ࡱ> ~}q`bbjbjqPqP.::<8<VM,~("0+2+2+2+2+2+2+$-hk/V+V+,***&0+*0+***r M)*$+ ,0M,*G0*:G0*G0*@0"*6V+V+*M,~ d~  AKTIVNOST PROTEOLITI KIH I LIPOLITI KIH ENZIMA TIJEKOM PROIZVODNJE PR`UTA Marina Krvavica1, Andrijana Luki i Marija Vrdoljak Veleu iliate  Marko Maruli Knin, Petra Kreaimira IV 30, 22300 Knin, Hrvatska 1Autor za korespodenciju, e-mail adresa:  HYPERLINK "mailto:mkrvavica@net.hr" mkrvavica@net.hr ili  HYPERLINK "mailto:mkrvavica@veleknin.hr" mkrvavica@veleknin.hr Sa~etak Biokemijske promjene u tkivima buta tijekom prerade prauta rezultat su brojnih i slo~enih biokemijskih reakcija iji tijek i obim ovise uglavnom o aktivnosti endogenog enzimskog sustava. Najzna ajnije biokemijske promjene tkiva buta u proizvodnji prauta uglavnom se odnose na proteolizu i lipolizu. Stoga se i enzimski sustavi odgovorni za odvijanje ovih promjena sastoje od proteaza odgovornih za razgradnju proteina i lipaza odgovornih za razgradnju masti. Miaini enzimski sustav ine proteaze i miaine lipaze odgovorne za razgradnju lipida miainog tkiva, dok su za razgradnju lipida adipoznog tkiva odgovorne lipaze masnog tkiva. Osiguranje povoljnih uvjeta za aktivnost ovih enzimskih sustava u preradi prauta mo~e biti presudan imbenik kvalitete finalnog proizvoda. Klju ne rije i: miaini enzimi, proteaze, lipaze. Summary Activity of proteolytic and lipolytic enzymes during the dry-cured ham production The biochemical changes in ham tissues during the dry-cured ham production are made as a result of numerous and complex biochemical reactions which course and range are mostly depend on endogenous enzymes system activities. The most important changes in ham tissues are mostly related with proteolysis and lipolysis. Therefore the enzyme systems responsible for these types of reaction are made of proteases and lipases, responsible for proteins and lipids breakdown, respectively. The muscle enzyme system is constituted by proteases and muscle lipases which are responsible for degradation of muscle tissues lipids. The lipids of adipose tissues degradation are performed by the adipose tissue lipases. Assurance of adequate activity conditions for these enzyme systems during the dry-cured ham production can be a key influence factor on final products quality. Key words: muscle enzymes, proteases, lipases. Uvod Veina fizikalno-kemijskih promjena nastalih tijekom preradbenog procesa u tkivima prauta, posljedica su gubitka vode i penetracije soli. Biokemijske promjene proteina i masti rezultat su proteazne i lipazne enzimske aktivnosti u tkivima buta, koji rezultiraju stvaranjem i nagomilavanjem produkata proteinske i masne razgradnje. Miaii sadr~e velik broj enzima koji sudjeluju u veini biokemijskih promjena tijekom tehnoloake prerade mesa i mesnih proizvoda. Aktivnosti najva~nijih miainih enzima povezane su sa razgradnjom proteina (proteinaze), stvaranjem malih peptida (peptidaze) ili slobodnih aminokiselina (aminopeptidaze i karboksipeptidaze), te razgradnjom lipida (lipaze), a svaki od ovih enzima lociran je na razli itom mjestu (Toldr, 2002). Miaini enzimski sustav Lizosomske proteinaze: Lizosomi sadr~e veliki broj enzima uklju ujui i proteinaze. Glavne lizosomske proteinaze su katepsini B, H i L (cisteinske proteinaze) i katepsin D (aspartatna proteinaza). To su mali enzimi, 20  40 tisua Mr, a jednom osloboeni u stanju su prodrijeti unutar miofibrilarne strukture. Oni su optimalno aktivni u kiseloj sredini (3.0-5.0 za katepsin D), slabo kiseloj (oko 6.0. za katepsine B i L) i ak prema neutralnoj sredini (6.8 za katepsin H), te kod temperature 30  40C (Toldr i sur. 1990). Anaerobna glikoliza u miaiima postmortem, stvara adekvatne uvjete za katepsinsku aktivnost (Toldr, 2002). Katepsini B, D H i L imaju dobru sposobnost razlaganja razli itih miofibrilarnih proteina. Tako su katepsini D i L osobito aktivni u razgradnji miozinskih teakih lanaca, titina, M i C proteina, tropomiozina i troponina T i I (Zeece i Katoh, 1989). Katepsin L je ekstremno aktivan u razgradnji titina i nebulina. Meutim, razlaganje aktina je sporo i postupno. Katepsin B je u stanju razlo~iti miozinski teaki lanac i aktin, ali uope ne djeluje na miozinski laki lanac i troponin C (Toldr, 2002). Katepsin H posjeduje endo- i aminopeptidaznu aktivnost zbog ega se i svrstava u aminoendopeptidaze. Nasuprot tomu, katepsin H razla~e miozin i njegova glavna uloga je najvjerojatnije aminopeptidazna. (Toldr, 2002). Neutralne proteinaze: Kalpaini spadaju u grupu cisteinskih endopeptidaza smjeatenih u citosolu i u podru ju Z-crte, usko specijaliziranog djelovanja. U znanstvenoj literaturi koriateni su razni nazivi kao kalcij-aktivne neutralne proteinaze, kalcij-ovisne proteaze, kalcijem-aktiviran faktor. Aktiviranje i postizanje maksimalne aktivnosti kalpaina mogue je jedino u uvjetima neutalnog pH (oko 7.5), slabu aktivnost posti~u kod pH 6.0, a najvjerojatnije su neaktivni kod pH 5.5  6.0. Uz to, kalpain I (CANP) je aktivan u prisutnosti 50  70 M Ca2+, a kalpain II (mCANP) u prisutnosti 1-5 mM Ca2+ (Toldr, 2002). Kalpaini su heterodimeri molekulske mase 110 tisua, sastavljeni od jedne kataliti ke podjedinice 80 tisua Mr i jedne podjedinice 30 tisua Mr nepoznatih funkcija (Toldr, 2002). Kalpaini su u stanju razlagati strukturu Z-membrane i regulatorne proteine (titin, nebulin, troponine T i I, tropomiozin, C-protein, filamin, dezmin i vinkulin) koji vode porijeklo od duga kih peptida, ali su neaktivni u odnosu na miofibrilarne proteine (miozin, aktin, -aktinin i troponin C) (Koohmaraie, 1994). Stabilnost kalpaina je prili no slaba, odnosno gube aktivnost nakon 10  14 dana, postmortem, tj. nakon prve faze salamurenja (Toldr, 2002). Kalpain I je izrazito nestabilan u miaiima, postmortem. Mo~e se autolizirati u prisustvu Ca2+ iona u posebnim uvjetima, kao ato je npr. porast temperature, s obzirom da njegova aktivnost zna ajno ovisi o temperaturi. U tom slu aju mo~e doi do potpune i trajne deaktivacije ovog enzima (Koohmaraie, 1994). Kalpain II je stabilniji prvih nekoliko tjedana (Koohmaraie i sur. 1987). Zbog ove izrazite nestabilnosti, neki znanstvenici pretpostavljaju da uloga kalpaina u proizvodnji prauta nije osobito zna ajna (Koohmaraie, 1994; Toldr, 2002). `to viae, kiseli pH nekih suhomesnatih proizvoda ini svaku kalpainsku aktivnost joa nevjerojatnijom. Prisustvo kalpastatina, endogenog inhibitora, regulira aktivnost kalpaina u postmortalnim miaiima. Miaii svinja imaju najni~i nivo kalpastatina u usporedbi s drugim vrstama (Ouali i Talmant, 1990), koji se ujedno autolizira za nekoliko dana nakon klanja (Koohmaraie i sur., 1987). Miaine tripeptidilpeptidaze (TPP) su enzimi koji hidroliziraju razli ite tripeptide peptidnih amino ostataka. TPP I je locirana na lizozomima u optimalno kiseloj sredini (pH 4.0) i hidrolizira tripeptide Gly-Pro-X, gdje je X aminokiselina, uglavnom hidrofobne prirode. TPP II je relativno veliki enzim (1 milijun Mr) s optimalnim neutralnim pH (6.5-7.5), a aktivan je u airem rasponu uvjeta supstrata, osim kada se prolin nalazi na jednom od dvaju hidroliziranih krajeva. Miaine dipeptidilpeptidaze (DPP) su enzimi koji hidroliziraju razli ite dipeptidne sekvence peptidnih amino ostataka. Postoje 4 tipa aktivnosti DPP, i to DPP I, II, III i IV. DPP I i II su locirani na lizozomima, DPP III u citozolu, a DPP IV je smjeaten u membrani plazme. Njihova je molekulska masa relativno visoka, izmeu 100 i 200 tisua, a optimalni pH je kiseli za DPP I i II (5.5) i bazni za DPP III i IV (7.5-8.0). Ova 4 enzima su u cijelosti istra~ena kod skeletnih miaia svinje (Sentandreu i Toldra, 1998, 2000, 2001a, 2001b). DPP I je najaktivniji enzim u postmortalnim miaiima i u znatnom je postotku aktivan i pri niskim temperaturama, pa tako mo~e biti vrlo aktivan u fazi soljenja i nakon soljenja (Sentandreu i Toldra, 2001b). DPP djeluju u razli itim supstratima. Tako DPP I ima osobitu sklonost za hidrolizu dipeptida Ala-Arg i Gly-Arg, DPP II i DPP IV za dipeptide Gly-Pro, a DPP III za dipeptide Arg-Arg i Ala-Arg. Isto tako, ovi su enzimi u stanju hidrolizirati i druge peptide s razli itim sekvencama, ali sporije i postupno, te su na taj na in uklju eni u stvaranje i akumuliranje airoke palete dipeptida tijekom preradbenog procesa. Miaine dipeptidaze spadaju u grupu miainih enzima ija uloga nije joa u potpunosti ispitana. Poznato je da katalizira  ٽylylylylylyl`Y hFhonjhonUmH sH hFhon6B*ph333 hFhon6B*mHph333sHhFhon6B*H*ph333hm^hon6B*ph333h29hon6B*ph333hon5CJH*aJ hon5hon5CJaJhonhon5H*mH sH hFhon5honhon5mH sH h{p^hon5hon5CJ\]! |~{$dh`a$gdon $dha$gdondhgdon$d`a$gdon $dha$gdon.`    , . 4 6 : > @ B T V \ ^ b d f l n p r úú|s|skh{p^honH*hchon0Jhchon0JmHsH#jhchonUmHsHhon honhonjhonUmHsHhonmHsHhFhon0JhFhon0JmHsHjhonUmH sH #jhShonUmH sH  hFhonhFhonmHsH*  8z|~Uz@>" * . n Ĺxqj_XSjj honH* hon5\h!hon5\] hahon hhonh3Qh0>5mH sH hon5mH sH h:bhon6mH sH hJk6mH sH hon6mH sH h:bhon56mH sH hon56mH sH hhon5\]mH sH  h[hon hon6h:bhon6honhon6 hon5hxWjhon5hon n ""$$$$$&&&&&&&&******J+N+R+^+`+b++J,L,,,,,,,,,&/F///0J0V0X0Z000 1$112.3\3d444446777: h1honhahon6hahonH* honH*hgPahon] hon6] hon5\ hahon hhonhonhgPahon6F&7\;nD Ycfnnnց{s$a$gdongdon$dh]a$gdon$  (#dh]`a$gdon$ (#dh]`a$gdon$ !dh]`a$gdon$dh]`a$gdon$ n#dh]`a$gdon : :\;;2??@@@nDDD\EVJXVXXXZX Y6Y8Y^B^^^J`V`X`Z`b`f`~aacceeeefff"f$fthhjjjjjjjjllllllnnnZpfphpjplqxqzq~qtuuuuDvh!hon5hgPahon6 hhonU hon6] h ^hon hahon hon5\hon honH*Lju hidrolizu dipeptida, a nazvani su zavisno od sklonosti prema odreenim aminokiselinama. Glicilglicin dipeptidaza razgrauje dipeptide koji sadr~e glicin, cisteinilglicin dipeptidaza je specijalizirana za dipeptide Cys-Gly, a arginin dipeptidaza ima osobitu sklonost za bazne aminokiseline (Toldr, 2002). Veoma je malo informacija o va~nosti i ulozi ovih enzima u mesu i preradi mesa. Miaine aminopeptidaze spadaju u metalo-proteine visoke molekulske mase i kompleksne strukture. Istra~eno je i opisano pet odvojenih tipova aminopeptidazne aktivnosti: leucil, arginil, alanil, piroglutamil i metionil aminopeptidaze. Najva~nije aminopeptidaze skeletnih miaia svinje su takoer istra~ene i opisane. Sve su aminopeptidaze aktivne u neutralnoj i baznoj sredini, a nazive su dobile na osnovu sklonosti prema specifi nom N-ostatku aminokiselinskog lanca. Tako npr. alanil aminopeptidaza ima najveu sklonost prema alaninu ali je u stanju hidrolizirati airok spektar aminokiselina kao ato su aromatski, alifatski i bazni aminoacil lanci (Flores i sur. 1996). Alanil aminopeptidaza je najva~nija aminopeptidaza u miaiima postmortem i aktivna je u odnosu na sve slobodne aminokiseline. Arginil aminopeptidaza hidrolizira bazne aminokiseline, kao ato su arginin ili lizin i zbog toga se joa naziva i aminopeptidaza B (Toldr, 2002). Metionil aminopeptidazu aktiviraju kalcijevi ioni, a ima airok spektar aktivnosti sa sklonoau prema metioninu, alaninu, lizinu i leucinu (Flores i sur. 1996). Uloga egzopeptidaza u razgradnji proteina i peptida je slabo istra~ena. Ovi su enzimi uklju eni u kasnije stadije proteoliti ke razgradnje i odgovorni su za akumulaciju slobodnih aminokiselina tijekom tehnoloakog procesa prerade mesa. Miaine karboksipeptidaze su locirane na lizozomima, a optimalnu aktivnost posti~u u kiseloj sredini. Ovi enzimi stvaraju slobodne aminokiseline od karboksi ostataka peptida i proteina. Karboksipeptidaza A ima sklonost prema hidrofobnim aminokiselinama, dok karboksipeptidaza B ima airok spektar aktivnosti (Toldr, 2002). Miaine lipaze se nalaze u lizozomima, membranama, citozolu i adipoznom tkivu, a optimalnu aktivnost posti~u kod pH 5,0  7,5 i temperature 37  45 C. Lizozomska kisela lipaza i fosfolipaza A locirane su na lizozomima i glavni su lipoliti ki enzimi miaia koji oslobaaju dugolan ane masne kiseline u miaiima postmortem. Lizozomska kisela lipaza ima izra~enu sklonost za hidrolizu primarnih esterskih veza triacilglicerola u kiseloj sredini (pH 4.5-5.5), a u manjoj mjeri hidrolizira i di- i monoacilglicerole (Toldr, 2002). Nedostatak ovih enzima dovodi do nakupljanja nerazgraenih triacilglicerola u miaiima (Toldr, 2002). Fosfolipaza A regulira hidrolizu fosfolipida na mjestu 1 ili 2, u podru ju dodira voda-lipidi. Ovaj enzim je vrlo va~an u ciklusu biokemijske razgradnje fosfolipida. Kisele i neutralne esteraze takoer su identificirane na lizozomima i u citozolu (Toldr, 2002). Ovi su enzimi dosta stabilni i u stanju su hidrolizirati kratkolan ane masne kiseline tri-, di- i monoacilglicerola, iako je njihova aktivnost ograni ena zahvaljujui kratkom trajanju povoljnih uvjeta. Enzimi adipoznog tkiva Lipaze masnog tkiva: Lipidi i ugljikohidrati kao rezerva energije pokrivaju veinu energetskih potreba organizma u vrijeme gladovanja, mobilizirajui vee koli ine (viae od 150 g/dan) masnih kiselina (Toldr, 2002). Adipozno tkivo sadr~i 3 va~na lipoliti ka enzima: hormon-osjetljivu lipazu, monoacilglicerol lipazu i lipoprotein lipazu (Toldr, 2002). Ovi enzimi, ija je optimalna pH sredina u rasponu od neutralne do bazne, igraju va~nu ulogu u regulaciji sveukupne energetske ravnote~e kod svinja. Hormon-osjetljiva lipaza (HSL) hidrolizira skladiatene lipide u masnim stanicama, prije njihove mobilizacije u vidu slobodnih masnih kiselina (FFA). Ovi enzimi su visoko specijalizirani i kataliziraju kidanje prvih esterskih veza u triacilglicerolima, te nastaju diacilgliceroli. Prva 3-esterska veza acilglicerola se hidrolizira 4 puta br~e nego 2-esterska veza (Toldr, 2002). Tri-, di- i monooleilglicerole hidroliziraju u odnosu 1:10:4. Iako se hormon-osjetljive lipaze aktiviraju fosforilacijom, triacilglicerolska hidroliza je kontrolirana reakcija (Toldr, 2002). Monoacilglicerol lipaza (MGL) hidrolizira monoacilglicerol (nema specifi nih mjesta hidrolize), a uglavnom je lociran u masnim stanicama, iako je manja koli ina naena u stromalnim i vaskularnim stanicama, a aktivan je prema srednjim i dugim lancima monoacilglicerola (Toldr, 2002). Lipoproteinska lipaza je acilglicerol hidrolaza, koja je locirana u kapilarnom endotelu i hidrolizira acilglicerolne komponente na povraini endotela, a imaju sklonost ka masnim kiselinama na poziciji 1 i preko njih na poziciju 3 (Toldr, 2002). Hidrolizira tri-, di- i monogliceride u odnosu 2:4:1, pokazujui vrlo nizak afinitet za monogliceride s nekoliko hidroliziranih 2-monoglicerida. Nezasieni monoacilgliceroli se br~e hidroliziraju nego zasiene komponente (Toldr, 2002). Lipoliza u adipoznom tkivu na po etku procesa odvija se pod kontrolom hormon-osjetljive lipaze (HSL), a proizvodi ove reakcije, odnosno produkti nastali razgradnjom triacilglicerola koju katalizira lipoproteinska lipaza su monoacilgliceroli, koji se ne akumuliraju zahvaljujui djelovanju monoacilglicerol lipaze (Toldr, 2002). Kisele i neutralne esteraze su takoer prisutne u adipoznom tkivu i mogu sudjelovati u mobilizaciji deponiranih kolesterol estera tijekom mobilizacije uskladiatenih lipida i u razgradnji lipoprotein kolesteril estera osloboenog iz plazme (Toldr, 2002). Literatura: Flores, M., M.C. Aristoy, F. Toldr (1996): HPLC purification and characterisatin of soluble alanyl aminopeptidase from porcine skeletal muscle. Journal of Agricultural and Food Chemistry 44, 2578-2583. Koohmaraie, M., S. C. Seideman, J. E. Schollmayer, T. R. Dutson, J. D. Grouse, (1987): Effect of postmortem storage on Ca2+ dependent proteases, their inhibitor and myofibril fragmentation. Meat Science 19, 187-196. Koohmaraie, M. (1994): Muscle proteinases and meat ageing. Meat Science 36, 93-104. Ouali, A., A. Talmant (1990): Calpains and calpastatin distribution in bovine, porcine and ovine sceletal muscles. Meat Science 28, 331-348. Sentandreu, M.A., F. Toldr (1998): Biochemical properties of dipeptidylpeptidase III purified from porcine skeletal muscle. Journal of Agriculture and Food Chemistry 46, 3977-3984. Sentandreu, M.A., F. Toldr (2000): Purification and biochemical properties of dipeptidylpeptidase I from porcine skeletal muscle . Journal of Agriculture and Food Chemistry 48, 5014-5022. Sentandreu, M.A., F. Toldr (2001a): Importance of dipeptidylpeptidase II in postmotrem pork muscle. Meat Science 57, 93-103. Sentandreu, M.A., F. Toldr (2001b): Dipeptidylpeptidase IV from porcine skeletal muscle: purification and biochemical properties. Food Chemistry 75, 159-168. Toldr, F. (2002): Dry-cured meat products. Food and Nutrition press, inc. Trumbull, Connecticut, USA. Toldr, F., J. Flores, C.A. Voyle (1990): Study of the white film developed on cut surfaces of vaccum-packed dry-cured ham. Journal of Food Science 55, 1189-1191. Zeece, M. G., K. Katoh (1989): Catepsin D and its effects on myofibrillar proteins. A rewiew. Journal of Food Biochemistry 13,157-178. PAGE  PAGE 6 Dv wwwwDyPyRyTy2{>{@{B{}}}}ԁ؁ "0r dh">@Nʅ *Pxɲ٪hhon5h)hon5hihonH* h honhs|hon5h hon5hXhon5 hon5hb2hon5hon hhon hahonCց؁r"ʅPʉƊҌ*,.@BDZ\^`bh]hgdon &`#$gdon`gdon $`a$gdon$a$gdonʉƊ(ҌԌ &:<FHV*,.0<>@DFRTVXZ`b¼¼¼­¼h0>0JmHnHuh0> h0>0Jjh0>0JUh"!+ h6honhs|hon5hi)hon5hhon5 hon5hXhon5hon-,1h. A!"#$% DyK Petrakmkrvavica@net.hryK 0mailto:mkrvavica@net.hrDyK mkrvavica@veleknin.hryK Rmailto:mkrvavica@veleknin.hryX;H,]ą'c@`@ onNormalCJ_HaJmHsHtH>A@> Zadani font odlomkaVi@V Obi na tablica4 l4a .k@. Bez popisa8 `8 onPodno~je  p#2)`2 on Broj straniceXoX onStyle1-double spaced$d`a$4U`!4 on Hiperveza >*ph3=JK|}{ a!!'d(,,,?6@6L6M677F889F::c;;n<<<<=======00000000000000000000000000000000000000000000000@0@0@0@0@0@000K|}{ a!!'d(,,,?677F88:c;;n<<=K00K00j00CI00I0I00I00K00K00K00K00K00K0 0K0 0K00K00K0 0K0 0K00K00K00K00K00K00K00 K00 K00K00@0K00K00@0@0@0  n :Dvb#&'(*HJցb$)I`% 17cy=XX ! !N$8NĬN Q(= U(=C*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsmetricconverter 40C45 C5 mM ProductIDKQR[^ghlnow!*+./136dmnv)/muLUm v y  & ) : T Z    " # - 1 : E O P Z ^ f j t u  * 2 R [ (.7@y "'08]cfn!*2?CGV{ !2=>KYa W_|#%.5:?\bksw'kpry{$&+/69AFPdl(47@kn!KUBLluv!$+CMmw =HISTW'-IWi|+5AILVY_.8;A -:CJn w !!!0!9!:!=!>!A!E!L!M!X!!!!!s"""""""""""""""")#7######### $$M$V$_$h$p$v$$$$$$$$$% % %%%%%F%M%R%W%t%%%%%%%%%&& &&&&& &&&;&H&a&h&&&)':'J'T'''''''( (#(4(U([(l(r(((((((())))")4)>)K)V)u))))))))))) *>*I*R*c*e*k********+t++++++++++ ,,,(,D,U,,,,,-----------...........///////////00 0'0-0B0T0U0b000000000011 111 10111122 22 2!2'2+27282A2a2i2l2w2x222223 33"3/3b3o3{3333333333334 4O4U4444444445(5)5/51575S5[5r5{556660666M6S6_6f6k6q66666666666666666666666677 77$70787@7K7S7Y7a7g7q7w7{7777777777777777777777 8888 8$8%8+8-8182898F8K8T8[8d8l8q8|8}88888888888888888888899 99$9)919296979>9?9G9H9N9P9W9[9f9k9o9p9y999999999999999999:: : :::#:(:,:-:6:F:P:[:a:k:u:y::::::::::::::::::;;; ; ;;;;;*;/;:;;;E;G;K;L;U;c;i;v;y;z;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;<<< <<<<<&<*<0<1<7<8<;<<<A<G<N<R<V<W<^<n<s<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<==IK{} `a!! '!'c(d(,,,,>6@6K6M67777E8F88899E:F:::b;c;;;m<n<<<==88<<<==<==  h "!+><~E_onkJkw0>on=@% a =PP P$@PPP P"P$P&P*P0P:PDPVUnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial"q붦붦 3n 3n!9r4<< 2QHP)?on2IAKTIVNOST PROTEOLITI KIH I LIPOLITI KIH ENZIMA TIJEKOM PROIZVODNJE PR`UTAKorisnikKorisnikOh+'0 $4 HT t  LAKTIVNOST PROTEOLITIKIH I LIPOLITIKIH ENZIMA TIJEKOM PROIZVODNJE PRUTA KorisnikNormal Korisnik3Microsoft Office Word@@VJ@ZM 3՜.+,D՜.+,|8 hp  Kninn< JAKTIVNOST PROTEOLITIKIH I LIPOLITIKIH ENZIMA TIJEKOM PROIZVODNJE PRUTA Naslov  8@ _PID_HLINKSA jPmailto:mkrvavica@veleknin.hr Ifmailto:mkrvavica@net.hr   !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKMNOPQRSUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklnopqrstvwxyz{|Root Entry F`.MData L1TableTG0WordDocument.SummaryInformation(mDocumentSummaryInformation8uCompObjs  F!Microsoft Office Wordov dokument MSWordDocWord.Document.89q