аЯрЁБс>ўџ ‹ўџџџ‰ŠџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџьЅСG ПNгbjbjŽйŽй ,рьГьГ‰gџџџџџџ]шшшшшшшќќќќ84HќŒЖp†(ЎЎЎЎЎЎ\^^^-‹д_д3$Bє6 dW5шЎЎЎЎЎWЎшшЎЎpЎЎЎЎшЎшЎ\ќќшшшшЎ\ЎЎЎ\шш\Ўd @ѓјЃОќќЎ\uro Huber 01. listopada 1997., time17:38 Zanimljivosti ~ivotinjskog svijeta Plitvikih jezera Kao malo gdje u svijetu na podru ju Nacionalnog parka Plitvi ka jezera danas ~ive sve vrste ~ivotinja koje su ovdje autohtone. Prirodna obilje~ja prostora ostala su dovoljno o uvana od utjecaja ovjeka, tako da su i staniata ~ivotinja svih taksonomskih i ekoloakih kategorija i dalje nastanjena populacijama vrsta koje su ovdje ~ivjele i prije nego je ovjek vrsta preplavo cijeli planet Zemlju. Za ~ivotinje je posebno va~no da NP Plitvi ka jezera nisu samo o uvani i zaatieni otok prirode u urbaniziramom okoliau, nego da su i okolna podru ja njihovo neprekinuto staniate koje im omoguava zadovoljavanje svih ~ivotnih potreba i stalni protok gena. }ivotinjski svijet nekog podru ja u pravilu je odreen svojim zemljopisnim i vegetacijskim svojstvima. Geografska airina, raspon nadmorskih visina, udaljenost od mora i prevladavajui vjetrovi glavne su odrenice klime koja sa reljefom i podlogom uvjetuje vegetacijski pokrov. Sve ~ivotinje su u prehrambenom lancu konzumenti, te izravno ili posredno, ako su meso~deri, ovise o tipu i bogatstvu producenata, odnosno biljnog pokrova. Nakon tropskih vla~nih auma, kopneni ekosustavi kakove nalazimo na Plitvi kim jezerima su skupini onih s najveom bioloakom raznolikoau. Posjetitelj treba uo iti raznovrsnost staniata koja omoguuje tu raznolikost ~ivotinjskog svijeta. Poneke vrste specijalizirale su se za pojedina od tih staniata, a druge trebaju i viae razli itih staniata da bi zadovoljile sve ~ivotne potrebe. Najbogatiji je "nevidljivi" svijet mikroorganizama i jednostani nih ~ivotinja, te malih viaestani nih beskraljeanjaka koji razgrauju ne~ivu organsku tvar, ali pro~diru i biljke kao i jedni druge. Mnoge vrste ~ive i kao nametnici na veim ~ivotinjama i tako u nenaruaenom ekosustavu upotpunjuju ekoloaku ravnote~u odr~avajui optimalne veli ine populacija. Od vodozemaca najlakae je susresti pjegavog da~devnjaka (Salamandra salamandra). Na listincu vla~nog aumskog poda on se esto ~ustro i razmjerno brzo kree u potrazi za svojim plijenom. Od bezrepih vodozemaca ima pravih ~aba, muka a i krasta a. Od viae vrsta guatera na Plitvicama je najvea i najuo ljivija zelena guaterica (Lacerta viridis). Na osun anoj livadi esto lovi kukce i drugi plijen ne obazirui se pritom previae na blizinu ljudi. Pojedini primjerci narastu do 40 cm. Meu zmijama maj eaa je bezopasna bjelouaka (Natrix natrix). Voli loviti u blizini vode, dok srodne zmije druge vrste love ribe pod vodom. Prisutne su i dvije vrste otrovnih zmija: poskok (Vipera ammodytes) i riovka (Viprea berus). One se dr~e toplih kamenjara i razmjerno su rijetke. Pti ji svijet vrlo je bogat, a zabilje~eno je najmanje 126 vrsta ptica od kojih se preko 70 ovdje i gnijezdi. Posebno su zanimljivi susreti sa rijetkom crnom rodom (Ciconia nigra), viae vrsta sova (Bubo bubo, Strix aluco, S. uralensis), pa i sa surim orlom (Aquila chrysaetos). Meu sisavcima najbrojniji su vrstama pripadnici malih sisavaca, a tu pak dominiraju glodavci. Zec (Lepus europaeus) Obi ni ili europski zec ~ivi na suhljim travnjacima, poljima i aikarama.Odrasli zec ima masu od oko 5 kg. isti je biljo~der koji pomou zubi zvanih glodnjaci usitnjava razne trave, zeljaste biljke i stabljike. Pa~ljiviji posjetitelj brzo e na nekoj livadi nai tvrde kuglice njihova izmeta. }ive pojedina no, aktivni su prete~no nou, a danju miruju zaklonjeni u aiblju, travi ili brazdi oranice. Vuk (Canis lupus) Vuk je planski istrebljivan kao "ateto ina" nestao je iz svih podru ja gdje je prisutna stalna ljudska populacija. U Hrvatskoj ~ivi dio populacije Dinarskog masiva. Razdoblje uniatavanja vukova je proalost u civiliziranom svijetu, te se njihova brojnost i rasprostranjenje ponovo poveavaju. To daje posebnu va~nost injenici da je u Hrvatskoj opstao autohtoni vuk, te da ovdje uz njega ~ive i smei medvjed i ris, odnosno sva tri najvea predatora Europe. Joa 1894. godine je vuk ~ivio na cijelom podru ju naae domovine i vjerojatno se veli ina njegove populacije od tada pa sve do pred tridesetak godina kretala izmeu 600 i 1000 primjeraka. Danas je vuk potisnut na brdska podru ja Gorskog kotara i Like, a populacija je vjerojatno oko 50 jedinki. Smatra se ugro~enom vrstom, te je od 1995. godine pod zakonskom zaatitom. Muaki vukovi u Hrvatskoj prosje no imaju masu od 35 kg, a ~enski od 29 kg. Naj eai prirodni plijen su im srne, jeleni, divlje svinje i sitni sisavci, a od domaih ~ivotinja psi i ovce. }ive u manjim oporima koji su porodi ne skupine od roditelja i mladun adi iz jednog ili dva posljednja legla. Roditelji su alfa mu~jak i ~enka koji su jedini reproduktivni par u zajednici. Svaki opor ima svoj teritorij koji stalno obilje~ava urinom i brani od upada drugog opora. Podru je NP Plitvi ka jezera vjerojatno dijeli nekoliko opora iji teritoriji meutim i izlaze i daleko izvan granica Parka. Kao i psi mogu do~ivjeti 15 godina, ali u stvarnosti stradavaju znatno ranije. Lisica (Canis vulpes) Lisica je vrsta koja uspjeano ~ivi uz ovjeka te je proairena po planinskim aumama, obraenim ravnicama i okolini naselja. U Hrvatskoj su lisice proairene posvuda osim veine Jadranskih otoka. Iako su, izvan ancionalnih parkova, stalno na meti lovaca kao nezaatiena divlja  populacija im je stabilna i vjerojatno ih ima preko 20000. Lisice narastu do mase od 6 do 10 kg. Plitvi ke lisice u pravilu su dosta velike, a posjetiocu se mo~e posreiti da ih vidi u lovu na sitne sisavce uz rub koje livade. Osim sitnim sisavcima hrane se i pticama i manjim domaim ~ivotinjama, te strvinama, kukcima i biljnim plodovima. Najviae su aktivne nou. 0 Tvor (Mustela putorius) Tvor se posebno zimi se rado pribli~ava ljudskim nastambama i tako mu prisutnost ovjeka poveava zimsko pre~ivljavanje i omoguava odr~avanje razmjerno visoke populacije. Rasprostranjen je po cijelom podru ju Hrvatske. Tvor je pripadnik porodice kuna, te naraste do 1.2 kg. Mo~e se braniti izbacivanjem smrdljivog sadr~aja ~lijezda smjeatenih kraj izmetnog otvora. }ivi u poljima, livadama, uz mo vare, a sklanja se u rupe kunia ili ih sam iskopa. Prete~no je aktivan nou kada se hrani sitnim sisavcima, vodozemcima, gmazovima, ribama, pti jim jajima i mladuncima, beskraljeanjacima i biljnim plodovima. Lasica (Mustela nivalis) Lasica koristi sva raspolo~iva staniata uklju ujui i blizinu ljudskih naselja. U Hrvatskoj je proairena po cijelom podru ju i koristi ekoloaku niau malog predatora koji mo~e dohvatiti plijen u naju~im prolazima i skloniatima. Lasica je naaa najmanja zvijer iz porodice kuna i ima masu od samo 0.1 kg. }ivi u poljima i aumama, a sklanja se u dupljima, meu stijenama ili u podzemnim hodnicima. Hrani se svim kategorijama malih ~ivotinja i time je koristan regulator njihovih populacija. Zerdav (Mustela erminea) Zerdav uz ostala staniata koristi i blizinu ljudskih naselja, a cijenjen je radi krzna. U Hrvatskoj ~ivi posvuda s izuzetkom priobalja. Znatno je rijei od drugih kuna, te je od 1978. pod zakonskom zaatitom. Malo je vjerojatan susret sa zerdavom na Plitvicama. Zerdav naraste do 0.25 kg. Kao i tvor mo~e se braniti ispuatanjem smrdljivog sadr~aja iz analnih ~lijezda. }ivi u rijeim aumama, te na livadama i poljima gdje se sklanja u hodnike krtica ili pukotine stijena. Hrani se svim malim sisavcima, pticama i njihovim jajima. Vidra (Lutra lutra) Vidra je autohtona u cijeloj Europi, ali je u mnogim podru jima danas istrijebljena ili bitno prorijeena. ovjek ju je ubijao radi krzna i kao "ateto inu" na ribnjacima, a danas im je staniate naruaeno regulacijom vodotoka, nestankom riba i one iaavanjem. Od 1972. vidra je trajno zaatiena. Nije sigurno njeno stalno prisue na Plitvicama, a o ekivati ju treba uz mirnije dijelove Crne i Bijele rijeke te Proaanskog i Ciginova kog jezera. Naraste do 15 kg. Oblik tijela, dlaka i noge s ko~icama izmeu prstiju su prilagoeni ~ivotu uz vodu, odnosno plivanju i ronjenju. Sklanja se u podzemne hodnike, te izmeu korijenja stabala i u priobalno raslinje. Od vode se udaljava samo da bi preala do neke druge vodene povraine. Hrani se ribom, rakovima i vodozemcima, a rijee lovi sisavce i ptice. Jazavac (Meles meles) Jazavac ~ivi u dubokim podzemnim skloniatima, nona aktivnost i airok izbor vrsta hrane omoguili su mu pre~ivljavanje u blizini ljudi. Jazavac je naaa najvea zvijer iz porodice kuna i ima masu do 17 kg. }ivi u aumama blizu livada i polja, a sklanja se u iskopanim jazbinama dubokim do 5 metara. U podru ju NP Plitvi ka jezera mo~e se nai viae aktivnih jazbina, a vrlo ih je zanimljivo pronai i razgledati zbog njihovih dimenzija, brojnih otvora i koli ine iskopanog materijala. Jazavac se hrani se svim kategorijama beskraljeanjaka i malim kraljeanjacima koje uspije uhvatiti ali jede i strvine, ~itarice, ~ir, vone plodove i korijenje. Kuna zlatica (Martes martes) Kuna zlatica prete~no se zadr~ava u aumama, te je smanjenjem aumskih povraina izgubila dio staniata. U Hrvatskoj je posvuda prisutna ali je naj eaa u aumama planinskih krajeva. Na grlu i prsima ima dlaku ~ute boje, a vrh njuake je crn. U aumskom staniatu je aktivna danju i nou, dobro se penje i ska e, a boravi u dupljima stabala. Hrani se sitnim sisavcima ( esto vjevericama), pticama (mladima i jajima), kukcima ali i raznim biljnim plodovima. Kuna bjelica (Martes foina) Kuna bjelica je sklona zadr~avanju uz ljudska naselja gdje koristi zaklon i hranu koje joj to staniate pru~a. U Hrvatskoj je posvuda prisutna ali je eaa u kamenjarima i uz gospodarske zgrade. Na grlu i prsima ima dlaku bijele boje, a vrh njuake je ru~i ast. U blizini ovjeka je aktivna nou. Lovi atakore i miaeve ali jede i perad i njhova jaja. Smei medvjed (Ursus arctos) Europski smei medvjed podvrsta je smeeg medvjeda koji je nekada bio rasprostranjen po cijeloj Euroaziji i Sjevernoj Americi. U Hrvatskoj ~ivi dio populacije Dinarskog masiva, a ta je, iza Karpatske, druga po veli ini u Europi. U zapadnoj Europi smei je medvjed prakti no istrijebljen, a preostale populacije su male, meusobno odvojene i u nestajanju. Medvjedi u Hrvatskoj, zajedno s onima u susjednoj Sloveniji, predstavljaju genetski potpono srodnu i najzapadniju stabilnu populaciju koja je posljednji mogui izvor za spas medvjeda u Europi. Sve to stavlja smeeg medvjeda na sam vrh vrijdenosti prirodne baatine u Hrvatskoj. U Hrvatskoj smei medvjedi ~ive na oko 10.000 km2 prete~no aumovitog prostora u Dinaridima, i to u Gorskom kotaru i Lici, odnosno od Snje~nika i Risnjaka preko Velike i Male Kapele do Pljeaevice i Velebita. Procjenjuje sa da je veli ina populacije oko 400 jedinki ato odgovara kapacitetu staniata. Medvjed je danas u Hrvatskoj u statusu rijetke vrste, a izvan zaatienih podru ja njime se lovno gospodari. Oko 40 medvjeda stradava godianje od lovnog gospodarenja i ostalih uzroka smrtnosti. Ograni ena veli ina raspolo~ivog staniata i velik prostor potreban za ~ivot svakog medvjeda onemoguavaju dalji rast populacije, i to uvjetuje status rijetke vrste. Medvjedi su najvei kopneni meso~deri. U Hrvatskoj odrasle ~enke imaju prosje no 100 kg, a mu~jaci 150 kg, s time da poneki primjerci prijeu i 300 kg. Iako su po tjelesnom ustrojstvu pravi meso~deri, medvjedi oko 95% svojih prehrambenih potreba zadovoljavaju biljnom hranom, a udio ~ivotinjskih bjelan evina sastoji se uglavnom od beskraljeanjaka i leaina veih ~ivotinja. Od biljne hrane u proljee i ljeti dominiraju zeljaste biljke i trave, ljeti se pridru~uju razni mekani plodovi, a u jesen i ~ir bukve kao glavna hrana za prikupljanje zimskih zaliha potko~ne masti. Zimu provode u brlogu ali se aktivne jedinke mogu nai tijekom cijele zime. Najdulje je zimsko mirovanje gravidnih ~enki koje u sije nju raaju 1 do 4 slijepa mladun eta mase oko 1/3 kg. Medvjedii se hrane izuzetno hranjivim maj inim mlijekom s preko 20% masti, te do travnja dovoljno narastu da mogu napustiti brlog i slijediti majku u potrazi za hranom. S majkom provedu cijelu prvu godinu ~ivota i slijedeu zimu u brlogu, a odvajaju se u dobi od oko 1.5 godine, a u prirodi mogu do~ivjeti 10 do 20 godina, s time da je prosje na dob naae lovno gospodarene populacije oko 5 godina. Za ~ivot trebaju velika prostranstva, jer se mu~jaci kreu na preko 200 km2, a ~enke na preko 100 km2. O uvanje staniata i prirodne prehrane bitni su uvjeti za trajni opstanak smeih medvjeda. Smei medvjed svakako je i najatraktivnija ~ivotinjska vrsta u NP Plitvi ka jezera. Pozdravlja vas i sa simbola Parka. Ipak, malo je vjerojatno da ete ga uspjeti vidjeti. Lakae je pronai neke od tragova koje on ostavlja. Ris (Lynx lynx) Autohtoni europski ris je opstao samo u Karpatima i dijelu Dinarida, ali je posljednjih nekoliko uspjeano vraen u `vicarsku i dio Francuske, kao i u sjeverni i sredianji dio Dinarida, ato zna i i u Hrvatsku. Autohtoni ris istrijebljen je u Hrvatskoj 1903. godine, a zadnji ostaci Dinarskih riseva joa pre~ivljavaju u Makedoniji i vjerojatno Albaniji. Nakon ato su 1973. u Ko evlju u Sloveniji ispuatena 3 para riseva, koji su uneaeni iz slova kih Karpata, oni su se proairili do 1978. i u Hrvatsku, a zatim i do Bosne i Hercegovine. Na Plitvicama je prvi puta vien po etkom 1980-tih. Tako je ta reintrodukcija bila najuspjeanija od svih provedenih u Europi. Danas ris u Hrvatskoj ima status rijetke vrste i zaatien je Zakonom o zaatiti prirode od 1982. godine. Procjenjuje se da danas u Hrvatskoj ~ivi oko 60 riseva, i to u Gorskom kotaru, Lici, Hrvatskom primorju i sjevernoj Istri. Odrasli ris ima 18 do 30 kg. Kao i druge ma ke ima oatre pand~e koje uvla i meu mekuai. }ivi u aumskim staniatima svih biljnih zajednica. Ovisno o gustoi plijena po svakom risu potrebno je 10 do 40 km2. Dobro se penje i ska e, aktivan mo~e biti i danju i nou, a lovi prete~no prikradanjem. Hrani se sisavcima svih veli ina od miaeva i puhova do srna i jelena. Hvata i sporije ptice, te domae ~ivotinje. Divlja ma ka (Felis silvestris) Divlja ma ka u Hrvatskoj je proairena po cijelom prostoru s time da je u podru jima ju~no od rijeke Save rijea i tamo je pod zakonskom zaatitom. Divlja ma ka naraste do 15 kg. Osim ato je znatno vea od domae ma ke ima i izrazito deblji rep s kolutovima i vrakom od tamne dlake. }ivi u aumi, a boravi u dupljima, spiljama ili rupama kunia, jazavaca ili lisica. Hrani se svim sitnim kraljeanjacima, a mo~e zaklati i lane. Divlja svinja (Sus scrofa) Divlja svinja skrivanjem u guaticima, oprezom i nonom aktivnoau, te uspjeanom reprodukcijom i sve~derstvom uspijeva odr~ati razmjerno visoku populaciju u staniatu blizu ovjekovog. U Hrvatskoj je proairena i po nizinskim guaticima i planinskim aumama. Procjenjuje se da ih ima preko 10000 i lovna je divlja . Mu~jak divlje svinje naraste do 200 kg. Iako su ista ~ivotinjska vrsta kao i domae svinje razlikuju se oblikom tijela, tamnim ekinjastim krznom i velikim kljovama u mu~jaka. Vole vla~ne aikaraste aume, a u brdima se redovito kalju~aju u nekoj lokvi. Hranu tra~e prete~no nou rovanjem tla pri emu jedu prakti no sve: ~ir, bukvicu, korijenje, gljive, sitne kraljeanjake i beskraljeanjake, te strvine. Livade izrovane od divljih svinja jedan su od naju ljivijih tragova divljih ~ivotinja na Plitvicama. Jelen (Cervus elaphus) Jelen ~ivi u svim aumskim podru jima od nizinskih poplavnih auma uz rijeke do planinskih sastojina. Glavni je europski veliki pre~iva . U Hrvatskoj se procjenjuje se da ih ~ivi oko 11000, a najviae ih je u Posavini i Podravini, te u Gorskom kotaru, a posljednja dva desetljea airi se prema Lici i Istri. Prije dvadesetak godina na Plitvicama ga gotovo i nije bilo, a sada se pojavljuje u manjem broju. Koauta naraste do 130 kg, a mu~jak preko 200 kg. Stariji mu~jak ima velike rogove sa po preko 10 paro~aka koje koristi u borbama s drugim mu~jacima u vrijeme parenja. Povoljno staniate su mu bjelogori ne aume i pridru~eni travnjaci. Osim trave jede ~ir, bukvicu i druge plodove, te liae i koru. }enke i telad ~ive u stadima. Parenje (rika) je u rujnu, a mladi se raaju u proljee. Srna (Capreolus capreolus) Srna je naj eai Europski pre~iva  i vrijedan pripadnik autohtone faune. U Hrvatskoj srna je eaa u kontinentalnom dijelu dok je u priobalju vrlo rijetka. Mati ni fond se procjenjuje na blizu 60000 jedinki. Od svih velikih sisavaca posjetilac na Plitvi kim jezerima ima najvee izglede susresti srne. Tihim prila~enjem nekoj livadi rano ujutro ili pred veer mo~e ih vidjeti na paai. Srna ima masu od 15 do 30 kg. Najpogodniji ~ivotni prostor srne su aumarci s livadama i paanjacima, rado izlazi i na polja. }ivi u manjim porodi nim skupinama, a zimi se okuplja u vea stada. Aktivna je danju i nou, a hrani se travom, zeljastim biljkama, ~irom, liaem i ~itaricama. Znanstveno istra~ivanje ~ivota Plitvi kih medvjeda Znanstvena istra~ivanja smeih medvjeda u Nacionalnom parku Plitvi ka jezera zapo ela su joa 1981. godine i tada je to bio drugi po redu ali i jedini aktivni projekt tog tipa u cijeloj Europi. Moderna istra~ivanja biologije ~ivotinja raznih vrsta danas uklju uju obilje~avanje radioodaailja ima, a koji omoguuju radio-telemetrijsko praenje kretanja i aktivnosti. Za potrebe obilje~avanja medvjedi su ~ivi i neozlijeeni hvatani zamkama za nogu od eli nog u~eta. Uhvaeni medvjedi su omamljivani pomou injekcione puake ili puhaljke. Obilje~avani su uanim markicama i ogrlicama s ugraenim radioodaailja ima. Nakon buenja iz narkoze i napuatanja mjesta hvatanja polo~aji radio-obilje~enih medvjeda su odreivani trigonometrijski s tla ili iz aviona. Baterije u odaailja u traju 2 do 3 godine, a u tom vremenu i ogrlica u pravilu otpadne. Na Plitvicama je ukupno obilje~eno 14 medvjeda. Od 1986. godine projekt istra~ivanja medvjeda proairen je i na Nacionalni park Risnjak u Gorskom kotaru gdje je obilje~eno joa 12 medvjeda. Tako je ukupno bilo praeno 26 medvjeda. Samo 6 od 26 praenih medvjeda su bile ~enke, i to 1 od 14 na Plitvicama, a 5 od 12 na Risnjaku. Petnaest medvjeda su bili odrasli, a 11 mladi, uz prosje nu dob od 4.7 godina (raspon 1 - 13) u vrijeme hvatanja. U 5 smo slu ajeva pratili porodi nu grupu medvjeda. Dva medvjedia su bili godianjaci u druatvu svojih majki i brae. Jedna medvjedica je rodila najmanje jednog, a druga tri medvjedia za vrijeme dok su bile praene. Jedna medvjedica je vodila 2 medvjedia godianjaka kad je obilje~ena. Obilje~en je i jedan 6-mjese ni medvjedi bez majke koji je sam pre~ivio najmanje 15 mjeseci koliko je bio praen. Srednja masa odraslih ~enki bila je 103 kg, a mu~jaka 153 kg. Samo za 3 od 14 obilje~enih medvjeda na Plitvi kim jezerima nije zabilje~eno da su izlazili iz parka. Polo~aji ta 3 medvjeda odreeni su, meutim, samo po nekoliko puta. Ostalih 11 medvjeda naeno je do 11.3 km (prosjek najveih udaljenosti = 4.7 km) izvan granice parka. Pribli~no jedna polovina (145 od 303) svih polo~aja medvjeda bilo je izvan parka. Ukupno poznato podru je koje je koristilo svih 14 medvjeda bilo je 736 km2. Samo 3 od 7 medvjeda koji su praeni preko zime brlo~ilo je unutar Nacionalnog parka Plitvi ka jezera. Brlozi su bili u kanjonu Korane, na Prekoj kosi i zapadnim padinama Seliakog vrha. Jedna mlada ~enka preala je granicu parka najmanje 25 puta tijekom 16 mjeseci. Najvea podru ja koja su koristili pojedini medvjedi su bila 224 km2 u 1.330 dana za petogodianjeg mu~jaka i 147 km2 u 840 dana za trogodianju ~enku. Veli ina koriatenih podru ja postupno se poveavala s porastom broja utvrenih polo~aja, iako se stupanj porasta u ~enki usporavao nakon oko 40 polo~aja. Prosje no godianje podru je kretanja u 4 muake medvjee godine bilo je 128 km2, a 5 ~enskih medvjeih godina 58 km2. Raspon dnevnih kretanja bio je od 0.2 do 8.5 km, a prosjek 1.5 km. `ezdeset i sedam posto dnevnih kretanja je bilo ispod 2 km, a samo 2% je bilo preko 7 km. Kretanja preko 7 km zabilje~ana su samo u mu~jaka. Obilje~eni medvjedi nisu pokazivali teritorijalno ponaaanje. Medvjedi na Plitvicama su dijelili svoj, nama poznati, prostor sa prosje no 8 drugih obilje~enih jedinki. Istra~ivanja su pokazala da se medvjedi kreu na povrainama veim od podru ja NP Plitvi ka jezera, te da prema tome Park nema "svoje vlastite" medvjede. Stoga je i teako govoriti o broju medvjeda u Parku. Ipak se mo~e smatrati da bi u svakom trenutku u Parku moglo biti dvadesetak medvjeda, s time da svakodnevno jedni izlaze, a drugi ulaze. Budui da je i na svim stranama oko Parka staniate medvjeda mo~e se pretpostaviti da podru je Parka kao dio svog ~ivotnog prostora barem povremeno rabi 40 do 50 razli itih medvjeda. `to se mo~e vidjeti i snimiti? Veselite se susretu sa svakom ~ivotinjom, promatrajte ih i slikajte ako to prilike omoguuju, ali ih nemojte hvatati, hraniti ili na bilo koji na in uznemiravati! Iako je Nacionalni park Plitvi ka jezera izuzetno bogat ~ivotinjama razli itih vrsta prvi dojam mnogih posjetilaca bit e da su od ~ivog svijeta prisutne samo biljke i ribe u vodi jezera. Zaato druge ~ivotinje nisu vidljive svuda oko nas? U prvom redu malo je otvorenih pejsa~a gdje vegetacija ili reljef ne zaklanjaju vidik ve na nakoliko desetaka metara. Nadalje populacije pojedinih vrsta ovdje su u gustoi koja odgovara njihovoj ekoloakoj ulozi, odnosno nema ih toliko da bi bile uvijek i svugdje. Samo u zato eniatvu ili uz umjetno prihranjivanje mo~e se postii neprirodna koncentracija pojedinih vrsta. Naposlijetku, sve su te ~ivotinje, a posebno sisavci, stoljeima u ile da je ovjek za njih opasnost, te da ga treba izbjegavati. Iako Park postoji ve pola stoljea i u njemu nema lova, ~ivotinje sporo gube naslijeeni oprez, a osim toga oko granica Parka i dalje su izlo~ene lovnom gospodarenju. Ipak uz malo pa~nje i napora vidjet ete bar dio bogatstva ~ivotinjskog svijeta kojim ste ovdje okru~eni. Pripadnike vodozemaca i gmazova spazit ete ako samo malo sporije aeete i gledate pod noge. Za ptice se pak treba zagledati u nebo, kroanje stabala ili na povrainu jezera. Sisavce je u pravilu uvijek najte~e opaziti ali zato su ti susreti i najuzbudljiviji. Ne treba, meutim, o ekivati da ete svaku vrstu baa i vidjeti. Nisu mnogo manje zanimljivi niti tragovi koje one ostavljaju. Otiske nogu (aapa ili papaka) najlakae je vidjeti na snijegu. Tada je mogue slijedom traga rekonstruirati cjelokupno kretanje i druge aktivnosti ~ivotinje. Vidi se mjesto le~anja, hranjenja, promjene brzine kretanja. Mogu se prebrojati ~ivotinje ako ih je bilo viae zajedno, mo~e se vidjeti da li je neki predator slijedio svoju potencijalnu ~rtvu, a i mjesto napada, te savladavanja plijena. Cijelu njihovu ~ivotnu dramu mo~ete ponovo pro~ivjeti pratei tragove. Kada nema snijega tragove treba o ekivati u blatu oko vodenih lokvi. Sve ~ivotinje koje dolaze piti vodu ili su samo proale ostavit e tu tragove svojih nogu. Ako su se u lokvi kalju~ale divlje svinje nai ete okolinu poprskanu blatnom vodom, a okolna stabla blatna i izlizana od trljanja svinja. Na livadama svinje esto na veoj povraini preokrenu travu skupa sa korjenjem u potrazi za biljnom i ~ivotinjskom hranom. Od divlje svinje mo~e se nai i loga, odnosno prostran le~aj u kojem je krma a oprasila i hranila svoje mlade tijekom prvih dana ~ivota. Jazavci i lisice prave duboke jazbine, s time da lisice esto rabe i napuatene jazbine jazavaca. Ima i slu ajeva da u velikoj jazbini istodobno ~ive i jazavac i lisica. Posebno je zanimljivo nai izmet neke ~ivotinje, jer se u njemu mo~i vidjeti i ime se ona hranila. Mnoge vrste poput lisice ili kune odla~u izmet na poviaenim mjestima u svrhu obilje~avanja teritorija. Vuk takoer izmetom obilje~ava teritorij svog opora, a pokraj njega obi no i aapom zagrebe tlo. Ipak od svih ~ivotinja susret sa tragom medvjeda izaziva najvee uzbuenje. Krupan otisak aape svakom je odmah prepoznatljiv i vrlo dojmljiv. Svojim aapama medvjed esto i obilje~ava pojedina stabla ostavljajui u kori paralelne brazde od svojih krupnih pand~i ili otkidanjem komada kore. O mnoga se takova stabla zatim trlja te ostavlja dosta dlake. Na mjestima na kojima se odmara tijekom dana o isti od listinca krug od oko 60 cm, te le~i na zemlji. Posebno je zanimljiv medvjei zimski brlog. Na Plitvicama je to obi no prirodna apilja, ali redovito sa vrlo uskim ulazom tako da se ovjek mo~e uvui jedino puzajui. Na odreenoj dubini medvjed pripremi udoban le~aj od suhog liaa i trave ili gran ica crnogorice. Va~no je da se ne uznemiri brlog u kojem je ~enka s mladima, jer e ih napusti i oni e se smrznuti. Vee sisavce najlakae je vidjeti na livadama, i to zato jer je tamo vidik bolji i jer tu mnogi tra~e hranu. Najbolje je mirno stajati uz rub livade zaklonjen iza kojeg stabla ili se popeti na odgovarajue stablo i fotoaparatom s teleobjektivom bilje~iti vieno. Srne i jeleni obi no pasu rano ujutro i predve er, a svinje izlaze nou. Medvjed takoer jede mnoge vrste trava, a raskopava i osinjake i mravinjake u potrazi za proteinskom hranom u obliku njihovih li inki. Takoer e okrenuti mnogi kamen ili raskopati trulu kladu u potrazi za hranom. esto se postavlja pitanje da li je susret sa medvjedom opasan. Kao i sve druge ~ivotinje, tako i medvjed bje~i od ovjeka. Naravno da je on dovoljno sna~an da mo~e ozbiljno ozlijediti, pa i usmrtiti ovjeka. On e meutim nasrnuti jedino ako se osjeti ugro~en za sebe ili ako se ~enka zabrine za svoje mlade. Zato ako uo ite medvjeda koji vas joa nije primjetio nemojte mu se prikradati i dalje pribli~avati. Promotrite ga s udaljenosti od po mogunosti preko 50 m, a nikako ispod 30 m, pa se tiho povucite. Ako se iznenada susretnete s medvjedom na udaljenosti manjoj od 30 m i on e vas sigurno primjetiti i najvjerojatnije pobjei. Mo~da e se dii na stra~nje noge da vas bolje odredi sluhom, mirisom i vidom. Dizanje na stra~nje noge ne zna i i da vas namjerava napasti. Svakako odmah stanite, ali nemojte bje~ati nego se povucite u stranu tako da medvjedu ostavite dovoljno prostora za uzmak u prohodnijem smjeru. Dobro je govoriti normalnim glasom tako da se medvjed lakae orijentira, a da ga se dodatno ne uznemiruje. Ako se kreete gustom aikarom dobro je pri tome praviti neato veu buku kako medvjeda ne biste iznenadili u dnevnom le~aju. Majku s mladun adi treba uvijek naairoko obilaziti. Nemojte dopustiti da vam medvjedii po nu prilaziti. Kad ste u staniatu medvjeda poatujte tu najveu kopnenu zvjer ali strah zamijenite du~nim oprezom. }elimo da vam aetnja prostranstvom naaeg Parka bude puna pozitivnih dojmova i moguih uspjeanih fotografija! uro Huber PAGE 12 PAGE 13 tv~€ŠŒ’њИтдђh‚ˆЈТк–Аиъю PrB`ŽЄn+†+œ0М0Ž5Ќ59Ў9ц=ќ=LDbDˆIЂIFM^M:PRPІUЈU dd@dBdТfдfZo\oq0qЂtЖt({D{z р†D‡>˜@˜мšоš<›>›PRšœЈЄфЄцЄ*Іг§і§іёі§юъюцюцюцюцюцюцюцюцюцюцюцюцюцюцюцюцюцюцюцюцютютютюцютюцюцюцюцюъюнюнюнюнюнюъюйю5CJCJEHCJH*6CJ>*CJCJCJmH jCJUCJTŽў xD0Jx8d„Ј&^+Š+0Р0~5А5€9В9и=>:DfD§і№ыыыыыыы№ф№фф№ф№ф№ф№ф№ф№„аdhdh$dh$„ „аŽў xD0Jx8d„Ј&^+Š+0Р0~5А5€9В9и=>:DfDlIІI*MbMPVPFUfZИfиfЦmєp4q„tКt{H{nЄр†F‡иш”Vš ЈЄцЄ,ІH­Б0УzЧвъвьвг*г,г.гFгHгNгўћўћћ DfDlIІI*MbMPVPFUfZИfиfЦmєp4q„tКt{H{nЄр†F‡иш”Vš ЈЄцЄјђјђјђјэјђјјђјђјђјђјђјјјјјђdh$dh„аdhцЄ,ІH­Б0УzЧвъвьвг*г,г.гFгHгJгLгNгљђђђђђђээфтрфтррэ&`#$„ќџ„dh„аdh$dhгг г"г&г(г*г.г0г<г>гBгDгFгLгNгјѕј№јѕјѕј№јѕэCJ0JmH0J j0JU* 00@PАв/ Ат=!А"АŠ# $ %А [$@ёџ$NormalmH <A@ђџЁ<Default Paragraph Font,@ђ,Header  Ц9r &)@Ђ& Page NumberЇgрџџџџгNгjofDцЄNгkmnNгl:?EЇg џ•„ !џ•€!џ•€џџ аuro Huber&D:\DATA\TEXT\DJURO\PAPERS\NPJvodic.doc аuro Huber&D:\DATA\TEXT\DJURO\PAPERS\NPJvodic.doc аuro HuberA:\NPJvodic.doc аuro HuberA:\NPJvodic.doc аuro HuberA:\NPJvodic.doc аuro HuberA:\NPJvodic.doc аuro HuberA:\NPJvodic.doc аuro HuberA:\NPJvodic.doc аuro HuberA:\NPJvodic.doc Djuro Huber&D:\DATA\TEXT\DJURO\PAPERS\NPJVODIC.DOCџ@HP LaserJet 4LLPT1:HPPCL5MSHP LaserJet 4LHP LaserJet 4L”@g ,,@MSUDHP LaserJet 4Lќ?\ad HP LaserJet 4L”@g ,,@MSUDHP LaserJet 4Lќ?\ad €}} Ž}l0 +/5;AEGMSY[]_egЇgPP PPPP&P*P:P>PBPZPbPnPzP†PŽP’PžPЊPЖPКPОPТPЮPвG‡ŸTimes New Roman5€Symbol3& ‡ŸArial#ˆаhq\YlRЌ5Іf\Yl ^њ_U+ƒЖ–єi6тд#„ЅРДД€0зhŠ|џџglossary uro Huber Djuro Huberўџ р…ŸђљOhЋ‘+'Гй0ˆ˜ ДРдрьќ  8 D P \hpx€т glossary los аuro HuberurouroNormalb Djuro Huber11rMicrosoft Word 8.0@ДГ! @ќAм,@ўtŠBм,@„ИЃОњ_Uўџ еЭеœ.“—+,љЎDеЭеœ.“—+,љЎH pxˆ˜ Ј АИРШ а хт....yђЖ+зhГ   glossary Title˜ 6> _PID_GUIDтAN{BE2C4CA1-0F9E-11D3-886F-444553540000}  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopўџџџrstuvwxўџџџz{|}~€ўџџџ‚ƒ„…†‡ˆўџџџ§џџџ§џџџŒўџџџўџџџўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџRoot Entry џџџџџџџџ РF?ЮыаМ М ЃОŽ€1Table#$%&'()*+,-.џџџџџџџџ3456789:;q>WordDocumentFGHIJKLMNџџџџџџџџSTUVWXYZ[,р^SummaryInformationijklmn(џџџџstuvwxyz{y~DocumentSummaryInformationŽ8џџџџџџџџџџџџ“”•–—˜™š›žCompObjЄЅІЇЈЉЊЋЌ­ЎџџџџџџџџџџџџГДЕЖЗjОПРСТУФХЦЧШЩЪЫЬЭЮџџџџџџџџџџџџгдежзийклмнопрстуфхцчшщъџџџџџџџџџџџџўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџўџ џџџџ РFMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.8є9Вq