Naslov
Upotreba magnetske rezonancije u dijagnozi i prognozi multiple skleroze
(Use of magnetic resonance imaging in the diagnosis and prognosis of multiple sclerosis)

Autori
Živadinov, Robert ; Sepčić, Juraj

Izvornik
Liječnički Vjesnik (0024-3477) 128 (2006), 9-10; 295-308

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, stručni

Ključne riječi
Multipla skleroza; Dijagnostika; Patologija; Magnetska rezonancija; Metode
(Multiple sclerosis; Diagnosis; Pathology; Magnetic resonance imaging; Methods)

Sažetak
Multipla skleroza (MS) autoimuna je bolest karakterizirana demijelinizacijom i gubitkom aksona. Konvencionalna magnetska rezonancija (kMR) dopušta prikaz prostorne i vremenske razasutosti oštećenja u MS ranije nego kliničkom procjenom. Šarenilo protokola kMR, uz povijest bolesti, danas se rutinski upotrebljava s ciljem točne dijagnoze i dugoročne prognoze bolesti. Oštećenja visokog intenziteta signala u T2-mjerenoj slici povezana su ponajprije s povećanim sadržajem vode u tkivima i ne razlikuju upalu od edema, drugih demijelinizacija, Wallerove degeneracije i gubitka aksona ; dok, naprotiv, oštećenja obojena primjenom paramagnetskog kontrastnog sredstva - gadolinija u T1-mjerenoj slici odražavaju povećanu propusnost krvno-moždane barijere združenu s aktivnom upalom. kMR nije dovoljno osjetljiva u otkrivanju nevidljivih oštećenja u "naizgled normalnoj bijeloj tvari" mozga i ne odlikuje se pouzdanim suodnosom s kliničkom procjenom invaliditeta. Brojna istraživanja, međutim, pokazuju da ta mjerenja mogu poboljšati točnost dijagnoze i prognoze MS. U posljednje vrijeme uvedene su tehnike nekonvencionalne magnetske rezonancije - magnetization transfer imaging, diffusion-weighted imaging, diffusion-tensor imaging, spektroskopska magnetska rezonancija i funkcionalna magnetska rezonancija. U nekim studijama procijenjena je atrofija mozga i kralježnične moždine, volumen oštećenja nižeg intenziteta signala u T1-mjerenoj slici. Te nove tehnike MR omogućuju ne samo sigurniju dijagnozu, već testiranjem opsega i težine gubitka tkiva u oštećenjima, kao i u bijeloj i sivoj tvari živčane osi normalnoga izgleda - u vremenu nastupa kliničkog izoliranog sindroma - mogu biti i od prognostičke važnosti. Ove su tehnike moćno i nenasilno sredstvo istraživanja različitih patoloških podloga oštećenja i mikroskopskih promjena u živčanome tkivu. Dodatna kratkoročna i dugoročna prospektivna istraživanja poželjna su radi još boljeg utvrđivanja njihove dijagnostičke i prognostičke vrijednosti u MS.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA