ࡱ> 5@0bjbj22 !XXk&FFFFFFFZ~~~8<<Z0::"\\\\\\((((M")p,p0$1R4&0F\\&0FF\\0"""F\F\("(""":O',FF'\. Pq$~ {' g(l000'R4a!*4'ZZFFFF4F'\r"n\\\\&0&0ZZ$~"XZZ~MOLEKULARNA GENETIKA RAKA PROSTATE Prof. dr. sc. Antonio Jureti, dr. Nera `ari, dr. mr. sc. Vesna Biaof Klinika za onkologiju, KBC  Zagreb , Kiapatieva 12, Zagreb adresa za dopisivanje: ajuretic@kbc-zagreb.hr SA}ETAK Rak prostate nastaje kao posljedica akumulacije mnogobrojnih genetskih oateenja. Neka od njih su nasljeena, uglavnom u smislu sklonosti malignoj transformaciji stanica epitela uslijed poremeenih mehanizama obrane od oateenja gena. Ipak, naj eae, veina njih se uglavnom stje e tijekom ~ivota, ato uvjetuje i naj eau pojavu tog karcinoma u zrelijoj dobi. Od imbenika okoline koji utje u na razvoj i progresiju karcinoma, va~ni su kroni na upala i infekcija, prehrana i neki lijekovi. Oni ne samo da utje u na pojavu karcinomskih stanica ve djeluju i na stupanj njihove zloudnosti u smislu invazivnosti, metastaziranja i time progresije same bolesti odnosno njene prognoze. Pri tome va~nu ulogu ima pojava hormonske neovisnosti samih stanica raka. To na etiopatogeneza raka prostate na molekularnoj razini joa nije u potpunosti razjaanjena, ali napredovanjem znanosti i pronala~enjem novih metoda molekularne analize otvaraju se vrata i novim mogunostima preciznijeg i specifi nog lije enja. Uvod Rak prostate (adenokarcinom) pripada meu naj eae maligne neoplazme u muakaraca. Rizik razvitka raka prostate raste sa staroau muakaraca. Tako se smatra da u muakaraca bez  pozitivne porodi ne anamneze rizik po inje od 50. godine, a u onih s pozitivnom porodi nom anamnezom ve i ranije (od 40. godine). Rezultati postmortalnih analiza prostata muakaraca starijih od 50 godina upuuju na nalaz mikroskopskog raka prostate u 10 do 30% muakaraca te dobi. (1,2). O etiopatogenezi nastanka raka prostate joa se uvijek razmjerno malo znade. Tako se sada zna da je pretvorba normalne stanice u malignu posljedica akumulacije mnogostrukih oateenja gena (mutacije), odnosno molekula DNA koje ine molekularnu osnovu gena. Produkti gena su proteini, a kod mutiranih gena nastaju proteini promijenjenog aminokiselinskog sastava. Takvi proteini, u odnosu na "normalne" proteine mogu imati druga svojstva, ato onda u stanica mo~e izazvati razne funkcionalne i strukturne promjene. Maligni fenotip se mo~e o ekivati u slu aju mutacija gena koji reguliraju procese diobe, diferencijacije i migracije stanica. Na molekularnoj razini tumori su zapravo  bolesti gena. Nadalje, u procesu stani ne diobe  bolesni geni se umo~avaju i prenose u stanice keri (3,4). Pitanja koja se u razmatranju raka prostate kao  bolesti gena mogu postaviti jesu:  koji su geni odgovorni za nastanak raka? ,  o kojim genima ovisi progresija ili promjena raka prostate iz relativno indolentnog oblika u agresivniji oblik? ,  koji geni odreuju metastaziranje? ,  koji geni reguliraju hormonsku ovisnost? i sli no. Iako su istra~ivanja molekularnih osnova raka prostate odmakla, samo neka odgovorna genska oateenja su donekle okarakterizirana. Takoer, malo se zna o genskoj regulacije fizioloakog rasta prostate, a to bi pomoglo u razumijevanju procesa koji dovode do maligne alteracije. Primjerice, prostata je vrlo vjerojatno jedini organ koji raste kontinuirano tijekom ~ivota. Tako je, u prosjeku prostata 65-togodianjeg muakarca dva do tri puta vea od one u 20-togodianjeg muakarca (1). Geni, maligna transformacija i nasljee Prou avanja onkogenetskih procesa na molekularnoj razini u posljednjih nekoliko desetljea rezultirala su spoznajom da je maligna alteracija posljedica akumulacije oateenja gena, odnosno oateenja molekula DNA. Treba imati na umu da u slu aju oateenja gena, fizioloaki molekularni regulacijski mehanizmi u stanica naj eae ili uspiju popraviti oateenje ili pokrenu programiranu smrt stanica (apoptozu). Ponekad oateeni geni ostaju nepopravljeni (nekontrolirani), a stanice se ne usmjere u programiranu smrt. Tada dolazi do  fiksacije genskog oateenja. Nadalje, postoji mogunost i daljnje akumulacije mutacija u stanica. Ta nekontroliranost gena uvjetuje dalje razne molekularne i/ili biokemijske poremeaje s posljedicom mogueg nastanka, po bioloakim karakteristikama, premalignih i kona no malignih stanica. Takoer, osim ato maligna transformacija ovisi o akumulaciji mutacija izleda da u kreiranju malignog fenotipa utje u i interakcije izmeu malignih stanica i drugih stanica u tumorskom mikrookoliau (stanica imunog sustava, endotelnih stanica, fibroblasta). Izgleda da kroni na upala, odnosno proinflamatorni citokini, kemokini i druge molekule (matriks proteinaze) mogu podupirati rast tumora i metastaziranje tumorskih stanica (3,4,5,6,7,8). Razli iti tipovi genskih promjena su povezani s neoplasti nom promjenom stanica (tumorogenezom), primjerice amplifikacije gena, delecije, insercije, reorganizacije i to kaste mutacije gena. Neka od tih oateenja ne moraju biti od utjecaja na tumorogenezu. Po bioloakoj funkciji, oateeni i/ili nekontrolirani geni koji su  odgovorni za malignu promjenu (tumorogenezu), fizioloaki su uklju eni u regulacijske puteve proliferacije i rasta normalnih stanica. Ti brojni i raznovrsni geni vrlo esto nose povijesna imena a koja ne odgovaraju njihovoj kasnije otkrivenoj fizioloakoj ulozi. Primjerice, naziv ras je akronim od gena prvotno naenog u svezi nastanka sarkoma atakora (engl. rat sarcoma). Gen ras odreuje membranski smjeaten gvanin nukleotid-vezujui protein, a koji sudjeluje u prijenosu izvanstani nih signala u vezi proliferacije i diferencijacije stanica. Ti se geni, a po funkciji molekula koje odreuju, pojednostavljeno mogu svrstati u etiri skupine (1,3,5,9). Jednu grupu ine geni koji djeluju u smislu stimulacije proliferacije i rasta normalnih stanica. To su tzv. proto-onkogeni i oni esto odreuju molekule tipa imbenika rasta, receptora za imbenike rasta kao i molekule koje se nalaze u stanici, a omoguuju prijenost stimulacijskih signala s povraine stanice na odgovarajue gene. Mutacije ili neke druge promjene tih gena dovest e do nastanka promijenjenih molekula koje oni odreuju, a tada se mo~e poremetiti kontrolirano djelovanje ili kontrola tih molekula. Takvi geni djeluju na dominantan na in, tj. dovoljna je mutacija samo jednog od dva alela proto-onkogena. Drugu skupinu gena ine oni koji odreuju molekule koje djeluju u smislu spre avanja pretjerane (nekontrolirane) proliferacije i rasta stanica. To su tzv. tumor-supresorski geni. Djeluju recesivno, odnosno delecije ili mutacije moraju se desiti na oba alela nekog tumor-supresorskog gena. U kontrolu stani ne aktivnosti uklju eni su i geni nadzora stani ne diobe, kao i geni koji odreuju molekule s funkcijom popravka oateenih molekula DNA. Ukoliko izostane funkcija tih skupina gena, tada promjene molekule DNA (oateenja gena) ostaju fiksirane, odnosno kroz proces diobe stanice oateenja se prenaaaju u stanice keri. Gomilanjem mutacija stanice sve viae gube karakteristike normalnih stanica, pa primjerice mogu nastati preneoplasti no promijenje stanice. Kada mutacijama bude zahvaen kriti ni broj gena, mo~e se o ekivati kona na pretvorba normalne stanice u tumorsku stanicu. Do sada je ve poznat relativno veliki broj gena koji mogu biti u svezi s malignom alteracijom, a otkrivaju se i dalje. Jednom nastala maligna stanica mo~e se dalje dijeliti, ime nastaju tumorske stanice keri. Kako one potje u iz prvotno jedne tumorske stanice, govori se o monoklonskom porijeklu tumora. Same tumorske stanice su relativno genski nestabilne, pa tako dolazi do daljnjih mutacija u stanicama kerima s posljedicom nastanka genske, a tako i funkcionalne heterogeni nosti tumorskih stanica. Neka od tih daljnjih genskih oateenja mogu utjecati na razna bioloaka svojstva tumorskih stanica. Tako se primjerice, a ato ispada loae za domaina, u tumorskih stanica keri mo~e poveati njihova invazivnost, metastabilnost, kemo- i radiorezistentnost. S druge strane, i u stani nom mikrookoliau i na nivou cijelog organizma, postoje razni regulacijski i selekcijski mehanizmi, a slu ajna (stohasti na) heterogeni nost tumorskih stanica mo~e zapravo nekima od njih omoguiti izbjegavanje tih raznih regulacijskih mehanizama. Zapravo, ti procesi favoriziraju pre~ivljavanje subpopulacija tumorskih stanica s agresivnijim bioloakim svojstvima (slika 1.) (1,3,5,6,7,8). slika 1. S aspekta nasljea tumori se mogu svrstati u dvije skupine: u tzv. sporadi ne (slu ajne, nenasljedne) tumore ili u tzv. nasljedne tumore. Histoloaki, a i po bioloakom ponaaanju, izmeu slu ajnih i nasljednjih tumora ne postoji razlika (1,5,10,11). Nenasljedni su tumori posljedica akumulacije mutacije gena u tjelesnim stanicama (somatskim i zametnim) tijekom ~ivota bolesnika. U slu ajnih tumora nema podataka o oboljevanju drugih lanova porodice. Proces maligne promjene obi no uspije tek u jednoj stanici, naj eae somatskoj. Tumori stoga naj eae izvorno potje u od jedne mati ne tumorske stanice, pa su tumorske stanice monoklonskog porijekla. Vremenski period u kojem se mo~e o ekivati akumulacija mutacija u  normalnoj stanici, odnosno maligna promjena stanice, mjeri se naj eae godinama i desetljeima. Tumori se zato obi no pojavljuju u relativno kasnijoj ~ivotnoj dobi. Tek ukoliko neki od mutiranih gena ima izrazito dominantni u inak i prodorno ispoljavanje, pojava se tumora mo~e o ekivati i u relativno mlaoj ~ivotnoj dobi. Teoretski bi se stvaranje slu ajnih tumora moglo izbjei ukoliko se znaju karcinogeni agensi koji uzrokuju neki tip tumora pa se izbjegne izlaganje pojedinaca tim karcinogenim agensima. Kod tzv. nasljednih tumora, neki od mutiranih gena naslijeeni su od roditelja, odnosno preko njihovih spolnih stanica  uneseni su u zigotu. Kako sve stanice organizma potje u od zigote, oateeni geni kasnije postoje u svim somatskim stanicama. Kod tzv. nasljednih tumora problem mo~e biti u uo avanju nasljea u bolesnika. Tek ukoliko postoji  uo ljiv utjecaj nasljea (dominantni u inak i prodorno ispoljavanje), ono se uo ava. U tom kontekstu, logi no je za pretpostaviti da i osobe s tzv. slu ajnim tumorima mogu naslijediti neke od oateenih gena od roditelja, ali se to ne mora uo iti. Kod nasljednih tumora, zbog postojanja oateenih gena, mo~e se o ekivati  skraeno vrijeme akumulacije mutacija, odnosno bolest se mo~e ispoljiti u djece ili u relativno mlaih bolesnika. Takoer se u slu aju nasljednjih tumora mo~e o ekivati pojava oboljenja u viae lanova neke porodice. U bolesnika s nasljednim tumorom, zbog skraenog vremena akumulacije mutacije gena, postoji i mogunost neovisnog nastanka viae mati nih tumorskih stanica (nemonoklonsko porijeklo tumora). Klini ki se tako mo~e naii na sinkrone i metakrone tumore bilo u istom, bilo u raznim organima, kao i na paralelnu pojavnost drugih netumorskih bolesti (razni sindromi). Da se tumori ne bi pogreano dijagnosticirali kao nasljedni, potrebno je prethodno isklju iti izlo~enost itave porodice karcinogenim initeljima iz okoline (1,9,10,11). Utjecaj nasljea mo~e biti i relativno  prikriven , npr. kod nasljeivanja gena s relativno slabom prodornoau i/ili dominacijom. Tada se vrlo esto govori o nasljeivanju  sklonosti (predispozicije) za neku bolest. Primjerice, kod relativno eaih tumora (dojke, ovarija, endometrija, melanoma, plua, kolona, ~eluca) zamijeeno je da ukoliko jedan lan porodice (potomak) ima tumor, tada braa i sestre imaju, u odnosu na opu populaciju, barem 2 do 3 puta vei relativni rizik razvitka istog tumora. Tada je vrlo teako razlu iti da li se radi o slu ajnom ili nasljednom tipu tumora. Grupiranje oboljelih unutar porodice mo~e biti i izra~enije, tj. tumorska bolest mo~e se ispoljiti u viae lanova porodice. Analize nasljeivanja ukazuju naj eae na nasljeivanje relativno rijetkog alela (ili mutiranog gena) s relativno ja om prodornoau. Termin porodi ni tumor odnosi se uglavnom na takve  jasne skupine bolesnika s nasljednim tumorima. Iz grupe porodi nih tumora izdvajaju se katkada kao podskupina, bilo zbog lakaeg prepoznavanja uloge nasljea bilo zbog ispoljavanja bolesti u okviru karakteristi nih sindroma, tzv. nasljedni ili hereditarni tumori (u u~em smislu) ili sindromi. Predisponirani pojedinci u slu aju pojedinih hereditarnih sindroma i/ili familijarnih tumora mogu imati koristi od rane dijagnoze, odnosno na vrijeme zapo etog lije enja (1,5,9,10). Pretpostavlja se da su neki geni vezani uz nasljednu sklonost razvoju karcinoma prostate, iako brojnim studijama nije dokazana njihova povezanost s  jasnim porodi nim tumorima, budui da se mutacije tih gena nalaze i u sporadi nom, nenasljednom karcinomu prostate. Takvi su npr. slijedei geni: ELAC2, RNASEL, MSR1, NBS1, and CHEK2. Funkcija ELAC2 nije jasno definirana, RNASEL i MSR1 sudjeluju u odgovoru stanice domaina na gene virusa i bakterija, a NBS1 i CHEK2 su va~ni u kontroli stani nog ciklusa (5,9,11). U istra~ivanju i pronala~enju gena odgovornih ili potencijalno odgovornih za malignu transformaciju, invazivnost, metastaziranje i za druge bioloake karakteristike tumorskih stanica upotrebljavaju se razne metode. Tako citogenetske metode omoguuju pronala~enje kromosomskih anomalija (broja i strukture pojedinih kromosoma) ato onda mo~e olakaati tra~enje  suspektnih gena. Osnovni  grubi prikaz broja i strukture kromosoma daje standardni kariogram. Kvalitetnije informacije daju tzv. in situ hibridizacijske metode, koje se temelje na hibridizaciji probe (dio DNA poznate sekvence) sa specifi nom sekvencom na kromosomu i na kasnijoj vizualizaciji te hibridizacije. Primjeri hibridizacijskih metoda u citogenetici su fluorescentna in situ hibridizacija (FISH, prema engl. fluorescence in situ hybridization) i komparativna genomska hibridizacija (CGH, prema engl. comparative genomic hybridization). Druge metode usmjerene su ka pronala~enju molekularnih anomalija u pojedinim genima, initeljima rasta, hormonima i njihovih receptorima. Primjerice, uporaba restrikcijskih enzima (DNA endonukleaze) omoguuje  kontrolirano cijepanje molekulP R 4:(ft6 P !!!!(**+/00T1X1\1^1x1~111.2l2223~4ļ}uu}h*h)>*h*h)6 h*h)h*h\h*h1c\ h*h h "E h*hX h*hr] h*h1ch*h1c]hs'9h1cmHsHhs'9h1c5CJmHsHhs'9h#5CJmHsHh*h#5CJh*h1c5CJ-FHP R BDpr!!$"+ $da$gd $da$gd $da$gdX$da$ d`gd# V^`Vgds'9++33~88::d=f=HH$d$Ifa$l $da$gd "E $da$gd$da$ ~4499$;Z;j;r;;;*HBHnHHHHHHBIXIZIIIIhJJ&]^]d]f]]]]d,d4fFfPffffffghh0jpjjjklo pqqqq>r@r»h*h1c>*h*h1c6] h*hr]h*h1cH* h*h) h*h "Eh "E h*h# h*hBS h*h% h*h[\ h*h h*hX h*h1ch*h1c6:HHHTRVRd]f] h"h(l*l<|pd $ 9r da$ $d`a$ $da$gd% $da$gd "E$da$ekd$$Ifl,"" t0644 la @rXrZr^r`rfrhrjrrrsss s uz2:<jr@ln|~’(*,ǹǹǣǖǖǖǖǖǣǮǮ h*hXh*h1c>*B*phh*h$?pB*phh*hr]B*phh*h1c6B*]phh*h1cB*phh "E h*hr]Uh*h1c>*h*h1c6h*h1c6>* h*h1c8a DNA, ime se onda dobiju fragmenti molekula DNA pogodni za daljnje kloniranje i analizu. Uporaba  proba omoguuje otkrivanje tra~enog gena (a time i njegovu izolaciju) u fragmentima DNA. Nadalje, specifi nu amplifikaciju pojedinog gena ili dijela molekule DNA omoguuje metoda polimerazne lan ane reakcije (PCR, engl. polymerase chain reaction), takoer uz uporabu specifi nih proba (engl. primera) (12,13,14). Najnovija metoda istra~ivanja genetskih promjena je sitnopostrojbena analiza DNA (engl. DNA micro-array) koja u kratkom vremenu mo~e analizirati stotine gena. Takva analiza mo~e biti ne samo od dijagnosti ke vrijednosti u otkrivanju predispozicije ili manifestnog karcinoma ve mo~e poslu~iti i kao prediktivni i prognosti ki imbenik. Osim toga, daljnjim istra~ivanjima moi e se na taj na in pronai precizni i specifi ni ciljevi budue genske trapije. Neki od gena koji mogu biti prekomjerno izra~eni (engl. overexpressed) u karcinomu prostate, a ija je izra~ajnost povezana s prognozom bolesnika, su npr. hepsin (odreuje transmembransku serin proteazu) i PIM1 (kodira protein kinazu) (5,15). Kao rezultat aktivacije gena naj eae nastaje protein kao gotov proizvod ili kao enzim uklju en u daljnje bioloake procese. Stoga je i nastala ideja da bi se razli ita genetska struktura uzrokovana malignom transformacijom kao i odgovor organizma na karcinom mogli manifestirati i razli itim  genetskim proizvodima tj. razli itim  proteinskim profilom koji bi u ovom slu aju poslu~io kao biomarker. U tu svrhu se koriste posebne metode kao npr. SELDI (engl. protein biochip surface enhanced laser desorption/ionization mass spectrometry). Tako je otkriven protein vezan uz rani razvoj karcinoma prostate nazvan imbenik diferencijacije rasta 15 (engl. growth differentiaton factor 15) (16), a brojni proteini prisutni u normalnim stanicama mogu nedostajati u stanicama raka (npr. NEDD8, kalponin i drugi) (17). Kromosomske anomalije u stanica raka prostate Analize upuuju vrlo esto na kompleksne kromosomske anomalije. Neke od tih anomalija su vrlo vjerojatno nespecifi ne, dok one koje se ponavljano mogu nai upuuju na mogunost smjeataja nekih od gena odgovornih za tumorogenezu na zahvaenim regijama kromosoma. Relativno  krupne kromosomske anomalije mogu se uo iti  standardnom kariotipizacijom, dok submikroskopske promjene one u smislu gubitka ili dobitka manjeg dijela kromosoma otkrivaju in situ hibridizacijske metode. Aneuploidija je esti nalaz i mo~e se zamijetiti u 66 do 100% neoplazmi prostate. Naj eae se zamjeuje aneuploidija kromosoma 7 i 8. Numeri ke kromosomske aberacije koreliraju s progresijom raka prostate, agresivnijim ponaaanjem tumora, nepovoljnom prognozom, odnosno s kraim vremenom pre~ivljavanja (1,5,9,18). Analize onkogena i tumor-supresorskih gena u raka prostate Molekularne analize tumora usmjerene su ka tra~enju konkretnih gena u svezi tumorogeneze i drugih bioloakih svojstava kao metastazibilnosti, hormonske neovisnosti i sli nih. U analizama raka prostate lociran je do sada, ali ne i izoliran ili okarakteriziran, samo jedan gen, i to gen za nasljedni rak prostate 1 (HPC1, prema engl. hereditary prostate cancer 1 gene). Nalazi se na dugom kraku kromosoma 1 (1q24-25). Familijarno grupiranje raka prostate mo~e se uo iti u oko 20% oboljelih od raka prostate. Segregacijske analize upuuju na najmanje jedan dominantni alel. U slu aju HPC1 izgleda da je nasljeivanje tog autosomalno dominantnog alela odgovorno za 5 do 10% slu ajeva raka prostate, odnosno za 45% raka prostate u muakaraca mlaih od 45 godina (1,5,9,11,18). Drugi molekularni istra~iva ki pristupi kreu od analize uklju enosti onkogena i tumor supresorskih gena naenih u drugih neoplazmi. Kako su ti geni okarakterizirani u drugih neoplazmi, postoje odgovarajue probe za njihovu izolaciju i analizu, pa je tako istra~ivana njihova uloga i u raku prostate (1,5,9,11). Od onkogena istra~ivani su myc, erbB2 (HER-2/neu) i ras. Iako se mutacije gena myc, erbB2 i ras mogu nai u stani nih linija raka prostate koje su prilagoene za rast in vitro, nema sigurnih dokaza o postojanju ili va~nosti tih onkogena u biopti kim uzorcima raka prostate. Od ostalih onkogena je za spomenuti bcl-2, STAT, c-Kit/tyrosine kinase receptor i drugi (1,5,9,11). Od tumor-supresorkih gena kod raka prostate istra~ivani su u zadnje vrijeme gen za glutation transferazu (GSTP-1), fostazata i tenzin homologni gen (PTEN) i gen N1B (p27). Glutation transferaza je va~na za detoksikaciju karcinogena i oksidanata iz okoline. Inaktivacija GSTP-1 je naj eae uzrokovana hipermetilacijom promotorske regije gena i to rano u progresiji kacinoma, pa je mogua njegova potencijalna primjena u ranoj dijagnostici karcinoma prostate u svrhu razlikovanja proliferativne inflamatorne atrofije (PIA) i intraepitelne neoplazije prostate (PIN). Hipermetilacija CpG otoka promotora gena se nalazi u >85% karcinoma prostate ali ne i u normalnim stanicama. PTEN utje e na koncentraciju CDK (engl. cyclin dependent kinase inhibitor), a N1B (p27) inhibira fosfatidilinozitol 3 kinaza-protein-kinazu B koja je va~na za progresiju i pre~ivljavanje stanice. Koncentracija PTEN je esto reducirana, a osobito u karcinoma visokog gradusa ili stadija (5,18,19,20). Istra~ivanje ovisnosti na androgene Stanice karcinoma prostate naj eae posjeduju hormonske  androgene receptore, a muaki spolni hormoni imaju va~no djelovanje na rast stanica karcinoma i njegovu progresiju. Stoga, u sistemskom lije enju pacijenata s uznapredovalim rakom prostate prevladavaju postupci i lijekovi usmjereni k ablaciji androgena. Ablacija androgena uzrokuje u hormonski ovisnih stanica njihovu programiranu smrt (apoptozu). Po etni odgovor na ablaciju androgena opa~a se u 70 do 80% bolesnika s uznapredovalim rakom prostate, ali vremenom dolazi do hormonske neovisnosti stanica raka prostate. Koja je molekularna osnova neovisnosti na androgene, ne zna se. Zamijeeno je da, primjerice, u hormonski neovisnim tumorskim stanicama mo~e doi do dobitka (amplifikacije) kromosomskog materijala u regiji 8q24 i/ili Xq. Smatra se da u slu aju dobitka genetskog materijala dolazi do poveanja broja kopija nekog gena iji umno~eni produkti omoguuju stanicama raka da pre~ive u okoliau bez ili s vrlo malim koli inama androgena. Spekulira se i o amplifikaciji (poveani broj molekula) ili mutaciji (stalna stimulacija neovisna o koli ini androgena izvan stanice) gena za androgeni receptor (lokus na Xq12). Od drugih gena koji su uklju eni u androgenu stimulaciju stanica karcinoma prostate, spominju se CYP17 (kodira citokrom P-450c17, enzim odgovoran za biosintezu testosterona), i SRD5A2 (kodira izozim 5-reduktaze, enzima va~nog za pretvorbu testosterona u potentniji dihidrotestosteron) (5,21). Istra~ivanja molekula uklju enih u interakcije stanica-stanica i stanica-meustani ni matriks. Kako je ranije spomenuto, nastanak i razvoj karcinoma je dinami an proces s nizom genetskih promjena, pa tako, dok su jedni geni povezani s pojavom kacinoma odnosno njegovim histoloakim gradusom i prognozom, drugi se geni mogu povezati s ostalim osobinama karcinoma kao ato su meustani na adhezija, invazivnost i metastaziranje. Takvi geni odnosno njihovi proizvodi su npr. E-kadherini , integrini, C-CAM, KAI1/CD82 i CD44 (18, 23,24). Od velike va~nosti je i meudjelovanje stanica karcinoma i okolne strome i to kako u smislu utjecaja hormona na diferencijaciju, tako i u smislu angiogeneze i metastaziranja. Utjecaj okoline na karcinogenezu je osobito va~an u okviru kroni nih upalnih zbivanja, kada dolazi do zbirnog u inka ve ranije spomenutih genetskih predispozicija, utjecaja okoline i ste enog imunoloakog odgovora (slika 1). Tako npr. mutacije ve ranije spomenutih gena RNASEL i MSR1, zatim gena MnSOD i hOGG1 (koji su va~ni za zaatitu od atetnog utjecaja oksidanata), kao i polimorfizam TLR4 (koji odreuje receptor va~an u signalnom putu priroene imunosti pri odgovoru na infekciju Gram negativnim bakterijama) poveavaju rizik od nastanka karcinoma prostate. S druge strane, upalne stanice proizvode brojne oksidanse koji mogu dovesti, osobito u kombinaciji s oksidansima iz okoline npr. iz hrane, do daljnjeg oateenja genoma. To je u skladu s opa~anjima da je sni~en rizik od nastanka karcinoma prostate povezan s uzimanjem nesteroidnih protuupalnih lijekova ili hrane bogate antioksidansima, dok je povean rizik povezan sa spolno prenosivim bolestima, neovisno o vrsti bolesti. Stoga ne udi da neki histopatolozi smatraju proliferativnu inflamatornu atrofiju (fokalne atrofi ne lezije povezane s kroni nom upalom i esto pridru~ene fokusima PIN ili karcinoma prostate) prekursorom PIN i karcinoma prostate. U podru jima proliferativne inflamatorne atrofije mogu se nai genetske promjene istovjetne onima u PIN ili karcinomu prostate, ali takoer i promjene vezane uz stres (kao npr. visoke koncentracije GSTP1, ciklooksigenaze i drugih) Upalne stanice takoer proizvode i brojne imbenike rasta, citokine i kemokine kao i razli ite proteinaze npr. matriks-metaloproteinaze (MMP), i tako ne samo da utje u na karcinogenezu, ve utje u i na rast, invazivnost i metastaziranje ve nastalih stanica karcinoma. (6,7,25,26,27,28,29). U zaklju ku, iz prikazanoga se mo~e zaklju iti da u stanica raka postoje brojna genska oateenja, pri emu se neka mogu nai u razli itim fazama tumorogeneze, odnosno mogu biti u svezi progresije stanice kroz razne faze tumorogeneze. Naj eae se joa uvijek ne zna o kojim se specifi nim genima radi. Stoga je dio istra~ivanja usmjeren ka izolaciji (kloniranju) tih gena, nakon ega je za o ekivati da se spozna viae i o njihovoj fizioloakoj funkciji. Nadalje, identifikacija specifi nih gena proairila bi vjerojatno mogunosti reaetanja (skrininga) i dijagnostike, a sa svrhom pronala~enja bolesnika u riziku ili joa uvijek s lokaliziranim rakom prostate. Takoer, dobili bi se novi prognosti ki parametri, a mogue i geni i postupci za gensku terapiju. Literatura: 1. Jureti A. Molekularna genetika i biologija raka prostate. U: `amija M, Oreai V, Solari M i sur., ur. Rak prostate. Zagreb: Medicinska naklada, 2002: 19-25. 2. Jemal A i sur. Cancer statistics, 2005. CA Cancer J Clin. 2005;55:10-30. 3. Hanahan D, Weinberg RA. The hallmarks of cancer. Cell. 2000;100:57-70. 4. Frank SA, Nowak MA. Problems of somatic mutation and cancer. Bioessays. 2004;26:291-9. 5. Hughes C i sur. Molecular pathology of prostate cancer. J Clin Pathol. 2005;58: 673-84. 6. Nelson WG i sur. The role of inflammation in the patogenesis of prostate cancer. J Urol. 2004;172:6-12. 7. de Visser KE, Coussens LM. The interplay between innate and adaptive immunitiy regulates cancer development. Cancer Immunol Immunother. 2005;54:1143-52. 8. Ben-Baruch A. Inflammation-associated immune suppresion in cancer: The roles played by citokines, chemokines and additional mediators. Sem Cancer Biol. 2005; u atampi. 9. Yu EY, Hahn WC. Genetic alterations in prostate cancer. Clin Prostate Cancer. 2005;3:220-9. 10. Eberl MM i sur. Patients with a family history of cancer: identification and management. J Am Board Fam Pract. 2005;18:211-7. 11. Bott SR i sur. Molecular changes in prostatic cancer. Surg Oncol. 2005;14:91-104. 12. Crocker J. Demystified... Molecular pathology in oncology. Mol Pathol. 2002;55:337-47. 13. Braziel RM i sur. Molecular diagnostics. Hematology (Am Soc Hematol Educ Program). 2003;279-93. 14. Ansell SM i sur. Primer on medical genomics. Part VI: Genomics and molecular genetics in clinical practice. Mayo Clin Proc. 2003;78:307-17. 15. Calvo A i sur. Prostate cancer and the genomic revolution: Advances using microarray analyses. Mutat Res. 2005;576:66-79. 16. Cheung i sur. Protein profiling of microdissected prostate tissue links growth differentiation factor 15 to prostate carcinogenesis. Cancer Res. 2004; 64:5929-33. 17. Meehan KL i sur. Proteomic analysis of normal and malignant prostate tissue to identify novel proteins lost in cancer. Prostate. 202;50:54-6. 18. Porkka KP, Visakorpi T. Molecular mechanisms of prostate cancer. Eur Urol. 2004;45:683-91. 19. Yegnasubramanian S i sur. Hypermethylation of CpG islands in primary and metastatic human prostate cancer. Cancer Res. 2004;64:1975-86. 20. Li L i sur. The emerging role of the PI3-K-Akt pathway in prostate cancer progression. Prostate Cancer Prostatic Dis. 2005;8:108-18. 21. So A i sur. Mechanisms of androgen independence in prostate cancer. World J Urol. 2005;23:1-9. 22. Edwards J, Bartlett JM. The androgen receptor and signal-transduction pathways in hormone-refractory prostate cancer. Part 1: Modifications to the androgen receptor. BJU Int. 2005;95:1320-6. 23. Okegawa T i sur. The role of cell adhesion molecule in cancer progression and its application in cancer therapy. Acta Biochim Pol. 2004;51:445-57. 24. Hirohashi S, Kanai Y. Cell adhesion system and human cancer morphogenesis. Cancer Sci. 2003;94:575-81. 25. Condon MS. The role of the stromal microenviroment in prostate cancer. Semin Cancer Biol. 2005;15:132-137. 26. Cunha GR i sur. Role of stroma in carcinogenesis of the prostate. Diferentiation. 2002;70:473-85. 27. Risbridger GP i sur. Oestrogens and prostate cancer. Endocr Relat Cancer. 2003;10:187-91. 28. Chung LW i sur. Molecular insights into prostate cancer progression: the missing link of tumor microenvironment. J Urol. 2005;173:10-20. 29. Hudolin T, Juretic A, Spagnoli GC, Pasini J, Bandic D, Heberer M, Kosicek M, Cacic M. Immunohistochemical expresson of tumor antigens MAGE-A1, MAGE-A3/4, and NY-ESO-1 in cancerous and benign prostatic tissue. Prostate. 2005;u atampi.     PAGE  PAGE 14 <>lnz|&**, $da$gd) $da$gds'9 $da$gdX$da$$d`a$gdr] $d`a$$da$,bdj46ΜМ`ԟ26X֢ܢ>DHRX^ "&02bĥ(dpv¦ҦئЪ볩h*h 96] h*h 9h*h1c6]h*h)]h*h)6 h*h)h*h1c6h*h1c>* h*hX h*h1c h*h$?p@ЪҪ"$02DFfl V֬$*,BFrNPbhԼL&(,fr*DP FRZ򺲺h*h#]h*hZ]h*hwBp]h*h*]h*h1c] h*hdJ h*h*h4Ggh0h0h1cB*ph h*h 9h*h1c>* h*h1c h*hQ*<,tv¹Ĺ.&(*,pP V^`V V^`Vgd* V*$^`V$a$ $da$gd4Gg$d`a$gd4Gg$d`a$gd 9$da$ $da$gd 9Pl,0^~&V. V`Vgd* V^`Vgd* V^`Vgd*Nx.lXBND$2R^"$&b@h*pjh*pU h*h1c h*]h*h;s]h*h#]h*hZ]h*hwBp]h*h*]h*h1c]Gh]h&`#$h*h1c]h*ph00JmHnHuhxJ hxJ0JjhxJ0JU0 / =!"#$%B$$If!vh5"#v":Vl t65"P@P Normal5$7$8$9DH$CJ_HaJmH sH tHDA@D Default Paragraph FontVi@V  Table Normal :V 44 la (k@(No List 4 @4 Footer  9r .)@. Page NumberLC@L Body Text IndentV^`V*W@!* Strong5\8B@28 Body Text B*ph.X@A. Emphasis6]4U@Q4 Hyperlink >*ph^R@b^ Body Text Indent 2, uvlaka 2 h^hdS@rd Body Text Indent 3, uvlaka 3^`<P@< Body Text 2$a$]z@z BS Table Grid7:V05$7$8$9DH$l#$kl  ?@bcQ Z [ ] *%+%**0022.8/8:>>F>G>`AaAAAMBNBDDEEVGWG%K&KJKKKQQqQrQ'SZZ]]]]H^^^8___`Faa(bbb?ccOddeesff`g#hh'iiiZjjkkkkkkkkkkkkkkkll0000000p00x0000000000p0p0p00000000000@ 0D 0000 0x0(0000000000p0080000@0000@00@00@00H00H00H0p000P0P0p0p00000`000`00000000`0`0`0`000h0h0h000000h00h00000p00000000000000@0@0000$  %%%(~4@r,Ъ;?Ayz}+H<,P<>@x{|~= !(!! W#WD#W#W#W>W>WL>WW-#WW4.# ^ ^^^ogogl  ^^%^%^wgwgl 8 *urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsCity9 *urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsplace  *,28:HIK#GIAC $&  W   w 5 7 ADCHjl 4>?M'* d>?2A D N Q V K!S!V!!!! "o""""#####%%,%4%5%?%%%"&*&+&5&q&&&''$'((;(((])z)|)******6++Z,\,,,,?-@-H---*.,.d.//#/0 0$1'1)121 22D2G2233333344566)666M7%8+8/8888889999::3;6;;;*<4<<<h=m==>c>e>>>&@w@x@@VA]A}BBCCCCCCDDEEEEFFLGSGXGZGHXHIIJJK"K=K?KKKKLLLLLoOrO Q QQoQrQRRRRR(S*SSSTTTTVVVVVVZX]XYYYZZZ[[[g\\\K]O] ^^^^s^^^^^^^^^^^__(_-_4_s__________n````$aDaZaaaaaabbb$brbxbbbbbbbbc6c:cccCdJdddqeze~eeeeffnfffffggWg\g|gghh9hhhhi!i6iqiiiiiiiiii4j5jIjNjUjjjkkkkkkkkkkkkkkkkll333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333$    2p$,%*6+Y/0-88:f;>H>+EEXGHIKKKrQRR(SZZZkkkkkkkkkkkkkllkkkkkkkkkkkkllAntonio$l|( DA:D2I^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L. DA$                  dJ#)[\Q*0 9s'9 "EZr]4GgHn*p$?pwBpXBS%1cx*xJ. P;sQ Z [ kkkkkll@Epson Stylus COLOR 740 ESC/P 2LPT1:winspoolEpson Stylus COLOR 740 ESC/P 2Epson Stylus COLOR 740 ESC/P 2C 4dhhA40DINU"4`ẇ `OSPEAAqEpson Stylus COLOR 740 ESC/P 2C 4dhhA40DINU"4`ẇ `OSPEAAqZZZZ  %456l@@ @*@0@4@:@H@R@p@r@UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial" hef!mNә& r[7[7xx4dkkk2QHP?1c Molekularne osnove raka prostateZekiAntonio  Oh+'0 , H T ` lx!Molekularne osnove raka prostateicroleZekiulaekiekiNormalaAntonio10oMicrosoft Word 10.0@,@d@Am@؉$[՜.+,0 px  juretic7kA !Molekularne osnove raka prostate Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F$Data 1Table4WordDocument!SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjj  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q