Naslov
Kulturna politika: europski pristupi i modeli
(Cultural Policy: European Approaches and Models)

Autori
Dragojević, Sanjin

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Fakultet političkih znanosti

Mjesto
Zagreb

Datum
06.07

Godina
2006

Stranica
300

Mentor
Martinić, Tena

Ključne riječi
definicija kulture i kulturne politike; europski pristupi i modeli; hrvatska kulturna politika; instrumenti i mjere; interkulturalizam; kulturna politika; kulturna raznolikost; kulturni informacijski sustavi; kulturni pluralizam; kulturni razvoj
(Croatian cultural policy; cultural development; cultural diversity; cultural information systems; cultural pluralism; cultural policy; culture and cultural policy definitions; elements and determinants; European approaches and models)

Sažetak
Rad je razveden na uvod, sedam analitičkih cjelina te zaključno razmatranje kojima se izlaže problematika ukupnog područja kulturne politike kao posebne javne politike, s naglaskom na suodnosu i kontekstualizaciji hrvatske kulturne politike unutar europski potvrđenih pristupa, modela, inicijativa i dominantnih praksi. Prvi dio rada izlaže teorijsko-metodološka polazišta, te u analizu uvodi klasifikaciju relevantnih izvora pri obradi ove problematike. Teorijsko utemeljenje kulturne politike daje prikaz dominantnih „ europskih škola mišljenja“ u području umjetnosti i kulture koja predstavljaju i osnovu promišljanja kulturne politike (pristup europske humanističke orijentacije ; pristup kulturne kritike ; ideološko-etatistička orijentacija, semiološki pristup i posttotalitarna misao ; pragmatično-liberalni pristup ; interkulturalističko-postkolonijalni pistup – kulturne studije). S druge strane, metodološki okvir istraživanja donosi prikaz ključnih metoda kojima se rad služi: sistemska analiza, komparativna analiza, tipološka metoda, metoda proučavanja dokumenata, evaluacijska i indikatorska metoda, metoda studije slučaja. Unutar istog dijela iznose se i osnovne hipoteze, a među njima se posebno ističu dvije: može li se ukupno područje kulturne politike analitički svesti na određeni broj sastavnica, odnosno je li sve europske kulturne politike moguće podvesti pod određeni broj sastavnica ; te, je li hrvatska kulturna politika harmonizirana s dominantnim europskim modelima, pristupima i inicijativama u ovom području. Na kraju ovog dijela posebna pozornost se posvećuje antropo-loškom i informacijskom određenju pojma kulture, te pokušajima definiranja pojma kulturne politike (preširoko, tehnokratsko, operativno). Drugi dio rada donosi detaljan prikaz razvoja kulturne politike, kako na međunarodnoj tako i na nacionalnoj razini i to od šezdesetih do kraja devedesetih godina prošlog stoljeća. Treći dio rada se bavi problematikom kulturne politike kao posebne javne politike. U ovoj je analizi naročit naglasak na dijagnosticiranju globalno prisutnih modela kulturnog djelovanja koje možemo podijeliti na: kulturni difuzionizam, kulturni funkcionalizam i kulturni merkantilizam. Posebno je obrađeno područje ekonomike kulture. Četvrti dio rada donosi detaljan prikaz odrednica i sastavnica kulturne politike. Naglasak je na analizi načela, područja, subjekata, razina djelovanja, instrumenata i mjera kulturne politike te evaluacijskim razinama i pristupima. Kulturni informacijski sustavi postali su ključnim koordinacijskim i komunikacijskim sredstvom poglavito europskih nacionalnih kulturnih politika, te je peti dio rada posvećen ovoj problematici. Posebno se obrađuje njihova važnost, specifičnost kulturne informacije, integralni elementi nacionalnog kulturnog informa-cijskog sustava te njegova struktura, ciljevi i funkcije. Kulturna raznolikost nesumnjivo postaje jedno od dominantnih područja određivanja europske orijentiranosti, kako nacionalnih tako i onih regionalnih ili lokalnih kulturnih politika. Stoga su dominantni pristupi kulturnoj raznolikosti – multikulturalizam, interkultu-ralizam, transkulturalizam, kulturni pluralizam – detaljno obrađeni u šestom dijelu rada. Sedmi dio rada analitički kontekstualizira hrvatsku kulturu politiku unutar svjetskog, europskog i regionalnog okruženja. Ponajprije se obrazlaže globalna kulturna dinamika te globalne tendencije u kulturnom razvoju, s naglaskom na analizi kulturnog konteksta u, takozvanim, kriznim područjima. U tom je sklopu Jugoistočna Europa posebno analizirana, poradi zbivanja koja su u velikoj mjeri utjecala na definiranje hrvatske nacionalne kulturne politike. Naposljetku se izlaže detaljni prikaz i analiza svih temeljnih odrednica hrvatske kulturne politike s ključnim trendovima i tendencijama kulturnog razvoja. Zaključno razmatranje utvrđuje osnovne postavke rada ali i visoku usuglašenost hrvatske kulturne politike s europskim pristupima, modelima i načinima djelovanja. Ipak i nadalje postoje i znatna odstupanja pa i manjkavosti koje se mogu definirati kao primarne buduće zadaće hrvatske kulturne politike, te se mogu svesti na sljedeći niz mjera i incijativa: bolje usustavljenje ukupnog ustroja upravljanja unutar kulturne politike ; koordinacija mjera na svim trima razinama djelovanja ; problematika regionalnog razvoja ; uključenje u europske programe podrške kulturnog razvoja ; područje interkulturne suradnje ; te puno uvođenje novih znanja i tehnika – prije svega iz područja umjetničkog i kulturnog menadžmenta.

Izvorni jezik
Engleski

Znanstvena područja
Sociologija

POVEZANOST RADA