ࡱ> 461235@Fbjbj22 @XXi}"`& & & : %%%8%&T: mah2'2'"T'T'T'3(3(3(_______$bR'e_q& //(3(//_vvT'T''aEEE/( vT'& T'_E/_EELF\Y & l\T'&' iJ% 9TZ"^=a0mavZ%fA%f,l\: : vvvv%f& l\P3(*E,t.3(3(3(__: : %tEX: : %Berislav Majhut i Tanja Dunaj: FANTASTIKA U RANIM DJE JIM ROMANIMA MATE LOVRAKA 1. KAKO OBJASNITI REDOVITO POJAVLJIVANJE FANTASTIKE U LOVRAKOVIM PRIPOVIJEDNIM TEKSTOVIMA? Za pisca koji je konsenzusom proglaaen realisti kim Mato Lovrak se u romanima napisanima prije 2. sv. rata koristi za udno velikom koli inom fantasti nih elemenata uglavnom preko snova svojih junaka, ali i putem dnevnih maatanja likova, njihovih halucinacija i sl. Ta je Lovrakova stilska osobitost ve je zamjeena u literaturi o njegovu djelu, pa tako Dubravka Te~ak piae: Lovrak ne zna izmialjati, piae samo o onome ato je sam vidio i do~ivio. Ima odli an dar zapa~anja. Fabule djela vrsto zasnovane u ~ivotnoj zbilji i ukorijenjene u realnost dje jeg do~ivljavanja svijeta, pokazuju Lovrakovo nezanimanje za fikciju osim ako njome ne proglasimo njegove idealisti ke i utopisti ke ideje. Dakle, u Lovraka je rije  o realizmu s primjesama idealizma i utopizma. Opisuje stvarno stanje jednog dijela ~ivota Hrvatske i jednog sloja ljudi u odreenom vremenu teake krize pa je njegov uroeni optimizam progovorio stvaranjem utopijskih slika. (Te~ak, 1993: 20-21) Dakle, Dubravka Te~ak ne samo ato u Lovrakovu djelu uo ava jedan posebni vid realisti kog postupka nego razotkriva i uzrok tome, koji ona nalazi u Lovrakovu uroenom optimizmu. U Povijesti hrvatske dje je knji~evnosti od po etaka do 1955. godine autori ovako objaanjavaju pojavu fantasti nih elemenata kod Lovraka: Odrekavai se svojih ranih sklonosti za pri u i za fantasti no, Lovrak se ustrajno dr~i tzv. realnog zaokupljen i pojavama u druatvenom ~ivoru svojeg vremena, ali plaa dug ili daje oduaka svojoj kontaminiranosti fantasti nim ili potrebi za fantasti nim opisujui esto snove svojih junaka. Opisujui dvaput odlazak pla~ljivog Franceka na kolodvor, jednom kao san a drugi put kao stvarnost, Lovrak se igrao usporeivanja dviju stvarnosti stvarnosti sna i zbilje, a drugi san Olija u Neprijatelju br. 1 dokazuje kako je Lovrak bio kadar napisati modernu fantasti nu pri u. S druge strane, i Lovrakov je utopijski socijalizam blizu fantasti nom i esto u djelima toliko prihvatljiviji i plemenitiji koliko se viae shvati takvim. (Crnkovi-Te~ak, 2002: 363) Korijene Lovrakove sklonosti fantasti nom Crnkovi i Te~ak vide ili u kontaminiranosti fantasti nim, dakle u utjecaju izvanjskih initelja na Lovraka ili pak u Lovrakovoj potrebi za fantasti nim kao recidivu njegovih ranijih sklonosti za pri u i fantasti no. Takoer, kao joa jedan izvor fantasti nog kod Lovraka, navode i utopijski socijalizam koji je sam po sebi blizak fantasti nom. Bili uzroci unutraanji ili izvanjski, oni se ocjenjuju se kao izrazito slu ajni i zapravo posve nebitni za Lovrakov, ukupno uzevai, nedvojbeno realisti ki pripovijedni postupak. No, kada bi pojavljivanja fantasti nih elemenata u Lovrakovu pripovijedanju doista bila slu ajna i u krajnjoj liniji nebitna, tada a) ne bi bili prisutni u tolikoj koli ini, b) ne bi se pojavljivali se s takvom redovitoau i neizostavnoau i c) ne bi bili prisutni od samih po etaka Lovrakova djelovanja kao pripovjeda a. Naime, njegova se prva objavljena pripovijetka zove Straaan san i u njoj se unutar realisti ke sli ice odlaska djeda i unuka na seoski sajam pojavljuje san unuka Cvjetka kao jedna epizoda. ini se da je u na inu na koji je konstituiran odnos pripovijedne stvarnosti i junakova sna ve ovdje uspostavljen model koji e biti trajno prisutan. U daljnjem izlaganju pokuaat emo pokazati kako je pojava fantasti nog u Lovrakovu postupku ne samo slu ajni ili nametljivi ostatak prevladane forme nego da je pojava fantasti nog u njegovom djelu nu~na te da, paradoksalno, bez tog fantasti nog elementa Lovrakov realizam uope ne bi mogao funkcionirati. 2. LOVRAK I REALISTI KI POSTUPAK Povjesni ari hrvatske dje je knji~evnosti sla~u se u ocjeni da je Mato Lovrak realist. Nema autora koji je govorio o Lovrakovu stvaralaatvu a da pri tom nije spomenuo Lovrakov realizam kao sto~erni element njegova stvaralaatva: Milan Crnkovi ka~e: On sam zaista nikad nije pokazivao ni najmanju sklonost za fantasti no u dje joj literaturi, te se o tom pitanju dovoljno jasno deklarirao. (Crnkovi, 2000: 80) Stjepan Hranjec Lovraka smjeata u poglavlje naslovljeno Realisti ki dje ji roman: Lovrak i suvremenici, a u Klasicima dje je knji~evnosti usustavljujui njegova skupna poeti na obilje~ja na prvo mjesto stavlja upravo Lovrakov realizam. Jo~a Skok vrlo uvjerljivo analizira Lovrakov realizam kao modificirani realizam: ...kako je rije  o nekoj vrsti stiliziranog realisti kog postupka, koji ne pripada klasi noj realisti koj tehnici, kao ni novim realisti kim postupcima, Lovrakov je realizam dobio atribute idealisti ki, akcijski, pa i naivni. Prvim se htjelo istai da Lovrak ipak nije dosljedan realist jer stvarnosti, uz sve njezine realisti ke objekcije, ipak prilazi s idealisti kog stajaliata, preureujui je viae po svojoj nego njenoj vlastitoj mjeri. Pojmom akcijski realizam akcentiran je klju ni udio sadr~ajnog elementa, dok se terminom naivni realizam htjelo naglasiti svojevrsnu simplifikaciju stilskog postupka. (Skok, (1989)2000:55) Skok upozorava da se ovdje Lovrakov realizam ocjenjuje mjerilima nedje je knji~evnosti. Dok bi takvu metodoloaku primjedbu ina e morali uva~iti, ona poneato gubi na opravdanosti budui da je ovdje primijenjena na dje ju knji~evnost 30-tih godina 20 st.. Naime, piaui o odnosu hrvatske dje je i nedje je knji~evnosti Dubravka Zima upozorava na specifi nost tog razdoblja u hrvatskoj dje joj knji~evnosti: ... premda se ini da ta dva knji~evna podru ja nemaju nikakva dodira, u dvadesetim i tridesetim godinama 20. st. zajedni ki interes za izvanknji~evnu zbilju meusobno ih je pribli~io viae nego ikada ranije i kasnije u povijesti dje je knji~evnosti. (Zima, 2001: 252) Upravo stalno naglaaavanje Lovrakove ukotvljenosti u socijalno anga~iranoj struji tridesetih godina daje nam za pravo ispitati Lovrakove stilske podudarnosti s knji~evnopovijesnim kontekstom. Sintetizirajui zna ajke hrvatskog romana tridesetih godina, Kreaimir Nemec ka~e: Kraj dvadesetih i tridesete godine u hrvatskoj su knji~evnosti u znaku obnove realisti kog romana. (...) On ponovno stje e utjecaj ato ga je izgubio u razdoblju moderne. Odbacivai fantasti ne realizacije i smione prodore u irealno i nadrealno, opsjednuti aktualitetom i svakidaanjicom  neorealisti roman pretvaraju u nesentimentalni instrument socijalne analize, kritike i, nerijetko, klasne borbe. (...) U srediatu su zanimanja razli iti oblici druatvenog ~ivota: odnosi u obitelji, u kolektivu, na radu, meu stale~ima ili politi kim grupacijama. (Nemec, 1998: 104) Meu  razli ite oblike druatvenog ~ivota posve legitimno kao tema ulaze i odnosi meu djecom te izmeu djece i odraslih ato je kod Lovraka obraeno ne sredstvima i na inom nedje jeg romana nego postupkom dje jeg romana. No, na ~alost Lovrak ne pristupa svim aspektima odnosa meu djecom na na in primjeren djeci. Pogledajmo kako stoji stvar s esto isticanom Lovrakovom socijalnom anga~iranoau. Uz konsenzus oko realisti kog karaktera Lovrakova pripovijedanja sli no suglasje postoji i kad je posrijedi odreivanje Lovraka kao socijalno anga~iranog pisca. Ta se njegova osobitost povezuje s knji~evnim strujanjima dvadesetih i tridesetih godina u Hrvatskoj. U Vlaku u snijegu podjela meu djecom na dobre i zlo este poklapa se s onom na siromaane i bogate: na jednoj je strani Ljuban (Stanko i drugi) a na drugoj Pero (Milan i njihovi pristaae). I dok bi takva predod~ba u svijesti odraslog, za kriti ku prosudbu sposobnog itatelja, stvorila tek sliku individualnog primjera (i mo~da  nesentimentalni instrument klasne borbe ) ali ne i univerzalnog na ela, u pripovijednom tekstu namijenjenom djetetu ne mo~emo o ekivati isti rezultat. Naime, dijete nije za kriti ku prosudbu sposobni itatelj. Dijete je ve nedostatkom vlastitog ~ivotnog iskustva upueno na sasvim drugu knji~evnu strategiju: dijete e prije pokuaati generalizirati pojedina ni slu aj, stvoriti predrasudu koja e mu pomoi pri snala~enju u buduim iskustvima, nego ato e pro itano kriti ki prosuditi. Nalazimo se samo korak do zaklju ka: bogati Pero je zlo est, dakle, svi bogati su zlo esti. I u malo kasnijem izvodu: u bogatstvu je zlo, zlo je biti bogat. U Slatkom potoku Vlado, gradski dje ak, stoji na polju pokraj Milana, seoskog dje aka: Trgne se Milan i ve~e snop. Vlado stoji i gleda, kako kapa znoj s ela Milanova. Milan radi, ve~e i odmi e poniknute glave. Vlado stoji na jednom mjestu. Oglednu se na svoje divno kao svileno odijelo. Na ruke. Na nove cipele. Sapun je na njemu mirisao. A na Milanu? Gruba platnena koaulja i takve gae. Na bosim nogama opan ii. Sunce pali vrat. Koaulja mu je razdrljena do trbua ia: Prodrma ga straaan stid. (Lovrak, 1930:44) Teako je danas objasniti djetetu zaato bi Vladu trebao obuzeti sram. Stoga su posve u pravu autori Dje je knji~evnosti kada tvrde govorei o Vlaku u snijegu kako je jedno prosuivati dogaaje i likove iz perspektive vremena kada je pisan  teakih tridesetih godina optereenih krizom a posve drugo  iz perspektive postkomunisti kog doba  (s time da danas onu prvu perspektivu mo~e imati samo odrasli itatelj opskrbljen znanjem o povijesnim okolnostima romana, a nikako ne i itatelj dijete). No, radi cjelovitog uvida u problem, potrebno je dodati da Lovrak poznaje i druga ije prikaze socijalne anga~iranosti; primjerice kroz socijalno suosjeanje, solidarnost, milosre, upravo onako kako je to prikazano u Miceku, Muceku i Dedeku ili Neprijatelju br 1. No, to samo ukazuje na joa jedno Lovrakovo dvojstvo, toliko karakteristi no za njegov pripovjeda ki opus. Lovraka se esto percipira kao pisca okrenutog selu kao pisca koji ili najradije radnju smjeata u seoski ambijent ili afirmira ruralne vrijednosti pretpostavljajui ih gradu. Stoga se kao posve legitimno namee pitanje pripada li Lovrak meu one pisce neorealisti ke socijalno anga~irane knji~evnosti: ... koji grade na tradiciji ruralne proze, esto i s naglaaeno regionalisti kim sklonostima i folklornim elementima... (Nemec, 1998:104) Svatko tko bi pokuaao tragati za regionalnim obilje~jima u Lovrakovim romanima posve bi uzaludno rasipao vrijeme. Naime, Lovrakova je intencija posve druga. On ne ~eli govoriti o nekom odreenom kraju, te zato govori o Velikom gradu i Velikom selu ~elei im dati apstraktnu univerzalnu dimenziju. Stoga je posve mogue da razli iti autori u Velikom gradu vide razli ite gradove. Neki smatraju da se radi valjda o Zagrebu (Crnkovi-Te~ak, 2002:354) ili kako ka~e Branko Pilaa: Jedan od najuzbudljivijih dogaaja u ~ivotu Mate Lovraka bio je izlet njegovih u enika vlakom u Zagreb. Bilo je to po etkom velja e 1931. kada je poveo svoje u enike na veliku higijensku izlo~bu. (Pilaa, 2000:38) Naprotiv, sam Lovrak tvrdi: Sna~nije teme iz ~ivota djece slao sam asopisima za djecu, a jedan od najdramatskijih i najopse~nijih sadr~aja Vlak u snijegu (napisan nakon akolskog izleta u Bjelovar na higijensku izlo~bu a pod snje~nom meavom) poslao sam izdava u knjiga za djecu. (Bjelovarski list od 15. 11. 1973) Za ono ato ~elimo pokazati uistinu nije va~no u kojem gradu su se obreli zadrugari ve injenica da se ~eljelo izbjei bilo kakvu prepoznatljivu konkretnost. Lovrakovo je selo apstraktno selo sa zorne mape koja visi u u ionici. Sve je tu: i krave i seosko dvoriate i seljaci, samo je sve to dovoljno apstraktno da bi tu sliku u enici iz ato viae realnih sredina mogli prepoznati kao svoju. Lovrakovi likovi ne govore lokalno obilje~enim govorom. Seljaci se niti ne ponaaaju seoski. Pero primjerice ka~e: Mi i se kravo malo br~e! Seoske krave imaju imena i to ne zbog sklonosti seljaka antropomorfiziranju ~ivotinja, nego zbog uvjetnog refleksa. Krava mora uti zvuk svog imena da bi razumjela da se naredba odnosi na nju. Sve je u Lovrakovim romanima retuairano do gubitka bilo kakve konkretne prepoznatljivosti. U Vlaku u snijegu djeca do u tan ine oponaaaju obi aje vezane uz obred vjen anja, ali mi ipak ne saznajemo ni koje ni kakve pjesme pjevaju u tom kraju. Uostalom niti kojem narodu ta djeca pripadaju Barjaci su se vijali. Bilo je bijelih, crnih, sivih, ~utih i zelenih. Sve meunarodne boje! (...) Barjaci u svim bojama. A kao ti barjaci bile su i pjesme. Svaki je od njih sve u aesnaest pjevao svoju pjesmu, svaki drugim glasom. No, mo~ete sebi zamisliti tu galamu. (Lovrak, (1933)1990:12) Sve su meunarodne boje spomenute samo nisu crvena i plava. U mraku sve su krave crne, u galami sve su pjesme iste, u aarenilu, udno, nisu sve boje prisutne. No, mo~da Lovrak pripada meu one koje Nemec odreuje kao neorealiste okrenute ruralnom ~ivotu? One kojima je viae stalo do: ... dubljih analiti kih zahvata praenih ponekad i psiholoakim sondiranjem i slo~enijom psiholoakom razradom likova... (Nemec, 1998:104) Lako emo se slo~iti sa stavom Zvonimira Diklia da psiholoaki spektar Lovrakovih junaka nije osobito bogat (Dikli:127). A i ta raznolikost naj eae biva rastopljena u vruicama koje prebacuju junakovo o ekivano ponaaanje u viau brzinu bilo kliktave egzaltiranosti bilo autodestruktivnih poriva. Ne bi bilo suviae teako pokazati da gotovo svi Lovrakovi junaci u klju nim trenucima radnje djeluju u vruici. I ne samo junaci, nego i sporedni likovi. Pri tome vruica u Lovrakovom smislu naj eae ne ozna ava naprosto fizioloako stanje organizma, nego poviaeno duaevno raspolo~enje, egzaltiranost, zanos. U Dru~bi Pere Kvr~ice pratimo progresivno narastanje vruice od prvog poglavlja naslovljenog Kad je dje ak u vruici preko padanja i drugih likova u vruicu primjerice Divljaka (str. 63) do zavranog poglavlja Svi su u vruici. U Neprijatelju br. 1 Zvonko je svako malo u vatri: Kad je Zvonko vidio toliku djecu na okupu, pao je opet u svoju staru vatru, sko io na obli~nju klupu i zapo eo govor: -Djeco! (Lovrak, (1937)1964:29) I odrasli likovi djeluju u vatri. U tom zanosu likovi su skloni injenju stvari koje nadilaze uobi ajenu svakodnevnu razinu reagiranja i esto vode u neobi ne i nepromialjene, pa i autodestruktivne postupke: Tomo planu novim, najja im gnjevom. On bi sada mogao istr ati iza ovog stabla, iz ovog dvoriata, na ulicu. Mogao bi baciti kapu u zrak i navaliti na druge raznosa e novina. On bi im oteo la~ne novine i derao ih na tisue komadia. Ipak, on se umiri i stane da aape: -Ja sam podivljao... Ja sam podivljao... Majko!... majko!... Ne preostaje mi drugo nego ostaviti sve ovo i sastaviti se s tobom majko! }elja za tim susretom stvori u srcu dje aka posljednju odluku: prei majci, ocu i sestrici. e~nja ga zahvati kao olujni vjetar i ponese daleko odavde... Nose ga noge planini koja se di~e iznad grada. Juri njezinim obroncima bez daha. Ne odmara se. Nee sjesti ni odmoriti se... Umor ga savlada. Ubit e ga napor. On to i ~eli jer misli da se jedino tako mo~e sastati s majkom, ocem, sestricom... (Lovrak, (1940)1964:124-125) ili u Anki Brazilijanki kada se Anka izbezumljena namjerom radnika ciglane da je predaju lokalnim vlastima penje na dimnjak ciglane za vrijeme oluje s neskrivenom namjerom da se ubije. Kao da je glavni zadatak autora baciti likove u vruicu ili u vatru. Kako ponekad sukobi suprostavljenih silnica jednostavno ne proizvode dovoljno napete situacije pa one nisu dovoljno uvjerljive to se uzbuenja likova ine pretjeranima, egzaltiranim i neuvjerljivim. Sve u svemu, malo toga preostaje u Lovrakovom realisti kom postupku kad oduzmemo psiholoaku i druatvenu motivaciju postupanja njegovih likova. 3. KAKO LOVRAK VIDI SEBE Pogledajmo prvo kako Lovrak - pedagog vidi put kojim bi dje ja knji~evnost trebala krenuti: Savremenoj pedagogiji se upravo namee sama od sebe imperativna du~nost, da povede kri~arski rat protiv fantasti ne pri e za djecu, jer je ona nemogua, apsurdna i atetna za fizi ki i duaevni razvoj djeteta. (...) Savremeni pedagog, ako se primora da danas djecu oduaevljava za pri u o Pepeljuzi s majkom kravom, ije meso treba jesti ili za Crvenkapicu, iju baku guta vuk, smatrae to atentatom na principe savremenog odgoja. Ako nije odviae temperamentan, te ne spali na loma i ovakvu literaturu, on e moi jedino da omladinu upozna s njom kao knji~evni historik i da sa svojim mladim saradnicima ustanovi nemogunosti takve literature i da je stave u praanjavi arhiv kao mrtvi kapital, koji se ne mo~e investirati u danaanjem vijeku. (Lovrak, 1934:272) Dakle, 1934. na samom po etku svoje romansijerske karijere Lovrak - pedagog bi fantasti nu knji~evnost najradije spalio na loma i (knjige na loma i su popularan motiv tih godina i svakako govore o radikalizmu ideja koje su ak i blagog Lovraka natjerale da u  vruici verbalno posegne za njima). Ali i kad govori s knji~evnog aspekta, Lovrak zastupa identi ne stavove iznesene tek na zeru manje radikalni na in: Kad bi bile idealne prilike, da mogu djeca pro itati sve ono ato se za njih napiae, i to iz svojih akolskih i privatnih knji~nica, vjerujem da bi otpale i borbe za fantasti nu i realisti ku dje ju knji~evnost. Ona koja se ne bi tra~ila, sama bi sebe pokuaala sahraniti. (...) Nemogue je zamisliti da savremeni ~ivot ne bi isto djelovao u psihi kom pogledu i na savremeno dijete kao ato djeluje i na odrasle. (...) Ja ne mogu zamisliti danaanje dijete s knjigom u ruci o Ivici i Marici i crvenkapici osim ako nije zatvoreno i odijeljeno od ~ivota koji oko njega vrije. Meutim mogu zamisliti danaanje dijete s knjigom u ruci koja piae o savremenim zbivanjima i ~ivotu oko njega i u dalekom svijetu, koji ~ivot je tako pun neobi nih paradoksa i moguih uda, da nadmaauju sve fantasti nosti pre~ivjelog vremena. (Lovrak, 1938:468) Petnaestak godina kasnije Lovrak e donekle revidirati svoje stavove pa e dopustiti neobi no u okviru realisti kog postupka, ali e i dalje biti protiv fantasti ne knji~evnosti: Neobi no ne smije biti fantasti no ni misteriozno, ali dopuatamo da bude u tolikoj mjeri fantasti no, da osobito zaokuplja psihi ki i emocionalni ~ivot djeteta, jer e ga tom rijetkoau djelo zgrabiti i odvui i mimo njegove volje dalje u sadr~aj iz stvarnog ~ivota i postii e svoj cilj bolje od djela, koje se boji uzeti neobi an slu aj zbog stroge knji~evne vrijednosti i zbog ega e dijete pro itati dvije stranice, knjigu zatvoriti i baciti je nepro itanu. Upravo ovo umjeti pronai te mogue nemogunosti iz stvarnog ~ivota, te mogue neobi nosti, te prirodne i uvjerljive fantasti nosti iz realnog ~ivota, dakle pronai neato neobi no, a mogue iz ~ivota i na tom sagraditi realisti nu pripovijest, koju e djeca zavoljeti, koja e ih neprimjetno odgajati, u tome le~i zagonetka dobro postavljene osnove literarnog djela za djecu. (Lovrak, 1951:92) Fantasti na bia, pustolovni pothvati, kriminalna djela napunjaju dje ju duau jezom, grozom, koja grabi, omamljuje i tra~i sve ja e i sve viae kao kakvo opojno sredstvo. U takvoj literaturi postoje elementi misti nosti, a poznato nam je, kako misti no djeluje na manje obrazovane ljude, a na djecu pogotovo! Ipak, one elemente iz bajke, iz pustolovne literature i iz kriminalne knji~evnosti ne treba na poslu pisanja dobre knjige za djecu. (Lovrak, 1951:92) Lovrak realisti no odreuje negativno kao ne-fantasti no. Realisti no pak pozitivno odreuje kao neobi no a mogue, dakle upravo kao onu vrstu tekstova koje bi rado itao Pero: ne reprezentativno nego senzacionalno. 4. FANTASTI NI ELEMENTI U RANIM LOVRAKOVIM ROMANIMA Lovrak ne gradi svoju fantastiku tako ato bi uvodio pretpostavke koje bi pripovijedni svijet inile ia aaenim, nesvodivima i kontradiktornim itateljevu o ekivanju utemeljenom na njegovu svakodnevnom zdravorazumskom iskustvu. Naprotiv, Lovrak uvodi fantastiku uvijek i isklju ivo preko prikazivanja unutraanjih svijetova njegovih junaka i to onih koji ne pripadaju njihovoj svijesti nego su produkt posvijesti njihovih snova, bunila, halucinacija, opijenosti, privienja ili intenzivnih maatanja. Pokuaat emo pokazati kako Lovrak koristi itateljevu (narrateevu) poziciju u pripovijednom tekstu kako bi preko fantasti nih elementa (kontrastiranjem, njihovom negacijom) proizveo ato ja i dojam realnoga u okolnom pripovijedanju. 1. San kao unutraanje stanje lika mo~e obavljati nekoliko funkcija: Neka objektivna situacija mo~e biti prekinuta snom junaka u kojemu e se, u uvjetima sna, nastaviti daljnji razvoj te situacije. Tako Tomo u Sretnoj zemlji u snu rekapitulira cijeli jezivi dogaaj koji se dogodio u stvarnosti kad su suseljani ubili njegova oca i spalili kuu u kojoj su izgorile majka i sestra, a Tomo jedva izvukao ~ivu glavu. Na suncu i na zraku od drmanja kola zadrijema Tomo odostraga u slami. Ispru~i se, ogrli krletku s grlicama i zaspi. Umjesto da se odmori, on se joa viae izmu io, jer je sanjao straane sne: Opet kua. Opet vidi kako tr i iz kue svojim ubojicama. Vidi majku kako bje~i po kui s malom sekom u naru ju. Sekinu haljinicu ve zahvatio plamen. On ska e s tavana da je spase i  probudi se. (Lovrak, (1940)1964:118) U drugom Tominu snu jezivi dogaaji iz stvarnosti su poniateni i barem u snu Tomo je opet sa svojom obitelji: Tomi se opet zaklope o i. Vidi sliku oca kako veselo pjeva uz posao. On se osmjehne ocu, otac mu odvrati smjeakom. Sad vidi i sliku majke. Nosi mu na tanjuru prvi pe eni kola  da ga okuaa. Kola  se puai, majka veselo kora a i smjeaka mu se. Tad klekne kraj Tome, nadvije se nad njega, pomiluje ga po glavi i pita: `to je tebi, dje a e?! Ali, jao! Zaato se sada Tomo uznemirava? Zaato ne mo~e da zadr~i maj inu sliku?! Zaato mu se o i otklapaju, a on to ne ~eli?! (Lovrak, (1940)1964:125) Sli an postupak primijenjen je i u Doki Bedakovi na samom kraju pripovijedanja. Samo ato je ovdje Dokin san razvijen u duga ku fantasti nu epizodu u kojoj Doka sree sve likove iz prethodnog pripovijedanja, a proganja je mrtvi dje ak (jedan od tri dje aka koji su joj pokuaali oteti novac koji je pronaala i koji je mrtav samo u njenom snu) u avionu iz kojega baca plinske bombe. I Doka i Tomo u svojim morama pro~ivljavaju fantasti na razrjeaenja situacija iz  stvarnog ~ivota. Dakle, san dolazi nakon situacije u  stvarnosti . Dogaaji iz  stvarnosti uti u u snove. No, snovi su kod Lovraka jednako esto i projekcije kojima se navjeauju budui dogaaji kao tetin san o slonu i jajetu u Prijateljima. Pitanje je ato zna i san, kako on anticipira budua dogaanja i koliko odgovara stvarnosti. Tetinim snom navjeauje se daljnji razvoj radnje: Vincek dobija golemo nasljedstvo od ujaka iz Amerike. Kad se po nu odigravati dogaaji koje san nagovjeatava, itatelj usporeuje koliko san odgovara stvarnim dogaajima koje je anticipirao. U romanu Dru~ba Pere Kvr~ice u epizodi koja se dogaa u razredu za vrijeme nadzornikova posjeta Pero tako intenzivno zamialja, potaknut u iteljevim predavanjem, mlin kao pala u da nije u stanju sudjelovati u radu razreda, pa to njegovu viziju pretvara u o ima drugih likova u bunilo izazvano vruicom. Perina ~iva vizija budunosti mlina zapravo stoji nasuprot tegobnoj, i preprekama optereenoj realizaciji tog sna. I ovdje je uloga sna da bude protute~a stvarnosti prepunoj zapreka, i ovdje dje ji pothvat zadobiva privid realno mogueg dogaanja upravo time ato stoji nasuprot Perinoj viziji. Dakle, Perin dnevni san o mlinu kao pala i na jezeru takoer je projekcija buduih dogaaja koji e se odigrati u tijeku romana. No, Lovraku je joa dra~i postupak vizije, projekcije junakove ~ivotne budunosti u vremenu koje slijedi nakon kraja pripovijedanja: u airokom rasponu od projekcije ~ivota u~e zajednice oko junaka (Prijatelji) preko vizije sretne budunosti siromaane obitelji kojoj poma~u junaci romana Micek, Mucek i Dedek do utopisti ke vizije Ljubana u Vlaku u snijegu. Vlak u snijegu nedvojbeno predstavlja roman lika. Svi su likovi >TVX Z   H N r x H &tL\$HDFfhVͿ͙͙͕͙͙͙͙͙͕͙͙͙͙͙ͩ͌͡͡͡͡ hp6hp6mHsHhphmHsHh{0 mHsHhkmHsHhlhp5aJmHsHhlhl5aJmHsHhpmHsHhl5CJ aJ mHsHhlhp5CJ aJ mHsHh5CJ aJ mHsH3>VZ H H\DV"N%P%%Z''(*H+J0gdgd' $^`a$gdl$a$$a$gdl`$`a$$a$gdd̛DVX`n<>Z\brj0FH  ^ d !!!!!"""####$$ؼزتh9,mHsHhR5.mHsHhGkPmHsHh;EmHsHjh[ 0JUh1h16mHsHhW13mHsHh &mHsHh1mHsHh0b mHsHhmHsHhpmHsHh\7\mHsH9$:$v$N%P%%%%&>&b&f&&&.'<'V''( )6)8))))))))**D+F+H+h+j+0H0J000{w{sogh+jZmHsHh cMh+jZhkhh'mHsHh cMmHsHh2mHsHh9,mHsHh9,hp6mHsHjhp0J6UmHsHhp6mHsHhW13hphlhp5aJmHsHhlhl5aJmHsHh0b mHsHhW13mHsHhpmHsH(01*1<1>1L1j1l11D2F2V2X2`22243H3t35555555T6v666 7777=*=P=R=======> ??"?&?mHsHhphp6mHsHh(mHsHh(h(mHsHh}mHsHhpmHsHh vXmHsHhmHsHjhy}0JUmHsH3dijjkl6sstunv|\~x΁rĊ.Xgd Xgdh gd>$a$`jqrqq(rVrs0s:s^sstu u unv||}T~V~vv΁$0ƊȊ".&տտճ룜hTCmHsHh. hTChTChTChh hh mHsHh>hp5mHsHhR^mHsHjhx"0JUmHsHh>mHsHjhp0JUmHsHhphp6mHsHhpmHsH5&(8<ʔ(<؞*j|<R֠>@XZСҡ0FHbv¶yh>h6mHsHh?mHsHhhhhmHsHjhh0JUmHsHhmHsHhhmHsHhx"hp5mHsHh XmHsHjh X0JUmHsHhPmHsHh.hphpmHsHhTCmHsHh.mHsH.ĥƥNR8bX ,r`gdl5`gd1%$a$gdgdgd`gd`Ԥ֤&8^ƥ"jNP82NBDNPb"Vn,0P^<NRV`h FƺȺ$Լּÿ÷ÿÿððبببؠؠؠؠhmHsHh$gmHsH h"hh"h6hCZ4hh6mHsHhCZ4mHsHhmHsHh.mHsHhzmHsHh?mHsHh>mHsH?ּBV^|~<R`"$ ~8Fjp$B8F@B|~4Lhb#kmHsHh?mHsHh$hh$mHsHjh0JUmHsHh^PSmHsHUhmHsHh6mHsHh"h6mHsHhUhmHsHhmHsHD\^d",\*,ؿط௧ؗ؟ؗ؏hCmHsHhmHsHhSUmHsHhzmHsHhx"mHsHh$mHsHh1%6mHsHhOmHsHh@4mHsHh1%mHsHh.mHsHh>mHsHhb#kmHsHh?mHsH7*4Nd,.2v"02>@ prVXzͼबhpmHsHhUmHsHhx"mHsHh$mHsHh U6mHsHh>mHsHh UmHsHhChCmHsHh.mHsHhN/mHsHhCmHsHhl5mHsH8r" "">)+^,6-82:2T27F9 ;BE`gd&Q`gd; `gd+d $^a$gd@>gdy``gdC`gdl5       $ N l       $ l     Z    f "NӞ때hx"mHsHhp6mHsHhCZ46mHsHjh,0JUmHsHhQhQmHsHhJ\mHsHhSUmHsHhx"h,6mHsHh,mHsHhUmHsHhCZ4mHsHhpmHsHhN/hp6mHsH4NT6Vl*":NXzPR 4fv>B j!j"l""𴬤h,mHsHhe*mHsHhQmHsHhQhQmHsHh$mHsHh+Z mHsHhx"mHsHhp6mHsHhmHsHh7mHsHhpmHsHhCZ4mHsH;"":#H#J#L#P#$$>%@%|%%*&,&&'''''((((>)***++L++^,6-n-p-l/n/////j1v112:2@2T2^334|44鶰鞖h/hGmhh@>hp5h@>h@>5jhp0JU hp0Jhpjhp0JUmHsHhp6mHsHhymHsHh$mHsHhmHsHhpmHsHjh}N0JUmHsH644455(55555556264666d6n6r6~66777 7"7678777777&80888D9F9: ; ;<<><j<l<==r>t>??ABBBBC"CVC`CCպդœœhG0%mHsHh&QmHsHjhMe40JUmHsHh(|WmHsHhGkPmHsHh;h;mHsHh;mHsHh;h h/h/hMrhGkPh+dh/hGm=CCbDdDEEEE G GGHI.J0JFJPJJJJJK K`KKLNLhLLM2NNNFOlOOOO8P@PPPPPvQQQ:R`RRRS.SdSSSSTjTTT UU0UVUUh"%h$gh$g6 h$g6h|Muh$g6h$gh@>h@>5hGkPmHsHh&QmHsHh@>h&Qh&Q6h&Qh 4mHsHhG0%mHsHhwwmHsH@E GG.J0JFJKKzM`NNOP6QQRrS*TTU^VVWRX*YY;dx^`;`gd&Qgd&QUUUVJVVVVV"W:WWXXXXXXX^YzYY ZzZZZ$[[[[\4\p\\\\\(]]]]^.^4^x^^^_,_f_v```a.bbbb>cccpdxddddd$f&f¸h[ mHsHh[ jh[ 0JUhphh$g6h$gmHsHh$g6mHsHh"%h"%h%46h%4h{0 h$g6 h$g6h$gDYZh[4\\]^>`accdd&fVfDnoHqqtsv(w6xgd*qgd*qdgd'gd[ ;dx^`;gdCv;dx^`;&f(f*fVfXfZfffhff"gh4hhhhhrixijj:kTkZk\kkkkll0l6lPlRlTlXl~llllllll mm4mTmVmZmmҶҶҶҰҶңҶҶ҄ҶҶҶ~Ҷ~~ h'CJh'h'0JCJh'h'CJ]h CJmHsHh'h'CJmHsH h}CJh'h'6CJh'h'6CJ] h2CJh'h'CJh'jh'0JUhpmHsHhpjhp0JU1mmmmmmnBnDnFnHnooooFqHqJq~qqqqqrrstsvsxssʽʯʤ}yqi^TPHhAmHsHhpjhp0JUh{9h{9mHsHhy}mHsHh{9mHsHhy}h{9jh{90JUhVPhVPmHsHhVPjhVP0JUh*qh*qmHsHh&mh*qCJmHsHh*qh*qCJmHsHh*qjh*q0JU h'h'h'h'6CJ] hFCJ h}CJh'h'CJssss tt0tLtPtjtvtztttttt uvvvvvvvvx4x6x8x:x>xLxxyyyyyzz8zNzxzzz {{{ԽԳzzzz h^\h^h^\hy}mHsHh{0 mHsHh^h^6mHsHh^mHsHh^hy}jhy}0JUhp6mHsHhpjhp0JUhpmHsHhA6]mHsHhA6mHsHhAmHsHh}mHsH06xxy{{|V}}VT(vvҔ$a$gd $7x^7a$gdgd7x^7`gd+Z  ^`gd^gd^{{{||||T}V}X}Z}}(TVXƂ 8p,.RTǼvlh`Yh` hAhhmHsHhjh0JUhhhhmHsHh>mHsHhhmHsHhhjhh0JUh Xh XmHsHh h Xjh X0JUhx"h+Z mHsHh+Z h+Z mHsHhx"mHsHhx"jhx"0JUhpmHsHhpjhp0JU"TVXdf4\8:\pΊ"ƌ֌&HJj~Xrtv鼸wwowdh}Nh}NmHsHhMUmHsHh7mHsHh+Z mHsHh}NmHsHh7h}N6mHsHh}Njh}N0JU h,h,hCZ4h,h,jh,0JUh$mHsHh6mHsHhzhmHsH hzhhmHsHhjh0JU%vx|ƐtvxzBTn @ΔVvΘ2\f&(*>Xܚ <r¹h/h{0 CJmHsHhGkPCJmHsHh/h/CJmHsHh/hMe4CJmHsHh/hMe4CJh/h{0 CJhMe4jhMe40JUhyh$ hp6hhpmHsHhmHsHhpjhp0JU1Ҕʛ̛Лқ֛؛ڛܛ   h]h&`#$dgd/7x^7`gděʛ̛Λқԛܛޛ FӾh;0JmHnHuhp hp0Jjhp0JUjh(LUh(Lh/hMe4CJmHsHh/CJmHsH "$&(*,.02468:<>@BDF;dx^`;gdCv>PCPC&P 1h:p0b . A!n"n#n$n%S H@H Normal$dha$CJ_HmH sH tH ^@^ Heading 1 $$$ & F<@&a$5KH \^JaJ X@X Heading 2$$ & F<@&5\]^JaJDA@D Default Paragraph FontViV  Table Normal :V 44 la (k(No List D@D  Footnote Text d(CJ@&@@ Footnote ReferenceH*>@> Header 9r dCJ:)@!: Page Number CJOJQJ4 @24 Footer  9r NYBN  Document Map-D M OJQJFORF citatidh^mHsHTObT citati fusnote X^`X\<Or< Citati fusnote52B@2 Body Textx@Z@@ Plain TextCJOJQJ^J8+8  Endnote TextCJ>*> Endnote ReferenceH*BOB |Mu citati CharCJ_HmHsHtH  #%&(3,46*;KL]cxfsC|~B# ;WQ Z B B A| #            #+QR$q$+ v dS%# "%%&''()Z*v*+7,n./0R1S11Z255d6677s:.;<<<<<C=9@bAAEE,IJKKLMNN'OOPRRvTVX\[\,aac[ddzf{fgj9mnopsuwxE|F|/*Dٍ#0|LܓSYΕ/vɖ)UxљPhi+"OZާèۨ]U]IK;z;i|  !$0@0p000000000000000000000p00000000 000 00 0000000p000000000000000800000p0@00@0@00@000H0H00000000P0P0P0X0X0p0`0`0`0`000`0`0h00h0h0p0p0p0p0p0x0x0x000p0000000000p0p000p0000000000000000000p000@0p0000p0p0 @0p@0@0p@0@0@0@0@0p@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0p@0@0@0@0@0@0p@0p@0@0@0@0@0@0p0m+"@0@0@0@0@0@0@0@0@00_ 0000000000000000000000000!0!!!!!$V$0J?MVf`jq&ּLN"4CU&fms{TvFadefhijkmnpqJ0dirEY6xҔ FbgloDc$!!8\]@\0(  B S  ?#., T - T. / ,80 1 2 3 4 5 d!6 7  8 L9 : ;  < L= > ?  @ LA B C D TE F G H TI J K L TM N O P TQ R S T TU V W X TY NN ĐĐffŒŒ66˓˓HH-ZZjjƜƜz$      !"#$%&'()*+,-SS ʐʐ!!ll͒͒<<ѓѓ%% NNŗŗ0``pp̜̜}$  !"#$%&'()*+,-B*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagscountry-region8-*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsCity9.*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsplace .-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-..-.-.-..PP t cYdYYYYYZZjZkZ\\]]$]$])]0]k]k]^^?^@^b^d^e^m^w^w^^^^^____Y`Z`5a8aDDciz}³ȳɳϳѳֳ׳۳ܳ޳!$*=ĴŴƴƴѴ״شٴ "#()-.89Bgjos|}ĵ͵ӵصٵ۵ܵ  #*+/4:;<=DGLMSUYZ\]bej|!$*+PR#$pq#$* + u v  cdRS$%"#suP" '!(!"""d%g%%%%&&''''(())Y*Z*u*v*++6,7,m.n.//00Q1S111Y2Z25555c6d6666777r:s:-;/;;<=<<<<<B=C=8@9@E@F@H@AAAEEEE+I,IJJKKLLMMNN&O'OOOPPRRRRSSuTTThUjUUVVWVVVVVXX[[\[\\+a,aaaccZd[dddyf{fggjj8m9mnnooppssuuwwxxD|F|./)lnCD؍ڍ5?ϒՒ~12ЙљO iƝȝ*-ڟݟĠ$¢Ȣ]NQ^ݧާŨڨܨ\ƪW\_3KаM:>y=ٵ۵ $333333333333333333333333333333333333333333333333333PP t cYdYYYYYZZjZkZ\\]]$]$])]0]k]k]^^?^@^b^d^e^m^w^w^^^^^____Y`Z`5a8aMV>XC;EFxH cMLPGkP^PSSU33V(|W vX+jZ\7\J\RacdJvfXhb#k`k&m*qMr|Muy}-"%OMUh[ (L (C&aP7nR^>,+d_&QzN/U 9,}L `;1L}NFOl't,>Cv^}e*2|VU`/yb> UVzk"Gm?P%4:TC>Qwwx"$ V 4$gZT XP+ \[i $@T/l &()-.45;=AEILNPRZ]#  $&0<@BDTXZbdpr~UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial5& zaTahoma?5 z Courier New;Wingdings"1 hë&56~PM^Onnx4d2QH?9,YC:\Documents and Settings\Administrator\Application Data\Microsoft\Templates\doktorat.dot1RH - TDURH - TDU,        Oh+'0t  $ 0 < HT\dl1ss RH - TDU H - doktorat.doto RH - TDUdot54-Microsoft Word 10.0@lH@7d=@<@.y~՜.+,0 hp  ACERitlPA 1 Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      "#$%&'(*+,-./05Root Entry F2[7Data 1TableQfWordDocument@SummaryInformation(!DocumentSummaryInformation8)CompObjj  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q