Naslov
Pravo na dobru upravu - Nica, Strasbourg, Lisabon
(Right to Good Administration - Nice, Strasbourg, Lisbon)

Autori
Rajko Alen

Izvornik
Pravo i porezi (1331-2235) XVII. (2008), 2; 57-65

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, ostalo

Ključne riječi
pravo na dobru upravu; Povelja temeljnih prava Europske unije; Lisabonski ugovor; europski upravni prostor; dobro upravljanje (dobra vladavina)
(right to good administration; The Charter of Fundamental Rights of the European Union; The Treaty of Lisbon; european administrative space; good governance)

Sažetak
Pravo na dobru upravu jedno je od najnovijih građanskih prava, koje je kodificirano u Povelji temeljnih prava Europske unije (Nica, 2000). Povelja je reafirmirana proklamacijom iz Strasbourga (2007), dan uoči potpisivanja Lisabonskoga (tzv. Reformskog) ugovora, koji pravima, slobodama i načelima sadržanima u Povelji priznaje jednaku pravnu vrijednost kao i Osnivačkim ugovorima. Nakon razmatranja širega europskog konteksta prava na dobru upravu – s naglaskom na pojam Europskoga upravnog prostora, neka opća pitanja upravljanja Unijom (sadržana u Bijeloj knjizi o europskom upravljanju te Odgovoru Studijske skupine na Bijelu knjigu), koncept „ dobre vladavine“ („ dobrog upravljanja“ ), evoluciju prava na dobru upravu, kao i Kodeks dobroga upravnog postupanja i Bijelu knjigu o reformi Komisije – analizirane su odredbe o pravu na dobru upravu i druge povezane odredbe u Ugovoru o Ustavu za Europu (od kojeg se u međuvremenu odustalo), odnosno u Povelji temeljnih prava, na koju se referira Lisabonski ugovor. Pravo na dobru upravu je pozitivno pravo, u kojem prevladavaju postupovni elementi (način i rok postupanja, pravo na sudjelovanje u postupku, pravo pristupa spisu, obveza obrazlaganja odluka te pravo na uporabu jezika, dok je izvan procesne sfere pravo na naknadu štete). Od proklamacije u Nici, preko manje prilagodbe i reafirmiranja u Strasbourgu, do „ ustavnopravnog verificiranja“ u Lisabonu, pravo na dobru upravu u sedam je godina – ne mijenjajući svoj normativni izričaj - prošlo put od (u najvećoj mjeri) političkog opredjeljenja do prava obuhvaćenog interpretativnim i nadzornim ovlastima Europskog suda. Pravo na dobru upravu prije svega je instrument zaštite individualnih prava stranaka, a posredno i poticaj zakonitome i primjerenom upravnom postupanju, sredstvo nadzora nad upravom, kao i jedan od mogućih kriterija ujednačavanja upravnog prava na razini Unije.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo

POVEZANOST RADA