Naslov
Latinski metajezik - matrix slavenskih gramatika. Utjecaj latinskoga na hrvatski i istočnoslavenske jezike, prikazan jezičnim nazivljem, opisom glasova i oblika u hrvatskome i istočnoslavenskim jezicima
(Latin Metalanguage - Matrix of Slavic Grammars. The Influence of Latin on Croatian and East Slavic Languages, Presented with Language Terms, Sounds and Forms Description)

Autori
Čelić, Željka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
14.04

Godina
2008

Stranica
340

Mentor
Popović, Milenko

Ključne riječi
slavenske gramatike; latinski metajezik; opis glasova i oblika; jezični nazivi
(Slavic grammars; Latin metalanguage; sounds and forms description; language terms)

Sažetak
Latinski kao metajezik slavenskih gramatika obuhvaća cjelokupnost utjecaja latinskoga jezika i rimske (zapadnoevropske) kulture na slavenski svijet i njihove jezike (strukturu i prikaz). Latinski je jezik u vrijeme utjecaja na slavenske jezike i sâm sadržajno prožet i strukturno protkan grčkim jezikom i kulturom te izdankom obaju antičkih kultura – rimskom i bizantskom. Latinski će izravno i posredno utjecati na istočnoslavenske i hrvatski jezik – utjecaj neće biti isključiv, kao što se često navodi u literaturi: Slavia Latina – zapad – latinski jezik, Slavia Orthodoxa – Bizant – grčki jezik. Budući da je Bizant bio Rimsko Carstvo, drugi Rim, i politička će ideja rimske, dakle zapadne ideje, biti prenesena na istok – Moskva postaje treći Rim. Službena isključivost carske ruske politike ističe apsolutnost utjecaja Bizanta kao nezapadnoevropskoga, nelatinskoga, pravovjernoga. Ono što smo obuhvatili tradicionalnim pojmom ruski (ne možemo govoriti o definiranim nacijama i jezicima, bjeloruskome, ukrajinskome te ruskome), dopušta prirodan ulaz u politički zatvoren sustav: državni, vjerski, jezični. Moskovija je obuhvatila teritorije zapadnoevropskoga kruga ; to je omogućilo prodor i drugih ogranaka kršćanstva. Prodor novih ideja zašao je i na područje obrazovanja – jedna država predstavlja i jedan obrazovni sustav, već postojeći antički, rimski, a metajezik mu je bio latinski. Isti je proces na hrvatskim područjima bio olakšan, jer su isti prostori bili izvorno rimski – hrvatska su plemena ušla u gotov sustav i postala su veza između Rima i Bizanta. Obuhvativši navedenu cjelovitost utjecaja, bilo je moguće objasniti krajnji lingvistički utjecaj latinskoga jezika na slavenske jezike. Gotovi modeli obrazovanja dali su i obrasce, matrice jezika. Gramatike latinskoga jezika model su gramatika slavenskih jezika ; uređenost slavenskih gramatika kao priručnika prati latinski izvornik. Na prvome mjestu, nakon definicije same gramatike kao discipline (predstavlja umijeće govorenja i čitanja i kod Slavena), slijede ortoepija i ortografija – ove obuhvaćaju slova čiji broj odgovara latinskoj abecedi i grčkomu alfabetu. Utjecaj antičkoga modela gramatike vidljiv je i u primjeni modela nomen-potestas-figura, koji rezultira nerazlikovanjem slova od glasa. Opis glasova predstavlja prikaz slova koji nemaju u potpunosti mogućnost predstavljanja glasovnoga sustava slavenskih jezika, a mogu predstavljati glasove nesvojstvene slavenskim jezicima (dvoglasi). Kao drugi dio gramatika-priručnika slijede oblici – osam dijelovi govora. Razlike u brojci rezultat su odvajanja pojma ime (nomen) u zasebne vrste riječi (imenice i pridjevi). Među vrste riječi ulazi i nepostojeći član – nadoknađen pokaznom zamjenicom (ovaj) te ablativ, odnosno vokativ ; broj kao kategorija prenosi i dvojinu ; broj glagolskih vremena odraz je strukture latinskoga i grčkoga jezika – ovisi o samostalnosti slavenskoga autora da prikaže stvarno stanje u jeziku, ne tradicionalni sustav. Prenošenje gotovoga sustava vidljiv je i u nazivima gramatičkih pojmova, osobito naziva padeža i samoga naziva padež. Relativno kasna razrađenost sintakse kao trećega dijela tipična je i za slavenske gramatike – glasovi i oblici dugo će vremena biti jedini aspekt sintaktičke analize. Podudarnost opismenjavanja Slavena jest u ideji širenja vjere. Vjerski će djelatnici biti brojčano, ali i kvalitetno najpismeniji. Širenjem pismenosti u profane sfere, otvorit će put pisanju gramatika, no njihovi će autori u većini slučajeva ponovno biti svećenici. Kler kao metajezik gramatika odabire najrasprostranjenije, standardizirane jezike: grčki, latinski i crkvenoslavenski. Latinski iskače za nijansu jer predstavlja jezik kojim su pisane prva hrvatska gramatika, ali i gramatika hrvatskoga jezika, bez obzira na naziv jezika (Kašić). Njime je pisana i prva ruska gramatika, ruska u pravome smislu (Ludolph) te prva ruska (bjeloruska i ukrajinska) gramatika (Uževyč).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA