Naslov
Studentski pokret 1968. u Zapadnoj Europi
(The Students movement 1968 in the West Europe)

Autori
Babić, Nataša

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Rijeka

Datum
31.10

Godina
2006

Stranica
79

Mentor
Dukovski, Darko

Ključne riječi
studentski pokret
(students movement)

Sažetak
Studentski pokret koji je svoju kulminaciju doživio 1968. ostavio je dubok trag na javnost u mnogim zemljama. Neočekivanost prave eksplozije studentskog nezadovoljstva i gnjeva, globalnost službenog osporavanja službenog društva i one kulture koja mu služi kao ukras, očita radikalna politička narav studentskih zahtjeva, masovnost studentskih pokreta, izrazita spremnost da se djeluje izvan institucionalnih okvira i u društvu i na sveučilištu, elementi igre u studentskim potezima i parolama, kao i unutarnja složenost studentskih gibanja i teškoće da se ti pokreti lako klasificiraju i identificiraju, izazavali su uznemirenje i dezorijentaciju u mnogim dijelovima javnosti, proširenu sumnjičavost prema studentima, a ponegdje i prave i histerične reakcije. Šok je bio tim veći, što se pokret nije javio isključivo kao odgovor na očigledne socijalne nepravde, kao pohod socijalno ugroženih protiv onih koji posjeduju sve društveno bogatstvo. Upravo suprotno, revolt je bio najžešći i najradikalniji upravo u najrazvijenijim zemljama suvremenog svijeta, a sudionici pokreta su bili oni koje možemo smatrati privilegiranim članovima društva – studenti. Pobune su stavile pod znak pitanja smislenosti postojećeg građanskog svijeta: smisao njegova &raquo ; ; materijalnog obilja&laquo ; ; , smisao intezivnog rasta produkcije svih dobara, smisao i karakter kulture u tom društvu. Pokret je predstavljao pobunu protiv karaktera materijalnog i općeg napredovanja kapitalističkog svijeta, odnosno osporio je nametnuti mit o racionalnosti postojećeg društva, koji iza prividne dezideologizacije krije neokapitalističku ideologiju funkcionalnosti, efikasnosti i uspjeha. Projekt negacije opstojećeg zapadnjačkog društva 60-ih godina 20. stoljeća bio je politički spontani pokret jedne radikalne, povlaštene manjine koja se usprotivila bilo kakvom susprezanju svojeg spontaniteta organizacijom ili avangardom revolucije i koja za svoj cilj ističe revoluciju svijesti i potreba čovjeka iz promijenjene spoznaje o biti znanosti i znanja u sustavu kapitalističke samoprodukcije svijeta. Ideolog studenata postaje njemački filozof Herbert Marcuse, koji je razotkrio globalni fenomen moderne kao produktivizma i konzumerizma, a u tehnologiji prepoznao ideologijski oblik tehnokratske dominacije nad ljudima i stvarima. Studenti dižu glas protiv tehnokratskog totalitarizma koji se pojavio nakon Drugog svjetskog rata, nastupajući oslonjen na obilne investicije u ratnu industriju, nužnu centralizaciju odlučivanja i strahopoštovanje javnosti prema znanosti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA