ࡱ>      bjbj .U 1Tmmm84!$"1%xmmmQ!mmu6g!0!%*%%m!% :Obiteljska knjiga Andrije Antojeva de Pozza (1569-1603) O privatnim knjigama Dubrov ana iz 15. i 16. stoljea Mnogobrojne privatne poslovne i obiteljske knjige dubrova ke vlastele i trgovaca nepovratno su izgubljene. One su bile uvane po kuama, u klupama, u ormarima i vreicama, mo~da kroz dva, tri naraataja, a potom su nestajale na razli ite na ine, jer su poslovi o kojima su govorile bili davno okon ani, a ljudi koji su ih vodili pokopani u dominikanaca ili franjevaca ili na kojem drugom dubrova kom groblju. No, serija Privata (ser. XIX) Dubrova kog dr~avnog arhiva i danas uva dio toga blaga koje nam otkriva detalje o ~ivotu i poslovanju ljudi iz davnih vremena Dubrova ke Republike. Iz 15. i 16. stoljea sa uvano je nekoliko desetaka privatnih knjiga vrlo raznolikog sadr~aja i oblika. Tek su neke meu njima poznate u historiografiji. Prvi je o njima pisao C. Leyerer, meutim, njega je zanimao samo openiti na in voenja trgova kih knjiga, vrste ra una i na ini na koje se bilje~e. Spominje samo knjige Nikole i Luke de Caboga, Nikole Mioaia i Stjepana Radonia, donosei samo kratke primjere iz njih, bez arhivskih signatura. Ignacij Voje pisao je o trima knjigama koje su bile objavljene. Knjigu Mihovila de Luccari voenu od 1432. do 1440. objavio je Mihajlo Dini. Posebno va~an komplet poslovnih knjiga Nikole, sina iva Junijeva de Caboga i njegova pu anskog polubrata i do~ivotnog poslovnog suradnika Luke de Caboga (voene od 15. 12. 1426. do 25. 5. 1433.) izdala je i komentarom popratila Desanka Kova evi Koji. Tu je i poslovna knjiga ivana Prip inovia o poslovima u Novom Brdu (1456-1479) o kojoj je pisao Bogumil Hrabak. Osim ovih nekoliko objavljenih knjiga u Dr~avnom arhivu u Dubrovniku postoje i mnoge druge. Meu njima prete~u trgova ke knjige dugovanja i potra~ivanja (Dare et avere), dnevnici (giornale, zornale), podsjetnici (squario, libro picolo, quaderno), glavne poslovne knjige (libro grande, maestro), abecedari, knjige poslovanja duana (quaderni stacionis). Povijesni izvori svjedo e da su dubrova ki trgovci joa od druge polovice 13. stoljea vodili poslovne knjige razli itog sadr~aja. Postoje naznake o tome da su, pod utjecajem mleta ke prakse, ve od kraja 14. stoljea vodili knjige po na elima dvostavnog knjigovodstva. Iz 15. stoljea sa uvano je niz podataka koji nedvojbeno govore da su se trgovci redovito slu~ili prednostima takve vrste knji~enja. Primjerice, knjige brae Caboga voene su po svim pravilima dvostavnog knjigovodstva, a tako su vodili i svoje prve, izgubljene knjige, po evai od 1417. godine, nedugo nakon prvih mleta kih knjiga voenih u tom sustavu. Iako je u Dubrovniku postojala zakonska obveza da se svi poslovi vrijednosti vee od 10 pp registriraju u notarijatu, u kodeksima Debita notarie, sa uvane knjige dokazuju da je u dr~avnim registrima zabilje~en samo mali dio ukupnog poslovanja. Dobar primjer pru~aju ve spomenute knjige Luke i Nikole de Caboga. Oni su u knjige unosili koli ine robe (ponajviae srebra), cijene roba prilikom kupovine i prodaje, podatke o vrijednosti valuta, mjeni nim poslovima, talijanskim bankama, uslugama, carinama i drugim daama, transportu, prihodima i rashodima, o svojim poslovnim suradnicima i prometu izmeu Balkana, Dubrovnika i Italije. Detaljni podaci iz tih knjiga omoguuju rekonstrukciju poslovnih biografija dvojice brae i njihovih faktora te daju podatke o trgovini izmeu balkanskih dr~ava, Dubrovnika i talijanskih tr~iata. Postoje i abecedari s imenima du~nika i zakupnika zemlje na posjedima vlasnika, te njihovih obaveza. Vrlo esto vlasnici knjiga bilje~e sudske presude, podatke o diobama posjeda, tutorstva i prokure, popisuju posue i pokustvo po kuama i ljetnikovcima, prinose vina s posjeda, angaridije i najmove od kua s imenima unajmljiva a. Trgovci su nerijetko imali viae vrsta poslovnih i obiteljskih knjiga no ni u jednom slu aju nisu sa uvani takvi kompleti nego samo svjedo anstva o njima u oporukama vlasnika. Sve sa uvane i spomenute knjige iz muake su ruke. Knjige dubrova kih poslovnih ljudi, vlastele i pu ana, razli itog su formata, razli ite boje uveza, ozna ene potpisima, znakovima i slovima koja ih povezuju s drugim poslovnim knjigama. U nekim se knjigama mo~e nai i Ex libris ili znak vlasnika. Vlasnici su ih pomno uvali i pridavali im veliko zna enje: u samim knjigama, a i u oporukama se redovito pozivaju na svoje knjige kao temelj izvraenja legata i pozivaju izvraitelje da im u potpunosti vjeruju. Nikola de Caboga u oporuci nala~e da se njegove knjige ne smiju otuiti ni prodati, ve se moraju uvati kako bi se njegovi sinovi iz njih mogli u iti pismenosti. Voenje knjiga prenosilo se generacijski, tako da je sin sa ~enidbom ili po etkom samostalnog poslovanja po eo voditi svoju knjigu, nerijetko se pozivajui na o evu. Razlikuju se i po sadr~aju. Primjerice, Marin Nikolin Radulovi u svoju lijepu knjigu uvezanu u tiskanu ko~u, pisanu prekrasnim rukopisom, unosi sve ato se ticalo njegovih poslova i imovine na kopnu i na brodu: isprave o prodaji, presude, odluke Vijea umoljenih. To je jedna od rijetkih knjiga uz koju su sa uvane i posebno prilo~ene isprave. Luka de Luccari je u svoju, takoer vrlo lijepu knjigu, uveo i inventar svoga pokustva, posua, odjee, te opreme svoga broda. U knjigu Marka de Bona ubilje~ena su njegova dobra, prihodi, darovnice, sporovi, diobe imovine, izvraenja testamenata i donacije za udaju plemikih djevojaka. Ne ijom je rukom zabilje~ena i njegova smrt, koju je do ekao 30. 8. 1481. oko tri sata, okrijepljen svim sakramentima. Kroz 16. stoljee ni~u se dalje knjige Ivana Palikue, Frana de Sorgo, Mihovila Dobrotia, Sabina de Sorgo, Zanobija Ciuli, Andrije Luke de Sorgo, Stjepana Pavlovog Radonjia, Vincenza Stefani iz Ankone, Marina Franovog, Vlaha Luchei, Rafaela Nadinija, Nikole Mioaia, Benedikta Marinovog de Resti, Martola de Georgio i drugih. Ponajviae se radi o glavnim knjigama i poslovnim dnevnicima trgovaca, evidenciji transakcija sa zemljianim posjedom i zakupa rudnika i carina, a u nekim slu ajevima i o izvraenjima oporuka, troakovnicima, abecedarima i prijepisima va~nih isprava, te obiteljskim zapisima. I u tom segmentu dubrova ka graa pru~a mogunosti istra~ivanja nesluene u drugim hrvatskim i susjednim prostorima, s obzirom da uva vei broj knjiga iz 15. i 16. stoljea, ato je izvan Italije iznimno. Knjiga Andrije Antunova de Pozza U nekim se knjigama, mnogo rjeima od poslovnih, mogu nai zapisi o obitelji i kuanstvu. U ovoj je prilici moju pa~nju posebno zaokupila jedna od njih, ona koja se uva u DAD, serija XIX, Privata, sv. 10. Knjiga je malena i uska, (quaternus cartarum longarum). Od papira je, pisana neurednom i teako itljivom humanistikom, uvezana u pergamenu. Jako je oateena vlagom i zbog toga mjestimi no ne itljiva. Na pergamenskom ovitku, koji se u sredini vezuje ko~nom uzicom, uz arhivske oznake zabilje~en je naslov Nicol & Maruscia di Gozze, 1569-1599, a u el iev katalog knjiga je zavedena pod naslovom Amministrazione Niccol e Maruscia de Gozze, 1569-1599. I doista, na prvoj stranici stoji: ser Nico di Gozzi, a ispod toga: Maruscia, sua moglie. Ispod toga stoji: ser Lucca, ser Raffaelle, ser Andrea, d. Nicoletta. injenica da njihova imena stoje na prvoj strani knjige izazvala je krivu atribuciju: knjiga ne pripada znamenitom paru Nikoli de Gozze i Mariji de Gondola nego Andriji Antunovu de Pozza (1549-1614). Nikola i Marija ne spominju se viae nigdje u knjizi te ostaje nepoznatim zbog ega je Andrija de Pozza zabilje~io upravo njihova imena na prvoj stranici svoje knjige. Jedna od moguih pretpostavki jest da je na prvu stranicu zabilje~io imena svojih prijatelja. Niko i Andrija bili su vranjaci, iste su godine uali u Veliko vijee. Doduae, upis ne mo~e biti iz te godine, jer se Niko o~enio tek 1475. Ostale koji se spominju ne mo~e se precizno identificirati, ali se prema drugim upisima mo~e pretpostaviti da je ser Lucca Andrijin prijatelj i kum njegova sina Marina, Luka Ivanov de Gozze. Ser Raffaelle bi mogao biti Rafael Marinov Franov de Gozze, Andrijin neato stariji kolega iz vijenikih klupa i kum njegova sina Luke Pavla. Domina Nicoleta mogla bi biti kuma istog dje aka i supruga Andrijina brata, Nika. Ser Andrea najvjerojatnije je sam Andrija de Pozza. Andrija je po eo voditi knjigu 1569. godine, kad se o~enio i uaao u Veliko vijee. Posljednje zabiljeake unio je 1603. godine. Nakon njegove smrti 1614. godine uneseno je joa nekoliko zapisa: biljeake o smrti njegove djece, te one o dugovima, prilo~ene na posebnom papiru. Posljednji zapis, iz 1628. godine, odnosi se na smrt Andrijina sina Ivana Antuna. Ne zna se pouzdano tko je unosio dopune u Andrijinu knjigu, ali sudei po potpisu njegova sina Pavla na jednom pisamcu o dugovima, mo~e se pretpostaviti da je to bio upravo on, najmlai sin. Knjiga nije itava ispisana, naime, Andrija je istovremeno vodio razli ite vrste zapisa unutar knjige. Na sljedeim stranicama upisani su podaci o podjeli imovine izmeu sinova Pavla Franovog de Pozza, Frana, Jeronima i Marina, prema o evoj oporuci. Podaci koje Andrija donosi po inju od druge polovice 15. stoljea i nastavljaju se naj eae do 1569., odnosno do njegove ~enidbe. Uz podatke o diobi, donosi i one o oporukama njegovih stri eva i starijih predaka. Jednaku pa~nju posvetio je i podjelama imovine te oporukama lanova obitelji maj ina oca Marina Jakovljeva de Ragnina. Spominje i vlastitu podjelu s bratom Marinom iz 1576. godine. Tome dodaje i bra ne ugovore lanova maj ine i o eve loze, te dokumente vezane uz obitelji Volze, Menze i Prodanello s kojima su bili rodbinski vezani. Dokumente ne donosi u cijelosti nego se poziva na knjige dr~avne kancelarije i notarijata. Interes za genealogiju i memoriju vlastitoga roda doista je jako zaokupljao Andriju de Pozza. Na nekoliko se mjesta vraa svojim precima ponavljajui genealoake podatke ne samo obitelji Pozza, nego i Gozze, Volze, i Ragnina. Ni~e podatke o oporukama muakih lanova svoje loze Pozza po evai od Nikole de Pozza, kojeg je odnijela kuga 1348. godine, i zavraivai sa testamentom svoga oca i stri eva, te svojom ~enidbom. Uz neke je svoje pretke bilje~io i imena njihovih supruga, bez prezimena. Maj inu lozu po inje vui od Marina Andrijinog de Ragnina, to jest od polovice 15. stoljea. Najviae pozornosti posveuje djedu Marinu Jakovljevu, baki Nikoleti i maj inoj brai Rafaelu i Stjepanu. Koliko mu je bila va~na i ~enska linija obitelji svjedo i svojim zapisima o obitelji Gozze iz koje je potjecala njegova baka Nika, po evai od 1449. godine. Baka Nika, ki Rada de Gozze, naslijedila je neku imovinu brae Marina i Frana koji su umrli bez djece. Preko maj ine bake Petronile, keri Nikole Andrijina de Volze, Andrija je bio povezan i s obitelji Volze, pa donosi i rodoslovlje s te strane, po evai od 1432. godine. U svakoj od tih linija na kraju spominje svoga djeda i baku s jedne ili s druge strane, te svoje roditelje i njihov bra ni ugovor i oporuke. Rodoslovlje i pretke svoje supruge ive de Luccari uope ne spominje. Iza genealoako-imovinskih podataka slijedi dio u kojem Andrija upisuje nekretnine koje je njegov otac Antun stjecao na podru ju Stona, u Dubravama (podru je danaanje Peljeake }upe), Ombli, Mravinjici (danaanja Mravinca blizu Slanoga), Mravinjcu (selo blizu Trstena), Podgorju, Sreseru (Janjina), Osobljavi (selo na Peljeacu u kontradi Dubrave) i Vignju. Na tim je imanjima kupio i nekoliko casa de vilani. Od nekih udovica koje su prodavale imanja pro nutrimento kupio je posjede na `ipanu koje je kasnije proairio i uredio njegov sin Andrija. Antun je kupio kuu u Stonu i jednu u Dubrovniku, u ulici svete Marije od Kaatela koju je Andrija prodao 1580. godine. Kao kupac nekretnina spominje se i Andrijin stric Frano Pavlov de Pozza. I sam Andrija kupovao je nekretnine u Mravinjici i Podgorju u Dubrova kom primorju. Smatrao je va~nim zabilje~iti i presude prema kojima je njegov otac morao uplatiti neki novac. Uz ovu memoriju o ito je vodio i druge knjige, jer spominje da se pobli~i podaci o tome nalaze u dnevniku i u libro di pontadure. U cijelosti iz Diversa notarie prepisuje dokument od 21. 5. 1580. kojim se angaridija u iznosu od 23 perpera i 6 groaa s njegovih posjeda u Ponikvama i Trstenici prebacuje na posjede Petra Andrije de Menze u Dubravama, }upanjem Selu i Ponikvama. A tergo Andrija de Pozza najprije bilje~i dogaaje koji su ga se posebno dojmili. Na unutarnjoj strani korica nalazimo biljeaku o  zbrci koja je nastala s Turcima u Konavlima, zbog ega je dubrova ka vlada potroaila 40 000 akuda za poslanstva, vojnike i druge troakove . Iako su korice jako oateene, dade se razabrati da se radi o 1590. godini. Radi se o velikoj krizi koju je 1589. izazvao beogradski nazor Ejnehan, zajedno sa Sinan paaom, tvrdei da Osmansko Carstvo preko nasljea Ahmed paae Hercegovia, ima pravo na teritorij Konavala, Gru~a, Slanskog primorja i Stona. Tra~io je da se od tih podru ja uspostavi posebni sand~ak za koji e Dubrova ka Republika plaati zakupninu. Dubrova ka vlada rjeaavala je ovu krizu diplomatskim putem, na Porti i kod lokalnih turskih du~nosnika. Kad je Ejnehan krenuo s vojskom prema dubrova koj granici i zarobio dubrova ke poslanike u Republici je nastala pomutnja i u~as. Izvraena je mobilizacija i razdijeljeno je oru~je no krizu je ipak rijeaila diplomacija. Ovaj trenutak ugro~enosti Republike odjeknuo je i u zapisu Andrije de Pozza, umetnutom meu najva~nije podatke njegovog ~ivota. Andrija je bio vlastelin, pa tako i lan Velikog vijea (od 1569. godine), ali nije bio u uskom krugu onih koji su donosili politi ke odluke - nije bio lan Senata ni Malog vijea. O tim je dogaajima bio obavijeaten bolje nego dubrova ki puk, no ipak je na itavu tu stvar gledao sa strane, jer nije sudjelovao u odlu ivanju. Na prvom foliju recto Andrija je zabilje~io neato o potresu koji je pogodio dubrova ki teritorij i sruaio crkve u gradu i izvan njega. Zbog velikog oateenja ne mo~e se pro itati koje je to godine bilo. Dodaje da je to zapisao per memoria. Prema istra~ivanjima seizmi ke aktivnosti na dubrova kom podru ju radi se o razdoblju izmeu 1563. i 1572. godine u kojem je zabilje~eno nekoliko jakih potresa. S ozbirom na to da je Andrija po eo voditi svoju knjigu 1569. godine, potres o kojem je rije  morao je biti izmeu te i 1572. godine, kada se je tlo na neko vrijeme umirilo. Andrija je zabilje~io je joa jedan potres, 4. kolovoza 1603. koji je grad pogodio na dan svetog Dominika i nanio mu veliku atetu. To je ujedno i posljednja biljeaka koju je unio u svoju knjigu. Potres koji spominje bio je najava jo jednog trusnog razdoblja koje je kulminiralo podzemnim tutnjavama i jakim potresima u srpnju i rujnu 1608. godine, koji su natjerali u bijeg stanovnitvo Dubrovnika i okolice, kao i Kotora i nanijeli velike tete. Ove tri male zabiljeake dragocjen su primjer promijenjene perspektive koju ovakvi izvori pru~aju: one odaju malog ovjeka, njegov ~ivot, obitelj i imovinu koje ugro~avaju velike politi ke i prirodne opasnosti. Na sljedeim stranicama Andrija je pribilje~io svoje neposredne brige i odgovornosti koje je preuzeo postavai glava obitelji. Godine 1569., 19. travnja, sklopio je bra ni ugovor per verba de praesenti, sa ivom, keri Frana Lukinog de Luccari. Po etak zajedni kog ~ivota, odnosno konzumaciju braka, obeaju jedno drugome u roku od tri godine. Zanimljivo je da ovaj bra ni ugovor nije dovraen, to jest nije zabilje~eno koliku je dotu iva dobila u novcu, odjei i nakitu. Na margini ugovora stoji primjedba: pactum matrimoniale non est completum. U Libri dotium nema njihovog ugovora o doti, no brak je o ito realiziran i to mnogo prije ugovorenog roka, s obzirom da su tri godine kasnije Andrija i iva ve bili roditelji. Andrijin otac Antoje, dobio je 1540, od oca supruge Pere 1200 dukata dote, od toga posjed u `umetu u vrijednosti od 850 dukata i 350 dukata u novcu. Treeg o~ujka 1580. Andrija se odri e polovice nov anog iznosa maj inog miraza u korist Ivana Martolice de Caboga, supruga, ivine sestre Nike. Budui da je to bilo u posttridentinsko vrijeme, svadba i po etak zajedni kog ~ivota morali su uslijediti vrlo brzo nakon sklapanja ugovora. U svojim genealogijama Andrija spominje ~enino ime, ali ne i pojedinosti oko bra nog ugovora, miraza i svadbe. U knjigu je najprije upisao dugove razli itim osobama, uglavnom plemiima, a isto tako i potra~ivanja od iznajmljivanja kua i stranja. Pribilje~io je i preostale dugove svog oca koje je podmirio. Potom je popisao srebrninu i zlatninu koju je posjedovao u kui. Spominje poslu~avnike, ~lice i vilice, no~eve, pero, zlatni kri~, posudicu za konfete, zlatni privjesak sa safirom, zlatnu dje ju kop u, jednu emajliranu zlatnu kop u i joa neke dragocjenosti (talon, catunalo). Uza svaki predmet stoji njegova te~ina u uncama i vrijednost u novcu. Iza uobi ajenog zaziva Yesus Maria kojim po inje gotovo svaki upis, pod datumom 20. travnja 1569. pobrojao je nakit koji je dao na initi: prsten s rubinom i jedan s dijamantom ala moderna, zlatni lan i, dva lan ia za ruke, emajliranu kop u s nekim likom. Posebno spominje dva prstena s rubinima i jedan sa safirom, na injene ala moderna, za njegovu suprugu. Dva prstena dao joj je prije njezina dolaska u njegovu kuu, a jedan nakon svadbe. Kona no, tu je i krunica (pater noster) od crvenog koralja s kri~em i znakovima od zlata, koja je donesena iz Napulja i stajala ga ak 11 dukata. Uz svaki predmet naveo je koliko je novaca potroaio za materijal i izradu. Novo kuanstvo valjalo je opremiti novim pokustvom i posobljem, a sebe i suprugu odjeom. Na odjeu naru enu iz Venecije za zaruke Andrija je potroaio 60 mleta kih akuda. Na tom mjestu zabilje~io je i svoje ime: Item io, Andrea di Pozza, ho speso nelli mei vestimenti quando mi son fidato, scudi scescanta. Nabavio je i nove plahte, jastuke, madrace, tepihe, prekriva e, stoljnjake i druge manje stvari koje su mu nedostajale u kui, u vrijednosti od 100 akuda. Nakon nekoliko godina braka nije se viae toliko troailo na urese, odjeu i opremu kue nego na imanja i nekretnine koje su kasnije mogle vraati novac. Andrija je 1575. uredio stranj na imanju u Zagujinama, u Dubravama (pokraj Kune na poluotoku Peljeacu), kako bi ondje mogao dr~ati ovnove. Za materijal, kupe, vapno i pijesak, koji je dao donijeti iz Konavala i Drijeva, te za nosa e i radnike platio je 34 akude. Iste godine uredio je i stranj u Kuiatu na Peliscu, uz troaak od 40 akuda. Sljedee godine Andrija ula~e u gradnju u svom vrtu u Ombli, vjerojatno ovaj puta viae za svoj u~itak nego iz gospodarskih razloga. Uredio je vrt, sagradio u njemu zid za pergolu, ogradio ga i opremio vratima potroaivai na taj posao 84 akude. Na aipanskom posjedu je 1578. podigao kat kue i proairio je. Na grede, vapno, pijesak, stolove, stepenice i druge potrebne stvari, te na meatre koji su radili potroaio je 100 akuda. Andrija de Pozza se o~enio vrlo mlad, u godini svoga ulaska u Veliko vijee, kad je imao samo dvadeset godina. To je neobi no, budui da su se dubrova ka vlastela u njegovo doba tek rijetko ~enila prije 30. ili 35. godine, a mnogi su ekali i do 40. Rana ~enidba u inila je njegov brak netipi nim, jer izmeu njega i supruge nije mogla biti velika razlika u godinama, karakteristi na za mediteranski model braka kakav je prevladavao meu dubrova kom vlastelom. Andrijini zapisi o ureenju kue prije dolaska supruge i izradu posebnog nakita i odjee za nju i za sebe, svjedo e o tome da je mladi plemi brak do ekao ako ne s ljubavlju, a ono ipak sa zadovoljstvom. Mladi Pozza prvi puta je postao otac u dobi od 23 godine, nakon 3 godine braka. Roenje prvog djeteta, sina Antuna, zabilje~io je u svoju knji~icu, iza kri~a i zaziva Yesus Maria, kao i roenja ostale svoje djece. Antunovi kumovi bili su maj in roak Petar Lukin de Luccari i Mara, udovica Nikole Ivanova de Palmota, Andrijina tetka po ocu. Prema obi aju, prvoroeni sin dobio je ime djeda po ocu. Prenoaenje imena s djeda na unuka kroz mnoge naraataje simboliziralo je kontinuitet agnatske linije. Analiza genealogija pokazuje da su se vlastela doslovno dr~ala toga - djedovo ime nasljeivali su svi njegovi prvoroeni unuci po muakoj liniji. Ukoliko se muaka linija nije prekidala, dva su se imena mogla stoljeima smjenjivati meu prvoroencima. To je uzrokovalo stalnost fonda imena meu vlastelom i tipi no pojavljivanje odreenih imena u pojedinim obiteljima. Transmisija imena postala je jednim od zna ajnih znakova kontinuiteta roda kroz naraataje. U Italiji, pa i u Dubrovniku raairio se obi aj da se svakom djetetu bira i po deset kumova, od sveenika i plemia, do klijenata i siromaha s ulice. Kumstvo je stvaralo neke odanosti i veze, moglo je zna iti naplatu neke usluge, povezivalo je razli ite socijalne slojeve. Osobe iz ni~ih druatvenih slojeva birane su iz klijentelisti kih razloga, ali i iz obi aja da se tom prilikom po asti nekog siromaha koji e blagosloviti dijete. No, veina tih brojnih kumova bili su birani iz politi ki i poslovno bliskih krugova i taj je izbor bio dobro prora unat. Meutim, Andrija de Pozza nije podlegao toj modi vremena. Svojoj djeci nije izabrao brojne kumove kao ato su to u inili Vlaho de Gondola, Nikaa de Ragnina i mnogi drugi. Njegov odabir otkriva duboko vjerski i obiteljski pristup kumstvu. Birao je ljude iz svojeg u~eg kruga, za koje je doista ~elio da budu duhovni skrbnici njegovoj djeci. Osim toga, ato je takoer bilo u skladu sa zahtjevima Crkve, kratenjima njegove djece obavezno su bile nazo ne i kume. Budui da su majke rijetko prisustvovale kratenjima svoje djece, jer se ono odvijalo ubrzo nakon roenja, kume su funkcionirale kao zamjena za majku tijekom ceremonije. Mogle su postati i prave zamjenske majke, brinui o djetetu nakon maj ine smrti. Upravo iz tog razloga kume su veinom birane iz kruga roakinja, a tako je u inio i Andrija de Pozza.. Drugi Andrijin i ivin sin, Frano, rodio se 1573. Njegovo je ime takoer stiglo iz muake loze, od Andrijina pradjeda i o evog brata, zareenog za sveenika. To je ime povezivalo dijete i sa prabakom Nikom, keri Rafaela Nikole de Gozze, iji je brat Frano umro bez djece, pa je u svom malom imenjaku dobio simboli nog nasljednika. Tako se zvao i maj in najstariji brat, pjesnik Frano de Luccari, zvan Burina. Dje akovi su kumovi bili Mihovil de Zamagna i firentinski plemi i trgovac Bartolomeo Pescioni, mu~ Cvijete Zuzori. Pescioni je od 1570. godine boravio u Dubrovniku sa svojom slavnom suprugom i o ito je prijateljevao i dru~io se i s mladim Andrijom de Pozza. To je joa jedna poveznica izmeu Andrije i Nikole Vidova Gu etia. Trei sin, roen 1574., dobio je ime Marin, po Marinu de Ragnina, Andrijinu djedu po majci. Kumovi su mu bili koju godinu stariji o ev prijatelj Luka Ivanov de Gozze i roakinja Jela Nikole de Pozza. Godine 1576., na blagdan obraenja svetog Pavla 25. sije nja, rodio se etvrti Andrijin i ivin sin Luka Pavao kojem su kumovi bili izabrani meu roacima: Rafael Marinov de Goze i Nika, supruga Andrijina brata Marina. Ime Luka dobio je po maj inu djedu i bratu. Nadjenuvai prvoj trojici sinova imena svojih predaka po muakoj i ~enskoj liniji, Andrija je o itovao prednost koju je davao svom rodu. Nije mogao znati koliko e imati sinova, pa je prvu trojicu simboli ki povezao sa svojim precima, dok je tek etvrtom sinu dao ime iz maj ine obitelji. I ina e su imena maj inih roditelja bila na listi iza imena o evih predaka, s time da se ona ne javljaju s istom pravilnoau kao ime djeda po ocu. U tome se o ituje va~nost maj ina porijekla, odnosno bilinearnost plemikog statusa u Dubrovniku. No, drugim sinovljevim imenom, Pavao, Andrija nije po astio samo sveca na iji je blagdan dijete roeno nego i svog djeda, odnosno svoju lozu Ppr< > . < NFĭěċq\EE5EEh:vh#wCJaJhnH tH ,jh:vhd 0JCJUaJhnH tH )jh:vhd 0JCJUaJmHsHh:vhd CJaJmHsHh:vhd CJaJh:vhd CJaJhnH tH "h:vhE6CJaJhnH tH ,jh:vhE0JCJUaJhnH tH h:vhECJaJhnH tH h:vhECJaJh:vhECJaJmHsH"h:vhE5;CJaJmHsHprv'3999.:0:HNN.T^^hh.t}}`gd#wgdE<Vp(RHJ,`zl|B"ϽϽϽϽϲϖϖϖϖϖϽo`h:vhECJaJmHsHh:vhA.#CJaJhnH tH ,jh:vhE0JCJUaJhnH tH h:vh]1-CJaJhnH tH h:vhE6CJaJh:vhECJaJ"h:vhE6CJaJhnH tH h:vhECJaJhnH tH h:vh#wCJaJhnH tH h:vhd CJaJhnH tH $B"|"~""$#&#d$$.%p%%%&J&&&'''((>)P)v)x)b,d,.`0b0J1`1b1d13366v7z7F8H899;;<ߏߏ}"h:vhE6CJaJhnH tH h:vh2CJaJhnH tH "h:vhu-_6CJaJhnH tH ,jh:vhu-_0JCJUaJhnH tH ,jh:vhE0JCJUaJhnH tH h:vhECJaJhnH tH h:vhu-_CJaJhnH tH .<8<:<=0===0>d>>T????@0@@AARBB,F>FFFFGHHHIRII JJJP6QQQRRrStSSTTU UUUUUBVDV̼̼̪̪̪̪̪̼̪̘̪̪̋̋̋̋̋̋܋̋̋̋܋h}8CJaJhnH tH "h:vh:v6CJaJhnH tH "h:vhE6CJaJhnH tH h:vh:vCJaJhnH tH h:vhECJaJhnH tH ,jh:vhE0JCJUaJhnH tH h:vhE6CJaJ6DVdVVVXXYY[[\\^^v__aab:bBcc\d^deefffff ghhhhhiJlZlllnn\oopNppp&q6q6r{{d{,jh:vhn i0JCJUaJhnH tH h:vhn iCJaJhnH tH hn iCJaJhnH tH h:vhECJaJmHsH#h:vhE0JCJaJhnH tH "h:vhE6CJaJhnH tH ,jh:vhE0JCJUaJhnH tH h:vhECJaJhnH tH h}8CJaJhnH tH '>Tl ؑv*pܛޛH֝~lȢʢj޸ޫ޸ޫޫ޸ޫޫޫ޸ގ޸ށށށ޸ށh6CJaJhnH tH hCJaJhnH tH h:vhn iCJaJhnH tH hn iCJaJhnH tH ,jh:vhE0JCJUaJhnH tH hn i6CJaJhnH tH h:vhECJaJhnH tH "h:vhE6CJaJhnH tH .Ptj~ 2 4 6 F H  !!!!`gd6gdEj֭حHJL~^pHj<Rpr*6\⻤⻗}{}}}nah ,CJaJhnH tH hzgCJaJhnH tH UhhoCJaJhnH tH h?;CJaJhnH tH hmCJaJhnH tH ,jh:vhE0JCJUaJhnH tH h:vhECJaJhnH tH ,jh:vh60JCJUaJhnH tH h6CJaJhnH tH h:vh6CJaJhnH tH &ozza. Lukin brat Ivan Antun rodio se joa iste godine, u prosincu, na blagdan svetog Ivana, po kojem je dobio prvo ime. Isto ime imao je i kum koji ga je dr~ao na kratenju, sin Andrijine tetke Marije. Drugo ime Antun, dobio je po svome najstarijem bratu koji je preminuo mjesec i pol prije njegova roenja. I to je bilo prema obi aju  u novoroenom djetetu nastavljalo je ~ivjeti sjeanje na mrtvo dijete, ali i djedovo ime koje se moralo prenositi dalje kroz naraataje. Kumovi djeteta bili su Ivan Nikolin de Palmota, Andrijin brati i Nika, supruga Frana Franovog de Luccari, maj inog brata. S obitelji tetke Marije de Palmota Pozze su o ito bili u bliskim prijateljskim odnosima, budui da su dva lana te obitelji bili izabrani za kumove njihovoj djeci. Suraivali su i poslovno, ato takoer pokazuje Andrijina knjiga. `esti sin Luka, roen 1578. dobio je ime po svome preminulom bratu Luki Pavlu, a kumovi su mu bili roak Nikola Jeronimov de Pozza i Julije de Gozze iz Pesara. Sedmo Andrijino i ivino dijete bila je ki Pera, roena 1580. godine, iji su kumovi bili Ivan Martolice de Caboga, suprug ivine sestre Nike i Pera, supruga Marina Stjepanovog de Grade, ivina roakinja po svojti. Pera nije roena u o evoj kui nego u kui njegove punice Nike. Sudei po kumstvu, Pera de Grade vjerojatno je bila prisutna i pomagala prilikom njezina roenja. Meutim, ime je djevoj ica dobila po svojoj baki, o evoj majci Peri, keri Marina de Ragnina. Osmo i posljednje dijete bio je Nikola Pavao, roen 1582. godine, na blagdan svetog Nikole. Njegovi su kumovi bili ono Matijin de Gradi, mu~ ivine sestre Paule i Marica, supruga Junija Bernardovog de Cerva, ivina tetka. Dje ak je, uz sve evo ime, nosio ime svog preminulog brata i svog pradjeda. Kako je vrijeme protjecalo, iva je imala sve viae utjecaja na izbor kumova svoje djece. To ukazuje na porast njezine moi u obitelji i na njegovanje ~enskih solidarnosti unutar obitelji, susjedstva i skupine prijatelja. Andrijina supruga iva rodila je osmero djece u deset godina, no samo je njih petoro do~ivjelo odraslu dob, a samo su trojica sinova, Frano, Ivan Antun i Nikola Pavao do~ivjeli sklapanje braka. Prvoroenac Antun  preaao je s ovoga svijeta u bolji, Bog budi hvaljen , nekoliko dana prije svog etvrtog roendana. Sin Marin umro je u desetoj godini ~ivota. etvrtog sina Luku Pavla uguaila je dojilja niti mjesec dana nakon roenja. `esti sin Luka umro je kao mladi od 28 godina na putu u Carigrad. Ki Pera umrla je neudata, u dobi od 31 godine. Biljeaka o njezinoj smrti i ukopu sljedeeg dana, unesena je drugim rukopisom 1611. godine. Njezin je otac tada joa bio ~iv, ali o ito ve preslab za voenje svojih obiteljskih biljeaki. Jedina ki u obitelji do 30. godine nije bila udana niti zareena, a to, zajedno s njezinom preranom smru, upuuje na neki hendikep ili bolest koju je morala imati. Nakon zapisa o roenju djece Andrija je zabilje~io imena njihovih dojilja i troakove koje je imao za njih. Naime, iva je vrlo brzo nakon roenja svakog djeteta ve bila zaokupljena novom trudnoom ( ak je u jednoj godini rodila dvoje djece), pa su djecu davali na skrb dojiljama, odvajajui ih od roditeljske skrbi i doma. To je bilo uobi ajeno u vlastelinskim i drugim imunim obiteljima koje su visokim natalitetom nastojale dosko iti visokom mortalitetu djece. Veina djece za vrijeme dojenja nije boravila u roditeljskom domu nego u kui dojilje. Istra~ivanja provedena na velikim uzorcima u Italiji pokazuju da je smrtnost djece povjerene dojiljama bila vea nego one koja su ostajala uz roditelje. Budui da takva situacija meu vlastelom nije bila iznimka nego pravilo, namee se zaklju ak da se maj inski identitet dubrova ke vlastelinke temeljio prije svega na njezinoj plodnosti i raanju, a ne na bliskoj vezi s malenim djetetom i na ulozi odgajateljice. Antunova dojilja bila je je Marijeta Miho eva iz Gru~a, Franova Marija Tonkova iz }upe, Marinova Pera Marinova iz }upe, Lukina Pavlova Kata Cvitkova iz Vrbice. Ivana Antuna dojila je Frana iz }upe, Luku Kata iz }upe, Peru Rade Vickova iz Omble, a Nikolu Pavla Stanula Markova iz }upe. Za sina Antuna Andrija ka~e da je bio kod dojilje dvije godine, dok za ostalu djecu ne spominje rok. Svakoj od njih Andrija je dao plau, potom kola e koje su slali jednom tjedno, te pie koje su nosili kad su iali vidjeti dijete. Svaka je dobila i tri srebrna prstena, u tri navrata. Sveukupan troaak za svaku dojilju iznosio je oko 40 akuda. Jedino je Kata Cvitkova, koja je uguaila Luku Pavla, dobila samo plau za nepunih mjesec dana ato ga je dojila. Rana Andrijina ~enidba otkriva da se nije intenzivno bavio trgovinom - nije izbivao iz grada. U Veliko vijee uaao je 1569. godine no o ito nije imao velikih politi kih ambicija, mo~da niti sposobnosti. Uope, njegova grana Pozza nije bila osobito istaknuta u politi kom ~ivotu grada. Andrijino djelovanje bilo je okrenuto obitelji i zemljianom posjedu, ato otkriva i njegova knjiga. Velik dio knjige posveen je zakupu i obradi njegovih imanja u Ombli i na `ipanu. Mnoga je imanja kupio i priveo obradi. Po evai od dana ~enidbe, marljivo je bilje~io sve troakove za kr enje, iaenje, oranje, nasaivanje, a potom i okopavanje pet puta godianje. Ne zaboravlja ni troakove za dovod vode, gnojivo, sjeme, prue, zidanje zidia oko d ia i garmi koje je otimao kamenu, kao ni plau, hranu i pie za nadni are. Nasadio je nekoliko novih vinograda  kada spominje sortu, to je malvazija. Spominje joa i grah (cicero negro), ~ito, lovor, orah, masline i mijeaano ~ito. Na imanju u Ombli imao je i vrt sa aetnicom. Zapisi o obradi njegovih imanja meu posljednjima su u knji~ici. U dobi od 54 godine, 1603. godine, u knji~icu je ubilje~io troakove za okopavanje novog vinograda nasaenog u dvama d iima u Ombli i time okon ao svoje ~ivotne biljeake. Sudei prema knji~ici, Andrija se povukao iz dotadaanjih poslova, iako je joa bio u godinama snage. Mogue je da ga je pogodila kakva bolest, a mo~da je i izgubio ~enu. ivina oporuka nije registrirana u notarijatu pa ne znamo godinu njezine smrti. Mo~da je potres 1603., koji je takoer meu posljednjim upisima, bio uzrokom neke nesree i nenadanih promjena. Mogue je, takoer, da su poslove oko imanja preuzeli njegovi pre~ivjeli sinovi koji su tada imali 30, 27, 25 i 21 godinu. U svakom slu aju, 1603. zavraavaju Andrijine zabiljeake koje nam izmeu redova aturih podataka pri aju pri u o njegovu ~ivotu u zreloj dobi, obitelji, preokupacijama, o njegovu zna aju, a takoer i o njegovu vremenu. Od tada pa do svoje smrti je, koliko mi znamo, izgubio sina Luku i ker Peru, a 1614. i sam je  preaao iz ovog svijeta u bolji . Pogovor U Dubrovniku su prve prve privatne genealogije nastale u 15. stoljeu, a ta se moda osobito o itovala u 16. i 17. stoljeu. Plemii, ponosni na svoje pretke, vadili su podatke iz sa uvanih notarskih isprava i drugih zapisa i nadopunjavali ih obiteljskom predajom. Neke su od njih prava rodoslovna stabla, primjerice, genealogija roda Gondola koja po inje s imenima magistrata iz najstarijih isprava, po evai od 1014. godine. Sa uvano je i rodoslovlje roda Gozze s po etka 17. stoljea, te spomen na rodoslovlja rodova Basilio, Bona i Georgio. Glavna svrha tradicionalnih genealogija bilo je kolektivno pamenje proalosti roda. One su postale simbolima roda i dijelom obiteljskog patrimonija koji se uvao za potomke. Bilo je va~no odrediti granice roda i povui agnatsku liniju od rodona elnika, a ne ustanoviti stupnjeve srodstva s drugim rodovima. Zbog toga u tradicionalnim rodoslovljima nema imena ~ena. Isklju eni su i muaki lanovi koji nisu do~ivjeli odraslu dob, jer oni nisu postali nosiocima vlasti niti su produ~ili rod. Iz istog razloga rodoslovlja idu od rodona elnika prema dolje, a ne od "ja", prema gore. U njima se o ituje presudna va~nost muake silazne linije koja osigurava nasljednost statusa, imena i imovine. Privatne obiteljske knjige, kao ato je ova Andrije de Pozza, otkrivaju poneato druga iji genealoaki interes. One ne polaze od drevnih rodona elnika iz 11. i 12. stoljea nego od  ego i pokazuju jednako zanimanje i poatovanje prema muakoj i ~enskoj lozi koje vode do pojedinca, autora knjige. Osim genealogija, one bilje~e i mnoge druge podatke koje su autori smatrali vrijednima zapisivanja. Svojim su aturim izri ajem ove knjige daleko od ~ivopisnog svjedo anstva vremena kakvo daju firentinske ricordanze, ali ipak jasno otkrivaju prioritete pojedinca, stale~a i vremena, a to su rod, obitelj, zemlja i vjera. Svaki svoj zapis i svaki svoj posao Andrija zapo inje zazivom Yesus Maria. Con nome di Dio do ekuje svoju djecu na ovaj svijet, a ispraa ih prihvaajui njihovu i svoju ljudsku sudbinu s vjerom: I Dio sia lodato. Zna enjem koje je pridavao zemljoposjedu, Andrija je bio blizak duhu svoga vremena. Povla enje na zemljoposjede, napuatanje trgova ke djelatnosti, druga ije obrazovanje, proces je koji je pratio plemstvo u itavoj Europi, a na osobit na in i u Dubrova koj Republici. Knjiga Andrije de Pozza je prava obiteljska memorija koja bilje~i sve ono ato je smatrao va~nim za svoju obitelj: roenja i smrti djece, genealogije, bra ne ugovore, podjele imovine, kupovine nekretnina, presude, vrijedne predmete, zemljoposjede, kune troakove, dugove. U takvim, rijetkim izvorima, izravno nam se obraa ovjek s imenom i prezimenom i dopuata nam da odakrinemo vrata stvarnog ljudskog ~ivota u davnoj proalosti. Kroz takve izvore, zbilja srednjovjekovlja i ranog novog vijeka doti e nas se na novi na in, titrajui ~ice naaeg vlastitog ~ivota. Zdenka Janekovi Rmer Obiteljska knjiga Andrije Antojeva de Pozza (1569-1603) Sa~etak U seriji Privata (XIX) Dubrova kog dr~avnog arhiva sa uvano je nekoliko desetaka privatnih poslovnih i obiteljskih knjiga dubrova ke vlastele i trgovaca iz razdoblja 15. i 16. stoljea. Iako je najvei dio privatnih knjiga nepovratno izgubljen, postojee knjige predstavljaju zna ajan fond za istra~ivanje privatnih poslova i obiteljskog ~ivota Dubrov ana u srednjem i ranom novom vijeku. Do sada su objavljene samo tri privatne knjige, dok su ostale joa uglavnom neistra~ene i gotovo neprisutne u historiografiji. Meu knjigama prete~u poslovne knjige: trgova ke knjige dugovanja i potra~ivanja, dnevnici, podsjetnici, knjige duana, glavne knjige. Ve od kraja 14. stoljea knjige se vode prema na elima dvostavnog knjigovodstva. lanak u glavnim crtama predstavlja sadr~aj i zna enje privatnih knjiga iz 15. i 16. stoljea. Najvei dio rasprave posveen je privatnoj knjizi Adrije Antunova de Pozza voenoj od 1569. do 1603. Knjiga je bila krivo atribuirana Nikoli i Maruai de Gozze. Andrija de Pozza zapo eo je voditi obiteljsku knjigu nakon ~enidbe i ulaska u Veliko vijee. U nju unosi genealoake podatke o svojim precima po o evoj i maj inoj liniji, o testamentima i bra nim ugovorima svojih predaka, o diobama, stjecanju nekretnina, dugovima, o roenju i smrti svoje djece, njihovim krsnim kumovima i dojiljama, nakitu, odjei, srebrnini i o obradi svojih imanja. Ova je knjiga prava obiteljska memorija. Privatne obiteljske knjige kao ato je ova Andrije de Pozza otkrivaju poneato druga iji genealoaki interes. One ne polaze od drevnih rodona elnika iz 11. i 12. stoljea nego od  ego i pokazuju jednako zanimanje i poatovanje prema muakoj i ~enskoj lozi koje vode do pojedinca, autora knjige. Osim genealogija, one bilje~e i mnoge druge podatke koje su autori smatrali vrijednima zapisivanja. Svojim su aturim izri ajem ove knjige daleko od ~ivopisnog svjedo anstva vremena kakvo daju firentinske ricordanze, ali ipak jasno otkrivaju prioritete pojedinca, stale~a i vremena. Ove knjige omoguuju istra~ivanja o gospodarskoj povijesti, o obitelji, obradi zemlje, obitelji, svakodnevnom ~ivotu, vjerskoj osjeajnosti. Otkrivaju perspektivu pojedinca, tako rijetku u dostupnim izvorima i utoliko dragocjeniju. Kratki sa~etak U seriji Privata (XIX) Dubrova kog dr~avnog arhiva sa uvano je nekoliko desetaka privatnih poslovnih i obiteljskih knjiga dubrova ke vlastele i trgovaca iz razdoblja 15. i 16. stoljea. Iako je najvei dio privatnih knjiga nepovratno izgubljen, postojee knjige predstavljaju zna ajan fond za istra~ivanje privatnih poslova i obiteljskog ~ivota Dubrov ana u srednjem i ranom novom vijeku. lanak je najveim dijelom posveen privatnoj knjizi Adrije Antunova de Pozza (1549-1614), voenoj od 1569. do 1603. The Privata (XIX) series in Dubrovnik National Archives contains several dozens of private and business books of the Dubrovnik nobility and merchants from the 15th and the 16th centuries. Even though the majority of such private books have been lost, the ones that have been preserved represent an important fund for the research of business matters and family life of Dubrovnik residents in the Middle Ages and in the Early Modern Times. Only three of these private books have been published so far; others, almost completely neglected by historians, are stil awaiting researchers. Most books cover business matters; books of account payable, books of accounts receivable, journals, remainders, account books of different stores, general ledgers, etc. Since the end of the 14th century, these books have been kept according to the double entry bookkeeping. The article which examines the content and significance of private books from the 15th and the 16th centuries, deals mainly with the family chronicle of Andrija Antoje s de Pozza, which had been kept between 1569 and 1603. It had been falsely attributed to Nikola and Marussa de Gozze. Andrija de Pozza started to write entries in the book after he had gotten married and became member of the Great Council. Representing a formidable family memoir, the book contains a variety of entries: on genealogical data on de Pozza s ancestors on both sides; on his ancestors last wills and nuptial agreements; on debts; on property distribution and acqusition of fixed property; on the births and deaths of his children, on their godparents, and on their wet nurses; on jewelry, clothes and silverware; ant on the tillage of his land. Family chronicles such es the one above indicate a somewhat different genealogical interest. Rather than proceeding from the ancestors of the 11th and the 12th centuries, for example, they center on the  ego . Equally interested in the male and the female sides of the family, they lead the reader toward an individual, toward their author. Aside from purely genealogical facts, they list a number of other bits of information their chroniclers deemed important enough to be recorded on paper. Although somewhat awkwardly worded and therfore far from the richly detailed ricordanze of Florence that vividly portray their era, these chronicles divulge priorities of an individual record events and depict the period in which that individual lived. By studying them, a researcher finds information on economic history, land cultivation, family and kinship, everyday life and religious practices. Disclosing the perspective of an individual, which is very rare in the sources preserved to the present, family chronicles anre extremely valuable.  Ignacij Voje, Privatne poslovne knjige dubrova kih trgovcev (XIV stoletje). Zgodovinski asopis 34 (1980): 82.  C. Leyerer, Die Handlungsbcher der Republik Ragusa: ein Beitrag zur Geschichte der Buchhaltung. Triest: K.K. Handels- und Nautischen Akademie, 1907.  I. Voje, Privatne poslovne knjige dubrova kih trgovcev.: 77-84.  Mihajlo Dini, Knjiga Mihaila Lukarevia., u: Mihajlo Dini, Iz dubrova kog arhiva, knjiga I. Beograd: SANU, Zbornik za istoriju, jezik i knji~evnost srpskog naroda, III. od., knj. 17, 1963: 35-91.  Glavnu knjigu i dnevnik dvojice brae iz serije B njihovih poslovnih knjiga voene od 15. 12. 1426. do 25. 5. 1433. objavila je Desanka Kova evi Koji, dok je podsjetnik (Squario) ostao neobjavljen, kao i Dnevnik iz serije Desanka Kova evi Koji, Trgova ke knjige brae Kabu~i (Caboga) 1426-1433. Beograd: SANU, Spomenik 137, Odeljenje istorijskih nauka 11, 1999.; Squario. Dr~avni arhiv u Dubrovniku (DAD), Privata, ser. ser. 19, sv. 28, f. 142; Giornale del libro della compagnia di ser Nicolo e Luca de Chaboga, zoe un libro nel quale tratti li resti del libro giornale segnato C. Privata, sv. 37.  DAD, Privata, sv. 3 b (Na naslovnici knjige piae: Libro di Nicholo di Crivaldi); Bogumil Hrabak, O hercegova kim vlasima prema poslovnoj knjizi Dubrov anina ivana Prip inovia. Glasnik Zemaljskog muzeja N. s. 11 (1956): 29-39.  Desanka Kova evi Koji, Kabu~ii i njihove trgova ke knjige., u: Desanka Kova evi Koji, Trgova ke knjige brae Kabu~i (Caboga) 1426-1433. Beograd: SANU, Spomenik 137, Odeljenje istorijskih nauka 11, 1999: 16-17.  Ignacij Voje, Knjige zadol~nic, posebna notarska serija dubrovniakega arhiva. Zgodovinski asopis XXII (1968): 207-223.  D. Kova evi Koji, Kabu~ii i njihove trgova ke knjige.: 14-15.  Privata, sv. 1 (knjiga Jakova Matejevog de Georgio); sv. 1 a 1, sv. 1a 2, (dvije knjige Ruska Radojevia), sv. 2 (knjiga Jakova de Gondola); sv. 2 a (knjiga ra una Stjepana de Basilio); sv. 3 (poslovne knjige Radohne Radov ia); sv. 3 b (knjiga ivana Prip inovia); sv. 4 (Dare et avere Marcovich, 1475-1479.); sv. 4 b 1 (Dare et avere Vincentii Fr. de Pozza, 1507-1518).  D. Kova evi Koji spominje da je  Andreja, kerka Ivana, strica Benka Kotruljevia vodila svoje poslovne knjige. Kabu~ii i njihove trgova ke knjige.: 16, b. 60. Meutim, radi se o Ivanovu sinu Andriji. DAD, Vlajkijeva genealogija Antunina: ff. 137', 139; Testamenta notariae, ser. 10.1, sv. 23: ff. 97'-99'.  I. Voje, Privatne poslovne knjige.: 82-83.  Privata, sv. 5 b: ..ich liber est Ioanes Pallicuchia/ Et suorum amichorum et in-/cepit ad scribendum/tercio nona die me/nsis ienari/1570/; sv. 31: Libro Maestro di Stefano di Polo Radognich 1585: f. 1. sv. 42: Quaderno A. del amministrazione di Nicolo Miossa stabilito in Venezia, dell anno 1571: f. 1.  Testamenta notariae, sv. 15: ff. 59 -60; I. Voje, Privatne poslovne knjige.: 83; D. Kova evi Koji, Kabu~ii i njihove trgova ke knjige.: 16.  Privata, sv. 5.  Privata, sv. 5 a: . 160 . (Atti relativi a i beni Radulovich 1524-1562). Taj Luka bio je djed ive, ~ene Andrije de Pozza.  Privata, sv. 4 b. (Amministrazione dei beni relitti da Marco de Bona m. 30. Ag. 1481.)  Privata, sv. 19 5 b; 7; 8; 9; 11; 12; 13; 14; 15; 27; 29; 30; 31; 32; 33; 34; 35; 38; 39; 40; 41; 42; 43; 44.  Primjerice, dvije trgova ke knjige nastale u Ljubljani potje u tek iz prve polovice 16. stoljea. Sergej Vilfan, Ljubljanski trgovcki knjigi iz prve polovice 16. stoletja. Viri za zgodovino Slovencev, knjiga 8. Ljubljana: SAZU, 1986.  I. Voje, Privatne poslovne knjige.: 81.  Uz mnoge druge, i sama sam prihvatila krivu atribuciju (Zdenka Janekovi Rmer, Okvir slobode. Dubrova ka vlastela izmeu srednjovjekovlja i humanizma. Zagreb-Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 1999: 360-361), te ovom prilikom ispravljam tu greaku.  Privata, sv. 10: ff. 1 -6.  Na genealoakim podacima zahvaljujem dr. Nenadu Vekariu.  Privata, sv. 10: f. 32 .  Isto: ff. 33, 35'.  Isto: ff. 33', 45'.  Isto: ff. 34, 56'.  Isto: ff. 6'-8. Na toponomasti kim savjetima zahvaljujem dr. Nenadu Vekariu.  Privata, sv. 10: ff. 9'-10.  Isto: ff. 8'-9.  Isto: ff. 9-9 .  Toma Popovi, Turska i Dubrovnik u XVI veku. Beograd: Srpska knji~evna zadruga, 1973: 348-361.  Jelenko Mihailovi, Seizmi ki karakter i trusne katastrofe naaeg ju~nog Primorja od Stona do Ulcinja. Beograd: SANU, Posebna izdanja, knjiga CXL, Prirodnja ki i matemati ki spis, knj. 39, 1947: 15, 17.  Privata, sv. 10: f. 1 a tergo.  J. Mihailovi, Seizmi ki karakter: 15.  DAD, Pacta matrimonialia, ser. 33, sv. 9: 132'; Manuali pratici del cancelliere, ser. 21.1. sv. 35; Manuali pratici del Cancelliere, ser. 21.1, Leggi e istruzioni, sv. 35, Matrimonia nobilium Ragusinorum XV-XVII: ff. 31-32, f. 51 a tergo.  DAD, Libri dotium, ser 32, sv. 15, ff. 56-56 .  Privata, sv. 10: ff. 1'-2 a tergo.  Isto: ff. 2 , 3' a tergo.  Isto: f. 4 a tergo.  Isto: ff. 5'-7 a tergo.  Z. Janekovi Rmer, Okvir slobode: 199-204; Ista, Noble Women in Fifteenth-Century Ragusa., u: Women and Power in East Central Europe - Medieval and Modern. ed. Marianne Sghy. East Central Europe, Special Issue, 20-23, 1 (1996): 143-145, 148-149; David B. Rheubottom, Age, Marriage and politics in fifteenth-century Ragusa. Oxford  New York: Oxford University Press, 2000: 86-89.  Privata, sv. 10: ff. 15'- 16 a tergo.  Irmgard Mahnken, Die Personennamen des mittelalterlichen Patriziats von Dubrovnik als Quelle zu etnographischen Untersuchungen. Slavisti na revija 10 (1957): 281-284; Z. Janekovi Rmer, Okvir slobode: 328-332.  Privata, sv. 19 4 a: ff. 261'-262'; Milan Reaetar, Zadarski i Raninin lekcionar. Djela JAZU 13. Zagreb: JAZU, 1894: 328-330.  Louis Haas, Il mio buono compare: choosing godparents and the uses of baptismal kinship in Renaissance Florence. Journal of social history 29, 2 (1995): 348.  Pacta matrimonialia, sv. 9: f. 242 .  Z. Janekovi Rmer, Okvir slobode: 329.  Privata, sv. 10: f. 1' a tergo.  Privata, sv. 10: ff. 17'-19' a tergo.  Christiane Klapisch-Zuber, La donna e la famiglia., u: L'uomo medievale, ur. Jacques Le Goff. Roma-Bari: Laterza, 1987: 335, 309. David Herlihy, Viellir Florence au Quattrocento. Annales E.S.C 6 (1969): 1350-1351; Zdenka Janekovi Rmer, Rod i grad. Dubrova ka obitelj od 13. do 15. stoljea. Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Zavod za hrvatsku povijest FF-a u Zagrebu, 1994: 43-44.  Christiane Klapisch Zuber, L'enfance en Toscane au dbut du XVe sicle. Annales de demographie historique 122 (1973): 99-122: 110; Ista, La femme et le lignage florentin (XIVe-XVIe sicles)., u: Persons in Groups, Social Behavior as Identity Formation in Medieval and Renaissance Europe, Medieval and Renaissance Studies, ur. Richard C. Trexler. New York: Binghamton, 1985: 141-154: 147-148; Margaret L. King, La donna nel Rinascimento., u: L'uomo del Rinascimento, ur. Eugenio Garin, Roma-Bari: Laterza, 1988, 273-327.  Privata, sv. 10: 53'.  Andrijina oporuka nije sa uvana, a podatak o njegovoj smrti zabilje~en je u popisu vlastele, Specchio del Gran Conseglio, DAD, ser. XXI.1, Manuali pratici del cancelliere, sv. 2.  20. IV. 1693. Arbor seu Descriptio generis et familiae de Gundula fideliter fuit extracta ex tabella veteri ab antiquitate conseruata domi unius ex nostris nobilibus, et facta colatione pariter compertum fuit concordare cum publicis libris, qui inscribunt Specula in quibus scribuntur nomina nobilium Ragusinorum incipiendo ab anno 1400 usque ad hanc diem. PAD, Razno, sig. RO 187, 14. Albero genealogico della famiglia di Gozze e nostizie istoriche sulla prosapie della medesima redatte de fra Ambrogio de Gozze, domenicano 1605. DAD, Arhiv Gondola; Ostavatine, Arhiv Bassegli-Gozze, Genealogia, VII; Irmgard Mahnken, Dubrova ki patricijat u XIV veku, Beograd: SANU, Posebna izdanja, knjiga 340/1, 2, Odelenje druatvenih nauka, knj. 36, 1960, 233, 258; tablica XI/1; XXVI/1; XXXIV/1; Milorad Medini, Starine dubrova ke. Dubrovnik: Jadran, 1935, 104.  Z. Janekovi Rmer: Okvir slobode: 280-283.     v^`,. 0t  \zxxfYhQUCJaJhnH tH "h:vhE6CJaJhnH tH h`sCJaJhnH tH h:vhECJaJhmCJaJhnH tH h#WCJaJhnH tH !jh:vhE0JCJUaJh:vh ,CJaJhnH tH ,jh:vhE0JCJUaJhnH tH h ,CJaJhnH tH h:vhECJaJhnH tH "`bf. 0   *0"$dfTZ6JPnBbz|  !!һһҮҮҝҮҮҋҋҋҋҋһyiyh:vhE5CJaJmHsH"h:vhE5;CJaJmHsH"h:vhE6CJaJhnH tH !jh:vhE0JCJUaJh:CJaJhnH tH ,jh:vhE0JCJUaJhnH tH h:vhECJaJhnH tH h:vhq5CJaJhnH tH hq5CJaJhnH tH %!!!!!!% (,333$3&3(37 7;=NDvLxLzL`MNOPnUgdd gdEgdE!!!!!!. .003$3(3<3J3(767b8f8|882=6=>>>>pEtEEEtLvLxLzL|L~LLM@MTM^Mٵٵٵٵٵٵٵ٩ٞ|n|hA.#hQN(6hnH tH hA.#hQN(hnH tH hQN(mHsHhQN(jhQN(0JUh:vhLOCJaJh:vhE>*CJaJ"h:vhECJH*aJhnH tH "h:vhE6CJaJhnH tH h:vhECJaJhnH tH h:vhE5CJaJh:vhECJaJ)^M`MbMdMjM|M$NNNNNNNOOOOzO~OOOOPPPPP RRdRRRRԻ秛|||t||i|a||Uh=KhQN(hnH tH hThQN(6h=KhQN(mHsHh=KhQN(6 h=KhQN(jh=KhQN(0JUhA.#hQN(mHsHhA.#hQN(hnH tH  hA.#hQN(jhA.#hQN(0JUh5hQN(mHsHh5hQN(6hnH tH h5hQN(hnH tH  h5hQN(hQN(jhQN(0JUhIbhQN(mHsH R SSSSSSSSST:TDULUZUlUnUpU|UUUUVVV6VVVV WW@WBWW`XXXXX Yķݐݐϐ{ssh{h <hQN(mHsHhQN(mHsHjhQN(0JUhThQN(mHsHhThQN(hnH tH hehQN(6hQN(hThQN(6 hThQN(jhThQN(0JUh=KhQN(mHsHhThQN(6hnH tH hQN(hnH tH h=KhQN(hnH tH h=KhQN(6hnH tH (nU>WXYxZh]_<`bccdefXhhjkkkkl:llm:m^m ngdu-_gdEgdEgdd  YYYYYYYYYYYYYvZxZzZ|ZZZZZZZZZZZZ[[\[^[[[[[P\V\\Żymymymymymymymymymymyh;0hQN(hnH tH hQN(hnH tH h;0hQN(6hnH tH  h;0hQN(jh;0hQN(0JUh}<hQN(mHsHhQN(mHsHhQN(jhQN(0JUh*FhQN(mHsH"h8hQN(6hmHnH sHtH hQN(hmHnH sHtH hUhQN(hmHnH sHtH &\\]L]f]h]j]l]_V_\_^_t________:`<`>`@`N`h`PafaaabbbbbȼȼȝȒЊЂzzob[ hsjhQN(jhsjhQN(0JUhsjhQN(mHsHhsjhQN(6h}<hQN(6hshQN(6h*FhQN(mHsHh"hQN(mHsHhQN(6mHsHhyhQN(mHsHh,ohQN(6mHsHhQN(mHsHhQN(jhQN(0JUh;0hQN(mHsHhQN(hnH tH h#r_hQN(6hnH tH "bbbbbcccccccccd.dpdddddeeezeeeeee~fff,gHg畉~rg` hHVkhQN(hfhQN(mHsHhrPhQN(6mHsHhxhQN(mHsHh#r_hQN(6mHsHhxhQN(mHsHhQhQN(mHsHh#r_hQN(6hQhQN(6hzhQN(mHsHhxhQN(6mHsHjhQN(0JUhtVhQN(mHsHhQN(mHsHhQN( hsjhQN( hQN(6"Hgfggllllllmmmm8m:mm\m^m`mlm|mmn n"nLnnoҙ|thK!hQN(6hUhQN(mHsH"hUhQN(6hmHnH sHtH hQN(hmHnH sHtH h hQN(mHsHhEhQN(mHsHh#hQN(mHsHh0|WhQN(mHsHhQN(jhQN(0JUh(<hQN(mHsHhQN(mHsHhOhQN(6mHsH* nooLp.rrrs>srsvvvtxryz{X{{{,L|gd6gdEgdn igdEoooooooop@pJpLpNpZpppppqVqpqqqqqqqrrrrrr,r.r0rs@sBspsrstsvsxssssst4t8tttu@uøíâ×Ìwkwk]k]kh$hQN(6hnH tH h$hQN(hnH tH hQN(hnH tH h$hQN(6mHsHh$hQN(mHsHh`T(hQN(mHsHh/hQN(mHsHhhQN(mHsHhhShQN(mHsHhQN(mHsHh3_hQN(6mHsHjhQN(0JUhZhQN(mHsHhQN( hZhQN(hZhQN(6$@uFuuvdvtvvvxvzvvvvvvvwwwwxxDx^xrxtxvxxxxxx¾¾xla¾Uh*hQN(6mHsHhJ .hQN(mHsHhJ .hQN(6mHsH"hUhQN(6hmHnH sHtH hUhQN(hmHnH sHtH hQN(hmHnH sHtH hE/hQN(mHsHh 3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!Ptheme/theme/theme1.xmlYOo6w toc'vuر-MniP@I}úama[إ4:lЯGRX^6؊>$ !)O^rC$y@/yH*񄴽)޵߻UDb`}"qۋJחX^)I`nEp)liV[]1M<OP6r=zgbIguSebORD۫qu gZo~ٺlAplxpT0+[}`jzAV2Fi@qv֬5\|ʜ̭NleXdsjcs7f W+Ն7`g ȘJj|h(KD- dXiJ؇(x$( :;˹! I_TS 1?E??ZBΪmU/?~xY'y5g&΋/ɋ>GMGeD3Vq%'#q$8K)fw9:ĵ x}rxwr:\TZaG*y8IjbRc|XŻǿI u3KGnD1NIBs RuK>V.EL+M2#'fi ~V vl{u8zH *:(W☕ ~JTe\O*tHGHY}KNP*ݾ˦TѼ9/#A7qZ$*c?qUnwN%Oi4 =3ڗP 1Pm \\9Mؓ2aD];Yt\[x]}Wr|]g- eW )6-rCSj id DЇAΜIqbJ#x꺃 6k#ASh&ʌt(Q%p%m&]caSl=X\P1Mh9MVdDAaVB[݈fJíP|8 քAV^f Hn- "d>znNJ ة>b&2vKyϼD:,AGm\nziÙ.uχYC6OMf3or$5NHT[XF64T,ќM0E)`#5XY`פ;%1U٥m;R>QD DcpU'&LE/pm%]8firS4d 7y\`JnίI R3U~7+׸#m qBiDi*L69mY&iHE=(K&N!V.KeLDĕ{D vEꦚdeNƟe(MN9ߜR6&3(a/DUz<{ˊYȳV)9Z[4^n5!J?Q3eBoCM m<.vpIYfZY_p[=al-Y}Nc͙ŋ4vfavl'SA8|*u{-ߟ0%M07%<ҍPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!Ptheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] S }10#%&(()w*...e/\0N478:=>@DnFJK|MdPw  :  -J0N`r 0Lb|&|EoYi6 B"<DVz>j!^MR Y\bHgkoSbSbSSSUUUUYY]]^^__ccccccffij-j-jllllhmhmlmlmnnRnSnjnsnnnnnnnooooooppqqrrXsgsvsvsttttxx-y0y)|*|J|K|rrTUX^e˜cљՙؙޙSYߛ %23ҝӝ۝%KAgáǡ&(OPhj(,=A Zcno !DLUVZ^`ë.012fjRѮ߮DEtuׯگ+,CG`fǰȰ˱̱;<qstuNOiklmsٷ.-: * pd 4iA.#QN( ,]1-}8pHMsVPhZY_]u-_zgn i?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~ Root Entry F\BData 1Table%WordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjy  F'Microsoft Office Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.89q