama ocjenu 0.  Europska komisija sve je karte reformom iz 1988. stavila na princip partnerstva sa subnacionalnom razinom, koji je trebao potaknuti regionalnu mobilizaciju. Cilj nije bio imati samo politiku stvorenu za regije, ve i politiku koju stvaraju same regije ( policy made for the regions and by the regions )  drugim rije ima, politiku koja ne poti e samo regionalizaciju, ve i regionalizam. Na~alost, ova politika potaknula je samo regionalizaciju isklju ivo da bi se zadovoljili zahtjevi EU i izvuklo ato viae sredstava iz Strukturnih fondova. Stvarne ~elje za razvojem nacionalnih regionalnih politika i uklju ivanjem regionalnih aktera u policy proces nije bilo.  McAleaveyeva studija iz 1994. analizirala je lobisti ke aktivnosti kojima se htjelo sa uvati Cilj 2 Strukturnih fondova na pregovorima u Edinburghu za razdoblje od 1994. do 1999. McAleavey zaklju uje kako je utjecaj regionalnog lobiranja na meudr~avnim pregovorima bio minimalan, dapa e zanemariv. (Allen, 2000: 259).  Pravu regionalnu razinu vlasti s autonomnim politi kim regijama nalazimo samo u Njema koj, Austriji, Belgiji, britanskim povijesnim nacijama `kotskoj i Walesu te apanjolskim autonomnim zajednicama. U ostalim su dr~avama regije suviae slabi politi ki akteri te nemaju nikakav utjecaj na europski odlu iva ki proces. Stoga se ne mo~e govoriti o 'Europi regija', ve o 'Europi s nekim regijama'.     zzzzzzV{{{h|v|||L}N}ΉƿzslXG@ hg'`KH \!hqD0J5CJOJQJ^JaJ'hp`hG0J5CJOJQJ^JaJ hp`hqD hp`hp`'hqDhG0J5CJOJQJ^JaJ?jhqDhqD0J5CJKHOJPJQJU\^JnHtH!hf0J5CJOJQJ^JaJ hfKH \ hqDKH \ hO`KH \ hHKH \ h=KH \h=6KH \huh=6KH \huh=6R\^`ЌҌNP‘ջդzsl`WhF6KH \hFhF6KH \ hfKH \ h9KH \jh(m0JKH U\ h(mKH \ h=Z<KH \ hO`KH \ h 9/KH \jhfk0JKH U\hfk6KH \hfkhfk6KH \ hFKH \ h-KH \ hfkKH \jhp`0JKH U\ hp`KH \ h=KH \ hg'`KH \!&@2&Ԙ6TԚ$a$gdp` &d P gd=gd=!$ # dh$d &d N P a$gd 9/$ # dha$gd 9/>Fj&>@N0>З$6Ҙޘ4DFRl|К6dԛ46rtݻݻhkU3 h-h- h;1hp`h- h;16hp`hp`6jh;10JUhFh;1hp`!h;10J5CJOJQJ^JaJ!hZ=0J5CJOJQJ^JaJ!hp`0J5CJOJQJ^JaJ!hF0J5CJOJQJ^JaJ2Ԛ86rtҦұԱ\hrܻT $dha$gd2$dh`a$gd9$dh`a$gd2W$dh`a$gd2 $dha$gdkU3$a$gd-$&d P a$gdp`$a$gdp`؜(BBDRhЦҦȧZjбұԱZ\Jbvϼϵύt^t*h 'h20J56CJOJQJ^JaJ!h20J5CJOJQJ^JaJhgch0 hfKH \ hdKH \ hgcKH \ hO`KH \h<7h<76KH \ h<7KH \ h-KH \hfkh,6KH \ h,KH \ h(RKH \ h^KH \h(mh^6h^h^6h^hkU3hO`#vxtxprڻܻ<f¾4RTVbR6ݻݪ̪ݙ̙݈ung` hfKH \ hfF"KH \ hKH \h9h96KH \ h9KH \!hfF"0J5CJOJQJ^JaJ!h(o0J5CJOJQJ^JaJ!h2W0J5CJOJQJ^JaJ!h(R0J5CJOJQJ^JaJ!hk0J5CJOJQJ^JaJ!h20J5CJOJQJ^JaJ!h^u0J5CJOJQJ^JaJ 0.<Ff$dh$Ifa$gd$ $dha$gd2 $dha$gdf 6.0BF,.~H¯wmwb^ZH;h(rlKH PJ\nHtH"h(rlh(rl6KH PJ\nHtHhfF"h2htFhkCJaJhwpeh2KH \h2CJaJh%xh2CJaJh%xh26CJaJh26CJaJhfhfKH PJ\nHtH$hf0J56CJOJQJ^JaJ*h(Rhf0J56CJOJQJ^JaJ*h9hf0J56CJOJQJ^JaJ!hf0J5CJOJQJ^JaJ8)))$dh$Ifa$gd$kd$$Iflֈ\ #~TT$ t0644 la  $kd$$Ifl4iֈ\ #`~TT$ t0644 laf4$dh$Ifa$gd$ "&2@Xj$dh$Ifa$gd$jlnr~3$$$$dh$Ifa$gd$kd$$Ifl4iֈ\ # ~TT$ t0644 laf4~$kd$$Ifl4iֈ\ # ~TT$ t0644 laf4$dh$Ifa$gd$8$dh$Ifa$gd$8:NR`3$$$$dh$Ifa$gd$kd|$$Ifl4iֈ\ # ~TT$ t0644 laf4`lx$kdg$$Ifl4iֈ\ #`~TT$ t0644 laf4$dh$Ifa$gd$$dh$Ifa$gd$3$$$$dh$Ifa$gd$kdR$$Ifl4iֈ\ # ~TT$ t0644 laf4&($kd=$$Ifl4iֈ\ # ~TT$ t0644 laf4$dh$Ifa$gd$(*.<HTb$dh$Ifa$gd$bdvz3$$$$dh$Ifa$gd$kd($$Ifl4iֈ\ # ~TT$ t0644 laf4$kd$$Ifl4iֈ\ #`~TT$ t0644 laf4$dh$Ifa$gd$$dh$Ifa$gd$,3$$$$dh$Ifa$gd$kd$$Ifl4iֈ\ # ~TT$ t0644 laf4,:LZ\$kd$$Ifl4iֈ\ # ~TT$ t0644 laf4$dh$Ifa$gd$\^bx$dh$Ifa$gd$3$$$$dh$Ifa$gd$kd$$Ifl4iֈ\ # ~TT$ t0644 laf4 $Ifgd$$dh$Ifa$gd$3$$$$dh$Ifa$gd$kd$$Ifl4iֈ\ #`~TT$ t0644 laf4,BT $Ifgd$$dh$Ifa$gd$TVX\j3$$$$dh$Ifa$gd$kd$$Ifl4iֈ\ # ~TT$ t0644 laf4jx $Ifgd$$dh$Ifa$gd$3$$$$dh$Ifa$gd$kd $$Ifl4iֈ\ # ~TT$ t0644 laf4$kd!$$Ifl4iֈ\ # ~TT$ t0644 laf4$dh$Ifa$gd$,: $Ifgd$$dh$Ifa$gd$:<>B3$$$dh$Ifa$gd$kdk"$$Ifl4iֈ\ #`~TT$ t0644 laf4BPf~$dh$Ifa$gd$ $Ifgd$3$$$dh$Ifa$gd$kdV#$$Ifl4iֈ\ # ~TT$ t0644 laf4$dh$Ifa$gd$ $Ifgd$3$$$dh$Ifa$gd$kdA$$$Ifl4iֈ\ # ~TT$ t0644 laf4"6$dh$Ifa$gd$ $Ifgd$68JN3$$$dh$Ifa$gd$kd,%$$Ifl4iֈ\ # ~TT$ t0644 laf4N\$dh$Ifa$gd$ $Ifgd$3$$$dh$Ifa$gd$kd&$$Ifl4iֈ\ #`~TT$ t0644 laf4$dh$Ifa$gd$ $Ifgd$ 3$$$$dh$Ifa$gd$kd'$$Ifl4iֈ\ # ~TT$ t0644 laf4 0>R$dh$Ifa$gd$ $Ifgd$RTVZn3$$$$dh$Ifa$gd$kd'$$Ifl4iֈ\ # ~TT$ t0644 laf4n$dh$Ifa$gd$ $Ifgd$3$$$dh$Ifa$gd$kd($$Ifl4iֈ\ # ~TT$ t0644 laf4&4$dh$Ifa$gd$ $Ifgd$468<3$$$dh$Ifa$gd$kd)$$Ifl4iֈ\ #`~TT$ t0644 laf4<JXn$dh$Ifa$gd$ $Ifgd$3$$$dh$Ifa$gd$kd*$$Ifl4iֈ\ # ~TT$ t0644 laf4 $Ifgd$3$$$dh$Ifa$gd$kd+$$Ifl4iֈ\ # ~TT$ t0644 laf4  $Ifgd$ BF3$$$dh$Ifa$gd$kd,$$Ifl4iֈ\ # ~TT$ t0644 laf4FTj$dh$Ifa$gd$ $Ifgd$3$$$dh$Ifa$gd$kdo-$$Ifl4iֈ\ #`~TT$ t0644 laf4$dh$Ifa$gd$ $Ifgd$3$$$dh$Ifa$gd$kdZ.$$Ifl4iֈ\ # ~TT$ t0644 laf4 .$dh$Ifa$gd$ $Ifgd$.0263$$$dh$Ifa$gd$kdE/$$Ifl4iֈ\ # ~TT$ t0644 laf46DZh|$dh$Ifa$gd$ $Ifgd$|~3(( $dha$gd2kd00$$Ifl4iֈ\ # ~TT$ t0644 laf4H8Pdfht.r Jt.ιε{s{ohyh;5h;56h;5hG6}h@<h2Whxh`h(ohcwhkhjh20JUhtFhGh2jhfF"0JKH U\ h(rlKH \ hfF"KH \h>h(rlKH PJ\nHtHhKH PJ\nHtHhGKH PJ\nHtH+ht:N $dh`a$gd$dh`a$gdO=K$dh`a$gd $dha$gd@<$dh`a$gd@< $dha$gd2$dh`a$gdfF"$dh`a$gd>$dh`a$gdf.&`v&48:<$Pv\lLN" b |    "$:Xhge hBJKH \ hgeKH \h <hBJ hhO=KhhKH \ hKH \hhLZhO=Kh[  hhjh0JUhh6hh h@<6 hy6hyhy6hyh;52 "$:XZvx<>XZtv$a$gdBJ $dha$gd2W$dh`a$gdZ^v pDXLDv>:$(JNͼzqh96KH \h9h96KH \h9hBJKH \h&hBJ6KH \hh6hh0wWh0wW6h0wWhh6h h-)k6h!h!6h!h9h96h9hge hBJKH \ hgeKH \hehBJh3hBJ6+Nrt,*<>b~ B F       !!"""""#t#$h$j$l$n$$ͺͺԯ㛺|u h`wbhhh9h6 hKH \h#h#6KH \h#heh3hBJ6hBJhge hgeKH \ h#KH \h#h`6KH \ h`KH \ hBJKH \h`wbh`wb6h`wb h`wbKH \h9hBJKH \ h9KH \) !""t#v#l$n$B%D%&&>(@( * ***++--..//1$a$gdBJ$%(%*%,%>%B%&^&&&&&V'''''''*(<(@(p()N)R))))))* *b******"++++0,,,--@----&.*.B.տh&hBJ6h hBJ6hBhBJ6heh3hBJ6hBJhge hgeKH \h-)kh-)kKH \h-)kh-)k6KH \ h-)kKH \heheKH \ heKH \ hBJKH \h&hBJ6KH \7B.V...V///1F111262:2p2r23D33"4446484`44455\5`5x55556(7788&999::::;,<ÿ{hyhy6h=shgehge6h+h+6h+h=shy6hyh3hBJ6hgehhgeh6h hKH \ hBJKH \ hgeKH \hBhBJ6h0wWh^*6h^*h0wWh0wW6h0wWhehBJ/11r2t264845577&9(9::j<l<==n?p?@@AA4C6CC$a$gd-)k$a$gd$a$gdy$a$gdBJ,<.<8<:<H<J<h<j<l<b==>0?l?l@@@@@ A~AAABBBB2C4C~CCC4DDDymyfZfhh6KH \ hKH \h-)kh-)k6KH \ h-)kKH \h'~h'~KH \htXZ6KH \h'~h'~6KH \ h'~KH \ h+KH \hh6KH \ hKH \ h'~hhh6hh'~h-)k6hh-)k6 hyhyhh-)kh'~hy hy6"CCDDFF"H$HNIPIxJzJJKLKLLNNOOPPRR8T:T U$a$gdy$a$gdBJ$a$gdDDFbFFFGH"HHINIPIJVJZJvJxJzJJKJKLKK>L^LLLLL*M\M`MMMMMMNN&OjOlOnO{sns hy6hyhy6h=sheh3hBJ6hBJ hhgehhhG6hGh+h&hy6hyhge h'~h'~h<h'~h'~6hh6hh9h96h9h'~h0wWh0wW6h0wWh-)khKH \+nOrOtOOObPPPPP QBRFRJRRRRRRRRSS8ThTTU U U0UxUUUUU VJVRVfVVVWWdWWWWWXͽ͇̓͞h0wWhBhBJ6 hhhh6h h`h`h`h`6h`h`wbh`wb6h`wbheh3hBJ6hBJhgeh hyhhh6hh=shy hy6 hyhy0 U UfVhVWWWWVYXYZZ Z6Z ["[[[[\,_`Tgk$a$gd{s$a$gd$a$gdtk $dha$gdkU3 $dha$gdBJ$a$gdBJXXVYYYYZZ6ZzZ~Z"[j[[[[[["\L\N\\\\\]],_._``2a>aTgVgkkoooosssHt~ttuü|hnhGR6hhGR6h < hGR6hgh_hGR6hGRjhGR0JU hgch0h#hBJKH \ h[hBJhBJ hBJ6h[hBJ6 hBJKH \ h^*h^* h^*6h^*h^*6h^*h0wWh0wWh0wW6/koos~tv{^ bvdn$a$gdfF"$a$gd-$a$gdp`$a$gd"~$a$gdS0$a$gdu$a$gdtd$a$gd_$ $a$gd1S$a$gdD$a$gdVb$a$gd>Qu^vvvz{{{{D|Z|B} \^`΃   *,.0:<>@DFJLZ\bdtvѬѥhGRmHsHhW'hGRmHsH hhGRhhGRmHsH hd?huhd?hu6jhu0JU htdhGRhtdhGR6h_$ huhZ6h8jh80JU hGRKH \jhGR0JUhGRhdR2҅օ &(FHRTbdlnprĆƆȆ̆Ά "8:<>NP\`bddf\0֕h(mhGR6h 9/hGR6jhGR0JUhS0hGRmHsHhGRhhGRmHsH hhGRM֕ؕlnp Z£ƣȣΣУ hgch0jhPUhP hkhGRjhGR0JU h(mhGRhGR hGR6ģƣʣ̣ΣУ $dha$gdkU3$a$gdO=K$a$gd2 6&P1h:pqD/ =!"#$% 9&P1h0:pqD= /!"#$% 6&P1h:pqD/ =!"#$% Dd 6,#0  # A2[:̤yt_7D`!/:̤yt_C>Wxڵ\}ly?~LhKrB&Z5F˩3o:IxHG⩛fE营 a[ ,4 Z}J4@ 7 @Q]{=޽LJFEI|L@ B{w ()(~Ǡ伃939+r5\5Z5ҳDG9xPntZhe mN8Ngj=R=$ κFkJ5սfu75c[}itֿ<ڏ%䝍x:Q_g( |-kaoGOX 2y/ށ37m7Y7o:'nd'jukqmqHaIj+چZQͶnԵ:5'Pe0GwsvgCq @E\ȃXeza=NCA^{aHQ[y=-~1rVu%~d[,Yr%nƏB~ڬu"چ֜##q`pC9 ?JL3ҳkw6_|mԪ&,ҙL?Nߧ9(!aY nf KyOpAP>$ Z*kijYc܄-P7F# ރy}jKn ?c&_̤89$QSW[D(S @ b{|a#W 닣dhפ0}Ofd=_#c}[@2lmYrY~KBo&,%E|;Sڽ(%ܰձq㚪%qۑs.Um{ ͨj[$k̃5w,^38Nw) 4k onU.5WZNl.IEy {(83}V[ ?q]CS( mSkj"ޅI):-`zz5+#D}|x-0oxM2̃RlfcWu+ZG~7Ϟ[Cm֖XX ;UR`iryտ9ȥ Lb9xd% 7C: Ȏ( V D 73NQo]c1d1!g$IrͣWz.VۉwpCke[4:y>2NkZidO7ZŬs ĎyVzFerrYrƣ嬙[kuֈ-l:^EǺYsu7Yz8 x# 0? YtJ8g?ǞjV׫$rB!xrıy8_ص QvGٵ?](!&1XG\ˁ9UX(@QS{ؚg5q{sϲV%'yzTB;z\}E"2gؓJNV TBTBTB~Ya5C0y0yp0N2iL֖h}^ n am7ݐ_%1Cn9T_"'ۢ75f `1uf]N!~j0+<}6z`R#>|'>{H6V/~v=p(;vC d3#m9CXGXRgߢ;#¢ 8 2>l6hY''St݃ySOqʁ~ T<~CX9Cw0 Ȏ(_S/St+,g:f"f"f¢rMv<-clth%2X+M9A06E?\$1,p%,Fz!!¢ n*,cCSeݎ&c6AEƒ&}$gI$S;%Z6W ;2שׂ/I^|Sn>xn9zx>;>?qxtkٔ%-)`ǘ'RR(((("nYcT\bye/yb"~1=Ug4j-w@^$*z{{ũ^&o5 ZU_'L*BuԶ ^~6sjvǦ<ыa^̒>c~Y/eƞ^cO/Ӌ`E0"{z"8{ܩe:#&]-52ZMm8 n[V k $R͖QYW־!Nep vD]?liتЍӎf^{%yΏ`4#$S0W0_p_0_0_0_0Vp_pf۩P!T0ܕñ ح.ǎg7% puC+ g鏂tt%ݧc0"~ՕY O\R &q6 ]S3$|Rޙ׫ߕpߕ0ߕ0EYEY.ʂ.ʂ.ʂ.ʂtG>ݰnPC6bϧzzCrSm2ۚOZ5yOf7A_ q qoUӖs,}A}?7%`ImE/ To{b+FNGw7Ԏqj[zri`羌/c|2Zsњ<*5WhUFk򈚫@> 3C Footnote TextCJaJ@&@@ 3CFootnote ReferenceH*nOn Cf?Heading 1 Char95CJ KH OJPJQJ\^J_HaJ mHnHsHtHuL@"L  Comment TextCJPJaJmH sH tH _e$$& 1N=S%V[ZS\ރ".̨@0   W k Gp$!f"##У0T8TsTz{|. b3@$A$g$&f(-.R/2Y<AFFF@GGGH?HNQ?SSS@TuTTjUUU\V\\accccccd8dXdvdddddddd_eIii?mmq.rtwxH|Y~$-+ۛ0\ϣУң0ϨШѨҨӨԨը֨\ SߪFjϫ*[j۬9:i.9]м*lG ,5679?GR[\]_ey $*12;=FMT`abdmt !*+,.5<GPQRT[bktu{}%'.AMTUVX_fmwxy{%,7ABCELS^hijlsz "-4>?XZd:bjkxC'fg~;<:;^_ 67NO noNO9:tu56klij`a<=_`  qr~    3 4                ~ ?S/ !"X$;&'()*s+ .N/0000000000000000000000000000000000000000000000000000 0 0 0 0 0 0 0000000000000000000000000000000000000000000000000@0@0@0@0000000000000000000000000000000000000000000000000@0000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@000#@0I00@0I00@0I00@0I00I00 ccccd8dXdvdddd+09     0K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K0 0 4K0 0K0 0@0@ @0@ @0@ @0K0V2W@K0V2K0V2@0 @0 >'BPlUJ[Fc8p֙".NX /zv6H.N$B.,<DnOXu֕УRSUWXZG:3Ԛ j~8`(b,\Tj:B6N Rn4<F.6|1C UkУTVY[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Σ8@0(  B S  ?MRSYp)3 s     ! +  #  P`&>LMW`pqww|v{/Cxgl   $ $%&&&&'$'S'_'''P(W((((((((((((((()")7,<,\-a-J2Q2R2X2[2_2`2e277-92959;9>>>>?@D@G@M@AAAA BBBBB!B"B+BDBUBVBbBdBiBlBrBCC^DcDfDlDDDDDDDEGRGWGcGrGG%H*H-H3HGHMHPHVHWHaHfHmH~HHHHHHHHHHKKKKKKMMMMQOVO*P/PaQpQDRKRLRRRRRRRRRRROTSTUU]]]^xb~bdddd%m)m,m0mnnux|x6y?Fnqrz|)*-^e &<GIOPZajw%+35;msuy%;AFLimow ?CDN_ev}FPRTUZeo9@[bdiqz"#)*47@BIJPRWw{ !()/OUW^ ')/JQZdemw U[]fglouw|}/6?JKX]foy{!#$)4>OUVZ\ajx '9?EMQYZbgmnrty.7X`qz{$&*<DOWX^bi(-4Wcht",5:@bkmtv{|&./9FLNTU^uz|6;=ABHJQcgv~ *68>CLWc{ 6:lqswx~ #'+67>?DEINSW_ovw~ !(-26;<GKYZ`jpryz39;ABLafhn4H\egnrxy $  (179?@J`egn &0ERS_ait~!'(/18<BCIJQrxzHRTVW\gq  $ & + 4 = I R W a d j l r s }            # 4 ; = B a n p v x             $ @ F G K M R Z a ~                      $ / 0 8 F I J R S _ p { }           '/58<DJMRtz{Y^r   !$    !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!" " " " ""$")"*"1"2"6"9"A"C"M"N"O"P"T"W"`"d"f"v"|"}""""""""""""&#&((.):)<)B)G)P)\)h)))))))))))+$+z,~,,,,,......:/?/0000000000000y|- . ab23?$A$f$h$&&e(f(--..Q/R/22X<Y<AAFFFFFF?G@GGGGGHH>H@HNNQQ>S?SSSSS?T@TtTuTTTiUjUUUT\V\\\aaccccccdd7d8dWdXdudvdddddddddd^e`eHiJiii>m@mmmqq-r/rttwwxxG|I|X~Z~#%,-*,ڛۛ/0[\Σң/1Ψ֨$[c RSުߪEFijΫϫ)*Z[ijڬ۬8;hj-.89\]ϼм)+kmFH +,47>?FGQRZ]dexy #$)*02:;EFLMST_blmst  !),45;<FGORZ[abjksuz{$%-.@ALMSV^_eflmvy$%+,67@CKLRS]^gjrsyz !",-34=?WZcd9:abikwyBC&' eg}:<9;]_~ 57MO moMO8:su46jlhj_a;=^`  pr}    2 4                }  >ARU. 1 !d"f""W$Z$:&;&''(())**r+u+ ..M/P/000000000000003A$h$(f(\--d`e֨$c*[9мXZbkw/D3=S S9/M/0000000000000dd 0000000000000Jh3Fzl>UIo4S*^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.M^`Mo(() ^`hH.  L ^ `LhH.   ^ `hH. xx^x`hH. HLH^H`LhH. ^`hH. ^`hH. L^`LhH.Jh3Iol>                  \         JI' Jge2GsipHS: < U )h(^*h#)\0\ab^[ *|nO`p`0-u f x_$ fF"S"##e#$g_%!'W',)2)*+*1+,E,R. 9/p0S0rb0Ar001!91;1h2=3 3kU3V&5<7u]8b:;@;<<,<=Z<=Z=>>d?[?Cf?A3Cg=C_>CsD@nE7G[HWI@JBJYnJO=KYLGJLUNrNOf!OoPmXPQQ>Q(RGRSXNS2WLaW0wWYZLZtXZ wZA\Ob\_gh_`g'`4`y[`~`a!Db+LbVb`wb{bYctd/dEdu5eKeHg|hfk-)ktk l(rl(mq5q=r{s7s~NtINuvVvhvpvcw xMxYy$z$Dz6RzA[z?q|G6}U}"~f~"C^u=%'~9HR9XP(o!Y;C9[`;5yGstF NNn: F_FmBV 4` @Z69 >Po"M[<ebck=s]l>dR1S ,&@<+ t6CVQ^dgcp+Yc[#j;`2R:qDa/hHC%>GKDMV81p C*@& yJ*)0JQz xxg68 c KQ D^' +[s9 kuY;?2CP</A <kZM<uk ,5679?GR[\]_ey $*12;=FMT`abdmt !*+,.5<GPQRT[bktu{}%'.AMTUVX_fmwxy{%,7ABCELS^hijlsz "-4>?0@ %&'()+,0126:<BCDEFGHIKOTW_acdefhkrux}0PPPPPPP"P*P.P8PRPTPVPXPZP^P`PhPjPlPtP|PPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPP$P4P8PtUnknownGz Times New Roman5Symbol3& z ArialG  MS Mincho-3 fgESimSunFZShuTi"1h#/4oq "("(!x4d_ _ 2QHX ?Z=2 Europa s nekim regijama :  DARIO DARIO   Oh+'0  < H T`hpxEuropa s nekim regijama:  DARIONormal DARIO111Microsoft Office Word@y@;@J"(՜.+,0 hp|   _  Europa s nekim regijama: Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      "#$%&'(/Root Entry F1Data 11TableWordDocumentTSummaryInformation(DocumentSummaryInformation8!CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q