Naslov
O kasnobizantskim zlatarskim likovnim utjecajima u Duborvniku
(On Late Bizantine Goldsmith Artistic Influences in Duborvnik)

Autori
Lupis, Vinicije B.

Izvornik
Starohrvatska prosvjeta (0351-4536) III (2007), 34; 355-377

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Dubrovnik; Bizant; sakralna baština; 15. stoljeće
(Dubrovnik; Bizant; sacral heritage; 15th century)

Sažetak
Dubrovnik poslije 1204. godina pod mletačkom okupacijom nastavlja biti poveznica Istoka i Zapada, ali i poslije 1358. godine kada kao samostalna država održava dobre veze s oslabljenim Bizantom do njegovog konačnog pada 1453. godine, i s manjim feudalnim grčkim državama poput Epirske despotovine o čemu svjedoči prostagma Mihaela II Komnena Duke, epirskog despota (1236. 1271.) izdana 1251. Dubrovčanima u kojoj se reguliraju trgovački i pravno – imovinski odnosi između Dubrovčana i epirskog despota. Taj kontinuitet možemo pratiti od primjera paleološkog zlatarstva XIII. i XIV. stoljeća o čemu svjedoči moćnik čuvan pod rednim brojem CLV. u Moćniku dubrovačke prvostolnice s reljefnim likom arkanđela sa sferom i žezlom istim kao na staurotheci iz kamadoljanskog samostana San Michele u Muranu, koja se sada čuva u Santa Croce di Fonte Avelana kraj Caglija u Marchama. Drugi primjer predstavlja moćnik noge sv. Pankracija koji se čuva pod rednim brojem XLIII. s četiri ponovljena lika arkanđela, iskucana po istoj matrici kao na više križeva u dubrovačkom kraju i zlatnoj pali iz Caorlea. Ovaj kontinuitet ide sve do posljednjeg zlatnog pečata iz proljeća 1451. godine - najvrjednije bizantske isprave u Državnom arhivu u Dubrovniku krizobule Konstantin XI. Paleolog Dragaša (1449. – 1453.) iz 1451. godine, tako da u Dubrovniku možemo pratiti gotovo pola tisuće godina razvoja bizantskog zlatarstva i njegova likovna utjecaja na razvoj zlatarstava u Dubrovniku kao onodobnom velikom zlatarskom centru Europe

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA