Naslov
Globalizacija i regionalni identitet
(Globalization and Regional Identity)

Urednik/ci
Šundalić, Antun ; Petrač, Božidar

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Uredničke knjige, zbornik, znanstvena

Izdavač
Ekonomski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Grad
Osijek

Godina
2007

Stranica
228

ISBN
978-953-253-023-3

Ključne riječi
globalizacija ; regija ; razvoj ; identitet ; demografske promjene ; ruralni razvoj
(globalization ; region ; development ; identity ; demographic changes ; rural development)

Sažetak
Globalizirani svijet kao "globalno selo" daleko je od toga da predstavlja zajednicu koja počiva na jakom socijalnom kapitalu. Međuovisnost nije donijela i uzajamnost. To se vidi u često isticanim negativnim učincima globalizacije poput rasta nezaposlenosti uslijed primjene visoke tehnologije, širenja siromaštva i produbljivanja nejednakosti, prevladavanja političkih interesa nad humanim, jačanja individualističke svijesti na štetu zajedništva i drugih. Svaki od spomenutih učinaka globalizacije odražava se na svakodnevicu kako razvijenih tako i manje razvijenih društava. U hrvatskom se društvu učinci globalizacije najčešće predstavljaju kao odnos građana prema integracijama poput EU i NATO-a. Taj se odnos propituje kako na temama konkurentnosti hrvatskog gospodarstva, demokratizaciji javnog života, djelotvornosti pravne države, tako i na pitanjima identiteta (nacionalnog, regionalnog, tradicijskog, gospodarskog i drugog). Propitivanje identiteta hrvatskog društva i regionalne posebnosti (Slavonija i Baranja, npr.) u uvjetima globalizirane stvarnosti tema je znanstvenog kolokvija "Globalizacija i regionalni identitet" održanog na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku (travanj, 2007.). Interdisciplinarni pristup ovoj problematici okupio je sociologe, demografe, ekonomiste i agroekonomiste da svojim viđenjem doprinesu širenju znanja o neizbježnosti globalnih promjena, ali i o mogućnostima što aktivnijeg uključivanja u iste. Radovi uključeni u zbornik prilaze hrvatskom društvu i slavonsko-baranjskoj regiji kao gospodarskom i socio-kulturnom prostoru koji ima svoju posebnost, ali i koji je "osuđen" na standarde globalizirane stvarnosti, posebno kada je riječ o ulozi regija u uvjetima nove raspodjele moći. Na to ukazuje rad Ž. Pavića koji tvrdi da je došlo do novog poimanja prostora – regije ispred nacionalnih država važna je odrednica Druge moderne. Regije kao ekonomske jedinice pojavljuju se u ulozi lokalnih clustera osnovanih na teritorijalnoj blizini i lokalnoj posebnosti. Novi regionalni identitet postaje snažan poticaj razvijanju socijalnog kapitala unutar regije. Ukoliko se, pak, regija pokazuje gospodarski neaktivnom i depopulcijski obilježenom, tada je teško u njoj vidjeti svijetlu perspektivu. Taj se problem negativnog prirodnog prirasta u razvijenom svijetu u hrvatskoj pokazuje kroz sve nepovoljniju biološku, socioekonomsku i obrazovnu strukturu stanovništva koja ne može biti jamstvo društveno-gospodarskoj revitalizaciji (D. Živić). Teškoću u revitalizaciji donose i problemi u socijalnoj komunikaciji. Oni predstavljaju danas slavonsko-baranjsku regionalnu posebnost koju problematizira rad D. Babića koji se bavi komunikacijskim teškoćama u vremenu poraća između Hrvata-starosjedilaca, Srba- starosjedilaca i doseljenika. Da identitet hrvatskog društva ima i svoje regionalne posebnosti također pokazuje rad K. Nikodema i Z. Čupić koji u Slavoniji nalaze "tradicionalnu dimenziju" religijskog identiteta (kršćansko vjerovanje). Ivan Cifrić Slavonce pokazuje kao nacionalno ponosne (posebice na Domovinski rat), cijenjene od drugih, pomalo sumnjičave prema drugima, ali i nedovoljno ekološki osviještene. Slavoniju kao tradicionalno ruralno i agrarno područje u okviru Hrvatske dotiče rad K. Zmaića, B. Petrača i T. Sudarić. Autori naglašavaju potrebu usklađivanja sa zajedničkom agrarnom politikom EU kako bi se izišlo iz začaranog kruga "agrarne prezaposlenosti" i "demografske ispražnjenosti". Također se zalažu za prijelaz od konvencionalne na multifunkcionalnu poljoprivredu. O važnosti resursa vode pišu I. Ferenčak i B. Crnković. Privatizacija vode, resursa koji ima obilježje javnog dobra i osnovnog ljudskog prava, postala je "neoliberalni" trend. Hrvatska je u toj problematici još na početku, ali je važno razviti ispravan odnos prema vodi kao u svijetu oskudnom resursu, a u Hrvatskoj još uvijek nedovoljno cijenjenom. Na nedovoljno korištenje postojećih resursa i predmodernu političku orijentaciju u Slavoniji i Baranji ukazuje rad R. Matića. Na primjeru 34 naselja autor ukazuje na postojeći potencijal (šumski, rječno- močvarni, agrarni, turistički i lovni) i njegovu nedovoljnu korištenost. To problematiziraju svojim člankom D. Ćućić i I. Mijoč ističući potrebu boljeg korištenja fizičkog i ljudskog kapitala kojim Slavonija i Baranja raspolažu. Slavonija i Baranja, kao i Hrvatska u cjelini, nalazi se pred zadatkom građenja novog, post-tranzicijskog identiteta koji će izrastati iz uzajamne uvjetovanosti i utjecaja tradicije i modernizacije (A. Šundalić). Lakšem snalaženju pred tim zadatkom trebao bi, među ostalim, doprinijeti i ovaj zbornik radova.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Poljoprivreda (agronomija), Informacijske i komunikacijske znanosti

Napomena
Zbornik je rezultat rada na dva projekta kojih su
voditelji urednici zbornika i organizatori
znanstvenog skupa u Osijeku, 27. travnja 2007.
godine.

POVEZANOST RADA