ࡱ> -/*+,q`tbjbjqPqP .::M %X@8 8 8 L p.p.p.8.</lL Vf\0\0"~0~0~0~0~0~0ddddddd$ ghtid)8 ~0~0~0~0~0d8 8 ~0~0fv`v`v`~0B"8 ~08 ~0dv`~0dv`v``48 8 %a~0P0 Q0p.R( ac4&f0Vfai^i%a%a\i8 a ~0~0v`~0~0~0~0~0dd_~0~0~0Vf~0~0~0~0L L L $%p.L L L p.L L L 8 8 8 8 8 8  Kristina `trkalj Despot Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Ulica Republike Austrije 16, HR 10000 Zagreb kdespot@ihjj.hr SINTAKTI KA FUNKCIJA PARTICIPA U HRVATSKOM JEZIKU 15./16. STOLJEA U radu se analizira sintakti ka funkcija participa u hrvatskome jeziku 15./16. st. jer su se otprilike u to vrijeme u sintakti kom ustrojstvu (staro)hrvatskoga jezika dogaale vrlo krupne jezi ne promjene, koje su posljedica "departicipijalizacije" participa, tj. preobrazbe naslijeenih participnih oblika u glagolske priloge. 1. Uvod 1.1. Predmet je naaega zanimanja u ovome radu sintakti ka uloga participa u starohrvatskoj re enici. Mnogo je injenica koje upuuju na va~nost te teme, no s obzirom na stupanj neistra~enosti sintakse starohrvatskoga jezika, ne treba se uditi ato ona dosad nije bila predmet jezikoslovne analize. Kao izravan poticaj utvrivanju statusa participa u starohrvatskoj re enici treba istaknuti dva razloga: proces departicipijalizacije participa, koji se u to vrijeme dogaa, i injenicu da se i u gramatikama (suvremenoga) hrvatskoga jezika u opisu te sintakti ke injenice mogu nai poneato nejasna odreenja i tragovi meusobno razli itih pristupa. 1.2. U naaim se sintakti kim i gramati kim priru nicima sintakti ka funkcija participa i sintakti ki status struktura s participima odreuje redovito kao glagolski predikatni proairak (usp. npr. Kati i 1986: 464, Bari i dr. 1995: 574, Sili  Pranjkovi 2005: 292). Unato  duboko ukorijenjenu stavu o tome da broj klauza slo~ene re enice odreujemo po "broju li nih glagola" te da se "infinitivima, glagolskim pridjevima, kada nisu dio vremena ili na ina, i glagolskim prilozima obi no ne tvore re enice" (Brabec  Hraste  }ivkovi 91970: 199), u naaim se gramatikama mo~e nai traga druk ijem promialjanju. O moguem druk ijem tuma enju sintakti ke uloge participa razmialjao je ve Mareti (1963: 220), kad je u svojoj Gramatici "smjelo" konstatirao kako se glagolski prilog mo~e "razvezati u re enicu, kojoj po smislu odgovara" ako se upotrijebi uz rije  koja je razli ita od subjekta u glavnoj re enici. Svoju tezu potkrepljuje primjerom: Doaavai ja k svojemu starom prijatelju on zaplaka od radosti. Mareti dakle smatra da u odreenim sintakti kim uvjetima glagolski prilog mo~e dati obilje~je predikativnosti re eni nom ustrojstvu i da struktura s glagolskim prilogom mo~e biti re enica s vremenskim, uzro nim, pogodbenim, dopusnim, sastavnim ili suprotnim zna enjem. Tragove takvu promialjanju nalazimo i u Kati i (1986: 464), gdje se razlikuje proairak "samo uvraten uz predikat" i "proairak koordiniran u re eni nom nizu", meu kojima "postoji jasna razlika u nijansi sintakti koga zna enja". U Bari i dr. (1995: 574) navodi se kako se "glagolski predikatni proairci esto javljaju kao posebni lanovi re eni noga niza, koordinirani sa svojim predikatima i odvojeni od njih zarezom" te da tada predstavljaju "potpuna re eni na ustrojstva u kojima se kao zalihosno izostavlja ono ato se u re eni nom nizu ponavlja" (kurziv K.`.D.). 1.3. U razmatranju sintakti ke problematike participa u starohrvatskome korpusu nikako ne smijemo smetnuti s uma injenicu da se upravo po etkom 16. stoljea u sintakti kom ustrojstvu (staro)hrvatskoga jezika dogaaju vrlo krupne promjene koje su posljedica svojevrsne "departicipijalizacije" participa, tj. preobrazbe naslijeenih participnih oblika u glagolske priloge. To je rezultiralo naglim i izrazitim poveanjem frekvencije relativnih re enica. 1.4. Ovdje emo se detaljnije baviti sintakti ko-semanti kom stranom problematike starohrvatskoga participa, tj. zna enjem i uporabom participnih oblika u re enici. Predmet su naaega zanimanja upravo departicipijalizirani participi, tj. aktivni particip prezenta (odn. glagolski prilog sadaanji) i aktivni particip preterita I. (odn. glagolski prilog proali). Promjena sintakti ke funkcije uzajamno je uvjetovana adverbijalizacijom navedenih participa. Naime, dok je particip unutar re enice funkcionirao "kao segment koji ima vezu i sa subjektom i s predikatom, on je uvao sve svoje morfoloake pridjevske odlike: promjenljivost, slaganje sa subjektom (rod, broj, pade~) i vezu s predikatom" (Gabri-Bagari 1995a: 52). Njegova departicipijalizacija, tj. adverbijalizacija zapo ela je "prekidom veze sa subjektom, ili s imenicom uope, ostvarivanjem veze jedino s predikatom, a to je dovelo do toga da particip gubi svoju deklinaciju, odlike gramati koga roda i broja i briae svoju pridjevsku funkciju. Ostaje jedino veza s predikatom, koja na sintakti koj razini zna i da particip viae ne kvalificira subjekt, nego govori o nekoj okolnosti ili na inu na koji se obavlja radnja ozna ena predikatom" (Isto). Svojevrstan "gubitak" ak dviju jezi nih jedinica koje su kvalificirale subjekt nadoknaen je iznimno frekventnom uporabom relativnih, ali i kompletivnih zavisnoslo~enih re enica. 1.5. Jednom kad se provede iscrpna sintakti ka analiza na relevantnu jezi nopovijesnom korpusu, ne bi se smjelo nikako zanemariti pitanje ishodiata transformacije participa u prilog. Postoji (logi na) pretpostavka o tome kako je "ishodiate transformacije participa u prilog morao biti slu aj u kojem se particip nalazio u funkciji predikatnoga proairka" (Gabri-Bagari 1995a: 56). Ishodiate navedenoj transformaciji mogli bi mo~da biti i slu ajevi kojima emo se mi detaljnije pozabaviti, u kojima se razlikuju subjekt glavne klauze i subjekt participa (v. dalje u tekstu). 1.6. Korpus na kojem smo detaljno prou ili sintakti ke uloge participa (uzevai u obzir sve potvrene primjere) ine tri starohrvatska ( akavska) teksta o vitezu Tundalu. Dvije su verzije tih tekstova: jedna nastala prema latinskom predloaku i jedna nastala prema talijanskom predloaku, koju nalazimo u dvjema varijantama. Najstariji je tekst pisan glagoljicom (Govorenje pravo i isto od dobroga viteza Dundula), nalazi se u Petrisovu zborniku (1468.), glagolji kom zborniku neliturgijskih tekstova. Tekst (dalje u tekstu Petris) ima latinski predlo~ak, a njegova provenijencija nije precizno utvrena, uglavnom se kao mjesto postanka navodi sjevernoistarsko ili primorsko podru je Hrvatske (vjerojatno otok Krk, gdje je zbornik pronaen) (Jagi 1914: 506), ato potvruje i jezik toga djela. Dva latini ka teksta varijante su prijevoda s talijanskoga jezika: tekst s naslovom Vidinja Tondalova nalazi se u Vartlu Petra Lucia (konac 16. st.), a drugi tekst (u rukopisu nije naslovljen, a u literaturi je ta varijanta poznata kao Tundalovo vienje) nalazi se u Lulievu zborniku (oko 1600.). Oba latini ka teksta (dalje u tekstu Vartal i Luli) potje u iz trogirsko-splitskoga podru ja. Legenda o Tundalu (ili Tundalovo vienje) pripada srednjovjekovnoj proznoj knji~evnoj vrsti apokalipse ili vienja (opis muka u paklu i istiliatu te radosti u raju), vrlo je maatovito i knji~evno vrijedno djelo, koje je, izmeu ostaloga, poslu~ilo kao inspiracija Danteovoj Bo~anstvenoj komediji. Tri poznata hrvatska prijevoda / prijepisa toga vienja nisu dakle iz istoga vremenskoga razdoblja, ni iz istoga kraja, niti su pisani istim pismima, ato nam je omoguilo i neke pretpostavke i zaklju ke o promjenama u sintakti koj slu~bi participa u dijakronijskoj perspektivi, iako nam je primarna sinkronijska perspektiva prou avanja. 2. "Kolebljivost" starohrvatskoga participa 2.1. Sintakti ke uloge aktivnoga participa prezenta i aktivnoga participa preterita I. u naaim tekstovima u znatnoj se mjeri razlikuju od uloge tih participa u suvremenome jeziku. Rezultat je to upravo procesa departicipijalizacije participa, koji je u vrijeme iz kojega potje u naai tekstovi joa bio u tijeku, sudei prema jeziku fiksiranome u trima tekstovima koji ine naa korpus. Aktivni participi prezenta i preterita stoga se joa "kolebaju" izmeu svoje pridjevske i glagolske prirode. 2.2. U tekstovima naime nalazimo primjere u kojima participi imaju atributnu funkciju pobli~e odreujui subjekt ili objekt, tj. zadr~avajui vezu s imenicom, a istodobno nalazimo mnogo primjera u kojima se veza ostvaruje jedino s predikatom, a particip je u funkciji predikatnoga proairka koji govori o nekoj okolnosti ili na inu na koji se obavlja radnja ozna ena predikatom. Nerijetko participi u re enici funkcioniraju i kao pravi predikati. 2.3. Iako je kraj 15. stoljea ve zavrana faza razvoja hrvatskoga glagolskoga sustava nakon koje imamo gramati ki ustroj vrlo blizak danaanjemu (Gabri-Bagari 1995b: 136), ne trebamo se uditi ato u naaem najstarijem tekstu, koji potje e iz druge polovice 15. st., nalazimo primjere za atributnu funkciju aktivnih participa prezenta i preterita, ato nije slu aj u suvremenome jeziku. Danas su, naime, ti participi prilo~ni i kao takvi ne mogu dolaziti u atributnoj slu~bi, osim nekih primjera koji su iz davnine sa uvali svoju pridjevnu prirodu, npr. mogui, tekui, nosea (~ena), budui, bivai itd. (Musi 1935: 142). Kolebanje izmeu kategorija pridjeva i priloga aktivnih participa prezenta i preterita mogue je vjerojatno sve do sredine 17. stoljea, vremena koje se smatra prijelomnim trenutkom "od kojega po inje funkcionirati novi gramati ki sustav" (Gabri-Bagari 1995b: 136). 3. Particip u slu~bi atributa 3.1. Primjeri u kojima participna struktura ima funkciju atributa, o ekivano su najbrojniji u glagolji kome, a ujedno i najstarijem tekstu iz naaega korpusa, onom iz Petrisova zbornika. 3.2. U Petris atributne participne strukture daleko eae pobli~e odreuju objekt nego subjekt. Samo su dvije potvrde za atributne participne strukture koje pobli~e odreuju subjekt, a prevedene na suvremeni jezik bile bi tipi ne relativne re enice s relativizatorom koji i sa subjektom kao antecedentom: % I to udo vidvae vsi okolu stojei, udiae se kadi tako naglo b mrtav tako krpak vitez... (Petris 301r) 3.3. Participima se pobli~e odreuju i imenice u sklopu imenskoga predikata, a i takva je struktura atributna struktura, koja bi u suvremenome jeziku bila tipi na relativna re enica, u kojoj imenice (u dolje navedenim primjerima Lucifer i duae) funkcioniraju kao pravi antecedenti. % O, duae, ovo je Lucifer, prvo bivai najlp<i anjel Bo~ji... (Petris 312v) % Na onom po<u biae dua ke se ne mogahu zbrojiti, veselei se i Bogu hvalu uzdajui. (Vartal 52v) Treba istaknuti injenicu da je broj atributnih participnih struktura zamjenjivih relativnim strukturama vrlo malen, a istodobno je broj relativnih struktura iznimno velik. To zna i da se u vrijeme iz kojega tekst potje e (druga polovica 15. st.) upotreba relativne re enice ve znatno proairila na ra un "suparni ke, konkurentske" kategorije participa. 3.4. Za razliku od atributnih participa uz subjekt, koji su rijetki, potvrda za participne strukture koje pobli~e odreuju objekt daleko je viae. Sve takve strukture prevedene na suvremeni jezik bile bi kompletivne (a ne relativne!) re enice, i to izri ne re enice s tipi nim izri nim veznicima da i kako. Svi su potvreni predikati u glavnim klauzama takvih struktura verba sentiendi (baa kao predikati glavnih klauza izri nih sindetskih subordiniranih struktura), a u naaim primjerima gotovo redovito dolazi glagol vidjeti, rjee sliaati: % I kako sliaaae <udi te zvone zvonei kako na mrtvoga, tu se sa vsega toga msta stekoae prprosti, popi i fratri... (Petris 301r) % ...vid mno~astvo djavlov kako nonu maglu k sebi gredui sa vsh stran. (Petris 302r) % I vid duaa Dundulova mnogo dua idui po toj brvi prk te glubokosti, ke duae se vse oba<ahu s te brvi... (Petris 304v) % Kako si vidl lete doli s te brvi vsakoga arta <udi... (Petris 305r) % I tu na tom mostu vid duaa Dundulova jednu duau pregorko pla ui i tu~ei se pregorku tugu za mnogo grhov svojih. (Petris 306v) %...i tu vidsta mno~astvo dua [lov a]skih idui va ta grad... (Petris 314v) % I ondi vid mno~astvo redovnikov i ~aknov i vsakoga reda dru~bu vid prihodei pred toga kra<a... (Petris 314v) % I zato v dan sudDi usliaet glas Bo~ji govore: "Pridite..." (Petris 316v) % I vidi gredui jedno veliko mnoatvo ne istih duhov... (Luli 331v) % Na kraj mosta vidih lovika vele grozno pla ui i sebe samoga osujujui od mnozih grihov... (Luli 336v) % ...i vidi nadale e zvizdu gredui k sebi... (Vartal 46r) % I vidiae na onom mostu lovika vele grozno pla ui i samoga sebe od vele stvari osvajujui... (Vartal 49r) % ...vidiae mnoatvo veliko mu~i i ~en, da~ i vitar tarpei... (Vartal 52r) % I vidi Tondal u onoj katidri sidei kra<a Goromar ija... (Vartal 53r) % ...tondal vidi kra<a do pasa u ogaD stei... (Vartal 53v) % Vidio sam ga u veliku veselju meu svetimi pribivajui. (Vartal 56v) Particip dolazi uz verba sentiendi i u zavisnoj relativnoj klauzi: % O, duae, on pop koga vid po 'nom vuskom mostu idui... (Petris 309r) 3.5. Budui da su subjekt glavne klauze i subjekt participa razli iti, mo~da je (u starohrvatskome jeziku) mogue takvu participnu strukturu smatrati zavisnom klauzom kojoj obilje~je predikativnosti daje particip. Kako smo ve istaknuli, i u suvremenome se jeziku u odreenim priru nicima takve participne strukture u kojima su subjekt participa i subjekt "glavnoga" predikata razli iti smatraju zasebnim i potpunim re eni nim ustrojstvima (v. l. 1.2.). Primjeri za takvu pojavu u suvremenome jeziku bitno su razli iti od primjera iz naaega korpusa jer se u suvremenome jeziku glagolski prilozi ne mogu nai u atributivnoj funkciji, nego su takve participne strukture zamijenjene relativnim ili izri nim sindetskim zavisnim re enicama, ija se frekventnost uslijed toga iznimno poveala. Npr. prvu od navedenih participnih struktura u suvremeni bismo jezik "preveli" kao relativnu re enicu (sindetsku subordiniranu) (I to udo vidjevai svi koji su stajali okolo...), a drugu kao izri nu (I kada za uae ljudi da zvona zvone kao za mrtvoga...). 3.6. Particip u funkciji atributa i relativna re enica (koja takoer ima sintakti ku funkciju atributa) nalaze se stoga u odnosu "suparni kih, konkurentskih" kategorija, i upravo je takav njihov odnos doveo do airenja upotrebe jedne kategorije (relativne re enice) na ra un druge (strukture s participima) (usp. Kordi 1995: 277). Kordi (1995: 278) isti e kako "particip i relativna re enica, iako su sintakti ki sinonimi, nisu sintakti ki i semanti ki istovjetni" te da "ako se npr. relativna re enica zamijeni odgovarajuim participom, ostaje sa uvana njezina osnovna funkcija, a to je funkcija atributa uz imeni ki antecedent". No, takvom je zamjenom "relativna re enica liaena gramati ke predikacije i stoga gubi status re enice". U starohrvatskome jeziku, meutim, particip ne liaava re enicu gramati ke predikacije, ato e se jasno vidjeti na primjerima gdje se particip nalazi u funkciji predikata, ak i predikata relativne strukture s relativizatorom ka ('koja') (v. l. 3.). 3.7. U korpusu je potvrena i "prava" pridjevska upotreba aktivnih participa prezenta i preterita I., koji se tada sklanjaju kao pravi pridjevi, ato se u starohrvatskim tekstovima tuma i knjiakim utjecajem latinskoga, talijanskoga ili crkvenoslavenskoga jezika (usp. `kari 1902: 20 i Mali 1997: 564). Nerijetko se u literaturi u sinonimnom smislu govori o atributnoj slu~bi participa (npr. u `kari 1902: 20). Rezultat je to brkanja kategorija (imenice, glagoli, pridjevi, prilozi itd.) i funkcija (predikata, subjekta, atributa, objekta itd.). Na primjerima iz naaega korpusa jasno je kako atributna funkcija participa i njegova pridjevska upotreba nikako nisu sinonimni. Istina je da participi koji se upotrebljavaju kao pridjevi (po svojim morfoloakim osobinama pripadaju kategoriji pridjeva) naj eae (poput pravih pridjeva) u re enici imaju funkciju atributa. No na prije navedenim primjerima vidjeli smo da atributnu funkciju u starohrvatskoj re enici mogu imati i prilozi, ato u suvremenome jeziku nije mogue. Jednako tako, dalje emo u tekstu vidjeti da participi u starohrvatskoj re enici mogu imati i druge funkcije, osim atributne. Treba stoga naglasiti da o funkcijama govorimo na sintakti koj razini, a o kategorijama na morfoloakoj (usp. Hagge 1995: 41), i da se trudimo ne brkati te dvije razine prou avanja. 3.8. U naaem su korpusu potvreni ovi participi koji u morfoloakome smislu pripadaju kategoriji pridjeva: % ...iz ove glubine paklene gorueje... (Petris 301v); ...pln gorua ogDa... (Petris 303v); ...va on pretu~ni ogaD i gorui... (Petris 304r); ...glas rke tekueje... (Petris 304v); ...i smolu goruu... (Petris 304v); ...od minuvaih dl zalih svojih... (Petris 306r); i tako Dima iduima... (Petris 306r); i tako Dima greduima i govoreima... (Petris 314r); ...ne znah jih pred Dim slu~eih... (Petris 314v); ...ond vidi mno~astvo svetih veseleih se... (Petris 316r); ...uzr anjela...pred sobu stojea... (Petris 306r); Koliku slavu ugotova Bog <ubeim Dega... (Petris 318v); ...vrgoae ju v kova nicu goreuju... (Petris 311r); ...stlp smrdeago dima... (Petris 311r); ...plamen mrzak i grozan i smrde... (Petris 312v); % ...biae dubok i ug<evja gorua pun... (Vartal 47r); ...vargoae ju u pe goruu... (Vartal 50v); ...a oni ~egui tri ure vazimahu ga k<iami goruimi... (Vartal 50v) % ...svemoguemu Bogu... (Luli 331r, 332r); ...Bog svemogui... (Luli 332r); ...pun ~eravke gorue... (Luli 333r); ...k<uku gvozdenu, oatru i goruu... (Luli 333v); ...o i De bihu kako ogaD gorui... (Luli 335r); ...a s jedne strane biae ogaD od sumpora, smarde i tminan... (Luli 333v); 3.9. Neke od gore navedenih participa vjerojatno je ve staro akavski jezik osjeao kao prave pridjeve, iako ne mo~emo sa sigurnoau tvrditi koje. `kari (1902: 21) dr~i da su npr. participi mogui, gorui, svemogui, smrdei itd. "i kod akavaca bili pravi adjektivi". Za participe gorui, svemogui, smrdei i tekui iz naaega korpusa dr~imo da su ve u ono vrijeme bili pravi pridjevi jer u naaem korpusu nije potvrena njihova prilo~na, nego samo pridjevna upotreba. Tomu u prilog govori i injenica da u mlaim tekstovima (Luli, Vartal) i nema potvrda za pridjevnu upotrebu ostalih participa. Primjeri iz Petris poput: <ubei, gredui, govorei, slu~ei, veselei se itd. potvreni su i u pridjevnoj i u prilo~noj ulozi (i u sklonjivu i u nesklonjivu obliku), te mo~emo smatrati da oni ni u to doba nisu bili pravi pridjevi, nego je njihova pridjevna upotreba utjecaj crkvenoslavenskoga jezika. Takvi participi prevedeni na suvremeni jezik bili bi prave relativne re enice s imenicom koju pobli~e odreuju kao antecedentom ili pak kompletivne izri ne re enice, jednako kao i ostale participne strukture u funkciji atributa, kojima su zapravo i sintakti ki i semanti ki sinonimne, a razlikuju se od njih jedino u morfoloakome smislu jer se participi u pravoj pridjevnoj upotrebi sklanjaju kao i pravi pridjevi, za razliku od onih u prilo~noj upotrebi koji su nesklonjivi, kao pravi prilozi. Npr. relativnim bismo re enicama "preveli" ove primjere iz Petris: % ...ne znah jih pred Dim slu~eih... ('Ne poznah one koji su mu slu~ili'); % Koliku slavu ugotova Bog <ubeim Dega... ('Koliku slavu osigura Bog onima koji ga ljube'). Primjeri koji bi u suvremenome jeziku bili izri ne re enice sintakti ki su sinonimni s participnim strukturama koje pobli~e odreuju objekt, o kojima je bilo rije i prije. I u primjerima s pridjevskom uporabom participa predikati su verba sentiendi: % ...ond vidi mno~astvo svetih veseleih se... ('Ondje ugleda mnoatvo svetih kako se vesele'); % ...uzr anjela pred sobu stojea... (Ugleda anela kako stoji pred njim'). 4. Particip u slu~bi predikata 4.1. U Petris je potvrena upotreba participa prezenta u funkciji predikata glavne klauze sindetske subordinirane namjerne strukture, ato je trag dativa apsolutnog: % I tu Doj mislei v toj tm e da bi se spoznala kuda je vnutr vlzla... (Petris 311r) 4.2. I particip preterita mo~e u starohrvatskome jeziku imati funkciju predikata, i to predikata zavisne (prvi primjer) i glavne (drugi primjer) klauze sindetske subordinirane relativne strukture: % I stahota kako 2 stlpa va usth te zmije, ka sklopivaa usta De kako troja vrata... (Petris 305r) % I granici ki se prestave o sego svta ne svraivae svojih pokor. (Petris 308v) 4.3. U Luli je potvrena upotreba participa proalog kao predikata glavne klauze strukture s participom sadaanjim, tj. u re enici i nema drugih kategorija koje bi bile nositelj predikativnosti re enice osim participa. % I tako se svadivae meu sobom bijui jedan drugoga. (Luli 332v) % I izmu ivai na smart pote~ui da ju vargu u usta one zviri. (Luli 335v) 4.4. Kada su struktura s participom i, uvjetno re eno, "glavna klauza" povezane koordiniranim veznikom, formalisti ki gledano, particip ima slu~bu "pravoga" predikata (a takva je struktura sindetska koordinirana struktura). 0  D X d 0 : @ Z \ b d f     $ & ( 2 4 6 P R T ~ " {{r{{{{{hqh CJ h >CJhqhCJhqhDJCJhqhCJ hF`CJhqh45hqh4CJaJhqhDJCJaJhqh5CJaJhqh56aJhqh6aJhqh5aJhqhaJhqhCJaJ,0  @ 4 " $ 6 JL#*.2@@FA EH$dh`a$gdU;$a$gdU; $dha$gdU;$dh^a$gdU;$dh^a$gdU;`tt" $ & 6 2 ^ d &FZ\ .DHJbt$48:NP<>xz ž̾žŷųųŬӬӬӣӟӟӟӟӚӍӟjhqh40JU hsuH*hF`hqh4aJ hqh)hsu hqhr hqh hqh)8 hqh hqh4hqhaJhqhCJaJhqh4CJaJ hqh7 np*,.46ln^ !!"""""F#H#L#V#X#r#####&$X$p$$$$Ǻխǩjhqhgi0JU hqhgihgijhqhl0JUjhqhY0JU hqhY hqhl hqhEhlUhqh46jhqh40JUhF` hqh4:$& &Z&r&&&&&@'B'((r)t),,,,,,,n-z---$.&.(.4.//00:222222283:33333333z5~55ȿȿȶȭȕhqh,a6aJhqh,aaJjhqh&90JUaJhqh3aJhqh&9aJhqh aJhqh7uaJhgi hqhvI hqhrh)jh)0JUhF`hk hqhE4555"66666666z77p8r8888888b999999999:::::::::;4;ǽд싁whjhqh30JUaJhqh36aJhqh,a6aJhqh,aaJ hqhKhqhKaJhqhKCJ hqh&9hqh&9aJhqh6l6aJhqh6laJhqhaJhqh3aJhqh7u6aJhqh7uaJhqh,a5aJ(4;<;P;^;~;;;;;;F<<==>D>F>H>N>p>>>@@@@ AAFAPADDDDE*EZHHHHLLLJMTMMMMMMMNNTOVOOO˪hqh:*aJhu h46aJhu hW[PaJhu h4aJhu hk}aJhu h:_P_Z_\_j_____`` ` ``0`8`N`\```Ʒhu h46>*aJjhu h?0JUaJhu h?aJhu hW[PaJjhu h40JUaJhu hF`aJjhu hW[P0JUaJ ha aJhu hu aJhu h46aJhu h4aJ6`````````aaa&adafaaaaaaaaaaa0b8b>b@bBbPbZbbbbbbbbbFcHcJcLcZcfchcncxcccccccccdddzdddddddddde e"e6e8eFeHeJeLeZe`ebedefetehu hF`6aJhu h46>*aJhu h4aJhu h46aJTteeeeeeeeeeeef*f4f6fDf^flfffffffffff ggg&g4g:ggJgVg^gjgggggghhhh$h0h4h:hFhHhVhzh|hhhhhhhhiiii4i:iiJiViZi`inivixiiiiiiiiiihu h46>*aJhu h46aJhu h4aJY0hhViiZj\jjtkvksV{:ԏ֏Fޛ $`a$gdU; $`a$gdU;$dh`a$gdU;$a$gdU;$dh^a$gdU; $^a$gdU;iiii&jj@jBjNjXj\jjjjjjjjkkDkNkTkVkXkfkpktkvklLlZlflllm"m>n@nPnRnno*r,r:r*aJLyyyyyz"z,z{B{D{F{H{J{L{R{T{V{|{{{{{{{}}2~4~ą؆",:Nև(6BDJhu h:\aJ h`fTaJhu huaJjhu h40JUaJhu hF`aJhu h46aJhu h4aJhu h\maJhu hI7aJCΈ؈8BPdʉ"0DZ` Zdrċ؋,8:Dڌflnp|ƍ ,PZdzʎ",Bhu h4aJhu h46aJ]ďҏԏ֏T`bpr .0BDTjnFHĔƔ֔ؔęƙ4@FJPޛ,nRhu hu aJhu h:\6aJ ha aJhu hF`aJhu h:\aJhu h46aJhu h4aJLR0z*,| ֦Z|6 $^a$gdU;$dh^a$gdU;$dh`a$gdU;$dh`a$gdU; $`a$gdU; $ a$gdU; $`a$gdU;RV`0:>R8v~ ,<`ڢL &X^`bp|Ԥ $&*.:֦hu hI6aJhu hIaJhu hu aJhu h46>*aJ h aJhu h]JaJhqh4CJaJhqhCJaJ hqh4hu h46aJhu h4aJhu haJ8֦ <>@BNZbtҧԧ֧اbd~Ĩ*,@BDPZjl~\^`bp׹׹׹׹׹hu h6>*aJhu h6aJUhu h]JaJhu hF`aJhu haJhu hIaJhu hI6>*aJhu hI6aJ@Za tu sintakti ku pojavu, neovjerenu u suvremenome hrvatskome jeziku, imamo u korpusu dosta potvrda. Npr. % A imjui me vazda pred soboju i nisi mi nigdare takove r i rekal. (Petris 302v) % ...svoje jeziki naostriae kako zmije, a svojih zalih dl ne hotee ostaviti. (Petris 310r) % ...tada se duaa najde v magnovenji oka v granom tl, a govorei s anjelom na nebesih. (Petris 317v) % ...ovo govorenje ko ste sliaali da je imjte vazda na vaaoj pameti i druzih obraaju k dobromu spasenju gusto pro itajue ove kDige... (Petris 319r) % I uhitivai moju nevo<nu duaicu i rekoae... (Luli 331v) % I vele grozno pla ui i re e anjelu: "Gospodine..." (Luli 335r) % Anjel taknuvai noge Degove tere re e Demu: "Hodi za mnom!" (Vartal 50r) 4.5. Dvojbeni su primjeri apsolutne porabe participa, u kojima su subjekt participa i subjekt "glavne klauze" razli iti. U l. 4.1. 4.4. vidjeli smo da u starohrvatskome jeziku particip mo~e funkcionirati kao re eni ni predikat, stoga bi se mo~da moglo smatrati da particip i u takvim slu ajevima ima slu~bu predikata. Npr. % I tako vapijui (Tundal), oni hip dili se duaa is tila... (Luli 331r) % Videi tada duaa moja toliko prilipa mladia, lipaega zajisto neg sam nigdar vidio nijedno stvorenje i da me pozdravi zovui imenom mojim, i za velik strah i za veliko veselje ko imah vidivai anjela i pla ui rekoh (ja)... (Luli 332r) % Obrativ se Tondal za anjelom i ne odaaad i vele daleko, ne bi jim tmina vee ni smrad... (Vartal 52r) 5. Particip u slu~bi predikatnoga proairka 5.1. Kada su u slu~bi predikatnoga proairka, aktivni participi prezenta i preterita (kao uostalom i u suvremenome jeziku) pravi su prilozi te govore (sami ili s dopunom) o nekoj okolnosti ili na inu na koji se obavlja radnja ozna ena predikatom. 5.2. esto zna e na in na koji se obavlja radnja izre ena predikatom. Npr. % I prebi tu tri dni u Dega veselei se i pirujui. (Petris 300v) % I vsi se ~aloaahu okolu Dega pla ui i ne vidui a u initi. (Petris 301r) % Za  tu jure o ima tvojima ne morea simo i tamo i tu sada ne postupia gizdavo i ne govoria prstom ka~ui? (Petris 302v) % I kada tako dlgo idosta kupno ne imjui nijedne svtlosti... (Petris 303v) % I pojde anjel naprid po toj brvi jam za ruku duau Dundulovu... (Petris 305r) % I va ta as pridoae ti zali zmije i zvri k tomu zalomu i pogib<nomu mostu, velikim rutjem kri ei i ekajue jesti dua s toga mosta. (Petris 307r) % I emu bi tada bilo ispovdavai se pokoru initi... (Petris 308v) % ...ki se va zla Bogu apotaju vee nere mu asti u ine, v svojih zalih i oholih puth gizdavo prehodee, Bo~ije zapovdi ne dr~ee... (Petris 310r) % A tada duaa Dundulova kako spametivai se re e... (Petris 313r) % ...po aae vapiti suprotiva Bogu po ovi na in govorei... (Luli 332v) % A moja nevo<na duaa osta sama vele pla ui. (Luli 335v) % I tako gredui, mu ei se pridoae nasrid mosta. (Luli 342r) % A ona vele ~alosna grediae za Dim pla ui. (Luli 343r) % A kra< izide vanka pla ui... (Luli 346r) % ...i staae udnovato zamia<ajui se od tolika veselja. (Luli 347r) % I tako se vodei pridoae nasrid mosta. (Vartal 49v) % ...a on za Dim grediae pla ui. (Vartal 50v) % I udei se od veselja re e anjelu... (Vartal 52r) % Prihojahu u pola u onu mnozi nosei dare... (Vartal 53r) % A kra< izide vanka pla ui. (Vartal 53v) 5.3. Iznimno je esta upotreba aktivnoga participa prezenta u strukturama s upravnim govorom. U takvim strukturama participi imaju slu~bu predikatnoga proairka, i to onoga koji zna i na in na koji se obavlja radnja izre ena predikatom glavne klauze. Npr. % I zato mu naporu i svoje oru~je i vsu svoju r  govorei: "Hrani prijate<ski te moje r i..." (Petris 301r) % I po e hvaliti Gospodina Isuhrsta tako govorei: "Gospodi Isuhrste..." (Petris 301r) % Zato nam Evanjelje ka~e iatoriju svdo astva govorei: "Mnogi sut zvani, a malo ih izabranih". (Petris 304v) % I povida mu anjel ki ga vojaae Degov govore: "O duae, Dundulova..." (Petris 306v) Itd. % Onde nastojahu mnozi sveti imenom pravim zovui i pozdrav<ajui i govorei: "Slava tebi..." (Luli 346r) % Prihodijahu tada mnozi Tondalu od onih bla~enih slavei Boga i govorei: "Slava tebi..." (Luli 346v) % Tada upita Tondal anjela govorei: "Gospodine..." (Luli 347r) Itd. % A djavli akripahu na Du zubi govorei: "Zlo asta duae..." (Vartal 48v) % ...ugleda ga na oni kraj prid sobom tere zavapi govorei: "Gospodine..." (Vartal 50r) % ...ter mu se klaDahu govorei: "Plod od ruk tvojih..." (Vartal 53r) 5.4. U korpusu su potvreni i primjeri u kojima participi u slu~bi predikatnoga proairka zna e uzrok, te bi se participna struktura u tom slu aju mogla zamijeniti sindetskom subordiniranom uzro nom strukturom: % A ta Dega prijate< po e ga umi<eno prositi da bi mu od obda nikamore ne aal, hotei mu dobru vo<u najti kako mudar lovk. (Petris 300v) % ...i straaiae se spominajui se na svoja pograenja (Petris 301v) % Vele se straaaae ne vidui se a domisliti... (Petris 302r) % I kada duaa Dundulova dlgo gleda te straane i nepodobne zmije, va veliku strahu budui re e k anjelu... (Petris 305v) % ...da vekau muku i ~alost primu granici videi svtlost i vspominajui se na onu v nu radost... (Petris 309r) % A anjel mu razumj re e: "Duae, to su mu~i i ~ene..." (Petris 316v) % I tu duaa to videi b vee vesela nere a biae prvo vidla. (Petris 315r) % ...i po e vele vzdihati poziraje na <udi, a re i ne mogui izgovoriti... (Petris 317v) % Jedan graanin od re enoga grada Koreta, mnogo bogat, budui se o~enio, hoti voditi ~enu svoju. (Luli 331r) % A djavli videi da ne mogu izvaraiti protiva Doj po aae vapiti suprotiva Bogu... (Luli 332v) % Videi duaa moja te muke pristraai se vele... (Luli 333r) % Tada nevo<na duaa moja znajui da je i ona puna zlo estih grihov pristraai se... (Luli 333v) % Tada nevo<na duaa moja videi ta put toliko tiskan, a da se ne more nikudare inuda projti, od straha po e plakati... (Luli 334r) % A ona, znajui da biae istina ono a govorahu oni, i ci toga mnei da e biti osujena, od ~alosti velike deriae obraz svoj... (Luli 336r) % I tako stei i ne ktei se jedna drugoj ustupiti ni se mogui razminiti, nego da jin je pasti doli gdi djavli ekahu s otvorenimi e<usti popasti jih ako se upadu, plakaae vele gorko i jedna i druga. (Luli 342r) itd. % Videi on lipoga anjela, vele uzorita i da ga zazva Degovim imenom, od straha i tolikoj od veselja re e... (Vartal 46r) % A vrazi, videi da mu ne mogu a ni vee zla u initi, po aae psovati Boga... (Vartal 46v) 5.5. Vrlo se esto participnom strukturom govori o vremenu vraenja radnje izre ene predikatom glavne klauze, te bi se takva struktura mogla zamijeniti sindetskom subordiniranom vremenskom strukturom (naj eae s veznicima kad, nakon, dok i sl.): % ...i videi tlo mrtvo, po e trepetati velikim strahom... (Petris 301v) % I tu pozrivai, vid mno~astvo djavlov... (Petris 302r) % Sliaavai i vidvai djavli ovo, kako se ovo veselje davaae onoj duai ot anjela, vsi djavli ti niatar ne mogoae u initi protiv toj duai... (Petris 303r) % I to rek, anjel pojde naprd... (Petris 303v) % I potom minuvai te muke, pridosta k jednomu silnomu dolu, gluboku i tamnu i ne istu... (Petris 304r) % I ostavivaa ovo straano mesto, idhota vele tamnim putem i zavojistim i teakim. (Petris 305r) % I le~ei daleko ot te zmije va velik mlednosti otvrze o i svoji... (Petris 306r) % I paki pojdosta da<e ostavivaa pretamnoje i pogibe<noje msto. (Petris 306r) % I to rek, anjel poda mu kravu... (Petris 307r) % I tako stojea udni pla  iDahota meju sobu... (Petris 307v) % I tu aadaa, uzrista jedno veliko po<e... (Petris 313v) % I potom vzdvig se, vid svetoga Patricija biskupa... (Petris 318v) itd. % I umivai ruke sedoae za sto. (Luli 331r) % I obraajui se na Du akripahu zubi s velikom sar~bom i meui ogDe na Du grebihu ju nokti svojimi... (Luli 331v) % I te takove stvari govorei, nevo<na duaa moja sta pristraaena... (Luli 331r) % I videi ga ja nadaleko (...) po eh vapiti... (Luli 332r) % I prostarai ruku na jednoga od onih zalih duhov re e mi... (Luli 332v) % I pustivai velik smrad pojdoae tja ~alosni. (Luli 332v) % Ne mogu da<e jere sam se vele izubija hodei po ovoj tmini. (Luli 334v) itd. % I prostarvai ruku anjel na jednoga od onih zalih duhov re e... (Vartal 46r) % A anjel poaad i k duai re e... (Vartal 46v) % I vazamai ga za ruku, povede ga priko mosta... (Vartal 47v) % Poaad i odonuda bi viditi duai da gredu putem vele tisknim... (Vartal 47v) % Toj rekai anjel pristupi blizu Dega... (Vartal 48v) % Tada vrazi, optekai Du kakono bisni psi, potezahu za sobom u usta onoga drakuna. (Vartal 48v) % Ter joj prav<ahu sve a godi je inio budui na svit. (Vartal 48v) % On tada, vazamai od otca dio, pojde k jednomu opatu ter se u ini koludar. (Vartal 57r) Itd. 5.6. Participne strukture mogu takoer zna iti sastavljanje, te bi se mogle preoblikovati u sindetske koordinirane sastavne strukture. % Za  sada ne grea na pre<ubodjstvo i ne <ubodjea hodei v tvojej velikoj gizd? (Petris 302r) % I zato imaju nikoliko lt stati na vtri i na da~ji i na slnc i na sngu, i glad i ~eju trpee... (Petris 313v) % ...i bhu prez vsake skrbi va veliki radosti hvalee nreprestanno Svetu Trojicu... (Petris 316r) % I tu proti Dima s veliku radostju idhu mnozi sveti pravadnici poklaDajue glave svoje s veseljem i pravim imenem Boga hvalee... (Petris 316v) % ....javi jej se sveti Rodanus biskup s velikim veseljem daju jej pozdrav<enje i obem<ui ju. (Petris 318v) % I iDaae svu svoju vo<u zalu i pohotinje nimajui straha od svemogoga Boga... (Luli 330v) % I <uaae pse za Dimi govorei jim (...) i pritei jim... (Luli 330v) % Po taj put zlo esta duaa moja staae pla ui, nimajui pomoi od nikogar razmi u milosarju Bo~jemu. (Luli 331v) % ...ne zna po ki put se najde vanka iz drakuna daleko, le~ei svarhu jednoga po<a kakono nemoan. (Vartal 49r) % I svi ki su tarpili strahe i nevo<e ~ivotujui umi<eno i pravdeno prid Bogom. (Vartal 54v) % A Tondal vele veim veseljem gledajui razmia<aae ona pribivanja svetih. (Vartal 56r) U naaem korpusu takvo je zna enje participnih struktura katkada i konkretizirano koordiniranim veznikom i, ali u tome slu aju dr~imo da particip ima predikatnu slu~bu, o emu smo naprijed govorili. 5.7. Potvreno je i dopusno zna enje participa, a takva participna struktura mogla bi se preoblikovati u sindetsku subordiniranu dopusnu re enicu: % ...na tom msti stojei kako prija, nikamore sobu obraajue, vidhota naprid i nazad i na vse strane. (Petris 318v) ('... ne okreui se / iako se nikamo nisu okretali, vidjeli su naprijed i nazad i na sve strane') 6. Zaklju ak 6.1. Predmet je analize u ovome radu sintakti ka slu~ba aktivnoga participa prezenta (odn. glagolskoga priloga sadaanjega) i aktivnoga participa preterita I. (odn. glagolskoga priloga proaloga) u starohrvatskome jeziku. Svakako je sintakti ka slu~ba tih participa u uskoj vezi s procesom departicipijalizacije, tj. adverbijalizacije navedenih participa. Naime, dok je particip na sintakti koj razini imao vezu i sa subjektom i s predikatom, on je uvao i svoje morfoloake pridjevske zna ajke. Njegova departicipijalizacija, tj. adverbijalizacija zapo ela je prekidom veze sa subjektom (ili objektom) i ostvarivanjem veze jedino s predikatom ( ime je particip izgubio i morfoloake pridjevske zna ajke). "Gubitak" ak dviju jezi nih jedinica koje su kvalificirale subjekt nadoknaen je iznimno frekventnom uporabom osobito relativnih, ali i kompletivnih zavisnoslo~enih re enica. 6.2. O ito su dakle sintakti ka slu~ba participa u starohrvatskome jeziku i kolebanje u pripadnosti odreenoj morfoloakoj kategoriji uzro no-posljedi no meuovisni. Morfoloako "kolebanje" participa izmeu njegove pridjevske i glagolske prirode, a koje je rezultat va~ne povijesne jezi ne promjene  procesa departicipijalizacije participa, prati i kolebanje u sintakti koj slu~bi te kategorije rije i. 6.3. U starohrvatskome korpusu stoga particip joa uvijek mo~e imati i slu~bu atributa, ato je razumljivo s obzirom na to da particip u to vrijeme joa uvijek mo~e pripadati i kategoriji pridjeva, pa slijedom toga njegova veza sa subjektom odn. objektom u to vrijeme joa nije prekinuta. 6.4. Kona an rezultat procesa departicipijalizacije, tj. potpuni prekid veze sa subjektom odn. objektom i uspostavljanje veze jedino s predikatom logi no dodjeljuje participu slu~bu predikatnoga proairka (koju jedino i mo~e imati u suvremenome hrvatskome jeziku), koji govori o okolnostima ili na inu vraenja glagolske radnje. Ta je sintakti ka slu~ba ve i u naaem korpusu naj eaa. 6.5. I sintakti ka funkcija atributa i funkcija predikatnoga proairka unaprijed su se mogle o ekivati s obzirom na jezi nu promjenu o kojoj smo govorili. No, u naaem korpusu u nekoliko re enica particip funkcionira kao predikat u re enici (apsolutna poraba participa), ato zna i da je particip u starohrvatskome jeziku mogao dati re enici obilje~je predikativnosti. Predmet naaega zanimanja ovom prilikom nije bila sintakti ka funkcija participa u suvremenome hrvatskom jeziku, ali trebalo bi mo~da, s obzirom na starohrvatske potvrde, nanovo razmotriti sintakti ki status participa u suvremenom jeziku u slu ajevima kada se subjekt participa i subjekt glavne klauze razlikuju (a na koje je upozoravao ve Mareti) i utvrditi postoji li mogunost da particip u tim slu ajevima funkcionira kao predikat zavisne klauze, kao ato je to u starohrvatskome jeziku. 6.6. Treba osobito istaknuti injenicu da se u vrijeme iz kojega tekst potje e (druga polovica 15. st.) upotreba relativne re enice ve znatno proairila na ra un konkurentske kategorije participa jer je u korpusu broj atributnih participnih struktura koje su zamjenjive relativnim strukturama vrlo malen, a istodobno je broj relativnih struktura ve iznimno velik. 6. Izvori Govorenje pravo i isto od dobroga viteza Dundula. Petrisov zbornik, Arhiv NSK, sign. r 4001, tekst na str. 300r 319r. Vidinja Tondalova. Vartal, Arhiv HAZU, sign. IV a 31, tekst na str. 46r 57r. Tundalovo vienje. Luliev zbornik, Arhiv HAZU, sign. I b 83, tekst na str. 330r 348v. 7. Literatura Bari, Eugenija i dr. 1995. Hrvatska gramatika. Zagreb: `kolska knjiga. Brabec, Ivan; Mate Hraste, Sreten }ivkovi 91970. Gramatika hrvatskosrpskog jezika. Zagreb: `kolska knjiga. Browne, Wayles 1986. Relative clauses in Serbo-Croatian in comparison with English. The Yugoslav Serbo-Croatian  English contrastive project. New sudies, 4, (ur. Rudolf Filipovi), Zagreb: Faculty of Philosophy, Institute of Linguistics. Denison, David 2004. English Historical Syntax: Verbal Constructions. London  New York: Longman. Dmitriev Petr Andreevi  1966. O erki po sintaksisu serbochorvatskogo jazyka. Leningrad. Gabri bagari, Darija 1995a. O problemima razvoja glagolskoga priloga sadaanjega i proaloga. Rasprave zavoda za hrvatski jezik, 21, Zagreb, 51 65. Gabri bagari, Darija 1995b. O nekim problemima razvoja glagolskoga priloga proalog na primjerima Marulieva jezika i jezika njegovih suvremenika. Filologija, 24 25, Zagreb, 135 140. Hagge, Claude 1995. Struktura jezik. Zagreb: `kolska knjiga. Ivai, Stjepan 1948. Tundalovo vienje iz Lulieva zbornika. Starine, 41, Zagreb, 119 157. Ivai, Stjepan 1970. Slavenska poredbena gramatika. Zagreb: `kolska knjiga. Jagi, Vatroslav 1914. O Vienju Tundalovom. Archiv fr slavische Filologie, 35, 507 513. Kati i, Radoslav 1986. Sintaksa hrvatskoga knji~evnog jezika. Nacrt za gramatiku. Zagreb: HAZU  Globus. Kati i, Radoslav 1994. Neato napomena o vezi izmeu atributnih korelativa i restriktivnosti odnosnih re enica u hrvatskome knji~evnom jeziku. Jezik, 41, 3, Zagreb, 65 77. Kolumbi, Nikica 1990. Petar Luci: Vartal. Split: Knji~evni krug. Kordi, Snje~ana 1995. Relativna re enica. Zagreb: Matica hrvatska. Kurzov, Helena 1981. Der Relativsatz in den indoeuropischen Sprachen. Hamburg. Mali, Dragica 1997. }ia svetih otaca  Hrvatska srednjovjekovna proza. Zagreb: Matica Hrvatska. Mareti, Tomo 1963. Gramatika hrvatskoga ili srpskoga knji~evnog jezika. Zagreb: JND Obnova. Mrazovi, Pavica; Zora Vukadinovi 1990. Gramatika srpskohrvatskoga jezika za strance. Novi Sad: Dobra vest. Musi, August 1935. Zna enje i upotreba participa u srpsko-hrvatskom jeziku. Rad JAZU, 250, Zagreb, 127 157. Panzer, Baldur 1995. Die slavischen sprachen in Gegenwart und Geschichte, Sprachstrukturen und Verwandschaft. Frankfurt am Main: P. Lang. Ragu~, Dragutin 1997. Prakti na hrvatska gramatika. Zagreb: Medicinska naklada. Sili, Josip; Ivo Pranjkovi 2005. Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka u iliata. Zagreb: `kolska knjiga. `kari, uro 1902. Tvorba i poraba participa (gerundija) prezenta aktiva i preterita aktiva I. u akavskoj knji~evnosti 15. i 16. stoljea. Nastavni vjesnik, 10, Zagreb, 1 32. `tefani, Vjekoslav 1960. Glagoljski rukopisi otoka Krka. Djela JAZU, 51, Zagreb. `tefani, Vjekoslav 1969. Hrvatska knji~evnost srednjega vijeka. Pet stoljea hrvatske knji~evnosti, 1, Zagreb. `trkalj Despot, Kristina 2007. Sintaksa slo~ene re enice u srednjovjekovnim hrvatskim verzijama legende o vitezu Tundalu. Doktorska disertacija u rukopisu, Zagreb. Syntactic Function of the Participle in the Croatian Language of 15th / 16th Century Abstract This article gives a detailed analysis of the syntactic function of the participle in the old Croatian language. Much attention has been given to the important linguistic change in Croatian language of that time: transformation of inherited adjective-participle forms into verb-participle forms. The corpus is made of three medieval Croatian texts about knight Tundal: one Glagolitic from Petrises codex (1468.), and two Latin texts: one from Vartal of Petar Luci (end of the 16. ct.), and the other from Luli's codex (aprox. 1600). Klju ne rije i: starohrvatski jezik, particip, sintakti ka funkcija participa, Tundalovo vienje Key words: Old Croatian Language, participle, syntactic function of participle, Vision of Tundal.  Treba napomenuti da citiramo prema treem izdanju Maretieve Gramatike, koje je objavljeno bez stilistike. Prvo je izdanje, u koje je bila uklju ena i stilistika, objavljeno 1899.  Kad ka~e "kojoj po smislu odgovara", Mareti upuuje na prethodnu stranicu, gdje govori o vremenskom, uzro nom, pogodbenom, dopusnom, sastavnom i suprotnom zna enju glagolskih priloga.  V. o tome u Gabri-Bagari 1995b: 136.  Dmitriev (1966: 65) brojnost relativnih re enica u naaem jeziku ilustrira brojkama: tekst napisan na ruskom jeziku, koji sadr~ava 133 relativne re enice, u prijevodu na hrvatski jezik sadr~ava ih 409. O tome koliko su relativne re enice este u starohrvatskim tekstovima v. u `trkalj Despot (2007: 204 231).  O morfoloakoj strani problema iscrpno obavjeatava D. Gabri Bagari u dvama vrlo vrijednim prilozima (1995a i 1995b).  Mo~e se postaviti pitanje odnosi li se taj gubitak na jezik (langue) ili govor (parole). Ako slijedimo postavku da se promjena dogodila u govoru, onda u sustavu zacijelo joa uvijek postoji mogunost tvorbe (deklinabilnih) participa, ali se ona iznimno rijetko realizira, npr. u knji~evnoumjetni kom funkcionalnom stilu, kao stilem. Ako pak slijedimo postavku da se promjena dogodila u sustavu, onda realizacija takvih oblika u suvremenome hrvatskome jeziku nije iskoriatavanje potencijala jezika kao sustava, nego arhaizam  to je onda jezi na jedinica iz sustava starohrvatskoga (staro akavskoga) jezika, koja se (isklju ivo u stilske svrhe) unosi u drugi jezi ni sustav (suvremeni hrvatski jezik).  Transkripcije tekstova i viae informacija o knji~evnopovijesnim, grafijskim i jezi nim crtama te o specifi nostima sintakti koga istra~ivanja na rukopisnoj starohrvatskoj grai v. u `trkalj Despot 2007.  Tako ga je nazvao Ivai (1948: 119 157), koji ga je i objelodanio.  Usp. tabl. u pogl. 5.4. u `trkalj Despot 2007.  Kordi 1995: 277.  Usp. poglavlje 5.3.3.1. u `trkalj Despot 2007.  "Za ove i sli ne akav. participe mo~e se rei, da ih je jezik doista sklanjao, ali je mnogo prili nije istini rei za nekoje od njih, da su se stali sklanjati pod utjecajem latinskoga i italijanskoga jezika, a kod nekih se pisaca mo~e misliti i na utjecaj crkvenoslavenskoga jezika."  Kao, uostalom, i u suvremenome jeziku. Usp. Mareti 1963: 219.  Naj eae participne strukture u slu~bi predikatnoga proairka zna e vrijeme ili na in, pa se nerijetko to zna enje mo~e ia itati i u drugim zna enjima. U dolje navedenim primjerima npr. uz zna enje sastavljanja, participi zna e i na in.     PAGE  PAGE 1 *@ ,8@Pz|&2BRlthu hF`6aJhu haJhu h6>*aJhu h6aJhu h56aJL682Pj~p"$dh`a$gdU; $`a$gdU; $^a$gdU;4Lx 2DTbrtv>@.0FPl÷֭÷ַ÷ַ֭÷÷hu h456aJhu h4>*aJhu h46>*aJhu h46aJhu hF`aJhu h4aJ h aJhu h]JaJhu haJhu hIaJ?lrtvj.<HTjlnp~P\^bp~`fRTt*LVdhu h46>*aJhu hIaJh'HXCJaJhqh4CJaJhqhICJaJhu h46aJhu h4aJIdptz.@Bjv|~ &z "4BDFZ>LVbnrxHJLNZfjp hu h46>*aJhu h46aJhu h4aJY"nf.fJ`$dh`a$gdU; $`a$gdU; $^a$gdU;".lxvzbrtvx,<>@Bbhjln|DFHJLZjnhu hF`6aJ h*aJhu hIaJhu h46>*aJhu h4aJhu h46aJNnzR`p "$&(4J@PRTVhnprt hu hF`6aJhu h4aJhu h46aJhu h46>*aJS$\^`lDFT`Z\".F^ "0@Zf *,<Ndjln|hu hF`6aJhu h46>*aJhu h46aJhu h4aJhu hIaJQ`<f&`h@4n   r @   H$dh`a$gdU; $^a$gdU; $`a$gdU;HJLNbd|  &*6~>DFHT`FP\hxz|djlnz*@DPrthu h46>*aJhu h4aJhu h46aJX(4FHJVTd  J P R T b r |            ~         & ( N T V X f v        " $ & 4 @ H Z ~      hu h]HaJhu h46>*aJhu h4aJhu h46aJU         &(*,:DV\^*8BDx2:Flnpr RXZ\pr*JTnx  &.>hu h4aJhu h46>*aJhu h46aJXH*2t&<4Jv|Bf$dh`a$gdU; $`a$gdU; $^a$gdU;>~&02<DX(4<J`b(2>JV` XZ\^jv&>@6hu h]HaJhu h46>*aJhu h4aJhu h46aJQ68<Hx|,.LX^`bp$&(6F4BHJLZr "$&(6@,<FPVdlrtvT Z f r v |     4!hu h46>*aJhu h46aJhu h4aJjhu h40JUaJRfDr T!"""L$r%('*'D'".J136@= @6@@&A $dha$gdU;$dh^a$gdU;$dh`a$gdU; $`a$gdU; $^a$gdU;4!6!8!:!F!P!!!!!!!""L"^"""""""""##L$V$t$$|%%%%%%@&B&D&F&T&^&&&&'('*','0'D'N'^'b'd'''''' ((ƻ hqhWhWhqh)CJaJhqhCJaJhqhwgCJaJhu h >aJhu hwgaJhu h]HaJhu h46>*aJhu h46aJhu h4aJ<(( (0(6(J(P(b(d(((((((((()))6*d*j*l******+++F,X,j,n,v,,,,,,,,,,,V-^-".$.(.*...L.`.b.n.p.v.x.../p/////H1113<44444"5$5*5ha hF`h/hq hqhjh$A4hj hqh?h?hW hqhWP*555H6T666h88h999 :":N:; ;2;@;h<x<<<<<<.=<=@=J=L=X=|==>>6?8???@@ @6@@@@@@$A&AJA\AAAABBhCv hqhu.hqhu.6 hh hhu.hqhu.CJaJ hqhqhq hqh'OTh'OT hqhW[Ph{h > hqhmqh[VCh/hmqha hj:&AApBrBBCCCEFFPGGzHIIjJJ KK\LnLMDMM$dh^a$gdU;$dh`a$gdU; $dha$gdU;>BnBpBrBxBBBBBBBBBCC*C0CDCFCPCTCbCdCrCtCvCCCCCCCCD"DDDDEE,E6E8EbEfEț|tpph_hrkhrk6h_hrk6 h_hrk h_hu. hrk:h8hrk h8H*hhVx:hhu.: h:he _hu hVxhVxhqhu.6 hqhe _ h:aJhqh=CJaJh=CJaJh=h hqhu.,fEEEEEEF6F8FbFvFFFFFFFFFFF6G8G:GPGlGpGrG|G H HHPHzHHHHHIIIIIIIIIIIJJͽԽصإؒؒؖ h`hhU;h:hU;hU;hU;: hqhU;h0hU;:hU;h0:hU;hu.:hqhveu6h0hveu: hqhveuh0 hqhu.h0h0:h0hu.: h0:hqhu.6hrk2J6JhJjJtJzJJJJJJJJJK KKJKKKKKKKKKLLNLPLRLnLpLLLLLLLMMMBMDMfMhM"NbNdNnNNNNNNNNNN"O$O0O6ODOFOROܲͮͮͩ hU;6hmhU;hm:hVxhU;hVx: hqhU;hqhu.6 hqhu.hU;hu.:hU;hU;: h`hhU;h`h6BMN$OONPQQQQrRRTSS"TTDUU4VVW:XXYYjZ$dh`a$gdU; $dha$gdU;$dh^a$gdU;ROvOxOzOOOOOOOO8P:PQQQQQQQQQQRRRR$RRRRRRRRRRFSHSJS\SSSSSST$Tûһ箦צ׮h=hVx: h=:hEZ(hVxh`h l6 h`h lh=h l: h=6h=hu.:h=h=: hqhu.h= hU;6hqhu.6A$ThTjTlTTTTTTTTU U UBUDUNUTUhUjU|U~UUVV2V4V6V@VFVLVNV"W$WJWLWNWnWrWxWWWWWWWXXX:X@> 4 Heading 1$dh@&5P@P 4 Heading 2$$dh@&`a$5CJP@P 4 Heading 3$$dh@&`a$5CJ J@J 4 Heading 4$<@&5CJ\aJDA@D Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k(No List4U@4 4 Hyperlink >*phDV@D 4FollowedHyperlink >*ph.X@. 4Emphasis6]>@"> 4 Footnote TextCJtH 4 @24 4Footer  p#:0@B: 4 List Bullet  & F>B@R> 4 Body Text$dha$]PC@bP 4Body Text Indent$dh`a$<P@r< 4 Body Text 2 dxjR@j 4Body Text Indent 2,uvlaka 2$dh^a$6dOd 4Body Text Indent 2.uvlaka 2hdh`htH dOd 4Body Text Indent 3.uvlaka 3 ^ 56tH @&@@ 4Footnote ReferenceH*.)@.  Page NumbergQ Jtl(X)A+:ussV rI Ma VCp UuvO ###$%B&C&]'' ( (q)+,l,,/--.t../p//0c000-1.1q11159>H?BBCCIIMJNJHKKKKLLMMM>NNNkOOOODQQQ^RR0SsSSSUKU9VVVVWXQXXYgYYNZZ'[h[[[*\d\\\ ]<]q]]]]^G__ `f``9aaa bfbgb:cc dHdd2exeefff*gghhziiPjQjGkkkclllZmmm/nonnnooo#pmpppFqtqqq5rrr9s:ss%tttuuYvvwww9x:xyynzoz|z}zFm!iֈlj*ʊeЋYje|ʍ)lZeď2,|ˑJOi6fgpLMW$iߞ@/0235689;<EFGRSTW000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@000 @0I00@0I00@0I00@0I00I000I00I00@0@0I00иI00T $$$'" $54;OW`teiyR֦ldn >64!(*5>BfEJRO$T>T?[?d?l???????????(@0@1@4@[@_@@@@@@@@@@@@@A A"A&A'A-AaAhAmAtAuAyAAAAAAAB B/B6BVB]BBBBBBB=CBCtCvCwC{CCCCCCCCC#D0D~DD\FbFdFkFIIIIIJ JJJJ7K[D[N[m[s[{[[[[[[[[\\\\?\F\J\M\h\l\m\r\s\x\\\\\\\\\]]]%]Z]`]s]|]]]]]]]]]]]^^^^^__ __'_0_4_b_j___________``` `'`-`.`3`E`N`h`l`w`|`````````FaLaMaSaaaaaaaaaaa/b6bJbMb ccAcEcFcNcWc^cscxcycccccccccccc d&dVd_d`dddddddddddddddd eee6e;e?eFeeeeeeeeeeeeeeeAfGfhflfffffffffffffffffgg1g8gfglgmgvgggggggggggFhIhOhTh`hgh{hhhhhhhhiii ii!i"i)i2i5i|iiiiiiiiij,j2jjjjjNkTkUkYkkkkkkkkkkkkkkklllll%l)l/ljlmloltlulzl{lllllllmmmm"m7mAm{mmmmmmmmmmmmmmmmmmnn nnKnSnTnXnvn{n}nnnnnno o4o6oOoVo`odohojokoro|oooooooo'p0ppppppq qqJqOqPqWqxqqqqqqqqqqr r rr r$rCrJrKrMrUrZrrrrrrrrss%ssssssssssstttt=t@tJtOtUtZt`tetktpt{ttttttttttu uuuu$u%u*u1u;uFIPQ\jp{ʼnljΉ܉ !(*2378AHNR\]nouw%Ћ֋؋ދ$-9Ajoƌ׌"ƍ)1FKlrƎɎʎՎَ܎ݎelnrď̏ۏ27ÐĐ̐Аِސ!&*,1"+?H ٕߕ5:;@jqy~ؖDJM+2͘ӘԘۘU[\cěޛߜ8=ptx|>H-40022335689;<TWBCopF TUtvN O ####$$%%A&C&\']''' ( (p)q)++,,k,l,,,.-/---..s.t...//o/p///00b0c00000,1.1p1q1115599>>G?H?BBBBCCIIIILJNJGKHKKKKKLLLLMMMM=N>NNNjOkOOOOOCQDQQQQQ]R^RRR/S0SrSsSSSUUJUKU8V9VVVVVWWXXPXQXXXYYfYgYYYMZNZZZ&['[g[h[[[[[)\*\c\d\\\\\ ] ];]<]p]q]]]]]^^F_G___ ` `e`f```8a9a~aaaab bebgb9c:ccc d dGdHddd1e2ewexeeeffffff)g*ggg hhhhyiziiiOjQjFkGkkkkkblclllllYmZmmmmm.n/nnnonnnnnoooooo"p#plpmpppppEqFqsqtqqqqq4r5rrrrr8s:sss$t%tttttuuuuXvYvvvwwwwww8x:xxyyymzoz{z|z}}~ y{EFlm !hiՈֈ*+z{Ɖlj)*ɊʊdeϋЋXYijde{|ɍʍ()klY[deÏď12+,{|ʑˑIJNPhi68"*MO VY#&hkޞ?B.0022335689;<TW33TU]6^:};}B}C}~}~}}}LMXY(@0022335689;<TW^"^:};}B}C}~}~}}}L0022335689;<TWHhh^h`OJQJo(hHp}r50RG/n1P!%_j}|EjW1hy u W Vx:'EZ(a,u.3$A4I7j 9U;Q{;=; = >?[VCL/E\FDHvIDJeK8hKpNzPOW[PLR;T'OT`fTlU@V'HXe __F`,awgkDk\mveuCvW-w:?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !#$%&'().Root Entry FpS00Data 1Table jWordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8"CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q