ࡱ> 5@bjbj22 \XXL% F4000$TPHD,T($R0!@%0%00$$$00$$f$00 PX_^CWf,0(,p!xp!TT0000p!0$%%TT TTDr. sc. Berislav Majhut ZADAA JUNAKA U HRVATSKOM DJE JEM ROMANU DO 2. SVJ. RATA Junak je toliko inherentan pustolovnom romanu da kao njegov sinonim Margery Hourihan koristi termin pri a o junaku. Naprosto ne mo~e postojati pustolovni roman bez junaka. Junak je taj koji e izvesti izvanredni pothvat, pothvat koji svojom veli inom i neobi noau nadmaauje zadae procjenjivane mjerilom zdravog razuma i svakodnevnog iskustva. No, i druge dvije vrste hrvatskog dje jeg romana koje su dominantne u njegovom razvoju do kraja II svj. rata: roman o siro etu te roman o dje joj dru~bi takoer obilje~ava pojava junaka iako na potpuno druga iji na in. Uvjet da bi se uope moglo govoriti o junaku odnosno o subjektu jest pretpostavka da je "ljudsko mialjenje i djelovanje upravljeno cilju" (Bal, 1999: 196). Tako da zapravo opis toga cilja jednako kao ato definira sam cilj ocrtava i okolnosti pod kojima ga je mogue ostvariti kao i narav i koli inu snaga potrebnih za to. Da bi junak ostvario cilj, mora imati za to potrebna svojstava. Greimas bi rekao da subjekt mora imati kompetenciju za ostvarenje cilja. Dakle, pripovijednog junaka ne samo da je posve prikladno analizirati kroz njegov odnos prema zadai koju treba svladati ve je to na in da ga se sagleda u njegovoj bitnoj dimenziji. Veli ina te zadae, dosizanje cilja, bit e na neki na in mjera junakove moi: junak e morati ulo~iti krajnji napor kako bi svladao zadau. No, veza junaka i zadae ide i u drugom smjeru: posve je isklju eno da netko drugi osim junaka rijeai zadau. Oatrica koja e udariti mora biti junak. I u tome je junak pustolovnog romana sli an junaku bajke: on mora biti taj koji e svladati glavnu poteakou jer da to nije on, taj drugi koji bi svladao teakou bi bio junak, a ne on. Obavljanje zadae ini junaka junakom. Upravo slijedei tu knji~evnu konvenciju implicitni itatelj o ekuje da e se Boka, ako autor ~eli da ga smatramo junakom romana, kao vojskovoa dje aka iz Pavlove ulice, obra unati s Ferijem A om kao vojskovoom Crvenih koaulja. Meutim, obaranje neprijateljske glavne figure, straanog Ferija A a, a time i kona na pobjeda, pripadaju Neme eku. Automatski, upravo slijedei knji~evnu konvenciju prema kojoj je junak onaj tko obavlja glavni zadatak, umjesto Boke junakom roman postaje Neme ek. Pustolovni roman. Veli ina zadae. Baa kao i junak bajke i junak pustolovnog romana mora svladati neku zadau: no njihove zadae prili no se razlikuju prije svega u veli ini i ostvarivosti. Zadaa koja stoji pred junakom bajke redovito je nemogua i obilato premaauje junakove samo ljudske mogunosti (podsjetimo se, junak bajke je everyman, Ivica, najmlai i najbudalastiji brat, odba ena pastorka). Tako se treba probiti kroz trnjak do ukletih dvora u kojima spava za arana kraljevna, ili dovesti ~ivog ljudo~dera kralju (Vrki, 1993: 11). Sve su to zadaci koje je nemogue svladati. No, zadae u bajci se ne rjeaavaju teakim radom, upornoau, fizi kim naporom. Junak e ih lakoom svladati pomou arobnog sredstva koje mu daje darivatelj ili, pak, svojom lukavoau. Zadau, pak, junaka pustolovnih romana mogue je ostvariti, ali je vjerojatnost da e u tome uspjeti vrlo mala. Procjenjujui junakovu zadau mjerilima zdravog razuma posve je nemogue da bi se ona dala svladati. U prostranstvima Afrike pronai oca (Tomi: U ~arkoj Africi), sa aakom junaka oduprijeti se golemoj neprijateljskoj sili (Mayer: Tatari u Hrvatskoj). Iskustva drugih koji su to pokuaali, a nisu uspjeli, takoer opominju junaka na bezumnost njegova nauma. Junak mora vlastitim snagama obaviti zadau jer, ako je potrebna pomo sa strane, onda je ta poteakoa u suprotnosti s prirodom pustolovnog romana. Tako je Stjepko Koruaki samo slobodnjak i kao takav nevrijedan plemenite Katarine Bebek. ak i kad Hrvati istjeraju Tatare iz Hrvatske i kad se Stjepko istakne u boju to nee biti dovoljno da bi Stjepko mogao zaprositi Bebekovu ker. No tu sada uska e kralj Bela koji podaruje Stjepku plemiku titulu i posjede i ini ga dostojnim Katarinine ruke. Pomo je morala pridoi sa strane jer junakova snaga, kao ato to ina e zahtijeva konvencija pustolovnog romana, nije bila dovoljna za svladavanje zapreke. Meutim, dok je u bajci pomo koju prima junak od darivatelja ne samo opravdana, ve je i neophodna, u pustolovnom romanu takav postupak do~ivljavamo kao deus ex machina, rjeaenje koje je suprotno konvencijama ~anra i koje ne osjeamo kao prirodan rasplet pustolovnog romana. Mo~emo li odrediti donju granicu veli ine junakove zadae? Je li sna~niji zov zadae ili osjeaji junaka koji bi mogli stati na put ostvarenja cilja? Primjerice: ljubav. "...osobne veze su im manje va~ne nego njihov herojski cilj." (Hourihan, 1997: 78) Ne samo ato su Argonauti napustili svoje ljubavnice na Lemnu posramljeni Heraklovim predbacivanjem ato su na trenutak smetnuli s uma cilj svoga pothvata, ve su bili spremni ~rtvovati Medeju koja im je i dobavila Zlatno runo im su im zaprijetili ratnici Kolhide. Prijateljske veze junaka i njegovih pratilaca ja e su od obiteljskih veza, a pogotovo od ljubavnih. Prijateljske veze posveene su zajedni kim ciljem. One nadrastaju pojedina ni sebi ni interes. Naprotiv, ljubavne veze su stvar pojedinca i kao takve moraju se povui pred zajedni kim ciljem i onim ato nadilazi pojedinca. Osjeaji su u pustolovnom romanu uvijek ve gotovi i samo se ugrauju u likove (kao crvena lego kockica). Tako ljubav, im se pojavi u pustolovnom romanu, ve je prisutna u punom i razvijenom obliku. Ona ve u asu svog nastanka poprima punu veli inu i nikada ne postaje vea. U pustolovnom romanu ljubav nije predmet razvoja: ne ega ato se polagano gradi i napreduje, ato ima svoju kulminaciju, a ne daj Bo~e, i svoj kraj. Denis Saurat je govorei openito o romanu ovako postavio odnos pustolovnog i ljubavnog romana: Izmeu mnogih vrsta dvije su glavne: pustolovna pri a i ljubavna pri a, ato manje-viae odgovara dvama glavnim ljudskim osjeajima: strahu i ljubavi. Pustolovna pri a, na injena od opasnosti i prevladavanja opasnosti, predstavljanje je prividno juna kog zauzdavanja straha u svim njegovim oblicima u fizi kom svijetu. Ljubavna pri a bavi se unutarnjim podru jem u kojemu su opasnosti duaevne i esto ugodne. Ove se dvije vrste ne mijeaaju dobro i sklone su pojavljivati se razdvojene. Time se, naravno, ne ~eli rei da cilj pustolovnog romana ne mo~e biti zadobivanje ljubavi voljene ~ene: meutim i taj e se cilj ponaaati u strukturi pripovijedanja kao i bilo koji drugi cilj djelovanja junaka pustolovnog romana. U sentimentalnom ljubavnom romanu dvoje se zavole, ali moraju proi preko niza zapreka da bi na kraju ostvarili svoju ljubav. Pri tome je ostvarenje njihove ljubavi cilj, ali ljubav je i najmonije oru~je kojim svladavaju zapreke. Ono ato zapreke stavljaju na kuanju jest postojanost njihove ljubavi i vjernost, a ne kao u pustolovnom romanu junakovu sr anost, fizi ku snagu, vjeatinu i sl. I u pustolovnom romanu i u bajkama knji~evna konvencija zahtijeva od junaka spremnost na ~rtvovanje vlastitog ~ivota da bi svladao zadau. Ali na kako razli it na in! U bajci mogunost smrti junaka ne dolazi zbog neuspjeanog izvraenja zadae. Smrt junaka u slu aju da ne obavi zadau i zadaa apstraktno su spojeni u kraljevskoj pogodbi, a ne supstancijalno kao realna mogunost na putu izvraenja zadae: Kad je mlinareva ki sutradan doala pred kralja, on je odvede u prostoriju punu slame te joj dade kolovrat i preslicu. "Prioni sad na posao, "-zapovijedi on.- "Ako noas pa do jutra ovu slamu ne ispredea u zlato, umrijet ea.( Grimm, 1990: 31 Cvilidreta ) Naprotiv, u pustolovnom romanu je veza izmeu mogunosti gubitka junakova ~ivota i zadae supstancijalna. Ne samo da je mogunost smrti mjera veli ine zadae ve je junakova spremnost na najvei ulog dokaz itatelju da e pratiti radnju na samoj granici izdr~ljivosti, na samom rubu provalije, u kojoj je junak prisiljen na krajnju odlu nost. Takve, krajnje pojednostavljene situacije u kojoj su svi izbori su~eni na dvije opcije, u kojoj nestaju nijanse i sve se pojavljuje u oatrom kontrastu crnoga i bijeloga ini praenje radnje predvidljivim i jednostavnim. Od svog po etka u Robinsonu Crusoeu i robinzonadama "pogibelj" u koju zapada junak pustolovnog romana do~ivjela je zanimljive transformacije. S jedne strane, junaci pustolovnih romana esto su, osobito u pulp fictionu, ~ivjeli u nastavcima, u nikada zavraenim serijama u kojima je svaka epizoda za sebe. Beskrajno izla~enje serije davalo je junaku prakti nu besmrtnost. No, takva forma postavila je teako rjeaive probleme pred pustolovni roman, prije svega tu je pitanje uvjerljivosti smrtne opasnosti kojoj je junak izlo~en. S druge strane, pustolovni roman razvijao se i prema svojim dje jim varijantama. S Ransomeovim romanom Lastavice i Amazone zapo inje podvrsta prazni nih pustolovina u kojima obi no djeca dolaze preko praznika na selo ili u koju drugu sredinu i tu su upleteni u traganje za kakvim blagom ili rasvjetljavanje neke tajne. U njima je esto smrtna pogibelj junaka zamijenjena umialjenom opasnoau ili nekim drugim ubla~enim i umanjenim ekvivalentom smrtne opasnosti. U Mi putujemo ... Vladimir stanuje s roditeljima i bratom u Detroitu. Jednog dana zaluta u gradu i ne zna se sam vratiti kui. Sretne ga policajac. Policajac ga preda vlasniku obli~njeg duana koji se ljubazno ponudio da Vladimira odveze svojim autom do Vladimirovog doma jer i sam ide u tom smjeru. Vladimir je za vrijeme vo~nje u smrtnom strahu jer vidi sebe kao ~rtvu otmice kakvu je gledao u nekom pustolovnom filmu u kojem su Kinezi namamili i ugrabili djecu. Opasnost je, naravno, umialjena, ali je za Vladimira njegov strah stvaran. (`poljar, 1941: 98-100) Vrste zadaa. Zadaci koje su tradicionalno morali svladavati junaci pustolovnih pripovijesti vrlo su airokog spektra od potraga za blagom (za svetim Gralom ili Zlatnim runom) do bijega, od uniatenja neprijatelja do spaaavanja nevinih, od osvete do osvajanja. No, svi ti oblici svedivi su ipak, kako navodi Mieke Bal, na dvije najopenitije relacije subjekta i objekta, na ~elju i strah. Subjekt te~i prema cilju, a ... ta te~nja je zadobivanje ne eg ugodnog ili pogodnog ili izbjegavanje ne eg neugodnog ili neprijatnog.( Bal, 1999: 197) S druge strane, junak pustolovnog romana nije graditelj, stvaralac. Njegov cilj je dominacija, a ne stvaranje. Junak je ovjek akcije i akcija je ono u emu junak izra~ava svoju pravu prirodu - umijee, hrabrost, nadmo i odlu nost. Junak nije niti kontemplativan niti kreativan. On stupa ravno naprijed i kada susretne zmaja iIi kakvu drugu poteakou, on je svlada. (Hourihan, 1997: 96) Svojstva zadae. Za razliku od bajke u kojoj junaci vrlo esto djeluju neoptereeni moralnim skrupulama, u pustolovnom romanu uvijek postoji, ma koliko dvojbeno, moralno opravdanje junakovih postupaka. Dok junaka bajke vode gotovo uvijek sebi ni interesi osiguranja vlastite sree, junak pustolovnog romana nikada nema sebi ni cilj ve uvijek cilj koji se ti e i donosi dobro i drugima (redovito likovima smjeatenim u sferi doma). Zadaci, za razliku od onih junaka bajki, uvijek moraju biti moralno opravdani. Cilj mora biti stoga postavljen tako da ne dovodi u pitanje itatel0J L l V l  "@B.0*046j*2!N!!!!"hc hwo"h h;hhv6]hhv5\h hOhjhS(0JUhjhv0JUh hS^hhS^h:N0 hS^hS^hOjhv0JUhv hv6] hch hvhhv5\aJ20V  2"z #*B,~145Z9(;8>dAdCGK@&``gdZ.3`  & F7^7$a$gdvf"""$"""""""##)***+@+p+++++ , ,,,,,,42<2V9X9:&;??A.A&C(C*C@CHCJC^C`CbCȾ毪檕y hzy]hhzy0J6]h hzy6]h:N0 hzyhzy h!h h:N0hhzy hzyh hthhGhv6hhGhG6h hGh h~hhv6]hjhv0JUh hvhhc hwo"h hch hc6]/bCDDFFhIILLhNjN0O4OHOfOOOSSSXX X(XXX[2[2]f]]]^$^_lrrs sDsFs>v@vBvPvdvfvvv@zBzzzzzzzzz*{R{T{r|ҵ¬ h/hh:N0ht hm<hhuF' hv>*hU huF'hh1 h1h1 h1h h(th h:N0h hhhv6]hjhv0JUh hvh>KS4W*X Y4[\^npJs8tjvxr|2ԒfŸ`gd/`gdtgd/``gd!`gdHjevo moralno odobravanje, a time onda i moralnu kvalifikaciju junakovih postupaka. Pravednost junakove nakane apsolutno je neupitna, a itatelju se ini, ako pristane na konvencije pustolovnog romana, samorazumljivom i prirodnom. S druge strane, junak pustolovnog romana nikada ne dovodi u sumnju moralnu opravdanost svog cilja. Junak ne sumnja u svoje djelovanje. Ali, zapravo junakovo djelovanje i ne mo~e biti druga ije nego moralno opravdano, budui da dogaaje u romanu prosuujemo s to ke glediata junaka. Prirodnim se ini da junak pripada dobru, a sve ato mu se suprotstavlja automatski se proglaaava zlim. Najjednostavnija od svih suprotnosti implicitnih popularnim pri ama o junacima je suprotnost dobro/zlo. esto ti pojmovi zna e tek malo viae od "nas i njih": junak koji predstavlja Zapadni patrijahat je "dobar" po definiciji a njegovi protivnici su nu~no "zli" jer oni jesu njegovi protivnici. (Hourihan, 1997: 32) Ponekad je perspektiva junaka iz koje se sve prosuuje toliko jaka da zasjenjuje sve duge aspekte njegova djelovanja. Pokloni nam zlatno runo na naau molbu i u ini nam dobro djelo: za to e te u cijeloj Heladi veli ati. Ujedno smo spremni da ti uzvratimo hvalu: bude li u tvojoj blizini rata, po~elia li koji susjedni narod podjarmiti, uzmi nas za saveznike, poi emo s tobom. (Schwab, 1985: 121) Tako govori Jazon Ejetu, kralju Kolhide. Jazon je spreman poateno platiti zlatno runo "u radu" svom i svojih drugova, u okviru onodobnog shvaanja asnih poslova koje ratnici mogu ponuditi. Od drugorazrednog je zna enja hoe li u sukobima, za koje se Jazon nudi, biti na strani pravde. Si~ejno mjesto zadae. Zadaa je obi no definirana na samom po etku pripovijedanja (do nje se ne dolazi postupno i ona nije rezultat razvoja radnje kao ato je to gradacija poteakoa na koje nailazi junak). Stoga zadaa pred junakom poput kazaljke na brzinomjeru ozna ava junakovu upornost, kuanju, frustraciju neuspjehom, sve vee propadanje sredstava koja su mu na raspolaganju za svladavanje zadae. Ostvarenje zadae svakom novom epizodom - retardacijom ini se sve manje moguim. Roman o siro etu. Rekli smo da zadaa odreuje junaka. Nimalo ne proturje imo sebi kada tvrdimo da je specifi nost junaka siro eta u tome da on nema nikakve zadae i nikakav projekt pred sobom. Naime, kakvoa siro etove neaktivnosti je vrlo specifi na i odreujua. Siro e ~udi za sigurnoau, toplinom, ljubavlju, ali si~e zahtijeva da to bude samo neodreena ~udnja. Siro e ni u kom slu aju nema zadau zadobivanja doma za sebe niti ga logi ki mo~e imati. Jer da ga ima, svaki bi se siro etov postupak prosuivo sa stanoviata primarne namjere te bi bio ocjenjen kao licemjeran i neiskren. Junak (ili antijunak) romana o siro etu nema nikakav cilj ili zadatak pred sobom koji bi morao ostvariti pa da se uspije izbaviti iz svog teakog polo~aja. Dijete siro e samo ne mo~e stvoriti dom. Ono mo~e biti primljeno u dom, ali ga samo ne mo~e stvoriti. Zato junak treba dokazati da je vrijedan dobrotvorove nagrade i primanja u dom. A to e junak pokazati time ato koliko god padao iz zla u gore nikada ne gubi svoju estitost, svoju vrlinu. Dapa e, junak ne samo da se ne smije izboriti za dom ve i na svaki epizodni udarac sudbine ne smije uzvratiti. Siro e mora pokazati da niata ne mo~e slomiti njegovu vrlinu ma koliko spirala pada bila bez nade. Da siro e aktivno uzvrati na udarac sudbine, ono bi samo preuzelo stvari u svoje ruke. No, siro e nije kompetentno za to (zar djeca mogu sama bez odraslih znati ato je pravi put, jer ako mogu, emu onda akola, obitelj, druatvo uope). Izbavljenje mora doi izvana, od pomoi drugih, a ne kao rezultat djelovanja samog junaka. Od tuda pojava niza stalnih likova odraslih s vrlo specifi nim funkcijama u razvoju radnje romana o siro etu: la~ni roditelji, mentor, dobrotvor. Roman o dru~bi. Veli ina zadae, koja se u pustolovnom romanu manifestira izlo~enoau junaka smrtnoj opasnosti, u romanu o dje joj dru~bi pokazuje svoje dimenzije time ato nadilazi individualni napor: hvatanje lopova nadilazi Emilove snage pa mu pomo pru~aju Gustav i njegovi prijatelji; nitko ne mo~e sam natjerati vlasnike kinodvorana da djeci ostave viae od prva dva reda na kinopredstavama, ali zajedni kim naporom djeci je to poalo za rukom (Lovrak, Neprijatelj br. 1), ureenje Svra kovaca poi e za rukom udru~enoj djeci (`poljar, Pobjeda je naaa ), pomo nemonima u siromaanom predgrau (Pavi i, Poletarci ) djeca mogu postii samo zajedni kim naporom. Vrste zadaa koje pokuaavaju svladati dje je dru~be mogu biti posve konkretne, takve da zahtijevaju fizi ki napor i mnogo sr anosti, a ato smo ve vidjeli u pustolovnim romanima: hvatanje lopova, otkopavanje vlaka iz snijega, osloboenje Kristovog groba (Heiligstein, Mali kri~ari ), itd. Ali, dje je dru~be esto ostvaruju i vizije: djeca su u stanju prostoru pridati novo zna enje kakvo taj prostor ima samo u njihovoj igri: gradiliate postaje tvrava, stari mlin ljetnikovac. Nigdje mo~da definiranje junaka pomou svojstva zadae (njegova veli ina i kakvoa) nisu tako o ita kao u romanu o dje joj dru~bi. Zajedni ki nazivnik dje je pri e o dru~bi Pere Kvr~ice i pustolovne pri e za odrasle itetelje o Argonautima je da skupina ljudi ~eli obaviti neki zadatak (osvojiti Zlatno runo ili obnoviti mlin). Upravo definiranje zadae nam mo~e pomoi pri odreivanju ~anrovske pripadnosti pripovijedanja. Jazon zahtjeva od Pelije da mu vrati kraljevsko prijestolje zato jer je ono Jazonovo nasljedstvo. Pelija lukavo pristaje uz uvjet da Jazon osvoji Zlatno runo te se nada da e Jazon pri tome zaglaviti. Meutim Jazon skuplja posadu za svoju lau i kree na put. I laa i posada bit e mu sredstva kojima e postii cilj. Kad ga ostvare, junaci e se razii. Prema tome, dru~ba traje onoliko koliko slu~i kao sredstvo ostvarenja cilja  nakon toga ona viae nema razloga za postojanje. Pri tome je joa va~no naglasiti da je zadobivanje runa Jazonov individualni zadatak, a ne zadatak njegove dru~be. Da kojim slu ajem Jazon pogine pri osvajanju Zlatnog runa, dru~ba bi se raspala. Nikakvog smisla viae osvajanje Zlatnog runa ne bi imalo, jer to je zadatak koji je Pelija povjerio Jazonu i nikome drugome. Pero pak sanja o obnovi mlina. Dru~ba obnavlja mlin. No, i kad se Pero razboli, dru~ba obnavlja mlin. Zadaa ne nestaje, kao u Jazonovom slu aju, zajedno s junakom, ve dru~ba dalje nastavlja s ostvarenjem zadae. Takoer, kada jednom zavrae mlin, oni isti dan smialjaju novi zadatak. I kad cilj bude ostvaren, dru~ba se ne razilazi. U `poljarevom romanu Pobjeda je naaa Gramatika obeava da e do Bo~ia smisliti novu predstavu. CITIRANA LITERATURA: Bal, Mieke: Naratology: Introduction to the Theory of Narrative, University of Toronto Press, Toronto, (1985) 1999, 2. izd., Bettelheim, Bruno: The Uses of Enchantment: The Meaning and Importance of Fairy Tales, Penguin Books, (1976) 1991 Burroughs, Edgar Rice: Tarzan meu majmunima, Mladost, Zagreb, (1912) 1986, Crnkovi, Milan - Te~ak, Dubravka: Povijest hrvatske dje je knji~evnosti, Znanje, Zagreb, 2002. Crnkovi, Milan: Hrvatska dje ja knji~evnost do kraja XIX stoljea, `kolska knjiga, Zagreb, 1978, Grimm, braa: Bajke i pri e, GZH, Zagreb, (1812.) 1990.,3. popravljeno izd. Heiligstein, Dragutin: Zatne ruke: zabavna pripovijest za djecu, Zagreb,1930 Hoffmann, Franz: Na dalekom sjeveru: pripovijest za mlade~, Hartman (St. Kugli),Zagreb, s.a. Hourihan, Margery: Deconstructing Hero: Literary theory and children s literature, Routledge, London & New York, 1997. Kstner, Erich: Emil i detektivi, Znanje, Zagreb, (1928.) 1996. Lovrak, Mato: Neprijatelj br. 1, Sabrana djela Mate Lovraka sv. 5., Mladost, Zagreb, (1938.) 1964. Mayer, Milutin: Tatari u Hrvatskoj: pripovijest iz 13. vijeka, MH, Zagreb, 1941. Molnar, Ferenc: Junaci Pavlove ulice, Mladost, Zagreb, (1907.) 1971., 5. izd. Pavi i, Josip: Poletarci, Zagreb, 1937. Schwab, Gustav: Najljepae pri e klasi ne starine, GZH, Zagreb, (1838) 1985 `poljar, Eduard i Branko: Mi putujemo..., Matica Hrvatska, Zagreb, 1941. `poljar, Zlatko: Pobjeda je naaa: zgode i nezgode jedne dja ke dru~ine, Knji~nica za hrvatsku mlade~; niz b, sv. 7., Matica Hrvatska, Zagreb, 1942. Tomi, Stjepan E. pl.: U ~arkoj Africi: izvorna pripovijest za mlade~, Weiss, Bjelovar, 1907. Vrki, Jozo: Hrvatske bajke, Glagol, Zagreb, 1993. PS U zagradama je navena godina prvog izdanja a izvan zagrade godina izdanja iz kojeg su vaeni citati ili na koje se poziva u lanku  Margery Hourihan u monografiji Deconstructing Hero.  Greimas tvrdi da se kompetencija sastoji od tri dijela: odlu nosti ili volje, potom snage ili mogunosti te napokon znanja ili umijea subjekta da postigne cilj.  Usp. primjerice prikaz borbe Tarzana i Ker aka, voe majmunskog opora: Tako su se borili, jedan da onim svojim straanim zubima dokraj i ~ivot protivniku, drugi da zauvijek zatvori grkljan jakim stiskom, dr~ei u isto vrijeme uzre~alu gubicu dalje od sebe. Vea snaga majmuna polako je prevladavala, a zubi napregnute ~ivotinje bili su jedva palac daleko od Tarzanova vrata, kad se, zadrhtavai, veliko tijelo na asak uko i, a onda mlohavo padne na tlo. (Burroughs, 1986: 98)  Kao u Rudnicima kralja Salamona kada kosti, onih koji nisu uspjeli, rje ito odvraaju pustolove od njihovog nauma. Ili smrznuti ljudi u kolibama u Na dalekom sjeveru ili grob o evog suputnika u romanu U ~arkoj Africi.  lanak Roman Denisa Saurata u Cassell's Encyclopaedia of World Literature, London, Cassell & Co., (1953) 1973, vol. 1: 397  Junakov ~ivot u bajci uvijek je na kocki. Ako ne kao altemativa izvraenju postavljene zadae, onda u nekom drugom obliku (Crvenkapica). Bajke u kojima junak nije i ~ivotno ugro~en uistinu su rijetke. Takva je primjerice Pepeljuga.  U bajci je taj razmjer potpuno neva~an. Junak se mo~e ubiti koliko god puta hoe, ali zadaa i dalje ostaje apsurdno nemogua. Junakova ~rtva i veli ina zadae nisu ni u kakvom srazmjeru.  Mirko Antolovi ovako postavlja svoju zadau: Majko, molim te ne o ajavaj, no ja sam nakanio, ja u moju nakanu izvraiti; ja moram poi o evim tragom, ja ga moram nai i tebi i naaoj kui povratiti. (Tomi, 1907:16) A ovako svoju odlu nost da svoj cilj postigne: Ja u sve i sva podnijeti, makar baa i smrt, samo sa staze, kojom sam poaao ne skreem ni za stopu. (19) I neato dalje Ne, o e Nikola, nijesam ja joate duhom klonuo. Zavjet moj moram ispuniti, ili  umrijeti!(27)  Taj postupak vjeato je koristila i Enid Blynton u seriji Petorica slavnih  Jazonu se na samom po etku postavlja zadatak zadobivanja Zlatnog runa. Mirku Antoloviu na samom po etku nestaje otac (U ~arkoj Africi). Ratni zarobljenik, Hrvat, na samom po etku dobiva zadau uvanja velikog paeni nog polja u sibirskim stepama (Pod bijelim aatorom).  Naravno i to je mogue, ali onda je to shema jednog drugog ~anra romana: bildungsromana. Situacija u kojoj bi siro e zahvaljujui svojoj vrlini polako napredovalo mogla bi poslu~iti kao potka pripovijedanja o self-made-manu ali ne i o vrlini u iskuaenju, vrlini koja tek dokazana zaslu~uje nagradu.  PAGE 7 r||| tʉΉ`dt :<>.FHJԒL,JŸğƟȟƿƿƿƿh^ hg {h hSh h^h h:N0h h/h hc0Jh hc] hc6]hc hchhv6]h huF'h h(thjhv0JUh hvh hthh!5\h:ŸğƟȟСh(إƦF J2Ī0dx^`0gd^gdO0dx^`0gdOgdt`gd/ pΡС(:<>fl &(HJУ"0\>@֥zĦƦ*D^ hP_hP_hP_hP_h^6h%h%6h%h^6 h^h^hrh^6 h<h^ h%h%hvh^6hh^6h^h%B^`bʧ̧Χ *,̨Ψ HJhj| 02dfªĪPTЫv¬ެ h~h% h9h^ h9hP_ h^hP_ hP_hP_ h^h^hP_h^6h^hP_MЯfF@DxT df|~$ 9r  a$gdg {gd/0dx^`0gd:N0\Яүԯرڱгܴ$BFHXbܵ$>@BD8N@4rPTVXʽ޾޿ bdfho: h!hhv6]h hvhh:N0hS^hl@(hS(jhS(0JU hv6]hvjhv0JUDfhtvxz~h~ho:hvho:0JCJmHnHuhv0JCJjhv0JCJU0dx^`0gd:N0,1h. A!"#$% ,1h. A!"#$% H@H Normal$dha$CJ_HmHsHtH \@\ Heading 2$$ & F<@&a$5\]^JaJDA@D Default Paragraph FontViV  Table Normal :V 44 la (k(No List BOB Stil17xd\$^7`D@D  Footnote Text d(CJ@&@@ Footnote ReferenceH*>@"> Header 9r dCJ:)@1: Page Number CJOJQJFOBF citatidh^mHsHTORT citati fusnote X^`X\4 @b4 Footer  p#Q O4#29W 6$ ' EW.Q   w!h!%'(()e*K+K-F.//1124d6"88:h=G?BDEEEEESFFGqGGHlHH@III4JJJJ?KK1LdLeLL!MMNOPPQRRSST(TTTUWWWWW00p0000000000p00p00p0p0p0p0 000p0p0p0p0p0p0p0p0p00p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0080p0p00p0@0@0@0@0@0@00@0H0H0H000H0H0H00H00H00p@0@0@0@0@0p@0p@0p@0@0@0@0@0@0@0@0p@0@0p0P@@0@00]|= "bCr|^f034bdeghKŸ15cfi2 !tJJKKKK K K/K>KNKOKPKPKKKKKKKKKLLL0LL>LNLNLTLcLLLLLL M MM!M!M#MMOOOOKPLP~PPPPPPPPPPPPPPPQQQQQQQQRRRR}S}SSSTT(T)TTTTTTTTTTTT[U^UUUWWWWWWPQ    vw !gh!!%%''(((())d*e*J+K+J-K-E.F.////11021244c6d6!8"888::g=h=F?G?BBDDEEEERFSFFFGGpGqGGGHHkHlHHH?I@IIIII3J4JJJJJJJ>K?KKK0L1LcLeLLLL M#MMMNNOOPPPPQQRRRR~SSSSTT'T)TTTTTUUWWWWJJKKKK K K/K>KNKOKPKPKKKKKKKKKLLL0LL>LNLNLTLcLLLLLNNOOOOOOPPPPPP}S}STTTTTTTTTTWWLWWWxxBerislav MajhutBerislav MajhutRH - TDUR[$`V^`V56CJOJQJo(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.R[.-J        *)(t`!6K!wo"uF'l@(/:N0Z.3g3o:m<OSS^^[LjZwzyg {m|!S(cP_G/%~1vHJ;t<LL!MOWS0@;;p;; #(*+W```````` `"`*`,`N`X`\`lUnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial"1U& @P @Pr4dLL3AH(?GAxxRH - TDU Oh+'0h  $ 0 <HPX`Assxxxx Normal.dot RH - TDUt19-Microsoft Word 10.0@@if@vy@rACW @՜.+,0 hp|  PLA A Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijlmnopqrtuvwxyz{|}~Root Entry F t^CWData k1Tables!WordDocument\SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjj  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q