ࡱ> ~{|}q`nbjbjqPqP 20::Sr `ZJ J J ^ ,,,8,lJ.D^ h.....u/u/u/$QhxJ u/u/u/u/u/J J ..pppu/F-J .J .pu/ppryTJ J z.. U,\ Dz0Rz21f1z1J z8u/u/pu/u/u/u/u/l u/u/u/u/u/u/u/^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ J J J J J J  Zdenka Janekovi Rmer Posrednici spasenja: Senjska Spovid opena iz 1496. godine  Ja pop Bla~, Baromov sin, z Vrbnika, atampah ovu Spovid, a stuma i ju s knjig latinskih po tovani gospodin Jakov Bla~iolovi na let Gospodnjih 1496. aprila 25 dan. Zajedni ki nazivnik znanstvenog skupa  Sacerdotes, iudices, notarii...: Posrednici meu druatvenim skupinama jest metoda ili koncept analize raznolikosti, originalnosti i posebnosti komunikacije izmeu druatvenih skupina i pojedinaca u srednjem vijeku. Taj naslov sugerira jednu, ve etabliranu metodu uvida u proalost  historiografsko razlikovanje pu ke i elitne kulture, te njihova meudjelovanja. U tom interpretativnom okviru pojavljuje se niz moguih kontrasta, primjerice u eno-pu ko, pismeno-usmeno, kleri ko-lai ko itd. Prihvaajui takav parni okvir razmialjanja, odlu ila sam tome paru pristupiti s mjesta gdje se ta dva pola pribli~uju i doti u. Naime, posredniatvo meu druatvenim skupinama shvatila sam kao interaktivnu komunikaciju, unato  tome ato izvori gotovo u pravilu prenose samo jednu stranu te komunikacije, jer su tvorevine elitne kulture. Takvo mjesto komunikacije pronaala sam u sakramentu ispovijedi, u kojem se  u eni i  pu ki par doista sastaju i imaju rije . }elei naglasiti komunikacijsko, dijaloako zna enje fenomena ispovijedi i uz to doprinijeti regionalnoj povijesti, odlu ila sam se za glagoljaaku varijantu izuzetno popularnog i raairenog djela franjeva kog teologa i propovjednika Michelea Carcana iz Milana (1427-1484), Confessionale generale, prvi puta tiskanog u Veneciji 1484. godine. U glagoljaakoj verziji to se djelo zove Spovid opena. To je prva i jedina neliturgijska glagolji na inkunabula, tiskana u Senju 25. travnja 1496. godine, u vrsnom prijevodu senjskog plemia i klerika, od 1501. i biskupa, Jakova Bla~iolovia. Prema nekim pretpostavkama Bla~iolovi se poslu~io talijanskim izdanjem Confessionale generale Bernardina di Corija, tiskanim u Veneciji 1490. godine. Michele Carcano iz Milana bio je propovjednik, pripadnik cismontanskih observanata, dobro obrazovan u moralnoj teologiji. Godine 1476. u Veneciji je objavio Sermonarium triplicatum per Adventum et duas Quadragesimas [....] de peccato. U Veneciji se nakon njegove smrti, 1487. godine, pojavila zbirka korizmenih propovijedi Quadragesimale seu sermonarium duplicatum, scilicet per Adventum et Quadragesimam de penitentia et eius partibus. Ta su djela kasnije vie puta pretiskana. Zbog Carcanove propovjedni ke vjeatine Bernardino iz Feltra zvao ga je alter sanctus apostolus Paulus i Christi Tuba. Njegove su korizmene propovijedi sa uvane u mnogim izvorima. Bio je i druatveno aktivan, kao utemeljitelj Montes Pietatis i nekoliko hospitala u talijanskim gradovima. Taj se druatveni moment osjea i u Confessionale generale. Zbog ekstravagantnog i pregorljivog ponaaanja Galeazzo Maria Sforza ga je 1471. i 1475. protjerao iz Milana. Ostao je sa uvan niz rukopisa njegova priru nika za ispovjednike i propovijedi, kao i tiskanih izdanja. Spovid openu tiskao je Bla~ Baromi (sin Baromov) iz Vrbnika, senjski kanonik i jedan od osniva a senjske tiskare, koji je od po etka 90-ih godina 15. stoljea tiskao i niz drugih vrijednih prijevoda i poneku hrvatsku knjigu. Bili su to prijepisi Biblije, liturgijske knjige, knjige propovijedi, povijesne knjige, priru nici za sveenstvo, legende o svecima, oficiji i molitvenici, katekizmi i knjige propovijedi. Literatura tiskana u toj tiskari slu~ila je obrazovanju glagoljaakog klera i njihovoj pastoralnoj komunikaciji s lai kim stanovniatvom. Tisak je izmeu 1470. i 1520. godine izrazito utjecao na priru nike za ispovjednike u europskim zemljama, a to se gotovo istovremeno odvijalo i meu glagoljaaima.  Penitencijalna literatura do~ivjela je nagli uzlet krajem 15. stoljea, upravo u vrijeme kada se pojavljuje glagoljaaka Spovid opena. Tako je ovaj priru nik svjedo anstvo komunikacije izmeu zapadne kraanske tradicije na latinskom jeziku i glagoljaake duhovnosti na hrvatskom jeziku. Prije izdanja Spovidi opene hrvatski glagoljaai su se slu~ili drugim priru nicima za ispovijed, meu kojima je osobito popularna bila tzv. Antonina, prijevod Summulae confessionis firentinskog biskupa Antonina Pierozzija ( 1459). Confessione generale im je odgovarao kao mali priru nik koji je neposredno slu~io u praksi ispovijedanja, pa su odlu ili prevesti ga. Tkonski zbornik spominje da je 1492. tiskana Ispovid ku e vsaki krstjanin dr~an imiti i umiti koju je uredio fra Matija Zadranin, a tiskao meatar Pelegrin iz Bolonje. Do danas je sa uvan unikatni primjerak Spovidi opene, uvezan uz rukopisni glagoljski Ivan iev zbornik s konca 14. i po etka 15. stoljea koji se uva u knji~nici franjevaca treoredaca na Ksaveru u Zagrebu. injenica da je sa uvan samo jedan primjerak paradoksalno svjedo i da je ona bila intenzivno koriatena. Naime, najslabije su sa uvane upravo najupotrebljavanije knjige koje su pojedinci nosili sa sobom, kao ato su poslovne knjige, brevijari, pa i ovaj konfesional. Narodni jezici imali su izuzetno zna enje u ispovjedni kim priru nicima koji su se airili na kraanskom Zapadu u 14. i 15. stoljeu. Za detaljni ispit savjesti i razumijevanje grijeha narodni jezici bili su daleko prikladniji od latinskog. Crkvene vlasti su nalagale da se papinski dekret o obveznoj uskranjoj ispovijedi, Omnis utriusque sexus, tuma i vjernicima na narodnim jezicima tijekom Doaaaa i Korizme, uz pouku o pojedinim grijesima, posebno onima pridr~anima za biskupe. U to nastojanje uklju ili su se i senjski glagoljaai, pa su 1508. godine tiskali opse~an Kvarezimal, prijevod talijanskog djela fra Roberta Caracciola ( 1495) iz pera senjskih arhiakona Petra Jakov ia i Silvestra Bedri ia. Prevedene su i druge zbirke propovijedi. Glagoljaai su joa u ranom srednjem vijeku sastavili svoje glavne knjige za liturgiju: brevijare i misale; za duhovnu izobrazbu razne zbornike, oslanjajui se prvenstveno na tekstove koje su glagoljaai naslijedili od irila i Metoda i na tekstove koje su preveli i priredili prema latinskim i gr kim izvorima. Od 14. stoljea nadalje glagoljaai su prevodili s latinskog, talijanskog, njema kog i eakog jezika, preraivali tekstove i obogaivali svoj repertorij. Tako je stvoren zanimljiv i bogat repertorij duhovne literature, isprva rukopisni, a kasnije i tiskani. I Spovid opena postala je dijelom osobite glagoljaake baatine, daleko bli~a pu koj duhovnosti nego ato bi to ikad mogao biti Confessionale generale. Ona je jedna od potvrda da glagoljaaki sveenici nisu bili neobrazovani pu ki popovi nego u eni ljudi meu kojima su mnogi znali latinski, ato je glagoljaatvu donijelo velike koristi. Prema ocjeni Josipa Bratulia, glagoljaai su, pogotovo u zlatnom dobu glagoljaatva od 14. do 16. stoljea, bili  bolje obrazovani od prosje noga seoskog, zapadnog i isto nog sveeniatva . Prevoditelj Bla~iolovi ulo~io je trud da pribli~i Carcanov Confessionale svom puku. U prevoenju se vjerno dr~ao predloaka u tom smislu da nije niata izostavio, ali osjeao je potrebu dodati poneato. Prije svega, objaanjavao je svome itateljstvu pojedine pojmove, osobito one koji ozna avaju pojedine grijehe i njihove podvrste. Na jednom je mjestu dodao i svoj prakti no-pobo~ni savjet: na mjestu gdje je rije  o tome da greanik mora vratiti naeno blago ili robu Bla~iolovi savjetuje:  & ali da je da ubozim ako ne zna ije bi&  No, najvei prinos vlastitoj sredini dao je prenosei upute o ispovijedi prekrasnim jezikom, ikavskom akavatinom, koji je u najveoj mjeri vjernicima prenosio poruke autora, prevoditelja i ispovjednika. Spovid opena je prva knjiga tiskana u Hrvatskoj na akavatini.  Omnis utriusque sexus Svjetska historiografija posvetila je dosta pa~nje fenomenu ispovijedi i priru nicima za ispovijedanje. Tim su se fenomenom u 19. stoljeu bavili povjesni ari prava i katoli ke doktrine, a krajem 20. stoljea pa~nju stru njaka je privukla njezina druatvena svrha. Ve od 6. stoljea Crkva je nastojala pobuivati vjernike u vjeri i disciplinirati njihovo ponaaanje kroz sakrament ispovijedi i pokajanja. Definicija ispovijedi kao sakramenta odvijala se u kontekstu nove ekleziologije koja je proizaala iz pokreta za reformu crkve. To je kulminiralo u 21. dekretu IV. Lateranskog koncila iz 1215. godine, Omnis utriusque sexus, koji je obavezao sve kraane na ispovijed barem jednom godianje, o Uskrsu. Dekret je imao izuzetno sna~an u inak na ~ivot obi nih vjernika i klera. Deseti kanon zapovijedao je svakom biskupu da imenuje dobro obrazovane propovjednike koji e ii dijecezom i pou avati laike o njihovim vjerskim du~nostima. Jedanaesti kanon nalagao je da se imenuje u itelj koji e se brinuti za temeljno vjersko obrazovanje klerika u dijecezi. Bile su to radikalne inovacije u vjerskom ~ivotu Zapadne Crkve koje su pridonijele poja anom nadzoru nad ~ivotom vjernika i sveenika. Praksu zajedni kog javnog pokajanja, karakteristi nu za rano kraanstvo, zamijenila je privatna ispovijed, razgovor izmeu vjernika i sveenika, koji je bio njegov povlaateni posrednik u komunikaciji s Bogom. Naime, ispovijedanje je bilo monopol sveenstva. Samo u slu ajevima krajnje nu~de postojala je mogunost da i laici obave ispovijed. No i takvoj ispovijedi vrijednost je davala ~elja za sveenikom i kasnija potvrda ispovijedi pred njime, ukoliko bi ovjek pre~ivio ekstremnu situaciju. I kazna, odnosno pokora, umjesto javne postala je privatnom. Pokoru je odreivao ispovjednik, u skladu s kanonskim pravilima, pojednostavljenima u penitencijalima. Tako je krajem srednjega vijeka unutar Zapadne Crkve pojedina na ispovijed grijeha pred sveenikom doala u srediate odnosa izmeu crkvenih institucija i vjernika svih stale~a, spola i dobi. Takvo je zna enje zadr~ala i tijekom katoli ke reforme, pa se i Tridentski koncil poziva na ovaj dekret s po etka 13. stoljea. Razlog tome bila je injenica da je praksa redovite ispovijedi rezultirala evolucijom vjerskog osjeaja, pa je kraanstvo moglo proairiti svoj utjecaj na podru je morala, na kojem se prije toga slabo osjealo. Ispovijed je bila sna~no povezana sa svim aspektima ~ivota u srednjem vijeku: utjecala je ne samo na ~ivot Crkve i duhovnost ljudi nego i na druatvene obi aje i odnose, gospodarstvo i politiku. To se odrazilo i u hrvatskom, glagoljaakom okru~enju. Teolozi i kanonski pravnici po eli su govoriti o ispovijedi i pokori kao o unutarnjem sudu (forum internum). Pojam unutarnjeg suda imao je i teoloako i pravno zna enje. U teoloakom smislu, ozna avao je interiorizaciju i individualizaciju vjere kroz ispovijed, odnosno pokajanje koje se zbiva u umu i duai. Pravno poimanje ispovijedi proizlazi iz toga to su u srednjem vijeku teologija i kanonsko pravo bile vrlo bliske discipline. Crkva je niz prekraja i grijeha radije preputala unutarnjem sudu ispovijedi, nego javnom crkvenom sudu, jer je njezin prvi cilj bilo spaavanje grenika, a ne progon prekritelja. Sudski postupak pokretao se tek kada su prekraji postali javni i skandalozni ili ako se radilo o problemima koje druga ije nije bilo mogue rijeaiti. Duhovna jurisdikcija ispovijedi uvelike se razlikovala od suda  grijeh nije zlo in, niti je greanik zlo inac, naprotiv, on na ispovijed dolazi po oprost, osloboenje od krivnje, spas od vje nog prokletstva i pomirenje s Bogom. Dekret Omnis utriusque sexus zahtijevao je od ispovjednika zadovoljavajuu razinu znanja i razumijevanja, da bi mogli izvraiti sakrament kako treba. Vrhovi srednjovjekovne Rimske Crkve uo avali su problem neobrazovanosti klera i poticali dijecezansko sveenstvo da stje e potrebna znanja s podru ja teologije, liturgije, crkvenog prava, doktrine i moralke. Kako je u itavoj Rimskoj Crkvi nakon prihvaanja doktrine o istiliatu u 12. stoljeu poraslo zna enje sakramenta ispovijedi i sveenici-ispovjednici dobili su na cijeni. Od toga je vremena primjetan porast broja akolovanih sveenika, te knjiga i priru nika kojima su se slu~ili u pastoralnom radu. No, bez obzira na pokuaaje Crkve da pou i i reformira svjetovno sveenstvo, cura animarum od 13. stoljea je potpala pod dominantni utjecaj minorita i propovjednika. Franjevci i dominikanci vrlo su brzo uo ili va~nost ispovijedi i formacije ispovjednika, pa su organizirali pouku o tome u sklopu svojih studija. Iako je i meu redovnicima bilo slabo obrazovanih ljudi, u cjelini je njihovo obrazovanje bilo daleko viae nego kod veine svjetovnog klera. U tome le~i objaanjenje njihove popularnosti meu vjernicima i u vrhu Crkve. Njihov je pastoral ja ao, pa su gotovo osvojili monopol na propovijed i kroz to ostvarivali sna~an druatveni utjecaj. Njihove su propovijedi najveim dijelom slu~ile kao priprema za godianju ispovijed i uskrsnu pri est. U te~nji za reformom, pape su podupirali propovjedni ke redove i davali im privilegije za ispovijedanje, po evai od Grgura IX. i njegovih bula Nimis iniqua i Nimis prava iz 1231. godine. Lokalni biskupi su se tome protivili, jer je djelovanje propovjedni kih redova oslabljivalo druatvenu koheziju na razini ~upe. Ve od 13. stoljea provincijalne sinode bavile su se problemom obrazovanja ~upnika, nastojei ih pou iti temeljima vjere i obavezama slu~be. Ta je pouka doista bila minimalna: izvori govore o tome da sveenici moraju znati deset Bo~jih zapovijedi, sedam glavnih grijeha, sedam sakramenata, te da moraju znati podu iti ~upljane kako se ispovjediti i ispitati savjest. Spor izmeu dijecezanskog klera i fratara oko ispovijedi rijeaio je Bonifacije VIII. koji je u velja i 1300. izdao bulu Super Cathedram i tako odredio norme sakramenta pokajanja koje su vrijedile do kraja srednjega vijeka, to jest do Tridentskog koncila. Redovnici su mogli podjeljivati sakramente, pa tako i ispovijed, samo uz dopuatenje biskupa, i to ovisno o potrebama puka. I uz takva ograni enja oni su dali novi zamah sakramentu ispovijedi, ato su kasnije nastavili isusovci. Priru nici za ispovijedanje Iz potreba za obrazovanjem klera u novom pastoralu proizaala je bujica literature s uputama za ispovjednike i pokajnike. U tome mnoatvu profiliralo se nekoliko ~anrova: summae confessorum, summae de poenitentia, exempla, summae de casibus, confessioni generali. Summae confessorum imale su svrhu osigurati sveenicima osnovna teoloaka i pravna znanja, a ostalo su bili priru nici s prakti nim savjetima o voenju ispovijedi i egzaktnim definicijama pojedinih grijeha. Veliki broj takvih knjiga svjedo i o brojnom itateljstvu, ne samo meu klerom nego i meu pobo~nim laicima. Ti kompendiji su povezivali teoloaka znanja i njihovu prakti nu primjenu, u komunikaciji s vjerni kim pukom. Ispovijed se odvijala prema formaliziranim, detaljnim upitnicima koji su pokajnicima olakaavali ispit savjesti, a ispovjednicima ispitivanje. O tome svjedo i i Spovid opena koja ispovijed prikazuje kao odgovaranje pokajnika na sveenikova pitanja zadana prema unaprijed odreenoj shemi. Priru nici za ispovijedanje bili su napisani za sveenike, ali istovremeno otkrivaju na ine prilagodbe u ene kulture pu koj. Iz njih se dade ia itati katekizam obi nog puka, odnosno njihov uvid u katoli ku doktrinu i moralku. Katekizam, ~anr koji se pojavljuje krajem 15. stoljea (1485.), izravno je povezan s priru nicima za ispovijedanje, jer su prije toga upravo oni slu~ili kao sredstvo vjerske pouke i duhovnog usmjeravanja. injenica da se narodni jezici u liturgiji pojavljuju prije svega u propovijedi ukazuje na vezu izmeu propovijedi i modela ponaaanja, odnosno sakramenta pokore. Priru nici za propovijedanje sadr~ajno su bili vrlo bliski konfesionalima i penitencijalima. Propovijedi su slu~ile kao priprema za ispovijed, neka vrsta kolektivnog ispita savjesti i vjerske pouke. To je osobito o ito u franjeva kom i dominikanskom pastoralu. Dakle, pu ani nisu bili posve odvojeni od u ene, kleri ke kulture. Naprotiv, meu njima je postojalo i znanje o vjeri, ne samo pu ka pobo~nost. To znanje je bilo dobrim dijelom posredovano putem propovijedi, ispovijedi i liturgije, no postojali su i drugi na ini saznanja, npr. odgoj u obitelji i knjige. S druge strane, postavlja se pitanje u kojoj su mjeri zahtjevi isticani u priru nicima za ispovjednike doista oblikovali ~ivot ljudi. Kraanske norme nedvojbeno su dominirale srednjovjekovnim zapadnoeuropskim druatvom, no to ne zna i da nisu postojali i suprotni stavovi i oblici ponaaanja. Brojni primjeri ukazuju na to da crkvena doktrina nije u potpunosti strukturirala savjest ljudi niti je vodila njihovo ponaaanje. Ona se morala prilagoavati potrebama, navikama i vjerovanjima odreene sredine, skupine ili pojedinaca. Dovoljno je pro itati neke propovijedi iz 14. i 15. stoljea u kojima se propovjednici ~ale na mlakost vjere, poroke i praznovjerja. Mo~da su te invektive donekle pretjerane zbog retori kog u inka, ali problemi o kojima govore nisu izmialjeni. O njima svjedo e i drugi izvori, npr. izvjeaa pastoralnih vizitacija i rasprave crkvenih sudova. Flandrin govori o zgra~anju francuskog sveenstva nad o~enjenim ljudima kojima nije padalo napamet da sa sveenikom raspravljaju o stvarima u svom braku. Nisu se osjeali krivima zbog svog bra nog ~ivota nego su se ak i skandalizirali kada bi ih sveenici tijekom ispovijedi ispitivali o tome. Ono ato su sveenici vidjeli kao aroganciju i greanost, ljudi u braku do~ivljavali su kao svoje pravo u koje se nitko ne treba uplitati. Dakle, postojali su i drugi modeli ponaaanja, mimo onih koje su nametali teolozi. Pitanje na koje je teako, pa i nemogue odgovoriti jest kakva je bila druatvena i staleaka distribucija tog neposluha i odstupanja, s obzirom da nam izvori ne prenose razmialjanja i stavove laika. No, na koncu ipak ostaje injenica da je crkvena doktrina bila temelj duhovnosti toga razdoblja i da su mehanizmi njezine primjene utjecali na ~ivot svakog ovjeka. Oporuke svjedo e o tome da su ljudi priznavali te norme i sami sebi uzimali mjeru prema njima, barem in extremis. Kada je rije  o posredovanju izmeu kleri ke i lai ke kulture u srednjem vijeku, pre esto se pojednostavljeno povla i znak jednakosti izmeu kleri kog i u enog, te lai kog (pu kog) i neu enog. U stvarnosti takva bipolarnost nije postojala. S jedne strane, meu vjerni kim pukom je postojalo i znanje o vjeri, a ne samo pu ka pobo~nost. S druge strane, unutar klera su postojale jako velike razlike u obrazovanju. Pored u enih teologa, erudita i stvaralaca, u Crkvi je djelovalo mnoatvo klerika slabog obrazovanja i materijalnog statusa. Inventari imovine i oporuke otkrivaju popise njihovih knjiga koji se svode na knjigu Evanelja, molitvenik, brevijar i misal, a mnogi nemaju ni to. Apostolske vizitacije svjedo e o neobrazovanosti sveenstva i o siromaatvu koje ih tjera da se bave svjetovnim poslovima nedostojnima njihova zvanja: uvaju u kr mama vino, a u magazinima ~ito, sol i meso, prave vino, obrauju polja, a u enost im je strani pojam. Beneficiji su im bili vrlo siromaani, pa nisu mogli ulagati u svoje obrazovanje. Postavlja se pitanje nisu li i oni crpili velik dio svojih vjerskih znanja iz usmene i slikovne kulture i nisu li bili aktivni dionici onoga ato zovemo pu kom kulturom. O tome svjedo e i grafiti i zapisi istarskih sveenika, sveeni kih kandidata, ~akana i dijaka koje je popisao i opisao Branko Fu i. Primjerice, u crkvi svete Marije na `krilinah u Bermu jedan je od njih, u nastupu pravednog bijesa, iskopao o i Herodu na prikazu pokolja nevine dje ice i dodao  Lotre, Irude, vra~e ne isti! , a mnoge su druge ruke to ponovile, podr~avajui ovu likovnu intervenciju. Dirljivo, ljudski, neki je glagoljaa na freski koja prikazuje svetog Nikolu kako potajno ubacuje kesu sa zlatnicima u kuu triju siromaanih djevojaka dopisao:  Daj meni niki soldin, Miko, tako ti Boga!  Ti slabo obrazovani, siromaani ljudi iz naroda inili su najvei broj sveenika i redovnika u Crkvi, a mnogi su od njih bili ispovjednici. Tako je lako moglo doi do situacije da sveenik o teologiji i kraanskoj moralci ne zna mnogo viae od vjernika. Bilo je mogue da se pred ispovjednikom nae i obrazovaniji ovjek od njega, iako je vjerojatnije da su takvi ljudi birali svoje  duhovne oce meu obrazovanijim klericima. Prema mialjenju J. Bratulia, glagoljaai su u to vrijeme bili  bolje obrazovani od prosje noga seoskog, zapadnog i isto nog sveeniatva, a mogue da je sli no bilo i u redovni kim bratstvima , o emu nedvojbeno svjedo i i njihova bogata prevodila ka i izdava ka djelatnost. Ispovjednik: sudac i/ili lije nik Primjena obveze o ispovijedi jednom godianje stavljala je vjernike u podreeni polo~aj u odnosu na klerike, kao greanike pred ispovjednicima. Ispovjednik je posredovao izmeu vjernika i Crkve, dakle, u praksi je ostvarivao nadzor Crkve nad ~ivotom vjernika. On je bio lije nik duae, ali i duhovni i moralni sudac, koji je morao odrediti ozbiljnost grijeha i prekraaja, procijeniti iskrenost kajanja, dati ili ne dati oprost i propisati odgovarajuu pokoru. Dok su u ranom srednjem vijeku pokore za pojedine grijehe bile detaljno propisane, ak i  tarifirane , u kasnom srednjem vijeku to je povjereno prosudbi ispovjednika. On je dobio diskrecijsko pravo da individualizira grijeh i pokoru. Morao je uzeti u obzir specifi ne okolnosti po injenog grijeha, mjesto, vrijeme i razlog prekraaja, status greanika i njegovo kajanje, te prema tome odrediti pokoru. Ispovijed je morala biti detaljna, jer je samo tako sveenik mogao to no procijeniti te~inu po injenog grijeha. Bilo je va~no je li grijeh bio tajni ili javni, na kojem je mjestu, s kime, kako i koliko puta po injen, je li ovjek bio naveden na grijeh ili je to u inio po svojoj odluci, je li to bilo na blagdan, sveti dan ili vigiliju. Spovid opena spominje pokoru od sedam godina za najte~e grijehe, no ispovjednikovu procjenu i preporuku da bude blag i umjeren u ka~njavanju stavlja iznad takvih propisa. Spovid je svojevrsni psiholoaki priru nik prepun savjeta sveeniku kako da pristupi pokajniku i pomogne mu da pomno ispita svoju savjest, te da otvori i olakaa svoju duau. Prvi savjet ispovjedniku jest da bude blagonaklon, te da po ne od opih stvari i potom krene k pojedina nim grijesima. Prema preporuci, morao je govoriti  slatkim rije ima kako ovjeku ne bi bilo teako sjetiti se i rei ato ga optereuje. Takve se upute nalaze i u mnogim drugim penitencijalima, koji sveeniku sugeriraju kako pomoi grjeaniku da bi se doli no ispovjedio. Sveenik je pou avao pokajnika kakva mora biti njegova ispovijed: promialjena, gorka i puna srama, diskretna, potpuna, cjelovita, slobodna, esta, ponizna i dobrovoljna. Nakon tih generalija slijedi pouka o Bo~jem milosru prema ovjeku-greaniku, za injena primjerima biblijskih greanika kojima je sve bilo oproateno zbog kajanja i ljubavi. Istovremeno, autor sugerira ispovjedniku da prati reakcije vjernika na njegove rije i: ako ne zna priznati grijehe, ako se izgubi i zbuni, to upuuje na zle namjere ili maloduanost. Osim straha, ispovjednik mora znati otkloniti i druge prepreke za dobru ispovijed. Jedna od njih je uvjerenje da je ludo govoriti o svojim djelima onome koji o tome niata ne zna, druga da ovjek ima joa vremena za ispovijed i kajanje, osobito ako je mlad, trea nevoljkost prema izvraavanju pokore ili bojazan da to nee moi u initi, etvrta uvjerenje da se nee moi ostaviti grijeha, osobito ako je on vezan uz spolnost, a peta odluka da ini zlo. Pou avajui ispovjednika kako izbjei te zamke, autor izla~e razraenu psiholoaku tehniku ispovijedanja. I sam naglaaava upravo posredovanje: ispovijed je neato ato se ne ini ovjeku nego prema Bogu, a sveenik je u tome samo posrednik, Bo~je sredstvo. Meutim, u odnosu na vjernika, on je taj koji zna viae, koji se postavlja odozgo, pou ava neukog i poma~e mu ulazei u njegovu psihu, a dijelom njime i manipulira. On je pou itelj i otac koji e vjerniku-sinu pomoi da se odtereti, oslobodi i spasi. S druge strane, vodei pokajnika pitanjima, sveenik ipak nije smio ugroziti spontanost ispovijedi nego mu samo pomoi da se oslobodi straha i osvje~i pamenje. Pokajnik je morao shvatiti da mu ispovjednik ~eli pomoi i zato mu se savjetuje da bez ustru avanja govori o svojim grijesima, da se ne brani nego da se optu~uje i govori samo o sebi, a ne o drugim ljudima. Spovid slijedi uputu dekreta Omnis utriusque sexus, te nala~e da se pokajnik mora uvijek ispovijedati istom sveeniku, jer  jedan mora imati uvid u stanje duae ovjeka . To je taj preva~ni pater spiritualis, osoba od povjerenja koju spominju brojne oporuke. Mnogi su se vjernici zbli~avali s ispovjednicima, jer su njima povjeravali svoje dvojbe, slabosti i teakoe o kojima nisu govorili niti lanovima obitelji. U historiografiji je ve primijeen sna~an utjecaj ispovjednika, pogotovo franjevaca, na ~ensku religioznost i duhovnost. Za ~ene, ispovijed je bila rijetka prilika da iska~u svoja razmialjanja i stavove. Srednjovjekovna ispovijed odvijala se izmeu dvije osobe, licem u lice i stvarala je odnos povjerenja i bliskosti. Pokajnici su mogli govoriti bez straha od skandala, jer sve ato je re eno u ispovijedi ostaje izmeu sveenika, pokajnika i Boga. U srednjem vijeku nije bilo ispovjedaonice niti reaetke izmeu ispovjednika i vjernika. To je uvedeno nakon Tridentskog koncila i postalo obveznim od 1614. godine, prema Rituale Romanum, te postalo dijelom imaginarija protureformacije. Nasuprot tome, srednjovjekovni crte~i i drvorezi prikazuju pokajnika kako kle i vrlo blizu ispovjednika, gledajui ga u o i. Pokajnikov kle ei stav zna io je poniznost i kajanje pred Bogom, a ne pred sveenikom koji je u ispovijedi bio njegov sugovornik, u itelj, pomonik i prijatelj. Pu ki katekizam i druatvena svrha ispovijedi u Spovidi openoj Confessionale generale ili glagoljaaka Spovid opena mo~e se nazvati i pregledom pu kog katekizma, budui da to nije jednostavni ispit grijeha, kao ato je onaj koji navodi Tkonski zbornik. Ispovjednik je na samom po etku ispovijedi bio du~an pitati pokajnika sjea li se glavnih molitava, je li iaao na misu nedjeljom, svetkovao blagdane i je li se dr~ao obveze godianje, uskranje ispovijedi. Klasifikacija grijeha koja je slijedila definirana je temeljnim lai kim katekizmom: Spovid nala~e ispitivanje krivnje protiv dvanaest lanaka vjere, deset Bo~jih zapovijedi, sedam glavnih grijeha, pet tjelesnih osjetila, sedam glavnih vrlina, sedam bla~enstava, sedam darova Duha Svetoga, sedam sakramenata i sedam djela tjelesnog i duhovnog milosra. Upravo su sedam glavnih grijeha i deset zapovijedi predstavljali kriterij moralnog vrednovanja ljudskog ponaaanja, pa se na njima temelji koncepcija mnogih srednjovjekovnih priru nika za ispovijedanje. Nakon ispitivanja o osnovnim po elima vjere, prema deset Bo~jih zapovijedi, slijedio je najopse~niji dio ispovijedi temeljen na sedam glavnih grijeha. Grananje grijeha od tih glavnih ustrojeno je gotovo kao mnemotehni ki sustav koji jednostavnim definicijama organizira vjerska znanja i moralku vjernika, ne ulazei u pitanja i dvojbe doktrinalne i eti ke prirode. Kroz klasifikaciju i razlaganje ljudskih grijeha Spovid opena pokriva ~ivot ovjeka u detalje: govori se o hrani i piu, braku, poslu, djeci, milosru, odnosu sa susjedima, s  veima i  manjima od sebe, te odnosu prema Crkvi i Bogu. Objaanjavanje i ispitivanje glavnih grijeha i svih njihovih  kita ili grana u Spovidi je vrlo detaljno, osim kad se radi o bludnosti. Spovid namjerno ne razla~e detalje o tome da ne bi poticala pohotu, odnosno razbuktavala maatu ovjeka i zapravo ga pou avala o zlu koje bi mogao initi. I drugi ispovjedni ki priru nici naglaaavaju da ovjek ne smije izai s ispovijedi gori nego ato je bio kad je doaao. Kako zgodno ka~e Brundage, priru nici za ispovjednike mogli su postati i vodi ima za poroke i perverzije  danas su mnogi itatelji zapanjeni ingenioznoau i imaginacijom srednjovjekovnih greanika ili mo~da autora penitencijala. Zbog toga su crkvene vlasti, sveenici, pa i autori priru nika za ispovjednike bili oprezni s tim sadr~ajima. Sveenici su morali dobro sakriti priru nike u kojima su nedjela seksualne prirode bila detaljno popisana da se ljudi ne bi temeljem njih inspirirali na grijehe. Pretpostavljalo se da njih same od napasti atiti sveeni ki red i poznavanje biti grijeha. Kao ato ka~e Spovid opena, i u samom tijeku ispovijedi sveenik mora paziti da ne bi svojim rije ima potaknuo vjernika na zlo. Ispovjedniku se savjetuje da s mladim djevojkama osobito obzirno razgovara o tim temama. Takoer je bilo va~no da sama ispovijed ne pru~i priliku za grijeh, pogotovo kad su se ~ene ispovijedale. Zato je bilo zabranjeno da se ispovijed odvija u skrivenim zakucima crkve  svi su morali vidjeti ispovjednika i pokajnika. Ispovjednik nije smio buljiti u pokajnika, pogotovo ne u ~enu, nego samo obzirno i suzdr~ano pogledavati ne bi li uo io znakove skruaenosti i sli no. Grijeh bludnosti Spovid naziva atetom za duau i tijelu, jer  svu e ovjeku poatenje i da mu nepoaten glas . Nje,.02 ( @ N . 0 B "$Z\fh;yrkgkZSS hjhjhjhI`0JUh hjhld? hjhb hh shjh s6 hjhk hjh s hjh4h4h6 5CJaJh5CJaJh4h45CJaJh4h45 hjh6 h shh s;hh s5;hh5; h5 h s5hjh s5 .02 F-BBBBBZWJ^drfrhr dh`gd(5dhgdN dh`gdQBdhgdQB $dha$gdQBnRlhnpz|Vnpz`t fhjZlN *268|~򮦮xjhjhx<~0JUh~O h~Oh hjh hjhi\h?PCh_hjh6 hjhjhjh0JUhjh s6hjh#\ hjh#hl hlh s hjho51 hjh$# hjh hjh s-^ur\n.@f>@DF`t *, !!!!!!"##»´´­©©¢››”h`h`0J hjhC! hjh hjh hO7 hjhfvq hjh [ hjh|P hjhe hjhp6hOHhS/hjhjhOH0JUhjhOH6 hjhOH hjhp4###,$8$B$$$$$&6&R&&&&''&'2'@'B'X''''''''''((((2(((((((ƿܕ}pjhjh o0JUhRup hjh'Thjh'T6 h'T6h'T hjh9^ hjh+ h?6h? hjhphjh o6 hjh o hjhs hjhwahjhzV86h4h@ hjhzV8 hjhC!jhjh`0JU*() )")R))D*F*H*****+\+++++,,,--R./// 020>000004181B1D1r2233ǿǻDZǪ֦zmjhjh k0JUhfh k6 hD6hjh k6hDhP hjh kh kh~Nhl hjh~Njh$0JUh$hfhP<6 hjhP<hjh@$6 hjh@$jh_0JUh_h_6h1j h_hfh_6*33*4,4@44556>6\7r777B8H8b888@9l9:;;8;:;;;;;V<X<Z<r<<<<=$=r==p>~>>f???$@*@,@0@źťŕhB*phhjht B*phhB*phhh6hjhjhQ0JUhQ hjhQh6 hjht hjht 6ht hh kh1+ hjhx hx hx hx h3 hjh k20@2@~@@@@@AA AfAhABBB(B*B6BBBBBBBBBBC"CbCCxDDļ{tmtf_[h' hjh4O hjhb` hjh hjh s hjh hjh<h GUhLq56hLqhLq5h>hLq"jhjht 0JB*Uph hjhXhjhX6hXB*phh%2B*phh8B*phh:XB*phht B*phhjht B*phh`@B*ph DDDEEEVFZFF&G.G0G:GV@VVVXWZW\WWWWWWXXX.X0X2X4X>XrYYYYYZ~ZZZZZZZZ[1[8[O[X[k[~\\\\F^ğğğě hjh_h_hQz hjh@u h@uh h@uh@uhjh6h@u hjhhhFh+ehLUh6x hjh Mh M hjhShShD hjh!5F^H^J^X^^^^^^^__t____``"``aaa8aRa&b(bjclcncxcd dBdXd^ddddeeff(gZglgpgvgzggghhhɾɺɾɏɺɾɾɨɋɋɋɋɋɇhfpuh85hjhr6hiXjhjhiX0JUhR=: h~OhiX hjhiXhShr h~Ohr hjhrhl1p hjh >hb>h >h >6h > hjhjhjh0JU5hhhjjjjjkmm nnnnnooop qTqVqrqr`rdrhrrrrrss$ssssttZt^ttttttuuuHvLv$w hjhl1ph]dhl1ph"s6 hjh"shjh"s6hvkh"s6h"s hl1phl1ph hjh >h`xh`x5h`xh32h\h[.jhjhr0JUhn< hjhr6 hjhrhr3hrrrBzܑtvx&:DM dhgdQB { dhgdQB dh^gdQBdh^`gdQB dh`gdQBdhgdQB$w&wwwwyyyyBy\y^yyyy@zBzDzxzzz{{|r||||}8}f}l}}}}}r6»~qm~h%2jhjh%20JUhfpuh hjh%2jhjh0JU hjh%shdh}Ej hjh hjh8c=h R hjh sh hjh'h >hjh]6jhjhZw0JU hjh]h]h' hjhvkhvk*6RTDp(vx|Rjhxz|֑ؑڑܑ6\ړ 6ꖒh hjhhO jh r0JUhjhO 6h rjhjhO 0JUhY~hB*phhjhO B*ph hjhh hjh]h]hC3hB hjhO h?h R hjh R468:<f &(>BLКښJΝrt$,`p&@ʤ̤rtvxڦܦбм뙑h2C! hjhbhShShS5 hjh!jhjh0JUnH tH hzixhnH tH hjh6nH tH h9>nH tH hjhnH tH hjhhnH tH h hjhjhjh0JU0ܦަBfħا02RnƩЩĪȪЪ(28h:prtЬج Rp ".0ҿ٩xthd hd hd 6 hjhK,hehK,6 hjh*heh:hW hjh? hjha/4 hjhHhhP hjh>chL;hI,hv hjhv^ hjh l~ hjhs| hjh7>Th> hjh- hjh'e-0t̯ίlxı|´ȴִشƸȸ.@L@b˼˸{wsoshfh!hhrjhjh!0JU hjh! hjhHjhjhH0JUhxPhxP0JH* hjh"i h"i h9%Thjhm:#B*ph hjhm:#hbY hjhhwhhwhw6h1}h2hB hjhK,+ $&2`xz,d >\`fhµ­©sni h1\N5 h?n5jhjh`0JUhjh`6h hjh`h`jh D+0JUhh D+hnWhjh&yX6jhjh?n0JU hjh&yXhxPhxP6h(hxP6hxPjhjh!0JU hjhYhY hjh!h!)(bf&$4 DFRxƨxtph?_hEhEhE6 hjhh! hjh90 hjhx\h(^K hjhD[Ahm:#h[pjh })0JUhfh })6hhh hjh hjh shjh s6h })hIhh56 hUf{5hh5)$.l J\^~  "J`0J*jpüõٵْ{hg!h2 hjhn< hjh26 hjh2 hjh3h3 hjhpjh2|0JU hjhbR hjh\`htg hjh], hjhb,h?_hn< hjh.* hjh90 hjh hjhx\ hjhZz0.BFT\t:<Tbtx~R24xNRxz(BŴŰŰŬŠŨ hjh!Z hjh hjh~|h\sJhjh726hhehQbjhjh720JUh4 hjh72h72 hjhDhjhv 6hjhbR6 hjhbR hjh,hn< hjhv 2 DP$6LXZP \ !R!ĽĴ{s{l{e hjhuK hjh=i h~`h~`6 hjh'h~`hmk hjhv jhjh\[0JU hjhRhjhW6 hjhWhjhmY0J hjhmYhhjh96 hjh9UhjhR"6 hjhR"h )h; hjh[!hjh~|0J&zina su o itovanja spolni odnosi s udovicama, bludnicama i sluakinjama, preljub, oduzimanje djevi anstva, savjetovanje i poticanje drugih u tome, odnosi sa zareenim osobama koji su i svetogrdni, grijesi  protiv prirode , sodomija, besramnost, predanost putenoj ljubavi, neprili no ponaaanje prema ~enama, nepoatene rije i,  samooskvrnjenje , naslaivanje u mislima. Govorei o sakramentu braka, Spovid pou ava da je  sveti matrimonij narejen suprotiv boju pltenomu, a jest za moi boriti se s neprijateljom da ne mozi tentai lovika da bi poaal k ~enam druzih, ali oae da ne bi upal v ne isti grih plteni zvane sodomije . Preporu eni spolni odnos jest  sprida licem k licu, dobro da sime gre v mesto dostojno . Valja napomenuti i to da, za razliku od mnogih drugih konfesionala, Spovid opena ne stavlja disproporcionalni naglasak na grijehe vezane uz spolnost, dapa e, u tim je pitanjima vrlo openita. Kada se radi o oholosti, Spovid isti e da i mudar ovjek mo~e biti ka~njen kao oholica, ako se hvali svojom mudroau, ako ini dobro za javnu pohvalu, ako taato u~iva u po astima ili ~ali ato su mu uskraene, ako se ponizuje da bi zadobio vee po asti, ako pogruje vrednije od sebe, ako ne priznaje da je u ne emu slabiji od drugih, ako sebi pripisuje djela i rije i drugih, ako ~arko ~eli smisliti neato samo zato da bi se uzdigao iznad drugih, ako uskrauje po ast i priznanje onima koji to doista zaslu~uju  sve to zna i previae ulaganja u pogreane stvari. Spovid kori ljude kod kojih je jedno izvana, a drugo iznutra, koji opravdavaju u injeno zlo i nepravdu svojim uspjehom i koji misle da im vremenita dobra daju vrijednost. Bogatstvo, svjetovni ugled, ljepota, snaga i mudrost samo su  dobra sria i ovjek mora uvijek biti svjestan da mu je Bog posudio sve ato ima. Srditost uklju uje sve ono ato ovjeka spre ava da gospodari sobom, potom sablazan, la~nu prisegu, kavgu, osvetu, odavanje tajni, mrmorenje protiv Boga, psovku i kletvu, zlovolju, proklinjanje ~ivota i sve ono ato se upravlja protiv vlastitog ili tueg ~ivota, osobito protiv ~ivota neroene djece.  ...Ako si kada bil uzrok da bi ka ~ena izbila dite za tvoj boj, ali s likarijami?... , pita Spovid opena. Srditost uzrokuje i pozivanje avla u pomo, nesposobnost pomirenja, unoaenje razdora meu ljude, nesuzdr~anost, nepoativanje prirode i nepovjerenje u Boga. Zavist je veliko zlo koje najviae ateti onome tko ga osjea, to je bolest srca i duae, ne nosi utjehu, a na drugom svijetu donosi muku. Ona toliko obuzima svoje ~rtve da su bolesni zbog tue slave, ~ele da se drugima dogodi zlo, domialjaju se zlima, kvare dobar glas drugih, zaboravljaju darove dobivene od Boga i ljudi, imaju hvalu na usnama, a zlu ~elju u srcu, ogovaraju, preokreu dobro u zlo, ne mogu preautjeti tuu zlobu, vrae pritisak na drugog, na njegovo dobro, po ast i korist, propuataju u initi ono ato bi donijelo drugome korist, ozloglaauju bli~njega, igraju se la~ima i poluistinama, glume priprostost sa zlom namjerom, nemirno tragaju za atetom u snu i na javi. Lijenost zapravo zna i odsutnost dobra zbog pasivnosti, dosade, nemara i straha od djelovanja, maloduanost, bezobzirnost, nesreenost, nemar, nedostatak pobo~nosti, mla nost i mlitavost tijela i duha, gubljenje vremena, oklijevanje ili odgaanje, neustrajnost, odustajanje. Lijenost je ona koja  dopuaa tati ni moliti nego le~ati kako mrtvu, a srce ini zlovoljno . Lakomost zna i te~nju za stjecanjem po pravdi i po nepravdi, po istini i po la~i. Ona je korijen svih zala, a o ituje se u svim vrstama kraa i prijevara, nasilja u poslu, krivokletstvu, ustrajanju u zlu putu, stalnoj misli na dobitak. Neumjerenost u jelu i piu Spovid opena zove  grih od grla, ljubav brezredna od naslajen'ja obuhiti mu misal i pamet i razum, daje nemoi i span'je, otamnjuje razum i slablja intelet aliti pametovan'je , a prevoditelj Bla~iolovi dodaje da bi takvi ljudi za jednog prasca zaboravili sve dobro svijeta. Osim pre~deravanja i opijanja, ovaj grijeh uklju uje besramnost, uvredljivo i bludno ponaaanje pod utjecajem alkohola, gubitak razuma, pretjerivanje u odijevanju, izbiranje hrane, jedenje mimo obroka ili protivno savjetu lije nika, izbjegavanje posta, nemogunost suzdr~avanja, troaenje onog ato se nema ( ...troai s pijancima, a siromasima ne da ni soldin, ni kruha a njegovim psom ostaje.. ) i prepri avanje tajni u pijanstvu. ovjek mo~e grijeaiti i protiv svojih pet osjetila, a ti su grijesi vezani uz sedam glavnih grijeha. Ispit savjesti bio je ujedno i pouka  ispovjednik je pokajniku govorio o sedam kreposti, to jest ispitivao ga je li pokleknuo negdje na putu dosezanja savraenstva u tim vrlinama. Na isti na in ispitivao je i o zanemarivanju sedam bla~enstava, ~elei ustanoviti je li ovjek milostiv, neovisan o imovini, dobrostiv, pomirljiv, pravedan, ista srca, dobrohotan, radiaan i ~eljan znanja. Na tragu sedam bla~enstava mo~e biti samo onaj ovjek koji poznaje Boga, gospodari svojim osjetilima, mislima i osjeajima, poatuje sebe i druge, bavi se ne im, ini dobro, ~ivi u miru sa sobom i sa svima, ne boji se kro iti te~im, ali boljim putem. Pravi kraanin mora biti djelatno usmjeren prema bli~njem, inei djela duhovnog i tjelesnog milosra. Dakle, to je ovjek koji mora biti aktivno opredijeljen za dobro u svijetu koji ga okru~uje. Du~nost ispovjednika bila je da ga podsjeti na potrebu bri~nosti prema bijednima i bolesnima, obitelji, prijateljima i susjedima. Zanimljivo je da Spovid i umjetni ke vjeatine smatra vrlinama:  & I tako jesu kriposti s kimi vi ni Bog jer uriail lovika vee negli zvrh re enih, za  vertuoz jest zvan ki umi ku koli art aliti peti ali zvoniti v ki koli atrument, ali tati, ali pisati, ali depengati, i toliko je od mnogo inih vertudi.  Kao sedam darova Duha Svetoga Spovid navodi mudrost, savjet, strah Gospodnji, milosre, razum, ufanje i jakost. Ne spominje samo du~nosti ovjeka prema tim bo~anskim darovima nego naglaaava ideal ovje nosti prema kojem svaki ovjek treba ii, slu~ei se samopouzdano tim oruima Bo~je pomoi. Ti darovi ovjeka obvezuju prema Bogu, ali i prema drugom ovjeku. Ispovjednik mora ispitati pokajnika je li pravedno izvraio testamente koji su mu bili povjereni, je li zadr~ao neke tue stvari ili robu. Sveeniku se savjetuje da ne da odrjeaenje dok te stvari ne budu u injene kako treba. Kada je rije  o sedam sakramenata, postaje o itim koliko je ispovijed bila va~na u katehizaciji vjerni kog puka. Naime, sveenik mora utvrditi ato pokajnik zna o sakramentima i razumije li njihovo zna enje. O ispovijedi se ka~e da su pokajniku  ostavljeni vsi njegovi grisi u injeni, budui se ispovidel s pravim skruaen'jem i zadovolj u injen'jem za svoje grihe . Uz ispovijed je vezana i pri est, koja otklanja ljudske duhovne manjkavosti i on bez nje ne bi mogao opstati, kao ato tijelo ne mo~e opstati bez hrane i pia. Prema kraju ispovijedi, duhovnik treba upozoriti pokajnika na du~nosti prema vlastitom tijelu i duai, a to su pie, hrana, post i san, te dobar savjet, neprijateljstvo prema grijehu i usmjerenje k vje nom dobru. Ispovijed zavraava pokudom grijeha i objaanjenjem opasnosti koja prijeti od svakog grijeha. Pokajnika treba pozvati na skruaeno pokajanje i odluku da grijeh ostavi onome kome i pripada, to jest avlu, a on neka se pouzda u Bo~je milosre. Nakon svega, slijedi odrjeaenje i zadavanje pokore koja mora odgovarati po injenim grijesima  za  je vele manja muka u initi pokoru na vom svitu negoli na drugom . Toma Akvinski definirao je pokoru kao unutarnju tugu (contritio cordis), usmenu ispovijed (confessio oris) i zadovoljatinu kroz djela (satisfactio operis). Prema penitencijalima, pokora se sastojala u nadoknadi atete bli~njemu, molitvi, dobrim djelima, milostinji, postu, suzdr~avanju od nekih jela ili od seksa, hodo aau, utemeljenju ili darivanju samostana, crkava i hospitala, te hodo aaima. Sli no ka~e i Spovid opena: grijeh protiv Boga izlije it e molitva, grijeh protiv bli~njega zadovoljatina i milostinja, a grijeh protiv sebe post i suzdr~anost. Tako zamialjena pokora nije bila shvaena kao kazna nego kao lije enje duae i sreivanje nereda uzrokovanog grijehom. Sustav ili mehanizam krivnji i kazni koji se o ituje kroz priru nike za ispovijed povezan je uz odreenu pravnu i druatvenu situaciju kakva je postojala u europskom srednjem vijeku. Ispovijed ima i jasnu druatvenu, sekularnu funkciju: zaatitu reda i mira, odnosno poativanje duhovnog i druatvenog poretka. Podrivanje autoriteta i druatvenog reda spominje se u Spovidi openoj na viae mjesta: etvrta Bo~ja zapovijed o poatovanju oca i majke proairuje se na itavu obitelj, na starije i susjedstvo. Ispitivanje oholosti uklju uje i pitanja o neposluanosti autoritetima, a to su po redu: Bog, Crkva, prelati, stariji, meatri, gospodari, otac i majka. Sedam djela tjelesnog i duhovnog milosra takoer uklju uju druatvenu komponentu. Govori se o tome da ovjek duguje poatovanje druatveno viaima od sebe, savjet, pomo i poatovanje u zabavi i ugodi jednakima, a manjima pouku, pohvalu, poticaj i kaznu. Grijehom se smatra i neprihvaanje argumenata onih koji znaju viae i mudriji su. U dijelu Spovidi koji govori o Bo~joj pomoi ovjeku kroz sedam kreposti prvo se govori o teoloakim krepostima, a potom o politi kim ( ...kriposti politice ali kardinale&  ). Izrijekom se ka~e da su  zvane od ovoga imena polis, a jest rei grad, ere brez ni jednoga krsman'ja nas uriauje v jednom ~ivljen'ji meaanskom . udoredne kreposti koje omoguuju skladan ~ivot zajednice su razboritost, pravednost, duhovna jakost i umjerenost. U srednjovjekovnim penitencijalima velik je naglasak stavljen na gospodarsku etiku, pa je tako i u Spovidi openoj. Konfesionalni priru nici su upuivali sveenike da obrate pa~nju na druatveni status osobe koja je po inila prekraaj, a istome te~e i tzv. sermones ad status, propovijedi koje se obraaju pojedinim druatvenim skupinama i pred njih stavljaju specifi ne zahtjeve. Tako i Spovid opena nala~e sveeniku da na samom po etku socijalno i profesionalno smjesti ovjeka. Treba ga pitati je li pop, fratar, redovnik ili svitovni i  ku art ini i koga je stanja , jer je po tome mogao pretpostaviti koje bi grijehe mogao o ekivati i odlu iti kamo e usmjeriti ispit savjesti. Ispit savjesti u Spovidi sadr~i brojne grijehe po injene u poslu, primjerice poslovne prijevare, podmetanje roga za svijeu, nasilje u poslovima, nabijanje cijena, isklju ivu usmjerenost k dobitku, uzimanje od drugih pomou nepravednih zakona, varanje onih koji ne znaju tra~iti pravdu ili nemaju novaca za to, uzimanje darova za usluge, primanje vee nagrade i plae no ato se zaslu~uje, nelojalnu konkurenciju, dogovore ispod ~ita. Cijeli taj splet poslovnih grijeha vezan je uz glavni grijeh lakomosti, ato odra~ava druatvene promjene izazvane merkantilnim gospodarstvom. Srednjovjekovna ispovijed: krivnja, utjeha, nadzor? Bez sumnje, ispovijed je slu~ila kao sredstvo nadzora Crkve nad vjerni kim pukom. Kanoni su zahtijevali da se vjernici ispovijedaju uvijek istom sveeniku, ato je Crkvi dalo sustavni mehanizam da otkrije i kazni kraenje pravila, te da nametne odreene standarde ponaaanja. Sveenik-ispovjednik bio je nadmoan pokajniku, jer je on bio taj koji je vodio ispovijed i podjeljivao odrjeaenje od grijeha. Posredni ka uloga Crkve o ituje se i u trima razlozima zbog kojih se ovjek mora ispovjediti: na prvo mjesto Spovid opena stavlja obvezu prema Crkvi, a zatim spasenje i kajanje. Kleri ku, odnosno eklezijasti ku poziciju moi u ispovjednom odnosu poja ava obveza ispovijedanja, injenica da bez ispovijedi ovjek ne mo~e biti punopravnim lanom kraanske zajednice, jer ne mo~e sudjelovati u ostalim sakramentima. Uvjerenje da nitko, koliko god dobronamjeran, pa ak ni najsvetiji od Bo~jih svetaca, ne mo~e izbjei grijeh, konstituiralo je temeljni aksiom kraanske teologije. Zbog toga su kraani morali iskupljivati svoje grijehe kroz sakrament pokajanja i pokore. Greanici su morali pristupiti ispovijedi, jer su jedino tako mogli ra unati na oprost i spasenje. Uvjeti za to bili su pokajanje, volja da se grijeh ne ponovi, posredovanje sveenika i, kona no, izvraenje pokore. U Ispovidi iz Tkonskog zbornika ka~e se da  ni udo ako lovek sagreai, ar je v grisih za et i othranen . Izmeu redova Spovidi takoer se provla i shvaanje ovjeka kao greanika. To se osobito jasno osjea u uputama o grijesima pet tjelesnih osjetila, u koje se ubrajaju i sasvim bezazleni ljudski u~ici, kao ato je gledanje ~ena, plesa i sve anosti, mirisanje tijela i odjee i biranje fine hrane. Kroz to, kao i kroz propitivanje o navikama pri jelu i piu, te u seksualnom ~ivotu, provla i se ideja o greanoj ljudskoj prirodi koja je vazda podlo~na avoljem iskuaavanju. S druge strane, prema Spovidi, ovjek nije ni sam ni bespomoan, naprotiv, on je u srediatu Bo~je ljubavi i milosra. U tom se tekstu ne radi o jednostavnom shvaanju zapovijedi i grijeha nego o dubokom promialjanju ljudskih postupaka, o ispitivanju najdubljih, najskrivenijih strana vlastite osobnosti, o vrlo suptilnoj etici. Takvo je razmialjanje vrlo daleko od negativne slike grijeha i krivnje. Upravo je ispovijed, dakle mogunost pokajanja i potpunog oprosta koji iz toga slijedi, pravi dokaz da osjeaj krivnje nije imanentan kraanstvu, jer je ona sredstvo osloboenja od krivnje. Kratenje se smatralo  prvom gredom spasenja ovjeka, a drugi potporanj bila je ispovijed. Katoli ki sakrament ispovijedi u sebi nosi element utjehe koji nedostaje u reformisti kim crkvama, uvjerenima da itav ljudski ~ivot mora biti pokora kojoj je nemogue izbjei pokajanjem i ispovijedanjem grijeha. Upravo je zbog toga individualna, viaekratna ispovijed do~ivjela tako veliki uspjeh. Vjernici koji su ~ivjeli greano i premalo molili bili su tijekom itavog ~ivota optereeni osjeajem krivnje, pa su pozdravili mogunost da se razrijeae te krivnje kada god za~ele. Srednjovjekovna ispovijed bila je prvenstveno proizvod u ene kulture i sredstvo dominacije, ali u praksi, pokajnik je bio u srediatu i njegova je rije  bila presudna. Kona no, ispovijed je doslovno dijalog i to ne smijemo zaboraviti, bez obzira na to ato nam je ostala sa uvana samo jedna polovica tog dijaloga, a i ona u tipiziranoj, opoj formi. U tom dijalogu ostvarivala se ne samo psiholoaka pomo ovjeka ovjeku, nego katarza, o iaenje od svih prekraaja pa i zlo ina, dakako uz uvjet da se ovjek kajao i da je bio voljan izmiriti se s bli~njim i s Bogom. Zdenka Janekovi Rmer Posrednici spasenja: Senjska Spovid opena iz 1496. godine Sa~etak Rad se bavi komunikacijskim i druatvenim aspektima sakramenta ispovijedi u srednjem vijeku, na temelju glagoljaakog prijevoda Confessionale generale Michelea Carcana iz Milana, tiskanog u Veneciji 1484. U glagoljaakoj verziji to se djelo zove Spovid opena, a tiskano je u Senju 25. travnja 1496. godine, u prijevodu Jakova Bla~iolovia, u tiskari Bla~a Baromia. Penitencijalna literatura do~ivjela je nagli uzlet krajem 15. stoljea, upravo u vrijeme kada se pojavljuje glagoljaaka Spovid opena. Tako je ovaj priru nik svjedo anstvo komunikacije izmeu zapadne kraanske tradicije na latinskom jeziku i glagoljaake duhovnosti na hrvatskom jeziku. Definicija ispovijedi kao sakramenta odvijala se u kontekstu nove ekleziologije koja je proizaala iz pokreta za reformu crkve. To je kulminiralo u 21. dekretu IV. Lateranskog koncila iz 1215. godine, Omnis utriusque sexus, koji je obavezao sve kraane na ispovijed barem jednom godianje, o Uskrsu. Praksu zajedni kog javnog pokajanja, karakteristi nu za rano kraanstvo, zamijenila je privatna ispovijed, razgovor izmeu vjernika i sveenika, koji je bio njegov povlaateni posrednik u komunikaciji s Bogom. Bile su to radikalne inovacije u vjerskom ~ivotu Zapadne Crkve koje su pridonijele poja anom nadzoru nad ~ivotom vjernika i sveenika. Iz potreba za obrazovanjem klera u novom pastoralu proizaala je bujica literature s uputama za ispovjednike i pokajnike, uglavnom priru nika s prakti nim savjetima o voenju ispovijedi. Ti su priru nici napisani za sveenike, ali se iz njih dade ia itati i katekizam obi nog puka, odnosno njihov uvid u katoli ku doktrinu i moralku. Sveenik-ispovjednik bio je nadmoan pokajniku, jer je on bio taj koji je vodio ispovijed i podjeljivao odrjeaenje od grijeha. `toviae, posredovao je izmeu vjernika i Crkve, odnosno Boga. On je bio sudac, ali i lije nik duae, u itelj, a esto i sugovornik i prijatelj. To se sve o ituje i u Spovidi openoj koja u sebi ujedinjuje ispit savjesti, katekizam i duboko promialjanje ljudskih postupaka. Srednjovjekovna ispovijed bila je prvenstveno proizvod u ene kulture i sredstvo dominacije, ali u praksi, pokajnik je bio u srediatu i njegova je rije  bila presudna. Kona no, ispovijed je doslovno dijalog i to ne smijemo zaboraviti, bez obzira na to ato nam je ostala sa uvana samo jedna polovica tog dijaloga, a i ona u tipiziranoj, opoj formi. U tom dijalogu ostvarivala se ne samo psiholoaka pomo ovjeka ovjeku, nego katarza, o iaenje od svih prekraaja pa i zlo ina, dakako uz uvjet da se ovjek kajao i da je bio voljan izmiriti se s bli~njim i s Bogom. Posrednici spasenja: Senjska Spovid opena iz 1496. godine Kratki sa~etak Rad se bavi komunikacijskim i druatvenim aspektima sakramenta ispovijedi u srednjem vijeku, na temelju glagoljaakog prijevoda Confessionale generale Michelea Carcana iz Milana, tiskanog u Veneciji 1484. U glagoljaakoj verziji to se djelo zove Spovid opena, a tiskano je u Senju 25. travnja 1496. godine. Ovaj je priru nik svjedo anstvo komunikacije izmeu zapadne kraanske tradicije na latinskom jeziku i glagoljaake duhovnosti na hrvatskom jeziku. Mediators of Salvation:  Spovid opena , Senj 1496. Summary This article discusses communication and social aspects of the sacrament of confession in the Middle Ages, based on the Glagolitic translation of Confessionale generale by Michele Carcano from Milan, printed in Venice in 1484. In the Glagolitic version, the volume is entitled Spovid opena. It was printed in Senj on 25 April 1496 in Bla~ Baromi's printing house and translated by Jakov Bla~iolovi. Penitentiary literature witnessed a sudden flowering at the turn of the 15th century, the same time when the Glagolitic Spovid opena was written. For this reason, this manual witnesses the communication between the western Christian tradition in Latin and Glagolitic spirituality in the Croatian language. Confession was defined as a sacrament in the context of a new ecclesiology resulting from Church reformation movement. The process reached its climax in the 21st edict of the IV Lateran Council in 1215, Omnis utriusque sexus, obliging all Christians to confess at least once a year, at Easter time. The practice of common public confession characteristic for early Christianity was replaced by private confession, a conversation between the believer and the priest serving as his privileged mediator in communication with God. These were radical innovations in religious life of the Western Church, which contributed to a more vigorous control of the lives of believers and priests. The need for the education of clergy in the new pastoral was a consequence of a profusion of literature with instructions for confessors and penitents, mainly manuals with practical advice on how to conduct a Confession. The manuals were written for priests, but they still reveal the catechism of common people, primarily their grasp of Catholic doctrine and moral teachings. The priest-confessor was superior to the penitent, as he was the one who conducted the confession and administered absolution from sins. Moreover, he intermediated between believers and God. He was a judge, a soul healer, a teacher, often even an interlocutor and friend. It is all reflected in Spovid opena that unified the exam of conscience, catechism and a deep reflection of human behaviour. Medieval confession was primarily a product of scholarly culture and a means of domination, but in reality, the penitent was the central figure and his word was of crucial importance. Finally, confession literally means dialogue, which should not be forgotten, regardless of the fact that only one half of the dialogue is preserved, the one given in typified and general form of the penitentials. The dialogue served both as a psychological help to people and as catharsis, purification from all trespasses, even crimes, naturally, provided that the man was willing to make peace with his fellowmen and with God.  Gbor Klaniczay, Everyday Life and Elites in the later Middle Ages: the civilised and the barbarian, u: The Medieval World, ur. Peter Linehan, Janet L. Nelson, London  New York: Routledge, 2003, 671-673.  Roberto Rusconi, L'ordine dei peccati. La confessione tra Medioevo ed et moderna. Bologna: Il Mulino, 2002, 255.  Josip Badali, Inkunabule u Narodnoj republici Hrvatskoj. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1952, 25; Spovid opena. Latini ka transkripcija glagoljskog teksta tiskanog god.r 1496. u Senju, ur. Anica Nazor, Branko Fu i. Senj: Senjsko muzejsko druatvo, 1979, ix, 73.  Gesamtkatalog der Wiegendrucke, sv. I. Leipzig: K. W. Hieserman, 1925, br. 6129; Indice generale degli incunaboli delle bibliothece d'Italia, sv. I-VI. Roma: Libreria dello Stato, 1943-1981, br. 2519.  Gesamtkatalog der Wiegendrucke, sv. I, br. 6131; Indice generale degli incunaboli delle bibliothece d'Italia, br. 2520; R. Rusconi, L' ordine dei peccati, 191, 201-202.  http://users.bart.nl/~roestb/franciscan/franautm.htm#_Toc409561368  Vjekoslav `TEFANI, Hrvatska knji~evnost srednjega vijeka. Zagreb: Matica hrvatska, Zora, 1969, 36; Miroslav Panteli, Kulturni ambijent djelovanja Bla~a Baromia pisca i atampara glagoljskih izdanja, Senjski zbornik 6, 1973-1975, 31-34; Anica NAZOR, Kulturnopovijesno zna enje izdanja glagoljske tiskare u Senju g. 1494-1508, Slovo 21, 1971, 415-442; Anica NAZOR, Glagoljska tiskara u Senju, Forum 11-12, 1994, 1050-1061; Anica NAZOR, Glagoljske knjige tiskane u Senju (1494-1508), Acta Graphica 7, 1995, 1-18; Ivan BAKMAZ, Pisar i tiskar u osobi Bla~a Baromia, u: Senjski glagoljaaki krug 1248.-1508., ur. Milan Mogua. Zagreb: HAZU, 1998, 9-13.  V. `TEFANI, Hrvatska knji~evnost srednjega vijeka, 35; R. Rusconi, L' ordine dei peccati, 229.  Tkonski zbornik, ur. Slavomir Sambunjak, Tkon: opina Tkon, 2001,158; Stjepan Damjanovi, Slovo iskona. Staroslavenska/starohrvatska itanka. Zagreb: Matica hrvatska, 2002, 249; V. `TEFANI, Hrvatska knji~evnost srednjega vijeka, 36.  Isto, 267.  V. `TEFANI, Hrvatska knji~evnost srednjega vijeka, 38; Andr Vauchez, The Laity in the Middle Ages. Religious Beliefs and devotional Practices, Notre Dame  London: University of Notre Dame Press, 1993, 104; R. Rusconi, L'ordine dei peccati, 20-21, 44-45, 66-67, 80-81.  J. Bratuli,  Zlatno doba .  Spovid opena, iii, x, 63; Anica NAZOR, Senjska Spovid opena kao izvor Akademijina rje nika hrvatskoga ili srpskoga jezika. Senjski zbornik 8, 1980, 369-375.  R. Rusconi, L'ordine dei peccati, 9-12.  James A. Brundage, Sin, Crime and the Pleasures of the Flash: The Medieval Church judges Sexual Offences, u: The Medieval World, ur. Peter Linehan, Janet L. Nelson, London  New York: Routledge, 2003, 303-304.  J. Brundage, Medieval Canon Law, London  New York: Longman, 1995, 151; Isti, Sin, Crime, 296; R. Rusconi, L' ordine dei peccati, 78.  Jacques Le Goff, La naissance du purgatoire, Paris: Gallimard, 1991, 179, 181, 229-231, 284-285, 334, 368-370.  R. Rusconi, L' ordine dei. peccati, 63-65, 105-141.  Leonard E. Boyle, The Summa for Confessors as a Genre, and its religious intent, u: The Pursuit of Holiness in Late Medieval and Renaissance Religion, ur. Charles Trinkaus, Heiko A. Oberman, Leiden: Brill, 1974, 126-130; Pierre Payer, Sex and Confession in the Thirteenth Century, u: Western Sexuality, Practice and Precept in Past and Present Times, ur. Ph. Aris, Andr Bjin, Oxford, New York: Basil Blackwell, 1985, 126; R. Rusconi, L' ordine dei peccati, 17-22, 32-39, 59-60, 91, 219-227.  Isto, 273-274.  Cyrille Vogel, Les  Libri penitentiales , Turnhout: Brpols, 1978; Jean-Louis Flandrin, Le sexe et l Occident. Evolution des attitudes et des comportements, Paris: Editions du Seuil, 1981, 110-117, 120-121.  Francis Rapp, L glise et la vie religieuse en Occident a la fin du Moyen Age, Paris: Presses universitaires de France, 1971, 155-159; J.-L. Flandrin, Le sexe et l Occident, 109, 111; J. BRUNDAGE, Sin, Crime, 298.  Zdenka Janekovi Rmer, Na razmei ovog i onog svijeta. Pro~imanje pojavnog i transcendentnog u dubrova kim oporukama kasnoga srednjeg vijeka, Otium 2/3-4 (1994), 3-16.  Dr~avni arhiv u Dubrovniku [dalje: DAD], Testamenta, ser. 10.1, sv. 24, 165-167; sv. 25, 1; Inventar imovine don Tome Vlahuaia. Diversa cancellariae, ser. 25, sv. 23, 1-2 a tergo.  Kosta Vojnovi, Crkva i dr~ava u dubrova koj republici, II dio, Rad JAZU 121, 1895, 5, 35.  Branko Fu i, Terra incognita, Zagreb: Kraanska sadaanjost, 1998, 173-174.  Josip Bratuli, Zlatno doba hrvatske glagoljske pismenosti i knji~evnosti, Vijenac 149, 1999; www.matica.hr/MH_Periodika/vijenac/1999/149/html/Hrvati_u_Vatikanu/30.htm.  Spovid opena, 6-10; F. Rapp, L glise et la vie religieuse, 157; P. Payer, Sex and Confession, 127; R. Rusconi, L' ordine dei peccati, 24-26, 72-73, 83-99, 157-159.  Spovid opena, 1-2; A. Vauchez, The Laity, 103-104.  Spovid opena, 7; P. Payer, Sex and Confession, 126-127.  Spovid opena, 6-8.  John Coakley, Friars, Sanctity and Gender: Mendicant Encounters with Saints, 1250-1325, u: Medieval Masculinities: Regarding Men in the Middle Ages, ur. Clare Lees (Medieval Cultures, 7; Minneapolis, 1994), 91-110.  Achille M. Triacca i drugi, Liturgie et rmission des pchs, Bibliotheca Ephemerides Liturgicae, Collectio Subsidia, 3, Roma: Edizioni Liturgiche, 1975; P. Payer, Sex and Confession, 126; R. Rusconi, L' ordine dei peccati, 12-13, 29-31, 51.  Tkonski zbornik, 158-163.  Oholost, lakomost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piu, srditost, lijenost.  J. Brundage, Sin, Crime, 295.  Spovid opena, 50-54, 65; Raoul Manselli, Vie familiale et thique sexuelle dans les pnitentiels, u: Famille et parent dans l Occident mdival, ur. Jacques Le Goff, Georges Duby, Collection de l'cole franaise de Rome 30, Rome: Ecole franaise de Rome, 1977, 63-378; P. Payer, Sex and Confession, 127-133, 136-137.  Spovid opena, 18-23.  Isto, 24-30.  Isto, 30-36.  Isto, 37-40.  Isto, 40-45.  Isto, 46-50.  Vjera, ufanje, ljubav, razum, umjerenost, pravda, jakost.  1. Blago siromasima u duhu, jer je njihovo kraljevstvo nebesko!; 2. Blago onima koji tuguju, jer e se utjeaiti!; 3. Blago skromnima, jer e baatiniti zemlju!; 4. Blago ~ednima i gladnima pravednosti, jer e se nasititi!; 5. Blago milosrdnima, jer e postii milosre!; 6. Blago onima koji su ista srca, jer e Boga gledati!; 7. Blago mirotvorcima, jer e se zvati sinovi Bo~ji!; 8. Blago progonjenima zbog pravednosti, jer je njihovo kraljevstvo nebesko!  1. Dvoumna savjetovati 2. Neuka pou iti 3. Greanika pokarati 4. }alosna i nevoljna utjeaiti 5. Uvredu oprostiti 6. Nepravdu strpljivo podnositi 7. Za ~ive i mrtve Boga moliti.  1. Gladna nahraniti 2. }edna napojiti 3. Siromaha odjenuti 4. Putnika primiti 5. Bolesna i utamni ena pohoditi 6. Prognanika i izbjeglicu pomagati 7. Mrtva pokopati.  Spovid opena, 57-60.  Isto, 62-64.  Kratenje, potvrda, pri est, ispovijed, bolesni ko pomazanje, sveeni ki red, ~enidba. Spovid opena, 64-66.  Isto, 71-73; P. Payer, Sex and Confession, 135-137.  Vjera, ufanje, ljubav.  Spovid opena, 14, 15, 19, 20, 58, 70-71.  Isto, 40-45, 69; R. Rusconi, L' ordine dei peccati, 52, 99.  J. Brundage, Sin, Crime, 294-296.  Tkonski zbornik, 159.  Spovid opena, 55-57.  Andr Vauchez, The Laity in the Middle Ages. Religious Beliefs and devotional Practices, Notre Dame  London: University of Notre Dame Press, 1993, 8-9.     R!!""""""#|#~###j$$$%%%&& ' ''''L(N(P(T(V(((((()) )L))))4*\*^*`*n*볯y hjhtjhjh 0JUhjhf6hjh)B6h_~9 hjhf hjhK'hmk hjh jhjhty0JU hjh-? hjhO@ hjh2}hOh2}6 hjhuR hjh' hjhuK hjhv/n*p+++*,R,t,,,,, -l-|------.F.R.V.X.^.x...../(/h/p/v////0B0F000~1111112222h4»»»»­ hjhIvYhe] hjhsjhjh^0JU hjhC hjhq hjh9 w hjh^jhjh8:x0JU hjhbR hjh\` hjht hjhT> hjht9. hjhfH5h4j4l4n4444j666$:&:(:::;;;\<<<<==P>f>h>|>>??t@|@@@@@BB࿻}}s}i}ahjhWr6jhK0JUjhc%.0JU hjhWrhD hjhdjhjhqgg0JU hjhrL hjhaFEjh.0JU hjhY8h*&jhjh/0JUhh(Ih+ohjh/6 hjh/h/ h/h/jhjhIvY0JU&BBBBBCCDDDDDD"E.EtEEEEG.GvIxIKKRLTLLLMMMMQdRRλλtmimb^h? hjhZh, hjhijhjhbnh0JUhz& hjhHS hjhbnhhjhbnh0J hjh- jhjh- 0JUhz hjhj5 hjh hjh*6hEM hjh*jhjhrL0JUhGh_~9hE[ hjhS{hnA hjhWr#RRRS6SrSSSS|UUUUVVWWWW YZZZZZ<[[6\T\v\\\j]]]]]]^^\_^_p_~____`ü}h hjh6 hjhhh_~9 hjhE hjhHhjhRB6 hjhRB hjhk hjh hjh& hjh jhjhtW0JUhzhz6 hjhzhzhjh6 hjh/MWlll mmlsBDFΉЉ҉$dh^`a$gdpG $dha$gdpGdh^`gdQBdhgdQB dh`gdQB``:`<`n`p```aa\bbbbbcccddeeg8ghmPmmmn0nBnJnTn`nnnnnno.o0oZo.pq"q sshsjsnsDtFtt uwwww(w̛̺{sh~yh~y6h~yjhjhP0JUhh. hjhPhhN0hjhZ5 6h1\N hjh1\Nh6x hjh6x hjhZ5 hJhZ5 he{5hUoh/5h9Ih6n hjh&jhjh-0JU hjhJ-(wwwwxxx,xx`xbxhxxxzx~xzzzzzz{{{{{|,|||F}X}j}l}$~&~~~bd02vعљѕѕю hjhYhY hjhfhhhSj hjh%h% h6hjh"oB6 hjh"oBjhjhH~M0JUh3$ hjhPh" hjhc>hjhH~M6 hjhH~MjhW)Y0JUh~y3€ 8F:<$ʄ܄:†Ԇ@DΉ҉Ί~vnjhIhpGhpG5hhpG;hjshpG5;hhpG5; hpG5hjhpG5hpGhh[ hjh72h72h[ hjhD[Ajhjhf0JU hjh41Ch41C hjh?|[ hjh{9 hjhT hjhfhY hjhY&Ί  0hҋ܋4>B"$x<ʑ̑ޒ@ZRhnܔ` .穢 hjh(!ah(!a hjh9oh6h9o h {hBC hjhBC hjh:$Hhjh`+6B*phh`+ hjh`+hpGhjh'1Y6 hjh'1Yh'1YhXzhIh3$ hjhI hI6hjhI61Иқ Njԟ֟ B 024ƿƞƎƿƿƿƿƿxhE>5mH sH h}h/d hA6hjhA6hpGhA5 hA5hhA;hjshA5;hhA5; hjhAhA hjh6h6hpGhw1hSj6hSjhBQhJ-hqEhHt+h,i hjh,i-24<dh^`gd}$dh^`a$gd} { dhgdQB$dh^`a$gdAdh^`gdA $dha$gdAdh^`gdQBԣڤĦҩԲlnp~<BFjnr$&48 nǺ{nhh8Mz6B*phhh8Mz; hh8Mzjhh8Mz0JUh h8Mz;h Mh8Mz6h8MzhB'h8Mz; h Mh8Mzjh Mh8Mz0JU hjh}h}6B*mH phsH h}]mH sH h}6mH sH h}mH sH h}5mH sH (ln>Ծ*|:<P2gdrgdiXgdgdX8gdt gdQgd kgd`gdOH { dhgdQBdh^`gd}n.>@B~ֽZԾ־ؾ:οܿ *,.,PnPZ̸̰̩̜uhhhhh 4h8Mz6B*phh 4h8Mz;B*phh 4h8MzB*phh 4h8Mz6 h 4h8Mzjh 4h8Mz0JU hlh8Mzh)_h8Mz6hLh8Mz;h8Mzh Mh8Mz6 h Mh8Mzjh Mh8Mz0JUhh8Mz6B*ph hh8Mzhh8MzB*ph(<FRZhlDX\&p|~ $(`d6<BPT|ϞϖώϦχwwχχwχh:h8Mz6h:h8Mz; h:h8Mzh_h8Mz6h_h8Mz;hx )h8Mz6jh8Mz0JUh Mh8Mz6h=h8Mz; h Mh8MzhHh8Mz6h8Mzjh Mh8Mz0JU h 4h8Mzh 4h8Mz6B*phh 4h8MzB*ph.$8:<DRV~dfjp<>ʽѓwwrjhM^h8Mz6 h8Mz;hM^h8Mz; hM^h8MzjhM^h8Mz0JU h8Mz6hK7yh8Mz;hfhh8MzB*phh8MzB*phh8Mz6B*phhfhh8Mz6B*ph hfhh8Mzh Mh8Mz6jh Mh8Mz0JUh8Mzh:h8Mz; h:h8Mz h Mh8Mz)>BFVZ~DPRTdrv.024<JNhjzDJN൙yqhVh8Mz6hVh8Mz; hVh8Mzh_!h8Mz;h8MzhnH tH h\h8MzhnH tH h\h8Mz6h\h8Mz; h\h8Mzjh Mh8Mz0JUh Mh8Mz6hD2<HX\ɸxiXi hc9h8Mz;B*CJaJphhc9h8MzB*CJaJphh8MzB*CJaJphh8Mz6CJaJhc9h8Mz6CJaJhc9h8Mz;CJaJhc9h8MzCJaJh8MzCJaJ!jh Mh8Mz0JCJUaJ h Mh8Mzjh Mh8Mz0JUhVh8Mz;hVh8Mz6h2Yh8Mz;h8Mz hVh8Mz"L^(FvBrgd72gd`gd D+gd?ngd!gdgdgd rgdO gd%2gdZw\FJLNP`hl`bdhjl|һ|t|t|g|]t|Sjh8Mz0JUh8Mz6B*phhI4h8Mz;B*phh8MzB*phh Mh8MzB*ph h8Mz6hjh8Mz6 hjh8MzhZUh8Mz;h8Mz h Mh8Mzjh Mh8Mz0JUh Mh8MzCJaJh8MzB*CJaJphhc9h8MzB*CJaJphh8Mz6B*CJaJph hc9h8Mz6B*CJaJph48&(*4NP\^`d󿷬wjcUheh8Mz;hnH tH  h Mh8Mzjh Mh8Mz0JUh;&h8Mz6CJaJh Mh8MzCJaJhnH tH h8MzCJaJhnH tH h Mh8Mz6CJaJh Mh8MzCJaJh8MzCJaJ!jh Mh8Mz0JCJUaJhf h8Mz6hnH tH h8MzhnH tH hf h8MzhnH tH h8Mzhvh8Mz;DVf|(*8HV\jnոբ~wոկկoոooոhlh8Mz; hysh8Mzhysh8Mz0JCJaJhkh8Mz6hkh8Mz; hkh8Mzjhkh8Mz0JUh8Mz h8Mz6h Mh8Mz6heh8Mz;jh Mh8Mz0JU h Mh8Mzh Mh8Mz6hnH tH h8MzhnH tH h Mh8MzhnH tH +  0FHJdt~ fh}uhBJh8Mz;h-=h8MzCJaJhnH tH h-=h8Mz6CJaJh8MzCJaJh-=h8Mz;CJaJh-=h8MzCJaJh8MzhnH tH jh8Mz0JUh!E4h8Mz6h!E4h8Mz; h8Mz6h Mh8Mz6jh Mh8Mz0JU h Mh8Mzh8Mz. $*8fvxzF*,.@BDF`brtvh Mh8MzB*phh3h8Mz;h@ih8Mz;jh Mh8Mz0JUh })h8Mz6jh8Mz0JUh Mh8Mz6hnh8Mz; h Mh8Mzh8Mz@v~ D\|~z|"R`bdfҠh\_/h8Mz;h\_/h8Mz6h Mh8Mz6h8MzmHsHh Mh8MzmHsH hjh8Mzh8Mzjh8Mz0JUjh Mh8Mz0JU h Mh8Mz h8Mz6 hkh8Mz?zdlPRVX\^bdhjgdH~MgdPgdbnhgd/*.Xlnpv *8<txPRTXZ^`dflnѪ hjh}jheUhe h8Mz6h?h8Mz;hW)Yh8Mz6jh8Mz0JUhW)Yh8Mz;h Mh8Mz6hA[h8Mz; hkh8Mzjh Mh8Mz0JUh8Mz h Mh8Mz0jln { dhgdQB01hBP. A!"#$% @@@ sNormalCJ_HaJmHsHtHDA@D Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k(No List>@>  s Footnote TextCJaJ@&@@  sFootnote ReferenceH*6U@6 L Hyperlink >*B*ph<+"<  Endnote TextCJaJ>*1> Endnote ReferenceH*L^@BL L Normal (Web)dd[$\$ B*phHC@RH qBody Text Indentx^FV@aF bFollowedHyperlink >*B* ph.Oq. ysfooter1CJaJHH l Balloon TextCJOJQJ^JaJB'B wComment ReferenceCJaJ<< w Comment TextCJaJ@j@ wComment Subject5\3 *""?,.j49;=CFHJMOXY^X_adehltxJz|c~P.dq׉9in  !"#$%&'()*+,-./0123456789:Fh3$% C  q  x06l&j .FUAqt0TUVW ](A,N6O6P6l6m6=: FOOOOO^dd d_d`dpjtlmnҞ#$%&abqr56jrst:RS%1w nZgx9c:5k_pB0Wy \'Ng)000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@000q@0I00@0I00@0I00@0I00I00\TUVW ](A,N6O6P6l6m6=: FOOOOO^dd d_d`dpjtlmnҞ&abrrst:RS%1w nZgx9c:5k_pB0Wy \'Ng)0@0000000000000000000000000000@000000@000000K00$K00#K0 0 K000K000K000 K0%0K0#0$K010 @0@0@0@0@0K0600@0@0@0@0@0@0@0K060@0K00K00K00K00I00I00I00 00q@0@0@0@0@0@0@0@0@0K0 01@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0K00K0,0 K00K00K00K00K00K00K00@0K070K00 K00  00q h#(30@DRF^h$w66ܦ0R!n*h4BR`l(wΊn>\vntwxyz{|}~     hrMjnulv8@0(  B S  ?-.SSXFHllmmn@AAB35jll'(u w   ^ l l x x y   5 6 E G } ; ll$&IQSqr ),<<Y  ;<<^_78ABLMRS)+^ijfh=?LN&'BB:;ceabpq"$. / N O i!j!w"C%S%T%%%&&&&c'd'p'q'''''$(&(\(((((())))))?*A*b*c****H,],^,,,,,,,----/.0.0.$/,/-/K/L////00000000*1+111\2]2j2k244P4P4j4444j5k55555L6P6l6n66666)7+7I7K7\7^7s7t77788@8B88888999999::<:s;s;<<<U=V===>>>> ??>?????r@r@eA(B*BBBCCCCCtEuEF FFFFF G G G!G[G[GGGGGHHIJJ KAKBKKKULWLLLLLMMMMf?fEfFfXfYf`fafpfqfxfeirisiiinjpjjjjjjj9k;kkkllMlNlXlYlwlwlxlllm6n6nenrntnnn0o1oooooppppppppprrrrssssss7t8t{t}tttttuukvlvvvvvvvvvvvQwRwwwwwxxx x.x.xxRyyyyyzzJzLz{{E{F{V{W{{{||~c~e~m~n~~~PRQRqqr.0JKIImstqrttu׉ىيEFfh%%ڏۏ}~mnܒܒxԔ۔ܔ9<QQVuuzqr~CD|}Књۚݚ33noОҞ>@np&':;Lffkkrrѣӣ./vwͤϤ+,45WX`өԩpq./nohiɮʮhihi"%&RSUZ[dgoptuxy './68@ADELNPQ\]`aijlmpz#Y^np#$./45@AI[cdijo !w IPU[\_`gpw%-lt"(-=DFNORSZz{9>EGOPST[ejnv~ (99<=?GIQRWX[\\pw:AFLMPRYmtx} !%,--.46;LRSX[^_bcmnpqtu $)/034;ryz !"'DKLPU[\^_abefpqst|'016<CCLNUVbdg|~~ %*-0145?JQV\]`ah  #)++3478>@IJTUYZ`kkooqyz  !$%+,,-89DEOPPQZ[cffnvwYZ\dlq{#%,-1223=AHIR]]ejkt&,3 (-03478Biopv +018:=>CDFGJKQRVXabijmnxySSWllmmAAll l l x x ll,;<<*;<<78ABBB\(]())@,A,0.0.//P4P4M6P6k6n6<:=:s;s;>>r@r@CC F F[G[GGGJJjNjNOOOORRTT\V\VmWmWsYsY[[[[ ](]^^^^d d^dadee eeojpjwlwl6n6nnnooppsssstt.x.x||qqIIqrtt%%ܒܒQQuukn33ўҞffkkrr"%&RSU$'03vw mpY\fiwz9;be 99<\\47jm--^aor AD /2~~++kkoo,,PPffVYx{22]]"[^&)MPfi(+SSllmm@All l l x x ll<<<<,-77AAHHBBcd  ""# #))))/.0.//P4P455s;s;>>r@r@BBCCDD[G[GGGJJJJULVLjNjNOOOORRTT\V\VmWmWsYsY[[[[ ](]^^``dd d deeeewlwl5n6nnnooppssssssss.x.xCyDyyy||pq IIqrtt%%ܒܒQQSTuv33cfjkqrȣѣѣvw))%&RSSSllmmAAll l l x x ll<<<<78ABBB))0.0.//P4P4s;s;>>r@r@CC[G[GGGJJjNjNRRTT\V\VmWmWsYsY[[[[ ](]^^eeeewlwl6n6nnnooppssss.x.x||qqIIqrtt%%ܒܒQQuu33ffkkrr"%&RSw D`Zv#z+<yM4AiaSB^`OJPJQJ^Jo(-^`OJQJ^Jo(hHopp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hH^`.^`.pp^p`.@ @ ^@ `.^`.^`.^`.^`.PP^P`.^`.^`.pp^p`.@ @ ^@ `.^`.^`.^`.^`.PP^P`.^`.^`.pp^p`.@ @ ^@ `.^`.^`.^`.^`.PP^P`.D`yMAi#z+M tV{!~zO'/WOYom&?}ErLp*& P5]y (Yr6sw!F,36 O =i Ul {  R \ e s x :  { + , 2 Z5 % ] "i !~?_d.@Ve  CJ#O6Rflk}H<Zd rV6:xDmDNuRRb%:HLQys t}JfF`xNBf#{f- QB [* "<|P!eG0h4s|i&EbAdy(I,^pcn< 1j v !2!2C!R"f"}"m:#l;#?k#5$3$@$SY$l$Q%~%*&;&dW&u&v&J'A,'B'k({B(pO(q( ))x )$)jZ) })R**%*'*=*x*,+.+ D+F+[U+[+ \+ `+`+e+jl+Ht+,,#,+,d,'-[..c%.t9.o.s./E/L/S/\_/|/90F0N0,1o5161M1R1w1 22722C3ev3p4a/4!E42h4=585h5j5x56D78!8zV8X8Y8s8'9=9c9_~9t :R=:n:;;!;3;?;WG;L;<<6<P<R=m<=cE=B`=8c= >9>E>#>H8>G>T>b>(c>5?ld?w?i{? |?`@"G@*G@nA\Af4AD[ARB+\B"oBCC41C 3CJC?PC_CiCD.Dg1Dx8EaFE4FFF"7FYFG!PG:$HBDH9I(I5IvITbHT JTMT GU)VUrf|\%*1y>pQfq /Sa&&#,1:VQamjy? r`6n/ \DFL'T_U K'EG3jnW4=0 I!17Gd-j&gw~| YYZ}rs'*4 OVV`6x+.;PLU4-/IK!26OHH~dE[@iy]3Yaq CLZe\xM~`7mOSd+)+(5DKQb}2:BFSR"*1+-[bg *pf ]%gpWlkkr'VS{NPHW7)c>Gz|-He"Ye s~Zy GfHn1b^#O7{:DEp] gtv* {Ik$lXz2&MP1ra#!'[Yv^tz&32*=RXe!5IS{am|}G0*E7!&AZaQz_!64l'(!_[P Y^?0pLqkt Wi)>Y4c]%b0I4aGTBC MA[]b,DRT`i>o`"8=>c?nsY'2-=Km$#.*Y+J-\pGKV1$4i@qLCgz+4!6:A=u6z-DE>\,-?Kczeioe{!tW00DnCh3RLJs[J,Ux]}D 4x SUqi &&Oxav1}3JXfPX~t?C!6bk %? o}/Sa uKz3D:K,9. 4KzNS'"6=)#'YH#f58KxOsE[d]H3qETejBX'JMUW[{9<+e[LDd 6jLLZ)BDFGkz%=K_`lg!L3BbL ls ],P&gQ36_"ar!4SY0}O}OY0Y0Y0Y0Y0}O}O}O}O}O}OY0Y0Y0Y0Y0Y0Y0Y0@jj4)Gjj  $&'()+,-/01456789;=?BEGHIJNPQRSWX[]defgjkoq 0@ &(*0468BFHPTVX@\^`dfhnprtvx|UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial5& zaTahoma?5 z Courier New;Wingdings"1fKFyb^yb^!4d2qHX ? s2Zdenka Janekovi Rmer.Zdenka Janekovic    Oh+'0 $ D P \hpxZdenka Janekovi Rmer. Normal.dotZdenka Janekovic4Microsoft Office Word@F#@_Bq@zsy՜.+,0 hp|  .^b Zdenka Janekovi Rmer Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      "#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijlmnopqrtuvwxyzRoot Entry FdData 1Table!MWordDocument20SummaryInformation(kDocumentSummaryInformation8sCompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q