ࡱ> BD=>?@Aq`XbjbjqPqP .:: &|hWWW8XYTZjZ"ZZZ[&[,[$Kh܏ \[[ \ \܏ZZeooo \HZZo \oorZHZ 5gWQ` *{0B`C)nC0C4 \ \o \ \ \ \ \܏܏Ao^ \ \ \ \ \ \ \ d<dJd  dJ War is a philosophical problem. Alexander Moseley Uvod Rat kao sigurno jedan od najuznemirujuih fenomena u ljudskom druatvu ima razne pokuaaje objaanjenja kroz povijest ljudskog roda. Filozofija zajedno s psihologijom i povijeau daje neke od najboljih odgovora, ali istovremeno postavlja nebrojena pitanja. Kroz povijest filozofije vidljivo je da se rat, kao filozofski problem isti e kod mnogih istaknutih filozofa koji ga pokuaavaju objasniti i pribli~iti naaem svakodnevnom razmialjanju. Platon, Aristotel, Augustin, Hobbes, Rousseau, Machiavelli samo su neki od filozofa ije misli joa i danas imaju veliki utjecaj na svakoga tko se ~eli pozabaviti pitanjem rata i njegovim odnosom sa ovjekom. Ako ~elimo imati potpuni i zaokru~eni pogled na tematiku rata moramo se osvrnuti i na njih bez obzira na vremenski jaz koji nas dijeli, ali nikako ne smijemo zaboraviti mnoge danaanje mislioce i filozofe koji svojim djelima uvelike pridonose razvoju misli o pro~imanju kulture, naravi, psihologije, politike i rata. Filozofija mora pru~ati integriranu sliku problema kojeg promatra, pa tako i filozofija rata nije izuzetak. Problem koji ona pokuaava rijeaiti je ogroman i doti e se mnogih razli itih polja ljudskog prou avanja. Vidjet emo da se filozofija rata ne bavi tipi nim pitanjima oru~ja i borbene strategije ve da ulazi puno dublje u svoj predmet, ne gleda ratove kroz povijest i njihovu ulogu, ve pokuaava objasniti samu prirodu rata i njegove uzroke. `to je rat? Zaato ljudi ratuju? Da li je rat neato u ljudskoj naravi ili mu je to nametnuto izvana kao neato njemu strano? Koje eti ke odluke proizlaze iz rata i da li je uope mogue eti ko djelovanje u ratu? Rat kao produ~enje politike? Koje su prave dimenzije fenomena ratovanja? Koje su njegove va~ne varijable i njegove vrijednosti? Da li rat uope ima nekih vrijednosti? Da li se rat mo~e eliminirati kao nepotrebno ljudsko stanje? Da li ga je potrebno eliminirati? U ovom djelo pokuaat u dotaknuti svojim kriti kim promialjanjem ta vrlo zanimljiva pitanja koja su nedvosmisleno filozofskog karaktera. PRVO POGLAVLJE: Pokuaaj definiranja filozofije rata Kompleksno polje istra~ivanja u filozofiji rata zahtijeva od nas jasnou pojmova prije nego ato se upustimo u njihovo filozofsko razjaanjenje. Filozofija je jedna od najstarijih aktivnosti kojima se ovjek bavi. Od ostalih znanosti najviae se razlikuje po svom materijalnom predmetu prou avanja. Prou ava najopenitije i najapstraktnije karakteristike i kategorije svijeta: duh, materiju, razum, istinu. Poznati starogr ki filozof, Sokrat tom je nazivu dao njegovo povijesno zna enje. Dijalog izmeu Sokrata i Diotime u kojemu se pojavljuje lik Erosa kao personifikacija ljubavi prema dobrome, istinitome, lijepome i mudrome, donosi definiciju filozofije (gr . ) kao ljubavi prema mudrosti. Povijest nam nudi na stotine filozofskih definicija rata. Naravno sve su to ne na neki na in, ali nijedna ne iscrpljuje pojam rata do kraja. Definicija je openito odreena nekim skrivenim ciljem ili motivom koji je usmjeruje na doti no mialjenje. Svaka definicija ima svoju svrhu. Heraklit je smatrao da je rat otac i pokreta  svih stvari. Jedna od prvih zapisanih definicija u povijesti je ona od Cicerona koji ka~e da je rat spor, svaa sa upotrebom nasilja. Takva definicija je vrlo jednostavna, ali je njezin nedostatak u airini to jest podru ju na koje se ona mo~e primijeniti. Takva definicija opisuje rat kao in. Meutim, Ciceron je takoer napisao da ne postoji niata izmeu rata i mira, aludirajui time na rat kao stanje. Toma Akvinski je bio mo~da prvi koji je ~elio napraviti formalnu razliku izmeu interdr~avnih i intradr~avnih ratova. Prema Akvinskom rat je voen izmeu ljudi. Borba je kada jedan individualac koristi silu protiv drugog pojedinca, a pobuna se dogaa kada se pojave razlike i mimoila~enja kod zajedni kih dijelova ljudi. U 17 stoljeu Hugo Grotius definira rat kao in i kao stanje. Rat je stanje zaraenih strana. Rat je za njega takoer i in kojim se po inje koristiti oru~je. U svojim kasnijim djelima tvrdi da je rat stanje zaraenih strana u kojem stanje ozna ava kontinuirano vremensko razdoblje, a ne samo jedan oru~ani konflikt. Svojom definicijom ~elio je obuhvatiti airok raspon situacija: rat u totalnom smislu kao rat izmeu dviju dr~ava, mijeaani rat izmeu nacija, privatni rat izmeu dviju pojedinaca, objavljeni rat, neobjavljeni rat. Thomas Hobbes se odlu no mi e od definicije rata kao ina: rat se ne sastoji u samoj borbi, niti u inu borenja. Napominje da rat mo~e biti i stav; prema njemu rat mo~e biti shvaen i kao stanje stvari koje mo~e postojati ak i ako ratne operacije nisu nastavljene. Ona opisuje stanje uma, njihovu ~elju da budu u ratu. Hladni rat se ne uklapa u tu paradigmu jer nije postojala aktualna ~elja i dovoljan broj prijetnji za pokretanjem rata, pa to razdoblje ne mo~emo gledati kao stanje rata. Kubansku krizu mo~emo promatrati kao primjer ~elje za djelovanjem. Denis Diderot smatra da je rat gr evita i nasilna bolest politi kog tijela. U 18 stoljeu Emerich de Vattel je napisao: rat je stanje u kojem potra~ujemo naaa prava silom. Opisuje rat kao metodu u kojem se sreuju razmirice i nesuglasnosti. Njegova definicija je fokusirana na normativnu stranu rata. Imannuel Kant definira rat kao ~alosnu smicalicu za branjenje prava silom, bez ikakvog dostupnog pravednog suda koji ima legalni autoritet. Karl von Clausewitz u ratu vidi in politike. Rat je in sile kojim prisiljujemo neprijatelja da se pod ini naaoj volji. Ova definicija uklju uje elemente ina i stanja. Uvjet je da in sile ima cilj. Clausewitz nije specificirao da zaraene strane moraju biti dr~ave, tako da ta definicija mo~e uklju ivati i civilni rat. Do sada mo~emo primijetiti da definicija rata uklju uje ne samo in, ve da je to i druatveno stanje izmeu dr~ava, organizacija ili relativno velike skupine ljudi, ne samo kada su njihove vojske zaraene, ve i kada postoji sama namjera zbog neke kontroverzne situacije ili razila~enja u stavovima koji se ne mogu rijeaiti, po njihovom mialjenju nikako druga ije nego silom i to su proglasili javno ili postoji odlu nost da to u ine. Pokuaaj formuliranja definicije rata bio je i kritiziran od strane nekih danaanjih mislioca. Frondizi tvrdi da ne postoji rat, ono ato postoji su ratovi, u mno~ini, po evai od plemenskih sukoba do Drugog svjetskog rata. Vidimo da se on pokuaava oboriti na postojanje apstraktnog. Mi moramo, naprotiv, baratati sa univerzalnim terminima ako se uope ~elimo pomaknuti korak naprijed u razumijevanju rata. Pokuaaj razumijevanja tematike kroz formu anti-konceptualizma moramo maknuti kao najgoru formu epistemoloakog skepticizma. Prvi filozofski problem na koji smo naiali je definiranje rata. Da bi nastavili dalje moramo na neki na in uskladiti sve te teorije u jednu definiciju s kojom emo se dublje pozabaviti. Ta definicija mora biti dovoljno dobra i airoka da obuhvati sve ratove, ali i dovoljno uska da bude precizna. Takva definicija ne bi smjela inicirati nikakvu normativnu implikaciju jer nas mo~e odvui na neku politi ku stranu ili ideju. Ona prvenstveno mora biti objektivna. Rat je stanje organiziranog kolektivnog sukoba koje karakterizira neodreeno trajanje. Ovakva deskriptivna definicija nudi razlikovanje od raznih pobuna, uli nog nasilja i borbi. Rat je organiziran za razliku od uli nih nemira, ima neodreeno trajno vrijeme. Upuuje na to da rat nije samo serija borbi i sukoba, on mo~e postojati i bez njih. Takoer moramo paziti da izbjegnemo svaku moguu politi ku konotaciju jer rat mo~e biti i bez nekog politi kog cilja, u ato uklju ujemo i rat za airenje vjere, za veu slavu Bo~ju. Rat kao nasilni ljudski fenomen razlikujemo od ubojstva, sukoba navija kih ekipa iako imaju sli ne obrasce nasilja. DRUGO POGLAVLJE: Uzro ni aspekti rata 2.1. Rat kao rezultat ljudske naravi Pojam i teorija agresivnosti u uzrocima rata imaju veliku ulogu na razini pojedinca. Sama agresija je airok pojam koji se primjenjuje kada ~elimo imenovati ponaaanje ljudi u obrani vlastitog ~ivota, primjenjuje se tijekom natjecanja na poslu, u sportskim arenama, u ratu. Uzrok agresija je u svim tim slu ajevima razli it i nemogue ga je tako objasniti, moramo ga svesti na jedan zajedni ki faktor. Pokuaat u u tome koristiti terminologiju Ericha Fromma. Agresiju on ozna ava kao defanzivnu, reaktivnu agresiju i naziva ju benigna agresija, a specijalnu ljudsku sklonost sadizmu, uniatavanju i ~elju za potpunim dominiranjem on naziva malignom agresijom. Defenziva agresija svojstvena je svim ~ivim biima, nu~na je za opstanak i nestaje kada nestaje i njezin uzrok. Destruktivna i okrutna agresija, maligna agresija, karakteristi na je samo za ovjeka kao vrstu, nema neke svoje svrhe, prema nekim istra~ivanjima svoj izvor ima u pohotnosti. Psiholoaka istra~ivanja koja se doti u ljudske agresije dose~u svoj znanstveni karakter tek po etkom 20 stoljea. Ta istra~ivanja u po ecima i ne razlikuju te dvije vrste agresivnosti, pa od njih i nemamo neke velike koristi. Tek kasnije dolazi do diferenciranja te dvije vrste agresivnosti. U kasnijem tijeku psiholoakog istra~ivanja prevladavaju dvije akole u enja: instinktivisti koji smatraju da se ovjek ne mo~e osloboditi svoga instinkta koji mu pripada po vrsti i koji ga determinira izvana. (Freudova teorija psihoanalize jedan je od posljednjih pokuaaja da se objasni i vrsto utemelji instinktivisti ka akola.), te bihevioristi, koji za razliku od instinktivista, ovjeka smatraju uvjetovanim svojom socijalnom okolinom. Obje teorije smatraju da ovjek samo reproducira svoje ponaaanja s obzirom na uvjetovanost, bilo okolinom, bilo evolucijom vrste. Prema njima ovjek ne posjeduje vlastiti karakter i psihu koja bi ga razlikovala, ve svi ljudi imaju iste uvjetovanosti i nemaju nikakve odgovornosti, pa ni slobode unutar sebe samoga. Instinkt i vanjska uvjetovanost su glavni gospodari ljudskoga fatuma, tako da sva ljudska agresivnost koja se manifestira u ratovima, u raznim zlo inima, bilo individualnim ispoljavanjima, ima svoj izvor u unaprijed programiranom i uroenom instinktu koji samo treba povoljnu situaciju da se izrazi. Ili pak u slu aju biheviorista gdje je uzrok druatvo u kojem se ~ivi. Instinktivisti i psihoanaliti ari rat smatraju posljedicom moi ovjekova destruktivnog karaktera. Sigmund Freud ipak donosi, za Fromma, malo realisti niji pristup. imbenik ljudske destruktivnosti ima samo malu ulogu, a sukobi meu grupama nisu mogli biti rijeaeni ni na jedan drugi na in budui da nisu postojali meunarodni zakoni, smatra Freud. Cijela povijest ljudskog ratovanja ne ide u prilog tezi za uroenom ljudskom agresivnoau i sam po etak ljudske povijesti pokazuje da su to bilo prvenstveno miroljubiva plemena bez ikakvih destruktivnih i ubijala kih nagona naspram vlastitih ili drugih pripadnika nekog plemena. Fromm pokuaava psiholoake uzroke rata nai na drugoj strani. Smatra da nagomilana agresija nije bila uzrokom veine ratova, ve je to bila instrumentalna agresija vojne sile, ato je prema njemu vidljivo u primitivnim druatvima. `to je druatvo primitivnije, manje ratuje. Fromm na primjeru Prvog svjetskog rata pokuaava objasniti neke psiholoake uzroke rata, pa tako navodi: strah od autoriteta, poatovanje autoriteta, solidarnost velike skupine ljudi koja se bori; i izopa eni socijalizirani sistem u kojem se ne moramo boriti sa pripadnicima vlastitog naroda za posao, medicinsku skrb, hranu, ve svi imamo zajedni ki cilj, zajedni kog neprijatelja. Vidimo da svi ti psiholoaki faktori, mada neki i prili no suptilni ne uzrokuju sam rat, mada omoguuju njegovo nastavljanje. Eibl-Eibesfeldt ka~e: "Rat se ne mo~e povezati ni sa kakvim izopa enim, iskrivljenim ili ~ivotinjskim instinktom, niti s nekrofilijom ili nekom drugom patoloakom greakom ljudskih instinkta. Ne radi se o bespotrebnom skretanju s kolosijeka, ve o jednoj formi agresije koja je specifi na za ljude i uz pomo koje se ljudske grupe bore za zemljiate i prirodna bogatstva.  U ostalome se sla~e s Ericom Frommom tvrdei da je napredak i razvoj vojnog naoru~anja odmaknuo pojedinca od subjekta na koji primjenjuje agresiju ne vidjevai pritom nikakvu aansu za sa~aljenje ili empatiju. Kroz povijest sve se viae udaljavamo od neprijatelja, pa tako danas viae ne trebamo imati ni vizualnu sliku protivnika, ato je, prema Eibl- Eibesfeldtu, pomaknulo granice suosjeanja i sam in ubijanja se vrai sa velike distance. Fromm nastavljajui takvo razmialjanje, tvrdi da je destrukcija u modernim ratovima postala sve viae tehnizirana: pojedinac je tu samo da opslu~i golemu ubila ku maainu, tenk, avion, a time se uklanja afektivna spoznaja onoga ato se ini. Pojedinac u tom slu aju ne destruira, on samo opslu~uje golemi kota  destrukcije. Vidimo da su svi ti psiholoaki uzroci rata samo odgovor ljudske naravi na iritacije ili pobude koje su izazvane direktno ili indirektno. Meutim, nesumnjivo je da postoje i drugi uzroci ratovanja kojima se moramo pozabaviti. Ako nas zanimaju fundamentalni uzroci rata moramo se izdii iznad simplicisti kih pokuaaja objaanjenja koji pokuaavaju utrpati rat u determiniranu ljudsku narav. Sve teorije koje temelje rat na ljudskoj naravi smatraju da nas naaa narav tjera da se borimo. Naime, i za ovjeka vrijedi isti odgovor na bioloakoj razini, tj. da on ratuje i ne miruje sve dotle dok ne podmiri svoje elementarne potrebe pre~ivljavanja i slobode, ali to je tek dio istine o uzrocima rata meu ljudima. Takve teorije koje po ivaju isklju ivo na bioloakoj osnovi, ne uspijevaju prepoznati kauzalni uzrok koji mo~da le~i u naaim vjerovanjima prema kojima djelujemo. Naae bioloake potrebe nisu viae onako objektivne i ograni ene kao u animalnom svijetu, jer ih kultiviranje ini zna enjski znatno subjektivnim, mo~emo rei i ideoloakim, pa samim tim vrlo oatrim i nepredvidljivim. I drugo, ovjek ratuje ne samo zbog bioloako/kulturnih potreba pre~ivljavanja i slobode, ato postaju osobito va~ni uzroci rata u teakim oskudicama i posljedi nom divljaatvu, ve takoer i zbog mnogih drugih i samo njemu svojstvenih kulturnih interesa i vrijednosti. Prema tome rat bi bio in koji smo slobodno odabrali, a ne neizbje~na fatalna injenica naae bioloake i vrsne naravi. Sam in biranja je naravno kompleksan i uvjetovan naaom proaloau, vjerovanjima, ~ivotnim i kulturnim okolnostima u kojima se nalazimo i prebivamo. 2.2. Napredak kao inicijator ratnog stanja Rat koji poznajemo u danaanjem smislu nije postojao u prethistoriji. Ratnici- skuplja i i lovci nisu imale potrebe za osvajanjem teritorija, zauzimanjem lovita, ili nekih drugih za njih vrijednih izvora hrane. Nije postojao neki veliki ekonomski poticaj na totalni rat. Nije bilo potrebe, kao kasnije, za uzimanjem zarobljenika, da bi bili robovi. Hrana koju bi sakupili ti robovi vjerojatno bi bila dovoljna samo za njihovo vlastito pre~ivljavanje. Zbog tih injenica, H. H. Turney-High smatra da se umijee ratovanja razvilo u kasnijim stadijima evolucije. Primitivna druatva nisu imala razvijeno apstraktno mialjenje koje je potrebno za organizirani rat veih razmjera. Quincy Wright je napravio statisti ku usporedbu koristei uzorak od 653 primitivna naroda. Deskriptivna metoda kojom se on koristio mo~da i nije najbolja, ali reprezentativan uzorak kojim se koristio potvrdio je i istra~ivala ki rad ostalih antropologa. Sakuplja i i primitivni lovci imaju najmanje agresivnih ispada protiv ostalih skupina. `to ovjek viae napreduje, to je agresivniji, pa su tako poljoprivrednici i sto ari najagresivniji. Prema Quincyu rat nije manifestacija prirodnih ljudskih nagona ve je to rezultat razvitka u civilizaciji. Ako postoji vea podjela rada, viae uloga koje se dodjeljuju pojedincu- takvo druatvo je ratobornije, a klasno druatvo iskazuje najviai stupanj otvorenosti prema ratu. Od prije nekih pola milijuna godina pa sve do 9000-7000 godina p. n. e. ovjek je bio prete~ito sakuplja  i primitivni lovac, ~ivio je u milosti prirode. Na po etku neolitika ovjek postaje neovisniji o prirodi, po inje uzgajati ~ivotinje, prikupljati sjemenje i saditi biljke. Sve to omoguilo je postepeni razvitak k sjedila kom ~ivotu, umjesto do sada nesigurnog nomadskog ~ivota. U 4000 i 5000 tisuljeu p. n. e. doalo je do revolucije. Izum pluga, topljenje kovina, izrada orua i oru~ja, slu~enje sun anim kalendarom dovelo je do nevjerojatnog znanstveno napretka. Omogueno je stvaranje viaka kapitala i hrane, specijalizacija poslova, a time i povezana pojava raznih klasa druatva. Usporedno s time dolazi i do osvajanja koje poznajemo u danaanjem smislu rije i, a koje je bilo potrebno zbog akumulacije kapitala za razvitak vlastitih gradova, kasnije i dr~ava. Ali, bitno je primijetiti da ni tada ratovi nisu bili uzrokovani ljudskom agresijom, ve ~eljom za bogatstvom i slavom. Takvi ratovi nisu bili u estala i normalna pojava, bili su bez neke organizacije i tako je bilo bar do pojave gradova- dr~ava sa strogom hijerarhijom s kraljem na elu i njegovim podanicima. Neki tako zagovaraju povratak prirodi i ondaanjoj primitivnoj kulturi kao rjeaenje koje mo~e zauvijek izbrisati rat iz ljudskih fenomena. Jean-Jacques Rousseau prezire napredak civilizacije i poti e povratak ovjeka prirodi. U svome eseju Discours sur les sciences et les arts, promi e ideju da vjeatine i nauke ne doprinose rastu nikakvih ljudskih vrednota ni srei, ve doprinose propast i iskvarenost. U svojem drugom djelu Discours sur l' origine et les fondements de l' inegalite parmi les homes pokuaava prikazati pojedinca koji ~ivi u druatvu bolesnim, za razliku od onoga koji ~ivi u prirodnim uvjetima. Tek u kasnijim djelima ubla~uje to svoje stajaliate, ali ostaje fokusiran na ideju slobode pojedinca koji ima pravo aktivnog participiranja u politi kom i zakonodavnom procesu. Thomas Hobbes, za razliku od Rousseau smatra njegovog plemenitog divljaka divljakom i niata viae. Tek pojavom civilizacije i kulturnog ovjeka dolazi do stvaranja zakona koji onemoguuju rat sviju protiv svih. Ljudi sklapaju meusobni ugovor kojim se uzdi~u iz prirodnog stanja u graansko druatvo, a sve to zbog vlastitog samoodr~anja. Ne mo~emo se slo~iti, kao i obi no, ni s jednom od te dvije krajnosti. Svakako da rat u prethistorijsko vrijeme, kako smo i pokazali, nije igrao veliku ulogu, naro ito ne u velikim razmjerima, ali ipak ostaje pitanje koliko je uope bilo mogunosti za tako neato. Oru~je koje su posjedovali primitivni ljudi nije moglo biti upotrebljeno za vea masovna uniatenja. Nije bilo toliko materijalnih razloga za voenje rata. Sve su to razlozi koji se poveavaju s razvitkom ljudskom druatva. Proporcionalno raste akumulacija kapitala, oru~ja se razvijaju, ljudski mozak postaje sposobniji za apstraktno razmialjanje koje je neophodno za organizirano voenje rata. Povratak prirodi i primitivnim za ecima ljudskog ~ivota mo~e maknuti prvotni uzrok za etka rata, ali pitanje je koliko on mo~e istrijebiti rat. Povratak prirodi zahtijevao bi ogromno odricanje ljudi, veina bi umrla u takvom pokuaaju. Odricanje svakog oblika tehnologije, novca i trgovine, povratak raznih bolesti, nemogunost prehranjivanja na primitivan na in, ne garantiraju nu~no rjeaenje problema rata. I u takvom svijetu bila bi potrebna proizvodnja hrane i nekakav zaklon od vremenskih nepogoda, a bez ikakvih pravih sredstva vrijednosti razmjena tih dobara bila bi teaka ako ne i nemogua. Netko bi morao kontrolirati tu proizvodnju, ato neizostavno dovodi do ponovnog stvaranja klasa, onih pod injenih koje proizvode i onih koje kontroliraju distribuciju i proizvodnju. Bez ikakve vojne zaatite oni produktivniji bili bi lak plijen za lutajue bande. Povratak arhai nim po ecima ljudske povijesti u danaanjem svijetu nikako nije mogu. Dapa e, trebamo raditi na tome da poveamo produktivnost i pravedniju raspodjelu hrane, trebamo inzistirati na poveanim dr~avnim izdacima za medicinu. Mo~emo pretpostaviti da bi bili ugro~eni kada bi napredak stao na tren, a povratak po ecima zasigurno bi zna io naae uniatenje, tako da su civilizacija i njezin napredak neminovni za opstanak ovje anstva i njegov budui prosperitet. Poato je povratak neminovan, civilizacija je trenutno najbolje ato nam se nudi, ali ostaje pitanje da li je ona i uzrok poveanog obujma i ekstenziteta ratovanja. injenica je da civilizirani narodi vode ratove. Ali, pogreano bi bilo za to optu~iti civilizaciju; rat je rezultat misli i uvjerenja, a ne produkt okru~ja u kojemu prebivamo. Iako je civilizacija donijela neka od najstraanijih i najrazornijih oru~ja, ona je takoer zaslu~na i za napredak: obrazovanje, edukaciju, smanjivanje bolesti. Ono ato je najbitnije, pitanje je ato radimo sa tim proizvodima civilizacije? Za njihovu upotrebu, odgovorni smo mi sami, a ne civilizacija. 2. 3. Politi ki i socio-ekonomski uzroci rata "Ono ato je rat u inilo neizbje~nim je ja anje atenske moi i strah koji je time uzrokovan u Sparti". Tukidid Kao ato sam napomenuo ranije, prema Clausewitzu rat je nastavak politike dodatnim sredstvima. U svakom ratu dolazi do sukoba interesa politi kog, vojnog, koji svoj izvor ima veinom u ekonomiji, distribuciji raznih resursa, industrijskim potencijalima ili samom teritoriju. Te~nja za teritorijem ili teritorijalizam je bioloaka predispozicija svojstvena svim ljudskim biima koja smatraju da ovjek mora posjedovati ili tra~iti bolji teritorij i mjesto za ~ivot. Isto tako je poznato da teritorij daje osjeaj identiteta i povezanosti s pripadnicima svoje nacije. Teritorijalizam u danaanje vrijeme ne igra toliko veliku ulogu jer zemlja viae nije od vitalne va~nosti za razvoj ljudskih potencijala. Industrijalizacija je dovela do toga da se samo produkcija nekih dobara vrlo lako mo~e premjeatati iz neke politi ki nepodobne zemlje u drugu mnogo pogodniju, a sve to bez ikakvih potreba za teritorijalnim ratom. S druge strane, posjedovanje nekih rijetkih i dragocjenih resursa (kao ato su plin, nafta, minerali, zlato, uran, ugljen) prili no mijenja situaciju. Takva bogatstva, esto ogromne vrijednosti, su imobilna i dobitak takvog podru ja koji sadr~i te resurse je od ekonomskog ili geopoliti kog interesa. Teoriju teritorijalizma ne smijemo zanemariti u potpunosti jer rat uvijek uklju uje i teritorij: bilo osvajanje bilo njegovu obranu. Teritorijalizam esto dobiva svoj kredibilitet u skrivenim ekonomskim razlozima: u resursima koje posjeduje protivni ka strana. Irak je napao Kuvajt da bi osvojio polja nafte; borbe u Kongu zapo ele su zbog nalaziata urana koji je glavni izvor energije za zapadne zemlje. Sukobi interesa u raznim dijelovima Afrike: Liberiji, Angoli, Sierra Leone-u- vode se zbog dijamanata. Izvjeataji UN-a govore da su pobunjenici u zadnjih nekoliko godina sakupili preko 2 milijarde dolara prodajom dijamanata, ato su zatim utroaili na kupovinu oru~ja. Neke pacifisti ke teorije smatraju da se rat mo~e izbjei ako se odreknemo privatnog vlasniatva, a time bi se, prema njima, gubila i mo kontrole nad nekim teritorijem. To naravno nije dovoljno, jer ne vode se svi ratovi zbog blagostanja i teritorija. Neki se vode zbog moi, slave, pohlepe i asti, za vlastitu slobodu i religiju. U realnosti ratovi se vode zbog svih tih razloga, u manjoj ili veoj mjeri, i kompleksno su isprepleteni. Penjui se na ljestvici od bioloakih motiva, koji su instinktivne naravi, do kulturoloakih i ekonomskih koji su veinom uvjetovani raznim ideoloakim aspektima, vidimo da su motivi koji su utkani u ovjekova vjerovanja puno va~niji za razumijevanje samih uzroka rata. Rat kao ovjekov in nije samo impuls njegove skrivene ili o itovane bioloake naravi, ve je to motivirani i racionalni produkt njegovih uvjerenja. 2.4. Ratovanje razumne ~ivotinje Racionalizam pokuaava kroz svoje jednostrano stajaliate isklju iti sva ostala promialjanja o teoriji filozofije rata. Racionalizam reducira sva ljudska djelovanja, imperativno isklju ujui bioloako kulturoloaku pozadinu ovjeka, na racionalne ljudske ine. Filozofija rata mora se pozabaviti svom kompleksnoau ljudskog bia, naravno uklju ujui i ratio. Da bi bili dosljedni dosadaanjim tuma enjima i ako ~elimo konkretne rezultate, moramo uklju iti i vjerovanja prema kojima ovjek djeluje, bioloake imbenike kojima je uvjetovan i naravno, kulturoloaku pozadinu koja ga ini nadmonijim nad ostalim biima. Vidi se da razum kao takav ne mo~e stajati sam kao isti uzrok rata. Racionalisti ko- univerzalisti ka teorija mora prihvatiti svoje limite i djelovati u skladu s ostalim teorijama. Racionalisti ka teorija filozofije sadr~i airok raspon objaanjenja koja stavljaju naglasak na razum kao glavni imbenik ljudskog djelovanja. Ta teorija rata pretpostavlja da su sve interakcije dominirane artikuliranim argumentima. Racionalisti ke teorije rata veinom su povezane s kalkuliranim beneficijama da se rat zapo ne. Neke racionalisti ke teorije okrivljuju civilizaciju kao glavni razlog zbog kojeg se vode ratovi; drugi pak racionalisti smatraju da je manjak razuma ono ato poti e rat. Ti racionalisti mogu prihvatiti i druge razloge rata, emocije, i smatraju da manjak racionalne kontrole ljudskih aspekata u civilnom druatvu pokree rat. Racionalisti ka teorija filozofije je primjenjena u politi kom realizmu Machiavellia. Povjesni ar M. Howard opisuje to kao: However inchoate or disreputable the motives for war may be, its initiation is almost by definition a deliberate and carefully considered act and its conduct, at least at the more advanced levels of social development, a matter of very precise central control. Karl von Clausewitz u tom smislu opisuje rat kao nastavak politike alternativnim sredstvima. Prema racionalistima, ako ostanemo dosljedni racionalisti kom izvoenju argumenata, rat se nikada viae ne bi smio dogoditi, jer razumski razlozi isklju uju svaki smisao voenja rata. Sam in rata je iracionalan i vode ga iracionalni razlozi. Mogunost da samo razumski argumenti odr~e mir, ne ovisi toliko o snazi istih argumenata, koliko o kulturi u sklopu koje se stvaraju doti ni argumenti. Ondje gdje mir nije tradicija, male su aanse da prevagnu samo razumski razlozi. 2.4.1. Politi ki realizam Realisti na politi ka teorija rata pretpostavlja da su cilj rata i njegova svrha dobivanje moi, zemlje ili neke sirovine. Priroda rata samo reflektira interes dr~ave. Jednom iniciran rat slu~i politi kim ~eljama i kao takav postaje va~an dr~avni instrument. Politika ostaje gospodarica kojoj se rat neprestano obraa. Postoje razli ite pretpostavke uzroka rata koje proizlaze iz politi kog realizma: dr~ave uzrokuju ratove (Rousseau); dr~ave egzistiraju u stalnom strahu od ostalih dr~ava ato dovodi do sukoba (Hobbes, Hegel); i odluka da se krene u rat stoji na racionalnim ili politi kim temeljima (Clausewitz). Uzrok rata je prema tim postavkama samo postojanje meunarodne arene nezavisnih dr~ava, a odluka da se krene u rat je racionala odluka koja uklju uje razloge pro et contra za voenje rata. Moralnost kao neki va~an imbenik je isklju en in toto. 2.4.2 Deskriptivni realizam Deskriptivni realizam obi no tvrdi da na meunarodnoj sceni vlada anarhija jer nema dominirajue svjetske vlade koja bi nametnula pravila djelovanja. Takva anarhija nu~no ne mora biti kaoti na, jer postoji odreeni set pravila koji odreuje razna primirja ili trgova ka pravila, ali ipak veina teoreti ara smatra da moralnost ne prelazi granice dr~ava (Machiavelli smatra da se ne primjenjuje ni unutar granica dr~ava). Sli no mialjenje ima i Hobbes koji smatra, dosljedno deskriptivnom realizmu, da je prirodno stanje u politici amoralno. Bez vlade koja propisuje zakone moralnost ni pravda ne mogu egzistirati. U takvoj situaciji meudr~avni odnosi su puni netrpeljivosti i nepovjerenja, ak i straha od drugih dr~ava: dr~ava se mo~e osloniti samo na sebe. Takav realizam ide tako daleko da ak smatra dr~avu indivuduom u moru individualnih dr~ava, ne ra unajui na milione entiteta u dr~avi iji mialjene ne mora biti identi no nacionalnom mialjenju. Naravno, pojedinci imaju mialjenja, uvjerenja, osjete...ato dr~ava ipak nema. Kompleksnost relacija i odnosa izmeu kolektivnog i individualnog pokazuje da teorija deskriptivnog realizma nema mogunosti i snage za objaanjenje tih pojava. 2.4.3 Preskriptivni realizam Preskriptivni politi ki realizam smatra da, bez obzira na meunarodne odnose i trenutno aktualno stanje, dr~ava treba slijediti vlastite interese. Naravno ima mnogo interesa koje bi dr~ava mogla slijediti pa i ta teorija ima mnogo varijanti. Veinom se to odnosi na to da se dr~ava mo~e osloniti na samu sebe. Dakle treba slijediti na ine da postane mona, ekonomski i gospodarski nezavisna i na taj na in smanji ovisnost o ostalim nepovjerljivim dr~avama. Joa su Platon i Aristotel argumentirali u korist autarkije na temelju osiguranosti dr~avne moi. Ekonomska varijanta preskriptivnog realizma imala je odjeka u teoriji merkantilizma u 18. stoljeu. Dr~ava se moze bogatiti i ja ati samo ako se druga dr~ava zbog toga osiromaauje i slabi. Jedinica za ekonomsku analizu nije pojedinac ni njegovo blagostanje nego nacionalno blagostanje. Takva politika vodila je i Englesku u njezinoj ekspanzivnoj politici tijekom 19. stoljea, a imala je i podraku u vodeim zapadnim intelektualcima onog doba. Naravno takva politika ipak nije comon sense jer trgovina se ne bi ni odvijala da ne koristi objema stranama. David Hume je sredinom 1750-ih napisao da je pove anje ekonomskog blagostanja jedne dr~ave povoljan znak i za susjedne zemlje, te da esto promi e napredak okru~ujuih dr~ava. Politi ke realiste zbog svega navedenog smatraju amoralnim, ali pitanje je da li je svaki sebi okrenuti in nu~no amoralan? Oni koji vjeruju u univerzalni moral smatraju da sebi slu~ei in koji ne mo~e biti univerzaliziran, je nu~no imoralan. Djelomi no, univerzalan zakon mo~e igrati ulogu u eti kim odlukama. A druge strane, ako moralnost prihvati neku bar djelomi nu vrijednost sebi slu~eim inima, tada je politi ki realizam moralna politi ka doktrina. U pokuaaju objaanjavanja porijekla rata, ova teorija ne nudi solidnu bazu, ali ostaje efektivna samo ako je koristimo za objaanjavanja ljudskih odnosa koji se temelje na ideji da je svijet sistem kompetivnih i konfliktnih centara moi koji se, na neki na in, dr~e u balansu. Vijetnamski rat predstavlja dobar primjer o dubini rata ukorijenjenog u ljudsku kulturu, koja je bila ignorirana teorijom normativnog realizma. Nakon II. svjetskog rata, ameri ka vanjska politika se temeljila na krilatici to make the world safe for democracy. Predsjednik Roosvelt je nakon zavraetka rata zahtijevao da se zavrai doba imperijalizma, kako bi Amerika preuzela vodstvo liberalnog uvara. Vlastito samoodreivanje kao pravilan na in liberalne politike u kontekstu Vijetnama, Roosveltu nije palo na pamet, unato  dugoj vijetnamskoj povijesnoj nezavisnosti te usprkos pokuaajima Kineza da vladaju njima. Takvu va~nu injenicu ameri ki savjetnici su propustili ili jednostavno u svojoj vlastitoj sigurnosti nisu uope smatrali relevantnom. Njihovo vlastito samoodreivanje, njihova vizija kulture i proalosti nije bila zna ajna, jer oni nisu smatrani klju nim igra ima u teorijama uvara slobode. Isto tako, nemogunost pravog sagledavanja stvari onemoguio je kri~arski pohod na komunizam. Na taj na in ameri ka realna politika dolazi u sukob sa realnoau, jer zaobilazi kulturoloaku i povijesnu strukturu koja je nu~na za razumijevanje danaanjeg stanja. Vijetnamski osjeaj nezavisnosti prote~e unatrag 2000. godine. Otprilike oko 200 g. po inje njihov put, da bi bili aneksno dodani Kini. Li- Bon privremeno dobiva kontrolu 541. godine. U 13. stoljeu Annam i Champa, sjeverni i ju~ni dio, ujedinjuju se da bi odbili napad Mongola, koji su pod vodstvom Sogata relativno lako napredovali kroz Annam, ali su zaustavljeni u ju~nom dijelu Champa, koji nastavlja gerilski rat protiv okupatora. Mongolski car, Kublai kan slo~io se da viae ne napada, ako priznaju njegovu suverenost. Nakon toga opet se vraaju napadima, sjevera na jug ili juga na sjever. Annam je aneksirao Champu 1312. godine, ali onda se opet udru~uju da odbiju Thai invaziju. Nakon toga Champa se pobunjuje i istjeruje Annamce. Mir je doaao samo s ekonomskom iscrpljenoau obiju zemlji. Nakon oporavka, Che Bong Nga iz Champa uspijeva 1371. godine zarobiti Hanoi, ali ne dolazi do potpune pobjede. Taj dvoboj prekida kineska invazija na Annam 1407. godine, koja je odbijena te rat biva nastavljen. Ovaj puta annamski voa Le Thanh Ton okupira Chapmu 1471. godine. U 16. stoljeu Champa se oslobaa sjeverne kontrole. Annamski diktator Trinh Tong pokuaava postii stabilnost zemlje ujedinjavanjem. Sada dolazi do sukoba dvije dinastije; na sjeveru Trinh dinastija, zajedno sa Nizozemcima, i na jugu, Nguyen, koja je imala podraku Portugalaca i njihove zavidne tehnologije. Nakon ato su uspjeano odbili Trinh invaziju, Nguyen gradi obrambeni zid sjeverno od Hu. Zid se pokazao neprobojnim 1637. godine u obrani i mir je potpisan izmeu Sjevernog i Ju~nog Vijetnama, a za granicu je izabrana rijeka Linh. Frustrirani Sjever okree se napadima na aneksirana podru ja susjedne Kambod~e (1739-1749) i Siama. U drugoj polovici 18. stoljea Siam uspjeano odbija napade Vijetnama i Burme i istjeruje Vijetnamce iz Kambod~e. Civilni rat koji je izbio 1773. godine u Vijetnamu rezultira eliminacijom Trinh obitelji i nasljednici Nguyen Anha, sa sijamskom potporom, uspinju se do pozicije Gai Longa, imperatora, godine 1802. Francuzi 1824. godine na lokalnim obalama isto ne obale po inju preobraenja na kraanstvo uznemirujui time stanovniatvo. Francusko ratno brodovlje anhilira vijetnamsku mornaricu 1847. godine, a nakon toga zapo inju sporadi na bombardiranja 1850-ih godina. Smjestivai se u garnizon u Saigonu, polako aire kontrolu na podru ja Vijetnama. Vijetnamci 1883. godine priznaju francusku nadmo, kao ato su ranije priznali i Mongola. U razdoblju 1885-1895. godine Francuzi se bore sa raairenim pokuaajima pobuna i gerilskih napada prije nego uspijevaju uspostaviti mir zahvaljujui svojoj tehnoloakoj superiornosti. Nacionalni pokret u 20. stoljeu utjelovljen je u osobi Ho Chi Minha koji je vodio delegaciju na versailleske razgovore u Pariz 1919. godine. da osigura nezavisnost vlastite zemlje. Naravno, ta ~elja mu je bila odbijena. Mijenja ime, uzima pseudonim Nguyen Ai Qouc, postaje klju ni lan Francuske komunisti e partije 1920. godine i odlazi u Moskvu na politi ke instrukcije. Prvi pokuaaj svrgavanja francuske vlade odigrao se 1930. godine. Ne donosi uspjeh i pokret se povla i u ilegalu. 1939. godine na sjeveru Vijetnamci na Annam teritoriju oslobaaju se kineske kontrole, napadajui istovremeno i ju~ni dio Champa teritorija. Tijekom II. svjetskog rata Ho Chi Min ujedinjuje pobunjenike i zajedno sa zapadnim silama napreduje protiv Japanaca. Nakon rata Ho Chi Minova partija proglaaava vijetnamsku nezavisnost. Francuzi pokuaavaju uspostaviti kolonijalnu vlast, ali bivaju pora~eni u bitci kod Dien Bien Phu 1954. godine. Prije po etka same agresije europski racionalizam i politi ka arogancija zasljepljuju Francuze koji ne uviaju kompleksnost situacije, jer smatraju da je dovoljno to ato su posjedovali zapovjednike akolovane na akademijama Zapadne europe i Sjeverne Amerike. Teaka akola gerilskog ratovanja u d~unglama Indokine za njih je bila od nikakvog zna aja. Francuska tehnoloaka superiornost u avionima i tenkovima pokazala se beskorisnom u tim podru jima. Nakon samo tri mjeseca Vijetnamci su nadja ali francusku frontu. Dogovorom je ustanovljena podjela na 17-toj paraleli, takozvana vrua zona, sjeverno od Hu. Kada je Francuska istjerana, Amerika se umijeaala u ono ato su smatrali da je komunisti ko preuzimanje jugoisto ne Azije. U po etku je Eisenhower govorio "da ne mo~e zamisliti veu tragediju od one da se Amerika uplete". To se promijenilo u zabrinutu reakciju zbog pada saveznika u tom podru ju, ato dovodi do njegove zadnje izjave o Vijetnamu: "Pad Ju~nog Vijetnama stavit e u pokret kotrljajui proces koji se ne mo~e zaustaviti i koji ima veliku influencu na naa svijet, naau demokraciju i naau slobodu". Mo~emo rei da je Eisenhower obvezao Ameriku da brani Ju~ni Vijetnam. Sjeverni Vijetnam je napao 1961. godine. Sjeverni Vijetnam je osvojio ju~ni dio 1973. godine, uvodi brutalnu politi ku ideologiju, istovremeno napadajui Kambod~u na zapadu (1977., 1979.) i odbijajui napad Kine 1979. godine. Vijetnam se povla i iz Kambod~e 1989. godine. Iako se vijetnamski rat vodi kao trenutak u kojem je komunisti ki Sjever zauzeo jug zemlje, povijest i kultura prikazuju sirove ritmi ke impulse koji 2 000 godina dominiraju tim predjelima svijeta. Fundamentalisti ke razlike Champa i Annama nisu izblijedile i njihova netrpeljivost joa uvijek postoji. Ovaj pogled unatrag pokazuje da nismo nu~no racionalna bia, nego smo kao pojedinci zaokupljeni vlastitim kulturoloakim kontekstom i nikako ga ne smijemo ignorirati ili staviti na stranu, ocijeniti kao neva~nim, a to je upravo ono ato su u inile Francuska i Amerika. TREE POGLAVLJE: Tipovi rata 3.1. }ivotinjski rat Quincy W. koristi taj termin za razlikovanje od ljudskih ratova. Takav tip rata postoji kao instinktivni kolektivni obrambeni mehanizam za mnoga bia. Bia se organiziraju da brane teritorij ili prava na razmno~avanje. Takva organizacija je na instinktivnom nivou ato samo pokazuje da su napad i obrana geneti ki zapisano u tim biima. Rat na tom stupnju nije stvar vlastitog izbora, ve stvar instinkta. Na toj razini ne mo~emo razgovarati o eti kim problemima. Duljina i opseg trajanja tih ratova su limitiran evolucionarnim principima koji se vode samoo uvanjem i o uvanjem vlastite vrste. Budui da su ljudi takoer ~ivotinje, iz tih prou avanja i promatranja mo~emo nau iti mnogo. Naravno, sposobni smo za kompleksne razgovore, auto-refleksiju, eti ko ponaaanje, tako da ipak postoji veliki rascjep izmeu ljudskih ratova i ~ivotinjskih ratova. Etnoloaka istra~ivanja mogu pokazati kako su ti ratovi evoluirali u ljudski tip ratovanja iz prirode instinktivnih reakcija koje su se generacijama razvijale, ali ne mogu prikazati iscrpne podatke danaanjeg ljudskog ratovanja. 3.2. Primitivni ratovi Primitivni ratovi po inju s pojavom kulture i uzorcima nau enog ponaaanja i organizacije. Viae karakteristike takvog ratovanja karakterizirane su poja anom ulogom znanih ciljeva, motivirane su kompleksnim vrijednostima: ast, slava i osveta. S pojavom primitivnih ratova po inju i nasilne eskalacije karakteristi ne samo za ljudski rod. Primitivni rat je okru~en ritualima magije i raznih tabua, pravilima koje nala~u kako se borba vodi, transformacijama u ratnika u raznim plemenima, pokopom mrtvih, purifikacijom ratni ke grupe u miru i sli no. ak i modernizacija ratovanja nije smanjila potrebu za takve rituale. Ljudi nikada ne mogu postati bia samo istog razuma. ovjek se u trenucima stresa obraa Bogu ili jednako kompenzirajuoj vlastitoj filozofiji, tra~ei vlastitu sigurnost. Organizacija primitivnog rata obuhvaa u rudimentarnom obliku sporadi ne zajedni ke ljudske akcije, okupljajui se oko nekog specifi nog pojedinca. Takav primitivan rat je odraz lova kih strategija i uzoraka. Takva druatva joa nisu u stanju organizirati stajau vojsku. Kako je nivo kulturne kompleksnosti porastao, primitivni ratovi mogu se podijeliti u viae i ni~e tipove. Ni~e primitivne ratove karakteriziraju razne razmirice ljudi iji su razumni kapaciteti jako mali, ali su ipak sposobni za konkretnu akciju lova i slabijih strategija. Mnoge ~ivotinje su sposobne za neku vrst dogovorene akcije. Lovne strategije vukova nisu puno razli itije od tih raznih koordiniranih akcija ljudskih bia. Viai stupanj primitivnog rata po inje sa Homo sapiens sapiens i evolucionira u razumno planiranu akciju. Upotreba specifi nog oru~ja i napredak vojne logistike, moral i po eci eti kih pravila, opravdanje samog ratnog ina, sadr~ani su u primitivnim oblicima u tom veem stupnju primitivnog rata. Ipak, nedostatak sistemske strategije i viaak privatnog i osobnog zanimanja, umjesto javnih politi kih interesa, pokazaju da su se ti ratovi veinom vodili za teritorij ili za resurse. Bilo bi pogreano tvrditi da su ti razlozi dovoljni da se objasne viai stupnjevi primitivnog ratovanja. S porastom naselja, lovci se okreu br~im i unosnijim zanimanjima od lova, okreu se susjedima i njihovim teritorijama koji postaju lovine. Takvim estim ratovanjima stvaraju se rituali i vrijednosti koje su utkane u kulturu kao i u politi ki nacionalni identitet. Ti motivi i vrijednosti koje su motivirale njegovo ponaaanje nisu nestale kroz ovjekovu starenje, nego su sastavni dio njegove danaanje kulturne osobnosti. 3.3 Civilizirani ili politi ki rat Ovakva vrsta rata uklju uje formiranje dr~ava i uspon stalne vlade koja centralizira administrativnu mo. U takvoj dr~avi postoji podjela rada, ekspanzija produkcije, sve karakteristike stalne i stati ne dr~ave. Materijalni progres donosi ljudima blagostanje u vidu viaeg ~ivotnog standarda, i naravno nastaje akumilirani viaak koji se mo~e kanalizirati u ratne svrhe. S napretkom agrikulture, fotifikacije postaju vee, oru~je postaje ubojitije i du~eg dometa. Profesionalna vojska mo~e se organizirati sezonski ili permanentno, bitke postaje bolje organizirane, a u strategije i taktiku ula~e se vei intelektualni napor. Cijena rata poveava se s kompleksnoau dr~ave i agresivni civilizirani rat postaje luksuz u ekonomskom smislu. Priroda civiliziranog rata ostaje uglavnom neizmjenjena sve do izuma baruta. Tijekom bitke kod Crcya 1346. godine, jedna od najveih koncentracija vitezova na srednjovjekovnom polju juriaala je na englesku vojsku prete~ito sastavljenu od obi nog puka. Od 12 000 ljudi, 8 000 su bili strijelci: oni su se suo ili sa 60 000 Francuza, od kojih je 12 000 bila teaka konjica. Francuski vitezovi i njihovi saveznici odbili su juriaati na seljake, koji su ispaljivali kiau strelica, ve su tra~ili borbu sa statusno jednakim engleskim vitezovima. Englezi su izgubili oko 200 ljudi, a Francuzi 1 542 viteza i izmeu 10 000 i 20 000 vojnika. Skupo odr~avani rod vojske bio je izbrisan s tako jeftinim i jako djelotvornim oru~jem. S razvojem oru~ja i ekonomskim razvitkom dr~ava rat postaje kompleksniji i traje sve vei vremenski period, ali baa zato jer si dr~ave mogu priuatiti takav rat. 3.4. Moderno ratovanje Za takvo ratovanje karateristi no je daljnje poveanje resursa koji se u ratu upotrebljavaju za poveanu mehanizaciju, masovnu produkciju oru~ja, brzu komunikaciju, poveanje i podjelu, te specijalizaciju rada profesionalne ili regularne vojske. Rat se nakon 16. stoljea, osobito prema vojnoj povijesti, dijeli u pred-industrijske i industrijske tipove. Prije druge polovice 19. stoljea oslanja se na agrarnu ekonomiju sa malim razlikama u produkciji. To sve mijenja industrijska revolucija koja donosi intenzivnu masovnu produkciju oru~ja. Sukob te dvije strane mo~emo promatrati u ameri kom Civilnom ratu (1861.-1865.). Sukob industrijskog Sjevera protiv prete~ito agrikulturnog Juga. Takoer i Prvi svjetski rat pokazuje sukobe industrijskih zemalja Britanije, Francuske, Njema ke i Rusije, te Austro-Ugarskog carstva. Mo~emo rei da je I. svjetski rat bio feudalna bitka sa elementima modernog nacionalizma opskrbljen masovnim i industrijskim oru~jem. Svi znamo kakve su bile krvave posljedice. 3.5. Nuklearni rat Nuklearni rat se jako razlikuje od bilo kojeg modernog rata. Predstavlja intenzivno koriatenje danaanje tehnologije u korist rata. Nedavni Hladni rat (1945.-1989.) izmeu Sjedinjenih Ameri kih Dr~ava i Sovjetskog saveza pokazuje novu eru ratovanja u kojem postoji stalna prijetnja totalne destrukcije zbog raznih incidenata (Kubanska kriza 1962.). Ipak, mnogi moderni ratovi su bili konvencionalni: u Koreji (1950-55), Vijetnamu (1945-1975), ratovi protiv Falklandskih otoka (1982.), protiv Iraka (1991., 1996.), protiv Srbije i Crne Gore (1999.) i Afganistana (2001.), i u ni jednom nije upotrebljeno nuklearno oru~je. Sporadi ne borbe izmeu Indije i Pakistana zbog Kaamirske provincije uvijek izazivaju mnogo pozornosti zbog mogunosti upotrebe nuklearne bombe. Priroda nuklearnog rata je takva da ne postoje nikakve zapreke ni granice, ne isklju ujui ni ogromne potencijalne ~rtve. Nuklearni rat ima ogromne implikacije na eti ko razmialjanje o ratu. Nuklearni rat mo~emo slobodni nazvati i totalni rat, jer ne ometa ga prostorna udaljenost, niti bilo kakva pa~nja ni dikriminacija prema moguim ~rtvama. "Priroda nuklearnog rata je takva da nakon takvog rata, milijarde ljudi koji nastanjuju zemlju postaju podlozni napadima raznih bolesti, dolazi do raznih degenerativnih bolesti, oateuje se sama DNA molekula, nositelj nasljednosti." Ruski general Sokolovsky primjetio je da pojava raketa sa nuklearnim glavama radikalno mijenja koncepciju modernog ratovanja i ogroman kapacitet dostave nuklarnog oru~ja, stvara od itave zemlje potencijalno bojno polje. Takav potencijal nuklearnog oru~ja onemoguava bilo kakvu kontrolu, odgovarajui odgovor na prijetnju ili napad. Isto tako vrijeme od objave rata i ispaljivanja prvih raketa je smanjeno na najmanji mogui period za razliku od konvencionalnog ratovanja. 3.6. Postmoderno ratovanje `esti tip rata s kojim smo suo eni nedavno mo~emo nazvati raznim imenima. Cyber ratovanje, Info rat ili virtualni rat. Cyber rat uklju uje napade na elektroni ko komunikacijske sisteme neprijatelja kroz upotrebu kompjuterskih virusa ili elektromagnetskih eksplozija u atmosferi koje su dizajnirane za onesposobljavanje kompjuterskih sistema. Definicija ne uklju uje izolirane incidente pojedina nih napada hakera koji su samo in vandalizma ili plja ke, iako maliciozni i nasilni, ne konstituiraju in rata. Virtualno ratovanje uklju uje napuatanje ratovanja licem u lice u korist sigurnih skloniata tisuama kilometara daleko od bojiata. Bespilotne letjelice i navodee rakete postaju danas neizostavni dio virtualnog rata. Iako su neki dijelovi medija i tehnologije koji su uklju eni u cyber i virtualni rat novi, napadi na komunikacije ne konstituiraju novu formu rata, ne redefinirajui time sam rat. Komunikacija kao meta pokazuje ovisnost moderne ekonomije o brzini protoka informacije, ali i ~elju da se stvore alternativna sredstva komuniciranja, iako strateaki vrlo va~no ne bi uniatilo potencijalne linije komunikacije za, recimo, ameri ku ekonomiju. Neka druga nacija osjetila bi to kao ogroman gubitak. Destrukcija World Trade Centrea 2001. godine dovela je do ekonomske reperkusije, ali nije uzdrmala iz temelja otvoreno ekonomsko druatvo. Ekonomski promet je brzo preusmjeren kroz druge kanale. Napad saveznika u Drugom svjetskom ratu na Njema ku pokazao je snagu kompleksne industrijske nacije da se oporavi, za razliku od siroma~nijih zemalja u kojima su odnosi populacije i ekonomije mnogo osjetljiviji. Ratna kampanja u Afganistanu 2001.-2002. pokazuje razlike izmeu voenja virtualnog rata protiv zemlje koja je siromaana u ekonomskom terminu i bacanje bombi na ekonomski napredniju Srbiju 1999. godine. Razaranje elektri nih centrala je sigurno u nekoj mjeri ugasilo komunikacijske centre, ali nije uniatilo mogunost srpske vojske da poduzima staromodne vojne akcije. Takav napredak koje je do~ivjelo danaanje ratovanje kada su u upotrebi krstarei projektili i robotizirane bespilotne letjelice navoene sa sigurnih lokacija daleko od neprijateljskih linija, sama priroda rata se nije promjenila. Vidljivo je da se kroz nove tipove ratovanja poveava i kompleksnost rata, iako ne trebamo pretpostaviti nu~no napredovanje ratne strategije i taktike. Rat takoer mo~e biti i simptom nazadovanja ljudske civilizacije. ETVRTO POGLAVLJE: Etika ratovanja 4. Etika rata Postoje tri tradicije koje dominiraju u eti kim promialjanjima o ratu. Realizam, pacifizam i teorija pravednog rata. Naravno postoje i druga razmialjanja, ali toliko su proturje na i ne ne podlije~u klasifikaciji, te ne ulaze u te podjele. Glavna kontroverzna propozicija teorije pravednog rata tvrdi da dr~ave mogu imati razlog i moralno opravdanje da krenu u rat. Rat je ponekad, naravno ne uvijek, moralno pravedan. Rat Saveznika u Drugom svjetskom ratu smatran je kao primjer moralno opravdanog rata. Realizam pak pru~a skepti an pogled na aplikaciju moralnog koncepta na sam rat. Mo i nacionalna sigurnost, tvrde realisti, motiviraju dr~ave tijekom ratnog razdoblja i moral je u tim trenucima samo pusta ~elja. Etika nema nikakve veze sa okrutnim svijetom globalne politike, gdje samo jaki pre~ivljavaju. Dr~ava bi trebala te~iti vitalnim interesima u sigurnosti, utjecaju nad drugima i ekonomskom rastu, a ne moralnim idealima. Pacifisti moralnu koncepciju rado primjenjuju i smatraju da je to nu~no, na internacionalne razmirice. Vrlo je va~no pitanje o mogunosti opravdanja ina rata. Ali, rezultat takve normativne aplikacije, u slu aju rata, je uvijek da se takva akcija ne smije poduzimati. Ondje gdje je teorija pravednog rata popustljiva i dopuata rat, pacifizam je uvijek protiv. Za pacifiste, rat je uvijek pogreaan i uvijek postoji neko bolje rijeaenje problema. U daljnjem teksu u podrobnije objasniti svaku teoriju. 4.1. Teorija pravednog rata Ova teorija je jedna od najutjecajnijih teorija o etici rata. O toj teoriji rapravljaju i zastupaju ju velikani svoga doba: Augustin, Toma Akvinski, Hugo Grotius, Suarez, Vattel. Mnogi smatraju Augustina i za etnikom teorije pravednog rata, neopravdano. James. T. Johnson, povjesni ar tradicije teorije pravednog rata, smatra da porijeklo teorije mo~emo pronai u klasi nim gr ko-rimskim, pa i kraanskim vrijednostima. Neku po etnu to ku mo~emo nai kod Aristotela, Cicera i Augustina. Mnoga pravila su se razvila i kao takva uala u meunarodne zakonike koji se ti u oru~anih sukoba. Ujedinjeni narodi, Haag, }enevska konvencija samo su neke meunarodne institucije koje se ravnaju prema njima. Tradicija teorije pravednog rata je nedvojbeno od velikog utjecaja i dominira moralnim i legalnim diskursima koji se ti u rata. Teorija pravednog rata mo~e biti podijeljena na tri djela, koji se u literaturi navode na latinskom. Ti djelovi su: 1) jus ad bellum, koji se ti e pravde u ratu openito; 2) jus in bello, koji se ti u pravde u ratu nakon ato je po eo; i 3) jus post bellum, koji se ti u pravde u ratu u zavranoj fazi rata, po zavraetku. Termini jus ad bellum i jus in bello<>@Bdfhprtb   J r F ~ n2BRxznzø{{ hJ6hJhJ6hJh6hJho`6hS hhO-@hh5qHhhDho`hb hO CJaJh5th28CJaJh_mCJaJhb CJaJh5th5tCJaJjhx0JUhxh5thx60Bfhrtz*>@B* n&*/P1j2$dh`a$gdS$dh@&`a$gdS$dh`a$gdS$dh`a$gdS$dh@&`a$gdSDXXXl&*6B:<>@Bbdv\fn,8z(*DfĹآОТТОЖЖܖhxhhhhS 6hDwhS hDhhzL CJaJh5th28CJaJh5th5tCJaJh !VCJaJhJh28hyho`h h6 hJ6 ho6hJhJ6hJh64` \!~!!!!|""""#n&&&&'f''((())***n****+.0/////H01d2h2j222V344𸴬hhu6hhu6mH sH humH sH hZmH sH huh_m6h_mh_m6h_mhb he~h5thhZ6huhZ6hH!hZhDhDwhDwhDw6huhh*h8`hh2j24Z8x<@@@@"E$E&E(E*E,E.E0E2E4E6E8E:EE@EBE$dh@&`a$gdS$dh`a$gdS44,5B5F5J5`5b5f5|5555<6X8Z889v9:::::;;v<x>z>>?(?>?@???@@@t@@@@@PAtAAAACCD,D4D E"EBEPEbEüյhsjCJaJmH sH he~CJaJmH sH hzL CJaJmH sH  h Ph  hz?8h Ph Ph P6 h 6 h> 6h h> hh`Q h PhDhS hJh6 huhDw9BEDEFEHEJELENEPEEEEE`MYYgHlvxx:y$dh`a$gdD$dh@&`a$gdS$dh`a$gdS Tdh@&gdS$ Tdh@&`a$gdSbEEEEEEEEE\F`FlGGIJ6JJKK@L`L^M`MDNOPPBPHQJQQR8RBRDRFR\RhRRRRRSHSU Vʾ|xhbGhPxhm hfh*hfhf6hf he1\6he1\he1\6he1\hDh'h h5 hg5hh~y5CJaJhhB*CJaJphhB*CJaJphhbGB*CJaJphhzL hzL CJaJmH sH - VVVtXlYnYYYYYY[[.[[`]]]]^8^^^t^^^^_`_8`:`J``arbpccNfRfTffggg(hhh&i(idiifjjFlHl\lblpllhmjm n pŽųۯ󯫧ףh`h=[hjh' wh;jh' w0JUh;h;6 h;h; h;hhbGhhhe~hS1[h~yh-(hfhDhbGhf6< p pqqqqBr sssXslst*ttttt*v,vvvwwxXxlxxxxxxxx8y:yyzüôüüüü~yqlqhdhhTh( h5hhVh(5 h(5h=[ hh=[he~B*phhh5B*\phhhB*]phhDB*phhB*ph hh hh- hh`hh5B*\]phhhB*ph%hhB*CJOJQJaJph&:y>y|~҂$(jDjҥԪ֪تHJ(*$dh`a$gdS $dha$gdM $dha$gdyg$dh`a$gdSzz||}"~ `$TV|ʅ&(\n206Ԋ(hjHΏTVXjldf 2ڹ杄hd(nhd(n6 hd(nh jh0JUhd(n hd(nhd(n hd(n6jh0J6Uhd(nh 6 h 6jh9W0J6Uh h 6h hSMh\Ehygjh[ 0JUh[ h(hD424DF@BD"$LN֙jȞڞ&,آڢ "bҥާ6RҪ֪HJjhg0J6UhH.Whg6 hg6 hg5h~yhg5 h(5 hM5 h}5hh}hYy hjhjhjhK?h,_h h_%=h_%=6h_%=h9Whd(nhyg8*bd֭JN .2ȯʯJZhγгҳ>̴δԵDfжܶPη&*jr»ƻܻ޻TVBht hYbhphQ+h5qHh'yhO?h_GAhxz $dh@&a$gdS$dh@&`a$gdS$dh`a$gdS^DTZ `'{|}}ܼyrm hS1[5 hlhJMh !Vh pjhl0JUhl hlhl hQ+6h@ghcD6jh@g0J6U h_k6h@gh@g6hJMhhD@hyghQ+hcDhQ+h9:6h9:hTh !Vh9:5h !VhT5h !Vh !V5hm|{(\<ppZ~h@`J>^ln:<>xzǿگ槣棟柛hIh'0h_h_5 h@f0*,4t    l ~               0<bdļĸhgchwhw6hwh+W.h./h@hrh* hphoth9hh% hh% 6hh% h;GhkhQ+Hd J:RXtvH4@jHVZBD   : ^  !!"$$%B&&&&&(( )))Ϳ𻷻 hwh24h@h24h/wjh{0JUh{hhhw!h>. hw!hw!h&hJOhhQ+h;GhgcD))&),)D)J)L))))))))))**++,,8-<->-V---Z.n.../"/$///Z0n0p01"2$2(2V2X22344<4>4>55555 6,6\6z6ļ츴촸찬쬨줜h2hh'0hG2h\+h#nhbhDx<h)h)h)5h)h'05 hG25h'0CJaJh'0h'0CJaJhMCJaJhhSh_kh;Uh !V<)))&2(2V2X2:>EE(F*F KKQRR SSZZ [ [aDiFi|i$dh@&`a$gdSz6778$:&:*:::>>T>|>??Z@\@0A2AAAVBBCCCHDJDD6EVEhEEEEE&F(F*FFF IIII K KK>KK\LNOOO8PþΤΠΠΠΘΘΘhxphc~hTXhDhrh_k h'05hU[8hU[85 hU[85 h_k5 hMQhMQhU[8h3hMQhMQ6hMQh'0hR hXjh;0JUh;hhR:8PxPPPP*Q>QQQQRRR S SSTpU~UbWWXXXX YZZZZZ[ [ [\](^L_N_x_z_:`l`n``aaceeeefffzhhhh@iBiºh(j*hcZh\ejh6C0J6U h6C6h6Ch6C6h6Ch4i h_k5h_kh_k5h'0hNh_k hxp5hxphxp5hDhxph3hjPlrlll(oFoHorpttu u,v.vpvrvvx{||||||||||}}}4}}~Ļ{phFOOh"CJaJh~CJaJhH0CJaJh"CJ\aJh"h"CJ\aJh3CJ\aJhSCJ\aJhH0CJ\aJh~CJ\aJh"hFh& %h4h3h>h Rh h(j*h(j* h(j*5h(j*h(j*5h(j*h+|i~ixm*o.vz||||||||||||||||||||$a$gdS $`a$gdS$dh@&`a$gdS|}}4}(t2$&6D $dh`a$gdS $dha$gd7.z$dh`a$gdS$dh`a$gdS $`a$gdS$a$gdS&bĀ&(BЂʄ̅΅Ά Frt|b҉ԉ؉̋*~¹© ¹‡{m{mhMhM0J5CJaJhMhM5CJaJhM5CJaJjh,0J5CJUaJhp6Z5CJaJjh!0J5CJUaJh35CJaJh!p5CJaJh!ph!p5CJaJh"h9hFOO5 h~5hFOOhkhh3h1Qh* ̑ґx *Hbdvx02~ܸzlh7.zCJOJQJ^JaJhMh7.z5CJaJh7.z5CJaJh!p5CJaJjh]0J5CJUaJjh)0J5CJUaJh*>5CJaJhM56CJaJUhMhM56CJaJhM5CJaJhMhM0J5CJaJhMhM5CJaJ$ nisu postojali u romanisti koj i skolasti koj tradiciji. Bili su nepoznati civilnom zakoniku srednjeg vijeka, kao i meunarodnom zakonu. Nije bilo nikakve podjele na dvije vrste pravila, ad bellum i na drugi in bello. Jako je teako pronai termine jus ad bellum i jus in bello u upotrebi prije 1930. Ni jedan nije spomenut tijekom 1899. i 1907. na Mirovnoj konferenciji na kojoj su se kodificirali ratni zakoni. Termin jus ad bellum koristi se 1928. i 1931. tjekom istra~ivanja rata. Sam termin dobiva na vrijednosti tek zaslugom Be ke akole. Jedan od prvih koji koristi te termine bio je Josef Kunz, koji ih je navjerojatnije i 3 iskovao3 . Prvi puta su termini objavljeni 1934. u lanku i zatim u knjizi 1935. Dvije godine kasnije, Alfred Verdross koristi termine u istom smislu kao i Kunz, u svojoj knjizi o meunarodnom pravu. Negdje otprilike u isto vrijeme, R. Regout po inje takoer koristiti oba termina u svojoj knjizi o doktrini pravednog rata. Ipak ni jedan termin u tom razdoblju nije bio objavljen u nekim velikim publicisti kim radovima niti se pojavio na nekim te ajevima o ratu i miru na Haakoj akademiji Meunarodnog zakona ili bilo kojoj drugoj akademiji. Termini se masovno po inju koristiti nakon Drugog svjetskog rata, kada je Paul Guggenheim, u enik Be ke akole, koristio termine jus in bello i ad in bello u prvom velikom meunarodnom sporazumu u postratnom razdoblju. U radovima nastalim pod Guggenheimovim vodstvom, a koji su objavljeni 1956., Kotzsch ih uzima zdravo za gotovo, kao termine koji su u airokoj upotrebi. Kako i vidimo, neke ideje pravednog rata postojali su joa u davna vremena, ali sama terminologija koja se danas koristi, javlja se relativno kasno, tek sredinom proalog stoljea. 4.1.1. Jus ad bellum Pravila jus ad bellum u prvom redu odnose se na voe dr~ava. Budui da su politi ke voe ono koji inauguriraju ratove, pokreu vojske, oni se odgovorni za jus ad bellum principe. Ako ne uspiju ili zaka~u, tada su u inili ratni zlo in. Prema rije ima nrnberakih tu~itelja, agresivni voa koji zapo ne nepravedni rat po inio je zlo in protiv mira. Ono ato konstituira pravedni ili nepravedni rat odreeno je pravilima jus ad bellum. Teorija pravednog rata nala~e da svaki rat, da bude opravdan, mora sadr~ati aest zahtjeva. 4.1.1.1 Pravedan i opravdan razlog Ovo je najva~nije pravilo koje odreuje sve ono ato slijedi. Dr~ava mo~e zapo eti napad samo zbog pravog razloga. Ovaj razlog uklju uje: samo-obranu od vanjskog napada, obrana drugih od istih dogaaja, zaatita nevinih od brutalnih, agresivnih dr~avnih sustava. Moderni teoreti ari pravednog rata govore o jednom razlogu, otporu protiv agresije. Agresija je upotreba naoru~ane sile i napad na ne ija temeljna prava. Osnovna prava dvije vrste entiteta su ovdje na snazi: dr~avna prava i prava njegovih vlastitih graana. Internacionalno pravo potvruje da dr~ave imaju mnoga prava, prvenstveno ona ato se ti u politi ke suverenosti i teritorijalnog integriteta. Primjer agresije je napad Njema ke na Poljsku 1939., i Iraka na Kuvait 1990., gdje je agresor koristio oru~anu silu da svrgne njezinu vladu, da zauzme teritorij i uspostavi vlastitu vladavinu. Napadnuta dr~ava ima pravo na nasilan odgovor, na obranu, dapa e njezina je du~nost da zaustavi nasilnog agresora. Mo~emo rei da dr~ava ima tu du~nost jer treba braniti prava vlastitog stanovniata, uostalom vlada je uspostavljena da osigura osnovna prava ljudi. Ako se dr~ava prama tome ravna, onda je ona legitimna; ako ne, onda dr~ava nema pravo ni razlog da postoji. S moralnog stajaliata samo legitimne vlade imaju prava, uklju ujui i da idu u rat. Teorija legitimne vlade je nu~na da bi imali temelje za teoriju pravednog rata, kao ato je dobro primjetio Toma Akvinski. Ova veza sa legitimnoau je konzistentna s perspektivom rat: nasilan sukob oko toga kako e se rukovoditi nekim podru jem. Temeljeno na meunarodnom zakonu, ini se kako postoje tri osnovna kriterija za legitimnu vladu. Ako su svi uvjeti ispunjeni, dr~ava ima pravo na vladavinu i na vlastiti mir. Kao prvo, dr~ava je prepoznata kao legitimna od svojih ljudi i od meunarodne zajednice. Dr~ava, kao drugo, mora izbjegavati naruaavanje prava drugih legitimnih dr~ava. Posebice, legitimne dr~ave ne vrae agresiju protiv drugih druatva. I kao tree, legitimne dr~ave moraju napraviti svaki razumni napor da zadovolje ljudska prava vlastitih graana, naro ito onih koji se ti u ~ivota i slobode. Dr~ave koje ne ispunjavaju te kriterije nemaju prava vladavine ili da idu u rat. O dr~avama koje ispunjavaju te kriterije mo~emo govoriti kao o legitimnim dr~avama ili kao minimalno pravednim. Bitno je govoriti o tim pravima, jer ta prava daju dr~avi moralnu legitimnost, pokazuju nam zaato je opravdano odgovoriti nasiljem na agresiju. Pravdu u civilnom ratu, gdje nema klasi nog prelaska granica, izmeu zemalja, gdje se oko jedne dr~ave bore razne frakcije, takoer nam osvjetljavaju ta pravila. Pitanja; koja strana ima na sebi bar minimalnu pravdu; koja se strana brani, ili koja se nastoji osamostaliti, poma~u za koju se stranu treba opredjeliti. Postavlja se i pitanje kako se koncepcija pravednog razloga sla~e sa naoru~anom humanitarnom intervencijom. Kada dr~ava ne po ini agresiju prelaska granice, nego se brutalno okrene protiv vlastitih ljudi, po injava masakre protiv velikog broja svojih graana. Takvi dogaaji desili su se u Kambod~i i Ugandi 1970-ih godina, Ruandi 1994. godine, u Srbiji i Kosovu 1998-1999. godine i u Sudanu/Darfuru od 2004 do danas. Naaa definicija nam dozvoljava da interveniramo u ime ~rtava, da napadnemo takav re~im i svrgnemo ga s vlasti. Jer agresija se ne dogaa samo prelaskom granica, to je upotreba oru~ane sile protiv tuih osnovnih ljudskih prava. Taj netko drugi mo~e biti druga osoba (nasilan zlo in), druga dr~ava (meunarodna ili vanjska agresija), mnogi ljudi unutar vlastite dr~ave (domaa ili unutarnja agresija). U svim tim slu ajevima, agresor nema nikakva prava zbog kojih ga se ne smije napasti. Agresor ima du~nost da prestane s agresijom te da prihvati svaku kaznu koja mu se odredi zbog agresije. Ako se agresor ne zaustavi, posve je legitimno da se ~rtve okrenu upotrebi sile da se zaatite, i svatko tko mo~e pomoi ~rtvama ovlaaten je za upotrebu sile. Obi no, u humanitarnim intervecijama, oru~ana sila meunarodne zajednice je od vitalne va~nosti za efektivni otpor protiv agresora, jer je domaa populacija veinom u nemogunosti ili bar u nepovoljnijem polo~aju od agresora. Teroristi takoer mogu izvraiti agresiju. Nema niata da bi bilo isklju eno, oni takoer mogu upotrijebiti oru~anu silu u namjeri povreivanja ne iji tuih prava. Nakon takve agresije, odrekli su se svih prava o nenapadanju. Teroristi ak u veini svojih djelovanja ine agresiju, jer terorizam je zapravo upotreba sporadi nog nasilja pravilno odabranog da se maksimizira efekt, naro ito upotrebljen protiv civila, sa ~eljom airenja straha meu populacijim nadajui se da e strah ubrzati neke njihove politi ke ili druge zahtjeve. Al-qaida, teroristi ka skupina, 11. 9. 2000. g, o ito je koristila oru~anu silu da bi dobila kontrolu nad avionima koje je upotrijebila kao projektile protiv meta u Pentagonu i World Trade Centru. Takav in agresije je bio akt protiv suverenosti i teritorijalnog integriteta ameri ke dr~ave i napad na ljudska prava i ~ivote stanovnika dr~ave. Kao takvi, naravno, ako su dobro istra~ene veze terorista i talibanskog re~ima u Afganistanu, obrana i napad na talibansku vladu je sasvim opravdan. Postoje mnogobrojne indikacije da je upravo ona sponzorirala teroriste s ljudstvom, novcem i sigurnim mjestom za prebivanje. Vrlo va~an imbenik u slu aju opravdanog razloga, da bi bilo pravedno ii u rat, je to da se mora aktualizirati agresija, ili u nekim rijetkim slu ajevima kada je dozvoljeno napasti da bi se sprije ila sigurna agresija. Naravno, ne sla~u se svi oko toga. Tvrdi se da je apsurdno kazniti nekoga za zlo in koji tek treba biti u injen. Neki se trude definirati izvanredne slu ajeve: ozbiljnost o ekivanog napada i agresije, vrsta i kvaliteta zahtjevanih dokaza, brzina kojom moramo odlu iti, i pitanje pravednosti i du~nosti da se zaatite ljudi. Ako se zna da se treba dogoditi u~asan napad, treba se spremiti i okrenuti od obrane na napad. Napad je najbolja obrana. Zaato bi agresor bio u povoljnijem polo~aju od napadnutoga? Ali, to naravno povla i pitanje: mo~ete li napasti prvi, da li ako koristite preventivni napad, niste agresor? Da li se mo~e napad smatrati inom obrane od agresije? Meunarodni zakon, striktno zabranjuje preventivne napade osim ako nisu autorizirani od UN-vog Vijea Sigurnosti. Ta pitanju su jako aktualna s obzirom na ameri ki preventivni napad na Irak. Sjedinjene Ameri ke Dr~ave se rukovode Nacionalnom sigurnosnom strategijom, pravom da udare prvi kao dio rata protiv terora. Mnoge druge dr~ave smatraju takvu odluku i strategiju iznimno kontroverznom. 4.1.1.2. Prava namjera Dr~ava mora imati namjeru voditi rat samo zbog pravednog i opravdanog razloga. Imati pravi razlog da se krene u rat nije dovoljno: motivacija da se krene u rat mora biti i moralno prikladna. Drugi motivi, poput moi, ili otuivanje zemlje, iracionalni poput etni ke mr~nje su isklju eni. Samo prava namjera u sklopu opravdanog razloga moze priskrbiti ratu pravednost. Sa svakim drugim razlogom dolazi i do moralne pokvarenost. Meunarodni zakoni ne uklju uju to pravilo, vjerojatno jer je teako dokazati dr~avnu intenciju napada. 4.1.1.3. Legitiman autoritet i javna objava Dr~ava mo~e ii u rat samo ako je odluka donesena od legitimnog autoriteta, sukladno pravilnim procesom i donesena javno, sa saznanjem ljudi i neprijateljske dr~ave. Legitiman autoritet je obi no specificiran u konstituciji te zemlje. Zemlje koje nemaju zahtjeve minimalne zakonitosti, nemaju ni legitimnost poi u rat. 4.1.1.4. Zadnja opcija Dr~ave mogu krenuti u rat tek kada su iscrpile sve mirne alternative da bi rijeaile sukob, posebno pregovore na diplomatskoj razini. Kada netko ~eli objaviti rat, mora biti siguran da je to zadnje prakti no i razumno rjeaenje da se efektivno odupre agresiji. 4.1.1.5. Vjerojatnost uspjeha Dr~ava bolje da ne ulazi u rat ako nema mogunosti da promijeni nadolazeu situaciju. Cilj je blokirati masivnu nasilu agresiju koja je neminovna. Meunarodni zakoni ne uklju uju taj zahtjev, smatrajui ga razumnim i logi nim. 4.1.1.6. Proporcionalni zahtjevi Dr~ava mora a priori svakom iniciranom ratu, vagnuti dobro koje proizlazi iz njega, kao ato su osiguranje opravdanog razloga, protiv zla koje proizlazi iz njega, prvenstveno ~rtve. Samo ako su ti zahtijevi u proporcionalnom odnosu, tj. cijena koja se plaa nije prevelika, ratna akcija se mo~e nastaviti. Moramo naglasiti ope dobro, jer openito se u ratu gleda samo vlastita korist, ne imajui na umu neprijateljske ~rtve, a esto zanemarujui i naae vlastite. Teorija pravednog rata inzistira na ispunjenju svih aest kriterija za djelomi no opravdanu deklaraciju rata. Bez tih uvjeta nema opravdanosti. Kao takva, teorija pravednog rata ini se jako zahtjevna. Naravno, takva treba i biti budui da se odnosi na tako te~ak in kao ato je rat. Va~no je shvatiti da prva tri principa mo~emo nazvati deontoloakim zahtjevima takoer poznatim i kao zahtjevi koji se temelje na du~nosti. Da bi rat bio pravedan, moramo se dr~ati nekih temeljnih du~nosti: du~nosti da ne u inimo agresiju. Druge du~nosti ti u se prikladne motivacije, javne obznanjenosti od legitimnog autoriteta. Slijedea tri zahtijeva su konsekvencijalna: ako su prva tri principa ispunjena, moramo uzeti u obzir i konsekvence pokretanja ina rata. Kao takva teorija pravednog rata pokuaava osigurati razumnu kombinaciju deontologije i konsekvenci s obzirom na teoriju rata. 4.1.2 Jus in bello Jus in bello odnosi se na pravednost u ratu tijekom bitke. Odgovornost dr~ave u jus in bello, pada na lea generala i vojnika koji formuliraju i izvraavaju ratnu politiku odreene dr~ave. Oni su odgovorni za svako kraenje principa koji se dogaaju pod njihovim zapovjedniatvom. Ta odgovornost se esto pokazuje na suenjima za ratne zlo ine, bilo od strane vlastitog vojnog suda, ili od strane novo formiranog Meunarodnog kriminalnog suda stvorenog 1998.g. Sporazumom u Rimu. Moramo ustanoviti razliku izmeu vanjskog i unutarnjeg jus in bello. Vanjski ili tradicionalni, jus in bello ti e se pravila dr~ave kojih se ona treba pridr~avati glede neprijatelja i vlastitih oru~anih sila. A unutarnji jus in bello ti e se pravila koja dr~ava mora poatovati u skladu s vlastitim stanovniatvom u voenju rata protiv vanjskog neprijatelja. Postoji nekoliko pravila koje se ti u vanjskog jus in bello: 4.1.2.1. Poatovanje svih meunarodnih zakona glede prohibicije oru~ja Kemijsko i bioloako oru~je, posebice, je zabranjeno mnogim sporazumima. Nuklearno oru~je nije tako jasno zabranjeno, ali mo~emo rei da postoji veliki tabu na takvo oru~je i svako njegovo koriatenje, koje bi sigurno bilo popraeno s velikom dozom neprijateljstva meunarodne zajednice. 4.1.2.2. Diskriminacija (razlikovanje) i ne-borbeni imunitet Vojnicima nije zabranjeno nasilno reagirati na one koji im ~ele naatetiti. Ali vojnik mora razlikovati civilnu populaciju, koja bi morala biti imuna od direktnog i intencionalnog napada, od onih vojnih, politi kih i industrijskih ciljeva koji su umijeaani u kraenje prava. Iako su kolateralne ~rtve neizbje~ne, moralno i zakonski je pogreano namjerno napadati civilne objekte. Primjerice, bombardiranja stambenih zona su strogo zabranjena. Ipak veina ratova od 1900. godine imali su mnogo vee civilne ~rtve od vojnih. Zbog toga razloga, to pravilo se ~eli posebno u vrstiti kroz meunarodne zakone sa ~eljom da se na najbolji mogui na in zaatite civilne i kolateralne ~rtve. 4.1.2.3. Razmjernost Vojnici mogu upotrijebiti silu samo razmjernu onoj koja je potrebna za dovraenje cilja. Moraju obuzdati vlastitu snagu, tako da su oru~ja masovnog uniatenja nesrazmjerna za legitimno zavraenje rata. 4.1.2.4. Dobrohotna karantena za ratne zarobljenike Ako se zarobi neprijateljski zatvorenik, on prestaje biti smrtnosna opasnost za osnovna ljudska prava. Tako da nije pravedno te zarobljenike ubijati, silovati, mu iti, izlagati ih gladi i ~ei, vraiti na njima medicinske eksperimente i dr. Mora im se kako i nala~e }enevska konvencija, osigurati siguran smjeataj daleko od bojne zone, i tako dugo dok rat ne zavrai, kada ih se treba pustiti ili razmijeniti za vlastite ratne zarobljenike. Danas je aktualno pitanje kako postupati sa teroristi kim zarobljenicima. Velike kontraverze okru~uju agresivno ispitivanje, a vjerojatno i tajna mu enja teroristi kih neoptu~enih zarobljenika u zatvorima u Kubi, Iraku i Pakistanu od strane Sjedinjenih Ameri kih Dr~ava, a sve u ime rata protiv terora. 4.1.2.5. Nikakva upotreba sredstava koja su Mala in Se Vojnici ne smiju koristiti sredstva ili oru~je koje je zlo po sebi. To uklju uje masovne kampanje silovanja, genocid ili etni ko iaenje, koriatenje otrova ili prevara (maskiranje vojnika u uniforme Crvenog Kri~a), forsiranje zarobljenih vojnika da se bore protiv vlastite strane i koriatenje oru~ja iji se efekti ne mogu kontrolirati, poput raznih bioloakih agenasa. 4.1.2.6. Bez odmazde Odmazda je kada dr~ava A povrijedi pravila jus in bello u ratu sa dr~avom B. Dr~ava B se zatim osveuje kraei vlastita pravila jus in bello, tra~ei da se dr~ava A pridr~ava pravila. Postoji jaki moralni i jasni razlozi koji pokazuju da odmazda ne funkcionira, nego da slu~i samo eskalaciji sukoba i poveanju ~rtava. Pobijediti dobro je najbolja osveta. Unutarnji jus in bello nala~e da se poativaju ljudska prava vlastitih graana, na najbolji mogui na in tijekom ratne krize. Javljaju se pitanja: da li je pravedno provoditi konskripciju ili cenzuru, trebaju li se odr~avati izbori ili trebaju biti odgoeni, smiju li vojnici odbijati naredbe u ratu koji smatraju da je nepravedan? Komprehenzivna teorija pravde u ratno vrijeme mora uklju iti sva ta razmatranja, a ne samo na ono ato se mo~e u ini neprijatelju. Jer, neki od najgorih zlo ina desili su se unutar granica, a ne preko njih, s neprijateljske strane. Neke dr~ave su koristile rat sa stranim silama kao priliku da masovno krae unutarnja ljudska prava, obi no protiv nepodobnih skupina. Druge dr~ave pak zna uhvatiti panika i kriza, te donose hitne zakone koji se poka~u potpuno nepoudnima, kasnije ~alei njihovo donoaenje, a sve zbog pomanjkanja razuma, rukovodei se strahom. 4.1.3 Jus post bellum Jus post bellum se odnosi na pravednost tijekom finalne faze rata: zavraetka rata. Trudi se regulirati kraj rata i olakaati prijelaz iz ratnog stanja u mirno razdoblje. Ovdje je na snazi jako malo meunarodnih zakona, tako da se moramo okrenuti moralnim izvorima teorije pravednog rata. Ali, ak ni ovdje teorija ne tretira jus post bellum onako kako bi trebalo. Ovo je novo podru je, puno kontroverza. Pokuaaj fokusiranja naaih misli mo~emo prikazati u ovim principima jus post bellum: 4.1.3.1. Razmjernost i publicitet Mirovni dogovor mora biti razuman i dobro odmjeren, te takoer javno obznanjen. Ako mirovni dogovor slu~i kao instrument osvete, to se kasnije mo~e pokazati kao loa pokuaaj i stvoriti temelje nekog budueg sukoba. Ovo pravilo oduzima legitimnost svakoj bezuvjetnoj predaji. 4.1.3.2. Vraanje prava Mirovni dogovor treba osigurati osnovna prava koje je naruaio opravdani rat. Relevantna prava uklju uju ljudska prava na ~ivot i slobodu i dr~avno pravo na teritorij i suverenost. To su glavni ciljevi koje mora donijeti svaki mirovni sporazum, osiguravajui da rat tj, njegov zavraetak ima poboljaani efekt. Poatovanje prava je, uostalom, temelj svake civilizacije, bilo nacionalne ili internacionalne. 4.1.3.3. Razlikovanje Razlika se treba napraviti meu voama, vojnicima i civilima pobijeene zemlje sa kojom se pregovara. Civili imaju pravu na odreeni imunitet od kaznenih post bellum mjera. Ova mjera isklju uje socioloako-ekonomske sankcije kao poslijeratnu kaznu. 4.1.3.4. Odmjerena kazna 4.1.3.4.1 Kazna a) Kada je pobijeena zemlja bila nasilna, naruaavala mnoga osnovna ljudska prava svojom agresijom, odreena kazna mora biti dosuena. Voe te zemlje, posebice, treba suo iti sa posljedicama vlastite odluke tijekom agresije, pred meunarodnom javnoau. 4.1.3.4.2.Kazna b) Vojnici takoer mogu po initi ratni zlo in. Pravda, nakon rata, zahtijeva da takvi vojnici, s obje strane sukoba, takoer budu istra~eni pod okriljem posebno za to osnovanog suda. 4.1.3.5. Kompenzacija Zahtjev za financijskom kompenzacijom mo~e biti zatra~en, ali tako da ostane dovoljno sredstava i resursa da pobijeena zemlja mo~e zapo eti sa vlastitom rekonstrukcijom. Pohlepa pobjednika nakon Prvog svjetskog rata dovela je do drugog velikog svjetskog sukoba. 4.1.3.6. Rehabilitacija Poslijeratno okru~enje osigurava obeavajuu priliku da se reformiraju institucije kod agresorske vlade. Takve reforme mogu uklju ivati: demilitarizaciju i razoru~avanje, obnovu policijskog i sudskog aparata, edukaciju glede ljudskih prava, ak i duboku strukturalnu transformaciju prema minimalnom pravednom druatvu voenom legitimnom dr~avom. Ovo je, mo~emo rei, najkontraverzniji aspekt jus post bellum. Termini pravednog mira trebaju sadr~avati sve prije navedene propozicije. Mora postojati eti ka izlazna strategija iz ratnog stanja i zaslu~uje isto tako trud i promialjanje kao i svaka ratna strategija obrane ili preventivnog napada. Bilo kakvo nepridr~avanje tih principa treba smatrati kao nasilan prekraaj pravednog rata i kao takav treba biti ka~njen. Kraenje tih principa u najmanju ruku zahtijeva novi krug diplomatskih pregovora, ak i uz vodstvo meunarodne arbitra~e, izmeu suprotstavljenih strana. U nekim slu ajevima takvo nasilno kraenje propozicija rata mo~e dati jednoj strani pravedan razlog za odreeno neprijateljstvo. Ako se ne ispune svi tradicionalni kriteriji jus ad bellum, mo~e doi do ponovnog izbijanja rata. Postavlja se pitanje mo~e li akt nasilne promjene vlade neke dr~ave biti pravedan, kao ato imamo primjere u Afganistanu i Iraku? Ako se dr~imo nekih pravila takve promjene mogu biti legitimne: ako je sam rat pravedan i voen pravilno, ako je ciljani re~im nezakonit, ako je cilj rekonstrukcije minimalno pravedna vlada, i poatovanje jus in bello i ljudskih prava je integralno za transformaciju samoga procesa. Dozvola za promjenu mo~e se dobiti jer ne ateti ni dr~avnim ni ljudskim pravima; o ekivane posljedice su veoma po~eljne za lokalnu populaciju i poveani meunarodni mir i sigurnost za sve; poslijeratno vrijeme je posebno obeavajue za mogunost promjene. Sama promjena odigrat e se uspjeano ako se uspostavi novi stabilan re~im, ako je u potpunosti voen od lokalnih ljudi, te da je barem minimalno pravedan. Postoje mnogi primjeri da za takvu promjenu treba otprilike 8 do 12 godina. Takve promjene odigrale su se u Njema koj i Japanu od 1945. do 1955. tako da su konceptulano mogue. Naravno, to je vrlo teako u nekim slu ajevima, ali svakako nije nemogue. Postoje neke smjernice koje mogu pomoi transformaciji pobijeene dr~ave u dr~avu sa minimalnom pravdom. a) treba se vrsto dr~ati pravila rata tijekom okupacije. b) staru vladu treba istra~iti i procesuirati njezine ratne zlo ine. c) razoru~ati i demilitarizirati druatvo. d) pru~ati efektivnu vojnu e) dozvoliti ne-dr~avnim institucijama da se razvijaju. f) ako je potrebno, treba po eti sa edukacijom i istrijebiti staru propagandu i po eti usaivati nove vrijednosti. g) dobrobit nakon nekog vremena mora osjeati cijela populacija. h) izlazna strategija mora tei polako i pravilno, tako da novi re~im mo~e sam, bez vanjske pomoi voditi zemlju. Vidimo da teorija pravednog rata daje pravila i uputstva kojih se treba dr~ati prije po etka rata, tijekom rata i tijekom zavrane ili izlazne faze konflikta. Pomou njih pokuaava se osigurati uski set pravila, da kada rat izbije, mo~emo razumno kontrolirati borbe i napade, da pokuaamo dovesti rat kraju, a da se cijelo vrijeme trajanja osigura nu~an zahtjev za pravdu. 4.2. Realizam Realizam je najutjecajnija teorija kod politi kih znastvenika, kao i kod diplomata i stru njaka koji se bave meunarodnim poslovima. Iako je realizam kompleksna i sofisticirana teorija, njezine temeljne propozicije izra~avaju veliku sumnju prema primjeni moralnih koncepta, poput pravde, na podru je meunarodnih razmirica. Realisti smatraju da se moralni koncepti ne bi trebali upotrebljavati ni kao preskripcija ni kao deskripcija za ponaaanje dr~ave na meunarodnom planu. Realisti naglaaavaju mo i sigurnost dr~ave, potrebu da se maksimaliziraju vlastiti interesi, a za njih je meunarodna scena anarhisti ka u kojoj mo ima primat nad svime. Realisti smatraju da je rat neizbje~an dio anarhisti kog svjetskog sistema, da se njime treba pozabaviti samo ako su u pitanju nacionalni interesi, i ako dr~ava zapo ne rat mora u initi sve ato je u njezinoj moi da taj rat i dobije. Za njih tijekom ratovanja rata  anything goes.  Sve prijaanje teorije pravednog rata za njih ne vrijede, oni smatraju da se treba vrsto dr~ati interesa poput dobivanja i rasta vlastite moi, sigurnosti i ekonomskog napretka. Neki od realista bili su Tukidit, Machiavelli i Hobbes. Moderni realisti su Hans Morgenthau, George Kennan, Reinhold Niebuhr i Henry Kissinger, kao i moderni neo-realisti poput Kennetha Waltza. 4.3. Pacifizam ini se da se najbolje pridr~avati Jenny Teichmanove definicije pacifizma kao anti-war-ism. Pacifisti odbacuju svaki ratni in u korist mira. Njima posebice smeta specifi no nasilje i njegovi razmjeri. Pacifisti se protive bilo kakvom ubijanju, kao i masovnom ubijanju zbog politi kih razloga koje je dio svakog ratnog iskustva. Pacifisti odbacuju rat, vjerujui da nema moralne osnove koja bi opravdala rat. Rat je za njih uvijek u krivu. Kritika pazifizma se okree njihovoj ~elji da ostanu moralno isti bez obzira na sve. Prema tome pacifista u~iva u svim blagodatima koje ima kao graanin neke dr~ave, ali ne ~eli sudjelovati u noaenju nekih obveza koje proisti u iz toga. Takva kritika je labava, jer u povijesti postoji nebrojeno mnogo pacifista koji su platili visoku cijenu tijekom ratnih razdoblja. Moramo poatovati i njihovu ~elju da konstruiraju manje nasila i viae human svijet za sve. Ipak ne mo~emo da ne primjetimo: pacifizam je do krajnjih granica optimisti an, tom idealizmu manjka realizma. Nenasilan svijet kakav ~ele pacifisti nije mogue i ostvariti, bar ne u bliskoj budunosti. Teako je zamisliti da bi politika pacifizma pobijedila naciste. Zbog nemogunosti protivljenja meunarodnoj agresiji sa efektivinim sredstvima, na kraju propada i mogunost zaatite vlastitih ljudi. Oni pak smatraju da ne trebamo posezati za ratnim sredstvima da bi zaatitili vlastite ljude i da bi kaznili agresiju. U slu aju naoru~ane agresije, organizirana i predana kampanja nenasilnog neposluha, kombinirana sa meunarodnim i ekonomskim sankcijama, mo~e biti jednako efikasna kao i rat, s mnogo manje destrukcije ~ivota. Pacifisti se sla~u da nijedan agresor ne bi mogao zadr~ati pobijeenu zemlju u takvoj izolaciji, ne-suradnji i graanskom neposluhu. Kada bi svi bili u atrajku, ekonomija ne bi mogla napredovati i takav sustav bi se polako po eo uruaavati; ekonomske sankcije, diplomatska cenzura takoer bi stavili agresora pred nemogu in. Povijest nam opet pru~a druga iju sliku: efektivnost pacifisti kog otpora zavisi od brutalnosti i nemilosrdnosti agresora. Etni ko iaenje bi za njega djelomi no rijeailo problem neposluha. Ako susjedne zemlje stave sankcije na agresora, a on odlu i napasti i njih, kako se dalje mo~e zaustaviti napredovanje nasilja? Pacifisti se uporno dr~e svojih argumenata, te navode primjere uspjeanih, pacifisti kih otpora, Mahatma Ghandijeva kampanja protiv Britanskog imperija u Indiji krajem 1940. godine i Martin Luther Kingova borba za civilna prava u ime Afro-amerikanaca 1960. godine u Americi. Moramo ipak primjeti da efektivni nenasilan otpor zavisi o re~imu protiv kojeg je usmjeren; o njegovoj ja ini, moi, brutalnosti, spremnosti ka promjeni. Britanci i Amerikanci su pokleknuli jer su imali skrupula, bili spremni na promjene, na bolje, a i sami su bili dotaknuti determiniranim idealizmom nenasilnih sudionika protesta. Neki agresori ne bi bili tako spremni na prihvaanje pacifisti kih mjera. Tirani poput Hitlera bi takav protest tretirali kao slabost i brzo ga slomili. Nenasilna obrana nije nikakva obrana protiv okrutnih i nemilosrdnih tirana i osvajatelja. Pacifizam mo~emo podijeliti na dva dijela: jednu konsekvencijalnu formu pacifizma koja smatra da beneficije koje proizlaze nikako ne mogu nadmaaiti cijenu voenja, i deontoloaku formu pacifizma, koja optu~uje da je sama aktivnost voenja rata intrinizi no loaa, jer krai sve zakone pravednosti, recimo ubijanje ljudskih bia. Najpoznatije doktrine pacifizma, poput one Roberta Holmesa kombiniraju oba razmialjanja. Teoreti ari pravedne teorije rata na razne na ine pokuaavaju prevladati teorije pacifizma: recimo,preko veze izmeu konsekvencijalizma i odbijanja ubijanja. Pacifizam u obje varijante mnogo cijeni ljudski ~ivot, protivei se istovremeno ubijanju. Ali ta vrijednost ne ide baa s konsekvecijalizmom, jer ne postoji niata inherentno sa konsekvencijalizmom ato zabranjuje ubijanje. Ne postoji apsolutno pravilo koje zabranjuje ubijanje druge osobe, ili zabrana upotrebe smrtonosnog oru~ja protiv druge zemlje. Sa konsekvecijalizmom, uvijek se promatra cijena i dobit, biranje najbolje opcije izmeu raznih alternativa. On ostavlja konceptualni prostor da bi, pod odreenim uvjetima, ubijanje i rat bili dozvoljeni. Nekada je ubijanje x ljudi najbolja opcija ako se mo~e spasiti ~ivoti x + n vlastitih ljudi. Uvijek postoji mogunost da brza i odlu na odluka kretanja u rat mo~e sprije iti mnogo vee razaranje i ubijanje u budunosti. Povjesni ari spekuliraju sa mogunoau ranog otpora protiv Hitlera koji bi mo~da i sprije io airenje ratnog podru ja na cijeli svijet. Konsenkvencijalni pacifizam ne odbacuje kategori ki ubijanje, i kao takav je otvoren raznim protuprimjerima. Konsekvencijalizam ak, u pojedina nim slu ajevima, ide tako daleko da prerporu uje rat pod nekim okolnostima. Protiv deontoloakog pacifizma mo~emo upotrijebiti samo neke argumente plauzibilne teorije pravednog rata. Koja su temeljna prava koja su prema njima povrijeena? Ne postoje kontraverze da je du~nost neubijanja drugog ljudsko bia na prvom mjestu. Ako agresor A napadne B bez nekog obrambenog razloga, on predstavlja veliku prijetnju za B. Neki bi rekli da B nije vezan du~noau da ne ubije A ako tako mo~e zaustaviti njegovu agresiju. Slo~ili bi se da B mo~e ubiti A u samoobrani. Deontoloaki pacifista, smatra, da poveanje prava B da ubije A, naruaava ljudska prava od A. Mo~e doi do zaklju ka da teorija pravednog rata kompenzira paradoks situacije dopuatanjem smrtonosne sile da se zaustavi druga smrtonosna sila. Oko za oko, oba dvoje ostavlja slijepim. Prema teoreti arima pravednog rata B ne naruaava osnovna prava A. A je sam odgovoran za izbor koji se odlu uje B, prisiljen je birati izmeu vlastitog ~ivota i napada na prava A. Teako da mo~emo kriviti B zbog odluke da se brani nasiljem protiv agresije, jer u drugom slu aju gubi vjerojatno i ~ivot. Ne mo~emo prisiljavati ljudska bia da pate od katastrofalnih gubitaka po defaultu. Takoer moramo promatrati i kriterij pravednosti. Ako B nije dopuateno da koristi smrtonosnu silu, ako je nu~no protiv A u slu aju njegove agresije, tada B gubi sve, a istovremeno A ne gubi niata. Takvo ponaaanje A biva i nagraeno, a ne samo da nije ka~njeno. Naposljetku, B ima prava koja impliciraju da upotrijebi sva sredstva koja mu stoje na raspolaganju da se obrani od ozbiljnih prijetnji. Svi ti razlozi dogovornosti, razumnosti, pravednosti i impliciranja vlastitih prava podupiru teoreti are pravednog rata koji tvrde: B mo~e uzvratiti sa smrtonosnom silom na agresiju koju je inicirao A. B tom prilikom ne ini niata loae; bilo bi loae sprije iti B; A se treba zaustaviti, a ne B. Neki deontoloaki pacifisti se sla~u sa time, ali i tvrde da je prva du~nost u ratu ne ubiti nevino, neagresivno bie. Nevino je ono bie koje ne predstavlja opasnu prijetnju ~ivotima i pravima drugih ljudi. Samo oru~ane sile i politi ko-industrijsko-tehnoloaki kompleksi koji podupiru agresora mogu biti opasne i ozbiljne prijetnje napadnutom. Ipak svi mogui ratovi, zbog prirode vojne tehnologije i taktike, limitu ljudskog znanja i samodiscipline, uklju uju i ubijanje nevinih civilnih ~rtava. Naravno, ubijanje nevinih je uvijek nepravedno. Prema tome, ni jedan rat se ne mo~e voditi pravedno, unato  mo~ebitnom pravednom cilju, kao ato je obrana od agresora. To je jedan od veih prigovora deontoloakih teoreti ara teoriji pravednog rata. Odgovor koji pru~aju teoreti ari pravednog rata je doktrina duplog efekta. Ona pretpostavlja sljedei scenarij: neki X sprema izvesti akciju T, koja e proizvesti dobre/moralne/pravedne efekte J i loae/nemoralne/nepravedne efetke U. Doktrina duplog efekta dopuata akciju T samo ako: T je ina e dopuaten; X ~eli samo J, ali ne i U; dobro od J prelazi ili je proporcionalno vee od zla od U. Sada pretpostavimo da je X zemlja, a T rat. Vlada X, u odgovoru na agresiju zemlje Y, smatra da se treba braniti, a civilne ~rtve e sigurno imati obje strane. Doktrina duplog efekta smatra da X mo~e pokrenuti rat u svoju obranu samo ako X ne namjerava napasti nikakve civilne ciljeve, nego mu je namjera samo obrana zemlje i njegovog stanovniata; va~nost obrane X zemlje i njegovih ljudi od Y agresije je proporcionalno vea nego zlo koje bi rezultiralo civilnim ~rtvama. Doktrina duplog efekta se poziva na moralnu va~nost intencije, va~nost bolje o ekivanih posljedica rata i inzistiranje da e zlo koje e nastati biti prevladano od dobra koje slijedi. Teoreti ari pravednog rata tvrde da civili nisu apsolutno imuni na napade tijekom ratnog razdoblja. Deontoloaki pacifizam inzistira na apsolutnoj imunosti za civile, ato se jedino mo~e postii zabranom ratovanja. Apsolutna imunost prema civilima bi stavila izvan zakona sve ratove, ali ignorirajui istovremeno odgovornost za meudr~avnu agresiju i spremnost dr~ave da upotrijebi nu~na sredstva da osigura ~ivote i prava vlastitih stanovnika. U realnom svijetu nije pravedno o ekivati dr~ave da se mirno predaju agresoru, bilo dr~avi ili teroristima. Takvo vienje predstavlja mo~da najbolje argumentirano suprotstavljanje deontoloakoj teoriji pacifizma. Teoreti ari oba pravca se sla~u da je uvijek loae ubiti nevino ljudsko bie intencionalno i namjerno. Kolateralne civilne ~rtve mogu egzistirati u ina e pravednom ratu koji je rezultat odupiranja agresiji, a ciljevi obrane i protunapada su bili usmjereni na legitimne vojne ciljeve. PETO POGLAVLJE: Kraanski nauk o ratovanju 5. Uspostava mira U svojoj radio poruci Papa Pio XII. 24. 12. 1944. govori o ratu kao zastarjelom sredstvu pomou kojega se rijeaavaju meunarodne razmirice, te govori o nu~nosti uspostvaljanja meunarodne organizacije za odr~avanje mira. Svi su uvidjeli zlo koje je donio II. svjetski rat, te su bolju budunost ~eljeli vidjeti u nekom autoritativnom kontrolirajuem organu. Kontrola koju bi vraio takav organ morala bi poatovati prava drugih naroda, ali s vremenom se takava ideja pokazala prili no nerealisti na. Liga Naroda uspostavljena sa tim ciljem, nije imala nikakav utecaj na smanjivanje ratnih napetosti, jer kao i danas velike dr~ave su diktirale i provodile svoje namjere. Tim svojim nastojanjima da se pridonese svjetskom miru na bilo koji na in, vidljivo je da je Crkva protiv rata, te da ga treba izbjegavati pod svaku cijenu. Poboljaanje veze izmeu naroda, promicanje mira, te izgradnja zajednice naroda treba biti cilj u bliskoj budunosti. Crkva ipak ne gaji la~ne nade, zna da se ne mo~e zabraniti vladama i dr~avama pravo na legitimnu obranu sve dok se ne uspostavi meunarodna organizacija za uspostavu mira. Istovremeno se apelira da ratne akcije budu ato viae humanije, ako je to ikako mogue, da se pokuaaju iscrpsti sva ostala rijeaenja (mirovni pregovori) prije provoenja legitimne obrane. Izgradnja meunarodne zajednice je prvi cilj da se iskorijene neprijateljstva meu narodima. Meunarodna suradnja na ekonomskom polju omoguuje bolju povezanost i vrae veze meu narodima, te stvara ovisnost jedne o drugoj, koja ni jednu ne ~eli prekinuti ratom. U govor Pape Pavla VI. u Ujedinjenim Narodima posebno se isti e poruka izgraivanja mira, o humanosti, o brizi jednih za druge. Glavna poruka je mo~emo rei: 3 Nikada viae rata! Nikada viae jedni protiv drugih3 , a niti "jedan nad drugim" nego uvijek 3 jedni s drugima3 . Briga za drugoga treba nam biti prioritet, i tu se ne govori samo o onim osnovnim potrebama, smanjivanje gladi, suaa i raznih bolest, ve se govori o tome da se ovjeku pru~a i dostojanstvo koje zaslu~uje i koje mu pripada. Terorizam kao joa jedna moderna poaast u kojoj se bez razlike ubijaju ljudi sa svrhom stvaranja straha i nemira, takoer do~ivljava strogu osudu od strane Crkve. Ni jedna ideologija ili vjera ne mo~e prisiljavati ovjeka na takve postupke. "Kraanstvo zabranjuje...ii putovima mr~nje i koristiti se sredstvima ubijanja nezaatienih osoba kao i metodama terorizma". Zaklju ak Priroda filozofije rata je kompleksna i ovaj rad je pokuaao dati airoki pogled na njezinu problemati nost, te povezanost s etikom, politikom i povijeau. Argumentirali smo kroz razna podru ja da je rat sasvim prirodna stvar koja se danas ne mo~e maknuti iz ljudske naravi bez velikih i teakih promjena. U nekim slu ajevima rat je neizbje~an, pa ak i nu~an, pa se postavlja i pitanje mogunosti njegove eliminacije. Zapo eti filozofsku diskusiju o ratu, vu e nas u dugi intelektualni put studija i kontinuirane analize, sve do kulminacije naaih misli koje jedino mogu uspijeti prodrijeti van iz nas zahvaljujui sintezi svih povezanih podru ja. U mnogim aspektima filozofija rata zahtijeva temeljno istra~ivanje svih vidova vlastitih vjerovanja, kao i prezentaciju indikacija filozofskih mialjenja glede doti ne teme. Vidjeli smo da sam po etak rata po inje u dalekoj ljudskoj proalosti, te da izvire iz ljudskih instinkata i reakcija koje su se razvijale milijunima godina. Pitanje zaato ovjek izabire rat, a ne mir, nije jednostavno. Mi smo mislea bia, sa jezikom, konstruktivnim mislima, interaktivna bia sa razvijenom kulturom. Ravnamo se prema naaim pojedina nim motivima. Naai postupci su produkt naaih ideja, naaih razmialjanja. Ipak naae ideje nisu samo naae, one su kombinacija politi kog i kulturnog okru~enja u kojemu ~ivimo. Sve dok dr~ave smatraju rat legitimnim, njezini graani se mogu identificirati sa tom idejom. Ako vladine institucije po inju razmialjati o alternativama, mo~da ak i o provoenju mirnog rijeaenja, ratu se mo~e vidjeti kraj. To se mo~e dogoditi samo kroz veliku kulturalnu promjenu koja e trajati generacijama. Iz vlastitih iskustava znamo da je rat brutalan, nepravedan i okrutan. Istovremeno ostaje sredianji problem u ljudskoj povijesti. Te dvije injenice su su jako uznemirujue, koje postoje unato  ili ak zahvaljujui ljudskom karakteru. Nedavni dogaaji na svjetskoj sceni, napadi na Irak, Afganistan, Darfurska kriza, bombardiranje Madrida i Londona, prijetnje Sjeverne Koreje pokazuju da ljudska rasa ne postaje niata pametnija po pitanjima rijeaavanja nasilnih sukoba. Velika prijetnja terorizma postavlja pred nas nove izazove i pitanja. Protiv koga se boriti, koje zahtijeve poativati? ini se da e se sve manje deaavati klasi ni masovni ratovi, a ratno polje mo~e postati i neka udaljena civilna zona. Takve prijetnje i razna zaoatravanja sukoba poveavaju strah i saznanje da nitko viae nije siguran u bliskoj budunosti. Provoenje samovolje i nametanje vlastitih stajaliata odreenih dr~ava stvara problem, koje je mo~da i doveo do nastale teroristi ke prijetnje. U bliskoj budunosti valja se osvrnuti na voenje (obranu) pravednog rata, naravno s tendencijom smanjivanja iznala~enja agresivnih rjeaenja. Apeliranjem i uvoenjem novih pravednijih zakona u dr~avama, koje su predvodnici i nositelji danaanjeg slobodnog svijeta, trebalo bi postepeno doi i do mirnijeg su~ivota raznih religija, politika i rasa na ovoj naaoj osjetljivoj zemlji. Za to je nu~na globalna suradnja, jer pojedina ne dr~ave ne mogu imati nikakvog utjecaja na zaustavljanje rata. U danaanjem svijetu globalizacija mo~e imati pozitivan efekt na stvaranje mira. Brisanje granica, slobodna trgovina, sloboda kretanja i izra~avanja, poveanje humanitarne pomoi siromaanijim zemljama mo~e u kona nici osigurati bar nekakav po etak provoenja i zadr~avanja mirnog rijeaenja. LITERATURA: AKVINSKI, Toma: Izabrano djelo, Izabrao i priredio Tomo Verea, Zagreb: Globus, 1981. BEITZ, Charles: Political Theory and International Relations. Princeton University Press: Princeton, 1979. CLAUSEWITZ, Carl von: On War, Trans. Col. J. J. Graham. Penguin Books: Harmondsworth, 1982 [tr. 1908, orig. 1832.] FANUKO, Nenad: Dediferencija i rat-u: aldarovi, O.; Mesi, M.; `tulhofer, A. (ur.): Sociologija i rat.Zagreb,Hrvatsko socioloako druatvo, 1992 FREUD, Sigmund: Why war? In War: Studies from Psychology, Sociology, Anthropology. (ur.) Leon Bramson i George W. Goethals. Basic Books: London, 1968. FROMM, Erich: Anatomija ljudske destruktivnosti I, Naprijed, Zagreb, 1973. FROMM, Erich: Anatomija ljudske destruktivnosti II, Naprijed, Zagreb, 1973. GROTIUS, Hugo: Das Recht des Krieges und Friedens. Berlin: L. Heinemann. 1869. GUGGENHEIM, Paul,:Lehrbuch des Vlkerrechts,Vol. 2., Basel, 1949, 778. JOHNSON, A., History of Modern Times, KUNZ, Joseph: Bellum justum and bellum legale, AJIL,1951. KUNZ, Joseph: Kriegsrecht und Neutralittsrecht, Be , 1935, Vol. 1-2. LORENZ, Konrad: On Aggression. Prev. Marjorie Latzke. Methuen i Co. London, 1966. MACINTYRE, Alasdair: A Short History of Ethics. Second Edition. Routledge, London, 1998. MOSELEY, Alexander. Political Realism. Internet Encyclopedia of Philosophy,  HYPERLINK "http://www.utm.edu/research/iep/p/polreal.htm" http://www.utm.edu/research/iep/p/polreal.htm 1998. MOSELEY, Alexander: A philosophy of war, Algora publishing. New York,2002. MNKLER, Herfried: Krieg und Frieden, u: Iring Fetscher/Herfried Mnkler (ur.), Politikwissenschaft. Begriffe - Analysen - Theorien, Ein Grundkurs, Reinbek 1985 REGOUT, Robert: La doctrine de la guerre juste de saint Augustin nos jours,Paris, 1935. THUCYDIDES: History of the Peloponnesian War, prev. Richard Crawley. Everyman, Penguin, London, 1954. SMITH, Adam: An Inquiry into the Nature and Causes of the Wealth of Nations, R. H. Campbell i A. S. Skinner. Liberty Classics, Indianapolis, 1979. SAKHAROV, Andrei: Sakharov Speaks, in Continuity and Change, ur. Philip C. Ensley. Simon i Schuster: Needham Heights, Massachusetts, 1996. SUN TZU: Umijee ratovanja, Misl, Zagreb, 1997. VALKOVI, Marijan [ur.]: Sto godina Katoli kog socijlanog nauka. Kraanska sadaanjost, Zagreb 1991. WRIGHT, Quincy: A Study of War. Second Edition. University of Chicago Press. London, 1971. [1965.] Sadr~aj Uvod...........................................................................................................................................1 PRVO POGLAVLJE: Pokuaaj definiranja filozofije rata...................................................2 DRUGO POGLAVLJE: Uzro ni i aksioloaki aspekti rata...................................................5 2.1. Rat kao rezultat ljudske naravi........................................................................................5 2.2. Napredak kao inicijator ratnog stanja.............................................................................7 2. 3. Politi ki i socio-ekonomski uzroci rata.........................................................................10 2.4. Ratovanje razumne ~ivotinje..........................................................................................11 2.4.1. Politi ki realizam...........................................................................................................12 2.4.2 Deskriptivni realizam....................................................................................................12 2.4.3 Preskriptivni realizam...................................................................................................13 TREE POGLAVLJE: Tipovi rata......................................................................................17 3.1. }ivotinjski rat...................................................................................................................17 3.2. Primitivni ratovi...............................................................................................................17 3.3 Civilizirani ili politi ki rat................................................................................................18 3.4. Moderno ratovanje..........................................................................................................19 3.5. Nuklearni rat....................................................................................................................19 3.6. Postmoderno ratovanje....................................................................................................20 ETVRTO POGLAVLJE: Etika ratovanja........................................................................22 4. Etika rata.............................................................................................................................22 4.1. Teorija pravednog rata....................................................................................................22 4.1.1. Jus ad bellum..................................................................................................................23 4.1.1.1 Pravedan i opravdan razlog......................................................................................23 4.1.1.2. Prava namjera............................................................................................................25 4.1.1.3. Legitiman autoritet i javna objava..........................................................................26 4.1.1.4. Zadnja opcija..............................................................................................................26 4.1.1.5. Vjerojatnost uspjeha..................................................................................................26 4.1.1.6. Proporcionalni zahtjevi.............................................................................................26 4.1.2. Jus in bello....................................................................................................................27 4.1.2.1. Poatovanje svih meunarodnih zakona glede prohibicije oru~ja..........................27 4.1.2.2. Diskriminacija (razlikovanje) i ne-borbeni imunitet..............................................27 4.1.2.3. Razmjernost................................................................................................................28 4.1.2.4. Dobrohotna karantena za ratne zarobljenike.........................................................28 4.1.2.5. Nikakva upotreba sredstava koja su Mala in Se.....................................................28 4.1.2.6. Bez odmazde...............................................................................................................28 4.1.3 Jus post bellum................................................................................................................29 4.1.3.1. Razmjernost i publicitet............................................................................................29 4.1.3.2. Vraanje prava...........................................................................................................29 4.1.3.3. Razlikovanje...............................................................................................................30 4.1.3.4. Odmjerena kazna.......................................................................................................30 4.1.3.4.1. Kazna a)...................................................................................................................30 4.1.3.4.2. Kazna b)...................................................................................................................30 4.1.3.5. Kompenzacija.............................................................................................................30 4.1.3.6. Rehabilitacija..............................................................................................................30 4.2. Realizam............................................................................................................................32 4.3. Pacifizam...........................................................................................................................32 PETO POGLAVLJE: Kraanski nauk o ratovanju............................................................38 5. Uspostava mira....................................................................................................................38 ZAKLJU AK..........................................................................................................................40 LITERATURA........................................................................................................................42 Rat je filozofski problem; Alexander Moseley, A Philosophy of War Algora Publishing New York, 2002., 5.  Krieg und Frieden, Herfried Mnkler, in: Iring Fetscher/Herfried Mnkler (Hrsg.), Politikwissenschaft. Begriffe - Analysen - Theorien, Ein Grundkurs, Reinbek 1985, S. 280-281  Mumford smatra da to razdoblje izmeu 9000 i 7000 godine prije nove ere nije sasvim to no. On smatra da je tu rije  o postupnom procesu koji se razvijao u nekoliko stadija kroz puno du~i vremenski period. O.p. Jean-Jacques Rousseau , Rasprava o naukama i umjetnostima 1749.  O.p. Jean-Jacques Rousseau, Rasprava o porijeklu i osnovama nejednakost meu ljudima 1755.  O.p. Jean-Jacques Rousseau Du contrat social, Druatveni ugovor, 1762.  Thucydides, The Peloponnesian War, Penguin, 1954., 49.  Koliko god inkoherentni i uznemirujui motivi za rat bili, njegova inicijacija je definicijom zarobljavanje i pa~ljivo razmatranje ina i njegova sadr~aja, najmanje kao njegov najnapredniji nivo druatvenog razvoja, kao stvar veoma precizne sredianje kontrole. 3 Zapo eti cijeli rat, ili neki njegov dio koji zovemo kampanje sve do uspjeanog zavraetka, moram duboko poznavati dr~avnu politiku u viaim i airim relacijama3 , u djelu: Karl von Clausewitz, On War, Routledge Kegan&Paul, 1968. 68str.  U initi svijet sigurnim za demokraciju. Predsjednik Wilson  Citirano u Johnson, A. History of Modern Times, str. 632-633.  "Meu nacijom lovaca, najni~e i najrudimentarnije stanje druatva, lovac je ujedno i ratnik." Adam Smith, An Inquiry into the Nature and Causes of the Wealth of Nations, R. H. Campbell i A. S. Skinner. Liberty Classics, Indianapolis, 1979.  Andrei Sakharov, "Sakharov Speaks", in Continuity and Change, ur. Philip C. Ensley, str. 168.  AKVINSKI, Toma, Izabrano djelo, Izabrao i priredio Tomo Verea, Zagreb: Globus, 1981.  Huga Grotiusa O pravu rata i mira (Des Hugo Grotius drei Bcher ber Recht des Krieges und Friedens, Berlin 1969.; tiskano na osnovi izdanja iz 1625.  KUNZ, Joseph, Bellum justum and bellum legale, AJIL,1951, Vol. 45, 528.  KUNZ, Joseph, Kriegsrecht und Neutralittsrecht, Be , 1935, Vol. 1-2.  REGOUT, Robert, La doctrine de la guerre juste de saint Augustin nos jours,Paris, 1935.  GUGGENHEIM, Paul, Lehrbuch des Vlkerrechts,Vol. 2., Basel, 1949, 778.  Sve prolazi.  Protiv rata.  Radio-poruka Pape Pia XII., Sto godina Katoli kog socijalnog nauka, Kraanska sadaanjost, zagreb 1991. Str. 91.  New York, 4. 10. 1965.  Enciklika Sollicitudo rei socialis, Ivan Pavao II., 30. 12. 1987.     PAGE  PAGE 45  ">P&(:Rx $"$& 46Ӽ}}}y}yyuho]hIFhh*K h_h_ h~0Jh_h_0J h~0J\h_h h 6h3h" h"0Jh $h9h"0JCJOJQJ^JaJ h9h"CJOJQJ^JaJh9CJOJQJ^JaJh~CJOJQJ^JaJ.|jl Bfp@pr:<6t|4.~r$&@DH  , l     R  2rth+ [hGh}6hq|DhS;hQR[ho]hhmhC\hh h<h*Kh3hSJL$dfl"BDpX  "(.24H|n ַփ h;0Jh; h^%h^%h;h^%5h;h;5h;h"0J5h;h"0Jh;h^%0J hH00Jh" h"0J h^%0J h~0J hs}hGh^% h 6hs}hs}6hs}h h+ [3  "|.6r:!|!%,4,2<33366;$dh`a$gdS$dh`a$gdS$dh`a$gdS *,J6<BHr  :!@!F!L!|!!!!!!" "t"""H#V#8&N&P&n&&&&&'((**++ ,,ǻǫǤ hd050J5 h0J5 h=0J5 hP0J5 h,`0J5 h 0J5h 0J56hzhz0J56 hz0J5hzhz0J5 hz0Jhz h~0Jh h;h" h;0J h"0J2,,,,2,4,L,,,,,,(/*/D/////\0^0v0z000000000*1,1.1b111111111*22233 383<3нз}}}}}}}}}h6x<h"hCh-] hi6hihi6hhi hd056hd05hd056h=hd05 h"0J$hd05h"0JCJOJQJ^JaJ hd05h"CJOJQJ^JaJh~CJOJQJ^JaJ hd05hd05CJOJQJ^JaJ1<3B3H3N33344525@5Z5566666677999999`:p:z::::::;;;;;;<==N=======>ٴҴ˴˴˴˴˴ˑh4h40J5 h40J5 h40J hW90J hg0JhLEhLE0J5 hW90J5 hLE0Jh6x<hLE0J5 h=0J5 hC0J5 hLE0J5 h6x<0J5 hH00J5 h"0J h6x<0J h~0J3;;<=>CJD0GZG$JLQHQU^U`UWWZZ$[] $dha$gd7.z$dh`a$gdS$dh`a$gdS$dh`a$gdS $dha$gdg>`>f>*@\@v@@@@^AACCCCCC2D4DHDD^E0G6Gw@wHwvwwww$x&x.xxydyfyhyjytyÿhShCshH0hvSh~;2h~;26h~;2hP.h`: hI6hh`hh`6hChIhh`h2Ktyz zzzz{~~~~~>|"$&Jh,.VXăփR̄>@B\`bf^ć(8:FHJÿûûû÷ h--h--jh--h!u0JUhh"6 h--h"hhFqGhC h--h!uh!uhWh~CJaJh~h"CJaJh~h~CJaJhShP.hH0hCs9JLPfj "&V:ދtvސhƓfh:zƗ̻̯yuquqmumumiuieiuiuiqeihCh$h/%:hUGhFqGhC5CJaJhUG5CJaJhFqG5CJaJhr5CJaJhuY5CJaJh5CJaJhh"5CJaJ!jh0J56CJUaJhh"56CJaJhh5CJaJhhHCJaJhh"CJaJh"'jv6ޠl.Z $dha$gdS$dh`a$gdS$dh`a$gdSƗ2H026dt̟(,ܠޠ2<l"LjlҤ¥$H8\ft6,.J,δ .TҾԾ fxzh9hhvMh!h!6h!hBh;hhhFhHh ]h|ahChuh$hFqGLXZ:BbdF$VX|üxsn h\\ hD.\jhD.0JU\ hKG\hKGhKG5\hCJ\aJhKGCJ\aJhKGhKGCJ\aJh7.z5CJ\aJ hS5\ hm05\ h;g5\ h"5\h"h"CJ\aJhhm0h;ghBhgh| h9h*X|xz|~$dh`a$gd~ $dha$gdS4 ^`ttznprvxzvk]Rhe}V5CJ\aJhe}Vhe}V5CJ\aJh~5CJ\aJh,5CJ\aJhp6Z5CJ\aJh=X5CJ\aJh6}hKG56CJ\aJjhp6Z0JU\hp6Zhp6Z6\ h=X\ hp6Z\ h6}6\h6}h6}\h6}h6}6\ h6}\jhSi0JU\ h\\ hSi\ hLJ]\ b>@L24\>L, PRTXn.0:Pɾ hV25\ h)5\h!h!56h!h!5 h,5 hS5\ h}:5\ h,5\h,5CJ\aJhghbh!bh=XhIdXh(2h rhR<h:h}: h}:h}:hBhe}V/4RTVXZ\^`bdfhjln0 gdb_ $dha$gd{ $dha$gdS$dh`a$gd(2$dh`a$gdIdXP   46BF:"8HHRdBvxzںڱڪwkk\kh,h,56CJ]aJh,h,5CJaJh{hb_5\hV2hb_56hb_hb_56 h)5 hb_5hV2h)56\ h)5\hb_5CJaJh{hb_56CJaJh,5CJaJh)5CJaJh{hb_5CJaJ hb_5\ hV25\h+hV256\$Hxl P  j  df2gd{ $dha$gd{ $dha$gdS $dha$gdV2gd] $dha$gdb_ $dha$gd)gdb_ gdb_ :<pPRűŚwrmWD$h)0J56CJOJQJ^JaJ*h)h)0J56CJOJQJ^JaJ h,5 hV25h{hV256 he5h{hV25h]h]5CJaJ-h]h]0J56CJOJQJ]^JaJ'h]h]0J5CJOJQJ^JaJ!h,0J5CJOJQJ^JaJ'h,h,0J5CJOJQJ^JaJh,h,5CJaJh,5CJaJRT^hl  2       R ^ x   }rk}dkYk}kNkh+hkm56\hkmhkm56\ h,5\ hkm5\hkmhb_56\ h)5\ hb_5\'h]h]0J5CJOJQJ^JaJ-h]h]0J56CJOJQJ]^JaJh]h]5 h,5'h)h)0J5CJOJQJ^JaJ-h)h)0J56CJOJQJ]^JaJ!h)0J5CJOJQJ^JaJ  ` b d        F \ j l x           H~t~~k_H-h]h]0J56CJOJQJ]^JaJh]h]5CJaJh,5CJaJhV2h{56h>h{5 h)5 h{5 h{5\hV2h>56\ h)5\ h>5\ hkm5\"hkmhkm0J5>*B*\ph*jhkmhkm5B*U\phhkmhkm5B*\ph$jhkmhkm5B*U\phHbdfhz|~0246>N^`np~ʪ|||xjʅb]bXSb h,5 h{5 h)5h{h{5h{h{56CJaJh{hkm5CJaJh{5CJaJhV2h{56CJaJhkmh{56CJaJhkmhkm56CJaJh,5CJaJh)5CJaJh{h{5CJaJh5CJaJh]h]5CJaJ'h]h]0J5CJOJQJ^JaJ 24^tfhjlnprtvxPRN$ Tdh@&a$gdS $dh@&a$gdS $dha$gdSgd{tTXdfhvxz|~ĽIJIJzslsg_gZg_ hoA5hHhH5 hC5 hC5\ hH5\ h5\ hb_5\ hS5\h+hkm56\ h)5\ hkm5\hbhb5\hbhb56\ h,5\ hb5\hV2hV256 hV25 h)5 hkm5h{h{56h{h{5hV2h{56#NPRLTX>@HL02r*,<^8:p<>v@BD,.0XBpR ^  \!^!zrhU[8hH5h)hH5 h_5h_hH5h;UhH5hS1[hH5h !VhH5h~yhH5 hoA5hhVhH5 hC5 hH5 hS5hHhH5hC5B*phhHhH5B*phhHhH5mH sH h_5mH sH +N@2,:>BD.0DT ^!d"v#x$z$T%V%p&t'(~)*|+,-. $dha$gdS $dh@&a$gdS^!!b"d"x"z""t#v##v$x$z$$R%T%V%p%n&&r't'''(((((|)~))****z+|++,,,-ñÏwqwlwqwq h}5 h}0Jh_h_0J hoA0Jh_hH0Jh_hH0J\hoAhoA0J56hJhoA0J56h_hH0J5h_h_5h_hH5 hS5hHhH5 h_5h(j*hH5h_khH5 hH5 hoA5hxphH5*--....//.0f00@1j1N22,33344 42455"5@5 6$6&6h6$7T7.8Z8<9p9B:뾱독ymc]] hz?0Jh_h_5\h}h}0J56hJh}0J56h_h_0J5h_h_5h}h_0J56\h}h}0J56\hJh}0J56\h_0J5\hJh_0J\hJh}0J h}0J6h_h_0J6 h_0J h}0Jh_h_0J$./h0B1P2.3 45&6&708@9F:X;j<t=>?@ABCDEFHH$a$gd=[ $dha$gd $dha$gdSB:l:V;X;~;h<<r==>>>???@@@NAAABB`CCjDDDDDD E2EEEEFüòyqmemm^ hPxheh28he6heh28he5h !Vhe6jhe0JUhz?hz?0J hS0J h}:0J hIdX0JhhCJ\aJhKGh5\ h5\hh5\hz?hz?5\ hS5 hz?5 h}5hz?hz?5 h_0J h}0J hz?0J$FFHHHIIIIINIIII J\J`JbJJJLLLtMM$N*N8NhNtNNNN:OTTdU"VVVVWXXXXXXXgdgSS.STSXSS>T@T^TTTTTTTT6UXUbUdUfUvUxUUV V"V$V&V(VFVJV~VVVVVVVVVWWXX̽ܫܑppph]he0JOJQJ^J"h]he0J6OJQJ]^J h]he h)hehe0JOJQJ^J"h)he0J6OJQJ]^Jh)he0JOJQJ^Jh)he0J6OJQJ^Jhejhe0JU h,6]h,jh,0JU,XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXhz?hz?0Jh60JmHnHu he0Jjhe0JUjh$|Uh$|heXXXXXXXXXXXXX $dha$gdSh]hgdDw &`#$gdJd ,1h. A!"#$% -DyK .http://www.utm.edu/research/iep/p/polreal.htmyK \http://www.utm.edu/research/iep/p/polreal.htm@@@ NormalCJ_HaJmHsHtHN@"N Iz' Heading 2dd@&[$\$5CJ$\aJ$V@V " Heading 3$<@&5CJOJQJ\^JaJDA@D Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k(No List>@> x Footnote TextCJaJ@&@@ xFootnote ReferenceH*4 @4 DwFooter  p#.)@!. Dw Page NumberB^@2B J Normal (Web)dd[$\$.X@A. H.WEmphasis6]4U@Q4 H.W Hyperlink >*phfZYbZ } Document Map-D M CJOJQJ^JaJ*W@q* "Strong5\4@4 oAHeader  !Ng@N MHTML TypewriterCJOJPJQJ^JaJ)/>CD2E Rd{dwrCgv:.# "FL+P j2 Gy1\  & 8c:C;<i=>?@BE"GGIjQkQQQ RVtY+[i jK008008̇088008̇0I:8008̇0,;8008̇0<8008̇0X=8008̇0>8008̇0?8008̇0@800 8̇0B800 8̇0NF800 8̇0G800 8̇0OH8008̇0eO8008̇0fO800*8̇0O800+8̇0O800,8̇0O800-8̇0P800.8̇0T800/8̇0kW8K00800*8̇0O808c:C;<i=>?@BE"GGIjQkQQQ RVtY+[i jK0000̇0800̇0I:00̇0,;00̇0<00̇0X=00̇0>00̇0?00̇0@00 ̇0B00 ̇0NF00 ̇0G00 ̇0OH00̇0eO00̇0fO00*̇0O00+̇0O00,̇0O00-̇0P00.̇0T00/̇0kWK0000*̇0O0!349: !VW l 7K5y-<  ef"((/$2f7q8r888c:C;<i=>?@BE"GGINjQkQlQQQ RRRVtY+[\\\\cddd~dYfZfufvfiiiinnnnsuv1w !"#$BCXYљnouJ !<=:ɺʺ˺̺ͺκϺкѺҺӺԺպֺ׺غٺں tO 3TadRVWop ,1zWXw\]~Fza  "#6 N       '   $8t.vjs !!.%N)*-)/4>BDeFfFgFhFiFjFkFlFmFnFoFpFqFrFsFtFFFOILN/P0P1P2P3P4P5P6P7P8P9P:P;PP?PIP|SVZ]]]]]]]]]]]]]]]] ^x^^^^_`b````HanaaaAbb\ccIddd e eaee-f^ff&g'g(g)g*g+g,g-g.g/g8ggg3h4hhhii jjkkllllmm"nn.oooppp-qq2rr1ss;ttEuuvv wxwwxyyzz{{-||A}}6~~D3Z[܂ӄPB݇%ψ߈b|‰ĉʼnljȉʉˉ͉Ή׉؉ى00000404040404000!0!0!0!0!0!0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000(00000000000000000000000(0000000000000000000(00000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@000 @0I00@0I00@0I00@0I00@0@0@0@0@0@0I0049"$2q8r88c:C;<i=>?@BE"GGIjQkQQQ RVtY+[ !<=:T-)/4>BlFmFnFoFpFqFrFsF=P>P?PIP|SV]^^^_`b```HanaaaAbb\ccIdd ehii jqx}3܂PB݇%ψ߈K00;@0@0 @0K00 K0 0 K00K00K00K00K0000̇0800̇0I:00̇0,;00̇0<00̇0X=00̇0>00̇0?00̇0@00̇0B00̇0NF00̇0G00̇0OH00"̇0eO00#̇0fO00<̇0OC00C00C0 0 C0 0 00Ȧ0kWK0%0&`K0%00 0 0 0K00$K0.0OK00$K0 0$K00K00$K00K0,0'- ,K0,0&K0,0$K000K000K0001<K000K000 K000 K000 K000 K000 K000 K090 :I090!I090 I000 I050I050K050K0506-K050K050K050I050I050 I000 @08@08K090K000 K000 K000 1<ПK000 K00 K0B0 K00 K00K00K00 K0 0 K0000<̇0OK00$K00$K00 00K00K00K00K00K00K00@0<8@08@08@08@08@08@08K0 0@08 00 %%%(4bE V pz2d)z68PBi ,<3>NLWf_htyJƗPR H^!-B:FSXXj2BE:y)|i| ;]j2N.HXXXb$cRcX !(! !l,b$_ n<\,@0(  B S  ?2.12.22.3343zs!S|!QQQQRRRRRRRRRRRRSSSSSSSS'S(S2S4S7S8S9S:SFSGSQSRS]S^SgShSmSnSuSvSzS|SSSSSWWWWWWZZZZ ]]]]#]$]*]+]7]8]@]A]E]F]G]H]Q]R][]\]_]`]g]h]o]p]z]{]|]}]]]]]]]]]]]CDY]^_abՂ؂܂ނAB҄Մ@BPSADSVehψшވ‰‰ĉĉʼnʼnljȉʉˉ͉Ήى !248:!UW  k l 67JK4xy,-;<  df""((//#2$2e7f7p8r888b:c:B;C;<<h=i=>>??@@BBEE!G"GGGIINNiQvQQQ R RRRVVsYtY*[+[\\\\ccdd}d~dXfZftfvfiiiinnnnssuuvv0w1w$ACWYЙљ~motuIJ!;=9:Ⱥ stNO 2?ST`acdQRUWnp +,01yzVXvw[i}~EFyz`a   !#5 6 M N         & '     #$7:s->u)izrs  !!!!-%.%M)N)**--(/)/44>>BBDDdFtFFFFFNIOILLNN.P?PHPIP{S|SVVZZ]]]] ^ ^w^x^^^^^~__``a`b`````GaHamanaaaaa@bAbbb[c\cccHdIddd e e`eaeee,f-f]f^fff%g/g7g8ggg3hh j jjjkkkkllllmmmm!n"nnn-o.ooopppp,q-qqq1r2rrr0s1sss:t;tttDuEuuuvvvv w wwwxwwwxxyyyyzzzz{{{{,|-|||@}A}}}5~6~~~CD25Y]ۂނ҄ՄORAD܇߇$'Έшވad{~‰‰ĉĉʼnʼnljȉʉˉ͉ΉىPQQQR|SWW YZZZ ]]]]AC23‰‰ĉĉʼnʼnljȉʉˉ͉Ή։ى‰‰ĉĉʼnʼnljȉʉˉ͉Ή = V`{=DH&tgG*¶tmx4LRg_Q:?2=J$S>R^`CJOJQJo(^`CJOJQJo(opp^p`CJOJQJo(@ @ ^@ `CJOJQJo(^`CJOJQJo(^`CJOJQJo(^`CJOJQJo(^`CJOJQJo(PP^P`CJOJQJo(HH^H`5o(.HH^H`5o(..HH^H`5o(...HH^H`5o(.... 88^8`5o( ..... 88^8`5o( ...... `^``5o(....... `^``5o(........ ^`5o(.........^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.^`CJOJQJo(^`CJOJQJo(opp^p`CJOJQJo(@ @ ^@ `CJOJQJo(^`CJOJQJo(^`CJOJQJo(^`CJOJQJo(^`CJOJQJo(PP^P`CJOJQJo(^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.^`CJOJQJo(^`CJOJQJo(opp^p`CJOJQJo(@ @ ^@ `CJOJQJo(^`CJOJQJo(^`CJOJQJo(^`CJOJQJo(^`CJOJQJo(PP^P`CJOJQJo(^`CJOJQJo(^`CJOJQJo(opp^p`CJOJQJo(@ @ ^@ `CJOJQJo(^`CJOJQJo(^`CJOJQJo(^`CJOJQJo(^`CJOJQJo(PP^P`CJOJQJo(HH^H`5o(.HH^H`5o(..HH^H`5o(...HH^H`5o(.... 88^8`5o( ..... 88^8`5o( ...... `^``5o(....... `^``5o(........ ^`5o(.........^`CJOJQJo(^`CJOJQJo(opp^p`CJOJQJo(@ @ ^@ `CJOJQJo(^`CJOJQJo(^`CJOJQJo(^`CJOJQJo(^`CJOJQJo(PP^P`CJOJQJo( =gG*_Q:$Smx4= DH&?V  @:+O dd+O JJ2!3+O dd:c5+O dd1:+O ddYrIb7n)MU7Br)hF2J7\Ejpku46o`|N `Q R v O & b  zL [ D 9G2IFF_~-*FUd cDZNpD!pGS h% H!m#$k$& %<%^%3&Iz'((j*\+--L-D.+W../=/'0[0(2~;23K`324d056}:6}6S47 2828z?8U[89/%:VU:`:;!<6x<Dx<_%=*>O?O-@_GAoA6CpCaD\Dq|D,ELEGYECF1G;GUGbGFqGH5qHSJZLMJMvMFOO PQMQvS,oU !V_AVe}VH.W9WX[XIdXuYp6ZcZ+ [S1[QR[e1\C\-]LJ]_b__8`,`1`h``i`a'CaYbgcpefygh9h4imisj_klm_mkmd(no pCsott5tdtmv/w' wDw~yy`yz7.zm|{SiS;-(9r  =,a9+#;xpz)ApV2;g#!TX]}I(}9:z?JdkD=-KGb4;GYte,~J1Q?eID@J<U'>)$|mqxk}: I*K\T*%,qt 3?R8;E3R<#n!.^'yP.* W!6HAv ]V=dc~[u2gcN> H0w!bew|ai>}C;U@gl M r|pjx'yhV{ g,_r`| rFyK? RjpTz/E`Yy#Ro]g S`PxV$m0.JO=Xw+ib!u{:4u@߿ !"$%'+,/0134689:;<>FQRSVWYc~d~h~i~l~n~o~p~r~u~v~w~x~y~z~{~}~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~s`` ``````` `*`2`6`:`<`>`@`D`F`J`L`P`R`V`^```f`h`j`n`p`t`x`@`|`~``````````@``````````````````` ` ````` `&`*`2`4`6`:`>`B`D`L`N`P`\`^`f`h`j`l`r`t`v`~````UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial7&  Verdana5& zaTahoma?5 z Courier New;Wingdings"1v+Fv+FH9FH9F!4d2QXR ?O 2filozofija ratain space no one...in space no one...0         Oh+'0 ( H T `lt|filozofija ratain space no one...Normalin space no one...2Microsoft Office Word@F#@Q-g@Q-gH9F՜.+,D՜.+,T hp  can hear your scream.... filozofija rata Title 8@ _PID_HLINKSAOL.http://www.utm.edu/research/iep/p/polreal.htm  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,./012346789:;<CRoot Entry Fp5gEData 1TablesWordDocument.SummaryInformation(-DocumentSummaryInformation85CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q