ĐĎॹá>ţ˙ ?@ţ˙˙˙>˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙ÜĽhWŕ eW‚{&LÍ n4n44oFzo44p4p4pÎpÎpÎpÎpÎp Úpęp:Îp2zi$q(q>q>q>q>q>q>q=x?x?x?x-lxÔ@yÔz›zXóz2z4p>q,. >q>q>q>q2zÜv4p4p>q$qÜvÜvÜv>qž4p>q4p>q=xŔĘČK]§žHp2zpTŽo2ŕoT4p4p>q=xÜvaÜvDoc.dr.sc.Velinka Grozdanić Doc.dr.sc.Ute Karlavaris-Bremer Pravni fakultet u Rijeci Doc.dr.sc.Zorina Pinoza-Kukurin Filozofski fakultet u Rijeci IZBJEGLIŠTVO / PROGNANIŠTVO KAO RIZIČNI FAKTORI PRIMARNE I SEKUNDARNE VIKTIMIZACIJE ŽENE 1. Uvod Zbog ratnih događanja u Hrvatskoj 1991. godine i kasnije, u pojedinim njenim, osobito pograničnim područjima veliki broj građana bio je primoran napustiti svoja mjesta življenja i smjestiti se u sigurnija područja. Statistički podaci Ureda za prognanike i izbjeglice iz ožujka 1992. godine spominju brojku od 356.627 takvih osoba od kojih je oko 162.500 hrvatskih prognanika smještaj potražilo izvan njenih granica. Nakon što su ratna događanja zahvatila i područje Bosne i Hercegovine prognaničkoj populaciji pridružio se val od 335.714 izbjeglih osoba. Život u prognanstvu i izbjeglištvu u Hrvatskoj najčešće je bila sudbina žena i djece. Povijest se i u ovom ratu u mnogo čemu ponavlja, napose u već notornoj činjenici da su žene i djeca najmanje krivi za ratove, a njihove su najveće žrtve. Pojava prognanika i izbjeglica predstavljala je do tada nepoznat problem za različite službe i organe vlasti u Republici Hrvatskoj: njihov smještaj i opskrba, zdravstvena zaštita, školovanje djece i drugi oblici pomoći. Nakon dužeg vremena stečena iskustva oblikovana su u zakonske propise koji reguliraju status prognanih i izbjeglih osoba u Hrvatskoj. Istovremeno, očiglednu prazninu u pružanju konkretne pomoći usmjerene na saniranje posljedica ratnih razaranja ispunile su brojne humanitarne i mirotvorne udruge. Na područje Rijeke i Primorsko-goranske županije koje nije bilo obuhvaćeno ratnim sukobima već krajem 1991.g. stigao je prvi val prognanih koji su smješteni u mnogobrojna hotelska naselja i odmarališta. Za njih su se brinuli vladini uredi ali i humanitarne udruge kao što su Crveni križ i Caritas. Pored njih, postepeno su se organizirale nove grupe različitih profila ljudi radi pružanja pomoći - prije svega na materijalnom i psihološkom planu. Dolaskom izbjeglica iz Bosne, potreba za pomoći još je više porasla. Humanitarne udruge svoju su pozornost i pomoć usmjerile prema djeci i ženama kao najugroženijim kategorijama. Podaci prikupljeni u tim udrugama mogu dobro poslužiti za sagledavanje fenomenologije izbjegličkog i prognaničkog života žena i samo nagovijestiti složenu problematiku njihovog stvarnog stradanja. Naime, stradanje izbjeglih i prognanih žena nije jednoznačno. Očigledna primarna viktimizacija (kao posljedica izbjeglištva i prognaništva) vrlo često, a uslijed teških uvjeta života u novoj sredini vodi daljnjim, (u velikoj mjeri prikrivenim) viktimizacijama žena produbljujući njihovu poziciju žrtve. 2. Istraživanje: S obzirom na navedena polazišta u ovom radu mogu se naznačiti dva cilja. Prvi je analizirati neka osnovna obilježja prognanih i izbjeglih žena koja mogu poslužiti kao indikatori njihove primarne viktimizacije. Drugi cilj se odnosi na utvrđivanje nekih oblika sekundarne viktimizacije tih žena. Način prikupljana podataka: Za potrebe ovog rada provedeno je istraživanje na uzorku 282 žene - članice ženske nevladine organizacije "Ariadna" i obuhvaća vremensko razdoblje od 1993-1996.g. Analizirani su već ranije prikupljeni podaci uz pomoć anketnog upitnika “Anketa o članicama ženske radionice Ariadna” (Prilog I). Iz tog materijala dobiven je uvid u slijedeće grupe podataka: osnovni osobni podaci, podaci o obrazovnom i socioekonomskom statusu kao i podaci o strukturi ženine obitelji. Zatim su metodom “case study”detaljno prikazani reprezentativni slučajevi sudbina pojedinih žena, a sa svrhom objektivizacije njihovog stvarnog položaja u Hrvatskoj.. Izvor podataka o sekundarnoj viktimizaciji ispitanih izbjeglih i prognanih žena bio je upitnik kojim se utvrđivalo da li je žena bila žrtvom ili počiniteljicom nekog delinkventnog ili devijantnog ponašanja (krađa, prijevare, psihičkog ili fizičkog maltretiranja i sl.) (Prilog II). Zbog osjetljivosti materije primjena upitnika je osiguravala ispitanicama potpunu anonimnost a sudjelovanje je bilo dobrovoljno. Način obrade podataka: Prikupljeni podaci obrađeni su osnovnim statističkim postupcima uz primjenu deskriptivne metode. Rezultati Primarnu viktimizaciju žena sa stratusom izbjeglice ili prognanice potrebno je razmotriti u odnosu na samu definiciju takva statusa. Prema Horvath - Lindberg Misutzovoj definiciji osnovni elementi statusa izbjegle osobe jeste boravak izvan zemlje prebivališta, progon zbog različitih okolnosti, pripadnost posebnoj socijalnoj grupi ili nacionalnosti, te realno utemeljeni strah. Prognanički status rezultat je sličnih razloga, samo što je mjesto izbjeglištva unutar granice iste zemlje.  U ispitanom uzorku žena 92,6% žena imale su status izbjeglica, a tek 7.4% su bile prognanice. Najvećim dijelom izbjegle žene su stigle iz Bosne i Hercegovine. Nekoliko žena iz Vojvodine i Kosova također su imale takav status. Tablica 1 Status Kategorijaf%izbjeglice26192,6prognanice217,4ukupno282100 3. Sekundarna viktimizacija - izbjeglice i prognanice kao žrtve i/ili počiniteljice delinkventnih ili devijantnih ponašanja U okviru provedenog istraživanja anonimnom anketom među ispitanicama (v. Prilog II) obrađen je aspekt sekundarne viktimizacije žena. Naime, migracijska ili emigracijska kretanja u kriminološkoj i viktimološkoj literaturi poznati su kriminogeni faktori socioloških teorija. Za doseljenika nova sredina znači (privremenu) redukciju na ekstremnu bespomoćnost u svim vitalnim ljudskim odnosima. Smatra se da doseljenik predstavlja manjinu u novoj sredini, sa stalnim svakodnevnim konfliktnim situacijama iz jednostavnog razloga jer je njegova nova sredina izgrađena prema potrebama, običajima, navikama, kulturama, prirodnim, psihološkim uvjetima sredine i ljudi koji su tu živjeli i žive stalno. Izvučen iz svog socijalnog konteksta, ali sa svojim sistemom vrijednosti, svojom kulturom, navikama, nekim drugim "mentalnim sklopom" doseljenik u novoj sredini često se nalazi u konfliktnom odnosu s realnim rizikom da postane žrtva ili počinitelj nekog kaznenog djela. Kod nasilnih migracija ili emigracija izazvanih ratom i praćenih dodatnim opterećenjima koje ratna razaranja nose (gubitak najbližih, imovine, socijalnog statusa, patnja, strahovi) taj rizik je i veći. Nedovoljna ili čak i nikakva zaštita, potpuna neizvjesnost i strah ne samo za budućnost, već i za sadašnju egzistenciju mogu poticajno djelovati i primarne žrtve rata voditi u daljnje viktimizacije bez obzira da li se u novoj situaciji nalaze u ulozi žrtve ili počinitelja djela. Anketa o tome da li su žene u tijeku svog izbjegličkog ili prognaničkog života bile žrtvom ili počiniteljem nekog od (u anketi navedenog) ugrožavajućeg ponašanja (kaznenog djela ili neke druge kažnjive radnje-npr. prekršaja) obuhvatila je ukupno 155 ispitanica. Uzorak za ovu vrstu ispitivanja je prilično mali jer anonimnu anketu nije bilo moguće provesti kod nepismenih ili funkcionalno nepismenih žena. Pored toga treba istaći da je anketiranje viktimizacije vezano uz moguće greške koje utječu na točnost dobivenih podataka. Greške mogu biti posljedica zaboravljanja ili pogrešnog sjećanja, ali i preuveličavanja nastale štete (kod imovinskih kaznenih djela) ili namjernog prešućivanja događaja (kod seksualnih delikata). Isto tako treba napomenuti da je od vremena viktimizacije do provođenja ankete proteklo čak i nekoliko godina što isto tako utječe na rezultate anketiranja. Nazivi pojedinih vrsta ugrožavajućih ponašanja prilagođeni su shvaćanju i razumijevanju ispitanica (kroz preliminarna ispitivanja), pa ih ne treba poistovjećivati sa kaznenim djelima određenim u Kaznenom zakonu. Dobiveni su slijedeći rezultati: Žene počiniteljice: Tablica Odgovorif%krađa53,23prijevara3019,36psihičko maltretira.00fizički napad00drugo2012,90ništa od toga10064,51Ukupno155100 Tablica Žene žrtve: Odgovorif%krađa159,68prijevara5032,26psihičko maltretira.4529,03fizički napad53,23silovanje00drugo106,45ništa od toga3019,36Ukupno155100 Iz navedenih tablica proizlazi da su žene u 125 slučaja, odnosno 80.65 % bile žrtvom ugrožavajućih ponašanja i to najviše prijevara (50 slučajeva), zatim psihičkih maltretiranja (45 slučajeva), krađa 15 i u 5 slučajeva fizičkih napada. Istovremeno kao počiniteljice prijevare javljaju se u 30 slučajeva, odnosno 5 slučajeva krađa (22.58 %). Može se zaključiti da su žene u tijeku svog izbjegličkog ili prognaničkog života bile u najvećoj mjeri žrtve prijevarnih radnji i psihičkih maltretiranja, ali isto tako da ih je situacija u kojoj su se našle navodila na prijevarne radnje. Pored toga uočljivo je da su žene u svojoj izbjegličkoj ili prognaničkoj situaciji mnogo češće bile žrtve nego počiniteljice ugrožavajućih ponašanja (omjer je 3.5:1). Slijedom navedenog, može se zaključiti da ovo kratko istraživanje, uz sve njegove ranije spomenute metodološke nedostatke, nedvojbeno ukazuje na veliki rizik prelaska iz primarne u sekundarnu viktimizaciju žena izbjeglica/prognanica. 4. Studije slučajva (Case Study) Od 282 statistički obrađenih žena, članica Aridane, provele smo intervju s 40 žena. Ilustracije radi slijedi prikaz nekoliko slučajeva koji se mogu smatrati reprezentativnim i dobrim pokazateljem njihova društvenog, ekonomskog i pravnog položaja. Slučaj 1. K. E. (rođ. 1954.) bila je jedna od prvih žena koja je nasla put do Ariadne. Došla je kao većina njih da bi preživjela. Sama s sinom (rod.1979) izbjegla je u Rijeku, jer tu živi njena sestra. Nije mogla kod nje naći utočište te je nasla malu sobu gdje se s sinom smjestila. Sama, bez pomoću i podrške koju je do tada u svom socijalnom okruženju kao samohrana majka imala, pala je u tešku depresiju. Iz ruralnih krajeva gdje je živjela bezbrižno –“Sve smo imali ali ništa nismo radili" se ona sjeća - došla je u grad, lišena materijalne i psihičke sigurnosti. U prvim razgovorima sa ženama ARIADNE bila je alarmantno očajna i potištena, čak je govorila da nema vise volju živjeti. Druženje sa ženama u sličnoj situaciji i mogućnosti za ručni rad pomogli su joj da prevlada najgoru krizu. Preko Ariadne je dobila novčanu donaciju i naknadu za ručne radove. Njen sin se u međuvremenu uključio u dječju radionicu i, družeci se s drugom djecom, koja su ga lijepo prihvatila sto je za K.E. puno značilo. (vremenom ispravio govornu manu). Kao samohrana majka K.E. je posebno osjetila teret i teškoće života u izbjeglištvu. Prihvatila je sve poslove da bi mogla platiti sobu i školovati sina, koji kao strani državljanin nije imao pravo na besplatno školovanje u srednjoj školi. Kako je veoma uredna i povjerljiva žena nasla je stalan posao kao kućna pomoćnica. Ali to mora - kao sve žene u istoj situaciji - raditi bez papira, bez prava na osiguranje i zdravstvene zaštite. Iako nije osoba koja optereti druge svojim brigama i nesrećom - "ne volim se podsjećati na nešto" - njene rijeci "malo se izgubi volje za sve, ruke me bole - možda i godine" govore više o njezinom teškom i beznadnom životu nego sto ona želi sebi i drugima priznati. Slučaj 2. M.S. (rod. 1928.) živi već 7 godina u organiziranom smještaju t.j. hotelu u Lovranu, u svojoj maloj sobi. Prije je živjela na selu i vodila sama veliko domaćinstvo jer muž je bio bolestan i umro je 1990. "6 jutara zemlje sam imala i obradila. Žene iz našeg kraja puno rade". Skučena u jednoj sobi prinuđena je da iz temelja svoje život promjeni. Nije bila vise gazdarica koja sebi i drugima uređuje život', nije ni više odlučivala što će se jesti za ručak. Morala prihvati ulogu "gosta", ali prinuđenog i nesamostalnog. Da bi izdržala te promjene i veliku tugu zbog nestanka sina, nasla je spas u ručnom radu. To je bio i motiv da se uključuje u Ariadnu, gdje je imala nadomjestak za izgubljene kontakte s svojim ljudima i naišla na razumijevanje za svoju tragediju. U razgovorima sa ženama koje su također pogođene nekom tragedijom osjećala se utješena i cesto izrazila svoju nadu da je sin živ. Ta nada pokretač je njenog života i sama prizna da se ne želi vratiti u svoje selo iz straha da bi saznala istinu o sinu. Ipak je morala krenuti kući uz obećanje ženama da će se vratiti. Slučaj 3. S. B. (rod. 1943) došla s muzem u Rijeku i nasla je utočište kod rođaka. Najveća njena briga su bila djeca, koji su studirali u drugim gradovima koji su sada i pripadali drugoj državi. Oboje nisu mogli dalje studirati a sinu je pretila mobilizacija. Pogotovo s sinom nije mogla uspostaviti nikakav kontakt. Što radi, što jede, kako živi, dali doživljava neugodnosti?" su bili misli koje su joj stalno bile u glavi, dok nije krenula da ga izvuče iz tog mjesta da bi ga otpratila kod njenih roditelja gdje je bio sigurniji. Ona se vračala u Rijeku, opet nema kontakt s sinom, ipak je mirnija jer zna da on ne mora ići u rat. Jednom godišnje ga posjećuje, i to je već velik financijski teret. Sada dolazi kćerka da živi s njima jer nema ni sredstva ni dokumente da bi završila studije. Da bi se negdje angažirala S.B. se uključuje u Ariadnu jer njena kćerka je tamo već povremeno odlazila. "Tu otkrivam nove ljude s puno poštovanja i razumijevanja za moju duševnu patnju jer sam pripadnik naroda na koji se gleda s puno mržnje." Iako za sebe nalazi olakšanje, briga za djecu ostaje. Srećom se pruzi mogućnost da kćerka ide kao au pair u Njemačku, gdje poslije čak moći dalje studirati. Sin međutim ne može ni studirati ni napustiti svoje mjesto jer nema dokumente i ne može ih tražiti jer se nalazi opet u stranoj državi. Kada konačno uspije doći u Rijeku, obitelj B. je prvi put poslije 6 godine zajedno. S.B. je sretna ali situacija je samo prividno bolje, jer njen sin i ovdje nema dokumente i može samo ograničeno boraviti kod svojih roditelja. Opet dolazi vrijeme nesigurnosti, razočarenje i iščekivanje mogućnosti za njegov odlazak u neku stranu zemlju. Poslije godinu dana on odlazi u Kanadu. S.B. se raduje iako bi najradije plakala. Slučaj 4. R.D. (rođ.1951). pobjegla s dvoje djece (rođ. 1978 i 1983) iz ratom obuhvaćenog sela u Rijeku kod muža koji je tu već vise od deset godina radio. Došla je iz svoje lijepe kuće koju je skoro sama podigla - dok je muž samo došao donijeti potreban novac - došla je u "muški smještaj" t.j. jednostavne barake za radnike, bez ikakvih ugodnosti. Nije bila jedina žena koja je tu stigla i te radničke barake pretvorile se u "divlji kamp s mnogo djece, žena i starijih ljudi; skromne sobe fizičkih radnika postale su "dom" njihovih obitelji. Najveći problem su bile sanitarije i kuhinje koje nisu bile predviđene za toliko Ljudi. Ipak su se snašli i posebno brigu osjetila od humanitarne grupe Talijana, koja ih je redovno posjećivala i donosila "pakete" s najpotrebnijim namirnicama. Svaka njima čast!" kaže R. sjećajući se tih "dobrih vremena". " Ne rođena majka ne bi ti toliko godine stalno nešto donijela!" Ona skoro s nostalgijom spominje kako je njima onda bila dobro, jer situacija se promijenila na gore kad je firma, kojoj su pripadale barake napustila Hrvatsku i svoje radnike otpustila. Sada mnogo obitelji također su napustili barake, vratile se većinom u svoja mjesta. Samo još 9 Ljudi su ostali, žive tamo bez struju i vode, jer taj smještaj zvanično više ne postoji. "Dok nas nitko ne dira, dobro je", komentira R.D., koja nije mogla napustiti Rijeku, jer čeka 6. operaciju njenog sina, koji je bio ranjen u ratu. Velika briga za njega relativira sve, tako da se ona pomirila s očajnim smještajem i nesigurnim i bijednim životom. "Meni je samo važno da su djeca zdrava". Slučaj 5 M. S. (1959) nije stigla sama s svojim malom djecom (1992 i 1993) u Rijeku već organiziranom bjekstvom s velikom grupom žena i djeca. Muž je imao vojne obaveze i nije smio napustiti svoji grad. Teško je bila situacija za mladu ženu u nepoznatom gradu. Ona tu nije imala nikoga, držala se svojih suputnica i tako nasla put do ARIADNE. Kao većini žena joj je susret i druženje s supatnicama bilo najvažnije, pored toga osjećaj da može svojim rukama nešto stvoriti, da nije bespomoćna i nekorisna, pomogla joj da vrati samopouzdanje i nadu za njenu sposobnost brinuti se za djecu. Nadala se i podrškom muza kada dođe, makar samo nekoliko dana u posjetu. Na početku komunikacija s njim je bila veoma teška, samo su se mogli ćuti telefonom preko radio amatera. Poslije su zvanične telefonske veze bile uspostavljene ali to nije pomoglo, da se muž odlučuje na put u Rijeku jer ga uvijek nešto spriječilo. M.S. je to teze i teze primila, izgubila povjerenje u sebe, nije znala objasniti djeci zašto tata ne dolazi i stidila se kada su druge žene začuđene pitale za njega. Nije mogla vise izdržati tu neugodnu situaciju i tražila objašnjenje. Muž joj je priznao da ima drugu ženu i obećao da će prekinuti tu vezu. Kada je bila spremna odmah da se vraća molio je nju da malo čeka dok on ne sredi sve". Kada je nju zvao otišla je i doživjela veliki šok: Muž nije bio i njihovoj kuće nego živi s drugom ženom s kojom ima i dijete. M.S. nije mogla pretpostaviti da je to bilo to što je on morao srediti" ali morala se pomiriti sa stvarnošću i srećom je naišla na razumijevanje muževih roditelja s njima sada živi. 5.Zaključak: Kada bi na temelju rezultata provedenih istraživanja pokušali ocrtati najčešću sliku žene izbjeglice, odnosno prognanice dobili bi slijedeće: u najvećem broju slučajeva radi se o ženi između 26 i 45 godina (50%) koja živi bez bračnog partnera (54%), brine o jednom do troje maloljetne djece (71 %) uz brigu o članovima šire obitelji: roditelji, braća, sestre, unuci itd. (38%), živi u podstanarstvu (75,9), nezaposlena je (100%), ovisna o eventualnoj humanitarnoj pomoći - novčanoj, materijalnoj (hrana, odjeća, obuća itd.) ili drugoj donaciji (77%), relativno dobrog zdravlja (41 %), bez ili sa nižom stručnom spremom (63.1 %). Ova slika, uglavnom je očekivana slika tipične žene izbjeglice/prognanice. Ona je potvrđena u mnogim drugima istraživanjima (domaćim i stranim), a isto tako vrlo sugestivno nametali su je mediji (TV, radio, tisak). Ono što treba naglasiti jest da je to ujedno i slika koju žene same najčešće imaju o sebi i s njom izlaze u javnost pred svakog sugovornika izazivajući (svjesno ili nesvjesno) kod drugih osjećaj sažaljenja, ali i krivnje svih drugih prema njima. Na taj način učvršćuju svoju poziciju žrtve, što je i razumljivo jer im upravo ta pozicija s jedne strane osigurava kakvu takvu egzistenciju., a s druge im služi kao obrambeni mehanizam za njihova ponašanja koja su ponekad nezakonita, pa čak i delinkventna.(v. istraživanje). Ipak, na kraju ostajemo bez odgovora na pitanje koje se samo po sebi nameće - kako je uopće moguće ženi prikazanoj u ovom istraživanju egzistirati i funkcionirati? Odnosno, zar je moguće da žena sama, bez supruga, bez redovitih prihoda, živeći u podstanarstvu preživljava i uz to izdržava djecu i rodbinu? Očigledno je da postoje sadržaji koji su i unatoč anonimnosti istraživanja neuhvatljivi, što ne znači da su i nepostojeći. S priličnom uvjerenošću možemo pretpostaviti da postoji čitav niz “snalaženja” od strane žena ili članova njihove obitelji (dozvoljenih ili zabranjenih, ali svakako razumljivih) kojima osiguravaju sredstva za svoju egzistenciju. Neka druga istraživanja sa većom vremenskom distancom imati će i bolje uvjete za jasnije sagledavanje pravnog i stvarnog statusa žene izbjeglice/prognanice u Hrvatskoj.  Šakić, Rroteg-Šarić, Brajša-Žganec, Uzroci progonstva i obilježja hrvatskih prognanika u kontekstu izbjegličkog problema u svijetu, Društvena istraživanja, god.2 /1993. str. 383-405.  Rogic i sur.: Prognonstvo i povratak, Zagreb, 1995.,str.50.- 55.  Kesic, V.: Žene su žrtve rata. Ali žene znaju tisuće načina kako preživjeti. Žene mogu mijenjati svijet, u Zbornik, Centar za žene žrtve rata, Zagreb,1994. str.43.  To su Zakon o statusu prognanika i izbjeglica (NN 96/93) i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o statusu prognanika i izbjeglica (NN 39/95).  Već u listopadu 1991.g. konvoj mira s više od 400 aktivista iz cijele Europe krenuo je na put kroz sve republike bivše Jugoslavije s namjerom da demonstrira protiv rata. Na ovom putu nastali su brojni kontakti koji su pomogli nastanku mreže različitih lokalnih neprofitabilnih i nevladinih organizacija. Te udruge bile su multiplikatori i posrednici stranim pomagateljima koji su putem njih dijelili žrtvama rata sve vrste pomoći i na taj način ispunili vakuum u kojem su se našle strukture vlasti. Isto tako i HIaus Vack, Friedenspolitik mitten im Krieg,.  Ženska udruga "Ariadna" osnovana je 1993.g. u Rijeci s ciljem pomoći i samopomoći svim ženama u egzistencijalnim teškoćama, putem kreativnog rada, edukacije, druženja itd. U periodu od 1993-1996.g. u članstvu te organizacije, a zbog ratnih događanja prevladavale su žene izbjeglice i prognanice (cco 350). Za istraživanje korišteni su podaci iz upitnika koji je svaka od njih prilikom učlanjivanja morala ispuniti.  Horvath-Lindberg, Misutz:  Šeparovic.,Z: Viktimologija-studije o zrtvama, Zagreb,1985.,str.l45.  Carić, A.: Ispitivanje prikrivene viktimizacije, Viktimologija - časopis za pitanja stradanja ljudi,1-2/1990., str.25.  Više o utjecaju proteka vremena na vrijednost rezultata v. Hood,S. - Sparks,R.: La Delinquance, Paris,1970.  Provedeni intervjui nisu rezultat samo jednog unaprijed pripremljenog razgovora već i višegodišnjeg druženja i rada s njima  PAGE 8 "ŽĄ™œ¤ƒ.ĽČAŚŠ§Š¨ŠŠnŞŤ rdrl\brdrdb\brdrw15 \clbrdrb\brdrs\brdrw30 \clbrdrr\brdrs\brdrw15 \cellx2268\clbrdrt\brdrdb\brdrw15 \clbrdrl\brdrs\brdrw15 \clbrdrb\brdrs\brdrw30 \clbrdrr\brdrs\brdrw15 \cellx3118\clbrdrt\brdrdb\brdrw15 \clbrdrl\brdrs’îńůš›&'z{ Ą ˛ Üůœ-¨›œíďńi ćç„ … ]!~!Đ&ń&:';'hFuF&O'O)OŢOßOŕO#P$P%PČPÉPĘPËPWQXQYQZQ‡SˆS‰SŠS(U)U*UEUFUGU‹UŒUUŽUVVVVsVtVuVüúőďőäőäőäőäőäőďőŢőäőŢőŢőäőďőďőäőäőäőŢőďőäőďőŘÓŘŘÓŘŃŘÓŘÓŘŘŃŘÓŘÓŘa ]ac uDP V]acuDP]ac U]ac ]ac]U]RuVvVńVóVôVúVűVüVýVWW%Wúôňôîôéçu ]acPaP uDP ]ac <UVv“”•îďđńůúű)}~" 1 ž Ÿ   Ą ˛ ł ÚŰÜřůuţp#Kţp#Kţp#Kţp#Kţp#Kţp#Kţp#Kţp#Kţp#Kűp#űp#űp#űp#ôp#ôp#ôp#ěp#ěp#ôp#ěp#ĺp#ĺp#ĺp#ĺp#ĺp#Ţp#Ôp#Ép#Âp#Âp#Ép#Ép#¸p# `€PP Đ €ŔP  €ŔP€đ Đ00!u,-Ž§¨žŸŽĄŹŽ°ąźŔĹĆŃÔŘöp#öp#îp#îp#öp#çp#çp#çp#çp#ŕp#ŕp#ŕp#ŕp#ŕp#Ü$ؖءÜ$Ř–Ř–Ü$Ř–Ř ¸lť ž(üj J   ¸lť ž(üj J    P`P `€PŘŮŕäčéęëěíjkl[!\!]!~!!“!ßŰ$זלŻp#Żp#Żp#¨p#¨p#p#p#p#… p#…p#…p#{p#tp#tp#° Đđ€ Đ °đ€ `°@€ °@€@ ¸lť ž(üj J  ¸lť ž(üj J “!”!œ!!Ś!¨!Ş!Ť!ą!ł!¸!š!Ă!Ć!Ě!Í!â!ä!ć!ç!ő!÷!ů!ú!"" "řp#řp#řp#ô$ôíôzÓzô$ôíôz˛zô$ôíôz‘zô$ôíôz‘zô$ôíôz‘zô$ôíôz ¸lť ž(üÁ  ¸lť ž(üÁ   ¸lť ž(üÁ    0°  " """""#"*"."2"3"4"<"H"I"R"T"V"W"]"ßzŰ$ŰíŰzşzŰ$ŰíŰz™zp#p#p#‡p#Ű$ŰíŰfŰ$ ¸lť ž(üÁĄ    0đ   đ  ¸lť ž(üÁ    ¸lť ž(üÁ   ¸lť ž(üÁ ]"`"e"f"p"s"y"z""’"˜"™"§"Š"Ž"Ż"š"ť"˝"ž"Ä"Ç"Ě"Í"Ű"Ţ"ä"ĺ"üíüŰü$üíüşü$üíüşü$üíüşü$üíüşü$üíüşüüíü™ ¸lť ž(üÁĄ   ¸lť ž(üÁĄ  ¸lť ž(üÁĄ  ĺ"ě"đ"ô"ő"ö"÷"ř"N$Î&Ď&Đ&ń&ň&ę'ë'ő'ö'ţ+ť.ź.˝.ž.Č.É.333333Ţ9ü$üíüŰÔp#Ôp#Ôp#Ěp#ĚĹp#Ĺp#˝p#˝p#˝p#˝p#˝p#śp#ś p#śp#śp#śp#śp#śp#śp#ś p#Żp#Żp#Żp#Żp#Żp#Żp# %°$ %ĐĐ ¸lť ž(üÁĄ   Ţ9ß9é9ę9@@@ @bFcFdFeFfFgFhFuFvFwFxFřHÚK O!O"O#O$O%O&OßO#PÉPXQ‡SˆS)UEUŒUůp#ůp#ůp#ůp#ňp#ňp#ňp#ňp#ňp#ëp#ëp#ëp#ëp#ëp#ëp#ëp#ëp#ëp#ëp#ăp#Ü p#Üp#ňp#ňp#ňp#ňp#ňp#ŮŮŮŇŇŇŮĐÉ°đ ĐĐ@& %$ŒUVsVtVňVóVţV˙VWWţp#÷p#÷p#đţőóp#đőőěp#@&° K@ń˙Normal]a "A@ň˙Ą"Default Paragraph Font&B@ň& Body Text U]ac@ Footnote Text &@˘ Footnote Referenceh @" Header 9r  @2 Footer 9r )@˘A Page Numberš&zœ ›ć„:$T šýŁ2bfßNĚĎ˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙bfNĚĚĚĎTW˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙ؐŇöČ+Ą:ÉGTɉX=t uV%W,-uŘ“! "]"ĺ"Ţ9ŒUW./0123456T !”˙•€)*45;Vfgmnu _hNU€ ‰ Ŕ Í í ů c r 3 < v ƒ Á Î M V d e l  Œ › ß ŕ ä ĺ ę <K“ Ť´.9źÉŇŰ>EHPQ[ü T_Ýę -0=T_˛żÓŰŇß"žŤM Z ť!Ć!*"4"ş"Ç"¤#ą#Ű#ă#ä#ĺ#é#ę#ď#$$$ü$ý$%:%A%((†((É(Ě())É+Ě+, ,O.V.=3@3Q3X3w4y4z4~4Ž5‘5´6ˇ6ę6í6777889"9Ë;Ó;<<Ž<˜<}=†=@'@Ł@Ś@AAŹBŻB&L(L-L/L5L6L;L=LCLDLJLâLçLčLéLęLíLđLűLüLýLţLMMM%M*MqO{OŔOÍOYP^P_PcPePtPuP{PP„P™P PŃPŰP˛QľQ+R;R=RCRGRPRURbRmRtR°R˝RżRĚRSSBSHSLSTSWSYSZSeSóSőSaVELINKA GROZDNICA:\Izbjeglice.docPRAVNI FAKULTETA:\Izbjeglice.docPRAVNI FAKULTETC:\My Documents\Izbjeglice.docPRAVNI FAKULTETC:\My Documents\Izbjeglice.docPRAVNI FAKULTETC:\My Documents\Izbjeglice.docPRAVNI FAKULTETC:\My Documents\Izbjeglice.docPRAVNI FAKULTETC:\My Documents\Izbjeglice.docPRAVNI FAKULTETC:\My Documents\Izbjeglice.doc˙@HP LaserJet 4LLPT1:HPPCL5MSHP LaserJet 4LHP LaserJet 4L”@g ,,@MSUDHP LaserJet 4LÜ>[`d HP LaserJet 4L”@g ,,@MSUDHP LaserJet 4LÜ>[`d €iTimes New Roman Symbol &ArialîTimes New Roman CETms RmnTimes New Roman"@ˆP Đ3Ó5f3Ó5f\",Ś Ę> ƒ…$P YIZBJEGLIŠTVO-PROGNANIŠTVO KAO RIZIČNI FAKTORI ZA PRIMARNU I SEKUNDARNU VIKTIMIZACIJU ŽENEUred za informatikuPRAVNI FAKULTETllx1418\clbrdrt\brdrs\brdrw30 \clbrdrl\brdrs\brdrw15 \clbrdrb\brdrs\brdrw15 \clbrdrr \brdrs\brdrw15 \cellx2127\clbrdrt\brdrs\  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=ţ˙˙˙ý˙˙˙Bţ˙˙˙Jţ˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙ţ˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙Root Entry˙˙˙˙˙˙˙˙ ŔF€vę“ožŔĘČK]§žAWordDocumentF€§Fę:i˘Ř+00m „¤˝€§F Ş˝˙˙˙˙‚{CompObj˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙jSummaryInformation(˙˙˙˙˙˙˙˙ ţ˙˙˙ ţ˙˙˙ ţ˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙ţ˙ ˙˙˙˙ ŔFMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.6ô9˛qĐĎॹáţ˙ŕ…ŸňůOhŤ‘+'łŮ0đ˜ ,8DT lx   Ź ¸ ÄĐŘŕčâZIZBJEGLIŠTVO-PROGNANIŠTVO KAO RIZIČNI FAKTORI ZA PRIMARNU I SEKUNDARNU VIKTIMIZACIJU ŽENEUred za informatikuNormDocumentSummaryInformation8˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙ 4˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙ţ˙ŐÍ՜.“—+,ůŽ0HPhpx €ˆ âPRAVNI FAKULTETˆ… ZIZBJEGLIŠTVO-PROGNANIŠTVO KAO RIZIČNI FAKTORI ZA PRIMARNU I SEKUNDARNU VIKTIMIZACIJU ŽENEminiraju \'9eene koje imaju zavr\'9aenu osnovnu \'9akol u ili su u obrazovnom stupnju manjem od toga. \par }\pard\plain \s22\qj\nowidctlpar\tx4608 \f4\fs28\lang1050 {\f53\fs24 \par \par }\pard \s22\qj\nowidctlpar\tx851 {\f53\fs24 \tab Udio \'9eena s vi\'9aim i visokim obrazovanjem me\'f0u izbjeglim i prognanim \'9eenama je relativno malen. Pretpostavlja se da su takve osobe u ve\'e6em broju rje\'9aenje svoje situacije potra\'9e ile iseljavanjem u tre\'e6e zemlje. Isto tako one su se prije vra\'e6ale u svoja prebivali\'9ata. Pored toga valja napomenuti da je Ariadna u po\'e8etku svog djelovanja nudila u svom programu ru\'e8ni rad kao oblik radne terapije i samopomo\'e6 i, a tek poslije druge sadr\'9eaje \'9ato je vjerojatno utjecalo na strukturu okupljenih \'e8lanica. \par }\pard\plain \qj\nowidctlpar\tx4608 \fs20\lang2057 {\f53\fs24\lang1050 \par \tab \par Tablica 5 Zanimanje \par \par }\trowd \trgaph108\trbrdrt\brdrs\brdrw15 \trbrdrl\brdrs\brdrw15 \trbrdrb\brdrs\brdrw15 \trbrdrr\brdrs\brdrw15 \trbrdrh\brdrs\brdrw15 \trbrdrv\brdrs\brdrw15 \clbrdrt\brdrdb\brdrw15 \clbrdrl\brdrdb\brdrw15 \clbrdrb\brdrs\brdrw30 \clbrdrr\brdrs\brdrw15 \cellx3119\clbrdrt\brdrdb\brdrw15 \clbrdrl\brdrs\brdrw15 \clbrdrb\brdrs\brdrw30 \clbrdrr\brdrs\brdrw15 \cellx3970\clbrdrt\brdrdb\brdrw15 \clbrdrl\brdrs\brdrw15 \clbrdrb\brdrs\brdrw30 \clbrdrr\brdrdb\brdrw15 \cellx4820 \pard \qj\nowidctlpar\intbl { \f53\fs24\lang1050 Kategorija\cell f\cell %\cell }\pard \widctlpar\intbl {\f53\fs24\lang1050 \row }\trowd \trgaph108\trbrdrt\brdrs\brdrw15 \trbrdrl\brdrs\brdrw15 \trbrdrb\brdrs\brdrw15 \trbrdrr\brdrs\brdrw15 \trbrdrh\brdrs\brdrw15 \trbrdrv\brdrs\brdrw15 \clbrdrt\brdrs\brdrw30 \clbrdrl\brdrdb\brdrw15 \clbrdrb\brdrs\brdrw15 \clbrdrr\brdrs\brdrw15 \cellx3119\clbrdrt\brdrs\brdrw30 \clbrdrl\brdrs\brdrw15 \clbrdrb\brdrs\brdrw15 \clbrdrr\brdrs\brdrw15 \cellx3970\clbrdrt\brdrs\brdrw30 \clbrdrl\brdrs\brdrw15 \clbrdrb\brdrs\brdrw15 \clbrdrr\brdrdb\brdrw15 \cellx4820 \pard \qj\nowidctlpar\intbl {\f53\fs24\lang1050 Bez zanimanja\cell 10\cell 3.5\cell }\pard \widctlpar\intbl {\f53\fs24\lang1050 \row }\trowd \trgaph108\trbrdrt\brdrs\brdrw15 \trbrdrl\brdrs\brdrw15 \trbrdrb\brdrs\brdrw15 \trbrdrr\brdrs\brdrw15 \trbrdrh\brdrs\brdrw15 \trbrdrv\brdrs\brdrw15 \clbrdrt\brdrs\brdrw15 \clbrdrl\brdrdb\brdrw15 \clbrdrb\brdrs\brdrw15 \clbrdrr\brdrs\brdrw15 \cellx3119\clbrdrt\brdrs\brdrw15 \clbrdrl\brdrs\brdrw15 \clbrdrb \brdrs\brdrw15 \clbrdrr\brdrs\brdrw15 \cellx3970\clbrdrt\brdrs\brdrw15 \clbrdrl\brdrs\brdrw15 \clbrdrb\brdrs\brdrw15 \clbrdrr\brdrdb\brdrw15 \cellx4820 \pard \qj\nowidctlpar\intbl {\f53\fs24\lang1050 Doma\'e6ica\cell 162\cell 57.4\cell }\pard \widctlpar\intbl {\f53\fs24\lang1050 \row }\pard \qj\nowidctlpar\intbl {\f53\fs24\lang1050 Poljoprivrednica\cell 2\cell 0.7\cell }\pard \widctlpar\intbl {\f53\fs24\lang1050 \row }\pard \qj\nowidctlpar\intbl {\f53\fs24\lang1050 Radnica\cell 3\cell 1.1 \cell }\pard \widctlpar\intbl {\f53\fs24\lang1050 \row }\pard \qj\nowidctlpar\intbl {\f53\fs24\lang1050 Obrtnica\cell 22\cell 7.8\cell }\pard \widctlpar\intbl {\f53\fs24\lang1050 \row }\pard \qj\nowidctlpar\intbl {\f53\fs24\lang1050 Stru\'e8 na radnica (SSS)\cell 51\cell 18.1\cell }\pard \widctlpar\intbl {\f53\fs24\lang1050 \row }\pard \qj\nowalPRAVNI FAKULTET2Microsoft Word for Windows 95@FĂ#@˜ =Ož@ÚZB]§ž@ÚZB]§ž Ę>ĐĎॹá>ţ˙ ţ˙ŐÍ՜.“—+,ůŽ0HPhpx €ˆ âPRAVNI FAKULTETˆ… ZIZBJEGLIŠTVO-PROGNANIŠTVO KAO RIZIČNI FAKTORI ZA PRIMARNU I SEKUNDARNU VIKTIMIZACIJU ŽENEĐĎॹá