ࡱ> $&!"#q` bjbjqPqP.::p=%Tb b b  p!p!p!8!"48"""######r6t6t6t6t6t6t6$:h=j6b /%##/%/%6b b ##8////%b #b #r6//%r6//1b b H2#" WNp!*2N6$8082,=.:=H2H2&=b n2#v#T/#D$$ ###66/###8/%/%/%/%$ d v J  ^ b b b  Prof. dr. sc. Leo Cvitanovi( AKTUALNA PROBLEMATIKA ZASTARE U HRVATSKOM KAZNENOM ZAKONODAVSTVU Posljednje izmjene kaznenog zakonodavstva, naime produljenje zastarnih rokova za pojedina kaznena djela odnosno uvoenje novog koncepta ra unanja zastare kada se radi o kaznenim djelima na atetu maloljetnika, ponovno su aktualizirale problematiku zastare u hrvatskom materijalnom kaznenom zakonodavstvu. Rasprave o kriminalnopoliti kim i kaznenopravnim aspektima ovog instituta vodile su se i uo i donoaenja Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona 2003., koji je  unato  tome ato nikada nije za~ivio  krajnje zaoatrio pojedina pitanja odnosne materije, kako u stru noj i znanstvenoj tako i lai koj javnosti. Mo~da je to prigoda da se opetovano upozori na neke temeljne znanstvene istine odnosno implikacije razli itih teorijskih polaziata, napose iz vizure aktualnih dvojbi kaznenopravne prakse. Jedna od njih je i pitanje o kriminalnopoliti kom odnosno kaznenopravnom u inku promijenjenih zastarnih rokova za djela za koja do stupanja na snagu novele Kaznenog zakona nije nastupila zastara po ranije va~eim odredbama. Problematika zastare, doslovno ali i u prenesenom zna enju, aktualizira se a momento ad momentum, uglavnom samo onda i kada to zahtijevaju datosti zakonodavne prakse. Zastara se uobi ajeno smatra isklju ivo ili barem u veoj mjeri 'tehni kim problemom' te za razliku od drugih tema opeg dijela kaznenog zakonodavstva ne pripada krugu ekskluzivnih pitanja kaznenopravne dogmatike. Mo~da stoga jer mnogi smatraju da se o zastari 'nema viae ato rei' odnosno 'sve je o zastari manje-viae dobro poznato', pa se sve svodi samo na tehniku primjene odgovarajuih opeprihvaenih teorijskih i standarda pravne prakse. Utoliko ta tema ostaje uvijek po strani znanstvenog i stru nog interesa, o emu svjedo i i relativno bezna ajan broj radova koji se primarno ili posebno bave zastarom. Posljedica je da se radi o jednom od najoskudnije elaboriranih instituta hrvatske kaznenopravne literature. S druge strane zastari se, no moglo bi se rei sporadi no i prigodno, pridaje zna aj kriminalnopoliti kog problema. U tom kontekstu, meutim, rasprava o zastari mnogima se ini nedovoljno egzaktnom, pa mnogi izbjegavaju argumentaciju prete~ito zasnovanu na tim premisama. Nije, stoga, udno da se ovo pitanje relativno eae nae u ~i~i interesa lai ke nego znanstveno-stru ne javnosti, u prvome redu medija, koji na svoj na in, artikulirajui stav najaire javnosti neizravno kreiraju njegovu kriminalnopoliti ku dimenziju sa neporecivim implikacijama na zakonodavnu i sudsku praksu. Naj eae je rije  o sporadi nim (tzv. dnevnopoliti kim) analizama pojedinih slu ajeva iz kaznenopravne svakodnevice sudova, ispitivanju i tuma enju stava javnog mnijenja u svezi s tim ili pak prezentaciji i kriti kom osvrtu na statisti ka i druga istra~ivanja slu ajeva zastare koji iritiraju javnost mo~ebitnim posljedi nim u inkom 'o igledne nepravde' vezane uz postupanje ponajprije sudbene, ali onda i drugih segmenata politi ke vlasti (zakonodavne i napose izvrane). Osjeaj pravednosti o kojemu se u ovom kontekstu esto govori, naime, nije samo religijska i filozofska, moralna i pravna, ve u prvome redu politi ka odnosno kriminalnopoliti ka kategorija, a to je bila i biti e uvijek i neizostavno onda kada se radi o poimanju pravednosti kaznenog progona i izvraenja kazne (to viae, kad se u obzir uzmu izra~ene represivne odnosno punitivne tendencije te iste javnosti). Utoliko, bilo kakvim razmatranjima aktualnih pitanja zastare valjala bi prethoditi rekapitulacija najva~nijih temeljnih povijesnih i filozofskih postavki suvremene kaznenopravne teorije, te na toj platformi uputiti na odgovarajue zaklju ke. Pitanje kaznenopravne zastare (lat. praescriptio, antiquare; u starijoj hrvatskoj pravnoj terminologiji zagoda, prikogodiatje, proaastje ili mimoaastenje vrimena), doduae samo u formi procesne upute, prvi put eksplicitno spominje uveni  Praxis criminalis , dodatak drugom tomu uvenoga  Corpus juris hungarici (odnosno na latinskom jeziku otisnutom kaznenom zakonu Ferdinanda III od 30. prosinca 1656. godine), u l. 43. pod nazivom  De antiquitione delicti . Do tada je, naime, u teoriji i kaznenopravnoj praksi prevladavao stav da  za progon kaznenih ina ili ovraenje kazni ne ima zastare . Spomenutom odredbom propisuje se da  sva zlo instva kriminalna, za koja nije kazan smrti propisana, zastaruju za pet godina; za deset godina kradje i obi na ubojstva, izuzevai roditeljsko, bratinsko ubojstvo ili ubojstvo na gospodaru ili djetetu; za dvadeset godina umorstvo, ako je tko na nj zaveden bio, pale~ itd. Utrnjuje i progon i kazan . Odreena zlo instva meutim (tzv.  enormia maleficia ) kao ato su magija, blasfemija, crimen laesae, teaka umorstva, teaki blud, krivotvorenje nova i sl. nikada nisu zastarjevala. U Hrvatskoj sudilo se i dalje po starijem hrvatsko-ugarskom odnosno statutarnom pravu, do im je spomenuti izvor, kako je istaknuto, slu~io samo kao 'handbuch' odnosno  autoritativna pouka za suenje i postupak u kaznenih stvarih . Institut zastare nije poznavala niti kasnija  Theresiana (1768.), a niti  Josephina (Opi red za kaznene sudove Josipa II. iz 1787. godine), u Hrvatskoj poznata pod nazivom  Opchinska naredba od zlocsinstvah i njihovih pedepsah iz 1788. godine. Naime, u . 183. propisivala je da  u napridak dakle prikogodishtje (praecriptio) u zlocsintvih i pedepah mita neche imati, i zato zlocsincem podpunno po naredbama imae csiniti, makar neznam kakobi dugo vrimena od ucsinitoga zlocsintva proshlo, doklemgod nebie iznashlo . Institut zastare postaje standardan u kaznenom zakonodavstvu od 1791. i francuskog Code penala. Tako je i austrijska kodifikacija iz 1803. godine, u nas poznata u prijevodu Skupozakonik iz 1804. godine afirmirala zastaru kao redoviti, neizostavni institut materijalnog kaznenog prava. U . 201. propisuje se da zlo instvo, izmeu ostaloga, utrnjuje protekom vremena (s odvarxenjem, illiti s mimoscastenjem vrimena), ako od dana po injena zlo instva protiv po initelja ne zapo ne postupak brojech od dneva dillovana zlocinstva, nebudese protiva krivczu zapo elo iziskovanje illiti proces u vrime zabilixeno od ovogha zakona, . 206.). Potom se u . 207. utvruju i rokovi zastare: dvadeset godina za zlo instva kojima je odreena kazna do~ivotne tamnice, deset godina za one zlo ine koji se po zakonu ka~njavaju tamnicom od deset do dvadeset godina, pet godina za sva ostala zlo instva. Zastara je nastupala pod odreenim uvjetima. Ona je, naime, 'oslobaala' samo one koji nisu zadr~ali za kakvu korist od zlo istva, koji su nastojali popraviti atetu oateeniku, koji nisu napustili dr~avno podru je odnosno koji u meuvremenu nisu po inili kakvo drugo zlo instvo (. 208). Jasno se isti e da je u inak zastare (tvorje illiti plod mimoscasta vrimena), da zbog po injena zlo instva nema viae mjesta progonu niti kazni (radi dillovana Zloinstva nemoxe visce imatti misto ni iziskovanje, ni pedipsa) (. 209.). Kaznena djela za koja je propisana smrtna kazna, meutim, ne zastarijevaju, ve se  ukoliko je od njihova po injenja proteklo dvadeset godina  za njih viae ne mo~e izrei smrtna kazna ve samo tzv. 'tvrda tamnica' od deset do dvadeset godina. (. 210.). Kasnija, tzv. prva prava kodifikacija u hrvatskoj kaznenopravnoj povijesti  Kazneni zakon o zlo instvih, prestupcih i prekraajih od 27. svibnja 1852.  na elno je na istim pozicijama. Zastara (zagoda)  utrnjuje zlo instvo i kazan, ako u initelj od asa u injenja zlo instva (& ) ne bude po nijednom ovozemskom sudu kaznenom uzet pod iztragu uz vrieme odredjeno u ovom zakonu (. 227.). Zlo instva za koja je propisana kazna tamnice do smrti zastarijevala su nakon dvadeset godina, ona za koja je propisana kazna od deset do dvadeset godina, zastarijevala su nakon proteka deset godina, sva ostala zlo instva nakon pet godina (. 228.). I ovaj zakon predvia tzv. akvizitornu zastaru, apostrofirajui u . 230. u inak zagode  da takova zlo instva radi, ne mo~e viae imat mjesta ni iztraga, ni kazan . Kao i zakon iz 1803., i ovaj izuzima od zastare zlo instva za koja je odreena smrtna kazna, ponavljajui formulu prema kojoj nakon proteka dvadeset godina, po initelju mo~e biti izre ena samo kazna tamnice od deset do dvadeset godina (. 231.). Ograni enje koje raniji zakon ne poznaje odnosi se na zlo instva za koja je po zakonu propisana smrtna kazna ili tamnica do smrti, a po injeni su od po initelja koji tempore criminis nisu navraili dvadeset godina ~ivota: uzima se za 'mjerilo zagode' u tom slu aju kao da su po inili zlo instvo za koje je pripisana kazna od deset do dvadeset godina (pa je zastara deset godina) (. 232.). Poznat je institut prekida zastare (.227.), ali ne i apsolutne zastare. Takoer, zastara kaznenog progona ra una se od trenutka po injenja djela, bez obzira na vrijeme kad je nastupila posljedica. I glasovita Deren inova  Osnova od 1879. godine u pogledu instituta zastare kaznenoga progona i 'izvrabe pravomono dosudjene kazne' stoji na tragu zakonodavnih i teorijskih rjeaenja onoga doba, samo s neato druk ijom diferencijacijom rokova zastare (dvadeset, petnaest, deset, pet i dvije godine). Uglavnom, krajem 19. stoljea dovraena je prva faza u teorijskom i zakonodavnom razvitku instituta zastare, pa on dijeli sudbinu i drugih zna ajnih opih instituta kaznenoga prava, ija moderna povijest sve u svemu jedva da obuhvaa viae od dva stoljea. Ove kratke povijesne crtice u funkciji su reminiscencije na nekoliko va~nih zaklju aka glede filozofske, kriminalnopoliti ke i kaznenopravne pozadine geneze instituta zastare. Povijesno, uvoenju ovog instituta u kazneno zakonodavstvo prethodi, ili koincidira s njim, nekoliko doista zna ajnih pomaka, to nije re eno, obrata u filozofiji ka~njavanja  afirmacija relativnih teorija o svrsi ka~njavanja, na ela ograni enja kaznenopravne prisile te na ela zakonitosti. Naime, kada su apsolutne, retributivisti ke teorije ka~njavanja barem formalno ustupile svoje mjesto relativnim teorijama, otvoren je prostor uvoenju zastare u kaznenopravnu filozofiju i zakonodavstvo. Napose je razdoblje 17. i 18. stoljea urodilo teorijskim premisama na kojima je postupno ja alo uvjerenje o nu~nosti tog instituta u kaznenome pravu. Istina, napuatanje retributivnih pozicija bilo je ograni eno i vrlo postupno. Ve i stoga jer je taj pojam (retributivizma) neraskidivo vezan s percepcijom pojma pravednosti, kojega se kaznenopravna filozofija (da se ne govori o lai koj javnosti) ne odri e niti danas. Stoga ne udi da su ak i velika imena kaznenopravne znanosti, ije su ideje u bitnome odredile moderno kazneno pravo bili skepti ni ili djelomi no skepti ni kad je bila rije  o zastari. Beccarija, primjerice, zastaru je dopuatao samo kod lakaih djela, do im je Feuerbach  iako je bio zagovornik relativnih teorija  zastaru smatrao nespojivom s vlastitim kriminalnopoliti kim konceptom kazne (izra~enim kroz teoriju psiholoake prisile), koja se nu~no mora nadovezati na svaki, pa i najmanji zlo in. Napokon, i sam Bentham, utemeljitelj utilitarizma, bio je protivnik ideje zastare. Sli no je i s drugim generalnopreventivnim teorijama (npr. t. zastraaivanja, t. nu~ne obrane itd.). Stoga je ve relativno rano postalo jasno da ideja zastare mo~e korelirati najbolje (ako ne i samo) s teorijama specijalne prevencije. U tom smislu valja ukazati na dvije neizostavne zna ajke kazne, napose one koja nosi atribut moderne: ona mora biti izvjesna i mora  kazneno djelo slijediti u stopu  kako bi se njome ostvario barem minimalan (to nije re eno: bilo kakav) kriminalnopoliti ki u inak. To stoga jer je kazna simboli ni jezik komunikacije (pa utoliko potonji zahtjev ima i generalnopreventivne dosege). Iako su prvi pokuaaji eksplanacije uvoenja instituta zastare u kazneno pravo, temeljem prirodnopravnih koncepcija, inspirirani prete~ito razlozima procesne prirode (Wolfgang Adam Lauterbach i Benedict Carpzov u 17. st.), poslije su prevladali oni koji su osnovanost zastare izvodili iz materijalnog kaznenog prava. injenica da se zastara vremenom profilirala kao formalni institut upravo materijalnog kaznenog prava i jedan od va~nih pojmova moderne politike suzbijanja kriminala, zasniva se baa na filozofskoj tradiciji rasprava o svrsi ka~njavanja (odatle se dolazi i do klju nog pojma materijalnopravne naravi zastare: zahtjeva (dr~ave) za ka~njavanjem /njem. Strafanspruch/), to nije onom kopernikanskom obratu od represivnog ka preventivnom, od kada se uostalom i 'ra unaju' po eci moderne povijesti kaznenoga zakonodavstva. To e u budunosti u zna ajnome odrediti tijek i zaklju ak rasprava o pravnoj naravi zastare  radi li se o institutu prete~ito procesne, materijalne ili je on mjeaovite naravi, a u potonjem slu aju i na koji se na in ta mjeaovita narav manifestira (tj. da li je zastara jedinstveni ili parcijalni mjeaoviti institut, tj. je li u svakom momentu mjeaovitog karaktera ili je u pojedinom momentu procesni, a u pojedinom materijalnopravni). Ja anje specijalnopreventivnih funkcija kazne i pomak od represivnih ka preventivnim kriminalnopoliti kim obrascima kaznenopravne reakcije temeljna su obilje~ja povijesnog trenda ograni enja kaznenopravne prisile, koji e rezultirati time da je krajem 20. stoljea ovaj 'trend' postao na elo suvremenog kaznenog prava i politike suzbijanja ka~njivih ponaaanja. To unato  i bez obzira na injenicu da suvremene sustave, napose na prijelazu stoljea i danas, karakterizira jedna pomalo 'retro-tendencija' ka ja anju generalnopreventinih, meu njima i onih 've vienih' kriminalnopoliti kih i kaznenopravnih koncepcija, ato nipoato nije bez primjera u kaznenopravnoj povijesti. Razvitak instituta zastare, njegova ureenja i tuma enja, tako i u hrvatskom kaznenom zakonodavstvu, u tom je povijesnom procesu obilje~en kontinuitetom. Sve do 60-tih godina 20. stoljea nisu se pojavljivala va~nija dogmatska pitanja vezana uz institut zastare. U hrvatskom kaznenom zakonodavstvu, koje je od 1930. godine pripadalo jedinstvenom corpusu jugoslavenskog krivi nog zakonodavstva, zastara je regulirana Krivi nim zakonikom Kraljevine Jugoslavije (1930.). U odnosu na austrijski zakon od 1852., uvedene su tri novine: zastara ima ekstinktivno zna enje, uvodi se institut zastare izvraenja kazne te institut apsolutne zastare u oba slu aja. Rokovi prate model Deren inove  Osnove (dvadeset za zlo instva za koja je propisana smrtna kazna ili 'vje ita robija', petnaest godina za zlo instva za koja je propisan oduzimanje slobode do dvadeset godina,i deset godina za ostala zlo instva  pet godina za prijestupe za koje je propisan strogi zatvor ili zatvor du~i od jedne godine te dvije godine za ostale prijestupe). U svemu ostalome, odredbe o zastari gotovo su sasvim nalik odgovarajuim danaanjim odredbama. Kao teorijski supstrat zastare navodi ve opeprihvaen stav da se  svrha kazne mo~e fakti no postii samo u slu ajevima ako se ato br~e potra~i i izvrai ona mera, koja treba da uti e na u inioca, da bi se njegovo antisocijalno ili asocijalno delovanje spre ilo, a njegovo dalje dr~anje da se uputi na pravi put . Navodi se da  zastara ide u korist u initelja . Uvid u sudsku praksu toga vremena ne daje odgovor na pitanje o standardnoj interpretaciji na ela zakonitosti (kroz zabranu retroaktivnog va~enja kaznenog zakonodavstva) glede zastare, koji bi eventualno pomogao dohvatiti pravo zna enje tog izri aja. Naime, ostvarivanje na ela zakonitosti kao ekskluzivno kaznenopravnog postulata u funkciji pravne sigurnosti, u ovom je kontekstu koreliralo s prividom da se radi o nekakvom institutu 'u korist po initelja'. Ipak, prevladavajui stavovi onoga doba sugeriraju da ovakav izri aj ima samo jedan deklaratorni, ex post factum, zna aj. U formalnom smislu potkrjepljuje ih i uvena `ilovieva opaska, kojom je (joa mnogo ranije, 1902. godine) ustvrdio da  pravo priznaje zastaru kao razlog koji ukida kaznu ne radi toga, ato bi injenica, da po initelj nije ka~njen te ajem vremena, bilo po pravu priznana, nego radi toga, ato s prestankom aktualnosti kazne i sama svrha kazne gine . Ovo je sasvim u skladu s tzv. ekstinktivnim pojom zastare, pa sve kasnije koncepcije koje zastaru dovode u u svezu s pravima po initelja, uklju ivo i onu da prava po initelja, do nastupa zastare, nisu povrijeena produ~enjem rokova zastare odnosno ukidanjem zastare same, ne pogaaju bit problema. U meuvremenu, Opi dio Krivi nog zakonika od 1947. godine, kao i Krivi ni zakonik od 1951. ne donose bitnih promjena glede zastare (izuzev rokova zastare u rasponu od dvije do dvadeset i pet godina). Najzna ajniji dogaaj uslijedio je 1965. godine, kada je novelom Krivi nog zakonika od 1951. uvedena u tadaanje jugoslavensko kazneno zakonodavstvo odredba o nezastarijevanju kaznenih djela genocida i ratnih zlo ina ( l. 134a.) kao izuzetak od temeljnog na ela instituta zastare, da protekom odreenog vremena od po injenja kaznenog djela odnosno pravomonosti sudske presude dolazi do prestanka ovlasti kaznenog progona na izricanje kazne i drugih kaznenopravnih sankcija po initelju kaznenog djela odnosno izvraenja pravomono izre enih kaznenopravnih sankcija'. Pod okriljem Ujedinjenih naroda pripremala se Konvencija o neprimjenjivanju zakonskih ograni enja (o zastari) na ratne zlo ine i zlo ine protiv ovje nosti, koja je i usvojena na sjednici Ope skupatine 26. studenog 1968. godine. Sukladno l. I. Konvencije ne postoji vremensko zastarijevanje u pogledu sljedeih zlo ina bez obzira na datum kada su po injeni: a) ratni zlo ini prema definiciji u Povelji Meunarodnog vojnog suda, Nrnberg, od 8. kolovoza 1945., potvrenoj u rezolucijama 3 (I) od 13. velja e 1946. i 95 (I) od 11. prosinca 1946., koje je usvojila Opa skupatina Ujedinjenih naroda, a osobito 'teaki prijestupi' nabrojeni u ~enevskim konvencijama od 12. kolovoza 1959. o zaatiti ~rtava rata; b) zlo ini protiv ovje anstva bilo da su po injeni u doba rata ili doba mira prema definiciji u Povelji Meunarodnog vojnog suda, Nrnberg, od 8. kolovoza 1945. i kao ato je potvreno rezolucijama 3 (I) od 13. velja e 1946. i 95 (I) od 11. prosinca 1946., koje je usvojila Opa skupatina Ujedinjenih naroda, protjerivanje putem oru~anog napada ili okupacije i nehumana djela koja proisti u iz politike apartheida, kao i zlo in genocida prema definiciji danoj u Konvenciji o spre avanju u ka~njavanju zlo ina genocida iz 1948. godine, ak i kad takva djela ne predstavljaju povredu domaeg zakona zemlju u kojoj su izvraena . Konvencija se odnosi na sve zlo ine bez obzira na datum kad su po injeni odnosno bez obzira da li su po injeni u doba rata ili mira. U Krivi nom zakonu SFRJ od 1977. godine ( l. 110.) nezastarivost je proairena i na sva  kaznena djela za koja po meunarodnim ugovorima ova zastarjelost ne mo~e nastupiti , a odredba istog sadr~aja nalazi se i u pozitivnom kaznenom zakonodavstvu Republike Hrvatske ( l. 18. st. 2. KZ). Za ovo odstupanje (tj. ukidanje zastare) navodili su se kriminalnopoliti ki razlozi: da se radi o izvanredno teakim kaznenim djelima koja se ne mogu zaboraviti niti je opravdano zaboraviti ih ('zaborav bi bio uvreda za ~rtve i ohrabrenje za budue po initelje'); da je zastara vezana uz svrhu ka~njavanja pri emu je opravdanost pretpostavke o resocijalizaciji po initelja odnosnih kaznenih djela (bez njihova ka~njavanja) upitna, naprotiv, da mnogi od njih predstavljaju potencijalnu opasnost u budunosti; razlozi meunarodne solidarnosti itd. Navedeni su razlozi istodobno smatrani dostatnima i za opravdanje retroaktivne primjene kaznenog zakonodavstva dr~ava ugovornica koje su implementirale odgovarajue odredbe Konvencije (radilo se naime o dvostrukom izuzetku, tj. izuzetku od dva va~na kriminalnopolit ka i kaznenopravna na ela: na ela /ograni enja kaznenopravne prisile/ da svako kazneno djelo odnosno ka~njivo ponaaanje uope vremenom zastarijeva tj. gasi se dr~avni zahtjev za ka~njavanjem, te od kaznenopravnog na ela zakonitosti prema kojemu je isklju ena retroaktivna primjena stro~eg zakona). Zanimljivo je da je tako krucijalan izuzetak (glede retroaktivne primjene) ostao u literaturi, napose domaoj, bez pravog obrazlo~enja. Tek 1978. godine, godinu dana nakon donoaenja Krivi nog zakona SFRJ, u njegovu komentaru uz l. 4. (Obvezno primjenjivanje bla~eg krivi nog zakona) zabilje~ena je u svezi zastare jedna kratka opaska:  Zakon koji produ~uje rokove zastarevanja ili ukida zastarelost ne smatra se stro~ijim, ako zastarelost gonjenja ili izvraenja nije po tom novom zakonu ve nastupila. Ovo se pravda time ato prava u inioca krivi nog dela, do nastupanja zastarelosti, nisu povreena produ~enjem odnosno ukidanjem zastarelosti . Na prvi pogled, ini se da je upravo ovaj stav ugraen i u uvenu sentencu Vrhovnog suda iz 1983. godine koja (tek) danas izaziva dvojbe. Naime, u meuvremenu, zakonodavni razvitak u svezi zastare ne bilje~i zna ajnije promjene. Godine 1991. Republika Hrvatska preuzela je KZ SFRJ, koji je u formi Osnovnog krivi nog zakona Republike Hrvatske ostao na snazi do 31. prosinca 1997. godine. Iste godine, u listopadu, donesen je novi Krivi ni zakon Republike Hrvatske koji je, nakon stupanja na snagu 1. sije nja 1998. do danas viae puta noveliran, no tek se posljednja novela od 2006. godine odnosi i na zastaru (zanemari li se ukinuta novela iz 2003.). Spomenuta sentenca Vrhovnog suda rjeaava situacije kada su nakon po injenja kaznenog djela zastarni rokovi skraeni, produljeni ili ukinuti.  Doe li nakon po injenja djela do skraenja zastarnih rokova, ide to u prilog po initelju. Budu li ti rokovi nakon po injenja djela produljeni (kao novelom 2003.) ili zastara bude za odreena kaznena djela potpuno ukinuta (kao ato je to propisala novela Krivi nog zakonika iz 1965. za genocid i ratne zlo ine), smatra se da zastara koja je ve nastupila ne mo~e po eti ponovno tei, ali ako je u trenutku izmjene zakona joa tekla, ima se na po initelja primijeniti novi zakon, makar bio za njega i nepovoljniji (VSH, I K~-256/83). Usporedi li se pozorno ova sa sentencom iz Komentara (1978.) jasno je da polaze od razli itih premisa. Komentar smatra da zakon koji produljuje rokove zastare za po initelja 'nije stro~iji', dok sentenca VSH ne dovodi u pitanje da je on fakti ki 'nepovoljniji' za po initelja. Komentar openito operira pojmom 'prava po initelja' koja  nisu povreena , ne specificirajui na koje ili koja prava po initelja se misli. U interpretaciji sentence VSH isti e se da  tamo gdje nije nastupila zastara, nastupila je neka~njivost djela i po initelj ima pravo na povjerenje u dr~avu da ga viae nee progoniti (& ) ali nema pravo znati kako dugo mo~e izbjegavati kazneni postupak, to viae ato on ni ina e, zbog uvijek mogueg prekida zastare, ne mo~e znati kada e zastara nastupiti . Kako je istaknuto, nije sporno da institut zastare ne treba povezivati odnosno afirmirati kao pravo po initelja u bilo kojem smislu, jer je jer je njegov ratio sasvim druge naravi, iako je neporeciva injenica da zastara odnosno nemogunost primjene kaznenog zakonodavstva ide u korist po initelja. Ako se, meutim, ve govori o nekom 'pravu' po initelja onda je to njegovo pravo, kao i svakog graanina, na pravnu sigurnost posredstvom pravne predvidljivosti. Pojam pravne predvidljivosti jedinstveno(!) obuhvaa sve pravne aspekte na kojima se u kona nome zasniva dr~avni zahtjev za ka~njavanjem. Naime, upravo je taj zahtjev temeljni supstrat pojma zastare. injenica nesporna u literaturi: Tako npr. `ilovi, Frank, Dolenc-Maklecov, Zlatari, Zlatari-Damaaka, Ba i, Ba i-Pavlovi; Horvati i dr. Ostvarenje dr~avnog zahtjeva za ka~njavanjem (kao procesni moment) odreeno je kriminalnopoliti kim postavkama o svrsi ka~njavanja i, supsidijarno, ograni enju kaznenopravne prisile. Svaka rasprava o zastari trebala bi uva~iti navedenu injenicu odnosno brojne argumente da je zastara materijalnopravni ili, u kontekstu mjeaovitih teorija primarno materijalnopravni institut, s obzirom da je njegov materijalnopravni sadr~aj u odnosu na procesni - causa efficiens, (tvorni, proizvodni uzrok koji ne samo da po formuli principium influens esse in aliud odreuje bitak ne ega, nego ga odreuje na to no odreeni na in, tako da opstojnost toga drugoga u potpunosti ovisi o djelovanju prvoga). Daljnja je konzekvenca takvog odnosa da je taj kompleks nedjeljiv, pa je teako prihvatljiv stav da, u kontekstu mjeaovitih teorija, institut mo~e biti as ekskluzivno ili prete~ito materijalnopravne, as ekskluzivno ili prete~ito procesnopravne naravi, ovisno o razli itim pravnim situacijama (konkretno, da li je u asu izmjene zakona zastara ve nastupila ili nije). To izmeu ostaloga i zato jer dr~ava (zakonodavac) svoj zahtjev za ka~njavanjem artikulira na jedinstven na in, koncipirajui ga kroz ope i posebne uvjete primjene kaznenopravne prisile. Zakonodavac propisuje ka~njiva ponaaanja (kaznena djela) i ope materijalnopravne uvjete ka~njivosti. On te uvjete in abstracto odreuje propisivanjem minimuma i maksimuma kazne te, izmeu ostaloga, propisivanjem zastarnih rokova, odreujui posljedicu odnosno u inak njihova proteka. Na taj na in, apstrahirajui niz drugih imbenika, izravno ili neizravno, odreuje kriminalnopoliti ku i kaznenopravnu poziciju po initelja. Ti su imbenici u funkcionalnom jedinstvu, naime, upravljeni op8:> " F~f>@`dv FxJǽ۳ѯѧh_tjh0JUhhhhqh&h&HSh]PQh/p h^6 h556 *h55h556 h6 h0G 6 h/p6 hM-6 hOul6 h \(5hOulhOul5 j*hUhU0J5 hOul54<>z%Qm$t*®z d`gd:0$a$gdB$a$gd$a$gd/p$]^a$gd/p$ <]^a$gd7$a$gdOul$a$gdOul6ȱBDfBNRdj 8( | !!d"n"p"t""""" ##.#0#4#####$|$$$$$%%%(%D%»»ưhFh7_3 h^h^ h^h_t h^hP>hP>h&HS hzh hzhzh&2 hzh&HS hzh7hqhUh7h=4 hh]PQhh&h/ph_thb8D%F%P%R%V%\%`%b%x%|%%%%%%%&(&L&R&T&\&^&b&n&&&&&&&&''*'.'|'~''''Žŵ͗͐|͐ung h1QUh`Bg h1QUhU h1QUhP>jh1QUh u0JU h1QUh&2 h1QUh_t h1QUhBVhJnhERV h1QUh7h1QUh7_36h1QUhKZ6h1QUh6h1QUh76 h1QUh7_3 h7h7 h_t6h7_3h76h7_3h7_36h7h76h7h7_3('''P(R(((($)<)D)))),,,-&-@----- .,.4..... ///2/L/N/V/Z///üü}voo hERVh hERVhERVjhERVh^0JU hERVh;w[ hERVh_t hERVh{(! hERVhF hERVh]%hERVh}6 hERVh} h1QUh} h1QUhP>jh1QUhtq]0JU h1QUh]%jh1QUh]%0JU h1QUh`Bg h1QUh_t h1QUhU(//H0Z0\00001111111111333J4K4V4444444 55(6*6J6F7v7888X99999999:6;<<<ͼhtahP hJnhdh hl5\ hd\ h^\jh^0JU\ h;w[\ hta\jhta0JU\h;w[h;w[\h{(!jh;w[0JU h;w[h;w[h`Bgh;w[ h1QUh{(! h1QUh;w[4<<<=>@ABADAB@BvBxBzBB(C*CCEEFFdFfFHHH(JJJxLrMMMOOOOO4PzQQQQQQQR`d`l`n`2a~aabbHbJbLbNbVbXbbbbee*ffffg"g(gghhÿÿû÷ûjh:0JUhU{h h6s9jh^0JUhqhzhIxhv}h/]h}I h}Ih}I h}Ihk h}Ih/]h.2(hl5h;VhhAh htq]:hNhhhhhhiiii6j8jkkVllll8mZmmmmoooooppppppqq rlrrrsss ssssssst t"tuu0vvv̼̼̼h+hW h6hBhmhDhhGhB> hIxhtq]h*hh_phU{h jh~0JUhx)hx)6h~jhqm0JUhqmhx):vvww@{Z{p{{{{}}}>} ~*~,~~~~~z6J܀&^fЁµ®§œ’‹„yrrr h+@h; h+@hN0h~ h+@h"; h+@hjh:M0JUh+@ h+@h/] h+@hB h+@hjh+@h}+0JU h+@h+@ h+@h}+jh+@hJn0JU h+@hJnh}+hJnh*?hl2Dhh+hg8,$`؃ڃ2΅Ѕ҅P&(HЈԈJL.v(ʍ$&(T^ڲ誦즞{{wsoh|he0RhB h9"h~q h9"h~ h9"h jhB 0JUh:h hg8hULkh~qh, hChIN hCh\tjhChqm0JUjhChh#m0JU hChh#m h:Mhh#mhh#mh:M h+@6h+@ h+@h+@*^`֒ޒrt (NPlnz|ޟ.02üձyjh+T0JUjhUK0JUh=ha{h+Tjh0JUjh10JUh1hJ6: h<~h9" h<~hg8 h<~hh&H h&Hh&H:om svrhom propisivanja i izricanja ili primjene svih kaznenopravnih sankcija, te posebnom svrhom svake od njih, sukladno temeljnim kriminalnopoliti kim (utoliko je kazneno pravo politi ki instrument) i kaznenopravnim na elima. Tako i u  Obrazlo~enju Nacrta kona nog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona od travnja 2006. godine:  Zakonska kaznenopravna represija sastoji se od propisanih kazni za pojedina kaznena djela u katalogu inkriminacija va~eeg KZ ali i od svih propisa koji se odnose na ka~njavanje i uope primjenu kaznenopravnih sankcija u opem dijelu KZ te napose  da se kazneni zakon mora uvijek smatrati i tuma iti kao jedinstvena i koherentna cjelina njegovog opeg i posebnog dijela (& ) da se kazneno pravo ima smatrati cjelinom svih zakonskih sadr~aja, sudske prakse i znanosti . Stoga je teako slo~iti se s tvrdnjom u sentenci Komentara/78 da se  zakon koji produ~uje rokove zastarevanja ili ukida zastarelost ne smatra stro~ijim . Interpretacija sentence VSH/83 zapravo to ne dovodi u pitanje, jer se nedvosmisleno ka~e da e se takav zakon primijeniti na po initelja  makar bio za njega i nepovoljniji . Dogmatske postulate na ela zakonitosti (nullum crimen sine lege scripta, -certa, -stricta et  praevia kao i nulla poena sine lege), ne samo puka lai ka, ve i znanstvena percepcija vezuje u kona nosti uz funkciju pravne sigurnosti posedstvom pravne predvidljivosti. To je kriminalnopoliti ko na elo zapravo sukus odgovarajueg kaznenopravnog i ustavnog na ela prema kojemu  nitko ne mo~e biti ka~njen za djelo koje prije nego je po injeno nije bilo utvreno zakonom ili meunarodnim pravom kao kazneno djelo, niti mu se mo~e izrei kazna koja nije bila odreena zakonom , a  ako zakon nakon po injenog djela odredi bla~u kaznu, odredit e se takva kazna . Problem je, meutim, u njezinu tuma enju, napose onom koje polazi s krajnjih formalisti kih pozicija. Kako Novela/06 ne dira u kazne, koje ostaju nepromijenjene, ve u odredbe opeg dijela kaznenog zakonodavstva, strogo formalno gledano ustavna odredba nee biti dovedena u pitanje. Radi se o konceptu koji materijalnopravnoj naravi zastare ( ak i u varijanti mjeaovite teorije) prakti no pridaje samo deklarativni zna aj. O zastari prvi se put, nakon stupanja na snagu novog hrvatskog kaznenog zakonodavstva, raspravljalo 2002. odnosno 2003. godine u kontekstu predlo~enih izmjena zastarnih rokova. U  Obrazlo~enju Nacrta kona nog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona od svibnja 2003. samo se kratko konstatira da je  dosadaanje iskustvo pokazalo da su rokovi zastare kazneno progona bili prekratki, ato je dovodilo do prevelikog broja zastara u sudskoj praksi te stoga predla~e produljenje rokova . Nema niti rije i u kontekstu problematike primjene novih zastarnih rokova na ranije po injena kaznena djela. To, meutim, nije slu aj s  Obrazlo~enjem/2006 . Glede produljenja rokova zastare navodi se da je  o tome bilo dosta rasprave i prilikom predlaganja promjena u KZ u 2004. g. (& ) kada su  neki smatrali i objaanjavali da bi se produljenjem zastarnih rokova sprije ila zastara nekih kaznenih djela po injenih u tijeku pretvorbe vlasniatva i drugih kaznenih djela po injenih u proteklim godinama . U nastavku izri ito stoji:  Istina je meutim, da se produljeni zastarni rokovi mogu odnositi i primijeniti samo na kaznena djela koja bi bila ili e biti po injena nakon stupanja na snagu zakona s takvim promjenama, a nikako retroaktivno na kaznena djela ili izre ene kazne prije toga . Da je zakonodavac ovakav svoj stav izri ito formulirao u prijelaznim odredbama, ini se da bi rasprave u u inku promjene zastarnih rokova ostale samo i isklju ivo u teorijskim okvirima, no  s obzirom na cjelinu obrazlo~enja  za tim o iogledno nije vidio potrebe. * Zaklju ak ili kriminalnopoliti ki diskurz. Povijesno, iako se geneza ideje zastare zasnivala na procesnim elementima, kasnije se potvrdila kao kaznenopravni institut materijalnopravne naravi s procesnim posljedicama. Materijalnopravna narav zastare dolazi do izra~aja kroz kriminalnopoliti ke i kaznenopravne stavove o svrsi ka~njavanja, na elo ograni enja kaznenopravne prisile i sukladno tome shvaenom na elu zakonitosti. Drugim rije ima, kazneni zakon valja shvaati i primjenjivati kako je to istaknuto u  Obrazlo~enju/06 kao  koherentnu cjelinu njegova opeg i posebnog dijela . Retroaktivna primjena produljenih zastarnih rokova (jedan oblik produljenja je i uvedeno mirovanje zastare zbog maloljetnosti ~rtve), prakti ki nepovoljnijeg zakona, sukladno sentenci Vrhovnog suda/83, u tom je kontekstu teako prihvatljiva. Razumljiv je i dopustiv izuzetak, kada se radi o najte~im kaznenim djelima protiv meunarodnog ratnog i humanitarnog prava, kako je to uostalom konsenzusom deklarirano na razini meunarodnoga kaznenog prava. Za druga iji stav, naime, nema posebnog kriminalnopoliti kog opravdanja, pa ustavno i kaznenopravno na elo primjene bla~eg zakona treba tuma iti i primjenjivati s tim u skladu. Ako se ve govori o povjerenju kojega po initelj mora imati u dr~avu, onda je to prije svega civilizacijsko povjerenje u 'pravnu' dr~avu, koja uvjete primjene kaznenopravne prisile ini predvidljivim, napose onda kada se, kao ato je slu aj s posljednjom novelom Kaznenog zakona, oni pooatravaju. Iz svega proizlazi da je to i bila pozicija zakonodavca pri posljednjim izmjenama. Iz svega navedenoga u ovom kratkom 'ogledu o zastari' proizlazi da je upravo to ona suatinska argumentacija kojim bi se moglo osporiti odluku Vrhovnog suda iz 1983. godine, kona no to je i argumentacija na kojoj bi se trebao temeljiti ovodobni odnosno 'praxis criminalis' 21. stoljea. Appendix. U meuvremenu, do predaje ovog teksta za tisak, Vrhovni sud je afirmirao svoju raniju odluku. Kazneni odjel je gotovo jednoglasno potvrdio svoj stav od 18. rujna o.g. da u svim kaznenim predmetima u kojima, u asu stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama KZ (1. listopada 2006.), zastara joa nije nastupila, valja primijeniti nove zastarne rokove. Time su pro futuro rijeaene dvojbe koje su aktualizirale problem zastare u hrvatskom kaznenom zakonodavstvu, pa je vjerojatno da e taj institut za dulje vrijeme nestati iz fokusa interesa stru ne, ako ne i znanstvene javnosti. Na izvjestan na in, problem zastare  sukladno mjeaovitim teorijama koje institutu zastare u ovom slu aju pridaju primarno procesnu narav (tretirajui je kao relativnu zapreku za kazneni progon) - izvu en je iz kriminalnopoliti kog kompleksa materije primjene bla~eg zakona. Komparativno, ovakvo rjeaenje inspirirano je anglo-ameri kim kaznenopravnim konceptom zastare, no sve je prisutnije i u praksi europskih kontinentalnih sustava, a njega na odreen na in slijedi i praksa Europskoga suda za ljudska prava. Bude li se u budunosti inerveniralo u zastarne rokove, to e imati izravne konzekvence, o kojima e zakonodavac morati voditi ra una (~eli li eventualno izbjei retroaktivnu primjenu odgovarajuih odredaba). U svakom slu aju prostor raspravi o tzv. 'suatinskoj' argumentaciji za jedan ili drugi stav ostaje otvorena. Kako je istaknuto, to se djelomi no odnosi i na aktualne rasprave o promjeni Ustava Republike Hrvatske kako bi se omoguilo  ka~njavanje po initelja teakih kaznenih djela u pretvorbi i privatizaciji te kaznenih djela zlouporaba vezanih za obranu Hrvatske , koja je situacija utoliko razli ita ato se u tom slu aju radi o retroaktivnoj primjeni novog zakonodavstva na kaznena djela za koja je nastupila zastara. Kriminalnopoliti ki, treba razlikovati situacije kada se radi o najte~im kaznenim djelima (tipa zlo ina protiv mira, ovje nosti i ratnih zlo ina, pa, hipoteti ki, i 'teakih kaznenih djela u pretvorbi i privatizaciji', od situacija kada se radi o kaznenim djelima sa najkraim rokom zastare. Produljenjem tih zastarnih rokova, kako je to u injeno novelom Kaznenog zakona, kompenzirana je inertnost sustava koji je godianje bilje~io i viae od tisuu zastara u kaznenim predmetima. Ma koliko autjeli o tome, najnovijim je izmjenama zastarnih rokova potvren stanoviti konformizam odnosno oportunizam u poimanju i ostvarivanju dr~avnog prava ka~njavanja odnosno primjeni kaznenopravne prisile. Poseban je problem povezan s odredbom o mirovanju zastare kada je rije  o maloljetnicima. Vjerojatno e tek sudska praksa na pravi na in osjetiti specifi ne probleme povezane uz postupke u tim slu ajevima (s izrazitim vremenskim odmakom od momenta po injenja djela). Differentia specifica kao razlika izmeu formalnog i materijalnog odnosno izmeu restriktivnog tuma enja kada se radi o kaznenopravnom (ustavnopravnom) na elu zakonitosti (ograni enom dakle ekskluzivno na zakonski opis i propisanu kaznu i time 'negativno aspektiranom'), nasuprot airem kriminalnopoliti kom tuma enju istog na ela (koje polazi od postulata da se kazneni zakon mora uvijek smatrati i tuma iti kao jedinstvena i koherentna cjelina opeg i posebnog dijela), sa svim prakti nim posljedicama, sukus je ovog ali i nekih buduih kriti kih diskurza. Ukoliko su spomenute konzekvence u kaznenopravnom i ustavnopravnom smislu prihvatljive, u kriminalnopoliti kom smislu, po osobnom mialjenju autora, predstavljaju jedan 'retro-pomak'. Ostaje utjeha da takvo ato nipoato nije povijesni izuzetak. ( Izvanredni profesor pri Katedri za kazneno pravo Pravnog fakulteta Sveu liliata u Zagrebu  Tako je i jedina monografija o zastari napisana joa davnih sedamdesetih: Gajaak, D: Institut zastare u naaem krivi nom pravu i praksi, }eljezni ka tiskara, Zagreb 1977.  Tako Ma~urani, V: Prinosi za pravno-povijestni rje nik, JAZU, Zagreb 1908-22, rep. Informator, Zagreb 1975., str. 1661  Nedvojben je u tom smislu utjecaj glasovitog djela Benedicta Carpzova   Practica nova , 1635. Zastari se pridaje procesni zna aj, tj. u prvome se redu ti e tu~be i kaznenog postupka. Uz to se vezuje najstarije shvaanje da je temelj zastare u teakoama voenja postupka za kaznena djela po injena prije mnogo vremena (v. Gajaak, 1977., 27).  Rimsko pravo nije oznavalo zastaru izvraenja kazne. Glede zastare kaznenog progona, August je uveo petogodianji rok zastare za preljub i neke druge prijestupe (Lex Iulia de adulterio). Isti rok vrijedio je i za krau dr~avnog dobra (crimen peculatio) te djelo prijevremenog otvaranja oporuke ubijenoga (Senatusconsultus Silanianum). Podijeljena su mialjenja o pravnoj prirodi rimske kaznenopravne zastare. Rimsko je pravo poznavalo je i tri nezastariva delikta: parricidium (ubojstvo, napose oca), apostasia (tzv. odmetniatvo od vjere), podmetanje djeteta. Percepcija talijanske srednjovjekovne doktrine na tom je temelju konstruirala pojam najte~ih, nezastarivih djela (delicta atrocissima ili crimina excepta et enormia). V. Gajaak, 1977, 9.  Verbozcyjev  Tripartit (Pergoaiev  Decretum ) iz 1514. zastari je pridavao uglavnom zna aj instituta civilnoga prava (izuzev kod delicta civilia ili privata, u nas nekada i teaka zlo instva nasilja, ubojstva i umorstva). Dakle, i u kontekstu kaznenoga prava onodobno je poimanje zastare pro~eto jakim privatnopravnim elementom. Tako npr. Feuerbch analogijom zaklju uje da je zastara civilnog prava po analogiji dovodila od uvoenje zastare kaznenog progona. S tim u svezi je i kasnije razlikovanje tzv. objektivne i subjektivne zastare, pri emu prva podrazumijeva zastaru (javnog) prava kaznenog progona, a druga zastaru prava ulaganja privatne tu~be od strane privatnog tu~itelja.  Taj je zakonik stupio na snagu u Hrvatskoj i Ugarskoj kraljevini kraljevskim patentom od 26. lipnja 1787. godine (br. 22793), pa je u tom smislu Hrvatska tada prvi put dobila sustavno normirano, kodificirano kazneno pravo. . Ukinut je, meutim, nakon nepune tri godine patentom samog Josipa II. od 19. velja e 1790. godine. (br. 6330), te je u Hrvatskoj i Ugarskoj na snagu ponovno stupilo ono isto kazneno pravo koje je va~ilo prije njegova uvoenja  U originalu: 183 (Aussschluss der Verjherung) Gegen Vrebrechen, und Strafbarkeit soll knftig keine Verjherung statt finden: und ist der Verbrecher nach dem Gesetze zu behandeln, was immer fr eine Zwischenzeit von dem begangenen Verbrechen bis zur Entdeckung desselben verflossen seyn mag.  Zakonik je poznavao obje vrste zastare s time da je za zastaru izvraenja kazne vrijedio rok od dvadeset godina od donoaenja presude, a za zastaru kaznenog progona jedinstveni rok za sve delikte, bez obzira na te~inu, od tri godine.  Za vrijeme konzervativne vladavine austrijskog cara Franje I. 3. rujna 1803. stupa na snagu novi kazneni zakon   Codex poenalis criminibus , u povijesti kaznenoga prava poznat kao jedan od tipi nih tzv. 'klasi nih zakona'. Prijevod ovoga zakona na hrvatski jezik poznat je pod nazivom  Skupozakonik iliti naredbe cesarske kraljeve varhu zlo instva i pedipse odredjen protiva zlo incem , a objavljen je u Zadru 1804. godine. Naime, 12. svibnja 1797. pada stoljetna Mleta ka Republika te Istra i Dalmacija pripadaju Austriji ija e vladavina trajati od 1797. do 1805. godine, te ponovno od 1815.  Radi se o tzv. akvizitornoj zastari, tipi no za kaznaena zakondavstva 19. stoljea, za koju je karakteristi no da je u inak zastare zavisio ne samo o vremenu ve i ponaaanju po initelja, koji odgovarajuim poaaanjem 'akvirira' ili stje e mogunost zastarjevanja. Suprtono tome, ekstinktivna zastara, ato zna i da je odlu na samo injenica da je proteklo vrijeme zastare.  . 229. Nego zagoda poma~e samo onomu, koj a) ve ne ima u aakah nikakove koristi od zlo instva, i koj osim toga, b) ukoliko dopuata narava zlo instva, po mogunosti svojoj nadomjesti atetu; c) iz ovih dr~ava ne ute e; i d) uz vrieme zagode ne u ini viae nikakova zlo instva. V. Potkrijepa materijalnopravnih koncepcija instituta zastare.   & auf dem Fusse folgt uveni njema ki kaznenopravni teoreti ar, profesor Sveu liliata u Jeni, R. Lning (1848-1913)  Ispravno Gajaak kada zaklju uje  da je institut zastare u naaem pozitivnom pravu tijesno povezan sa svrhom ka~njavanja, da su norme o zastari u naaem kriv nom pravu proizaale upravo iz ciljeva i svrhe ka~njavanja, 1977., 32  Nasuprot '(ne)mogunosti da se to pravo realizira' kao supstratu procesnopravne naravi zastare.  Naime, upravo je takav zahtjev centralni pojam instituta zastare kao materijalnopravnog instituta.  Dolenc, M.  Maklecov, A., Sistem celokupnog krivi nog prava Kraljevine Jugoslavije, Geca Kon a.d., Beograd 1935., 146  Dolenc, M: Tuma  Krivi nog zakonika Kraljevine Jugoslavije, Tipografija, Zagreb 1930., 139.  V. npr. Vesel, J.  Timoakin, V.: Krivi ni zakonik Kraljevine Jugoslavije i 343 rjeaenja svih apelacionih sudova i svih odelenja kasacionog suda god. 1930-1935. J. Bretler, Sarajevo 1935.  `ilovi, Kazneno pravo, II. izd., Naklada hrv.-slav.dalm. zem. Vlade, Zagreb 1902.  Sli no Ba i kada ka~e da  sama institucija ne proizlazi iz uva~avanja nekih osnovnih ljudskih prava ovjeka (& ) ne postoji neko pravo u inioca krivi nog djela da protekom vremena ne mo~e viae biti gonjen i suen odnosno da ne mo~e biti izvraena izre ena kazna. U pitanju je jedna mjera svrsishodnosti u sferi kriminalne politike . V. Krivi no pravo  opi dio, III. izd., PFZ, Zagreb 1986., 551  U to doba, u njema kom Bundestagu vodi se uvena debata o zastari (Verjhrungsdebatte), to nije rokovima zastare za umorstvo (Mord, . 211. StGB) (kao 'nationalsozialistischen Gewaltverbrechen') i genocid (Vlkermord, . 220a.), koja je zapravo zavraila tek 1979., kada je nakon viaekratnog produljivanja kona no ukinuta zastara za ova kaznena djela.  2391 (XXIII). Convention on the Non-Applicability of Statutory Limitations to War Crimes and Crimes against Humanity.  SFRJ ratificirala je ovu konvenciju 1970. godine (SL SFRJ  Meunarodni ugovori i drugi sporazumi, 50/70 od 12. studenog 1970.), a Republika Hrvatska stranka je temeljem notifikacije o sukcesiji od 30. rujna 1993. (NN  Meunarodni ugovori, NN 12/93 od 15. listopada 1993.)  (2) Nemogunost primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske ne odnosi se na kaznena djela genocida iz lanka 156., agresivnog rata iz lanka 157., zlo ina protiv ovje nosti iz lanka 157.a, ratnih zlo ina iz lanka 158., 159. i 160. ovoga Zakona te drugih kaznenih djela ato ne zastarijevaju prema meunarodnom pravu.  KZ SFRJ preuzet je 1991. godine, od 1993. u formi  Osnovnog krivi nog zakona Republike Hrvatske ostaje na snazi do 31. prosinca 1997. godine. Zastara je bila ureena lancima 90-95.  Odgovara starijim kriminalnopoliti kim shvaanjima da je temelj zastare u tome ato je kazneno djelo prestalo biti 'druatveno opasno' ili je prestao biti po initelj. V. Gajaak, 1977., 28-29  V. Bavcon, Lj.: Komentar Krivi nog zakona SFRJ, Savremena administracija, Beograd 1978., 374. Treba uo iti da se ovdje radi o ekskluzivno materijalnopravnoj argumentaciji.  V. Srzenti, N.: Komentar Krivi nog zakona SFRJ, 1978., 22  Sentenca (180) objavljena u Pregledu sudske prakse br. 23. Interpretacija Novoselec, 2006. (tekst ud~benika opeg dijela kaznenoga prava u pripremi za objavljivanje /dostupan susretljivoau autora/, 17)   Kao ato u ~ivotu uope tako i u pravnom ~ivotu briae se vrijeme uspomene. injenice stupaju u zadak, blijede i kona no se zaboravljaju. Time gube svoju aktualnost. Na toj podlozi po iva kaznenopravna zastara. Kazneno pravo, II izd., Kr. Hrv.-slav.-dalm. Vlada, kr. Zem. Tiskara, Zagreb 1902., 200-201  Zastarjelost poniatava zahtjev dr~ave, da se kazni. Kad je proteklo odreeno vrijeme, ka~njavanje gubi smisao. Kazneno pravo, Izdava ki zavod Jugoslavenske akademije, Zagreb 1950.,185  Pravilno je da zna aj zastarelosti le~i u tom, da se ugasi zahtev dr~ave na ka~njavanje i da prouzrokuje & posledicu, actio extincta est. Sistem celokupnog krivi nog prava Kraljevine Jugoslavije, Geca Kon a.d., Beograd 1935., 146-147  Glavni razlog za zastaru je taj ato se uslijed du~eg vremenskog razmaka koji je protekao pravni odnosi, fakti ki, kakvi jesu, nekako stabiliziraju i nezgodno je da se opet u njih nakon tako dugog vremena zadire. (& ) `to se pak ti e zastare krivi nog gonjenja, poslije proteka du~eg vremenskog razmaka javno mnijenje nekako je ve zaboravilo na ono krivi no djelo. Zlatari, Elementi jugoslavenskog krivi nog prava, RSUP SRH, Zagreb 1963., 230 Institut zastare temelji se na tome ato se primjena krivi ne sankcije poslije du~eg vremena pokazuje nesvrsishodnom. Zlatari, B.  Damaaka, M.: Rje nik krivi nog prava i postupka, Informator, Zagreb 1966., 371 U pitanju je jedna mjera svrhovitosti u podru ju kriminalne politike. (& ) Najva~nija je pravna konzekvenca prihvaanja mjeaovite teorije da su propisi o zastari pretpostavke ka~njivosti djela, da su dakle, materijalnopravne prirode.  U l. 18.st. 1. naglasak je na materijalnom kaznenopravnom aspektu zastare&  . Komentar Kaznenog zakona, Organizator, Zagreb 2004., 68 i dalje  Novo hrvatsko kazneno pravo, Organizator, Zagreb 1997., 192-193  Pogl. 1.  Obrazlo~enja :  Kompleksno pitanje opeg pooatrenja represije, t. a/ Odnos kaznenopravne represije propisane u zakonu i kako je primjenjuje sudbena vlast, 23-24  Tako su u pravu oni koji smatraju da 'ako kazneno djelo sagledavamo u njeovoj punoi, korz njegova obilje~ja, ali i kroz sankciju mijenjanjem zastarnih rokova, djelo postaje te~e, jer se primjenjuju novi zastarni rokovi na staru kaznu'.  l. 31. Ustava Republike Hrvatske i l. 2. st. 2. KZ:  Nitko ne mo~e biti ka~njen niti se prema njemu mogu primijeniti druge kaznenopravne sankcije za djelo koje prije nego je bilo po injeno nije bilo zakonom ili meunarodnim pravom odreeno kao kazneno djelo i za koje zakonom nije bilo propisano kojom se vrstom i mjerom kazne po initelj mo~e kazniti.  Na tom su tragu i komparativna rjeaenja koja polaza s pozicija sentence VSH/83. Tako npr. njema ka kaznenopravna teorija  Str. 36.  Obrazlo~enja/03  U meuvremenu, 2004. godine Kazneni je zakon opetovano noveliran (NN, 105/04).  Pogl. 4.  Obrazo~enja/06 (uz l. 2. Nacrta):  Sada se ipak predla~e produljenje rokova zastare kaznenog progona i izvraenja kazni za najlakaa kaznena djela za koja je propisana odnosno izre ena kazna zatvora do jedne godine ili nov ana kazna, od dvije na tri godine /apsolutna zastara aest godina/, s ciljem da zbog poznatih okolnosti trajanja kaznenog postupka i postupka izvraenja kazni u naaim prilikama, ubudue, makar se radilo i o najlakaim kaznenim djelima i izre enim kaznama zastara ne bi trebala u odnosu na te prilike relativno brzo nastupiti. Za ostala kaznena djela i izre ene kazne postojei zastarni rokovi su primjereni zahtjevu postupanja suda u razumnom roku i svrsi ka~njavanja / Tako primjerice za najte~a kaznena djela apsolutna zastara je pedeset godina i sukladno tome ostali zastarni rokovi/. . Str. 37.  Obrazlo~enja/06  No, sasvim je nesporno da novela/06 nije neke druge stvari rijeaila na najbolji na in, poglavito u svezi mirovanja zastare zbog maloljentnosti ~rtve u l. 19. st. 2. KZ (tako pitanje u svezi apsolutne zastare /ispravno Mr ela, M: Novosti u Kaznenom zakonu kao izraz politi ke volje zakonodavca, HPP, srpanj-kolovz 2006., str.126; takoer, izri aj prema kojemu u slu ajevima kada je kazneno djelo po injeno na na atetu djeteta i maloljetne osobe, zastara ne te e do njihove punoljetnosti ( l. 19. st. 3. KZ), mo~da je trebao prikladnije izraziti ratio odredbe s obzirom da postoji niz kaznenih djela koja mogu biti po injena na atetu maloljetnika (tako Novoeselec, u.p.).  Hipoteti ki, polazei od ekskluzivno s kriminalnopoliti kog aspekta zakonitosti, zakonodavac bi da je u inio suprotno (propisavai da se novi rokovi zastare imaju pirmijeniti i na kaznena djela po injena u proalosti za koja joa nije nastupila zastara), otvorio pitanje ustavnosti takvog rjeaenja (kao ato se svojedobno dogodilo u Italiji /prema Paviai, B., u.p./).  Suprotno Novoselec. Prema navodima literature i Zlatari (Novoselec  Zlatari, I, 105; Ba i  Zlatari, KP (Kazneni zakonik u prakti noj primjeni), 92. U njema koj literaturi Roxin, C. (Strafrecht, Allgemeiner Teil, Band I, 4. Auflage, Mnchen 2006., 167-168) . Glede mirovanja zastare zbog maloljetnosti ~rtve, na liniji sentence VSH/83, je npr. l. 70. st. 4. avicarskog k.z.:  Die Verjhrung der Strafverfolgung von sexuellen Handlungen mit Kindern (Art.187) und unmndigen Abhngigen (Art.188) sowie von Straftaten nach den Artikeln 111 113, 122, 189 191, 195 und 196, die sich gegen ein Kind unter 16 Jahren richten, bemisst sich nach den Abstzen 1 3, wenn die Straftat vor dem Inkrafttreten der nderung vom 5. Oktober 2001 begangen worden ist und die Verfolgungsverjhrung zu diesem Zeitpunkt noch nicht eingetreten ist .; sli no i njema ka sudska praksa (Novoselec, (tekst ud~benika opeg dijela kaznenoga prava u pripremi za objavljivanje /dostupan susretljivoau autora/, 17) Drugi problem smatraju spornim. Navodno je talijanski Ustavni sud poniatio odluku Kasacijskog suda u tom duhu (u.p. Paviai, B.).  Tako Novoselec, ib.:  Tamo gdje je ve nastupila zastara, nastupila je neka~njivost djela i po initelj ima pravo na povjerenje u dr~avu da ga viae nee progoniti (& ) ali nema pravo znati kako dugo mo~e izbjegavati kazneni postupak, to viae ato on ni ina e, zbog uvijek mogueg prekida zastare, ne mo~e znati kada e zastara nastupiti. Tako i Roxin, 2006, 167-168. (I to je samo djelomi no to no, jer po initelj u svakom trenutku to no zna kada e nastupiti apsolutna zastara. No, kako je istaknuto, irelevantno je o zastari govoriti u kontekstu kategorija kao ato su 'povjerenje' ili 'pravo po initelja'.  S odgovarajuim konzekvencama glede aktualnih rasprava o nekim drugim kaznenim djelima (tzv. ''zlo ini ratnog profiterstvao') po injenim u nedavnoj proalosti.  Suprotan stav zauzeo je Kazneni odjel Opinski sud u Zagrebu na sjednici 30. listopada o.g.  Dogmatski implicira pomak od zastare kao 'osnove ukidanja kazne' (Strafaufhebungsgrund) odnosno 'pretpostavke ka~njivosti' (Strafbarkeitsvoraussetzung) ka zastari kao 'procesnoj smetnji' odnosno 'pretpostavci' (Prozehindernis, Procevoraussetzung).  Elaborat uz prijedlog Odluke o promjeni Ustava Republike Hrvatske, 11/2006, 7-8 (samo kao informacija autoru ovog teksta) (dalje u biljeakama: 'Elaborat')  Opetovano: stav VSRH nije na tragu intencije (odnosno stava) zakonopisca, a onda i zakonodavca, kako to proistje e iz  Obrazlo~enja/06 .  'Elaborat', 11/2006, 1  Svojedobno (2003. g.), u organizaciji Akademije pravnih znnaosti Hrvatske provedeno je istra~ivanje razloga nastupanja zastare u kaznenom postupku pred hrvatskim sudovima. Rezultati analize na pilot uzorku pokazali su da je kod kaznenih djela s apsolutnim rokom zastare od etiri godine od po injenja djela do prve radnje u spisu prosje no prolazilo 9 mjeseci. Uope, neaktivnost suda (bez iz spisa vidljivog razloga) uzrok je nastupanja zastare u ak 38% svih slu ajeva. U 11% slu ajeva to je bila, promjena suca itd. Razloge nastupanja zastare istra~iva i su u viae od 60% slu ajeva kvalificirali kao razloge 'subjektivne ili prete~ito subjektivne naravi'.     PAGE  PAGE 1 Xhpr ,.0>X *HJ\óqq" *h%h7b6CJaJmHsH *h%hiCJaJmHsH *h%h:0CJaJmHsH *h%h7bCJaJmHsH *h%hCCJaJmHsH hNxhChijhu?M0JUhv+jhv+0JUh"hv+hv+6 hv+hv+ hv+h&`z|$&(\Ͽ߯߯߯whwhwhw\wMAhZ@CJaJmHsHheyheyCJaJmHsHhL_ CJaJmHsHheyhCCJaJmHsHheyh:0CJaJmHsH)jheyh:00JCJUaJmHsH& *h%h:0CJaJmHnHsHu *h%h:0CJaJmHsH *h%hCCJaJmHsH *h%h7bCJaJmHsH *h%h%CJaJmHsH *h%h2CJaJmHsH(*tvxzP\^`lz|m^OhDDhPCJaJmHsHhDDh=CJaJmHsHhDDhu<(CJaJmHsH#jhoI0JCJUaJmHsHhu<(CJaJmHsHhoICJaJmHsHh"CJaJmHsHhPCJaJmHsH#jh35H0JCJUaJmHsHhDDCJaJmHsHhL_ CJaJmHsHhZ@CJaJmHsHhLCJaJmHsHz|PR   2 4 8 T      ^ l      ⾩|l_l_lH,j *h55hy0JCJUaJmHsH *h55CJaJmHsH *h55hyCJaJmHsHh55hu?MCJaJmHsHh55hDDCJaJmHsHh55hyCJaJmHsH)jh55hu?M0JCJUaJmHsHh55h'#CJaJmHsH)jhDDh}!0JCJUaJmHsHhDDhPCJaJmHsHhDDh}!CJaJmHsHz  fh%(N0666666^789\<2BGK$a$gd;w[$a$gd u$a$gd d`gd#F$d`a$gd#F d`gdP        ,   ` b   &(*,jlDHrTh&ؼttthh"CJaJmHsHhL CJaJmHsHh(CJaJmHsHh'bCJaJmHsHh:CJaJmHsHhCJaJmHsHhhCJaJmHsHhQ)CJaJmHsH *hjhjCJaJmHsH *hjhQ)CJaJmHsHh#FCJaJmHsHhg CJaJmHsH&&(,@FLlp:Ldz $&8"^ɫɺɟuՓuiZhY|whCJaJmHsHhCJaJmHsHhL CJaJmHsH#jh:0JCJUaJmHsHh:CJaJmHsHhCJaJmHsHh(hCJaJmHsHh(h(CJaJmHsHh"CJaJmHsHhmCJaJmHsHh(CJaJmHsH#jh"0JCJUaJmHsH!^~(N"$&FHdfĵĵĵp`P@ *heh35HCJaJmHsH *hehCJaJmHsH *heh'bCJaJmHsH" *heh6CJaJmHsH" *heh'b6CJaJmHsHh"hCJaJmHsH#jh0JCJUaJmHsHh"h'bCJaJmHsHh"h"CJaJmHsHh"hmCJaJmHsHhY|wh'bCJaJmHsHhY|wh(CJaJmHsHf| Rf  T      !2!4!R!!!"" #߽ߦߖo_ϖ߆φO *hehOCJaJmHsH *heh^bCJaJmHsH,j *hehp0JCJUaJmHsH *hehpCJaJmHsH *hehCJaJmHsH,j *heh0JCJUaJmHsH" *heh26CJaJmHsH *hehm3CJaJmHsH *heh2CJaJmHsH *hehCJaJmHsH #####B#Z#0$F$$$%%'&'~'''(((^)`)***:*********+ȱȡءȡqaqaaqaqaq *heh55CJaJmHsH *hehCJaJmHsH *hehm3CJaJmHsH *hehlBCJaJmHsH *hehOCJaJmHsH,j *hehIB0JCJUaJmHsH *hehIBCJaJmHsH,j *heh'n0JCJUaJmHsH *heh'nCJaJmHsH#+++,,,/L0N0x0z00 1 11 111(2h2j2n222333"3$32343>3B3J3L3X3︨vvvvvffvZvZvZvZvZvZ *heh9jCJaJ *heh%CJaJmHsH *heh9jCJaJmHsH" *heh9j6CJaJmHsH *heh55CJaJmHsH *hehcvCJaJmHsH *hehcFCJaJmHsH,j *heh _0JCJUaJmHsH *hehlBCJaJmHsH *heh _CJaJmHsH#X3Z3j3l3n3p3x3z33333333333333333333334455556 6"6.6r66666666| *h55h55CJaJmHsHh _hcvCJaJmHsHhcvCJaJmHsH *hjCJaJmHsH *heCJaJmHsH *heheCJaJmHsH" *heh9j6CJaJmHsH *heh9jCJaJ *heh9jCJaJmHsH.66^7`78899\<^<2B4BBDXZ\^bdjlɬ塚 hL hjh2hjmHsH)jhL hj0JCJUaJmHsHhjCJaJh KhjCJaJ!jh Khj0JCJUaJhj *hjhjj *hjhj0JU;lprvx|~ĢƢТҢڢܢ(,0268:>BDHJNPVXZ^fhtv~£ģ̣Уңԣ 8:<@BFHhjh2hjmHsH h:hj\HPR`bfhlnrv|~¤Ĥʤ̤Ԥؤڤܤ&(,.@DZ\`dfhvx¥ƥȥ̥Х`bNPhjjhj0JUh2hjmHsHhj[ƱȱʱαбԱֱڱܱ   *h55h55CJaJmHsH h0J hj0Jjhj0JUjhjUhM-hj  d`gd#F &`#$gd,1h/ =!"#$% H@HNormalCJ_HaJmHnHsHtH u>@>FNaslov 1$@& CJsH tH>A@> Zadani font odlomkaVi@V Obi na tablica4 l4a .k@. Bez popisa>@>Oul Tekst fusnoteCJaJ>&@> OulReferenca fusnoteH*BB@BF Tijelo teksta$a$5\J^@"J}Standard (Web)dd[$\$sH 4U@14 } Hiperveza >*ph8 @B80%Podno~je  !2)@Q2 0% Broj straniceNbNTekst balon iaCJOJQJ^JaJpOrp T-9/8-2($ iV+1$7$8$H$`Va$ CJOJQJ_HaJmH sH tH bOrb Clanak$V+1$7$8$H$a$ CJOJQJ_HaJmH sH tH [FJ-0e002;c;]<??ACD JJ L4LPV[[ \\(\0\A\L\Uffikmno6qq0uvx{d|}t~c'  !"#$%&'()*+,-./01234567\ u; e P p+ h&{ lBhr\ I! ##$X%%H&9'():)),/0X57]889T:::==   uplhr%)X5:= '  !z!z!z!z z z z z z z z z z F)+.8}CN[dwoBu:' )  f  =`abfgh%2/62@~S(YgkqqwPyQy~Dklmnoṗؤ̧yM8Ȭ P`ȼ*Ϳ+'Qj#(!Q!!!!!!!! !!D!*! !!:!!,! !!!!!!!! ! !!!!!!!_!v:!v:!v:!v:!v:!v:!v:!v:!v:!v:!v:!v:!v:!v:!v:!v:!v: !v:!v:!v: !v:!: !v:!v:!v:!v:!v:!v:!v:y!=`abfgh%2/62@~S(YgkqqwPyQy~DklmnoṗyK6ՒW9y؛yܟUik*ؤ̧yM8Ȭ P`ȼ*Ϳ+'Qj #$%(00000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000I00-`abfgh%(YgkqqwṗKy؛yܟUPȼ(K00hK00 K00 K00 K00 K00 K00K00K00HK0 0 K0 0K0 00I0 0K0 00K00@D0K00K00K00iK00K00<K00K00K00K0 0K00K00K0 0(5I0 0I0 000@000|X  $$$'D%'/<Rhv^2`z &^f #+X36x_|lHgjklmnopqrstuvzK*mfhi'  '!!=R9]_//&/6/</j.JnӮ>Źx(.JnخD˹(C*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsmetricconverter 17. st18. st19. st2. st2003. g2004. g70. st ProductIDgggggggggggggh hhh"hhhhhqqrrww/y5y6y@yQyYyzzzzzz||}}}}DOPYDPcw…ÅɅʅ҅ӅԅՅمڅ݅ޅ muц %pʼμϼؼڼܼ$%&')*1256;<>?ILNORSUVX^`clqtuyz½ĽŽȽ̽нѽ׽ؽܽݽ߽ !"'>@AEFMX[\^_fiopx˾;Ѿؾپ'(<=_beh%%22.6/61@2@}S~S'Y(YggkkqqwwOyQy~~CDjprˇ·x{JM58ƐǐԒג“ߘVY8;x{כڛx{۟ޟTWhkjm),פڤ˧ΧxzLN79Ǭʬ OR_bǼ8˾о,̿Ͽ*-&)PSil(::q rp̿Qi(p(=b>"h^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hH=b         0z0!bx6F"=UKB> 0G e g  P =4 L_ ":-~P lX2NI>lBk KZL {(!}!$#'#0%]%.2(u<(YH( \(Hl(x)+w+}+&2,w2"3:37_3l5g8L96s9J6:";=:E=+@Z@A DDl2D#FcFG&H35HoI}IxPJnM:Mu?MINOHP Q]PQe0R&HS+T1QUeUBVERV;w[/]tq]^ _ta'b7b^bKf`Bg3qiULkOulh#mqm'nL,n/p_p8jplp~qs\tBvcvY|weyzU{j|v}<~Bqm4:JnWQ)-H2[@Ff u8n_t2HIxIBa{^sdZq?j{;v+}&A}S|9+"Ue5a~ xB NxM-f2i55J*3 _:%CN0m39"q>^bLb 3h K9j(,;V)Y:0DD"k *?yr7{gp+D(@F "%*-/01267;<?ACHILSUVY[]^_c' "&(.0h@68>BFLR\bfhjltv~UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial5& zaTahomaeTimes-NewRomanTimes New Roman?5 z Courier New;Wingdings"qh2f«{f9 g t 9Ǩ %r!>4dW 3qHX)?Oul2Profleo cvitanovicleo cvitanovic Oh+'0   @ L X dpxProfleo cvitanovicNormalleo cvitanovic57Microsoft Office Word@@]@D7@r@ g t՜.+,0 hp|  W Prof Naslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      %Root Entry FvN'1Table=WordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjs  F!Microsoft Office Wordov dokument MSWordDocWord.Document.89q