Naslov
Čitanja i evagjelja Nikole Voršaka (ili ponešto o lekcionarskom herbariju)
(Readings and gospels Nikole Voršaka (or something about the lectionary's herbarium))

Autori
Šundalić, Zlata

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Dani Julija Benešića. Zbornik radova II. / Batorović, Mato ; Samardžija, Marko - Ilok : Muzej grada Iloka, 2006, 177-197

Skup
II. dani Julija Benešića

Mjesto i datum
Ilok, Hrvatska, 25.10.2002. - 26.10.2002

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
lekcionar; Nikola Voršak; biljni svijet; tradicija
(lectionary; Nikola Voršak; herbarium; tradition)

Sažetak
U svom kratkom životu Iločanin Nikola ili Nikolaus Voršak (Ilok, 6. XII 1836. - Rim, 4. II 1880.) bio je vrlo aktivan: i kao profesor (u Đakovu predavao kao profesor polemike i dogmatike), i kao crkveni djelatnik Zavoda sv. Jeronima u Rimu, i kao savjetnik biskupa Strossmayera, i kao kulturni djelatnik (Batorović, 1990: 110-112). Napisao je Naputak izpovjednikom (1874.), a dvije godine prije smrti Čitanja i evangjelja za sve nedjelje, blagdane i svetce po naših biskupijah. Iznovice prevedena po DRU. Nikoli Voršaku kanoniku, a odobrena po preč. i preuzv. Djakovačkom biskupu (Zagreb, 1878 ; Knjigotiskarna C. Albrechta, str. 153 + IV nepag.), koja nas ovdje posebice zanimaju. Iz podnaslova rada razvidno je da se u njemu kao središnji predmet bavljenja nalazi biljni svijet Voršakova lekcionara. Da bi se što objektivnije moglo utvrditi koliko je Voršak bio uspješan prevoditelj određenih biblijskih odlomaka, u radu je usporedno u odnosu na biljni svijet čitano šest predložaka (N.Krajačević Sartorius, Szveti evageliomi, 1651. ; I.Bandulauich, Pisctole, i evanghielya, 1739. ; E.Pavich, Epistole i evangjelja, 1808. ; K.Agjić, Čitanja i evangjelja, 1865. ; N.Voršak, Čitanja i evangjelja, 1878. ; Biblija. Stari i Novi zavjet, 2000.) Tradicija prevođenja dijelova čitanja iz poslanica i evanđelja na hrvatski jezik prije nastanka Voršakovih Čitanja i evangjelja relativno je duga, koja se pri novom pokušaju prevođenja ne može i ne smije u potpunosti zanemariti. Voršakov lekcionar upravo to potvrđuje. Njegov odnos prema lekcionarskom nasljeđu, i to na razini nazivlja iz biljnoga svijeta, nije jednoznačan: najviše je onih leksema koje potvrđuje tradicija, zatim slijedi preoblikovanje tradicije u smislu osuvremenjivanja čitanja i evanđelja, čak i stanovite anticipacije nekih budućih prijevodnih rješenja, a na trećem se mjestu nalazi napuštanje tradicije u smislu nuđenja novih oblika, koji, barem prema našem istraživanju, nisu doživjeli potvrdu i u budućnosti.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA