Pregled bibliografske jedinice broj: 278082
Utjecaj alfa-melanotropina i tetrakozaktida na etanolom izazvani gastritis štakora
Utjecaj alfa-melanotropina i tetrakozaktida na etanolom izazvani gastritis štakora, 2005., doktorska disertacija, Veterinarski fakultet, Zagreb
CROSBI ID: 278082 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Utjecaj alfa-melanotropina i tetrakozaktida na etanolom izazvani gastritis štakora
(The influence alpha- melanotropin and tetracosactid on ethanol- provoked gastritis in rats)
Autori
Boban Blagaić, Alenka .
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija
Fakultet
Veterinarski fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
29.04
Godina
2005
Stranica
131
Mentor
Štambuk, Nikola.
Ključne riječi
α -MSH (alfa-melanotropin); 1-24ACTH (tetrakozaktid); Blalock-ova teorija molekularnog prepoznavanja; citoprotekcija; etanolom izazvani gastritis; štakori.
(α -MSH (alpha-melanotropin); 1-24ACTH (tetracosactid); Blalock theory of molecular recognition; cytoprotective effect; ethanol-provoked gastritis; rats)
Sažetak
α -MSH (alfa-melanotropin) i 1-24ACTH (tetrakozaktid) su peptidi s dokazanim protuupalnim djelovanjem na više modela in vitro, in vivo i u humanim studijama. U ovom je radu na modelu etanolom izazvanog gastritisa u štakora ispitana učinkovitost progresivnih doza α -MSH (0.0625 -2 mg/kg) i 1-24ACTH (0.1125 -3, 6 mg/kg), blokada učinka α -MSH i 1-24ACTH primjenom njihovih komplementarnih 3'→ 5' antagonista te učinak tetrakozaktida (1-24ACTH) pri blokadi njegove regije 1-13 pomoću komplementarnog (antisens) peptida α -MSH koji obuhvaća samo 1-13ACTH. Ispitivane tvari primijenjene su i.p. sat vremena prije izazivanja gastritisa. Životinje su žrtvovane jedan sat nakon intragastričke aplikacije 1 ml 70% etanola. Hemoragijske lezije želuca izmjerene su makroskopski (određivanje površina lezija – kvantitativna analiza) i mikroskopski (određivanje jačina lezija – kvalitativna analiza). U životinja tretiranih s α -MSH u rasponu doza od 0.125 – 2.0 mg/kg oštećena površina bila je znatno manja od površine izmjerene u kontrolnih životinja (p<0.05). Isti protektivni učinak zabilježen je i kod primjene 1-24ACTH u rasponu doza od 0.225 – 3.6 mg/kg. Ekvimolarne doze komplementarnih peptida za najniže i najviše učinkovite doze α -MSH (0.125 i 2.0 mg/kg) i 1-24ACTH (0.225 i 3.6 mg/kg) u potpunosti su neutralizirale protektivni učinak oba peptida čime je in vivo potvrđena Blalockova teorija molekularnog prepoznavanja. Citoprotektivni učinak 1-24ACTH na želučanu sluznicu u potpunosti je neutraliziran s ekvimolarnom dozom komplementarnog peptida α -MSH (1-13ACTH) te se na taj način potvrdila pretpostavka da razlike u djelovanju α -MSH i tetrakozaktida proizlaze iz regije 14-24ACTH. Analiza rezultata mikroskopskih mjerenja histoloških preparata želuca pokazala su da životinje tretirane s α -MSH 2.0 mg/kg i 1-24ACTH 3.6 mg/kg imaju statistički značajno slabije izražen submukozni edem, nemaju vidljivu hiperemiju, krvarenje i oštećenje površinskog epitela u odnosu na kontrolnu podskupinu. Iako ima istovjetno protuupalno djelovanje i aminokiselinsku strukturu koja je sadržana u strukturi ACTH, α -MSH nema utjecaj na sekreciju glukokortikoida pa njegova primjena ne izaziva nuspojave karakteristične za glukokortikoide (odsustvo regije 14-24ACTH). Navedena zapažanja kao i osobitost α -MSH da djeluje na modulaciju upalnih zbivanja, da ima nisku toksičnost, da ponavljanje doza ne uzrokuje toleranciju te da njegovo kratko djelovanje omogućuje nadzor nad njegovim učincima, svrstava ga u skupinu tvari s visokim potencijalom primjene kod čovjeka i životinja u terapiji raznih infekcija i upalnih stanja.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti