ࡱ> 9 r bjbj.2|l8LF<U( +S-S-S-S-S-S-S$V XlQS=QSEUEEET.+SE+SE EOQR ,G 8@QRU0UQ,Y"EYREIva Kurelac Dinko Zavorovi i njegova Dalmatinska povijest u kontekstu hrvatske jadranske kulture Sa~etak Istra~ivanje se zasniva na rezultatima znanstvene analize prve knjige neobjavljenog rukopisa De rebus Dalmaticis iz 1602., aibenskog humanista i povjesni ara Dinka Zavorovia. U uvodnom dijelu rada bit e rije i o Dinku Zavoroviu, humanisti kom povjesni aru aibenskog kulturnog kruga, uklopljenom u suvremena historiografska strujanja XVI. stoljea, ali i o va~nosti njegove Dalmatinske povijesti za hrvatsku historiografiju. Potom e na primjerima iz transkribiranog teksta latinskog izvornika djela De rebus Dalmaticis biti analizirana dva va~na aspekta Zavorovievog povjesni arskog rada - njegovo razmatranje teritorijalnog i nacionalnog identiteta Dalmacije. Pritom e biti koriateni citati iz prve knjige djela De rebus Dalmaticis, u kojoj Zavorovi opisuje povijest Dalmacije iz vremena kada je bila dio rimske pokrajine Ilirik. Na osnovi tih podataka biti e razmotreno i pitanje Zavorovieve interpretacije nacionalne svijesti u okviru antike i doba u kojem je i sam ~ivio. Svrha istra~ivanja jest pokazati univerzalnost i kontinuitet Zavorovievog promialjanja o Dalmaciji i nacionalnom identitetu. Uvod `iben anina Dinka Zavorovia (Domenico Zavoreo, Zavoreus) veina starije, ali i suvremene literature opisuje kao prvog modernog hrvatskog historiografa.(1) Zavorovi je autor nekoliko povijesnih djela, od kojih veina, na ~alost, nikada nije tiskana. Njegova djela Trattato sopra le cose de Sebenico i De rebus Dalmaticis, govore o povijesti `ibenika i Dalmacije, meutim, ti su tekstovi zauvijek ostali u rukopisima.(2) Jedino objavljeno Zavorovievo djelo jest Ruina et Presa del Regno della Bossina, koje govori o propasti bosanskog kraljevstva, a objavljeno je u Veneciji 1602.(3) Zasluge koje danas mo~emo pripisati njegovom povjesni arskom radu odnose se ponajviae na injenicu da je rije  o prvom pokuaaju domaeg historiografa da u doba Dalmaciji nesklonih politi kih prilika jasno iznese vlastite politi ke stavove i da po uzoru na europske humaniste zabilje~i povijest svoje domovine. Piaui prvo o povijesti rodnog `ibenika, a kasnije i o povijesti Dalmacije, mo~emo kazati da je Zavorovi tu tematiku spretno uklopio u specifi no ja anje nacionalne svijesti, koje je velikim dijelom obilje~ilo hrvatsku historiografiju u razdoblju humanizma. Namjera ovoga rada jest da na temelju analize teksta djela De rebus Dalmaticis (O dalmatinskoj povijesti) razmotri upravo taj aspekt Zavorovievog povjesni arskog rada. Ozra je humanizma Ja anje novog svjetonazora u Italiji, sredinom XIV. stoljea, vrlo je brzo po elo nailaziti na sna~an odjek na podru ju Hrvatske i Dalmacije, pa je i ondje zahvaljujui blizini talijanskih humanisti kih centara uskoro prigrljen humanizam.(4) Upravo su jaka pismenost, knji~evnost i duga tradicija u predavanju humanisti kih disciplina u gradskim akolama, pogodovali vrlo ranoj pojavi humanizma u Hrvatskoj. Plodno tlo za prihvaanje novog kulturnog fenomena u nas su pripremili i brojni humanisti ki obrazovani pojedinci  pravnici, profesori, bilje~nici i crkvenjaci, koji su tada putovali jadranskim obalama.(5) Takoer, imuniji hrvatski studenti esto su odlazili na akolovanje u glasovita talijanska i druga inozemna sveu iliata, gdje su se izu avala studia humanitatis. Nedugo nakon pojave humanizma u Italiji takva je ~iva razmjena ideja i intelektualnih trendova izmeu dviju obala dovela do prihvaanja humanizma i u naaim krajevima.(6) U nas se prve naznake humanizma zamjeuju ve po etkom XV. st., kad zapo inje studioznije prikupljanje anti kih natpisa i prepisivanje starih rukopisa. Pritom su gradovi hrvatskog priobalja zbog povoljnijih gospodarskih i politi kih prilika meu prvima u Europi prigrlili novi svjetonazor.(7) Za razliku od gradova na Jadranu, humanizam na sjeveru Hrvatske nije bio toliko svjetovnog karaktera, a promjene su se ondje odvijale ponajviae u krugu feudalnih i crkvenih institucija.(8) Unato  tada vrlo nepovoljnim politi kim prilikama, u nas se do po etka XVII. stoljea razvijaju istaknuti humanisti ki centri u kojima se osim obnove anti kog duha njeguje i sna~na nacionalna svijest. S jedne strane, podijeljenost domaeg teritorija, a s druge turska osvajanja, pridonijeli su stvaranju va~nih osobitosti u obilje~jima hrvatskog humanizma, koji je po svemu sudei bio jedan od najranijih i najdugovje nijih u Europi.(9) Tako u to doba u veine hrvatskih latinista-humanista zamjeujemo sna~no protutursko opredjeljenje, ato e ostaviti posebno dubok trag u njihovom stvaralaatvu.(10) Humanizmu na naaim prostorima svojstvena je i dvojezi nost, pa se tada podjednako piau djela na i latinskom i na hrvatskom jeziku.(11) Ukratko, kad je rije  o humanizmu u Hrvatskoj, pored opih obilje~ja tog fenomena ne smijemo zanemariti niti njegove nacionalne, regionalne i jezi ne osobitosti. Humanizam obilje~ava posebna osjetljivost prema jeziku i knji~evnosti, pa je i to jedan od razloga zbog kojeg su njegove glavne zna ajke najlakae uo ljive upravo na podru ju umjetnosti rije i.(12) Jedan od takvih primjera je i djelo `iben anina Dinka Zavorovia De rebus Dalmaticis. Dinko Zavorovi  ~ivot Dinko Zavorovi roen je u `ibeniku oko 1540. Kao ato je u to doba bio est slu aj, svoje je obrazovanje nastavio na akoli u Padovi, gdje je izu avao pravne znanosti. Potkovanost u tim naukama kasnije e mu pomoi u obnaaanju komunalnih, civilnih, ali i vojnih du~nosti. Kao lan gradskog vijea i lan Vijea petnaestorice, vodio je brigu o sigurnosti grada te je 1580. izabran za gradskog suca, a etiri godine kasnije, 1584. postaje zapovjednik varoaa. (13) Po povratku sa akolovanja u Padovi, Zavorovi se okrenuo prou avanju povijesti rodnoga grada i itave Dalmacije. Ve 1570., napisao je vei dio svoje povijesti `ibenika na talijanskom, naslovljenu Tratatto sopra le cose di Sebenico.(14) Tom prilikom, Zavorovi je iznio podatke koji su nepovoljno tuma ili rastuu mleta ku prevlast u gradovima dalmatinskog priobalja pa je, odlukom mleta kih vlasti, na etiri godine (najvjerojatnije od 1585.-1588.) bio prognan iz rodnoga grada.(15) Tada odlazi u Hrvatsku pa u Ugarsku, gdje boravi kod svog prijatelja i mecene, anadskog biskupa Fausta Vran ia. Zahvaljujui sudjelovanju u ratovima protiv Turaka, u kojima se, u razdoblju svog progonstva, istaknuo kao vojni asnik u hrvatskoj Vojnoj krajni od cara Rudolfa II. 1587. dobiva povelju, kojom mu je dodijeljeno plemstvo, a time i novi plemiki grb. Najkasnije 1589., na poziv svojih sugraana, vraa se u `ibenik i postaje lanom Corte maggior. U godinama koje su uslijedile nakon povratka iz progonstva, Zavorovi odlu uje privesti kraju svoju ve zapo etu povijest grada `ibenika, koju 3. svibnja 1597. posveuje svome prijatelju, aibenskom povjesni aru Franji Divniu, a zapo inje i pisanje drugog va~nog djela  De rebus Dalmaticis, libri octo (O dalmatinskoj povijesti). Dinko Zavorovi umro je u `ibeniku 5. listopada 1608. (16) Djelo De rebus Dalmaticis Premda joa uvijek nije sasvim jasno zbog ega se Zavorovi odlu io okrenuti prou avanju povijesti, mogli bismo pretpostaviti da ga je na to nagnalo njegovo prisno prijateljstvo s velikim eruditom, Faustom Vran iem. Tijekom istra~ivanja, nisam naiala na neke konkretne podatke niti svjedo anstva samoga Zavorovia, koja bi upuivala na tu njegovu nakanu, no mogue je da je na njega utjecalo akolovanje u Padovi, ali i kasniji boravak u inozemstvu, gdje se silom prilika zatekao tijekom godina koje je proveo u izgnanstvu. Kad je rije  o Zavorovievom spisateljskom opusu, ostaje nejasno zaato su, osim prve povijesti Bosne, tiskane u Veneciji 1602., sva druga djela tog aibenskog humanista zauvijek ostala u rukopisima. Ipak, na zna ajnu popularnost Zavorovievih povijesnih djela, upuuje podatak o njihovim brojnim latinskim prijepisima, kao i o prijevodima tih neobjavljenih rukopisa na talijanski. Poticaj za pisanje Zavoroviu je vjerojatno dala i humanisti ki izra~ena domoljubna svijest, koja je u razdoblju izgnanstva zasigurno joa viae bujala u njemu. Stoga ne udi da njegova dva najzna ajnija djela govore upravo o povijesti rodnoga `ibenika - Trattato sopra le cose de Sebenico i o povijesti Dalmacije - De rebus Dalmaticis, u deset, odnosno u osam knjiga. Zavorovi to djelo zapo eo pisati nakon povratka iz progonstva (oko 1589.). Danas su poznate dvije verzije toga djela, jedna od osam i druga od pet knjiga. Prvotno je ta povijest Dalmacije sadr~avala deset knjiga, no zbog knji~evnog skandala, Zavorovi je ostao bez prve verzije svoga djela i bio prisiljen iznova ga napisati, ali u poneato skraenom obliku. Tu je izgubljenu verziju povijesti Dalmacije Zavorovi razdijelio u deset knjiga, koje su obuhvaale dogaaje od ilirskog doba, do smrti kralja }igmunda 1437. No, upravo kad je dovraio pisanje tog djela, preko svoga prijatelja Tome Suri evia, Zavorovi je 1598. (17) upoznao povjesni ara franjevca koji mu se predstavio kao Robert Bonaventura Britanac. Taj je Bonaventura Zavorovia uspio nagovoriti da mu posudi svoj rukopis o povijesti Dalmacije, da bi nakon toga iznenada nestao zajedno s rukopisom. itav nesretni dogaaj s britanskim franjevcem, Zavorovi je opisao u otvorenom pismu s po etka djela, upuenom svom prijatelju Tomi Suri eviu. Zavorovi, u strahu da Bonaventura ne objavi njegovo djelo, po inje iznova pisati istu stvar. Po sjeanju je od svoje prvotne verzije povijesti Dalmacije u deset knjiga, sastavio novu, krau verziju od osam knjiga. Prvu knjigu je, kako sam ka~e, zbog mnogih pogreaaka preradio i proairio, a iz teksta preostalih devet knjiga, izbacio je suviane dijelove i napisao krau verziju od sedam knjiga. Novu verziju tog djela Zavorovi je, po svemu sudei, zapo eo pisati ubrzo nakon kobnog susreta s britanskim franjevcem 1598., a dovraio ju je ve 1602., i to pod naslovom De rebus Dalmaticis, libri octo. Iako ta povijest Dalmacije nikad nije objavljena, tijekom stoljea to je djelo zbog o ite popularnosti esto prepisivano, pa je danas poznata i druga verzija tog Zavorovievog djela, redakcijom razdijeljena u pet knjiga i naslovljena De rebus Dalmaticis, libri quinque (18). [Slika 1: Jedan od latinskih prijepisa djela De rebus Dalmaticis aibenskog povjesni ara Dinka Zavorovia] Djelo De rebus Dalmaticis o teritorijalnim i nacionalnim pitanjima Zavorovieva povijesna djela temeljena su na nacionalnoj tematici te su se dobro uklopila u tada aktualna strujanja u domaoj humanisti koj historiografiji. Meutim, u djelima Dinka Zavorovia nije rije  o pukom praenju aktualnih historiografskih trendova. Naime, Zavorovi je u povijesna djela uklopio svoje politi ke stavove koje je velikim dijelom formirao i stjecajem ~ivotnih okolnosti. Premda su tadaanje politi ke prilike obilje~ene ponajviae osmanlijskom vojnom prijetnjom pozivale na buenje nacionalne svijesti, Zavorovievo etverogodianje izgnanstvo njegovim je promialjanjima o nacionalnom kontekstu povijesnih zbivanja dalo neku vrstu osobnog pe ata. Upravo o tome on piae i na samom po etku djela De rebus Dalmaticis, to nije u posveti Faustu Vran iu. Ondje mo~emo pro itati Zavorovievo objaanjenje da je o povijesti Dalmacije odlu io pisati upravo zato da si olakaa onu unutarnju bol koja obi ava mu iti svakoga tko je prisiljen napustiti svoju domovinu: 1. Cum aliquot ab hinc annis mihi ab hac nostra Sicensi urbe, praeter meam opinionem abesse meoque ab ea non exiguo incommodo exulare contigisset, ut huic intestino dolori medelam aliquam afferrem, variarum historiarum lectione operam nauare coepi, a qua magna ex parte sum ea molestia levatus, qu solet eos exercere, qui patriam deserere coguntur. Coeterum, inter legendum plurima sese mihi obtulere, qu ad hanc nostram Dalmatiae provintiam pertinebant, qu propterea hoc in ocio ex temporum ordine in unum redigere, atque de rebus Dalmaticis historiam contexere decrevi, itaque feci. (f. I) (19) (Kada mi se prije nekoliko godina dogodilo da protiv svoje volje izbivam iz ovoga naaeg grada `ibenika, i kada sam iz njega prognan ne na malenu neugodnost, kako bih pribavio kakav lijek ovoj unutarnjoj boli, revno sam se prihvatio posla itanja raznih povijesnih djela, ime sam si velikim dijelom olakaao muku koja obi ava tiatiti one koji su prisiljeni napustiti domovinu. Ina e, tijekom itanja naiaao sam na mnogo toga ato se odnosilo na ovu naau pokrajinu Dalmaciju, i zato sam odlu io na miru to sakupiti u jedno po vremenskom slijedu i sastaviti povijest o dalmatinskim prilikama, pa sam tako i u inio.) Prije nego ato na primjerima iz teksta poka~emo kako je Zavorovi u nacionalnom kontekstu promialjao o Dalmaciji, va~no je pokuaati definirati njegove politi ke afinitete, koji uvelike odreuju tematiku njegovih povijesnih djela. Iz prethodno izlo~enih biografskih podataka o aibenskom piscu povijesti Dalmacije lako je zaklju iti da je rije  o velikom domoljubu koji po svom politi kom opredjeljenju zapravo nije bio ni malo sklon Veneciji, u ijoj se vlasti u to doba nalazila Dalmacija. Prvu otvorenu kritiku tada aktualne mleta ke vlasti iznio je u svom djelu o povijesti `ibenika, gdje je kritizirao na in na koji su se Mle ani domogli dalmatinskih gradova, zbog ega je bio ka~njen etverogodianjim izgnanstvom iz rodnog grada. Meutim, ini se da se u tom razdoblju njegovi politi ki stavovi nisu znatnije promijenili. Premda je Dinko Zavorovi prvenstveno pisac koji viae voli citirati, nego li kritizirati njegovo je zagovaranje nadmoi Dalmatinaca u djelu De rebus Dalmaticis mogue detektirati na dvije razine. Prvo, rije  je o Zavorovievim osobnim komentarima, koji, premda malobrojni, neposredno svjedo e o njegovoj sna~noj nacionalnoj svijesti od koju nije uspio zatomiti ni boravak u progonstvu. Zatim, tu su i brojni citati iz djela drugih autora, iji sadr~aj takoer podupire njegove politi ke stavove. No, krenimo redom  piaui o granicama unutar kojih se u ilirsko doba prostirala Dalmacija Zavorovi na samom po etku svog djela piae da je Dalmacija onaj dio Ilirika koji se s istoka omeen rijekom Drinom, sa zapada rijekom Raaom, s juga Jadranskim morem, a sa sjevera planinom Loven, za koju Zavorovi koristi nazive mons Adrium i Csarna gora: 2. Dalmatia igitur est Illyrii pars, quae ab ortu (ut in presenti nostra fert opinio) flumine Drino, ab occasu altero flumine nempe Arsia, a meridie Adriatico mari et a septentrione monte Adrio terminatur, quem nostrates Csarna gora nuncupant& (f. 16r) (Dalmacija je, dakle, onaj dio Ilirika koji je s istoka (kao ato i danas smatramo) omeen rijekom Drinom, sa zapada drugom rijekom  Raaom, s juga Jadranskim morem i sa sjevera planinom Loven, koju naai zovu Crna gora.) U nastavku razmatranja teritorijalnog odreenja Dalmacije Zavorovi slijedi idejni koncept o njezinoj nadmoi u teritorijalnom i politi kom smislu. Premda je u prvoj knjizi Dalmatinske povijesti rije  isklju ivo o povijesnim zbivanjima iz rimskog doba, Zavorovi vjeato koristi i tu priliku da citate iz djela anti kih pisaca upotrijebi u nacionalnom kontekstu, pa parafrazirajui Strabona, Svetog Jeronima, Tomu Arhiakona i Plinija zaklju uje da je iz njihovih djela dovoljno jasno da se Dalmacija u staro doba prostirala na mnogo airem podru ju nego ato je to bio slu aj u njegovo doba, te da su granice Dalmacije zbog nepravde povijesnih prilika s vremenom postale u~e. Taj zaklju ak Zavorovi podupire poneato izmijenjenim i proairenim citatom iz djela Tome Arhiakona Historia Salonitana (pp. 54) (20) u kojem stoji da je Dalmacija na istoku grani ila s Delminom, na zapadu s Karintijom, na sjeveru s Dunavom, na jugu s Jadranom, a njezine su granice obuhvaale Panoniju, Slavoniju, Bosnu, Hrvatsku, Liburniju i Dalmaciju: 3. Ita, ut non autoritate Strabonis solum, sed viri huius sanctisimi perinde ac doctissimi satis perspectum esse arbitror, Dalmatiam priscis temporibus latiorem multo quam hisce nostris extitisse, cuius adeo fines temporum iniquitates efficit angustiores, nec absque ratione qui Spalatensia chronica descripsit Dalmatiae fines posuit: ab oriente civitas Delmina, ab occidente Carinthia, a septemtrione Danubium, a meridie Adriaticum et ii termini intra se continent illud quod Pannoniam, Szlavoniam, Bosznam sive superiorem Mysiam, Corvatiam, Liburniam et Dalmatiam appellamus (f. 17r) (Smatram da je onda dovoljno jasno, ne samo prema miljenju Strabona, nego i ovog presvetog i silno u enog ovjeka (sc. Sv. Jeronima), da se Dalmacija u davna vremena uzdizala na mnogo airem prostoru od ovog naaeg, a nepravde okolnosti njezine su granice u inile tako sku enima, i to uz potvrdu pisca Splitske kronike koji je granice Dalmacije odredio ovako: s istoka grad Delminij, sa zapada Karintija, sa sjevera Dunav, s juga Jadran, a te granice u sebi obuhvaaju i ono ato nazivamo Panonijom, Slavonijom, Bosnom ili Gornjom Mizijom, Hrvatskom, Liburnijom i Dalmacijom& ) Mo~da najznakovitiji dio Zavorovievog djela De rebus Dalmaticis jest njegova prva knjiga, u kojoj je rije  o najstarijoj povijesti Dalmacije i o dobu kada je ona joa bila dio rimske pokrajine Ilirik. Premda taj dio djela sadr~ajno na prvi pogled ne nudi mnogo mogunosti za teoretiziranje o nacionalnim pitanjima, pa~ljivijom analizom odreenih dijelova teksta ustanovit emo da Zavorovi povijesna zbivanja s podru ja Dalmacije iz rimskog doba zapravo koristi kao metaforu za teakoe s kojima se Dalmacija suo ila stoljeima kasnije  u razdoblju kada je potpala pod vlast Venecije. Po uzoru na tradicionalne povjesni are iz razdoblja humanizma i Zavorovi odabire primjere (exempla) iz bli~e ili dalje povijesti i oblikuje ih u skladu s vlastitim politi kim stavovima, ali bez kriti kog pristupa izvorima. (21) Uzmemo li u obzir tu injenicu, nije teako zaklju iti da Rimljani s po etka Zavorovieve Dalmatinske povijesti simboliziraju prijetnju Dalmaciji s Apeninskog poluotoka koja se tijekom povijesti u viae navrata ponovno pojavljivala, a etnonim Iliri zapravo su metafora za Dalmatince. O tome mo~da najbolje svjedo i jedno od rijetkih mjesta u Zavorovievom djelu De rebus Dalmaticis gdje je on iznio svoj vlastiti komentar na tu temu. Rije  je o mjestu na kojem Zavorovi najavljuje da e citirati rimske natpise, pa prethodno iznosi otvorenu kritiku talijanskih kulturnih, jezi nih i politi kih utjecaja na Dalmaciju, koji, kako ka~e se~u joa u rimsko doba. 4. I testantur etiam Romanos Dalmatiam incoluisse, qui Dalmatas ad suos mores sermonemque atthraxere, (inscriptiones quae in diversis Dalmatiae locis usque in hodiernum cernuntur) prout tempestate hac ob assiduam cum Venetis consuetudinem, qui Itali sunt et in nobis qui maritima Dalmatiae incolemus loca imperium habent, ad illorum mores potius quam Solovinorum inclinamus et iccirco nominibus Italicis et quasi residuo sermonis utimur, nisi quod in privatis domibus cum pueris, mulierculis et plebeis et vix Solovino nostro idiomate loquimur. Cognomina vero Slovina quae in dich desinunt, Italos imitantes in aliis sylabis permutare conantes detorquemus. Corporum nostrorum indumenta communiter Italica sunt et ideo ob obedientiam, quam Venetis debemus et Italicos mores quos imbibimus, Itali a finitimis nostris (quamvis falso) appellati sumus. Inscriptiones vero quas supra memoravimus hae sunt. (f. 19v). (Oni svjedo e o tome da su Dalmaciju nastanjivali i Rimljani, koji su Dalmate privukli na svoje obi aje (to su natpisi koji se joa danas mogu vidjeti na raznim mjestima u Dalmaciji), tako da se u ovo doba, zbog neprestanog prijateljevanja s Venecijancima, koji su Talijani i dr~e vlast nad nama koji nastanjujemo primorska mjesta u Dalmaciji, radije priklanjamo njihovim obi ajima, nego li obi ajima Slavena, pa se stoga u govoru takorei stalno slu~imo talijanskim rije ima, osim kod svoje kue, s djecom, slu~avkama i pu anima, pa ve jedva govorimo naaim slavenskim jezikom. Oponaaajui Talijane pokuaavamo izmijeniti slavenska prezimena koja zavraavaju na  dich, pa ih iskrivljavamo u druge slogove. Naaa odjea obi no je talijanska i zato nas zbog pokornosti koju dugujemo Venecijancima, kao i talijanskim obi ajima koje smo upili, naai susjedi (premda pogreano) nazivaju Talijanima.) Kao ato smo ve ustanovili, Zavoroviev povjesni arski rad obojen je sna~nom domoljubnom notom. Ta se konstatacija joa viae namee itamo li njegovo djelo O dalmatinskoj povijesti takorei izmeu redova. Naime, detaljnijom analizom citata koje je Zavorovi upotrijebio u tom djelu, bolje emo shvatiti njihovu pravu svrhu. Zavorovi uz pomo odabranih citata koji opisuju, primjerice, vojne uspjehe, kulturni uspon i snagu Ilira, odnosno Dalmatinaca, isti e njihovu nadmo nad tuincima koji su joa od anti kih vremena pokuaavali zavladati Dalmacijom. Kao potvrdu navest emo nekoliko primjera iz djela De rebus Dalmaticis. U prvome od njih, Zavorovi, slu~ei se djelima Iordanesa i Antonija Bonfinija opisuje Dalmatince kao vjeate morepolovce, koje neki autori nazivaju i Liburnima, prema vrsti vrlo lakih i brzih laa na kojima su polovili Jonskim morem: 5. Maritimae hujus regionis acole, qui sub extremis Alpium radicibus agunt, inter Arsiam Titiumque amnes liburnos appellant (Iorande teste), a genere navigii levissimi velocissimique, quod Livius tercie decadis libro quarto levem biremem appellat, quibus Dalmate Ionium mare insulasque praedabantur. (Bonfinius, Iordanes) (ff. 16v-17r). (}itelji ovog primorskog kraja, koji ~ive u krajnjem podno~ju Alpa, izmeu rijeka Raae i Krke zovu se Liburnima (prema svjedo enju Iordanesa), i to prema vrsti vrlo lakog i brzog plovila, koje Livije u etvrtoj knjizi tree dekade naziva lakom biremom i ka~e da su Dalmati na njima plijenili Jonsko more i otoke.) Piaui o najstarijoj povijesti Dalmacije, Zavorovi naj eae bira citate iz djela anti kih pisaca koji svjedo e o borbenoj nadmoi Ilira odnosno Dalmata nad rimskom vojskom. Sljedea dva primjera iz teksta potvruju njegovo nastojanje da povijest davnih predaka potkrijepi citatima iz izvora (Polibije i Apijan), koji pomalo asociraju na biblijsku borbu Davida s Golijatom. 6. Illyrii, quos esse in civitate diximus, cognita ea divisione exercitus et negligentia hostium, intempesta nocte urbem exeunt, ponti tabulas imponunt, flumen traiciunt et munitum natura locum nacti reliquum noctis quieti peragunt. Vix dies advenerat, cum instructis utrinque aciebus proelium collatis viribus capessunt. Victoria penes Illyrios fuit. Hostium paucos fuga servavit, caeteri aut occisi aut capti. (f. 5r) (Iliri, za koje smo kazali da su bili u gradu, prozreli su tu podjelu vojske i nemar neprijatelja, pa su u gluho doba noi iziali iz grada, postavili daske kao most , prebacili se preko rijeke i naaavai po prirodi utvreno mjesto ostatak noi proveli ne ujno. Tek ato je svanuo dan, postavili su oba bojna reda i zapo eli bitku zdru~enim snagama. Pobjeda bijaae u rukama Ilira. Nekolicinu neprijatelja spasio je bijeg, ostali su pobijeni ili pohvatani.) 7. Cum Dalmatae a Romanis descivere, adversus illos Romani sumpsere arma, Marco Figulo consule ducente. At hi, Figulo quam primum inferente copias, custodias aggressi superarunt easque ab exercitu in campum pepulerunt, ita ut ad Naronem usque fluvium fuga pervenerint. Verum iidem retrovertere gradum, iam enim stabat hiems Figulus ratus eos inopine aggredi posse, discurentes undique ad eius impetum ex oppidis offendens, in fugam vertit, donec ad urbem Delminium, a quo Dalmatarum nomen illis indictum, terga dare compulit. (f. 18v) (Kada su se Dalmati odmetnuli od Rimljana, Rimljani na njih digoae oru~je pod vodstvom konzula Marka Figula. A ovi, budui da je Figul htio ato prije navaliti etama, nagrnu, nadja aju stra~e i izbace ih iz vojske na polje, tako da su u bijegu dospjeli sve do rijeke Neretve. Oni su se pak povukli, a zima je ve bila blizu, pa je Figul pomislio da ih mo~e iznenada napasti. Na njegov napad str ali su se odasvud iz gradova, a on je branei se okrenuo u bijeg, dok nije kod grada Delminija, po kojem su Dalmati i dobili ime, bio natjeran okrenuti lea neprijatelju.) [Slika 2: Reljef s prikazom ilirskog ratnika. Gradiate, oko 400. pr. K.] Druga va~na osobina Zavorovievog rada s izvorima odnosi se na njegove u estale svojevoljne intervencije u tekst izvornika citiranih djela, koje ne nalaze potvrdu u kriti kom izdanju tih istih djela, pa mo~emo slobodno zaklju iti da se u pozadini nalazi Zavorovieva namjera da na taj na in neizravno iznese vlastito mialjenje o konkretnom povijesnom dogaaju, koji je opet povezan s namjerom da se naglasi stalan otpor Dalmatinaca prema inozemnim osvaja ima. Evo primjera Zavorovieve jedne intervencije u dio teksta djela Ab urbe condita rimskog povjesni ara Tita Livija, koji govori o predaji ilirskog kralja Gencija rimskom pretoru Aniciju: 8. Copia facta, in castra venit et principium orationis ab accusatione stultitiae orsus suae, postremo ad preces lachrymasque effusus, genibus praetoris accedens, in potestatem turpissime vilissimeque non regali, sed servili animo se dedit. (Sastavivai etu, doaao je u tabor (sc. ilirski kralj Gencije) i zapo eo govor od optu~be za svoju nepromialjenost, naposljetku je udario u pla  i molbe, primaknuo se pretorovim koljenima i predao mu se u ruke silno sramotno, prosto i ropskog, a ne kraljevskog duha.) Budui da se podvu eni dio teksta ne nalazi u Livijevom djelu Ab urbe condita, mo~emo pretpostaviti da je Zavorovi na tom mjestu svojevoljno intervenirao u Livijev tekst zato da nizanjem negativnih latinskih priloga izrazi svoju zaprepaatenost, mo~da i prezir prema odluci ilirskog kralja da se poput roba preda u ruke Rimljana. Zaklju ak Iako je djelo De rebus Dalmaticis dovraeno po etkom 17. st., Zavoroviev povjesni arski rad velikim dijelom ne odudara od ustaljenih kriterija tradicionalne humanisti ke historiografije 15. i 16. stoljea. Ipak, u njegovom radu s literarnim i epigrafskim izvorima zamjeuju se i odreene naznake naprednijeg pristupa gradivu. Ta su nastojanja najo itija u povezivanju viae literarnih izvora s nekom temom, kao i u povezivanju dijela epigrafskog gradiva s literarnim izvorima. itajui prvu knjigu Zavorovieve povijesti nemogue je ne uo iti da mu je veina mjesta iz djela anti kih autora poslu~ila za to da itatelju primjerom poka~e kako su se stanovnici Dalmacije joa u davna vremena sna~no odupirali rimskoj vlasti. Taj se zaklju ak joa viae namee, uzmemo li u obzir i Zavorovievo jasno protumleta ko opredjeljenje, zbog kojeg je, podsjetimo, zavraio u progonstvu. Dakle, sasvim je jasno da Zavorovi u prvoj knjizi svoje povijesti epizode iz tekstova anti kih autora o sukobima Dalmata s Rimljanima zapravo koristi kao metaforu za vlastiti otpor prema mleta koj vlasti. Time je zadovoljio tada uobi ajeni trend u pisanju povijesti - da primjerima iz anti ke proalosti upozori na mogue ponavljanje sli nih zbivanja, ali i da opiae neke zna ajne politi ke i vojne dogaaje s podru ja Dalmacije. Zasluge koje mo~emo pripisati njegovom djelu odnose se ponajviae na injenicu da je rije  o prvom pokuaaju domaeg historiografa da, u doba Dalmaciji nesklonih politi kih prilika, jasno iznese vlastite politi ke stavove i da po uzoru na europske humaniste zabilje~i povijest svoje domovine. Piaui prvo o povijesti rodnog `ibenika, a kasnije i o povijesti Dalmacije, mo~emo kazati da je Zavorovi tu tematiku spretno uklopio u specifi no ja anje nacionalne svijesti, koje je velikim dijelom obilje~ilo hrvatsku historiografiju i kulturna strujanja u razdoblju humanizma. Biljeake 1. Kukuljevi-Sakcinski, I., Dinko Zavorovi, Glasoviti Hrvati proalih vjekova, Naklada Matice hrvatske, Zagreb, 1886., str. 138; `iai, F., Dinko Zavorovi, Priru nik izvora hrvatske historije, Naklada kr. hrv. slav. dalm. zemaljske vlade, Zagreb, 1914., str. 38; `upuk, A., Sitniji prilozi biografiji prvog hrvatskog historiografa, Zadarska revija XVII / 2, Zadar, 1968., str. 149; Kurelac, M., Dinko Zavorovi, Enciklopedija Jugoslavije, sv. 8., Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1971., str. 611; Antoljak, S., Hrvatska historiografija do 1918., sv. I., Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1992., str. 70; Livakovi, I., Dinko Dominik Zavorovi, Poznati `iben ani, `ibenski biografski leksikon, Gradska knji~nica  Juraj `i~gori , `ibenik, 2003., str. 511. 2. Antoljak, S., Hrvatska historiografija do 1918., sv. I., Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1992., str. 66-67. 3. Novakovi, D., `ibenska povijest Bosne, Vijenac, VIII, br. 167-169., Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 2000. 4. Vratovi, V., Hrvati i latinska Europa, Matica hrvatska, Zagreb, 1996., str. 7-8. 5. Kurelac, M., Paladije Fusko  Palladius Fuscus. }ivot i djelo, Paladije Fusko, Opis obale Ilirika. Ivan Lu i, Biljeake uz  Opis obale Ilirika Paladija Fuska, [priredila i prevela Bruna Kunti-Makvi, uvodna studija Miroslav Kurelac], Latina et Graeca, Zagreb, 1990., str. 5-6. 6. Novakovi, D, Latinsko pjesniatvo hrvatskoga humanizma, Marko Maruli, Hrvatski latinisti, `kolska knjiga, Zagreb, 1994., str. 60. 7. Glavi i, B., Hrvatski latinizam, Hrvatska i Europa: srednji vijek i renesansa (XIII-XVI stoljee), sv. 2., [ur. Eduard Hercigonja], `kolska knjiga, Zagreb, 2000., str. 404; Novakovi, D., Latinsko pjesniatvo hrvatskoga humanizma, Marko Maruli, Hrvatski latinisti, `kolska knjiga, Zagreb, 1994., str. 62. 8. Novakovi, D., Latinsko pjesniatvo hrvatskoga humanizma, Marko Maruli, Hrvatski latinisti, `kolska knjiga, Zagreb, 1994., str. 62. 9. Novakovi, D., Latinsko pjesniatvo hrvatskoga humanizma, Marko Maruli, Hrvatski latinisti, `kolska knjiga, Zagreb, 1994., str. 61., 64; Glavi i, B., Hrvatski latinizam, Hrvatska i Europa: srednji vijek i renesansa (XIII-XVI stoljee), sv. 2., [ur. Eduard Hercigonja], `kolska knjiga, Zagreb, 2000., str. 404. 10. Glavi i, B., Hrvatski latinizam, Hrvatski latinizam, Hrvatska i Europa: srednji vijek i renesansa (XIII-XVI stoljee), sv. 2., [ur. Eduard Hercigonja], `kolska knjiga, Zagreb, 2000., str. 407. 11. Novakovi, D., Latinsko pjesniatvo hrvatskoga humanizma, Marko Maruli, Hrvatski latinisti, `kolska knjiga, Zagreb, 1994., str. 66. 12. Novakovi, D., Latinsko pjesniatvo hrvatskoga humanizma, Marko Maruli, Hrvatski latinisti, `kolska knjiga, Zagreb, 1994., str. 58. 13. Miroslav Kurelac, Dinko Zavorovi, Enciklopedija Jugoslavije, sv. 8., Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1971., str. 611. 14. Antoljak, S., Hrvatska historiografija do 1918., sv. I., Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1992., str. 66. 15. Prema `iaievim navodima, isprva se pretpostavljalo da je Zavorovi u progonstvu boravio skoro 11 godina (izmeu 1576. i 1587.). Meutim, `upuk je u aibenskoj Liber baptizatorum naaao viae puta zabilje~eno ime Dinka Zavorovia, i to 1581., 1583. i 1584., dakle u razdoblju kada se smatralo da se nalazi u progonstvu. Nakon 1584. slijedi prekid od etiri godine, a Zavorovievo ime se u knjizi kratenih ponovno pojavljuje 1589., ato zna i da njegovo progonstvo iz rodnoga grada nije moglo trajati dulje od etri godine  od 1585. 1588; `upuk, A., Sitniji prilozi biografiji prvog hrvatskog historiografa, Zadarska revija XVII / 2, Zadar, 1968., str.151.-152. 16. Zeni, M., U pohvalu od grada `ibenika, Gradska knji~nica  Juraj `i~gori , `ibenik, 2002., str. 144. 17. Kukuljevi-Sakcinski, I., Dinko Zavorovi, Glasoviti Hrvati proalih vjekova, Naklada Matice hrvatske, Zagreb, 1886., str. str. 131. 18. Antoljak, S., Hrvatska historiografija do 1918., sv. I., Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1992., str. 67. i 69-70. 19. Folijacija preuzeta iz transkripcije izvornog latinskog rukopisa djela De rebus Dalmaticis iz venecijanske biblioteke Marciana, signatura Cl. X. Cod. XL-3652 u: Kurelac I., Dinko Zavorovi i njegov rad na staroj povijesti u I. knjizi djela De rebus Dalmaticis (magistarski rad), sv. II., appendix, Zagreb, 2006. 20. Toma Arhiakon, Povijest salonitanskih i splitskih prvosveenika, [predgovor, latinski tekst, kriti ki aparat i prijevod na hrvatski jezik, Olga Peri. Povijesni komentar, Mirjana Matijevi-Sokol. Studija Toma Arhiakon i njegovo djelo, Radoslav Kati i], Knji~evni krug, Split, 2003., str. 21. Gross, M., Suvremena historiografija - korijeni, postignua, traganja, Novi liber, Zagreb, 1996., str. 58, 60. Literatura Antoljak, Stjepan, Hrvatska historiografija do 1918., sv. I., Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1992. Glavi i, Branimir, Hrvatski latinizam, Hrvatska i Europa: srednji vijek i renesansa (XIII-XVI stoljee), sv. 2., [ur. Eduard Hercigonja], `kolska knjiga, Zagreb, 2000. Gross, Mirjana, Suvremena historiografija - korijeni, postignua, traganja, Novi liber, Zagreb, 1996., str. 58, 60. Kukuljevi-Sakcinski, Ivan, Dinko Zavorovi, Glasoviti Hrvati proalih vjekova, Naklada Matice hrvatske, Zagreb, 1886. Kurelac Iva, Dinko Zavorovi i njegov rad na staroj povijesti u I. knjizi djela De rebus Dalmaticis (magistarski rad), sv. II., appendix, Zagreb, 2006. Kurelac, Miroslav, Dinko Zavorovi, Enciklopedija Jugoslavije, sv. 8., Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1971. Kurelac, Miroslav, Paladije Fusko  Palladius Fuscus. }ivot i djelo, Paladije Fusko, Opis obale Ilirika. Ivan Lu i, Biljeake uz  Opis obale Ilirika Paladija Fuska, [priredila i prevela Bruna Kunti-Makvi, uvodna studija Miroslav Kurelac], Latina et Graeca, Zagreb, 1990. Livakovi, Ivo, Dinko Dominik Zavorovi, Poznati `iben ani, `ibenski biografski leksikon, Gradska knji~nica  Juraj `i~gori , `ibenik, 2003. Novakovi, Darko, Latinsko pjesniatvo hrvatskoga humanizma, Marko Maruli, Hrvatski latinisti, `kolska knjiga, Zagreb, 1994. Novakovi, Darko, `ibenska povijest Bosne, Vijenac, VIII, br. 167-169., Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 2000. `iai, Ferdo, Dinko Zavorovi, Priru nik izvora hrvatske historije, Naklada kr. hrv. slav. dalm. zemaljske vlade, Zagreb, 1914. `upuk, Ante, Sitniji prilozi biografiji prvog hrvatskog historiografa, Zadarska revija XVII / 2, Zadar, 1968. Toma Arhiakon, Povijest salonitanskih i splitskih prvosveenika, [predgovor, latinski tekst, kriti ki aparat i prijevod na hrvatski jezik, Olga Peri. Povijesni komentar, Mirjana Matijevi-Sokol. Studija Toma Arhiakon i njegovo djelo, Radoslav Kati i], Knji~evni krug, Split, 2003. Vratovi, Vladimir, Hrvati i latinska Europa, Matica hrvatska, Zagreb, 1996. Zeni, M., U pohvalu od grada `ibenika, Gradska knji~nica  Juraj `i~gori , `ibenik, 2002. PAGE 8 PAGE 7 Ltr v2~46j P,x,,,,,12L6N6779::<:::::C#D*z,|,~,,,7::$`a$$`a$$a$$a$: p ::::?ADGLSSjTlTTT\\FaHaffl$s&s$u`$h^ha$$`a$$`a$$a$$uvv~~ŁƁ WX*+tvbdYZ68$a$$`a$`$h^ha$802ĸƸнҽlnp>,.0BD$a$$`a$`$h^ha$$a$6^PnDJ\`r~"4:JLNP^hjz|"&2DJX`lzCJ]mHsHCJ]6CJ]mHsH 6CJ]CJ CJmHsH66]>*>*]]Pz|06DRVX^hjz| ,2@P\ln"2@JLZ\lprCJCJ]mHsHCJ] CJmHsH 6CJ]6CJ]mHsHV *<BPr>DTZ\bdrt0>LXZ\^np|*mHsH6 CJmHsHCJ]mHsH6CJ]mHsH6CJ]mHsH]CJ CJmHsHCJ]CJ]mHsHJDP>*~X(x^tLN$a$$a$$a$*:<HJPRfhz~6\^,0<>JNZ:>JLX\hHLXZfjvj CJmHsH6CJ]mHsHCJ] 6CJ]CJmHsH]6]6]mHsHRjLrtJNZ\hlxZ^jlx|,2`d$(68@BJNX\^`hr~CJ]mHsH CJmHsH6CJ6mHsH]6]6]mHsHCJ] 6CJ]CJPD0NPvx "&2v  "&6:BDNR^&BmHsH ]mHsH \mHsH6\6]]aJ CJmHsHCJ] 6CJ]CJQxz: P R T j &`#$$a$,rtz&(.0DFX\&(26DFHPTX TZ^.HF      * \ ]mHsH6]mHsHmHsH6]6]Y* : < H J L N P T V b d f h j r 0JmHnHu0J j0JUj l n p r $a$,1h. A!"#$%  i8@8 NormalCJ_HaJmHsHtH0@0 Naslov 1$@&5\6@6 Naslov 2$$@&a$5\6A@6 Zadani font odlomka0 @0 Podno~je  p#*)@* Broj stranice6&@6 Referenca fusnoteH*>@"> Tekst fusnoteCJaJmH sH 4B@24 Tijelo teksta$a$>'@A> Referenca komentaraCJaJ:R: Tekst komentaraCJaJH+@bH Tekst krajnje biljeakeCJaJH*@qH Referenca krajnje biljeakeH*LC@L Uvu eno tijelo teksta$`a$RR@R Tijelo teksta, uvlaka 2$`a$ 2 bck "=>?WX[\]wxn !_$''5(6(y(z(H,I,..1 1C4778o9p9w=x=??BBGGWKXKNN-R.RSSTT4V5VWWYY[[]]@^A^``aabbddd d!de8itkukvkkknnsoophqr$s^t$uu4vv0wy0zz6{s|}~~~~/0/0BCЂтNOŃƃFGӅԅ!00000c0c0c00000000 0 0 0 0 0 0 00?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?006(06(06(06(06(06(06(006(06(06(06(06(06(06(06(06(06(06(06(06(06(06(06(06(06(06(06(06(06(06(06(06(06(06(06(06(06(06(06(06(06(06(06(06(06(06(06(06(06(06(06(00 d0 d0 d0 d0 d0 d00k0k0k0k0k0k0k0k0k0k0k0k0k0k0k0k0k0k0k0k0k0k0000000000000000000000000000 z*j* r :$u8Dj r p  !t!4 OLE_LINK27p9 GQacjt9;BLV_fo     '(*1;EN^gIR  )Xa&/celvgt        9 ; B L n w a!j!" """""#!#"#-#?#J#K#U##$N$R$S$]$_$h$v$$& &&&&&&&Y'f'''''''''( ()(3(<(>(E(O(z((0):)))**C+E+L+V+++M,P,Q,X,Y,[,\,`,a,f,g,k,l,n,o,r,s,y,z,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,------$-%---.-4-5-;-<-A-E-H-I-N-O-Q-R-W-X-[-\-^-_-g-h-o-q-t-u-z-{-~------------------------------------...... .!.$.%.'.(.,.-./.0.8.9.?.@.B.C.G.H.P.R.W.X.Z.a.k.l.u.v........//A1J1S4\444445%566J7P7Z7c7t7x7y777777777777777777777777777777777777788 8 888888!8(8)82888:8=8I8J8O8P8U8V8`8b8f8g8p8q8w8}88L9R999m:v:::;!; <)<w<<<<<<<<<<|===================================>>>>>>> >$>%>*>+>2>3><>>>C>D>H>I>N>O>W>X>c>d>k>l>w>y>|>}>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>> ? ?????)?*?,?-?/?8?=?A?J?K?P?Q?U?V?_?a?k?m?t?z??????????????@ @:@<@;ACAOAXAAAB,B3B5BI@IAIHIIIRISI[I\I^I_IdIeIlImIuIvI|IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIJJJJJ J JJJJJ'J(J*J+J0J1J8J9JBJCJKJLJWJYJaJbJkJlJuJvJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJKKKKKKK%K&K*K+K/K0K5K6KAKBKEKFKJKKKMMNN,O1OOOPP.Q0Q7QAQUQ^QsQ|QQQQQQQ3RnFnHnOnPnYn[n`nbninmnsn|nnnno oooo o!o&o(o/o7o9ovo~ooooooooooooooooooooooooo pppp[pcpdpippppppppppppppppppqqqqqAqGqHqNq_qbqkqsqqqqqqqr"r(r0r1r;rs?sIsJsTsUs^ssssssstt!t't(t2tbtjttttttt(u1u7u?u@uJuKuUuVu_uuuuuuuuuuuuuuu vvvvAvHvPvYvvv:wCwnwwwwwwwww xxxx-y2yKyPyyyyyyyyyyyyyyzz z zzzz&z)z4z>z?zHzTz]zzzzz:{D{{{{{{{{{{{{{*|,|3|=|Z|b|||} }+}4}d}l}}}}}}}}}}}}}}}}}~!~~~~~~05@IJY\dforz|#/8lnuπ؀07CKLQT]^du}~Ɓ΁ρԁ)+,2CLajтڂ 178>OXbijrsxzƃ˃ڃ!%GLτ܄GLjsԅ܅!&.5689>@GIPQZ\adjnt| acjk  !"<?VXZ]vxm n !!^$_$''4(6(x(z(G,I,..1 1B4C47788n9p9v=x=??BBGGVKXKNN,R/RSSTT3V6VWWYY[[]]?^A^``aabbddd!dee7i9iskvk~kkkkkTlXlZl^l`lil=mAmqmsmmmnnnoBoDosovoooopp_qcqhqrr#s$s6ss]t^t#u$uuu3v4vvv/w0wyyy$z&z*z0zzzz5{6{r|s|}}}} ~~~~~~.0.0ACςOăƃEG҅ԅ |33333333 ?XV]..??[[]%^<^@^d dvkk~S~ԅ!| Iva KurelacpC:\Documents and Settings\Iva\My Documents\Iva_Kurelac\Skupovi\Matica_MORE_2008\Matica_tisak\Rad_Matica_2008.doc Iva KurelacpC:\Documents and Settings\Iva\My Documents\Iva_Kurelac\Skupovi\Matica_MORE_2008\Matica_tisak\Rad_Matica_2008.doc Iva KurelacpC:\Documents and Settings\Iva\My Documents\Iva_Kurelac\Skupovi\Matica_MORE_2008\Matica_tisak\Rad_Matica_2008.doc Iva KurelacpC:\Documents and Settings\Iva\My Documents\Iva_Kurelac\Skupovi\Matica_MORE_2008\Matica_tisak\Rad_Matica_2008.doc Iva KurelacpC:\Documents and Settings\Iva\My Documents\Iva_Kurelac\Skupovi\Matica_MORE_2008\Matica_tisak\Rad_Matica_2008.doc Iva KurelacpC:\Documents and Settings\Iva\My Documents\Iva_Kurelac\Skupovi\Matica_MORE_2008\Matica_tisak\Rad_Matica_2008.doc Iva KurelacpC:\Documents and Settings\Iva\My Documents\Iva_Kurelac\Skupovi\Matica_MORE_2008\Matica_tisak\Rad_Matica_2008.doc Iva KurelacpC:\Documents and Settings\Iva\My Documents\Iva_Kurelac\Skupovi\Matica_MORE_2008\Matica_tisak\Rad_Matica_2008.doc Iva KurelacpC:\Documents and Settings\Iva\My Documents\Iva_Kurelac\Skupovi\Matica_MORE_2008\Matica_tisak\Rad_Matica_2008.doc Iva KurelacpC:\Documents and Settings\Iva\My Documents\Iva_Kurelac\Skupovi\Matica_MORE_2008\Matica_tisak\Rad_Matica_2008.docx"T9*^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.x"Tf ?KK\S5Vcetkksoopcqr$s^t$uuu.v/vv.wz({} ~~҅ԅ{@bb>6UUbb8  (8>@BHXKXOXRSVXZ[`bceklmnptuvwyz{}߀߂߅"26:>DTt@$@H@X@d@@UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z ArialB1B¦æz¦$tn8!20d. 2Q Iva Kurelac Iva Kurelac Iva KurelacOh+'0  8 D P \hpx Iva Kurelacva  Iva Kurelacva va Normale Iva Kurelac548Microsoft Word 9.0@ʳ@jo@56@j@\<tn՜.+,0 hp  HAZUe8.  Iva Kurelac Naslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F@UmG1TableYWordDocument.2SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjkObjectPool@UmG@UmG  FDokument Microsoft Worda MSWordDocWord.Document.89q