Naslov
Ovčarstvo
(Sheep husbandry)

Autori
Mioč, Boro ; Pavić, Vesna ; Sušić, Velimir

Vrsta obrazovnog materijala
Ostalo (nedefinirano)

Izdavač
Hrvatska mljekarska udruga

Grad
Zagreb

Godina
2007

Stranica
424

ISBN
978-953-7472-00-9

Ključne riječi
ovčarstvo; pasmina; hranidba; reprodukcija; proizvodnja; meso; mlijeko; vuna; zdravstveno stanje
(Sheep husbandry; breed; nutrition; reproduction; production; meat. milk; wool; health condition)

Sažetak
Ovčarstvo je važna privredna grana u mnogim zemljama, osobito u područjima gdje su, zbog specifičnih geografskih, pedoloških i klimatskih uvjeta smanjene mogućnosti uzgoja drugih vrsta domaćih životinja. Prednost ovce upravo jest u činjenici da je preživač te je u mogućnosti određene količine voluminozne krme, različitog podrijetla i oblika, pretvoriti u visokovrijedne proizvode: meso, mlijeko, vunu, krzno, kožu itd. I danas, iako ne u tolikoj mjeri, potrošače "hrane i oblače" ovce. Pravi su Božji dar zemlji i čovjeku. Skromnih su zahtjeva, otporne, prilagodljive, pomalo buntovne, neposlušne i svojeglave, ali su vrlo zahvalne i korisne te u svijetu jako raširene. Ovca je najsvestranija farmska životinja i može se uzgajati u različitim uvjetima i sustavima uzgoja. U svijetu ih najviše uzgajaju zbog proizvodnje mesa, a ponajviše zbog janjetine. Tehnologija proizvodnje janjećeg mesa vrlo je različita ne samo u pojedinim državama, nego i u različitim područjima unutar iste države. Tako neke janjeće trupove, teške samo nekoliko kg (3-5 kg) pripremaju i konzumiraju odjednom, a one teške 20 kg i više rasijecaju, konfekcioniraju i nude tržištu. Zbog visokog sadržaja bjelančevina, bogatstva makro i mikrominerala te vitamina topljivih u vodi i masti, janjeće je meso izvrsna, cijenjena i vrlo tražena namirnica. U nekim područjima, osobito u Sredozemlju (Italija, Turska, Francuska, Grčka, Španjolska, Portugal...) mlijeko je najvažniji proizvod ovaca, a na tržište se plasira uglavnom u obliku različitih sireva. Ovčje mlijeko, a analogno tome i ovčji sirevi i jogurt, bogato je suhom tvari, masti i bjelančevinama i to znatno više negoli kravlje i kozje mlijeko. Usprkos velikoj konkurenciji sintetskih vlakana, vuna i danas ima vrlo važnu ulogu u tekstilnoj industriji gdje je nezamjenjiva sirovina, a mogućnost njene uporabe vrlo je široka. U posljednje vrijeme sve je važnija uloga ovaca u čišćenju (održavanju) zemljišnih površina. U područjima gdje su ljetne temperature visoke, na krševitim planinskim i nepristupačnim terenima, sve je rašireniji uzgoj ovaca kao « čistača» grmlja, makije i šikare te je značajna njihova uloga i u prevenciji požara. Osobito su djelotvorne kada pasu u miješanim stadima zajedno s kozama, jer ovce pasu nisko raslinje, a koze konzumiraju visoko raslinje i brst. Nije rijedak slučaj uzgoja ovaca radi čišćenja okućnica i dvorišta, parkova i nasipa jer umanjuju troškove mehaničkog čišćenja, a uz to daju meso, mlijeko i vunu. Uzgoj ovaca u nekim državama ili pojedinim područjima nadilazi ekonomsku važnost jer je uloga ovce važna u održivosti određenih biljnih i životinjskih vrsta. Najočiglednija potvrda navedenog je obitavanje bjeloglavog supa (Gyps fulvus) isključivo na otocima Cresu i Krku (Barać i sur., 2006.). Ovce su u pojedinim krajevima kulturološka, kulinarska i turistička atrakcija bez kojih su nezamislivi određeni događaji i aktivnosti, osobito različite svečanosti. U Hrvatskoj se ovce uzgajaju stoljećima, počevši od dolaska Ilira (poznatih stočara na našim prostorima) pa sve do danas. Sam naziv Dalmatia ili Delmatia spominje se još 167. godine prije Krista u južnim ilirskim pokrajinama, a povezuje se sa staroalbanskom riječju delminium koja u prijevodu označava pašnjake za ovce (Catholic Encyclopedia on CD-ROM, 1989.). Ukupan broj ovaca i gospodarska važnost ovčarstva, kao i pasminska struktura i svrha uzgoja, tijekom povijesti se mijenjala prilagođavajući se ponajviše zahtjevima tržišta. U posljednje vrijeme u Hrvatskoj ovce uglavnom uzgajaju radi mesa, osobito zbog konzumacije janjetine najčešće pečene na ražnju. Mužnjom je obuhvaćen manji broj ovaca (10-12% ili oko 60 000 ovaca), a mlijeko se prerađuje u sir na tradicionalan način ili industrijski u mljekarama. U nekim krajevima (otoci Pag i Cres te Istra) od ovčjeg mlijeka proizvodi se i skuta. Vuna nema neku veću ekonomsku važnos, jer se samo manji dio prerađuje, a određena količina završava u prirodi predstavljajući, nažalost, ekološki problem. S obzirom na prirodne i tržišne uvjete, mogućnost uzgoja ovaca na području cijele Hrvatske znatno je veća, osobito u onim područjima gdje je manja mogućnost uzgoja krupnije stoke i organizacije ratarske proizvodnje (Istra, Primorje, Dalmacija, otoci i Dalmatinska zagora). Na navedenim područjima potrebno je povećati broj ovaca ne samo radi ekonomskih već i ekoloških razloga, budući da (što je znanstveno dokazano i u praksi potvrđeno) čisteći zapuštene, zakorovljene i nepristupačne terene, ovce preventivno djeluju na izbijanje požara.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Poljoprivreda (agronomija)

POVEZANOST RADA