ࡱ> q`bjbjqPqP .:: &:,   0 TTT8D$0 h%"":\\\f$#######$f'h)f#A \\#  \\"% ^ \ \# # +#  w#\ F6xTXxC##$8%0h%K#,4*p4*w#4* w#  ##@ jh%0 0 0 $ T0 0 0 T0 0 0        Noviji hrvatski dokumentarac (1992-2007) - pregled Hrvoje Turkovi A.  Infrastruktura dokumentarnog filma u Hrvatskoj Tradicija Hrvatska ima dugovje nu tradiciju dokumentarnog filma. Prvi su prizori, povjesni arski potvreni, snimljeni u Hrvatskoj krajem 1890-tih, u vrijeme kad je hrvatska bila dijelom Austro-Ugarskog carstva. Snimali su ih uglavnom strani snimatelji za strana poduzea, ali potom i poneki hrvatski (J. Karaman, J. Halla) za domau i za inozemnu uporabu. Izmeu dva svjetska rata, kad je Hrvatska bila dijelom Kraljevine Jugoslavije, upravo je dokumentarni film (ili kultur-film kako je onda nazivana skupina neigranih filmova) postizao stanovit proizvodni kontinuitet i vrsno grananje, dok su igrani filmovi proizvoeni tek povremeno i rijetko i vei dio te proizvodnje je izgubljen. Dokumentarne filmove prete~ito su naru ivale i ugovarale dr~avne institucije, odnosno nastajale su u sklopu subvencioniranih institucija (kao npr. u sklopu `kole narodnog zdravlja, va~an snimatelj-dokumentarista Aleksandar Gerasimov), ili su ih amaterski kultivirali lanovi filmskih klubova (primjerice zagreba kog kinokluba; dokumentaristi ki va~an opus Maksimilijana Paspe). Tijekom Drugog svjetskog rata, marionetska vlada Nezavisne dr~ave hrvatske (pod okupacijom nacisti ke Njema ke) programatski je podr~avala proizvodnju dokumentarnih filmova, a taj vid dr~avnog programa na podru ju filma nastavljen je u socijalisti koj Jugoslaviji, nakon Drugog svjetskog rata. Tada je film postao planski dio kulturne industrije i dobivao airoke zadatke, gotovo posve dr~avno subvencioniran. Iako je u to vrijeme proizvodnja igranih filmova bila najpopularnija i u srediatu ope pa~nje, ipak je upravo dokumentarni film bio najplodnijim rodom, podjednako po broju filmova ato su raeni na godinu, kao i po broju filmaaa koji su se zapoaljavali u njegovoj izradi. Kao i openito u ondaanjoj Jugoslaviji, i u Hrvatskoj je proizvodnja kratkog filma  uz ope obrazovne i propagandne svrhe  bila va~nim izvorom redovita prihoda za filmaae koji su se teako mogli dokopati igranog filma, ali je bila i svojevrsnim dokazivaliatem za filmaae, svojevrsnim vje~baliatem za eventualni igrani film kojem je veina te~ila. Tijekom aezdesetih i sedamdesetih godina proaloga vijeka proizvodilo se tridesetak do etrdesetak raznovrsnih dokumentarnih filmova na godinu i u tom su se razdoblju vrsto ustalili neki vrsni obrasci ato su bili nazna eni ve i u razdoblju nijemoga filma. Oblikovale su se razmjerno ustaljene vrste, primjerice, filmova koji na kulturno-povijestan na in predstavljaju pojedine gradove i regije Hrvatske, ustaljeno su izraivani filmovi o umjetnosti, prisutni su bili druatveno-kriti ni dokumentarci, ali i poetski dokumentarci, a uspostavila se i grana obrazovno orijentiranih dokumentaraca. Usprkos velikoj raznolikosti filmova ato se danas klasificiraju kao 'dokumentarci', sami filmaai, a osobito kritika, nisu sve te podvrste jednako vrednovali  vrijednosnu privilegiju imao je samo jedan razmjerno ograni en raspon dokumentaraca, onih koji su se smatrali nadasve 'umjetni kim'. U tom je, tako, etvero-desetljetnom razdoblju stvoren stanovit broj djela ato se smatrao paradigmatskim ('antologijskim') primjercima dokumentarizma, kao, primjerice, LJUDI S NERETVE O. Glua evia, CRNE VODE i LJUDI NA TO KOVIMA R. Sremeca; KLESARI E. Galia, OD 5 DO 22 K. Golika, MALA SEOSKA ZABAVA K. Papia, DRUGE Z. Tadia, POVRATAK P. Krelje itd., a izdvojio se i stanovit broj autora kao vrijednih dokumentarista, kao primjerice Branko Marjanovi, Obrad Glua evi, Rudolf Sremec, Branko Belan, Eduard Gali, Kreao Golik, Ante Babaja, Krsto Papi, Zoran Tadi, Petar Krelja, Branko Lenti i dr. Globalni obrisi suvremene situacije (1992-2007) Subvencionirana proizvodnja. Odvajanje i osamostaljenje Hrvatske (Republike Hrvatske) od federativno ustrojene socijalisti ke Jugoslavije (SFRJ) 1991, praeno ratom nad Hrvatskom i tranzicijskim problemima, stvorilo je prili ne polazne probleme i poteakoe za funkcioniranje kulture uope, a posebno za dokumentaristi ku filmsku proizvodnju. Prvo, naslijeena je stanovita pad dokumentaristi ke filmske proizvodnje iz osamdesetih. Naime, sredinom osamdesetih razina proizvodnje pala je na nekih 10 dokumentarnih filmova na godinu (ako se ne ra unaju namjenski dokumentarci), i to radi ekonomske krize posljednjih godina socijalisti ke Jugoslavije. Nove prilike nisu bile niata bolje. Doduae, pri prijelazu sa socijalisti kog na kapitalisti ko ustrojstvo o uvalo se sustav dr~avne subvencije za kulturne djelatnosti, samo ih je sada rasporeivalo izravno Ministarstvo kulture, a ne viae RSIZ za kulturu (tj. ustanova koja je brinula oko rasporeivanja subvencija za razli ite djelatnosti u kulturi i bila razmjerno samostalna od Ministarstva kulture). Subvencije za cjelove ernji igrani film nekako su uspjele odr~ati predratni prosjek, ak i poneato ga popraviti (umjesto prosje no 4 filma na godinu, ministarstvo je sada sredianje subvencioniralo prosje no oko 5 filmova na godinu). No, potpora kratkometra~nom filmu, uklju ujui dokumentarni, drasti no je smanjena iako se i nadalje odr~avala u prvoj polovici devedesetih. Ali, na nesreu, dr~avna je potpora za dokumentarni film gotovo posve prestala u drugoj polovici devedesetih godina. Tih je godina svje~e imenovani 'povjerenik za film', filmski redatelj i prethodno ravnatelj HRT-a, Antun Vrdoljak, vjerovao da je dokumentarni film atavizam jer da je dokumentarizam posve televizijska stvar, neto to je posve 'preuzela' televizijska proizvodnja, pa je dokumentarni film izbrisao iz kategorija filmova za koje se dobiva subvencija. Odr~ane su samo subvencije za igrane i za animirane filmove. Doduae, Vrdoljak je svejedno subvencionirao one dokumentaristi ke projekte kojima je bio cilj da dokumentiraju 'hrvatske nacionalne spomenike', odnosno razaranja koja su pretrpjela u Domovinskom ratu, ali ne da bi se od toga proizvela dokumentaristi ka djela, nego isklju ivo u arhivske svrhe. Ipak je dodatno je u razdoblju svojeg 'povjereniatva' (1996-1999) subvencionirao i nekih 6 autonomnih dokumentaraca, vjerojatno one za ije je teme procijenio da su od 'nacionalne va~nosti'. S izbornom smjenom dotadaanje vladajue stranke 2002 i s novim ministrom kulture, dokumentarni film ponovno je uveden kao obvezatna kategorija u sustav subvencioniranja, a k tome je uvedena i kategorija eksperimentalnog filma, a u tom filmskom rodu bilo je dosta dokumentaristi ki temeljenih filmova. Taj obuhvat subvencioniranja ostao je i kad je ponovno doala na vlast HDZ, 2004. Tako je, izmeu 2000. i 2006. godine, financijski poduprijeta proizvodnja od prosje no oko 11 dokumentarnih filmova na godinu (ukupno 101 film) s prosje nom godianjom subvencijom za dokumentarni film u iznosu od oko 2.100.000 kn (u tom razdoblju). Ova ponovno uvedena subvencijska praksa Ministarstva kulture potakla je stanovit broj malih proizvodnih poduzea da se redovitije prime dokumentaristi ke proizvodnje, te je imala za posljedicu porast proizvodnje ambicioznih dokumentaraca ato nisu potaknuti na televiziji. Sustavni javni zahtjev, postavljen ve 1992, da se napiae novi zakon ato e regulirati kinematografsko ('audiovizualno') podru je kona no je i zadovoljen koncem srpnja 2007. Tada je u Saboru RH izglasan i proglaaen Zakon o audiovizualnim djelatnostima. Prema tom zakonu mora se do 2008. konstituirati Hrvatski audiovizualnim centar, svojevrsni filmski fond (ili 'institut' kako se u nekim evropskim zemljama nazivaju takve ustanove), poluneovisan od Ministarstva kulture (premda od njega nadziran), s ovlaatenjem da preuzme na sebe voenje kulturne politike na filmskom, odnosno ukupnom audiovizualnom polju (s izuzetkom televizija koja potpadaju pod zakon o elektronskim medijima, odnosno pod zakon o HRT-u), a time i da preuzme distribuiranje subvencije (u 2008.). Uz Ministarstvo kulture, va~an subvencijski izvor postao je i Gradski ured za kulturu Grada Zagreba. Gradski ured za kulturu je kasnih devedesetih po eo redovitije i izdaanije dodjeljivati subvencije za proizvodnju filmova  meu njima i za dokumentarce. Naime, budui da je Zagreb, glavni grad Hrvatske, tradicionalno najvee  a u ponekim razdobljima i jedino  proizvodno srediate kinematografije u Hrvatskoj, gradske su vlasti dr~ale da je i filmsko stvaralaatvo jedno od posebnih kulturnih vrijednosti grada (a ne samo Hrvatske uope). Uvoenje redovite subvencije od 1998. pa nadalje prili no je pridonijelo oja avanju dokumentaristi ke proizvodnje. Subvencije grada Zagreba uglavnom su upotpunjavale subvencije dodijeljene na Ministarstvu kulture  toliko da se filmovi mogu proizvesti  iako su ponekad bile i dovoljno velike da se i pomou njih napravi film, a po esto su se dodjeljivale i za filmove koji nisu dobili potporu Ministarstva kulture. Broj dokumentaraca koje je podupro Gradski ured za kulturu postojano je rastao (od, recimo, 5 subvencioniranih dokumentaraca 2000. godine, do maksimalnih 27 dokumentaraca s odobrenom subvencijom 2005). U razdoblju od 1998. do 2007. prosje no je na Gradu bilo odobravana subvencija za 11 dokumentaraca na godinu, ato je prili na brojka.. U razdoblju od 2000. do 2006. Gradski ured za kulturu ulo~io je prosje no oko 1.065.000 kn na godinu u proizvodnju dokumentarnih filmova, s time da je ta brojka varirala od 290.000 kn u 2000-oj do 2.380.000 kn u 2005-oj (to je godina najveeg subvencijskog izdvajanja za proizvodnju dokumentarnog filma u Gradu Zagrebu). Dokumentaristi. Iako je teako uope nai redatelja u promatranome razdoblju koji ne bi snimio bar poneki dokumentarac, tek se ograni en broj redatelja redovito posveuje snimanju dokumentarnih filmova. Meu njima je i dokumentaristi ki klasik Petar Krelja, najplodniji dokumentarista, koji je od svojih prvih filmova u aezdesetim godinama do danas snimio preko 200 dokumentarnih filmova i dokumentaristi kih televizijskih priloga. Meu posveenim dokumentaristima su, takoer, Biljana aki-Veseli , Damir u i, Branko Iatvan i, Hrvoje Mabi, Zrinka Katarina Matijevi-Veli an, Nenad Puhovski, Nebojaa Slijep evi, Tomislav }aja i joa poneki. Neki stalniji dokumentaristi vezani su prete~ito uz dokumentaristi ku proizvodnju HRT (to je i Petar Krelja, ali i namjeatenici ili stalni vanjski suradnici poput }eljka Belia, Jasmine Bo~inovske-}ivalj, Vladimira Fulgozija, Tomislava Mraia, Ljiljane `iamanovi, Vlatke Vorkapi, Dra~ena }arkovia, Bogdana }i~ia i dr.). Ali, neke su meu najboljim dokumentarcima u promatranome razdoblju napravili 'povremeni' dokumentaristi, a oni ine i najbrojniju kategoriju stvaratelja. Naime, dokumentaristi ka proizvodnja je tradicijski gotovo obvezatna 'faza' u profesionalnome putu prema cjelove ernjem igranom filmu. Mnogi mladi redatelji ambiciozno zapo inju profesionalnu karijeru upravo dokumentarnim filmovima, da bi, naj eae, taj rod uglavnom napustili kad dospiju do snimanja cjelove ernjeg igranog filma, i tek mu se poneki povremeno vraaju. Za razliku od igranog cjelove ernjeg filma u kojem je djelatna samo jedna redateljica u promatranome razdoblju (Snje~ana Tribuson), rodna ravnote~a daleko je bolja u kratkometra~nome, pa tako i dokumentarnome, filmu u ovome razdoblju. Prili an je broj redateljica ato su se istakle dokumentarnim filmovima, kao, primjerice, Jasmina Bo~inovska-}ivalj, Gordana Brzovi, Dana Budisavljevi, Biljana aki-Veseli , Ana Huaman, Sanja Ivekovi, Ljubica Jankovi-Lazari, Ivona Juka, Kristina Leko, Zrinka Katarina Matijevi-Veli an, Lala Raa i, Rada `eai, Ljiljana `iamanovi, Vlatka Vorkapi, Jasna Zastavnikovi, te pokojna Jelena Rajkovi. Redateljice su dale prili an broj vrhunskih dokumentaraca, nagraivanih na festivalima, uklju ivanih u antologijske programe. Veina hrvatskih dokumentarista djeluje u Hrvatskoj, s tek ponekim ato rade i u inozemstvu. Hrvatska, koliko znam, nema emigrantskih redatelja ato bi djelovali u inozemstvu. Prikazivanje dokumentaraca, publicisti ka pratnja. U bivaoj Jugoslaviji, standardna duljina dokumentaraca i drugih kratkih filmova bila je 10-15 minuta. Naime, sve do kasnih aezdesetih prikaziva i su po zakonu morali u cjelove ernju predstavu uklju iti i kratkometra~ni film, a taj se onda davao kao 'predigra' cjelove ernjem filmu. Zato su kratki filmovi nastojali biti u granici od 10-15 minuta kako bi, uz cjelove ernji film, stali u standardni kinoprikaziva ki termin od 2 sata. Negdje krajem aezdesetih taj je zakon ukinut i kina viae nisu morala prikazivati kratke filmove prije cjelove ernjih, ato je imalo za posljedicu da je veina kinoprikaziva a prestala davati kratke filmove. Iako je izgubio svoj vremenski ograni en termin u kinoprikazivalaatvu, proizvodnja se kratkih filmova joa jedno desetak godina ravnala prema standardu du~ine od 10-15 minuta. Ipak, s vremenom, ta je du~ina  kao standard  napuatena, i  pod utjecajem standardnih du~ina televizijskih emisija (prete~ito izmeu 20-50 minuta) te opeg prelaska na video snimanje i njegov razmjerno jeftiniji i vremenski neograni eniji postupak snimanja  kratkometra~na, a osobito dokumentaristi ka proizvodnja poprimala je krajnje varijabilne duljine (od minute do cjelosatnih duljina), bez vrstih standarda, iako su filmovi izmeu 20 i 50 minuta po eli dominirati (prema televizijskom standardu, jer je televizija postala jednim od najvjerojatnijih prikaziva kih mjesta). Odnedavna, sa svjetskim poticajom ato je dolazio od festivalskog i prikaziva kog uspjeha cjelove ernjih filmova Michaela Moorea, i naai su se redatelji po eli se smjelije i eae upuatati u dokumentarce cjelove ernje duljine, i od 2001. do 2007. snimljeno je, koliko znam, 10 cjelove ernjih dokumentaraca, s prvim NOVO, NOVO VRIJEME, r.: Rajko Grli, Igor Mirkovi, 2001; potom slijedom: DAN POD SUNCEM, r.: Vlado Zrni, Quadrum, 2001; SRETNO DIJETE, r.: Igor Mirkovi, 2003; SVE O EVI, r.: Silvestar Kolbas, 2003; PE` ENOPOLIS, r.: Zrinka Katarina Matijevi-Veli an, 2003; LORA, SVJEDO ANSTVA, r.: Nenad Puhovski, 2004; `TO SA SOBOM PREKO DANA, r.: Ivona Juka, 2005; POVRATAK MRTVOG OVJEKA, r.: Petar Oreakovi, 2006; DOBRO JUTRO, d: Ante Babaja, 2006; DAN NEZAVISNOSTI RADIJA 101, r.: Vinko Breaan, 2007. Gubitak kina kao mjesta mogueg redovitog prikazivanja dokumentarnih filmova stavilo je dokumentarce u joa rubniji prikaziva ki polo~aj nego ato su bili dotad. Festivali kratkog filma u zemlji i inozemstvu nudili su gotovo jedina mjesta kinoprikazivanja, iako je to bilo tek nekoliko puta na godinu. U bivoj Jugoslaviji, dokumentarni su filmovi pokazivani na festivalu 'kratkog metra' u Beogradu, a u nekom razdoblju s uzastopnom reprizom u Zagrebu. Nakon uspostave neovisne hrvatske dr~ave, ustanovljeni su (1992) Dani hrvatskog filma kao festival cjelokupne filmske proizvodnje, ali ubrzo su~eno kao festival kratkog i srednjometra~nog filma, na kojem je dokumentarni film imao vlastitu 'sekciju' s nagradom za najbolji dokumentarac (Oktavijan za dokumentarni film). S nedavnim porastom broja festivala u Hrvatskoj (2006. pobrojao sam ih petnaestak) porasle su i mogunosti prikazivanja dokumentarnog filma. Pored Dana hrvatskog filma na kojima se prikazuju dokumentarci, Nenad Puhovski i Factum osnovali su meunarodni festival dokumentarnog filma, ZagrebDox (2004). Gotovo istodobno, ali bez medijske pratnje i bez opeg odaziva, osnovan je Liburnijski filmski festival, u I iima pokraj Rijeke, kao specijalizirani festival za domae dokumentarce. No, i neki ugledniji meunarodni festivali u Hrvatskoj imaju i dokumentarac kao posebnu natjecateljsku kategoriju (kao npr. Motovunski filmski festival, Zagreba ki filmski festival, Meunarodni festival kratkog filma u Taboru, Festival novog filma u Splitu, Dubrova ki festival i dr.). Dr~avna je televizija je, od svog postanka, postala druga mogunost za prikazivanje kinematografski proizvedenih dokumentaraca, pa je tako bilo i u promatranome razdoblju. Ali, politika dr~avne, odnosno u novije vrijeme, javne televizije  tj. Radio-televizije Zagreb, odnosno Hrvatske radio televizije  esto je bila vrlo neujedna ena u pogledu otkupa kinematografski proizvedenih dokumentarac. U nekim razdobljima RTZ, odnosno HRT nije uope otkupljivao kinematografske dokumentarce, ili bi prikazivao samo one u kojima je koprodukcijski sudjelovao. Ali, gledano na dulje vrijeme, HRT je prili no postojano kupovao prava za prikazivanje dokumentarnih filmova na svojem programu, a i esto je bio koproducentom kinematografski proizvedenih dokumentarca, te je, ukupno gledano, prili an broj izvantelevizijski proizvedenih dokumentaraca prikazan na HRT-u. Druga mjesta povremenog i geografski lokalnog prikazivanja dokumentarca jesu specijalizirana kina i prikaziva ka mjesta kao ato su to primjerice kino Tuakanac (odnosno Filmski programi Hrvatskog filmskog saveza), u Zagrebu, Kulturni informativni centar u Zagrebu, kinoteka Zlatna vrata u Splitu te joa neki drugi filmski, multimedijski i kulturni centri, odnosno kinoklubovi po Hrvatskoj. Na tim se mjestima prikazuju ili pojedina ni dokumentarci, dokumentaristi ki programi i ciklusi, ili opusi pojedinih dokumentarista. Kako su dokumentarci samo povremeno i razmjerno rijetko javno prikazivani, njih se tek povremeno recenzira i o njima uope piae u novinama, revijama i asopisima. Obi no se to ini u povodu nekog tek odr~anog festivala. No, dva hrvatska asopisa  Hrvatski filmski ljetopis i Zapis  redovito recenziraju dokumentarne filmove prikazane na festivalima i posebnim projekcijama, donose portrete dokumentaristi kih autora, teorijske eseje i povijesne preglede o dokumentarizmu i temate posveene dokumentarizmu. Povremeno i neki drugi asopisi dotaknu temu dokumentarizma (poput Vijenca koji je 2006-2007 donosio seriju portreta dokumentarista, ili temata posveena dokumentarizmu u Kolu, 3/2006). Usprkos mnogih nedostataka suvremena polo~aja dokumentarizma, ako uzmemo u obzir izbor televizijske dokumentaristi ke proizvodnje ato se prikazuje i izvan televizijskog programa, potom subvencioniranu proizvodnju dokumentaraca, a i neovisnu i osobnu proizvodnju u devedesetima i prvoj polovici prvog desetljea dvijetisuite, prosje na se, filmografski zabilje~ena, proizvodnja kretala oko 30 filmova na godinu, ato ovo razdoblje ini jednim od najplodnijih dokumentaristi kih razdoblja u povijesti hrvatskog dokumentarnog filma. Pojedina ni proizvodni izvori (1992-2007) Iako je televizijski neovisna dokumentaristi ka proizvodnja reducirana u vrijeme smanjene subvencije nakon 1992., odnosno odsutnosti subvencije u drugoj polovici devedesetih, ona nije nikad posve prestala postojati uz ovu televizijsku. S po etka devedesetih dosta je 'starih' poduzea ato su radila i dokumentarne filmove nastavila s time, iako vrlo iznimno (npr. Jadran film, Zagreb film). Televizijska proizvodnja. S druge strane, i samo uvjerenje ministarskog povjerenika za film da je televizija jedini smisleni proizvoa  dokumentarnog filma, da televizija u potpunosti treba 'preuzeti' izradu dokumentaraca, te s time vezana odluka da eliminira dokumentarac iz subvencioniranih kategorija filmova polovicom devedesetih, kao da je dobila potvrdu u praksi. Naime, HRT, postaja koja je u to vrijeme bila pod jakim dr~avnim nadzorom i jedina koja je mre~no pokrivala cijelu zemlju, doista je u tom razdoblju postala glavnim proizvoa em dokumentarnih filmova. U tom je vremenu ukupni televizijski program u ogromnoj mjeri zauzimao upravo vrlo raznolik 'dokumentaristi ki program', na ato, dakako, otpada mnogo i uvezenih dokumentaristi kih emisija kao i dosta informativno-reporta~nog programa. No, u velikoj mjeri ta brojka indicira i veliku prisutnost vlastito proizvedenog dokumentaristi kog programa. Naime, jedno od ustaljenih uredni kih na ela Hrvatske televizije bilo je njegovanje ' isto dokumentaristi kog' pristupa (tj. unikatnog, ne-serijskog djela u stilu 'umjetni kog dokumentarca'). Od uglednih filmskih redatelja, ali i od mladih nadolazeih autora, naru ivale su se ili prihvaale ideje za pojedina ne dokumentarce te je, dugoro no gledano, proizvedeno podosta 'autorskih dokumentaraca' u sklopu HRT-a. K tome, u vrijeme subvencijske oskudice ili njezina posvemaanjeg izostanka, mnogi su se dokumentaristi ki opredijeljeni autori okrenuli HRT-u da u sklopu njihova dokumentaristi kog programa rade filmove, kao ato su se mnoge producentske kue ili proizvodne ustanove i udruge okrenule HRT-u za koprodukciju dokumentarnih filmova. Prema onome ato je Majcenova filmografija registrirala, dokumentarci koje je proizvela ili suproizvela Hrvatska televizija zauzimali su viae od polovice ukupne dokumentaristi ke proizvodnje izmeu 1992. i 2000. U tom razdoblju ne samo da su dokumentarci Hrvatske televizije prevladavali brojem, nego su se isticali i kvalitetom, te su u tom razdoblju u estalo dobivali Oktavijana za dokumentarni film na Danima hrvatskog filma, ili bili meu kriti arski najhvaljenijim djelima (kao primjerice NA SPOREDNOM KOLOSIJEKU, r.: Petar Kelja, 1992; HODNIK, r.: Vinko Breaan, 1994; MIRILA, r. Vlado Zrni, 1997; PLA`ITELJ KORMORANA, r.: Branko Iatvan i, 1998; `ALTER, r.: Dra~en }arkovi, 2001; BIL JIDNON, r.: Hrvoje Hribar, 2002... Uz dokumentarce vlastite proizvodnje, Hrvatska je televizija redovito prikazivala vodee meunarodne dokumentaristi ke serije. Krajem devedesetih i prvih godina 2000-e, javile su se dvije nove nacionalne, komercijalne mre~e: Nova TV i RTL Hrvatska, a uz njih i mnogobrojne regionalne televizijske postaje. No veina je od njih izbjegavala vlastitu proizvodnju dokumentaraca, tek rijetko proizvodei poneki reporta~ni prilog ili cjelovitu reporta~nu emisiju (npr. Istraga Nove TV). Ono neato malo dokumentaraca ato se mo~e nai na programima ovih ostalih televizija uglavnom se sastoji od uvezenih serija. Akademija dramske umjetnosti (ADU). Va~an i istaknut izvor dokumentaristi ke proizvodnje tijekom devedesetih bila je nacionalna filmska akola  Akademija dramske umjetnosti (ADU). Filmski studij te akole ustanovljen je u sklopu Akademije kazaliane umjetnosti 1967. Koncem osamdesetih i u devedesetima akola je razvila prili nu produkciju, pa se je u devedesetima godianje snimilo etiri do pet visokostandardnih dokumentarnih filmova na godinu, a k tome i jedno 8 dokumentaristi ki temeljenih vje~bi u sklopu studija re~ije. Bolji studentski radovi odlazili bi na festivale u zemlji i inozemstvu, a redovito su se natjecali na Danima hrvatskog filma. Neki su od tih filmova dobivali Oktavijane za dokumentarni film, ili bi izazivali kriti arsku pa~nju i odobravanje (npr. NEBO POD OSIJEKOM, r.: Zvonimir Juri, 1996; IME MAJKE: NARAN A, r.: Jasna Zastavnikovi, 1996; METROPOLA, r.: Tomislav Rukavina, Stanislav Tomi, Dalibor Matani, DVOBOJ, r.: Zrinka Katarina Matijevi-Veli an, 1999; UVOZNE VRANE, r.: Goran Devi, 2004; UBIL BUM TE!, r.: Nikola Straaek, 2007). Redovit priliv filmskih studenata u televizijsku proizvodnju i u filmsku industriju podrazumijevao je da e ideja 'umjetni kog dokumentarca' koja se je njegovala na Akademiji nametnuti i televizijskoj produkciji i filmskim producentima. Mladi diplomirani studenti postajali su, neminovno, glavni stvaraoci istaknutih dokumentarnih filmova i u sklopu HRT-a i u sklopu neovisnih filmskih proizvoa a. Factum. Najva~niji meu novojavljenim proizvoa ima dokumentaraca koncem devedesetih i po etkom 2000-ih pokazao se Factum, udruga specijalizirana za dokumentaristi ku proizvodnju. Utemeljio ga je 1996. Nenad Puhovski, i sam dokumentarista, profesor na Akademiji dramske umjetnosti, a prvi je film u toj produkciji snimljen 1998. Ta posve neovisna udruga isprva je djelovala zahvaljujui isklju ivo potporama Instituta otvorenog druatva Hrvatska i Soros Documentary Fund, a ponekad i drugim inozemnim subvencijama, tek je kasnije po ela dobivati i sredstva Grada Zagreba i Ministarstva kulture. Uspostavljena je s ciljem da snima anga~irane, druatveno i politi ki kriti ke ('oporbene') filmove, odnosno filmove koje promi u ljudska prava, ali je itekako njegovala tradiciju 'umjetni kog', 'autorskog' dokumentarca, esto bez ikakva traga nekakva globalnog politi kog stava. Factum je odmah davao prilike nadarenim studentima Akademije dramske umjetnosti da nastave svojim dokumentaristi kim stvaranjem izvan akole, ali je privla io i druge dokumentaristi ki orijentirane redatelje, pri tome dajui u visoku postotku mogunost djelovanja redateljicama. Nakon prvog proizvedenog filma 1998 (GRAHAM I JA, samog Nenada Puhovskog), 1999 je proizvedeno 11 filmova, a u narednim je godinama nastavljena plodna proizvodnja, neato viae od prosje no 5 filmova godianje (ukupno 44 naslova do 2006). Factumovi filmovi odmah su privukli pozornost i po eli dobivati nagrade na Danima hrvatskog filma i po inozemnim festivalima. Zna ajniji filmovi ovog proizvoa a jesu, primjerice, PITKA VODA I SLOBODA III, r.: Rajko Grli, 1999; BAG, r.: Stanislav Tomi, Dalibor Matani, Tomislav Rukavina, 1999; GODINE HRE, r.: Andrej Korovljev, 2000; DE KO KOJEM SE }URILO, r.: Biljana aki-Veseli , 2001; }IVOT NA SVJE}EM ZRAKU, r.: Danko Volari, 2002; SVE O EVI; r. Silvester Kolbas, 2003; SVE PET, r.: Dana Budisavljevi, 2003. Neki od anga~iranih Factumovih filmova izazvali su javne kontroverze, primjerice OLUJA NAD KRAJINOM, r.: Bo~idar Kne~evi, 2001; PAVILJON 22, r.: Nenad Puhovski, 2002; LORA, SVJEDO ANSTVA). Factumovi su filmovi, takoer, sudjelovali na viae od 70 festivala diljem svijeta do 2006, esto nagraivani. Factum je takoer pokrenuo dobro zamialjen i izvrsno posjeivan meunarodni festival dokumentarnog filma ZagrebDox, 2004. Fade In. Najinovativniji dokumentaristi ki projekt zamislio je Fade In, neprofitna organizacija koja funkcionira kao proizvodni studio, kako sebe opisuju na svojoj internetskoj stranici. Utemeljili su ga mladi filmaai Hrvoje Mabi i Nebojaa Slijep evi, 2000. Od tada pa do sredine 2007., oni i neki drugi bivai studenti ADU (recimo redatelji Robert Orhel i Miroslav Sikavica, snimatelji Almir Faki, Goran Legovi i Jasenko Rasol, a u suradnji s razli itim istra~iva ima), proizveli su viae od 90 dokumentarnih filmova u seriji nazvanoj DIREKT. Seriju izrauju pod ugovorom s HRT koja mjese no emitira njihove priloge. Serija je zamialjena kao predstavljanje iskaza mladih ljudi o razli itim temama va~nima u njihovu ~ivotu, a koristio se pristup 'izravnog filma' (direct cinema). Ti filmovi, raeni impresivnim vizualnim i monta~nim stilom, s iznimno spontanim iskazima mladih ljudi, postali su uzorom visokog produkcijskog standarda za dokumentaristi ke serije, i to usprkos financijski vrlo ograni avajuem ugovoru i, dosljedno, krajnje reduciranim uvjetima proizvodnje. Fade In je za svoju godinju proizvodnju primio vie produkcijskih nagrada, a pojedini filmovi Direkta sudjelovali su u konkurencijskim programima Dana hrvatskog filma i inozemnih festivala. Uz filmove Direkta, snimili su i jedno 13 samostalnih dokumentaraca, a meu njima neke obrazovne i eksperimentalne filmove. Proizvodnja filmskih poduzea. Joa u aezdesetim godinama postalo je prili no lako da se pokrene nova filmska proizvodna kua (tzv. FRZ  filmska radna zajednica), da bi se snimali filmski projekti za koje su njihovi redatelji-autori dobili dr~avnu subvenciju. Tranzicijska situacija nije promijenila, nego joa i potakla, ovo osnivanje novih poduzea i promjenjiv opstanak postojeih. Naime, ~ivot pojedinih tako organiziranih poduzea ili udruga znao je biti vrlo kratkovje an, osnovali bi se tek da se snimi film ili dva. Neka, stara poduzea, kako je re eno, nastavila su povremeno proizvoditi dokumentarne filmove i tijekom devedesetih (npr. Jadran film, Zagreb film nakon o~ivljavanja...), a najuo ljivije poduzee ato se javilo po etkom devedesetih (1993) i uporno njegovalo dokumentarizam bio je Gral Film. Od svojeg osnutka to je poduzee gotovo svake godine proizvelo barem jedan, a povremeno i viae dokumentarnih filmova  ukupno 22 filma izmeu 19dfh !!!!" "0"2"D"^"""""""$R%%b*d*h*,,.,C2G288=x?&AnAOȷԩzrzhf,mHsHhf,6]_HmHsHjhf,0JU_HmHsHhf,_HmHsHhf,nHtHjhf,0JUnHtHhf,56\] hf,6]hf,OJQJ^JaJhf,hf,OJQJ^J#jhf,0JCJOJQJU^Jhf,CJOJQJ^J)h H|$R%(h*~0h8x?vER]cehnpvȂ|x|XOOR6RUJ`aaee~jjrrrrr||~ :Pxď "῵vvvvvvvvvvvvvv$hf,6PJ]^JmHnHsHtHjhf,0JUmHsHhf,mHsH*hf,56PJ\]^JmHnHsHtHhf,_HmHsHhf,PJ^JmHnHsHtH"hf,56\]mHnHsHtHhf,mHnHsHtH#jhf,0JUmHnHsHtH)"vPn.66LlZl z  n)"v68jΫЫPR6ְ:<J`BDLlx|4ĴĴ~kkckchf,mHsH$hf,5PJ\^JmHnHsHtH*hf,56PJ\]^JmHnHsHtHhf,6]_HmHsH$hf,6PJ]^JmHnHsHtHhf,PJ^JmHnHsHtH+jhf,0JPJU^JmHnHsHtHhf,56\]_HmHsHhf,_HmHsHhf,OJQJ^JaJ$4XelRJN*,B z  *zݺ흛흺݅ݺyyc*hf,56PJ\]^JmHnHsHtHhf,OJQJ^JaJ+jhf,0JPJU^JmHnHsHtHUhf,_HmHsH$hf,5PJ\^JmHnHsHtHhf,56\]_HmHsH$hf,6PJ]^JmHnHsHtHhf,PJ^JmHnHsHtHhf,mHsHhf,6]mHsH&93. i rane 2007. (Od toga dvanaest ih je re~irao vlasnik i glavni producent poduzea - Tomislav }aja). No, ponovno uvoenje subvencije za dokumentarizam na Ministarstvu kulture 2000., potaklo je i druga poduzea da povremeno proizvedu i dokumentarce, i to ponekad upe atljive  npr. Inter film s NE PRILAZITE, r. Mladen Dizdar, 2003; Maxima film s POSLJEDNJI AUTOHTONI PETROVI, r. D. Tereaak (vlasnik i producent kue), 2006; 4 Film (osnovan 2005, odmah proizvevai dva nagraena filma `TO SA SOBOM PREKO DANA, r. Ivona Juka, 2006. i PANJ PUN OLOVA, r. Branko Schmidt, 2007). Hrvatski filmski savez (HFS). Novu subvencijsku priliku nakon 2000-e iskoristio je i Hrvatski filmski savez (HFS) da pokrene vlastitu proizvodnju, prevladavajue dokumentarnog i eksperimentalnog filma. Savez je joa u razdoblju bivae Jugoslavije imao osobit status u hrvatskom filmu. Utemeljen je 1956. (u sklopu tadaanje Narodne tehnike, a s nazivom Filmski savez Hrvatske), kao koordinacijski savez samostalnih kino-klubova. Tadaanji mu je glavni cilj bio da organizira godianje susrete klubova i lanova klubova na revijama amaterskih filmova (revije filmova djece i revije filmova odraslih), da poma~e djelatnosti klubova i arhivira njihove filmove. U novim okolnostima ne samo da je taj savez 'pre~ivio', nego je joa ja e razvio svoju vlastitu aktivnost postavai sredianjom filmskom organizacijom Hrvatske, s raznovrsnim djelatnostima (obrazovnom, izdava kom, prikaziva kom, te najzad i proizvodnjom). Kako su klubovi- lanice uglavnom proizvodne orijentacije, to su i tijekom devedesetih imali obilnu proizvodnju od oko120 kratkih filmova na godinu, a od toga su prevladavali dokumentaristi ki temeljeni filmovi. Revije amaterskog filma i djelatnost HFS-a stalno je ukazivala na to obilno iako zanemareno podru je filmske proizvodnje. Iako uglavnom ispod profesionalnih standarda, ta je proizvodnja povremeno davala istaknuta dostignua upravo meu dokumentarcima, a vrhunska na podru ju eksperimentalnog filma, s time da su takvi filmovi sudjelovali i na neamaterskim festivalima, i u zemlji i u inozemstvu. Kako se na Ministarstvu kulture otvorila mogunost sufinanciranja i dokumentarnog filma, HFS je pokrenuo vlastitu proizvodnju orijentiranu upravo prema ta dva filmska roda. Izmeu 2000. i ljeta 2007 HFS je proizveo nekih 20 dokumentaraca (istaknutiji SOSKE, r. Rada `eai, koprodukcija, 2001; ZABORAVLJENI, r. Damir u i, 2002; LA STRADA, r. D. u i, 2004; }ELJKO JERMAN  MOJ MJESEC, r. Ivan Faktor, 2005; MOJA SUSJEDA TANJA, r. Petar Krelja, 2006), a k tome i prili an broj eksperimentalnih filmova izrazito dokumentaristi kog opredjeljenja (npr. eksperimentalno-dokumentaristi ki filmovi Damira u ia, Ivana Faktora, Ivana Ladislava Galete, Tomislava Gotovca, Zdravka Mustaa, }eljka Radivoja, Vedrana `amanovia i dr.. Umjetni ki video. Vezano uz nejasnu granicu izmeu eksperimentalnog filma i dokumentarca, ali i uz nejasnu granicu izmeu eksperimentalnog filma i umjetni kog videa, i bogata i visokovrijedna proizvodnja umjetni kog videa esto je dokumentaristi ki utemeljena. Zapravo, mnoga se djela umjetni kog videa mogu dr~ati klju nim prinosima dokumentarizmu, s time da je u tim slu ajevima esto sam autor i producent i vlasnik svojega filma. Dokumentaristi ki zna ajni autori umjetni kog videa (ili eksperimentalno-filmskog videa) jesu, primjerice, Milan Bukovac, Tina Gverovi, Ana Huaman, Sanja Ivekovi, Kristina Leko, Dalibor Martinis, Dan Oki, Lala Raa i, Vedran `amanovi, Vlado Zrni i dr. U zaklju ku bismo smogli rei da je proizvodnja dokumentarca, vjerojatno upravo zato ato je esto institucijski i kulturno izrazito marginalna, pronaala krajnje raznolike moduse pre~ivljavanja, koristei raznolike izvore financiranja i razli ite kulturne 'niae'. B. Spoznajni profili novijeg dokumentarca Ali, ti su slo~eni uvjeti novije hrvatske dokumentaristi ke proizvodnje u temelju i zanimljive raznolikosti tematskih i stilisti kih izbora. Ipak, ta postojana raznolikost nije spre avala da se izlu e i povremeni tematski i stiliski trendovi koje u sad pokuaati izlu iti. Tematski profili Ratne teme. Jedna od najnametljivijih dokumentaristi kih tema od ranih 1990-ih pa do danas bio je Domovinski rat, te rat u Bosni i Hercegovini. Gotovo polovica svih dokumentarnih filmova 1992. posveivala se ratnim temama, a svake je godine bilo viae, ili bar poneki, dokumentarac posveen toj temi. Naime, kako je rat prouzro io opu psihosocijalnu traumu meu stanovniatvom, osjealo se da filmaai imaju 'du~nost' da se bave tim problemima. Mnogi su dokumentarci koji su proizvedeni na HRT-u bili propagandisti ki intonirani, ali su takvima bili i dokumentaristi ki filmovi drugih producenata, pa i amatera. Usredoto ivali su se na zlodjela koja su po inile srpske paravojne postrojbe i Jugoslavenska armija (npr. `EST SEKUNDI ZA }IVOT, r.: Branko Schmidt, 1992; ili amaterski film VRIJEME RATA, r.: Mladen Krstanovi, 1992), na dokumentiranje destruktivnih posljedica rata (npr. NECROPOLIS CROATICA, r.: Mladen Lu i i Pavle Vranjican, 1993; SPALJENA ZEMLJA, r.: Pavle Vranjican, 1993), na uzdizanje stvaranja hrvatskih postrojbi i hrabrost hrvatskih branitelja (npr. HRVATSKA PU`KA NA HRVATSKOM RAMENU, r.: Mladen Trnski, 1993), ili hvaljenju hrvatskih ratnih voa (npr. prvog hrvatskog predsjednika Franje Tumana u DR. FRANJO TUMAN: IMAMO HRVATSKU, I-II, r.: Obrad Kosovac, 1992; ili voe hrvatske vojske, Janka Bobetka u SUDBINE: JANKO BOBETKO, r.: Miroslav Mikuljan, 1992). No, uz ovakve brojne, propagandisti ki motivirane, filmove, dosta je dokumentaraca uspjelo suutno i osjetljivo uhvatiti osobnu, ali istodobno i univerzalnu stranu mu nih situacija rata. Recimo, bilo je dokumentaraca ato su opisivali dokolicu ratnika na fronti, u vrijeme bez ratnih obra una (HOTEL SUNJA / THE SUNJA HOTEL, r.: Ivan Salaj, 1992), koji su davali impresionisti ki, poetski pregled nad lijepim i groznim stranama zemlje u ratu (MOZART 1991, r.: Krasimir Gan ev, 1992), ili koji su tim sadr~ajima pristupali eksperimentalisti ko-konceptualisti kom metodom (DAS LIED IST AUS, r.: Ivan Faktor, 2002, o ratnoj situaciji u Osijeku). Javljao se, takoer, stanovit broj dokumentaraca ato su se dojmljivo pozabavili traumatskom situacijom ratnih izbjeglica, ali upozoravajui i na njihove ljudski individualne na ine izla~enja na kraj s tom situacijom (primjerice prili an broj filmova Petar Krelja  NA SPOREDNOM KOLOSIJEKU i ZORAN `IPO` I NJEGOVA JASNA, 1992; SUZANIN OSMIJEH, 1993; KUKURUZNI PUT, 1993; EVINA KLASA, 1996; AMERI KI SAN, 1998, kao i djela drugih redatelja, poput filma Nebojae Slijep evia ODRASTANJE GENERACIJE  V , 2003). Bilo je i vrlo vrijednih filmova posveenih krajnje razli itim posljedicama rata, poput osobitog tragikomi nog pristupa potrazi za osobom izgubljenom u ratu u filmu DE KO KOJEM SE }URILO, Biljane aki-Veseli , ili film Nevena Hitreca DVORANA,1993, o sudbini skloniata za hendikepiranu djecu u vrijeme rata, ili film Mladena Dizdara NE PRILAZI, 2003, o tome kako ljudi na svoj na in izlaze na kraj s iaenjem polja od mina. Neki su se filmovi bavili raznim ponaaanjima vezanim uz post-traumatski poremeaj ratnih veterana (npr. KRAPINA, POSLIJEPODNE, r.: Jelena Rajkovi, 1997, odnosno nedavni PANJ PUN OLOVA, r.: Branko Schmidt, 2007). Film Zvonka Juria NEBO POD OSIJEKOM ocrtavao je poratno depresivno stanje u kojem se nalazi mlade~ Osijeka. Postupno su se, neminovno, javili i smjeli, kriti ki filmovi koji su svjedo ili o osvetni kim zlo inima koje su po inili pripadnici hrvatske strane rata. Veinu je tih proizveo Factum (filmovi su ve spomenuti u paragrafu posveenom tom poduzeu i 'kontroverznom' krilu te proizvodnje), a neki su od njih ak i emitirani na programu HRT polovicom ovog prvog desetljea 2000-e, popraeni diskusijskom emisijom, izazvavai napade veteranskih organizacija. Socijalno-kriti ke teme. No, uz obavezne ratne teme i nadalje su se odr~ali i dokumentarci nevezani uz njih, osobito druatveno-kriti ka linija dokumentaraca, ona ato je vezana uz izrazite druatvene probleme. Primjerice, bilo je filmova ato su se posvetili novom krizom nezaposlenosti, poput ETVRTE SMJENE, r.: Damir u i, 1999, o ljudima u njihovim pedesetim godinama ato su izgubili posao u tranzicijskim i privatizacijskim transformacijama, ali i aansu da se u toj svojoj dobi zaposle, ili pak GODINE HRE Korovljeva o brodogradilianim radnicima. Druge prisutne suvremene teme jesu, primjerice, suo avanje ljudi s birokratiziranom situacijom (`ALTER D. }arkovia), unutarobiteljski problemi (DVOBOJ, Z. Matijevi Veli an o majci koja sili dijete da jede i o djetetovima strategijama izbjegavanja jela), zapetljanosti lokalne politike kao lokalne varijante globalne situacije (}IVOT NA SVJE}EM ZRAKU D. Volaria). No, gotovo sustavan, skoro iscrpan, pregled najraznolikijih problema s kojima se suo avaju mladi ljudi u suvremenoj hrvatskoj, uglavnom u urbanim sredinama (Zagrebu) davali su dokumentarci u sklopu Fade In-ove serije DIREKT. Primjerice, obraivani su raznovrsni problemi vezani uz zaposlenje mladih ljudi; njihove odnose s roditeljima, prijateljima, njihovi rani bra ni problemi; na ini na koje se zabavljaju; kako shvaaju svoju ulogu u druatvu i ~ivotu, i mnogoato drugo. Uz sve te raznolike probleme s kojima se susreu pripadnici druatvenog jezgra, u suvremenom hrvatskom dokumentarcu postoji i tradicionalna tematska zaokupljenost suutnim prikazivanjem ~ivota i dnevnih problema manjinskih skupina u Hrvatskoj  tek neato danas naglaaenija i obuhvatnija nego u dokumentarizmu za vrijeme socijalisti ke Jugoslavije. Ova zainteresiranost odraz je klju ne dokumentaristi ke zainteresiranosti sudbinama koje su zanimljivo razli ite od prevladavajuih ('normalnih'), a sada je taj pristup motiviran tek neato osvjeatenijim zastupanjem ljudskih prava. U promatranu se razdoblju, tako, mogu pronai brojni filmovi koji se bave situacijom fizi ki ili mentalno hendikepiranih (npr. MOJ BRAT ANTE, r.: Petar Krelja, 1998; OBI NI LJUDI, r.: Nebojaa Slijep evi, 2005). Neki upe atljivi filmovi usredoto ivali su se na ~ivotne prilike zapuatenih starih ljudi (npr. amaterski film KRE`O, r.: Ana Trkulja, Ana Bla~i, Ines Samard~ija, Marijana Brekalo, 2003, i iznimno djelo ZABORAVLJENI, r.: Damir u i, 2002) ili pak sa 'zaboravljenim' malim otocima i njihovim starim stanovnicima (`ALA NIJE NA LINIJI 310, r.: Tomislav Mrai, 2001). Prili an se broj filmova posveivao ljudima ato podlije~u kriminalisti koj obradi, najupe atljivi meu njima je UBIL BUM TE, Nikole Straaeka, o grupi mladia koji ekaju sudsku presudi zbog ubojstva narkodilera, ili izvanredan film `TO SA SOBOM PREKO DANA, I. Juke, o zatvorenicima koji sudjeluju u javno uspjeanoj kazalianoj predstavi, a komentiraju svoj ~ivot i svoju budunost. Takoer su sa suosjeajnoau dodirivane i teme o spolno izglobljenima (queer), odnosno s osudom napade na njih, kao primjerice u filmovima Hrvoja Mabia GAY PRIDE  ZAGREB 2002 (2002), SAVR`ENO DRU`TVO (2004), i QUEER (2007), kao dio Fade In-ove serije DIRECT. Opet u SVE PET, Dana Budisavljevi portretira ~ivot bivae 'bijele robinje', prisilne prostitutke. Stanovit se broj filmova bavi i 'obilje~enim' etni kim manjinama, na primjer Romima (npr. CIGANI U }ITU, r.: Jasmina Bo~inovska-}ivalj, 2002; DOBRODO`AO KU I, BRATE, r.: Ivona Juka, 2005), sudbinom stranih egzilanata u Hrvatskoj (npr. KRIZA HAIDARI, r.: Tomislav }aja, 2006), djecom bjeguncima ato ~ive skitala kim ~ivotom na zagreba kom kolodvoru (SNOVI NA PERONU DJETINJSTVA, r.: Silvio Miroani enko, 2002), ili pak filmovi o mladim delikventima (npr. filmovi Jasmine Bo~inovske-}ivalj na HRT-u). Dokumentarci o umjetnosti i kulturnom nasljeu. Kako se je u hrvatskom kulturnom podneblju filmove o umjetnosti i umjetnicima dr~alo izrazito 'kulturno respektabilnim' takvi su filmovi redovito dobivali subvenciju na natje ajima, a bili su ustaljenom dokumentaristi kom vrstom na Hrvatskoj televiziji, sa zavidnom proizvodnom stalnoau (npr. u redovitim TV-vinjetama TV-IZLO}BA; ali i u brojnim obrazovnim i du~im, 30'-50', dokumentaristi kim emisijama. Neki su se dokumentaristi gotovo specijalizirali za filmove o likovnim umjetnostima (npr. Bogdan }i~i, ili pokojni Radovan Ivan evi), dok su se i drugi posveivali izradi i vinjeta i dokumentaraca (brojni su prilozi Petra Krelje, Ljiljane Joji i dr.). Ovi su filmovi prete~ito raeni kao svojevrsna dokumentacija o umjetnicima, njihovu radu, a u povodu kakve suvremene ili retrospektivne izlo~be. Umjetnicima i njihovu radu pristupalo se uglavnom vrlo konvencionalizirano  bilo obrazovno-obavijesno ili poetski-interpretativno, ali i mnogo je filmova uraeno u pristojnome dokumentaristi kome standardu. Tek poneki od tih filmova odska u vrijednoau. Stanovitu iznimku tvori dulja suradnja izmeu redatelja }eljka Radivoja i autora eksperimentalnih filmova i medijskih performansa Tomislava Gotovca (odnosno Antonia G. Lauera). Njihovi filmovi u jednom kadru ili sastavljeni od dugih kadrova, prikazuju, recimo, neke Gotov eve performanse (npr. CESAR FRANCK  WOLF VOSTELL, 2005), Gotov eva svjedo anstva o njegovim povijesnim performansama (npr. RUBIKON, film u jednom kadru, 2001), ili pak njegove meditacije o umjetnosti, umjetni kom miljeu i politici (npr. PRAZNIK RADA, 2001), ime se ti filmovi primjetno razlikuju od konvencionalnog oblika filmova o umjetnosti. Filmovi o umjetnostima, meutim, nisu ograni eni tek na likovne umjetnosti, premda ovi prevladavaju. Bilo je dosta filmova o arhitekturi (npr. filmovi Brune Gamulina i Radovana Ivan evia), filmovi o glazbenicima (npr. filmovi, ponovno, Brune Gamulina, Petra Krelje, Dra~ena Siria evia i dr.), dokumentaraca o kazalianim i plesnim grupama i izvedbama, o pjesnicima i knji~evnicima, o povijesti hrvatskog filma (prete~ito filmovi Mladena Jurana i Zlatka Sudovia), filmovi o umjetni kim ustanovama i zanimljivim obrazovnim metodama. No, ovi filmovi o umjetnosti tek su ogrankom aire kategorije dokumentaraca o kulturi i kulturnim pojavama. Ta pomalo rasplinuta skupina vezana je bila uz njegovanje 'nacionalne samosvijesti', odnosno uz dokumentiranja 'nacionalnog blaga', odnosno 'nacionalnog nasljea': rije  je uglavnom o etnografskim tradicijama, kulturnoj povijesti hrvatskih krajeva i gradova, o 'prirodnim ljepotama' Hrvatske, odnosno o osobitostima hrvatskog krajolika, flore i faune. Danas ne postoji neki naziv kojim bi se obilje~ila ova kategorija, ali, prije Drugog svjetskog rata postojao je pogodan naziv kultur filmovi, preuzet iz njema kog govornog podru ja (kultur-filmen), kojim se ozna avao ovaj rod dokumentarnih filmova. Kako je rije  o gotovo 'obvezatnoj', ritualnoj dokumentaristi koj podvrsti, redovito su subvencionirani i snimani i u kinematografskoj i u televizijskoj proizvodnoj sredini (tj. na Televiziji Zagreb, odnosno Hrvatskoj televiziji), veina njih jedna konvencionalna kao i filmovi o umjetnosti. No usprkos jakoj konvencionaliziranoj tradiciji, i u toj su podvrsti dokumentaraca uraeni u novije vrijeme neki uo ljivo kreativni filmovi, poput, recimo, serije etnografskih filmova Vlatke Vorkapi (POGA ICA, RO ELICA, MENDULICA, 1996; DEDEK, BATEK, BAKICA, 1999), ali i prili an broj vrijednih poetskih dokumentaraca o ljepotama krajolika, graevina i ljudi, koji e malo dalje biti spomenuti. Produkcije ovog  kulturalno obvezatnog  tipa pomogle su mnogim redateljima da se odr~e u profesiji. Pristupi, stilski profili 'Big Mac' struktura. Prevlast televizijskih oblika i rutina doveo je do prevlasti stanovita filmsko-kompozicijskog stereotipa, do stanovite 'Big Mac' konstrukcije: kriaka govornih iskaza intervjueru, kriaka kadrova krajolika s podlo~enom pozadinskom glazbom (kadrova bez govora, opservacijskih kadrova), a potom bi se ta dvodijelna struktura ponavljala kroz film. Ova je struktura bila vrlo pogodna za televizijske reporta~e u kojima su govorne izjave dominirale, bile glavnim sadr~ajem filma, jer bi govorne izjave 'razbile' na 'poglavlja', i dale svojevrstan 'odah' od govora i od potencijalno klaustrofobi nih bli~ih kadrova govornika, odah u airokim kadrovima ambijenata u kojima se intervjuira ili odvija ~ivot intervjuiranih. No, ova se struktura pronalazi u razli itim podvrstama dokumentaraca, i injenica je da su i neki ' isti' ispovjedni filmovi (u stilu izravnog filma, ili cinma vrit-a) uraeni na taj na in, uglavnom u sklopu proizvodnje Hrvatske televizije, ali i u sklopu o televiziji neovisne proizvodnje. Djelotvornost ovog kompozicijskog obrasca ovisi o zanimljivosti iskaza intervjuiranih, njihovoj ekspresivnosti, kao i o dobroj tempiranosti i ugoajnoj 'pogoenosti' pejza~nih 'pauza', te su neki vrlo dojmljivi filmovi snimljeni u tome stilu, primjerice ZORAN `IPO` I NJEGOVA JASNA i MOJ BRANT ANTE; Petra Krelje, kao i varijantu ovoga stila u nagraivanu filmu Ivone Juke `TO SA SOBOM PREKO DANA i Darka Volaria }IVOT NA SVJE}EM ZRAKU. Ipak, u mnogim slu ajevima ovo rutinsko kompozicijsko rjeaenje doima se dosta zamarajue kad se gleda izvan konteksta televizijskog programa. Opservacijski dokumentarci. Prili na je i vrijedna tradicija u hrvatskom dokumentarizmu tzv. opservacijskog dokumentarca  onog u kojima se gledatelja 'unosi' u prizor kao svojevrsnog 'nevidljivog promatra a', i u kojima nema nikakvih iskaza niti komentatorskog glasa. Neki od najboljih filmova u promatranu periodu uraeni su u tom stilu, npr.. NA SPOREDNOM KOLOSIJEKU Petra Krelje, DVOBOJ Zrinke Matijevi-Veli an, `ALTER Dra~ena }arkovia, ZABORAVLJENI i LA STRADA (2004) Damira u ia, BUNARMAN Branka Iatvan ia (2003), UVAR TEGLJA A Silvija Miroani enka i DOBRO JUTRO Ante Babaje. Poetski dokumentarci. U Hrvatskoj postoji, takoer, prili no ugledna tradicija poetskog dokumentarca, a ona je ak i mnogo prisutnija u novijem hrvatskom dokumentarcu nego ato je bila tradicionalno (recimo, tijekom aezdesetih). Iako hrvatska kritika uglavnom ne prepoznaje te filmove kao artikuliranu stilsku podvrstu, ona je lako razlu iva po svojem naglasku na kultiviranu slikovnost, ritmi ki tempiranu asocijativnu strukturu i gotovo obvezatnu glazbenu podlogu. Ovaj tip dokumentaraca blizak je poetskoj grani eksperimentalnog filma, pa se javlja i u sklopu dominantnoga dokumentarca i u sklopu eksperimentalnih filmova i videa. Velik je broj iznimno dojmljivih filmova uraen u tom tipu filmskog izlaganja, primjerice MIRILA i DAN POD SUNCEM Vlade Zrnia; ARABESKA Damira u ia, 2004); ENDART I  IV, r.: Ivan Ladislav Galeta, 2000-2004; PARK, r.: Saaa Ban, 2005; DELTA, r.: Stanislav Tomi, HRT, 2006 itd. Ludi ki dokumentarci. Sli no tradicionalno prisutni kao i poetski dokumentarci, ali joa slabije izdvajani kao posebna podvrsta dokumentarca jesu, nazovimo ih, ludi ki dokumentarci. Rije  je o dokumentarcima koji pristupaju svojem predmetu aaljivo ili ironijski, naglaaavajui komi ne vidove promatrane situacije. Prili an je broj izvrsnih filmova snimljen u tom stilu u novije vrijeme, poput HODNIKA Vinka Breaana, IME MAJKE: NARAN A Jasne Zastavnikovi, PLA`ITELJ KORMORANA Branka Iatvan ia, UMOBOLIZAM I NEUROLOGIJA Danijela Kuaana (1998); PITKA VODA I SLOBODA III Rajka Grlia, BAG Matania, Tomia, Rukavine, TERRA ROZA Alda Tardozzija (2001), pseudodokumentarac BIL JIDNON Hrvoja Hribara, }IVOT NA SVJE}EM ZRAKU Danka Volaria, OD JUTRA DO MRAKA Dra~ena }arkovia (2005), ili POVRATAK MRTVOG OVJEKA Petra Oreakovia. Ispovjedni dokumentarci. Veina spomenutih pristupa dijelom su glavne struje dokumentarizma u Hrvatskoj, tek viae ili manje isticani i uo avani. No, u novije se vrijeme sustavno javlja jedna vrsta koja je tradicijski bila neprisutna u glavnoj proizvodnji, tek se tu i tamo javljala u eksperimentalnom filmu i umjetni kom videu. Rije  je o osobno-ispovjednome dokumentarcu, tj. o filmovima u kojima autorica ili autor, naj eae vlastitim naratorskim glasom ili/i vrlo personaliziranim vizurama ili autobiografskim snimkama iznosi svoja trenutna iskustva, osjeaje i misli, ili pak dileme vezane uz probleme vlastita ~ivota ili ope situacije u koju je uhvaena. Takvih je filmova bilo u sklopu eksperimentalnog filma (npr. filmovi pokojnog Ivana Martinca i Tomislava Gotovca), odnosno video umjetnosti (npr. filmovi Sanje Ivekovi, Brede Beban i Hrvoja Horvatia), no u novije se vrijeme javlja obilnije u sklopu videoumjetnosti, ali i u glavnoj dokumentaristi koj struji. U eksperimentalisti koj i videoumjetn koj proizvodnji takvi se osobno ispovjedni filmovi eae javljaju meu autoricama (npr. NE`TO OSOBNO, r.: Tomislava Verea, 1997; 17 STORIES, r.: Lala Raa i, 2001; KUA, r.: Ana Huaman, 2003), nego meu autorima, iako ni ovi ne zaostaju mnogo (npr. PISMO, r.: Ladislav Galeta, 1995; DEAD MAN WALKING, r.: Tomislav Gotovac, 2002). Djelo koje je u glavnoj struji najavilo taj probueni trend bio je film Zrinka Ogreste, o sjeanjima na ratom razorenu kuu njegova djetinjstva DOLI  KHROTINE MOGA DJETINSTVA (1992), ali tek nakon diskusije o 'legitimitetu' personalnog dokumentarca koju je izazvao osobno intoniran film Nenada Puhovskog GRAHAM I JA, u kojem autor usporeuje poglavlja iz svojeg vlastitog ~ivota s biografijom Engleskog protestnog samoubojice, pojavilo se i u glavnoj proizvodnji prili an broj osobno-ispovjednih filmova, rodno podjednako rasporeenih, kao primjerice spominjan film DE KO KOJEM SE }URILO Biljane aki-Veseli , cjelove ernji SRETNO DIJETE Igora Mirkovia, o autorovoj osobnoj povijesti odnosa prema glazbi novoga vala u Hrvatskoj; potom, takoer cjelove ernji, SVE O EVI Silvestra Kolbasa o redateljevoj-snimateljevoj supruzi koja se trudi roditi dijete pod riskantnim uvjetima, potom POLUSESTRA Ljiljane `iamanovi (2006) o autori inoj potrazi za njezinom dotad nepoznatom polusestrom, ili DOBRO JUTRO naaeg filmskog klasika Ante Babaje o njegovu poznu ~ivotu u domu umirovljenika. Zaklju ci Gledanje veine godianje dokumentaristi ke proizvodnje u Hrvatskoj mo~e biti krajnje obeshrabrujue iskustvo  barem za one koji su to prisiljeni initi (npr. selektor na Danima hrvatskog filma, selektori na revijama neprofesijskog filma, ili pak redoviti gledatelj dokumentaraca na televiziji). Naime, uvijek je takav ovjek suo en sa stanovitim brojem groznih filmova a velikim brojem mediokritetskih ili bar dosadno rutinskih. Ali, kad se obuhvati vee razdoblje proizvodnje, kako smo to ovdje u inili, te se izlu e oni filmovi koji se bave zanimljivim temama na dovoljno zanimljiv na in, te one koji su zapameni po nagradama ili kriti arskim priznanjima, to dade razloga za visoko zadovoljstvo brojem vrijednih dokumentarnih filmova i njihovom tematskom i stilskom raznolikoau. Prili na je srea da postoji jezgro vrijednih i posveenih dokumentaristi kih filmaaa koji redovito rade dokumentarce, a da postoji i stalan priliv mlaih ambicioznih filmaaa s intrigantnim i ponekad uzbudljivim prinosima. Iako je za mnoge dokumentaristi ki rad tek prolazna faza u njihovoj karijeri, ambicioznost s kojom se mnogi od njih prihvaaju dokumentarizma daju po esto antologijska djela. A kad tome pridru~imo i injenicu da se ponekad afirmirani igranofilmski redatelji znadu povremeno upustiti u koji zanimljiv dokumentaristi ki film (poput hrvatskog klasika Ante Babaje, ili mlaih, ali uglednih igranofilmaaa poput Vinka Breaana, Rajka Grlia, Zrinka Ogreste, ili Branka Schmidta), broj vrijednih sudionika dokumentaristi ke proizvodnje nikako nije zanemariv. Takoer, iako uvjeti proizvodnje znadu biti esto opravdano na meti napada, nezadovoljstva i interne strukovne kritike, jer se dokumentaristi suo avaju s prili nim restrikcijama, raspraeni su, esto rade pod krajnje ote~anim okolnostima, ipak, openito uzevai (pa i poredbeno  u odnosu na susjedne i ostale svjetske kinematografije), situacija nije obeshrabrujua. Sustavi dr~avnih potpora proizvodnji, ipak nekakvih prikaziva kih prilika i ipak prisutna sustava vrednovanja dokumentarnog filma u Hrvatskoj pokazuju neku 'varijabilnu stabilnost' koja sugerira da e takvi, ne posebno stimulativni, ali ni posebno destimulativni uvjeti postojati i u doglednoj budunosti. Jer, ma kakvi su bili i jesu ti uvjeti, viae je nego o igledan vitalitet dokumentaristi ke filmske proizvodnje u Hrvatskoj  njezine sposobnosti pre~ivljavanja u najrazli itijim, pa i krajnje nepovoljnim, uvjetima. Srpanj-kolovoz, 2007  Ovo je, donekle prilagoena i doraena autorska prijevodna obrada teksta izvorno pisana na engleskom (u redakturi Vladimira Severa).  Filmografsko ra unanje broja proizvedenih dokumentaraca na godinu nije se najdosljednije vodila u razli itim razdobljima, nije bilo uvijek podjednako selektivno, niti jednakih kriterija (ato e se ra unati  filmskim dokumentarcem ). Zato brojevi proizvedenih dokumentaraca koji se spominju u ovome tekstu treba uzeti s prili nom mjerom skepse, tek kao gruba pribli~nost. Najvei problem ine nedavna filmografska uvratenja televizijskih dokumentaraca, jer ta su ovisila o nedosljedno selektivnom sudjelovanju dokumentaraca raenih u sklopu HRT-a na Danima hrvatskog filma, na festivalima i posebnim projekcijama, i broj televizijskih dokumentaraca pribilje~enih u filmografiji jako varira od godine do godine, iako sama televizijska proizvodnja dokumentaraca nije tako varirala. Moja se izra unavanja uglavnom temelje na sljedeim izvorima: Filmografija jugoslavenskog filma (Beograd: Institut za film, V tomova, 1970-1988); filmografija koju je izradio Vjekoslav Majcen, a objavljena je u H. Turkovi, V. Majcen, 2003, Hrvatska kinematografija (Zagreb: Ministarstvo kulture, Hrvatski filmski savez), odnosno godianji katalozi Dana hrvatskog filma (1992-2007). Takoer sam koristio i vlastite filmografije producenata objavljenih na internetskim stranicama, neke su mi filmografije poslali sami producenti. Bazu podataka o dokumentarcima mo~e se, takoer nai, na adresi  HYPERLINK "http://www.film.hr/"www.film.hr, odnosno, za dokumentarce,  HYPERLINK "http://www.film.hr/bazafilm_filmlistkategorija.php?katx=6&PHPSESSID=dfbba6427f87ea8dcd9b64f1594fc518"http://www.film.hr/bazafilm_filmlistkategorija.php?katx=6&PHPSESSID=dfbba6427f87ea8dcd9b64f1594fc518, a selektivni dokumentaristi ki opusi pojedinih autora mo~e se pronai pomou tra~ilice na tim stranicama ( POTRA}I OSOBU ).  Odnosno ministar kulture je odobravao subvencije na temelju savjeta svojeg povjerenika, a ovaj je znao anga~irati procjenjiva ke komisije koje su prosijavale projekte ato su stigli na javno raspisivan natje aj.  Od osamostaljenja Republike Hrvatske do konca 1999, Hrvatskom je vladala je HDZ-a (Hrvatska demokratska zajednica), a nakon izbora 1999. na vlast je doala SDP (Socijalno demokratska partija).  Ukupno je bilo 126 subvencioniranih dokumentarnih filmova izmeu 1998. i 2007., iako viae od polovice tog broja joa nije bilo i proizvedeno, dogotovljeno, u trenutku kad je dovraavan ovaj tekst.  Joa su se neko vrijeme prikazivale Filmskih novosti, dok nisu i one nestale, zbog konkurencije televizijskih vijesti, i tek po iznimci joa se neko vrijeme prikazivao koji kratki film kao predigra.  Na primjer, godine 1996. oko 820 sati emitiranja otpadalo je na  dokumentarni program prema podacima iz Godianjak HRT 1996, Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, 1997, ur. Nikola Von ina.  Hrvatska televizija se prije hrvatskog osamostaljenja zvala Televizija Zagreb, i bila je najstarija televizijska postaja uvedena u ondaanjoj Jugoslaviji..  Provjeri produkcijske internetske stranice HFS-a:  HYPERLINK "http://www.hfs.hr/hfs/trazi1_e.asp?qq=documentary&qtip=6&Image27.x=88&Image27.y=7"http://www.hfs.hr/hfs/trazi1_e.asp?qq=documentary&qtip=6&Image27.x=88&Image27.y=7.     PAGE  PAGE 13 z|"")>-p-/DDJ2KV VVVW[a,aaa8hlhhXovot.uuunxpxyyӽݽݜ݊~ݽf.hf,56KHPJ\]^JmHnHsHtHhf,OJQJ^JaJ"hf,PJ^JaJmHnHsHtH1hf,0J5B*PJ\^JmHnHphsHtHhf,mHsH*hf,56PJ\]^JmHnHsHtHhf,_HmHsHhf,PJ^JmHnHsHtH$hf,6PJ]^JmHnHsHtH")>-j48JRX~\jg8hlhty&Ž0T`PR|8y0zZzHJZ&VX̉00PR|}m}m}m}maWJWFahf,hf,6]_HmHsHhf,_HmHsHhf,OJQJ^JaJhf,PJ^JmHnHsHtH$hf,6PJ]^JmHnHsHtH*hf,56PJ\]^JmHnHsHtHhf,mHsH&hf,KHPJ^JaJmHnHsHtH,hf,6KHPJ]^JaJmHnHsHtH(hf,6KHPJ]^JmHnHsHtH"hf,KHPJ^JmHnHsHtH|~ bDFܹ޹ºĺ68:FHJLPRVXZ^`d窛تjhf,Uhf,6CJ]aJnHtHhf,CJaJnHtH hf,_Hjhf,U hf,0Jjhf,Ujhf,U hf,6]jhf,0JUhf,jhf,0JU8FJVX\^bdhjnph]h&`#$xdfjlpr~hf,OJQJ^JaJh+=0JmHnHu hf,0Jjhf,0JUhf,jhf,U,1h. A!"#$% DyK yK (http://www.film.hr/;DyK yK http://www.film.hr/bazafilm_filmlistkategorija.php?katx=6&PHPSESSID=dfbba6427f87ea8dcd9b64f1594fc518DyK yK http://www.hfs.hr/hfs/trazi1_e.asp?qq=documentary&qtip=6&Image27.x=88&Image27.y=7@@@ NormalCJ_HaJmHsHtH Z@Z Heading 1$<@&5CJ KH OJQJ\^JaJ \@\ Heading 2$<@& 56CJOJQJ\]^JaJR@R Heading 3$x@&5OJQJ\^JaJJ@J Heading 4$x@& 56\aJDA@D Default Paragraph FontVi@V  Table Normal :V 44 la (k@(No List dOd medjunaslov0 77dh5$7$8$9DH$]`7aJbOb naslov 7x5$7$8$9DH$5CJKHOJQJ\^JaJ,O!, Style1x`O!` Heading 5 Char Char!5CJ\]_HaJmHsHtH @&@1@ Footnote ReferenceH*6U@A6 Hyperlink >*B*ph*W@Q* Strong5\>@b>  Footnote TextCJaJ:Oq: FunotenzeichenH*BOB Footnote CharactersH*LB@L Body Text x*$1$PJ^JmHsHtHFV@F FollowedHyperlink >*B* ph4@4 Header  9r .)@. Page Number21h#?1KMx ^ g  4DEy> y4?4 %*-.r074_7d=@BEGGHDIJLPRST&YZVccBiNkhmBor-uxz{{| }7~sډ5i)?6}ɱ[aҽ*0EFj%(08(004(0(00y0y0y0y0y(00y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y(00G0G0G0G0G0G0G0G0G0G0G0G0G0G0G0G0G0G0G0G0G(00{(00|0|0|0|0|0|0|00|0|0|(00000000(000000(0@0@0@0@0@0@0@0@0@000 @0I00@0I00@0I00@0I00@0@0@0@0@0@0I00 %%%%%(O"4zy|dqtvw)rus !(!!08 XXX OLE_LINK1 OLE_LINK3 _Hlt179604267 _Hlt179604268yo6@@o634CExy=> xy34>?34 % %**--..q0r06474^7_7c=d=@@BB~EEGGGGHHCIDIJJLLPPRRSSTT%Y&YZZUcVcccAiBiMkNkgmhmAoBorr,u-uxxzz{{{{|| } }6~7~rsىډ45hi()>?56|}ȱɱZ[`aѽҽ )*/0DGEHil$'44DDn K!U!X8Y899>>]^h"h-l/lnnm{t}&`j>L+w} bj ¿op(@vv|}al,,JʝJjP)^`OJPJQJ^Jo(- ^`OJQJo(o pp^p`OJQJo( @ @ ^@ `OJQJo( ^`OJQJo(o ^`OJQJo( ^`OJQJo( ^`OJQJo(o PP^P`OJQJo(JjJ p)        f,+=h@+v< %,.789:=EHIJRUYdhim@@ @"@,@d@@4@D@R@`@d@v@@@z@|@@@@@@@@@@@@@UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z ArialE& Century GothicO& k9?Lucida Sans Unicode5& zaTahoma?5 z Courier New;Wingdings"1 hKcFGbhVhqhVhq!4dVV`HX?+=2Hrvoje TurkovicHrvoje Turkovic Oh+'0x  ( 4 @ LX`hpHrvoje TurkovicNormalHrvoje Turkovic98Microsoft Office Word@l@9H@"g@(6xhV՜.+,D՜.+,, hp|  qhV  Title 8@ _PID_HLINKSA8nERhttp://www.hfs.hr/hfs/trazi1_e.asp?qq=documentary&qtip=6&Image27.x=88&Image27.y=7wehttp://www.film.hr/bazafilm_filmlistkategorija.php?katx=6&PHPSESSID=dfbba6427f87ea8dcd9b64f1594fc518<}http://www.film.hr/  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~    Root Entry F^6xData 1TableD*WordDocument.SummaryInformation( DocumentSummaryInformation8CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q