ࡱ> 9 bjbj2n l   .:$^^^rP P P 8 $ ,rY32 "      X1Z1Z1Z1Z1Z1Z1$4 6~1^     ~1!^^  3!!! ^ ^ X1! X1! !v+:0,^^X1 >^^rP 0 X1)30Y31RS7T!XS7X1!rr^^^^Anastazija Vlasteli, prof. Filozofski fakultet u Rijeci Odsjek za kroatistiku SINTAKTI KE I STILISTI KE ZNA AJKE BAIEVA DISKURZA Va~nost franjeva kih sveenika u povijesti hrvatskoga jezika i kulture, u o uvanju hrvatske baatine u stoljetnim tuinskim okupacijama hrvatskih prostora dobro je poznata (vidi npr: Jeleni 1912-1915, Kuna 1972, Brozovi 1972/73, Pranjkovi 2000, Despot 2005). Ipak, u veini se radova o doprinosu franjevaca razvoju i formiranju hrvatskoga jezika govori o bosanskohercegova kim fratrima, dok su njihova subraa iz srednje i ju~ne Dalmacije, posebice s kraja 18. i 19. stoljea, neato slabije prou avana(Brozovi 1972/73). Krugu svestranih, samozatajnih i skromnih franjeva kih slu~benika, koji su cijeli svoj radni vijek posvetili slu~enju Bogu i narodu pripada i fra Petar Krstitelj Bai (Miljevci (kod Drniaa), 1. listopada 1847. - Visovac, 20. srpnja 1931.). Vrstan pedagog i nastavnik, zaljubljenik u hrvatski jezik ("ikavski izgovor atokavske rije i /& / koji je najljepai i najmelodi niji" (Bai 1905; prema Vince 2004, str. 471)) i slavnu hrvatsku proalost, nesebi an i pa~ljiv duhovnik ("U openju s pitomcima bio je: jednostavan, ljubezan, prijazan, neobi no blag" (Kosor 1973, str. 66)) i vrlo svestran autor. Naime, Bai je ljubav prema svome Redu i pozivu, prema bogatoj hrvatskoj proalosti i narodu, osim vlastitim slu~bovanjem, prenosio i u, kvalitetom manje ili viae uspjela, knji~evna djela. Od njegovih radova duhovnoga, religiozno-pou noga sadr~aja valja izdvojiti Pravilo kraanskoga ~ivota (Zadar, 18801., Split 18922, Zagreb, 19013.), djelo posveeno prvenstveno mlade~i koju treba uputiti u vrijednosti kraanstva. Koliko je Pravilo bilo prihvaeno u narodu, svjedo i i injenica da je tiskano tri puta, a u pripremi je bilo i etvrto izdanje (Kosor 1973). Rukovet serafinskoga cvia (Split, 1884.) je prva vea knjiga o franjevcima na hrvatskom jeziku (Kosor 1973), u kojoj je dan ~ivot sv. Franje i povijest triju franjeva kih redova. Veli anju kraanskoga nauka i va~nosti pravilnoga odgoja djece i mladih Bai se, u viae navrata, vraao i svojim lancima u Glasniku jugoslavenskih franjevaca (povremeno objavljuje od 1889. do 1899. godine) i glasniku Gospa Sinjska (povremeno objavljuje od 1922. do 1929. godine). Kako je ve re eno, fra Petar je bio velik zaljubljenik u povijest, kako svoga, franjeva koga reda (vidi npr. Redodr~ava Franovca Presvetog Odkupitelja, Narodni list, Zadar, XX/1881., br. 91-94; Visovac, Hrvatska prosvjeta, Zagreb, XV/1928., br. 7-8), tako i u slavnu proalost hrvatskih banova i plemia. esto na putovanjima i izletima u okolna podru ja mjesta svoga slu~bovanja piae o posjeenim krajevima i tamoanjim stanovnicima (vidi npr. Kotari u Dalmaciji, Glasnik jugoslavenskih franjevaca, Sarajevo, 1890., br. 8-11), a potaknut ruaevinama tvrava i samostana, piae pripovijesti i feljtone u kojima o~ivljava legende i dogaaje toga podru ja. Budui da je velik korpus Baieve knji~evne ostavatine joa uvijek nedovoljno istra~en, u ovome e radu biti dan filoloaki, ponajviae sintakti ki, pogled na njegovu prozu i novinske lanke kulturno-povijesne tematike; odnosno, bit e dana sintakti ka analiza pripovijesti Jelisava Lapsanovi banica karinska. Povjestna crta iz hrvatskog ~ivota (Narodni koledar, Zadar, XIX/1881., str. 81-97), koju je nagradila Matica dalmatinska, i Stanislava `ubia kneginja hrvatska. Crta iz hrvatske povjesti 13. vieka (Narodni koledar, Zadar, XX/1882., str. 63-91). Za usporedbu s ovim pripovijestima spomenut emo lanak (bez naslova, tiskan u rubrici Razne viesti) u Starohrvatskoj prosvjeti. (Knin, I/1895., br. 4, str. 263) i feljton koji je izlazio u nastavcima u asopisu Jadran tijekom sije nja 1923. godine Grad Kami ak na Krci (Kolijevka Petra Sva ia, vojvode Domalda i Nelipia) (Jadran, Split, V/1923., br. 6-9). Stilskom i jezi nom analizom pisane ostavatine fra Petra Krstitelja Baia Karlo Kosor je, izmeu ostaloga, zaklju io da "daleko od kulturnih srediata, jezi no i stilski razvijao se (Bai, op. a.) samostalno na osnovi pu koga jezika" (Kosor 1973, str. 82) i pod utjecajem rimskih klasika i talijanskih pisaca koje je, kao nastavnik latinskoga i talijanskoga jezika, esto itao te "na osnovi pu kog jezika i svoje lektire Bai je izgradio i razvio svoj poseban stil i jezik& " (Kosor 1973, str. 83). Cilj je ovoga rada pokazati koje su to sintakti ke posebnosti Baieva stila te mo~e li se, na temelju tih i takvih sintaktostilisti kih zna ajki Baievu povijesnu prozu staviti u odnos s hrvatskom pu kom knji~evnosti. Ovim se izborom radova za analizu ni u kom slu aju ne ~eli u drugi, manje kvalitetan i zna ajan, plan staviti njegova ostala djela, ve samo osvijetliti, upozoriti i na ovaj, tzv. povijesni segment fra Petrova knji~evnoga rada. Tiskana djela i rukopisna ostavatina fra Petra Krstitelja Baia svjedo e o samozatajnom i predanom redovniku, poticajnom u itelju i mudrom odgojitelju, ali i velikom zaljubljeniku u hrvatski jezik i slavnu hrvatsku proalost: Hrvatsko srdce, koje ljubi svoju domovinu, nemo~e odoljeti, a da ne iznese na vidik zapraaene listove stare povjesti svoga naroda; da nepoka~e mladjem naraataju slavu svojih pradjedova, junaka, vitezova, velikaaa i plemia. Tko bi, rodoljub budu, mogao premu ati povjestne dogadjaje, gaze nogama sruaene gradove, u kojima sjedjahu naai bani i plemii, koji bjehu narodu stup slobode i ponosa? (S`, 65). To je sa~et motiv i osnovni cilj pisanja o slavnim danima i li nostima naae proalosti: o~ivjeti velikane i dogaaje ranijih stoljea hrvatske povijesti, pou iti budue naraataje o va~nosti i potrebi poznavanja vlastite proalosti, jer, na~alost, mi Hrvati na zemlji svojoj, u postojbini svojih Branimira, Dr~islava, Zvonimira, `ubia i Frankopana, nepoznajemo svojih otaca, svoje povjestnice, starine svoje! (JL, 82) opravdano zaklju uje Bai u pripovijesti Jelisava Lapsanovi, banica karinska. Jedna od velikih zasluga fra Petra Krstitelja Baia bilo je podsjeanje na velikane, dogaaje i legende slavne proalosti Hrvata (i opet u cilju pou avanja hrvatske mlade~i i oprimjerenja istinske, neophodne vjere u Boga). Na taj ga je rad, kako sam ka~e, potakla injenica da svaka dolina, svaki bre~uljak pokriva nam ostanaka poruaenih dvora i kula naaih velemo~a, oborenih naaih svetiata (JL, 81), a ato se slu ilo za proalih vjekova za nas je pouka, kako da upravimo ~ivot, kojim pravcem da idjemo (S`, 63). U pripovijestima Jelisava Lapsanovi i Stanislava `ubia, dirnut zapuatenim ruaevinama nekada veli anstvenih gradina i crkava, Bai pripovijeda o dvjema slavnim hrvatskim obiteljima, Lapsanovi i `ubi, iz 15. odnosno 13. stoljea. Iako u srediate pri e stavlja dvije povijesti manje poznate, ali svakako vrijedne i pobo~ne dobro initeljice (tako je, navodi Bai, Jelisava nakon smrti svu svoju bogatu imovinu ostavila franjeva kome redu i siromaanima, a Stanislava, joa za mladosti primljena u Red svete Klare, nakon smrti je, prema Baiu, proglaaena sveticom), one su tek polaziate za pripovijedanje mnogih poznatih i manje poznatih, utvrenih ili joa nedokazanih do potpuno znanstveno neutemeljenih dogaaja iz hrvatske proalosti, posebice u pripovijesti o Stanislavi `ubi (tako, npr., esto u opairnim biljeakama, govori o dolasku Hrvata na danaanje prostore, pogibiji Petra Sva ia, posljednjega hrvatskoga kralja, etimologiji imena pojedinih podru ja u okolici Karina i Skradina, daje citate iz raznih pisama i dokumenata, esto spominje i citira duhovne pjesme iz hrvatske glagoljaake tradicije...). Pored romanti arskoga veli anja ljepote hrvatskih krajeva i povijesnih velikana Baieve pripovijesti uvijek nose i pouku : Bo~e dragi, dokle emo mi driemati u mraku zaboravljene svoje proalosti, a nenastojat da svietli tra ak domoljubne sviesti o~ivi davno zamrle starine naae? (JL, 82); ...velika i sveta kneginja, silnih `ubia omladak, pozivlje vas, hrvatske gospoje, da se ugledate u primjer njezin te poka~ete tudjincu, da ste svoje na svojoj zemlji! (S`, 90); Skradine /.../ daj se preni i potra~i svoje stare slavne ruaevine... (S`, str. 91). Osim po tematici i pou no-didakti koj noti (koju obilje~ava veina Baievih pisanih radova), ove su dvije pripovijesti i strukturno veoma sli ne: Jelisava Lapsanovi ima 16 stranica i 9 poglavlja, Stanislava `ubi 28 stranica i 11 poglavlja, a obje po inju veli anjem prirodnih ljepota svakoga kutka naae domovine i ~aljenjem zbog zaboravljene nam slavne proalosti: Naaa hrvatska domovina prepuna je povjestnoga blaga. (JL, 81); Naaa liepa domovina, koja polo~ajem i krasotom prirode, prednja i ostalim pokrajinam naaega kraljevstva; prepuna je povjestnoga blaga... (S`, 63). Romanti arsku zaljubljenost u rodni kraj, ali i svjesnost o polo~aju hrvatskoga puka Bai esto isti e: Mi potomci onoga hrabrog naroda hrvatskog /.../ moramo sada naricati gledajui rastrganu tu domovinu, uniatene njezine krasote, zanemarene njezine zasluge. (JL, 81); Tko danas dodje na ona slavna mjesta Karinskih bana Lapsanovia, grozno li mora proplakati! (S`, 95). Prou avajui Baievu pisanu ostavatinu Karlo Kosor zaklju uje da je s jezi no-stilisti ke strane ponajbolje tekstove Bai objavio izmeu 1877. i 1905. godine, no injenica je da je u svim njegovim pripovijestima vidljivo istaknuta vjerska i rodoljubna tendencija "pa se mo~e zaklju iti da je Bai iaao prvotno za tim da svoje itatelje zagrije za vjerske i nacionalne ideale, a ne da napiae vrijedna knji~evna djela" (Kosor 1973, str. 78). Ve je re eno da je fra Petar svoja djela prvenstveno pisao za puk i za najni~e slojeve hrvatskoga naroda (Vince 2004: 470), ato se vidi i u njegovu odabiru atokavskoga ikavskoga dijalekta, no va~no je napomenuti da se u ovim dvjema pripovijestima ikavatina vidi tek u nekoliko primjera (nedilja, dvi godine, dvi kop ice, dvi ete, dvi sgode, dvi duae, dvi druge nigda), a prevladava (i)jekavatina (ureaen je viencim i cvieem, preliepim zlatom, diete, poviest/povjest, siena Skradina, njezin viek, djevojke, pripovjedati& ). `to se, pak, sintakti kih zna ajki ovih pripovijesti ti e, ve samim pogledom na spomenute tekstove valja izdvojiti izuzetno velik broj re enica bogatih atributima: "Na stotine spomenika prolih slavnih naih vjekova zarovano je u napljevih premjeane zemlje, u obrdinah oborenih tvrdja" (JL, 81); "Trubljari banski u preliepim zlatom navezenim dolamam pred banovim dvorim trube" (S, 67). Jedan od najfrekventnijih atributa je pridjev hrvatski (to je s obzirom na tematiku pripovijesti i o ekivano) koji podjednako esto stavlja u antepoziciju i postpoziciju u odnosu na imenicu: mnoatvo cvatuih gradova hrvatskih (JL, 81) : hrvatski cvatui gradovi (JL, 82), kraljevii hrvatski (JL, 85) : hrvatski plemii (S`, 77), gospoje hrvatske (S`, 90) : hrvatske gospoje (JL, 93), vrimena hrvatska (JL, 83) : hrvatsko srce (S`, 65). Izuzetak je sintagma narod hrvatski u kojoj je pridjev hrvatski naj eae postponiran (narod hrvatski (JL, 81; S`, 77) : narod Hrvatski (S`, 90) : hrvatskog naroda (S`, 64). U slu~bi je atributa est i pridjev bo~ji koji je, u skladu s tradicijom biblijskoga stila (Sili - Pranjkovi 2005, str. 314), eae iza imenice kojoj se dodaje: veli je Bo~je (S`, 83), providnost Bo~ja (S`, 86), Mater Bo~ja (S`, 71), sluga Bo~ji (S`, 72), blagoslov bo~ji (JL, 90), kuica bo~ja (JL, 93). Ipak, ni tu nije uvijek dosljedan pa nalazimo i primjere: bo~ji darovi (JL, 86), Bo~ja pravda (S`, 91) (takoer, kao i kod pridjeva hrvatski, neovisno o tome piae li ga velikim ili malim po etnim slovom). Sudei prema analizi atributa u Baievim pripovijestima, a koje je dio i ovdje prikazan, Kosorovu tvrdnju da Bai "atribut viae puta mee iza njegove imenice, a kada dolazi ispred nje, od nje je nekada dosta daleko" (Kosor 1973, str. 81) ne bismo mogli primijeniti i na pripovijesti o Jelisavi Lapsanovi i Stanislavi `ubi, barem ato se ti e pridjevskih atributa. Kao jednu od zna ajki sintakse Baievih tekstova Kosor navodi i uporabu posvojnoga genitiva imenice umjesto njezina posvojnoga pridjeva (Kosor 1973, str. 81). Analiza navedenih tekstova ne potvruje takvu tezu, ato, naravno, ne zna i da posvojnoga genitiva u slu~bi atributa nema: plemstvo Primorske Hrvatske, samostan Franovaca, odjel Tatara, od loze Petra Kralja, more Prokljuna, dvori Stjepka `ubia, crkva sv. Ivana Krstitelja& .). Naj eai polo~aj takvoga nesro nog atributa doista jest iz imenice kojoj se dodaje, iako postoje i primjeri koje bismo, prema rezultatima analize, mogli nazvati obilje~enima: npr. sv. Danijela crkva, `ubia zastava. Apozicije su, o ekivano, vezane uz titule i rodbinske odnose meu likovima: kralj Ladislav : Bela kralj; sveenik Grgur-Cviomir : Bartul biskup; ban Pavao : Ursa banica : banica Ursa; kerka Jagodica; Pavao brat : sestra Stanislava; Cecilija djevica i mu enica; rieka Krka; Bribir grad : grad Bribir& `to se njihova polo~aja u odnosu na imenicu uz koju stoje ti e, mo~e se zaklju iti da su postponirane apozicije neato eae kada im slijede atributi: npr. Radimir vojvod iz Kami ka grada kod Krke; Bribir grad "Stjepka `ubia" Bana ciele Hrvatske; Nikola jedini sin starine bana Branislava, dika i ponos hrvatskih plemia. Kada se itaju Baievi tzv. svjetovni tekstovi, uvijek valja imati na umu da je on bio, prije svega, propovjednik, duaom i tijelom predan slu~enju Bogu i svome franjeva kome redu. Jedna od zna ajki propovijedi i nabo~nih tekstova je zasigurno velik broj imenica u vokativu kojima se zazivlju Bog i nebeski zaatitnici, a njih, zbog same tematike, ne o ekujemo u povijesnim pripovijetkama. Ipak, Bai se i ovdje obraa Bogu, ali ne toliko kao vjernik, koliko kao savjestan pripadnik naroda, svjestan druatveno-politi ke i kulturne situacije svoje domovine: Bo~e dragi, dokle emo mi driemati u mraku zaboravljene proalosti... (JL, 82); Bo~e daj da se nadje u narodu novih `ubia... (S`, 91), pa p(r)oziva i sam narod: Skradine naae di no hrvatsko gnjezdo, budi narodno uzdanje... (S`, 91); Tvrdi briegovi progovorite, te nam kazujte... (JL, 65); Kamo ste hrvatske gospoje, da se ogrijete duhom i ponosom svoga roda... (S`, 90). Petar Bai bio je dobar poznavatelj bogatstva hrvatskoga jezika i knji~evno-jezi ne (prvenstveno franjeva ke) tradicije ("& pu ki sinovi (franjevci, op. a.) meu pukom ~ivui, nisu mogli a da puku ne piau kako on govori. /& / Otci franovci uzdigli su svoj hrvatski jezik na visinu joa onda, kad je bio mete~ u pitanju narodnoga ponosa, u pitanju jezika." (Bai 1904; prema Vince 2004, str. 471). Izmeu ostalih, zna ajka je starijih (i franjeva kih) autora te~nja visokoj stilskoj vrijednosti, bogatim i slikovitim re enicama. Jedan su od pokazatelja viaega stila, kojemu je i Bai te~io, brojni sintakti ki sinonimi kojima autor ne dopuatajui da tekst izgubi na dinamici i stilskoj vrijednosti gradi svoj prepoznatljiv jezi ni izri aj. Tako u istome poglavlju ili ak u istoj re enici imamo sintagme itanje svetoga ~ivota Cecilijina : itanje ~ivota svete Cecilije (S`, 78) ili pak obitol `ubia : `ubii : `ubii Bribirski (S`, 70). injenica da se svaki pisac najbolje izra~ava na svome materinskome jeziku, ali i ~elja da i knjigom bude blizak narodu, bez obzira na airoko obrazovanje koje je imao, Baia navodi da svoje povijesne pripovijetke (kojima je htio probuditi zaboravljen zna aj i slavu hrvatske proalosti) u mnogome oblikuje po uzoru na narodne epske pjesme i pri e, ime ga mo~emo uvrstiti u krug hrvatskih pisaca koji su svoja djela stvarali na tragu pu ke knji~evnosti. Spomenuti opisi hrvatske proalosti u kojoj su Hrvati, katolici, uvijek pozitivni ("narod blage udi, plemenita srdca"), a tuinci oli enje svega negativnoga ("Zemlja atono ju natapa mutna Neretva, vijugava Cetina, strmo-slapovita Krka i brza Zrmanja, kad ju zagazi tudjin, potamni, preobli i se, ko da kaje stare zemane sree i blagostanja"), jednaki su prikazu likova; po uzoru na literarno bogatstvo hrvatske folklorne baatine pozitivnim se likovima uvijek pridaje i lijepa vanjatina, uz, naravno, neupitnu odanost Bogu i Crkvi: "Nikola Lapsanovi...junak od oka, stasa vitka, lica prikladna..." (JL, 89); "Koliko je odli nijih bilo momaka u Hrvatskoj, svi su djevojku prosili, svi su htjeli krieposnu i krasnu Jelisavu" (JL, 89); "Stupa napried sitnim korakom edna gospoja. Rajska nevinost odsieva joj s lica oblievena laganim rumenilom. Pobo~na Hrvatica unidje u crkvu& " (JL, 90); "Kao ato ru~ica oroaena na izlasku sunca i svom aru i ljepoti, ugodni miris saplje; tako cvala u mirisu, ugodnosti, dra~esti i ednosti, mlada Stanislava" (S`, 73). Jedan su od elemenata hrvatske narodne knji~evnosti i stalni epiteti, poredbe i fraze kojima se opisuje pojedini prostor ili lik: "Bribir slavni kao sokol na stieni studenoj sjedio ovdje, paze ko budni stra~ar na sve strane dragu naau domovinu." (S`, 66); "Gdje si sad naa sivi sokole, Knine grade hrvatsko uzdanje!" (S`, 79); "Pred o ima ti se ispeo silni i gordi Velebit pod oblake." (JL, 82); "Kao ato raste ljubica u samotnu busu /.../ tako resla mlada erca Bana Stjepana `ubia" (S`, 73); "Miris, ko ubrane ru~e, uo se u crkvi..." (S`, 89); "Zemlja atono ju natapa mutna Neretva, vijugava Cetina, strmo-slapovita Krka i brza Zrmanja& " (S`, 64). Navedeni primjeri pokazuju koliko je dobru Bai poznavao duh narodnoga jezika, ali i da se nije ustru avao sam napraviti sintagme koje, iako nisu dijelom stalne epitetike dovoljno blizu pu kome izri aju, kao ato je primjer strmo-slapovita Krka. Trea je zna ajka narodne knji~evnosti, koju Bai esto koristi kako bi naglasio veli inu dogaaja o kojemu pripovijeda, slavenska antiteza: Bo~e mili, ata je ovo? Nije li doaao kralj Sigismud pod Novigrad, da osveti punicu ubivenu? Nisu li spobornici hrvatski na okupu, da suzbiju vojsku ugarsku? Nisu li u vieu, da izaberu koga bana za svog kralja? Niata od toga. Bogati ban /.../ Branislav Bojni slavi slavlje... (JL, 86); "`to je danas u Bribiru gradu? Zar pada imendan banov? ili ~eni sina Pavla? jal ulazi u grad slavei ga iza pobjede. Il se Hrvatska samostalna proglasila, te se sprema ban Stjepko na krunjenje u primorski Biograd? Stjepku banu rodila se kerca jedinica" (S`, 67). Brojne re enice s krnjim perfektom i predikatom u aoristu takoer su jedna od zna ajki hrvatske narodne proze; njima Bai posti~e "plasti nost i jedrinu stila" (Kosor 1973, str. 82), ali i ne dozvoljava da radnja izgubi na dinamici: "Ovdje bio Bribir grad slavni, ovdje bili dvori naaih Bana `ubia, ovdje bilo srediate ~ivota hrvatskoga& " (S`, 66); "Iza kajanja, mlada Stanislava sve spravila za novi samostan" (S`, 81); "Kako pred Obri propade rimski Corinium tako pred Turi iz eznu /& / slavni grad Karin" (JL, str. 96). Uzmemo li u obzir da je i u pisanju pripovijedaka povijesne tematike Petar Bai kretao od naroda i pisao ih za narod, ne udi injenica je njegov stilski izri aj prepun lirskih opisa i znanstvenih (ipak, veinom pseudoznanstvenih) injenice vrsno ukomponiranih u radnju djela. Jedna je od zanimljivih zna ajki Baieva proznoga izraza izuzetno velik broj viaestrukoslo~enih re enica. Naime, brojni atributi i atributne re enice te injenica da Bai koristi svaku priliku da diskretno u radnju ubaci i neku sli icu iz hrvatske povijesti u inile su njegov prozni stil prepoznatljivim, jasnim i zanimljivim: Stari Lapsanovi vojevao je sa Hrvojom proti sili Sigismundovoj, gdje bio i svjedokom, kada su uhvaeni izdajice domovine Morovi, Gorjanin i upor, koga je zadnjeg zaaivena u volujsku ko~u, Hrvoja zapovjedio baciti u rieku kod grada Jajca. (JL, 89); "Ban Bavao veliki mu~, div hrvatski svog vieka, atit slobode naroda hrvatskog, koga sa junaatva i pobo~nosti slavila ciela Europa, koji bi joa slavniji u naaoj povjesti bio, da bude sam sebi metnuo na glavu hrvatsku krunu, a neiaao u Pulju po Karla Roberta, i to u svojoj starosti (god. 1297)!" (S`, 77-78). O povijesnoj je tematici fra Petar Bai, izmeu ostaloga, pisao i u Starohrvatskoj prosvjeti (1895., br. 4) te asopisu Jadran (1923.), no sintaksa i sam stil tih tekstova u mnogim je zna ajkama razli it od onoga koji je, iako tek u naznakama, prikazan u njegovim povijesnim pripovijetkama. Naime, ovdje nema romanti arskoga veli anja hrvatskoga naroda i ljepota njegovih predjela, nema dugih re enica u kojima dominiraju slikoviti atributi, izostavljene su one jezi ne zna ajke koje pripadaju usmenoj knji~evnosti, a u prvi su plan stavljene (znanstvene) injenice. U Starohrvatskoj prosvjeti Bai izvjeauje o arheoloakom nalazu uz crkvu Svete Katarine. Naime, radi se, o ito, o ostatcima starije crkve koja se nalazila na tom mjestu: "Pri toj radnji (radnici su uz crkvu vadili kamenje kojim bi ogradili crkvu, op. a.), sa podnevne strane crkve, za jedan metar pod zemljom, radnici se namjeriae na starinske zidove, koji su bez sumnje temelji davnije crkve" (Starohrvatska prosvjeta, 262.) U daljnjem tekstu navodi da je na tom mjestu naen "i jedan rimski epigrafi ni nadgrobni spomenik koji je vjerojatno ovdje kao prosto gradivo dospio". Na kraju daje jednostavan opis i dimenzije same iskopine te latinski tekst na njoj. U feljtonu u nastavcima (4 nastavka objavljena u asopisu Jadran tijekom sije nja 1923.) u kojemu opisuje povijest nekad slavnoga grada Kami ka u blizini slapova Krke i njegovih stanovnika nije toliko jasan i precizan kao u prethodno spomenutom opisu crkve, ali niti toliko romanti arski nadahnut kao u pripovijestima. Ponukan putovanjem na kojemu je razgledao ruaevine zaboravljenoga grada, Bai pripovijeda o ~ivotu i sudbini li nosti iz zanimljive hrvatske proalosti koji su stolovali ili na neki na in bili u vezi s Kami kom, iznosei pritom povijesne injenice i stvarne dogaaje vezane uz slavne osobe ovoga kraja: "Nelipi Isan djed velikog kninskog bana Ivana I. Nelipia. Njegov sinovac Konstantin Nelipi gradi grad uz ikolu, Klju  (Klju ce-Clas) na obranu Hrvatske od Mle ana, koji su bili izdajom `ibenik zaposjeli" (Grad Kami ak, Jadran, br. 6). Naime, ostatci staroga grada (koje je vrlo detaljno opisao iznosei i mjere pojedinih ruaevina ("Vidili smo temelje crkve sa absidom, duga je bila 16 koraka, absida etiri do pet koraka"(Grad Kami ak, Jadran, br. 8)), "kolijevke hrvatskoga kralja Petra Sva ia" poslu~ile su mu kao motiv za pripovijedanje o va~nim dogaajima iz hrvatske proalosti. Feljton je objavljen 40-ak godina nakon pripovijesti te je jezikom i stilom uspjeaniji i suvremeniji, bez nepotrebno dugih re enica, bez pretjerano romanti arskih opisa i veli anja naroda i kraja, a opet slikovit, pou an, zanimljiv (i) danaanjem itatelju: "Kako su ih u Mletke vukli? (posje ena debla iz hrvatskih auma, op. a.). Furlani - sjekiraai sjekli su stabla od mejaaa bosanskih sve do mora. Okresali, grane odbacili, a debla skop ali gvozdenim kvakama. Sa brda i planina turali su ih niza to ila i pijesak na podno~je. Odavle kolima do toka rijeka: Cetine, Zrmanje, Krke." (Grad Kami ak, Jadran, br. 9). Petar Krstitelj Bai, odani i savjesni redovnik, poticajan i strpljiv u itelj bio je i velik zaljubljenik u hrvatsku kulturno-povijesnu i jezi nu baatinu. Njegova su prozna djela temama iz slavne proalosti Hrvata i danas zbog jednostavnosti jezika, neposrednosti i nadasve slikovito prikazanih legendi o ljudima i dogaajima bogate nam povijesti zanimljiva za itanje. Sintakti ke posebnosti i sam stil Baieva jezika, ije su neke od zna ajki iznesene i u ovome radu, potvruju da se radi o autoru koji, iako vrlo na itan i obrazovan, i perom ostaje blizak narodu s kojim je ~ivio; ~elja da probudi slavne dane hrvatske povijesti, te~nja da pou i, posebice mlade~, o jedinom pravilnom, kraanskom ~ivotu rezultirala je pripovijestima koje su vrlo bliske djelima pu ke knji~evnosti. Ipak, ostala njegova analizirana djela povijesne tematike pokazuju da je Bai jezik i stil svojih djela doraivao i prilagoavao temi i vremenu. Bilo bi pretjerano rei da je fra Petar Krstitelj Bai svojim knji~evnim radom dao iznimno velik doprinos hrvatskome jeziku i hrvatskoj knji~evnosti, no nepobitna je injenica da su i "tihi pregaoci", poput Baia, zaslu~ni za bogatu knji~evno-jezi nu tradiciju kojom se danas ponosimo. Izvori za analizu: PETAR KRSTITELJ BAI, Jelisava Lapsanovi banica karinska. Povjestna crta iz hrvatskog ~ivota, Narodni koledar, Zadar, XIX/1881., str. 81-97 PETAR KRSTITELJ BAI, Stanislava `ubia kneginja hrvatska. Crta iz hrvatske povjesti 13. vieka, Narodni koledar, Zadar, XX/1882., str. 63-91. PETAR KRSTITELJ BAI, lanak bez naslova, tiskan u rubrici Razne viesti, Starohrvatska prosvjeta, Knin, I/1895., br. 4, str. 263 PETAR KRSTITELJ BAI, "Grad Kami ak na Krci (Kolijevka Petra Sva ia, vojvode Domalda i Nelipia)", Jadran, Split, V/1923., br. 6-9 Literatura: BROZOVI 1972-1973: Dalibor Brozovi, "Uloga bosanskohercegova kih franjevaca u formiranju jezika hrvatske knji~evnosti i kulture - od Divkovia do fra Grge Martia", Jezik, br. 2, Zagreb, 1972.-1973., str. 37-51 DESPOT 2005: Loretana Despot, Jezik slavonskih franjevaca (do preporoda), Filozofski fakultet Osijek, Osijek, 2005. GABRI-BAGARI 2002: Darija Gabri-Bagari, ""Babuaa" i franjeva ka knji~evnojezi na baatina", Zbornik o Tomi Babiu, Gradska knji~nica Juraj `iagori, `ibenik : Hrvatski Studiji sveu iliata u Zagrebu, `ibenik - Zagreb, 2002. JELINI 1912-1915: Julijan Jelini, Kultura i bosanski franjevci, Prva hrvatska tiskara Kramari  i M. Raguz, Sarajevo, 1912.-1915. KATI I 1978: Radoslav Kati i, "O po etku novoatokavskoga hrvatskoga jezi noga standarda, o njegovu polo~aju u povijesti hrvatskoga knji~evnoga jezika i u cjelini standardne novoatokavatine", Filologija, br. 8, Zagreb, 1978., str. 165-180 KOSOR 1973: Karlo Kosor, "O. fra Petar Krstitelj Bai", Ka i, br. 5, `ibenik, 1973., str. 55-91 KUNA 1972: Herta Kuna, "Udio franjeva ke knji~evnosti XVIII. vijeka u stvaranju literarnog jezika zapadnog srpskohrvatskog podru ja", Knji~evni jezik, br. 3-4, Sarajevo, 1972., str. 41-61 KUNA 1989: Herta Kuna, "Bosansko-hercegova ka franjeva ka koine XVII i XVIII v. i njena dijalekatska baza", Filologija, knj. 17, Zagreb, 1989., str. 69-79 MOGU` 1995: Milan Mogua, Povijest hrvatskoga knji~evnoga jezika, Globus, Zagreb, 1995., 2. proaireno izdanje PRANJKOVI 2000: Ivo Pranjkovi, Hrvatski jezik i franjevci Bosne Srebrene, Matica hrvatska, Zagreb, 2000. VINCE 2004: Zlatko Vince, "Postupni uzmak ikavice na primjeru Baieva "Pravila kraanskog ~ivota"", Franjeva ka klasi na gimnazija u Sinju : radovi sa Znanstvenoga skupa "150. obljetnica Franjeva ke klasi ne gimnazije u Sinju s osvrtom na akolstvo u Cetinskoj krajini", Franjeva ka klasi na gimnazija u Sinju, Split, 2004., str. 469-487 SINTAKTI KE I STILISTI KE ZNA AJKE BAIEVA DISKURZA Sa~etak Ljubav prema Bogu i svome franjeva kom redu te domovini i njezinoj slavnoj, ali zaboravljenoj proalosti fra Petar Krstitelj Bai (1847. - 1931.) prenosio je i na svoja literana djela; njegovi su religiozno-pou ni tekstovi svojevremeno bili vrlo itani u narodu, a radovi o velikanima hrvatske povijesti, koji svojim kreposnim i hrabrim ~ivotom trebaju biti uzor mlaim naraatajima, i danas su zanimljiva literatura. Budui da je velik korpus Baieve knji~evne ostavatine joa uvijek (i filoloaki) nedovoljno istra~en, u ovome je radu dan ponajviae sintakti ki pogled na njegovu prozu i novinske lanke kulturno-povijesne tematike, odnosno dana je sintakti ka analiza pripovijesti Jelisava Lapsanovi banica karinska. Povjestna crta iz hrvatskog ~ivota (1881.) i Stanislava `ubia kneginja hrvatska. Crta iz hrvatske povjesti 13. vieka (1882.). Za usporedbu s ovim pripovijestima spomenut je lanak (bez naslova, tiskan u rubrici Razne viesti) u Starohrvatskoj prosvjeti. (1895.) i feljton koji je izlazio u nastavcima u asopisu Jadran Grad Kami ak na Krci (Kolijevka Petra Sva ia, vojvode Domalda i Nelipia) (1923.). Ranije su djelomi ne analize pisanih radova Petra Baia pokazala da je pod utjecajem narodne knji~evnosti i jezika, klasika gr ke i latinske knji~evnosti te bogate franjeva ke pisane tradicije jezikom i stilom i danas prepoznatljiv meu svojim suvremenicima. Cilj je ovoga rada pokazati koje su to sintakti ke posebnosti Baieva stila te mo~e li se, na temelju tih i takvih sintaktostilisti kih zna ajki Baievu povijesnu prozu staviti u odnos s hrvatskom pu kom knji~evnosti.  Razloge ovomu valja tra~iti i u injenici da su u drugoj polovici 16. stoljea franjevci Provincije Bosne Srebrne imali zna ajnu ulogu usvajajui i prenosei (jezi ne) tekovine Dubrovnika i mleta ke Dalmacije u Slavoniju i Ugarsku. "Bitna je injenica da su se svi atokavski Hrvati nalazili u krugu djelovanja Bosne Srebrne, da je ona vrsto povezivala Slavoniju i Dalmaciju& " (Brozovi 1972/73, str. 42). Tijekom 17. i prve polovice 18. stoljea taj je jezi ni i kulturni put joa vrlo frekventan, da bi u drugoj polovici 18. stoljea, nakon odvajanja franjevaca Dalmacije i Slavonije od mati ne provincije i nakon omoguavanja izravne meusobne komunikacije sna~noga Dubrovnika i Dalmacije s o~ivjelom Slavonijom, utjecaj je hercegova kih franjeva kih sveenika, mahom ikavaca (Brozovi 1972/73), na hrvatsku jezi nu problematiku (u to vrijeme ja a utjecaj dubrova ke ijekavatine) polako gubio zna aj koji je imao ranijih stoljea. Veina autora koji piau ikavicom (zapadna Bosna i Hercegovina, Dalmacija, dio Like i Slavonije) od 30-ih godina 19. stoljea i sami prelaze na ijekavatinu, za koju se opredijelio ilirski pokret, pa time i njihovi radovi postaju sve manje zanimljivi za jezi ne analize jer prekidaju tradiciju (franjeva ke) knji~evnosti pisane ikavicom i priklanjaju se dominantnoj ijekavskoj novoatokavatini.  JL = Jelisava Lapsanovi banica karinska. Povjestna crta iz hrvatskog ~ivota (Narodni koledar, Zadar, XIX/1881., str. 81-97) S` = Stanislava `ubia kneginja hrvatska. Crta iz hrvatske povjesti 13. vieka (Narodni koledar, Zadar, XX/1882., str. 63-91)  Bai je esto isticao da je svoja knji~evna dijela namijenio obi nom puku i da ga zato piae "slogom priprostim, obi ajnimi ri imi, izgovorom ikavskim, kako se uje u Dalmaciji, Bosni, jednom dilu Hercegovine, viaim dilom u Slavoniji i u Vojvodini - Banatu" (Bai 1901; prema Vince 2004, str. 471). Analize pokazuju da je ikavskom izgovoru do smrti ostao vjeran u tekstovima religiozne tematike, a da "druge lanke i rasprave pisao je sad ikavski sad ijekavski, ikavski iz uvjerenja, ijekavski `radi sloge`" (Kosor 1973, str. 80).  Zanimljivo je da je u ovim pripovijetkama ikavski refleks jata Bai naj eae zadr~ao u nominativu ~enskoga roda imeni kih sintagmi s brojem dva.  Petar Bai je veinu svojih dijela pisao ikavicom branei "prete~nu hrvatsku tradiciju, i dalmatinsku, i slavonsku, a isto tako i li ku i djelomi no bosansko hercegova ku" (Vince 2004, str. 484). Ipak, svjestan injenice da jekavica uzima primat u stvaranju hrvatskoga jezi noga standarda pa i sam neke radove piae jekavskim dijalektom.  Uz krnji perfekt, Kosor (1973, str. 82) navodi i re enice s "izostavljenim predikatom" (odnosno, poslu~imo li se suvremenim sintakti kim nazivljem - re enice u kojima nedostaje glagolski dio predikata), no primjeri takvoga tipa re enice su u ovim dvjema pripovijetkama vrlo rijetki (npr. "Odakle to ime?" (S`, str. 76)).  Tako Bai u tekst pripovijetke Stanislava `ubi uvratava i navodni govor biskupa Bartula na kratenju keri bana Stjepana `ubia (str. 73-74) ili, pak, prijevod pisma pisanoga latinskim jezikom (iz 1284. godine) kojim ban Pavao obvezuje mjetane Skradina na danak koji trebaju davati crkvi Svete Jelisave (str. 87-88). PAGE  PAGE 11  D v 46PRnp.<6jTnZhLp Prt  @ 4!!!!n.p.2Z2666666DDDEOOPPPPPNQQQQQQQQQQ&R6R:RFRRRRTURnB,~8$(n,DL|npjfHJfgmnoq0J j0JU j0JU66]\bfhj*lnHd`$a$ p#Hefopq}~h]h&`#$ qrxy{|}0JmHnHu0J j0JU0&P 1h. A!"n#n$n%SS  iH@H Normal$dha$CJ\_HaJmHsHtH 2@2 Naslov 1$@&5tH6`6 Naslov 2$$@&a$5\6A@6 Zadani font odlomkaNC@N Uvu eno tijelo teksta ^\tH0 @0 Podno~je  p#*)@* Broj stranice2@"2 Zaglavlje  p#6@26 Tekst fusnoteCJaJ6&@A6 Referenca fusnoteH*LR@RL Tijelo teksta, uvlaka 2 ^PS@bP Tijelo teksta, uvlaka 3 @ ^@ 6]7%T&B'GJ{/+A) m {9OPQv ;-2(!!h"x#3%E''())*N**/+e,2-..1[235H7X9:<>@XAeC[DDGG IKMORSTU?XYF]h^i^j^k^l^m^^__#`````abbecVddtef|ff:h;hE6;ip 05|X b c k v ( 2 ^ f k p MSZ_=Es*23:\b &CKLVYcJP-7 (Q[_fy-5bj K S T ^ ~ K!V!o!t!!!!!S"X"# #E#P#######$$%"%W&^&`&c&l&o&y&|&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&'' ' ''$'('4'@'('(-(6(7(A(L(T(^(d(q(z((((([)g)j)v)))N*U*++R-[----- ..Q.Y.Z.d.g.q.....,/1///00o0x01111111111 22224292222333B3G33344)5.555,616Y6Z6[6\6]6b6q6y6666666N7S777*8.8/8788899::::::;;)=.=========>>%?/?p?y?????????@@`@d@}@@@@uA{AAAAA BBBBBBBB;CDCCCDDKDTDDDDDEE=EDENEXEEEEEFFFFGGGGHHHHHHHHHHkIpIXJ`JJJJJKKKKKKKLL LLL[L`LLLLLLLM%M^MdMgMlMvM}MMMP PPPgQnQQQ$S(S TTTTTT#U+UGUNU]UcUlUsUtUxUAVGV]VdV~VVUWWWXXXXXXXX}YYYY7[?[\]y]~]^^^^^^^^'_1_]_e_j_o___K`O`r`y`|````>aGaaab"b#b*b.b4bibmbbbbbbc:cBcHcMcsc{cd#dhdmddddd#e2ebefeeeee!f&f&g.ghh$i,i6j>j$k,k-k7kIkRkvkkkkkk#l)lllllllmmn'nUninsn{nnssssstt"tqt{ttttttt\ufugumuuuuuuuvv@wEwwwxy2z7zMzWzzzU{]{m{{{89NQu w  :;,.12'!(!!!g"h"w#x#2%3%D'E'''(())))**M*N***.+/+d,e,1-2-..-1.1Z2[23355G7H7W9X9::<<>>@@WAXAdCeCZD[DDDGGGGI IKKMMOORRSSTTUU>X?XYYE]G]g^m^^^____"`#`````aaabbbdcecUdVdddSeieseteff{f|fff9hACGIMNR_`cdfjlz{{ "2@FPR@VZ\fr@UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial;Wingdings?5 z Courier New"qh%(&ҪP[.4nZr0#p 2QAnastazija Vlasteli, profAnastazija HorvatAnastazija VlasteliOh+'0 , H T ` lxAnastazija Vlasteli, profnasAnastazija HorvatinasNormaliAnastazija Vlasteli pr23sMicrosoft Word 9.0@0@@i^@T^P[՜.+,0 hp|  a.#p Anastazija Vlasteli, prof Naslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry FR^^1TableS7WordDocument2SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjkObjectPoolR^^R^^  FDokument Microsoft Worda MSWordDocWord.Document.89q