ࡱ> 5@pmbjbj22 1XXCnnnnfff8fiw jjjjVlnnn$7 Ry n"n@nZj~Vl01 """S@l8@l""8"ZJ@lj SfG 0w 2/*/0Jnn/Jnv"Z||րnnn$A<[d .<[ ETVRTI SVJETSKI RAT  globalni napad na ~ivot 1. UVOD Jedna od najljepaih misli koju sam ikada uo glasi - Bolje je upaliti svijeu, nego proklinjati tamu. I zaista nemam bolju poruku za opisati ovu knjigu, barem je ja tako vidim i osjeam. }ivimo u svijetu u kojem je tama toliko prisutna. I esto nam se ini kako ovaj svijet niata nee spasiti. Dapa e, esto nam se ini da niti ne zaslu~ujemo neato druga ije. No, na svu sreu, svijet je puno zanimljivije mjesto nego ato bi pomlislili slijepo slijedei nepotrebna generaliziranja. Da, zaista imamo mnogo toga ato bi moglo simbolizirati tamu: glad i siromaatvo, ekonomiju nasilja i dugove, uniatavanje prirode i socijalne nepravde, patrijarhat, ksenofobiju i homofobiju, ratove za naftu i mo, terorizam i mr~nju; i na ~alost, mogli bismo joa nabrajati. Sa svim ovim problemima i sramotom bavit emo su u knjizi. Ono ato slijedi je najaira i najdublja analiza svega nabrojanoga s obzirom na moje trenutne mogunosti, energiju i vrijeme. Ako joa uvijek vjerujemo da ovaj svijet ne zaslu~uje propast, to ne zna i da emo ~miriti pred problemima. O njima trebamo uvijek govoriti kako bismo bili svijesni svijeta u kojem ~ivimo i pokuaali pronai puteve koji nas vode u boljem smjeru. Boljim smjerom polako, ali uporno, korak po korak, pokuaavaju ii oni koji u trenutku tame pale svijee. Sa svima njima bavimo se u drugome dijelu knjige. Akteri alterglobalizacijskoga pokreta, strategije i vizije druga ijega svijeta, brojne inicijative i projekti koji imaju za cilj smanjiti siromaatvo i uniatavanje prirode, teme su drugoga dijela knjige. Dakle, imamo tamu. Imamo i airoko druatvo zadu~enih proklinjala, epidemiju apatije, rezigniranosti i opepopularnog cinizma. Samodopadna laprdala, prepametni sveznampitajmene likovi, glasnogovornici pravde u svojim stanovima ili birtijama, heroji u zasjedi - kukavice na pu ini. Svi oni zborno proklinju tamu ili onako proklinju openito sve, jer vjeruju ni u ato. Danas je tako lako biti cinik s flaaom u ruci, grickaa noktie i znaa da je televizor tvoj najbolji prijatelj. I danas je tako lako proklinjati tamu, sjedia u fotelji, podmeea noge prolaznicima i kesia se. I zato su nam va~ni upravo oni koji se usude u trenutku tame, umjesto jeftinog i bezopasnog proklinjanja, imati dovoljno snage, energije i ljubavi paliti svijee. Jer i jedna upaljena svijea smanjuje tamu. I jedna upaljena svijea je dobro. A bolja je sigurno od proklinjanja tame usred mraka. A opet, kao ato ete vidjeti u drugom dijelu knjige ne radi se o jednoj svijei, niti o par, ve o stotinama milijuna svijea. U redu, budimo skromni. To su i dalje svijee, a problemi o kojima emo govoriti, ovje e, zahtijevaju energiju od 175000 teravati koliko sunce aalje prema Zemlji. I jasno nam je da i milijuni svijea nisu dovoljni da prekriju crnilo koje nas okru~uje. Ali zaista je bolje upaliti svijeu, nego proklinjati tamu. U naaem slu aju, paliti svijee zna i truditi se, ne predavati se. Kako pjesnik i muzi ar Gil Scott-Heron ka~e: Nitko ne mo~e u initi sve, svatko mo~e u initi neato. Koli ina tame i naae male svijee nas ne vode do zaklju ka kako niata nema smisla, ve kako trebamo i mi kao i sunce udarati ja e, kvalitetnije i preciznije. Udarati dok se ne razbije. Svijee koje ja e svijetle mogu nam biti inspiracija. Stalno spominjem drugi dio knjige, premda smo to slo~ili da izgleda kao dvije knjige u jednoj. Cilj za takav mali dizajnerski eksperiment nije bio nekakvo isfuravanje ili pokuaaj otkrivanja tople vode, ve upravo ~elja da se naglasi sve ono pozitivno u danaanjem svijetu, ato nas podsjea da se ne smijemo zaboraviti boriti i smijati. Dapa e, da joa postoji toliko toga zbog ega i borba i smijeh imaju smisla. Zato je taj dio s alternativama (neoliberalnom) kapitalizmu izdvojen, premda je opet dio iste knjige, i jedan i drugi dio su u meusobnome odnosu. Drugi dio je na taj na in dodatno naglaaen, jer sam iz osobnoga iskustva u razgovoru s ljudima do~ivio da kritika tame i nije viae takva nepoznanica, ali na ini kako upaliti svijee joa uvijek jesu. S obzirom da se radi o pri ama koje nas mogu inspirirati, zaslu~uju posebno i istaknuto mjesto. I zato su ga dobile. Dakle, od ovog trenutka sve ato se ti e druge knjige potra~ite s druge strane korica. Prvi dio nazvan je etvrti svjetski rat  globalni napad na ~ivot. Glavni naslov etvrti svjetski rat je opis stanja koji kreira neoliberalni kapitalizam, a upotrijebio ga je Subcomadante Marcos, glasnogovornik pobunjenih Zapatista, potomaka Maya s juga Meksika. Po njemu Trei svjetski rat obilje~io je Hladni rat, a danas svjedo imo etvrtome. injenice i podaci koje emo iznijeti u ovoj knjizi vrlo brzo e nas osna~iti u stavu kako je neoliberalni kapitalizam zaista objavio rat, kako je objavio globalni napad na ~ivot. I tu sve ima svoju cijenu. Tako vrlo brzo dolazimo do osjeaja kako je danas, kao nikada prije, prihvaena strategija nasilja kao strategija razvoja (Kuli, 1996) koja se uspinje do statusa neupitnosti, jer jednostavno, uvjeravaju nas joa od Margareth Thatcher - ne postoji alternativa. Dodatni razlog za preuzimanje opisa danaanjega sistema koji je dao Subcomadante Marcos je, kao ato emo vidjeti u drugom dijelu knjige, veliki utjecaj koji su zapatisti ki pobunjenici i pobunjenice imali na alterglobalisti ki pokret. Na po etku knjige emo predstaviti naj eae koriatene pojmove kako bi bilo olakaano njeno itanje. Nakon toga u poglavlju Globalizacija i antiglobalizacija  mitovi i stvarnost, prilo~it emo itav niz razli itih, pa esto i suprotstavljenih definicija i razmialjanja o procesu globalizacije. Za postavljanje odnosa globalizacija-antiglobalizacija najviae nam je pomogao rad Jana Arthura Scholtea (2000) Globalization  A Critical Introduction iz kojeg smo izdvojili pet naj eaih dilema oko tog odnosa. Te dileme su: Je li globalizacija stari ili novi proces? Je li globalizacija stvarnost ili fikcija? Dokida li globalizacija koncept nacije-dr~ave? Donosi li globalizacija kulturnu uniformiranost? Donosi li globalizacija svjetsko blagostanje ili je to novi oblik kolonijalizma? Smatramo kako ovih pet pitanja pokriva debatu o procesu globalizacije u posljednjih 15 godina. Nakon teorijskoga razjaanjenja procesa globalizacije, predstoji nam detaljna analiza najmonijih globalnih institucija poput MMF-a, Svjetske banke, WTO-a i globalnih korporacija, koje su s obzirom na mo koju imaju, najodgovornije za srozavanje socijalne pravde u svijetu, odnosno poveavanja socijalnih nejednakosti te sve veeg uniatavanja okoliaa. Tako emo shvatiti koji su to temeljni motivi i stavovi pokreta. Sukladno podnaslovu knjige to poglavlje je nazvano Globalni napada i. Prije dubljeg ulaska u knjigu, potrebno je definirati neke od osnovnih pojmova koje emo koristiti. Bez obzira ato je teako nai ope prihvaenu definiciju procesa globalizacije, posebno s obzirom na razli ite poglede na sam proces i njegove posljedice, veina se sla~e s tvrdnjom kako je globalizacija proces gospodarskoga, socijalnoga, kulturnoga i politi koga djelovanja koje nadmaauje granice nacionalnih dr~ava (Beck, 1998: 11). Definicija ovoga uva~enoga njema kog sociologa dovoljno je airoka, a opet dovoljno odreena da nam poslu~i kao po etak u istra~ivanju razli itih stavova prema procesu globalizacije. Premda treba napomenuti, kao ato emo vidjeti prilikom detaljnije analize procesa globalizacije, Beckova se definicija upravo i mo~e prihvatiti zbog toga ato ne govori niata o posljedicama procesa globalizacije oko kojih i nastaju najvea sporenja i sukobi. Cilj ove knjige upravo je pronai uzroke tih sukoba, analizirati ih te postaviti alterglobalizacijski pokret u odnosu na njih. Dosta se esto mo~e naii na spominjanje neoliberalnoga kapitalizma ili globalizacije. Neoliberalizam je ekonomska doktrina koja inzistira da dr~ava nikada ne bi trebala intervenirati ili ograni avati slobodno tr~iate, kompeticiju ili privatno poduzetniatvo (Cohen and Kennedy, 2000:127). Neki definiranje neoliberalizma stavljaju unutar istoga paketa gdje se nalaze i uobi ajeni zahtjevi programa MMF-a i Svjetske banke: vlast tr~iata nad svim ostalim, deregulacija tr~iata, smanjivanje socijalnih troakova, privatizacija svega i ukidanje koncepta javnoga dobra ili zajednice (Martinez and Garcia, 1997). esto se u istom smislu koristi i kovanica washingtonski konsenzus, ime se definira trend koji se valja planetom od '90-ih godina, a osmislio ga je John Williamson s Institute of International Economy (de Rivero, 2001). Neoliberalni program promatra se kao suprotan demokraciji (MacEwan, 1999), kao program metodoloake destrukcije kolektiva (Bourdieu, 1998: 1), pri emu se isti e atomizacija svih nas, izoliranje jednih od drugih, ili kako smo malo prije rekli, uniatavanje potreba i prava zajednice. Ovdje bismo mogli istaknuti kako Peck i Tickel ukazuju na postojanje roll-back neoliberalizma i roll-out neoliberalizma. Prvi koji je po eo usponom Margareth Tacher u Britaniji i Ronalda Reagana u SAD-u na vlast odnosio se na prvu fazu dereguliranja i privatiziranja ili naprosto smanjivanja dr~avne kontrole nad sektorima poput obrazovanja, socijalne pomoi, zdravstva i drugih. Danaanju, drugu fazu neoliberalizma karakterizira discipliniranje i nadgledanje onih koji su marginalizirani prvom fazom neoliberalizma (Rotledge, 2003). U knjizi e se koristiti termin Trei svijet za siromaane zemlje. Termin je po etkom '50-ih skovao Alfred Sauvy kako bi opisao zemlje koje nisu niti dio Prvoga svijeta, bogatih kapitalisti kih zemalja niti dio Drugoga svijeta, komunisti kih zemalja okupljenih oko tadaanjega SSSR-a (Glinas, 1998). Premda je samim time danas termin neprecizan, i premda mo~emo govoriti o postojanju sva tri svijeta u svakoj zemlji, odlu ili smo koristiti taj termin jer ipak najbolje odra~ava odnose moi u danaanjem svijetu. esto se u sli nom kontekstu koriste termini poput zemlje Juga, periferija i drugi. Termin zemlje u razvoju emo koristiti u airem smislu od siromaanih zemalja ili zemalja Treega svijeta mislei pod tim terminom sve zemlje koje su pod grubom aapom Svjetske banke, MMF-a, nekoga sli nog ili su strpane u taj razred kako bi im se dalo do znanja da ne odlu uju o svjetskim pa ni lokalnim pitanjima koja ih se ti u. Organisation for Economic Cooperation and Development (OECD) je Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj. U OECD-u je danas 31 zemlja. Tu su SAD, Kanada, Australija, Novi Zeland, Japan, `vicarska te zemlje EU-a prije proairenja 2004. godine, ali i neke koje su tada uale u EU. Premda je jasno da su neke zemlje ovdje uale iz politi kih razloga, poput Meksika ili Turske, ta skupina nam ostaje kao suprotni pol kada govorimo o zemljama u razvoju. Treba priznati kako donekle mo~e zbuniti razli ito shvaanje i definiranje nekih osovnih pojmova koje koristimo u radu. Tako e ve spomenuti Beck (2000: 9) u globalizmu vidjeti ideologiju svjetskoga tr~iata ili ideologiju neoliberalizma u kojoj svjetsko tr~iate eliminira ili zamjenjuje politi ko djelovanje. Globalizam reducira multidimenzionalnost globalizacije na jednu ekonomsku dimenziju koja se shvaa linearno. S druge strane, Mark Ritchie (1997: 1) s Instituta za poljoprivredu i trgovinsku politiku (SAD), globalizam e vidjeti kao vjerovanje da dijelimo isti planet ato zahtijeva meusobno uva~avanje te pa~ljiv odnos prema Zemlji i ljudima& a to zahtijeva aktivno svakodnevno sudjelovanje. Globalizaciju Ritchie vidi kao proces u kojem korporacije pomi u novac, tvornice i proizvode joa veom brzinom u potrazi za jeftinom radnom snagom i sirovinama te vladama koje su voljne zanemariti zakone za zaatitu potroaa a, radnika i prirode. Drugi globalizaciju vide kao objektivni svjetski proces integracije, a globalizam subjektivnom svijeau ~ivljenja u 'jednom svijetu' (Cohen and Kennedy, 2000: 358). Dodatno mogu zbuniti i izvedenice rije i  global . Za neke se mo~e stei dojam da su autori po svaku cijenu htjeli izmisliti novu rije . Globalucija ili revolucija izvana je proces u kojem se izvana poma~e izgradnja temelja demokracije (Friedman, 2003: 153). Po Friedmanu bi se umjesto agresije i okupacije stanje u Iraku nazvalo globalucijom. Vjerojatno Bush ne bi mogao izgovoriti tu rije  pa nije posluaao svog novinarskog prijatelja Friedmana. Glokalizacija (Robertson, 1992; 1995) je mogunost da lokalni akteri izabiru i modificiraju brojne elemente iz globalnoga asortimana i prilagoavaju ih svojim potrebama te ~eljama kako bi inicirali kreativan i demokratski odnos izmeu lokalnog i globalnog. Ritzer (2004: 74) uvodi pojam grobalucije, ato je stvorio spajanjem rije i growth (eng. rast) i globalizacija. Pod tim pojmom Ritzer misli suprotnost glokalizaciji, odnosno op injenost u danaanjem svijetu rastom (ili profitom) koji gura organizacije i nacije da se aire globalno i to na atetu lokalnog. Upravo zbog tih moguih kri~anja i razli itog shvaanja i definiranja nekih pojmova, trudit u se kvalitetu knjige potkrijepiti jasnoom izra~avanja i razumljivim tokom misli. Premda sam na ovoj knjizi radio viae od etiri godine, jasno je kako e i dalje biti greaaka ili nedovoljno objaanjenih stvari ili dogaaja. Na bilo kakve primjedbe toga tipa ili nekoga drugog tipa, slobodno me upozorite. Kada budem najavljivao ili opisivao neke injenice, koristim mi formu, ali kada dajem ili izra~avam svoje komentare i stavove, jasno je da e biti prisutna ja forma. Za tamu znamo da je mra na i da se u njoj niata ne vidi. Nama je va~no da procese i institucije koje se predstavljaju kao odlu ujui nosioci razvoja i progresa izbacimo na povrainu, na svjetlo, gdje ne mogu skrivati svoje osnovne motive postojanja: mo i profit. Hajdemo vidjeti ato se krije u tami. 2. GLOBALIZACIJA I ANTIGLOBALIZACIJA  mitovi i stvarnost Tuman je naaa Coca Cola. Nenad Ivankovi na predstavljanu Miroslava Tumana kao predsjedni koga kandidata 2001. godine. Globalizacija, premda ne previae star pojam, kako bi rekao prvi generalni direktor WTO-a Renato Ruggiero, danas predstavlja realnost koja prevladava nad svim drugim realnostima (WTO, 1996). Mo~emo rei i kako je teako nai iata u svijetu nedodirnuto globalizacijom (Ritzer, 2004: 169). Gotovo da ne postoji jezik u kojem ne postoji rije  za pojam globalizacije. Swahili je rijetka iznimka (Scholte, 2000). Na nekim jezicima za globalizaciju koriste se i pojmovi poput mondijalizacije ili planetarizacije. Treba istaknuti kako sama rije  i nije toliko nova, poato su Reiser i Davies joa 40-ih godina proaloga stoljea izmislili rije  'globalize'. No, za njih je to zna ilo planetarnu sintezu kultura u globalni humanizam (Scholte, 2000: 16). Kod njih je tada to viae predstavljalo odreenu ~elju ili nadu, nego li je bilo odraz stvarnih pokazatelja i odnosa u svijetu. Termin globalizacija se pojavljuje prvi put u US English Dictionary 1961. godine, a prvi je koristi u svojim radovima Ronald Robertson i to 1966. i 1968. godine. Naravno, ne smijemo zaboraviti ni McLuhanovo globalno selo, takoer iz '60-ih godina proaloga stoljea. Tek polovinom '80-ih godina proaloga stoljea termin globalizacija postaje jedan od najcitiranijih pojmova u Social Sciences Citation Indeks (Milardovi, 1999: 9). Isti e se kako se radi o jednom od naj eae spominjanih fenomena posljednjih 20 godina (Held, 2000). Nakon pada Berlinskoga zida i kolapsa isto noga bloka te najave kraja povijesti (Fukuyama, 1994), globalizacija postaje buzzword ili rije  koja odzvanja. S obzirom na u estalost odzvanjanja, vjerojatno je i bilo za o ekivati popratni nastanak auma pa je danas vrlo teako od bezbroj definicija globalizacije uzeti jednu kao primjer. Ipak, za potrebe knjige izdvojit emo naj eae i najprisutnije definicije pojma i procesa globalizacije. Brojni druatveni teoreti ari i teoreti arke, razni aktivisti i aktivistkinje te ostali akteri imaju vlastite definicije o globalizaciji, njenom zna enju i posljedicama koje donosi sa sobom. Globalizacija kao ideja odnosi se na smanjivanje svijeta, ali i na ja anje svijesti o svijetu kao cjelini (Robertson, 1992: 8) ili mo~emo poput Davida Helda rei kako se zbog globalizacije nacije-dr~ave sve viae zapliu u mre~u globalne meupovezanosti (Milardovi i dr., 2002). Za Martina Albrowa globalizacija se odnosi na sve one procese kojima se ljudi u svijetu ujedinjuju (uklju uju) u jedno druatvo, globalno druatvo (Cohen and Kennedy, 2000). Neato sli no tvrdi i vjerojatno najpoznatiji danaanji sociolog Anthony Giddens objaanjavajui (1990: 63-65) globalizaciju kao proces rastezanja, ili mo~emo rei i prekora ivanja granica. Malcolm Waters (2001) daje tu~an primjer globaliziranosti danaanjega svijeta. Navodi primjer Tasmanaca koji su postali svjesni da su dio jedne planete jer su drugi ljudi koriatenjem aerosolnih sprejeva stvorili kancerogenu rupu iznad njihovih glava. Mo~e se rei kako je globalizacija proces (ili skupina procesa) koji uklju uje transformaciju u prostornoj organizaciji socijalnih odnosa i transakcija  odreenih u terminima njihovog opsega, ja ine, brzine i utjecaja  generirajui transkontinentalno i meuregionalno kretanje, mre~e aktivnosti, interakcije i upotrebe moi (Held et al., 1999: 16). Robertson (1992: 8) dodaje kako se kulture i druatva sa svojim lanovima i participantima stiau zajedno te da svjedo imo kompresiji svijeta. Vrijeme i prostor se zguanjavaju i to naravno uzrokuje i transformaciju druatvenih odnosa, kao i odnosa prema okoliau. Na jednom mjestu Beck (2000: 11) e primijetiti kako globalizacija zna i proces kroz koji suverene nacionalne dr~ave isprepliu te ih potkopavaju transnacionalni akteri s razli itim predjelima moi, orijentacija, identiteta i mre~a. Da je danas ~iv, Martin Hiedegger bi u~ivao u ispunjenju svoje distancelessness teze, teze o svijetu u kojem je nemogue biti distanciran od nekoga, u kojem smo svi meusobno na ovaj ili onaj na in povezani. Vrlo sli no, novinar Frances Cairncross spominje smrt distance (Urry, 2003: 2). Uostalom, kako da ne budemo povezani kada ~ivimo u umre~enom druatvu, gdje mre~e stvaraju novu druatvenu morfologiju u naaim druatvima (Castells, 2000: 493). Cijela fama oko prestanka postojanja koncepta distance potpomognuta je razvojem tehnologije ili konkrentnije Interneta gdje sve po inje i zavraava Microsoftovom ponudom - Gdje ~elite ii danas? Dakle, pristup kroz Microsoftova pomagala donosi nam svijet bez granica, mogunost da kao potroaa i-putnici zavirimo u svaki ugao na svijetu. Time dolazimo do idealizirane mobilnosti, budui da svugdje idemo, mada se nigdje ne kreemo (Nakamura, 2002). Baudrillard se proslavio otkrivanjem gubitka razlike izmeu autenti nog do~ivljaja (pa i ~ivota) i njegove simulacije. I samu sociologiju kao znanost proizaalu iz industrijske i politi ke revolucije 19. stoljea te znanosti koja se razvijala uz razdoblje moderne zahvaaju promjene. Tako se isti e kako globalne promjene zahtijevaju proairenje naae dr~avno orijentirane teorije, definiranje novih istra~iva kih podru ja rada i razvijanje primjerene komparativne metode. Ukratko meupovezanost lokalnog, nacionalnog i globalnog zahtjeva globalnu sociologiju (Cohen and Kennedy, 2000: 20), isti u ovi autori u istoimenoj knjizi Global Sociology. Kao ato smo naveli u uvodu, gotovo da nema autora koji se nee slo~iti s Beckovim stajaliatem kako je globalizacija proces gospodarskoga, socijalnoga, kulturnoga i politi koga djelovanja koje nadmaauje granice nacionalnih dr~ava. No, ovdje je potrebno spomenuti kako je to slaganje manje rezultat potpune to nosti definicije, a puno viae njene ograni enosti. Naime, Beckova definicija nam malo govori o posljedicama te dobitnicima i gubitnicima globalizacije, a tu su onda sukobi i neslaganja izra~enija pojava. Ovdje bismo se mogli slo~iti sa sociologom Zygmuntom Baumanom (2000: 1) kada ka~e da biti globaliziran zna i gotovo isto svima koji 'globalizirani' jesu, ili drugim rije ima ne treba prenaglaaavati opsege i utjecaj globalizacije, jer je on nejednak te se ne radi o linearnom procesu (Scholte, 2000). Globalizacija nije uniformirana, niti mo~e djelovati kao subjekt, niti je treba shvaati u linearnom obliku (Urry, 2003: 40). Pri tome je va~no shvatiti kako globalizacija nije odrediate, ve proces (Legrain, 2003: 9). Kada doemo do teze da nismo svi globalizirani, a pogotovo ne na isti na in, suglasnost stavova oko globalizacije vrlo brzo po inje blijediti. ini se kako bi podosta trebalo propitati tezu kako je globalizacija ono ato od nje sami u inimo, koju mnogi autori koriste (Scholte, 2000:7, Legrain, 2003: 334). Time se ~eli rei kako svi zapravo imamo podjednaku odgovornost za smjer kojim ide globalizacija. Mo~emo slobodno zaklju iti kako nisu svi na isti na in i s jednakim mogunostima akteri globalizacije. U knjizi Globalization  A Critical Introduction (2000) autor Jan Arthur Scholte nam na iznimno pregledan i zanimljiv na in, predstavlja neka od temeljnih sporenja oko globalizacije. Mi emo ih za ovu priliku sabrati i prikazati kroz pet po nama klju nih pitanja koja izazivaju sporenja. 2.1. Je li globalizacija stari ili novi proces? Mnogi autori isti u kako ono ato danas nazivamo globalizacijom nije niata novo te kako smo i u povijesti svjedo ili prekograni noj trgovini, migracijama i investicijama airom svijeta. U nekim je aspektima sadaanje meunarodno gospodarstvo manje otvoreno i integrirano od sustava koji je vladao 1870.-1914. (Hirst and Thompson, 2001:12). Kako ka~u Glyn i Sutcliffe: ...ono to imamo kao posljedicu je jako daleko od globalno integrirane ekonomije...Globalna ekonomija je zasigurno vie globalizirana nego prije 50 godina, ali puno manje nego prije 100 godina. Stoga je pogreno iroko rasprostranjeno miljenje kako je sadaanji stupanj globalizacije neato novo i do sada nevieno (Dicken, 1998: 4). Ellen Wood isti e kako proces koji se esto naziva globalizacijom nije kvalitativno nov, ali predstavlja univerzalizaciju kapitalisti kih socijalnih odnosa (Rupert and Smith, 2002). Ako se okrenemo i bli~e, mnogi isti u kontinuitet u odnosu na modernost pa se danaanje doba karakterizira kasnom modernoau ili zrelom modernoau (Giddens, 1990). U nepresuanoj raspravi o modernosti i postmodernosti, Giddens e zaklju iti kako je modernost inherentno globalizirajua (1990: 6, 177). Urlich Beck (2001) govori o novoj ili refleksivnoj modernosti, o modernizaciji modernizacije. S druge strane, Martin Albrow ka~e zaboravite modernost te isti e kako globalno doba ide preko modernosti, jer globalnost istiskuje racionalnost i nacije-dr~ave kako temeljne baze socijalne organizacije (Scholte, 2000: 25). Takoer isti e Scholte (2000: 19), mnogi autori spominju nove realnosti ili prvu globalnu revoluciju. Bez obzira ato smo u mnogim religijama, znanstvenim i umjetni kim krugovima, pa i financijskim i trgova kim tokovima mogli i do sada, kroz bli~u ili dalju povijest, pratiti neke od odrednica globalizacije ili uo iti ~elje za jednim, ujedinjenim ili jedinstvenim svijetom, razmjeri tih aktivnosti bili su ograni eni na vrlo uzak krug ljudi i mali po opsegu, pogotovo usporedimo li ih s danaanjom globalnoau. Takoer, ini se prili no redukcionisti ki svoditi globalizaciju samo na trgovinu ili ekonomske odnose. ak ako i samo o njima govorimo, tada su i opseg, kompleksnost, koli ina uklju enih aktera (dr~avnih i poslovnih) te integracija financija, proizvodnje, usluga i investicija kao dijelova ekonomske globalizacije neato ato uvelike prelazi sve ato se unutar toga podru ja odvijalo (Cohen and Kennedy, 2000). 2.2. Je li globalizacija stvarnost ili fikcija? Ovaj problem se donekle nadovezuje na prethodni. Oni koji smatraju kako je globalizacija novi proces, uglavnom smatraju kako se radi i o stvarnom procesu, dok oni pak koji smatraju kako je globalizacija stari proces, cijelu pri u oko globalizacije smatraju obi nom fikcijom i izmialjotinom. Neke ta nepreglednost i sveprisutnost globalizacije u naaim ~ivotima toliko nervira da su skloni i tvrditi kako je sve prenapuhano, kako se, ukoliko govorimo o globalizaciji, zapravo radi o pomodnom konceptu, izmialjenom pojmu za islu~ene intelektualce koji su tako dobili novu temu. Bob Fitch je to nazvao globaloney (Petras and Veltmeyer, 2001: 27) fenomenom, globalnim sapunom ili bolje re eno globalnom sapunicom koja je farsa, skrivanje stvarnih odnosa u svijetu, te niata viae od uobi ajenog mjehura od sapunice koji treba probuaiti. Ruigrok i van Tulder tvrde kako se ini da je globalizacija koliko pretjerivanje kao ideologija toliko i kao analiti ki koncept (Dicken, 1998: 4). Scholte (2000: 17) isti e kako su, s druge strane, Kenichi Ohmae i John Naisbitt postali airom svijeta poznati slavei bezgrani an svijet. Neki potpuno iskreno isti u kako sudjelovanje u globalizaciji nije neato ato se mo~e birati, odnosno kako globalizacija nije izbor. Ona je stvarnost (Friedman, 2003:106). Kako bi potkrijepio svoj stav Friedman isti e (2003: 100-101) tezu o zlatnoj stezulji koja zna i svoenje politi ke volje na izbor izmeu Coca-Cole i Pepsi-Cole  neznatne nijanse okusa, neznatne nijanse politika& . Ovdje treba napomenuti kako globalizaciju stvarnom smatraju i akteri alterglobalizacijskoga pokreta pokuaavajui njene loae strane promijeniti i zaustaviti, a dobre proairiti i razvijati. 2.3. Dokida li globalizacija koncept nacije-dr~ave? Utjecaj globalizacije na koncept nacije-dr~ave i od Westfalskog mira iz 1648. godine prihvaeni koncept suvereniteta, jedno je od pitanja koje izaziva naj~eae emocije i sukobe. Isti e se kako uskoro nee biti nacionalnih proizvoda ili tehnologija, nee biti nacionalnih korporacija niti nacionalnih industrija. Dr~ave nacije gube ili e izgubiti kontrolu nad osnovnim elementima svoje gospodarske politike (Castells, 2002: 250). U Clintonovoj administraciji ministar rada Robert Reich ide joa i dalje te tvrdi kako uskoro nee biti nacionalnih ekonomija, barem ne kako smo ih do sada zamialjali (Dicken, 1998: 4). Alfred. M. Zeien direktor korporacije Gillette poznate kozmeti ke marke najbolje je to sa~eo: Ja ne smatram strane zemlje stranima (Barber, 2001: 23). Dapa e, hiperglobalisti isti u kako je globalna kompeticija glasnik ljudskog progresa, a globalizacija nova epoha u ljudskoj historiji u kojoj su nacije-dr~ave postale neprirodne, ak i nemogue biznis jedinice u globalnoj ekonomiji (Held et al, 1999: 3). Held ini razliku izmeu suvereniteta (sposobnost dr~ave da stvori i provodi vlastite politike i zakone) i autonomije (sposobnost dr~ave da postigne svoje politi ke ciljeve) (Cohen and Kennedy, 2000). Analogno ovome, mogli bismo rei kako su sve dr~ave danas izgubile suverenitet. Na primjer, ak je i SAD izgubio nekoliko trgovinskih sporova unutar WTO-a, poput uspjeane tu~be Venecuele i Brazila zbog ograni enja toksi nih elemenata u benzinu koje je nametao Clean Air Act u SAD-u. Kenichi Ohmae isti e kako jedina uloga koja je ostala za 'zastarjele' vlade jest osigurati ljudima najairi izbor izmeu najboljih i najjeftinijih proizvoda i usluga iz cijelog svijeta (Korten, 1995: 127). Dapa e, hiperglobalisti poput Kenichija Ohmaea i samu globalizaciju smatraju novim dobom u kojem su ljudi sve viae podanici globalnoga tr~iata, odnosno globalnih korporacija. Time se po toj skupini autora Daniel Bell pokazao i viae nego dobrim prorokom kada je tvrdio kako je dr~ava postala premala za rjeaavanje velikih problema, a prevelika za rjeaavanje malih problema (Giddens, 1990). Takoer nevladine organizacije i civilni sektor na globalnom nivou sve viae preuzimaju ulogu partnera ili ak i zamjenjuju dr~ave kao subjekte. Na primjer, sve je eai zajedni ki nastup velikih globalnih NGO-a i siromaanih zemalja na brojnim svjetskim konferencijama koje se ti u trgovine, smanjivanja gladi i vanjskoga duga te bolesti. Nevladine organizacije sve viae preuzimaju od siromaanih dr~ava ak i neke sektore poput zdravstva, borbe protiv gladi i siromaatva, zaatite prirode i druge. To nas vodi i do kritike pojedinih humanitarnih nevladinih organizacija gdje ih se optu~uje kako iskoriatavaju nezavidnu poziciju siromaanih zemalja te se nastoje pozicionirati kao posrednici izmeu vlada siromaanih zemalja, vlada zemalja iz kojih potje u ili meunarodnih agencija te samih ugro~enih ljudi. Optu~be se ni~u prema karijerizmu, oportunizmu, bezosjeajnosti, nestru nosti pa ak i ato otvorenom ato prikrivenom rasizmu. Posebno se isti u mali rezultati s obzirom na ogromni novac kojim raspola~u pojedine nevladine organizacije. (Hancock 1992; Sogge, 2002). Ne samo da je raairen stav kako globalizacija dokida koncept nacije-dr~ave, ve neki idu tako daleko i tvrde kako dr~ave uope viae nisu va~ne. Svjedo imo naddr~avnom i nadnacionalnom Imperiju koji je globalan (Hardt i Negri, 2003). Dakle, suverenitet postoji, ali je preba en na novi subjekt. Hardt i Negri isti u kako se prostorna razdioba na tri svijeta (Prvi, Drugi i Trei) izbrisala tako da stalno nalazimo Prvi svijet u Treemu, Trei u Prvome, a Drugi skoro uope nigdje. Dakle, SAD nisu centar Imperija niti centar postoji, jer je Imperij svuda i umre~en je. S tim bi se mogli slo~iti poato, na primjer, dijete roeno u njujorkakoj siromaanoj etvrti Harlemu u prosjeku ima manji ~ivotni vijek, nego li dijete roeno u `angaju ili Bangladeau (Carley & Spapens, 1998). Premda treba istai kako Negri i Hardt priznaju SAD-u povlaaten polo~aj u Imperiju, ali to ne zato ato su naslijedili bivae europske imperijalisti ke sile, ve upravo zbog razlika kako su SAD-e ustanovljene i kako su airile svoju mo. Hardt i Negri dobili su mnogo kritika zbog ignoriranja injenice kako su SAD jedina svjetska i odlu ujua sila. Pored rata u Iraku, esto se navodi i injenica kako jedino SAD imaju vojne baze po cijelom svijetu, u ak 59 zemalja (Mertes, 2004). Mo~emo postaviti pitanje koliko se prostire ta uravnjilovka izmeu dr~ava, odnosno koliko je daleko otialo micanje dr~ava u drugi plan. Odluka SAD-a da krene bez podrake i dozvole UN-a u rat protiv Iraka ili uporno odbijanje potpisivanja Kyoto protokola, spomenimo samo neke od slu ajeva, pokazuju nam kako ipak ne mo~emo govoriti o potpuno jednakim pravima danaanjih dr~ava, odnosno kako nisu baa mo i suverenitet svih dr~ava u nestajanju. Proalo stoljee obilje~ila je Pax Americana (Hippler, 1994), a ve u zadnjem desetljeu najavljen je novi svjetski poredak kao sistem koji ostavlja SAD kao jedinu politi ku silu koja diktira pravila igre (Engdahl, 2000), koja je u stanju nametnuti svoje hegemonisti ke ciljeve ne samo u vojnom smislu, ve i ekonomskom, kulturnom i politi kom (Hirst i Thompson, 2001). Govori se o 20. stoljeu kao o ameri kom stoljeu (Guyatt, 2000), sa zaklju kom kako se ista tendencija mo~e uvidjeti na po etku 21. stoljea. Krajem '80-ih godina proaloga stoljea John Williamson dalekovidno je cjelokupnu vanjsku politiku SAD-a i bliskih institucija nazvao washingtonskim konsenzusom (Olin, 2003). Williamson je naravno pod tim pojmom mislio i po etak airenja neoliberalnoga koncepta kao globalno prevladavajueg i neupitnog. Takva pozicija SAD-a vodi nas u svijet izvan kontrole (Brzezinski, 1994).2 Skeptici poput Hirsta i Thompsona isti u kako dr~ave i dalje igraju najva~niju ulogu u, kako ka~u, internacionalizaciji ekonomije, a nikako globalizacije ekonomije. Tome u prilog ide i podatak kako se danas veina trgovine ne odvija globalno, ve unutar odreenih regionalnih blokova poput Europske Unije, ASEAN-a u Aziji, MECROSUR-a u Ju~noj Americi, NAFTA-e (North America Free Trade Agreement)  ugovoru o slobodnoj trgovini izmeu SAD-a, Kanade i Meksika koji se sada kroz FTAA (Free Trade of All Americas) pokuaava proairiti i na cijelu Ju~nu Ameriku. Primjerice, od ukupne trgovine zemalja EU-a, na izvoz izvan granica Unije otpada svega 8 posto (Hoffmann, 1999). Dapa e, govori se o blokovskoj trijadi koju ine SAD, EU i Isto na i Jugoisto na Azija te se kao argument regionalizacije trgovine isti e injenica kako iz tih triju megaregija odlazi 80 posto izvoza u svijet. Tri bloka sudjeluju s tri etvrtine u svjetskom BDP-u, polovinom '90-ih godina proaloga stoljea zauzimali su 66 posto svjetskih trgovinskih kretanja, i dr~ali 65 posto svih stranih ulaganja. Strana ulaganja u zemlje u razvoju takoer su nejednako rasporeena te 50 posto svih ulaganja odlazi u svega tri zemlje: Kinu, Brazil i Meksiko. Skoro 90 posto namonijih korporacija ima i dalje sjediate u SAD, EU ili Japanu (Kolari, 2000). Takoer se osporava i teza kako korporacije viae nemaju mjesto, kako su bezprostorne, bez identifikacije s mati nom zemljom. Dicken (1998: 194-195) daje na uvid tablicu UNCTAD-a gdje se istra~ivalo koliko su zaista 'globalne' globalne korporacije. Indeks globaliziranosti je dobiven kroz odnos stupnja imovine u stranim zemljama te kroz udio zaposlenih u stranim zemljama. Svega 13 korporacija ima indeks globaliziranosti vei od 75 posto. Takoer je indikativno kako meu prvih 25 korporacija nema niti jedne koja potje e iz SAD-a, a naftna korporacija Exxon zauzima tek 26 mjesto. Drugi pak isti u kako injenica da se strana ulaganja uglavnom odvijaju izmeu najbogatijih zemalja, viae govori o stratifikaciji stranih ulaganja nego o regionalizaciji. Isti e se kako strana ulaganja sve viae igraju ulogu po cijelom svijetu i kako globalne korporacije takoer postaju trend globalne meupovezane trgovine kao nikada do sada (Held et al., 1999). Ovome se u prilog mo~e istaknuti kako indeks globaliziranosti raste za veinu korporacija, te kako je za 42 korporacije on vei od 50 posto. Dicken (1998) isti e kako je cijela pri a oko korporacija koje mi u dr~ave s vrha piramide moi potpuno pogreana te bi se zapravo trebalo viae posvetiti istra~ivanju kompleksnih i specifi nih odnosa dr~ava i korporacija danas. To ne zna i da se uloga i funkcija dr~ave nije promijenila, priznaje Dicken, ali nacija dr~ava nastavlja zna ajno doprinositi mijenjanju i preoblikovanju globalne ekonomske mape. Poneato te~im rije ima, korporacije su bez dr~ava niata. Dapa e, isti e se kako je cijela fama oko korporacijski voene globalizacije zapravo politi ka kreacija (Shipman, 2002: 59), odnosno kako korporacije nikada niti ne bi preale granice nacionalnih dr~ava da im dr~ave to nisu dozvolile i podr~ale ih u tome. Po istra~ivanju koje su u prvoj polovini '90-ih proalog stoljea proveli Winfried Ruigrock i Rob van Tulder gotovo sve najmonije korporacije dobile su zna ajnu pomo od mati ne dr~ave ili su profitirale zbog politike dr~ave na unutraanjem i meunarodnom planu. Dapa e, isti e se kako bi najmanje dvadeset od prvih sto korporacija po ljestvici koju sastavlja asopis Fortune nestalo bez direktne pomoi pripadajuih dr~ava kada su se te korporacije naale u problemima (Chomsky, 1999). Upozorava se kako globalne korporacije ipak joa uvijek nemaju klju ni aspekt koji formira koncept nacije-dr~ave, a to je pravo na silu, odnosno meunarodno priznato pravo na stvaranje vojne moi (Cohen and Kennedy, 2000). Casttels (2002: 248) isti e neato sli no tvrdei kako se ini da dr~ava-nacija, povijesna tvorevina modernoga doba, gubi svoju mo, premda, a to je od klju ne va~nosti, ne i svoj utjecaj. Ovdje je potrebno dodati kako ta tvrdnja sve slabije stoji, jer brojni slu ajevi pokazuju kako su korporacije spremne i sve viae koriste tu mo, posebno u zemljama s nezavidnim razvojem demokracije. Ovdje e nam biti dovoljno istaknuti kako dr~ave zasigurno i danas igraju zapa~enu ulogu ak i u globalnim razmjerima, no njihov suverenitet je postao viaeslojan (Scholte, 2000; Held, 2000). Dio suvereniteta je zasigurno preba en na naddr~avne autoritete (Meunarodni sud za ratne zlo ine u Haagu, WTO& ), a dio na poddr~avne autoritete (prebacivanje sve vee odgovornosti na gradove i lokalnu samoupravu& ). Dr~ave naravno i dalje postoje, ali s westfalijanskim suverenitetom je gotovo. Ovome je analogan rast globalnih korporacija koji sve viae kriti ara smatra pravim upravlja ima svijeta (Korten, 1994). Isti e se kako je korporacijama ostavljen otvoren put inkorporirati cijeli svijet. Slil no tome, Saskia Sassen postavlja koncept ekonomskog dr~avljanstva kao skupinu ekonomskih prava koja daje ovlasti da se i od vlade zahtijeva odgovornost. No, prema njenom tuma enju ekonomsko dr~avljanstvo ne pripada danas pojedincu ili graanima, ve globalnim korporacijama koju mogu prisiliti vlade da stanovite mjere poduzmu i druge da ne poduzmu (Meatrovi, 2001: 38). 2.4. Donosi li globalizacija kulturnu uniformiranost? George Ritzer (1999) se proslavio svojom tezom o mcdonaldizaciji druatva. Ritzer nam je predstavio orwelovsku sadaanjost i budunost u kojoj u inkovitost, mjerljivost isplativost, predvidljivost i kontrola postaju temelj ne samo na ina na koji spremamo i jedemo hranu, ve i po kojima funkcionira druatvo, na ina po kojima ~ivimo, pa i umiremo. Kao da je sluaao tuma enje generalnoga direktora McDonald'sa za Singapur: McDonald's prodaje sistem, ne proizvod (Urry, 2003: 57-58). Sistem se u i na Hamburger Universityju do najsitnijih detalja poput na ina osmjehivanja kupcima. Dapa e, to airenje uniformirane i jednoli ne mcdonaldizacije Ritzer u weberovskom smislu vidi kao globalni ~eljezni kavez kojemu nitko i niata nee i ne mo~e izbjei. Kasnije je, slijedei sli nu nit, Benjamin Barber istaknuo dvije reprezentativne opasnosti za cijeli svijet. Jihad vs. McWorld (2001) su u varljivoj borbi, a zapravo meusobnom pro~imanju, dok su ~rtve civilno druatvo, ljudska prava i demokracija. Dok Jihad s jedne strane tra~i identitet u krvi, McWorld s druge strane zahtijeva odanost cijeloga globalnoga konzumeristi kog plemena. Jihad mijenja koncept slobode i prava na izbor s paranoidnim i suicidalnim ratnikom, a McWorld veselo uzgaja potroaa a ispranog mozga (Debeljak, 2000). Odavno je jasno kako autarki ne i sebi dovoljne, ksenofobi ne i zatvorene zajednice ne gledaju s odobravanjem na koncept graanina. No, Barber sada ne emu tako neprivla nom kao nadopunu stavlja McSvijet koji takoer zahtijeva svojevrsnu odanost i potpunu ovisnost, te mu kao takvom ne treba graanin, ve potroaa . Dakle i jedan i drugi svijet nude jednoli nost te uniformiranost ~ivljenja i razmialjanja, samo ato se Jihad ~eli zatvoriti u male zajednice, a McWorld ima globalne pretenzije.3 Sli no zaklju uje i Vandana Shiva (2001), nakon teroristi kih napada na SAD isti e kako globalizacija proizvodi talibanizaciju. Ljudima koji kreiraju i provode neoliberalnu globalizaciju odgovara porast fundamentalizma i isklju ivosti, jer je nemogue da se te snage ujedine u otpor globalizaciji upravo zbog svojega fundamentalizma i isklju ivosti. Neuspjeani rat protiv terorizma usporedila je uvjerenjem kako e upotreba pesticida dovesti do smanjena ateto ina. Shiva isti e kako demokracija nije akoljka, ve ~ivotna krv slobodnog druatva. Ona nije puki izborni ritual, ve mo ljudi da oblikuju svoju sudbinu i utje u na svoje ~ivote, politike i uvjete koji uniatavaju demokratsku kontrolu: kako se njihova hrana proizvodi, kakve zdravstvene i obrazovne sisteme imaju, kako se upravlja njihovim prirodnim resursima te tko je upravlja . Naravno, jasno je kako su u Barberovom slu aju McWorld i mcdonaldizacija metafore, te je umjesto McDonald'sa mogla stajati i MTV, Nike, Burger King, Coca-Cola ili neka druga korporacija. Po ovom tipu mialjenja jurimo prema sve uniformiranijem na inu prehrane, odijevanja, sluaanja muzike, ~ivotnih stilova i stavova prema druatvu i ~ivotu, pa na kraju krajeva i prema sve uniformiranijim druatvima. Ovdje treba napomenuti kako Barber ne smatra McWorld istovjetnim zapadnim demokratskim druatvima, ve jednim njihovim dijelom, koji postaje sve opasniji upravo za same temelje demokracije u tim druatvima.4 Mnogi se autori ne sla~u s ovakvim tuma enjem posljedica globalizacije. Isti e se kako smo upravo kroz proces globalizacije u mogunosti u~ivati viae neko ikad u razli itostima, u raznolikim ~ivotnim stilovima, te novim kulturama. Isti e se kako protivnici globalizacije esto zbog slijepog straha od SAD-a ne uviaju kako danas Al~irci u Parizu u e Thai boxing, Azijski reperi u Londonu grickaju tursku pizzu, Indijci u New Yorku u e plesati salsu, Meksikanci jedu obroke iz Tihoga oceana pripremljenje od engleskoga kuhara (Legrain, 2003: 297). Svijet nikad nije bio bli~i mogunosti da svaka osoba kao individua izabere sama za sebe kulturni ili bilo koji drugi identitet. Ne samo da lokalne kulture i tradicija nee doi u opasnost, ve e dolazak nepoznatih dobara i novih ideja obogatiti njihove mogunosti da se izraze i proaire svoje lokalne specifi nosti i posebnosti. Time dolazimo do ve spomenutoga pojma glokalizacije koji isti e mogunost sve heterogenijeg svijeta. Kako smo naveli u uvodu glokalizacija djeluje u suprotnom smjeru od onoga kada korporacije prilagoavaju svoje proizvode lokalnim uvjetima i vrijednostima (poput McDonald'sovoga vegetarijanskog restorana u Indiji). Glokalizacija nam daje poruku kako ~ivimo u pluralnom svijetu gdje individue i lokalne grupe imaju visoki stupanj mogunosti prilagodbe i inovacije. Urry (2003) na primjer, isti e da ni globalno ni lokalno ne postoje jedno bez drugoga. Poato dolazi do mijeaanja kultura, stvara se plodno tlo za hibridizaciju, za hibridne identitete, dinami no mjeaanje kultura, od kojih svatko uzima ono ato mu odgovara (Pieterse, 1995; Tomlinson:1999). Sli an koncept glokalizaciji je kreolizacija (Pieterse, 1995), no tu se radi o mijeaanju razli itih kultura, odnosno o procesu gdje lokalna kultura izabire odreene elemente iz dolazee kulture, daje im novi smisao i zna enje druga ije od prvotnog te ih kombinira s lokalnom tradicijom stvarajui potpuno novi koncept. Primjer bi mogao biti kreolski francuski koji se govori na Karibima, a veina Francuza iz Francuske ga ne bi razumjela (Cohen and Kennedy, 2000). Isti e se i kako isti televizijski program zna i razli itu stvar razli itoj publici (Lechner and Boli, 2000: 2). Identiteti kao i druge karakteristike globalizacije postaju i transgrani ni. Akteri alterglobalizacijskoga pokreta, puno se viae, s obzirom na zajedni ke vrijednosti i stavove, identificiraju sa sli nim pripadnicima i pripadnicama toga pokreta, nego li s osobama iz, na primjer, istoga grada ili dr~ave. Vrlo je vjerojatno da e se mirovni aktivisti i aktivistkinje iz Hrvatske viae poistovjetiti s mirovnim aktivistima i aktivistkinjama bilo gdje iz svijeta, nego s osobom iz Hrvatske koja odlazi na koncerte i u~iva u pjesmama u Hrvatskoj popularnoga pjeva a Thompsona. Budui da je doalo do kraja nacionalnog projekta, globalizacija ohrabruje rast nenacionalnih obrazaca kolektivnih identiteta (Scholte, 2000: 160). Dapa e, jedna osoba mo~e imati nekoliko identiteta  mo~e se osjeati pripadnikom ili pripadnicom viae nacija, viae rasa ili seksualnih preferencija tako da danas u~ivamo u pluralnosti identiteta koje sami izabiremo. Frederic Jameson je takvo stanje opisao postmodernim uvjetima gdje svatko predstavlja nekoliko grupa odjednom, a Lothar Brock isti e kako globalizacija ohrabruje surfanje identitetima (Scholte: 2000: 181). Na pitanje postoji li globalna kultura, Mike Featherstone (1990) odgovara kategori ki ne, ukoliko pod globalnom kulturom mislimo neato sli no kulturi nacija-dr~ava. Naravno, i dalje trebamo biti svjesni kako za veliki broj ljudi njihov naslijeeni identitet, na primjer nacionalni ili etni ki i dalje igra nezamjenjivu ulogu. Legrain (2003) isti e kako je potpuno krivo govoriti o mcdonaldizaciji kada se istovremeno otvara obilje restorana hrane etni kog i lokalnog porijekla (ne-zapadnog) u zapadnim zemljama. Ritzer pak isti e kako se radi o neusporedivim brojkama s McDonaldsovih 29000 duana u 121 zemlji na svijetu. Takoer, Legrain previa kako McDonald's samo na reklame godianje potroai 1,4 milijarde dolara i zaradi preko 15 milijardi dolara, s im se ni u snovima ne mo~e usporediti niti jedan restoran pa niti lanac restorana etni ke kuhinje.5 Neki primjeri koje navodi Legrain zaista su smijeani. Tako isti e kako se i Hollywood ini amerikani kijim nego ato zapravo jest. Argument za to su ne-ameri ki glumci i glumice, zvijezde, poput Penelope Cruz, Catherine Zeta-Jones, Ewana McGregora i Arnolda Schwarzenegera, koji/e spadaju u sam vrh gluma ke scene. Ritzer (2004) dobro zapa~a kako SAD kao najvea globalna sila ima mogunost ponuditi ostatku svijeta baa sve ato po~eli. Jedan Brazil, na primjer je manje u takvoj mogunosti. Takoer raste broj ljudi u svijetu kojima je ameri ka kultura druga kultura. U svojim tuma enjima sve vee homogenizacije svijeta, Ritzer (2004) u svojoj novoj knjizi Globalization of Nothing ide ak tako daleko da tvrdi kako svjedo imo globalizaciji ni ega. Imamo etiri tipa ni ega: sve viae ljudi u svijetu provodi svoje vrijeme na ne-mjestima (shoping centri, multipleksi& ), u~ivajui u ne-stvarima (Nike, hamburgeri& ), pored ne-ljudi (uniformirani prodava i i prodava ice...) i ne-uslugama (Amazon.com, bankomat& ).6 Vrlo dobar pregled ovakvih razli itih pozicija mo~emo izraziti i tablicom : HiperglobalistiSkepticiTransformacionalisti`to je novo? Globalno dobaTrgovinski blokovi, slabija globalna vlast nego prijeHistorijski ne uveni nivoi globalne meupovezanostiDominantne zna ajke Globalni kapitalizam, globalna vlada, globalno civilno druatvoSvijet manje meuovisan nego prije 1890-ihGusta (intenzivna i ekstenzivna) globalizacijaMo nacionalnih dr~ava Nestaje ili opada Ponovno osna~ena ili uzdignuta Ponovno konstituirana i restrukturiranaPogonske snage globalizacije Kapitalizam i tehnologija Dr~ave i tr~iata Kombinirane snage modernostiStruktura stratifikacije Erozija starih hijerarhijaPoveana marginalizacija Juga Nova arhitektura svjetskoga poretkaDominantni motiv McDonalds, Madonna, itd. Nacionalni interesi Transformacija politi ke zajedniceKonceptualizacija globalizacijePonovno ureivanje okvira za ljudsku akcijuKao internacionalizacija i regionalizacijaPonovno ureivanje meuregionalnih odnosa i udaljenih djelovanjaHistorijska putanja Globalna civilizacijaRegionalni blokovi/Sukob civilizacijaNeodreen: globalna integracija i fragmentacijaZaklju ni argument Kraj nacije-dr~aveInternacionalizacija ovisna o pristanku i podraci dr~aveGlobalizacija transformira mo dr~ava i svjetsku politiku Izvor: Held et al. (1999) Global Transformations, Cambidge: Polity Press: 10. 2.5. Donosi li globalizacija blagostanje ili novi oblik kolonijalizma? Ovaj problem je suma svih problema kada govorimo o globalizaciji. Na njemu zavravaju sve rasprave i svode se pozicije i stavovi o globalizaciji. Za jedne je globalizacija win-win scenarij u kojem svi dobivaju, makar dugoro no, za druge je ona samo novi oblik kolonijalizma. Medijski mogul i vlasnik CCN-a Ted Turner, istaknuo je kako globalizacija sve br~e napreduje, a sposobnost svijeta da ju razumije i reagira je sve sporija (Scholte, 2000: 1). Obi no kada govorimo o pozitivnom ili negativnom utjecaju globalizacije govorimo u kategorijama demokracije, ljudskih prava i prava manjina, mira, socijalne pravde, siromaatva i gladi, zaatite prirode i o uvanja bioraznolikosti i sli nome. Sve institucije koje su se usporedo ili zahvaljujui procesu globalizacije pozicionirale kao planetarno odlu ujui faktori, bez obzira govorimo li o financijskima, politi kima ili trgovinskima, imaju i pozitivno mialjenje o samom procesu. I kada priznaju odreene probleme, poput nejednakog razvijanja globalizacije u raznim dijelovima svijeta, podupiratelji pa ako hoemo i provoditelji, globalizacije isti u kako globalizacija pru~a airoke mogunosti za pravi svjetski razvoj. Kako raste globalizacija, ~ivotni uvjeti su se zna ajno poboljaali u gotovo svim zemljama (MMF, 2002). U poznatom izvjeataju Svjetske banke (2002) Globalization, Growth and Poverty: Building an Inclusive World Economy, isti e se uspjeh globalizacije u smanjivanju siromaatva u mnogim zemljama Treega svijeta, to jest u onima koje su se viae integrirale u tokove u svjetske ekonomije. Drugim rije ima, globalizacija nudi bogatiji ~ivot, u airokom smislu, za ljude u bogatim zemljama i jedini realisti an put iz siromaatva za siromaane u svijetu (Legrain, 2003: 24). Peter Martin (1997) isti e kako je ubrzana integracija prethodno marginaliziranih druatava najbolja stvar koja se dogodila za vrijeme ~ivota poslijeratne generacije [misli se na Drugi svjetski rat]. Cato Institute koji njeguje sklonost k neoliberalnom poretku isti e ak kako e globalizacija poveati sigurnost graana i graanki u odnosu na dr~avu i time poveati graanske individualne slobode. Neato pesimisti niji i apati niji autori poput Roberta D. Kaplana (1994) konstatiraju doba nadolazee anarhije u kojem siromaatvo, kriminal, tribalizam i bolesti sve viae uniatavaju socijalno tkivo naaega planeta. Kaplan cijeli svoj apokalipti ni pogled na svijet zaklju uje s tezom kako je, dok su svi slavili pad Berlinskoga zida, on kao reporter na Kosovu pratio sukobe Srba i Albanaca, i ve onda znao da je budunost na Kosovu, a ne u Berlinu. Naravno, ne mo~emo ne spomenuti sukob civilizacija (Huntington, 1998) koji danas nakon napada SAD-a na Irak bez odobrenja UN-a zaista izgleda kao samoispunjavajue proro anstvo. No, za mnoge pripadnike i pripadnice alterglobalizacijskoga pokreta pri a stoji potpuno druga ije te isti u kako je globalizacija "proces u kojem korporacije pomi u novac, tvornice i proizvode joa veom brzinom u potrazi za jeftinom radnom snagom i sirovinama te vladama koje su voljne zanemariti zakone za zaatitu potroaa a, radnika i prirode (Ritchie, 1997: 1). Globalizaciju se smatra tekuom vrpcom koja okru~uje svijet proizvodei joa viae 3D (dirty, dangerous, difficult) poslova i proairuje jaz izmeu bogatih i siromaanih (Feffer, 2002). Subcommandante Marcos, glasnogovornik pobunjenih zapatista i zapatistkinja s juga Meksika ozna ava takvo stanje kao pokuaaj pretvaranja svijeta u veliku trgovinu gdje se mogu kupiti Indijanci, ~ene, gdje se mogu kupiti djeca, emigranti, radnici, pa i cijela zemlja kao ato je Mexico (Martinez and Garcia, 1997). Stavovima o globalizaciji i njenim mnogostrukim aspektima koje imaju akteri alterglobalizacijskoga pokreta, a na osnovu kojih stvaraju svoj aktivan odnos prema procesu globalizacije, vratit emo se kasnije u knjizi pri analizi samoga pokreta. Kao korak prema zaklju ku uvoda u teorijsko razjaanjavanje pojma globalizacije, kao i razli itih tuma enja toga procesa i njegovih posljedica mo~emo ponovno pozvati u pomo Jana Arthura Scholtea. Naime, Scholte isti e da ukoliko promatramo globalizaciju kroz prizmu internacionalizma, liberalizma, univerzalizma te modernizacije ili vesternizacije, kao ato ine mnogi od do sada spominjanih autora, zaista mo~emo stei uvjerenje kako se radi o nastavku staroga ili ve vienoga fenomena. Svim gore nabrojanim tendencijama mogli smo svjedo iti u proalosti i one zaista ne predstavljaju niata novo. Imali smo prilike u naaoj povijesti prolaziti i kroz periode velikoga rasta internacionalnih veza, neovisno govorimo li o politi kim odnosima, migracijama ili ne emu treemu. Doba ekonomskog liberalizma kojem smo svjedo ili nekih pedesetak godina do Prvoga svjetskog rata toliko fascinira neke autore da promatraju globalizaciju samo kroz taj aspekt, ato je kako smo ve napomenuli, po nama redukcionisti ki. `irenje nekih univerzalnih vrijednosti ili gledanje na svijet kao na jedno mjesto, pa onda i airenje zapadnih vrijednosti kroz modernizaciju, takoer su ve do~ivljeni fenomeni na naaoj planeti. Scholte uvodi novi pojam kojim opisuje ato je to zaista novo u globalizaciji, ato je zapravo ono 'globalno' u globalizaciji. Tu uvodi pojam deteritorijalnosti ili bi bilo bolje ak rei nadteritorijalnosti (2000: 46). Nadteritorijalni odnosi meu ljudima danas predstavljaju zaista neato distinktivno u odnosu na prethodna razdoblja. Ovime je Scholte na tragu shvaanju globalizacije kao procesa (ili viae procesa) koji uklju uje transformaciju prostorne organizacije socijalnih relacija i transakcija (Held at all., 1999 :16). Za razliku od prije, danas je mogue da banka u `vicarskoj u vlasniatvu osobe iz Saudijske Arabije odobri kredit u ameri kim dolarima osobi iz Dominikanske Republike. Mo~emo dati i primjer s Tegel aerodroma u Berlinu, gdje se najavljuje noni let za Hamburg. To sve ne bi bilo niata neobi no da djevojka koja najavljuje none letove ne sjedi u SAD-u jer je, naime, u to doba u SAD-u dan pa se ne plaa vea nadnica kao u slu aju none smjene, a i takva je usluga openito jeftinija u SAD-u nego u Njema koj (Beck, 2000:11). Satelitska TV, ameri ki dolar, burze, antiratni globalni pokret, financijske transakcije, Internet, efekt staklenika, eksplozija nuklearne elektrane u ernobilu i drugi fenomeni imaju do danas nevien nadteritorijalni karakter. Niti jedna dr~ava ne mo~e samostalno rijeaiti problem klimatskih promjena, niti ga mo~e rijeaiti preko teritorijalnog koncepta. Pri tome, Scholte upozorava kako ne treba smatrati kako to istovremeno zna i i kraj teritorijalne geografije. Trenutno svjedo imo istovremenom postojanju dr~avnih granica i teritorijanog koncepta odnosa u svijetu, istovremeno s nadteritorijalnim fenomenima nezabilje~enima do danas. Mi koji ~ivimo u ovom dijelu jugoistoka Europe u proteklih petnaest godina najbolje smo se mogli uvjeriti koliko koncept teritorija igra va~nu ulogu za velik broj ljudi. Tomilson (1999) daje dobar primjer va~nosti koncepta teritorijalnosti unato  naaem globaliziranom svijetu. Naime, za vrijeme meunarodnih letova koji uope ne slijeu, ve samo nadlijeu nebo iznad Saudijske Arabije, stjuardesa obavijesti putnike i putnice kako tijekom prela~enja Saudijske Arabije u avionu nije dozvoljeno ispijanje alkohola. Globalizacija donosi relativnu, a ne kompletnu deteritorijalizaciju socijalnoga ~ivota pa se isti e usporedo s globalizacijom i postojanje procesa fragmentacije. Globalnost ne zna i kraj teritorijalnosti, ve kraj njezine supremacije nad drugim aspektima. Mogli bismo ovu raspravu oko teoretskog definiranja globalizacije zaklju iti najjednostavnije. Prije nekoliko godina iz Njema ke sam dobio mail u kojem je netko pratei tadaanje trendove pokuaao aaljivo dati odgovor na pitanje ato je globalizacija? Pa je odgovor bio: globalizacija je kada se engleska princeza, poznatija kao Diana, zajedno sa svojim ljubavnikom iz Egipta koji pri a na mobitel iz `vedske sudari u tunelu u Francuskoj, u autu iz Njema ke koji pogoni motor proizveden u Nizozemskoj. Vozi ih voza  iz Belgije koji je malo cugnuo viskija iz `kotske, a naganjaju ih talijanski paparazzi na motorima iz Japana. Nakon sudara lije i ih posebni doktor iz SAD-a, kojem poma~u medicinske sestre iz Filipina, uz koriatenje lijekova proizvedenih u Brazilu. Poruku je toj osobi u Njema ku poslao netko iz Hrvatske da bi se ponovno vratila i doala do mene. `alu na stranu, za kraj nije na odmet ponoviti kako nisu svi ljudi na isti na in globalizirani s obzirom na dr~avu i grad u kojem ~ive, s obzirom na posao, spol, rod, rasu, dob i drugo. Globalizacija je kompleksni niz procesa koji djeluju vrlo nejednako u kategorijama vremena i prostora (Dicken, 1998). SVIJET POD OPSADOM U Sarawaku ima previe kie. Smeta mi u igranju golfa. James Wong, malezijski ministar okolia i turizma te vlasnik najvee korporacije za preradu i trgovinu drvetom u odgovoru na pitanje nije li zabrinut zbog prekomjernog kr enja tropskih kianih auma u pokrajini Sarawak. Navest emo neke od osnovnih i naj eaih argumenata pokreta kojim se slu~i i kojima brani svoje stavove, smatrajui pritom dolje navedene probleme sastavnim ili inherentnim dijelom globalizacije. Isticanje glavnih sastavnica kritike aktera i akterica ovoga pokreta ini mi se va~nim, kako bismo mogli istra~iti motive i vrijednosti brojnih aktera i akterica alterglobalizacijskoga pokreta. Jasno je kako ova raspodjela slu~i samo u svrhu bolje preglednosti jer se mnogi od tih problema meusobno isprepliu. Na primjer, odavno viae nema smisla govoriti samo o ekoloakim problemima ukoliko pri tome ne sagledamo i pitanja ljudskih prava, nepravednih ekonomskih odnosa i druge probleme. Mo~emo to shvatiti kao slagalicu, gdje je svaki komadi jedan segment problema, ali tek kad ih zajedno spojimo, pred nama je prava i potpuna slika. Rast socijalne nepravde i siromaatva Prodati neato je kao cijediti krv iz kamena. Tako je opisala naa svijet i svoj ~ivot prodava ica na placu u afri koj dr~avi Mali, odgovarajui na pitanje kako pre~ivljava u natjecanju sa subvencioniranom hranom sa Zapada. Rijetko kad se mogu sjetiti to nije i bolnije misli o svijetu pod opsadom. Neoliberalni kapitalizam juriani ki vu e svijet prema sve veoj nejednakosti i socijalnoj nepravdi. Sve vei jaz izmeu sve manjega broja bogatih i sve veega broja siromaanih, zapravo je kontinuirana tendencija koja je po ela joa '70-ih godina proaloga stoljea. Prema podacima UN-a odnos razlike u zaradi izmeu 20 posto najbogatijih ljudi na planeti i 20 posto najsiromaanijih iznosio je tada 30:1. Po etkom '90-ih godina proaloga stoljea iznosio je 61:1. Nesrazmjer, odnosno jaz izmeu najbogatijih i najsiromaanijih se i posljednjih godina sve viae produbljuje, tako da polovicom '90-ih najbogatija petina stanovniatva u~iva u 82,7 posto svjetskoga bogatstva, dok najsiromaanija petina 1,4 posto svjetskoga bogatstva (Korten, 1996). Nesrazmjer se nastavio poveavati na 86:1 (Wallach and Woodall, 2004). Najbogatijih 5 posto ima za 114 puta vie ekonomskoga bogatstva od najsiromanjih 5 posto, dok najbogatijih 1 posto ima koliko i najsiromanijih 57 posto (UNDP, 2003:). Najbogatijih 358 ljudi ima prihode kao i 45 posto svjetske populacije (oko 2,5 milijarde ljudi). Gini koeficijent s kojim se mjeri ekonomska nejednakost u nekom druatvu stavlja na prvo mjesto Ju~nu Afriku koja je prestigla donedavno prvi Brazil. `to se ti e ekonomski razvijenih zemalja najveu ekonomsku nejednakost ima SAD. Najbogatija petina ameri koga stanovniatva 1995. godine posjedovala je 49 posto od ukupne zarade, dok je najsiromaanija petina imala samo 3,6 posto. Ekonomska nejednakost je danas zaista globalizirana i mo~e se vidjeti u svakom aspektu druatva, u svim sektorima i kategorijama. U SAD-u prosje an direktor korporacije zaradi 400 puta viae nego obi an radnik (Bader, 2000). Zadnji podaci govore kako je razlika izmeu radnika i direktora u SAD-u sko ila na nevjerojatnih 1:531 (Ve ernji list, 24.07.2002.). Siromaatvo u SAD-u je zapravo tiha i neispri ana pri a. Svaki dvadeseti Amerikanac nije u stanju pravilno i nutricionisti ki vrijedno prehranjivati se. Preko dvadeset milijuna ljudi ovisi o javnim kuhinjama i drugim programima za pomo u prehranjivanju, a 60 milijuna radi u nesigurnim, slabo plaenim poslovima. Njihove plae i dalje padaju. U Sad-u je 13,7 posto stanovniatva siromaano, a zdravstveno osiguranje nema 45 milijuna ljudi u SAD-u (Hertz, 2002). Zadnji podaci Ameri kog ministarstva poljoprivrede (USDA) isti u kako se i posljednjih pet godina glad u SAD-u poveala za 43 posto. Danas 38,2 milijuna Amerikanaca i Amerikanki ~ivi u opasnosti od gladi i pothranjenosti, od ega je 14 milijuna djece. Polovica bankrota u SAD-u ima uzrok u nemogunosti plaanja zdravstvenih usluga i ra una. Po studiji objavljenoj u asopisu Health Affairs godianje 2 milijuna stanovnika SAD-a proglasi bankrot iz toga razloga. Centers for Disease Control and Prevention iz SAD-a je u studenom ove godine istaknuo kako je u toj zemlji stopa smrtnosti novoroen adi prvi put u porastu od 1958. godine. Takoer, ekonomska nejednakost se znatno poveala u svim bogatim zemljama od 1975. godine, osim u Njema koj (Carley & Spapens, 1998; UNDP, 2003; Worldwatch Institute, 2003). Gotovo polovina svjetskoga stanovniatva na Zemlji ~ivi s manje od 2 dolara na dan, ato Svjetska banka i UN smatraju minimumom za zadovoljenje osnovnih potreba, a 1,2 milijarde ljudi ~ivi s manje od jednog dolara na dan, ato je stanje ekstremnog siromaatva. FAO je na posljednjem World Food Summitu istaknuo kako je 825 milijuna ljudi joa uvijek u stanju gladi i pothranjeno. Preko 17 milijuna ljudi ~ivi u statusu klasi nih robova, dok je preko 250 milijuna djece mlae od 14 godina zaposleno kao dje ja radna snaga. Svjetska banka i ostali zastupnici neoliberalnog kapitalizma posebno vole spomenuti smanjenje broja ljudi koji su ekstremno siromaani s obzirom na broj stanovnika. Taj broj je pao tijekom devedestih s 30 posto na 23 posto ukupnoga stanovniatva, premda je upitan na in ra unanja, na ato emo se osvrnuti kasnije. Ukoliko se ura una rast stanovniatva, radi se o smanjenju za svega 123 milijuna ljudi, ato u UNDP-ju zaklju uju kao malu brojku nedovoljnu da se eliminira siromaatvo. Veliki dio zapravo otpada na Kinu koja je imala velikih uspjeha u borbi protiv siromaatva. Ukoliko se isklju i Kina iz ukupne brojke, radi se o porastu broja ekstremno siromaanih ljudi za 28 milijuna (UNDP, 2003). U svom izvjeataju State of the World 2002, nezavisna znanstvena institucija koja se bavi problemima socijalne nesigurnosti i nepravde te mogunostima kretanja prema odr~ivom druatvu Worldwatch Institute, osvrnula se na dostignua ostvarena u desetogodianjem razdoblju od konferencije o odr~ivom razvoju odr~ane u Riju 1992. godine do tada nadolazee u Johanesburgu. Takva usporedba nije slu ajna budui da su se upravo na konferenciji u Riju izredale brojne najave o buduim nastojanjima i politikama prema pravednijem i odr~ivijem svijetu. Ne mo~e se porei kako je proalo stoljee dovelo do nekih nepobitnih pomaka prema poboljaanju ~ivotnih uvjeta u naaim druatvima. Isti e se kako je ~ivotni vijek u zemljama u razvoju porastao za osam godina, dok je nepismenost pala za 25 posto (UNDP, 2003). Smanjenja je smrtnost uslijed oboljenja od tuberkuloze (viae od 350000 ljudi), dijareje (oko 900000 ljudi) i ospica (oko 200000 ljudi). Ipak, ak i ti pomaci mogu nas, blago re eno, tek donekle zadovoljiti, a zapravo ostaviti gorak okus u ustima s obzirom na mogunosti koje danas imamo. ak i kod bolesti kod kojih je smanjena smrtnost javlja se veliki problem sve vee otpornosti na antibiotike nakon ato se konzumiraju neko vrijeme, a tuberkuloza i dalje ostaje na drugom mjestu po smrtnosti, odmah iza AIDS-a. Izlje ive infekcijske bolesti pravodobnom preventivom ili kasnije i postojeim (ali nedostupnim) lijekovima svaki dan koataju ~ivota 30000 djece i upravo ta injenica odaje posve otu~no stanje pravila po kojima funkcionira danaanji svijet. Stopa smrtnosti od nekih zaraznih bolesti je u tih deset godina znatno porasla, premda, kako smo rekli, postoje lijekovi koji bi mogli tu stopu smanjiti. Primjerice, AIDS-om je zara~eno skoro 35 milijuna ljudi, od ega preko 2,5 milijuna djece. Umire viae od 3 milijuna ljudi godianje, ato je porast od 6 puta u odnosu na 1992. godinu. Takoer je doalo do porasta smrtnosti od malarije. Uglavnom, gotovo sve te porazne brojke odnose stvarne ~ivote u zemljama u razvoju, posebno u Africi, posebno u sub-saharskom podru ju, ime te zemlje joa dodatno tonu u siromaatvo. Razli iti ~ivotni uvjeti i razli iti ~ivotni stilovi uvjetuju i potpuno druga iju sliku oboljenja i pojava bolesti od kojih pate stanovnici i stanonovnice ekonomski bogatih i siromaanih zemalja. Dok ljudi u siromaanim zemljama umiru od preventivnih zaraznih bolesti poput tuberkuloze, malarije, AIDS-a i drugih, ljudi u ekonomski bogatim zemljama koji ine svega 28 posto od ukupne svjetske populacije zauzimaju 42 posto svih smrti od kardiovaskularnih bolesti, raka, bolesti respiratornoga sustava i sli nih ije uzroke nalazimo u odreenim ~ivotnim stilovima, premalom kretanju, puaenju i konzumiranjem hrane koja je bogata solima, aeerom i masnoama. Polovica stanovniatva SAD-a i Kanade, na primjer, uzima kao lijekove tzv. ubojice bola, antidepresive i sli no. To je zapravo tra~ena skupina, jer se 90 posto svih proizvedenih lijekova proda u ekonomski bogatim zemljama. Svake godine 2,3 milijuna ljudi umre u zemljama u razvoju od jedne od osam bolesti koje se mogu sprije iti pravovremenim cijepljenjem (WWI, 2005). U Africi svega 2 posto ljudi ima pristup lijekovima protiv AIDS-a. U razdoblju 1975.-1997. od 1223 komercijalna lijeka farmaceutskih korporacija samo je trinaest bilo namijenjeno za ubla~avanje bolesti u tropskim podru jima gdje je najviae oboljelih od zaraznih bolesti zato jer ih tamo nema tko kupovati. ak pet od najprodavanijih deset lijekova u svijetu jesu lijekovi namijenjeni za sr ane bolove, prekomjernu debljinu ili pretilost, ~garavicu i druge sli ne bolesti koje potje u od konzumiranja loae hrane ili nezdravog na ina ~ivota. Tr~iate za te lijekove vrijedi viae od 56 milijardi dolara (Worldwatch Institute, 2002: 14). U SAD-u godianji troakovi za lije enje ljudi s pretjeranom te~inom iznose 117 milijardi dolara (Seabrook, 2003). Za svaki dolar koji WHO potroai u kampanjama protiv bolesti koje uzrokuje mesom bogata prehrana zapadnja kih druatava, korporacije iz tog sektora samo na reklame te iste hrane potroae 500 dolara. UN-ov Human Development Index je mjerilo koje se dobije kombiniranjem podataka o dugom i zdravom ~ivotu, educiranosti te osnovnim uvjetima za ~ivot. HDI se posljednjih nekoliko godina pogoraao, odnosno u padu je u 21 dr~avi, ato je prakti ki bilo nezabilje~eno do kraja '80-ih godina proaloga stoljea, jer se postignuto unutar kategorija mjerenih za HDI vrlo teako gubi. Naime, nakon postizanja odreenoga ~ivotnog vijeka ili stupnja pismenosti, vrlo je teako, bez vanjskih utjecaja ili velikih kriza, o ekivati pad tih kategorija. ak su 54 zemlje danas siromaanije nego li 1990. godine.7 U 21 zemlji od njih 54 povean je broj ljudi koji pati od gladi, u 14 dr~ava umire viae djece s manje od pet godina, u 12 se smanjuje udio djece u osnovnim akolama, a u 34 je ~ivotni vijek u padu. Takav pad i prakti ki stanje pre~ivljavanja u godinama nakon Drugoga svjetskog rata bilo je rijetko viano. Mark Malloch Brown iz UNDP-a istaknuo je kako su padovi u HDI-ju neobi ni, jer je generalna tendencija da ti indikatori polako rastu tijekom vremena (UNDP, 2003). U izvjeataju se isti e kako je svijet su en s oatrom razvojnom krizom. Sve se to dogaa u trenutku kada proizvodimo viae nego ikada i kada se u svijetu zarauje i obre novaca viae nego ikada. Od 1950. godine svjetska je ekonomija porasla za sedam puta i danas iznosi 43,2 bilijuna dolara godianje. Od 1990. godine vanjski dug zadu~enih zemalja poveao se za 34 posto, dosegnuvai sumu od 2,5 bilijuna ameri kih dolara, ostavljajui dalje te zemlje u zatvorenom krugu uzimanja novih kredita ne bi li se na taj na in otplatile kamate starih dugova uz devastirajue posljedice za druatva tih zemalja. ak i pomo nerazvijenim zemljama dogovorena u Riju na 0,7 posto od ukupnog bruto nacionalnoga proizvoda ekonomski bogatih zemalja ne samo da nije doala do tih 0,7 posto, ve se i smanjila u odnosu na Rio na 0,22 posto. Iznimke su Nizozemska, `vedska i Norveaka koje su poveale svoju pomo na iznad 0,8 posto od ukupnog BNP-a. Pomo SAD je pala na 0,1 posto od ukupnog BNP-a (WWI, 2002: 185). Pomo zemljama u razvoju se kree oko 50 milijardi dolara godianje, ali iz tih istih zemalja prema bogatima se godianje kroz otplatu duga upuuje 200 milijardi dolara (Khor, 2003). No, i od te nikakve pomoi, velika veina nikada ne ugleda zemlje u razvoju. John Samuel, direktor azijskoga odjela ActionAida ove je godine u studiji Stvarna pomo istaknuo kako ak 60 posto od ukupne pomoi zemljama u razvoju za godinu 2003. godinu, kada je istra~ivanje provoeno, nikada nije doalo do najsiromaanijih ljudi. Novac je potroaen na skupe konzultacije zapadnih stru njaka ili na tzv. recikliranje kada se novac uvjetuje kupovinom robe iz zemlje donatora (ZamirZine, 14.07.2005.). A naaa prodava ica pomidora u afri koj dr~avi Mali i dalje cijedi krv iz kamena kako bi pre~ivjela. Istovremeno, dok UN zahtijeva 10 milijardi dolara godianje za suzbijanje epidemije AIDS-a i drugih izlje ivih zaraznih bolesti, zemlje lanice G8 godianje na vojne prora une izdvoje 839 milijardi dolara, a sve vlade svijeta dnevno izdvajaju preko 2 milijarde dolara na svoje vojske. Od toga na sam SAD otpada 36 posto uz tendenciju rasta (Worldwatch Institute, 2003).8 Po izvjeataju Amnesty Internationala (2003) u razdoblju 1997.-2001. tri etvrtine u prodaji oru~ja zauzima pet lanica skupine G8. SAD zauzimaju 44,5 posto, Rusija 17 posto, Francuska 10 posto, Britanija 7 posto i Njema ka 5 posto. SAD godianje na vojsku potroai 530 milijardi dolara. Samo na popravak teakog oru~ja, helikoptera, tenkova i ostaloga vojnog vozila SAD izdvaja preko 4,5 milijardi dolara. I Senat i Kongres su najavili smanjivanje bud~eta za sljedeu godinu koja e najviae pogoditi siromaane preko nepovoljnih poreza, smanjivanja zdravstvene pomoi, pomoi za djecu te drugih potreba ljudi koji Bushovoj vlasti nisu toliko va~ni u odnosu na potrebu punjenja bud~eta za vojsku. 90 posto vojne pomoi SAD ve~e za vlastitu ekonomiju (Meyer, 1998). Od 1990. do 2001. zemlje Srednjega istoka su uvezle oru~ja u vrijednosti 190 milijardi dolara ime su postale najmilitirizanije zemlje na planeti. Isto tako, neke od najzadu~enijih i najsiromaanijih zemalja na planeti poput Eritreje, Burundija ili Pakistana troai viae na oru~je nego na zdravstvo i edukaciju zajedno. Pozitivan je primjer Brazila koji je 2003. godine odustao od kupovine vojnih aviona te smanjio vojni bud~et za 4 posto kako bi financirao ambiciozni program protiv gladi. Uglavnom zahvaljujui galopirajuim apetitima SAD-a za globalnom militarizacijom, svijet se pribli~ava godianjim troakovima za oru~je od bilijun dolara. S druge strane, godianje bi za rjeaavanje problema trebalo izdvojiti: 37 milijardi dolara za osiguranje pitke vode i kanalizacije, 24 milijarde za smanjivanje gladi za pola, 24 milijarde za sprje avanje daljnje erozije tla, 12 milijardi dolara za sva prava i zaatitu trudnica, 8 milijardi za prevenciju kiselih kiaa, 5 milijardi za iskorjenjivanje nepismenosti, 3 milijardi za cijepljenje svakog djeteta u zemljama Treega svijeta. Sve je to zajedno duplo manje od preko 200 milijardi dolara potroaenih na rat u Iraku (WWI, 2005). 3.2. Uniatavanje okoliaa i prirodnih resursa U ve spomenutom izvjeataju State of the World 2002 koji prati promjene u brojnim kategorijama i indikatorima u desetogodianjem razdoblju posebno mjesto zauzima odnos prema prirodnim resursima te odr~ivost proizvodnje i na in ~ivota na planeti. I premda odr~ivi razvoj mo~e slobodno konkurirati globalizaciji kao pojam kojem se deklarativno najviae volimo predati i koji se naj eae uje u medijima, strategijama i drugoj literaturi, po izvjeataju koji radi Worldwatch Institute u desetogodianjem razdoblju 1992-2002 radili smo upravo to  puno viae pri ali o odr~ivom razvoju, a puno manje ga prakticirali i inili realnom i prakti nom razvojnom politikom na Zemlji. Doduae, neke uspjehe ne bi bilo poateno preautjeti, poput smanjenja emisije CFC-a za 87 posto u tom razdoblju. Uglavnom je to toga doalo zbog prestanka proizvodnje fri~idera, raznih sprejeva i ostalih proizvoda koji su emitirali te plinove. No, ak i taj uspjeh u oporavku ozonskoga omota a osjetit emo tek za 50 godina, upozoravaju stru njaci zbog prevelike akumulacije u atmosferi (Ayres, 2000). U istom razdoblju, unato  ope prihvaenim deklaracijama iz Rija i Kyoto protokolu, doalo je do ogromnog porasta emisije CO2 u atmosferu za 9 posto, odnosno za 400 milijuna tona uglji nog dioksida. U slu aju SAD-a to zna i poveanje od 18 posto za razdoblje 1990.-2000. Klimatske promjene i nestabilni vremenski uvjeti kojima svjedo imo sve eae imaju kao svoju posljedicu i sve vei broj tzv. ekoloakih izbjeglica, dakle osoba koje su bile prisiljene napustiti svoj dom ne zbog oru~anih sukoba, ve zbog brojnih vremenskih nepogoda koje svijet godianje koataju nekoliko desetina milijardi dolara. Glavni savjetnik vlade Velike Britanije Sir David King istaknuo je u jednom od svojih intervjua kako su od svih problema s kojima se danas suo avamo klimatske promjene ozbiljniji problem od terorizma te je u skladu s tim optu~io Bushevu vladu zbog odbijanja prihvaanja borbe protiv klimatskih promjena, emu SAD uvelike doprinose. Iz sli nih razloga doaao je prijedlog od nevladine organizacije New Economics Foundation da se provede Kyoto porez na SAD, odnosno da se uvedu ekoloake sankcije protiv SAD-a, jer odbijaju potpisati Kyoto protokol ime njihove korporacije imaju kompetitivnu prednost pred na primjer europskima koje su se obavezale na ulaganja u smanjenje negativnog utjecaja na klimu (Barnes, 2003). Inuit narod iz Kanade i s Aljaske pokrenuo je tu~bu Inter-ameri koj komisiji za ljudska prava protiv SAD-a, jer im globalno zatopljenje (i SAD kao najodgovorniji za taj problem) uniatava kue, erodira obale i tjera na seljenje u unutraanjost (Brown, 2003). Meunarodni crveni kri~ isti e kako je danas viae ekoloakih izbjeglica (25 milijuna), nego izbjeglica koje bje~e pogoene ratom ili iz ekonomskih razloga. Problem je ato ekoloake izbjeglice nemaju po }enevskoj konvenciji nikakva prava kao izbjeglice. Bogate zemlje odbijaju i "priznate" izbjeglice pa se ne ~ele dodatno baviti s ovim nepriznatima, premda dobrano sudjeluju u njihovom stvaranju. Nema aanse da se na najviaem nivou prihvati ideja "ekoloakoga duga", gdje bi svaka zemlja primila onoliko ekoloakih izbjeglica koliko ih proizvede emisijom stakleni kih plinova. Po tome bi sa svojih 25 posto udjela samo u emisiji CO2, SAD trebale primiti 2500000 ljudi. Neke zemlje se, na ~alost, ve pripremaju za dan kada e im more zakucati na vrata. Tako, otok Tuvalu ve ima potpisan sporazum s Novim Zelandom o prihvatu svih 11000 stanovnika i stanovnica kada e se zbog klimatskih promjena more podii do razine da ~ivot na otoku bude nemogu (Tena Erceg, Feral Tribune 944, 18.10.2003.). No, neki viae ni to ne mogu ekati. Na nekih 30-ak kilometara ju~no od vrha Arktika u mjestu Shishmaref ~ivi neato viae od 500 Eskima i Eskimki. Ti ljudi ekaju na preseljenje koje su izglasali na referendumu. Razlog su klimatske promjene. Povraine otoka sve viae erodiraju od olujnih valova koji se penju prema mjestu koje lagano klizi prema moru, a more se sve viae di~e. Prije su se naselja gradila blizu obala, jer su stanovnici i stanovnice ovisili/e o moru. Sada ih ono zbog politi ke odluke i ~ivotnog stila "Nalauqmiuma" (u prijevodu bijelih ljudi) ugro~ava. Preseljenje je pristala platiti vlada SAD-a i koatat e 180 milijuna dolara. Porast razine mora doveo je u pitanje opstanak 213 naselja uzdu~ otoka (Novi list, 26. o~ujak, 2005.). Worldwatch Institute dalje nastavlja kako izumiranje prijeti za: 12 posto usjeva, 11 posto ptica, 20 posto gmazova, 25 posto sisavaca, 25 posto vodozemaca i 34 posto riba te se isti e poveanje ugro~enih koraljnih grebena s 10 na 27 posto. Po FAO-u u proalome stoljeu gubitak bioloake raznolikosti u poljoprivrednim usjevima iznosi itavih 75 posto. Neki podaci zaista zvu e nevjerojatno  svaki sat uniatimo tri biljne i ~ivotinjske vrste, a svake sekunde uniatavamo aume u veli ini nogometnoga igraliata (Ayres, 2000). Malarija, koja godianje ubije oko 2 milijuna ljudi, u 90 posto slu ajeva ima uzrok u kr enju auma ime se stvara plodno tlo za mno~enje komaraca marali ara. Takav mentalitet najbolje ilustrira izjava od prije nekoliko godina tadaanjega senatora Rubena Ayale koji je prilikom izglasavanja zakona o zaatiti ugro~enih vrsta u SAD-u, izrazio stav kako su i dinosaurusi onomad izumrli pa njemu eto, ipak ne fale...stoga mu nije jasno emu tolika buka oko 25000 biljnih i ~ivotinjskih vrsta ato ih ovjek istrijebi svake godine. Pribli~no polovica aumskoga podru ja koje je nekad pokrivalo Zemlju je uniateno, dok FAO procjenjuje nastavak uniatavanja aumskih povraina za 2,2 posto, ato otprilike odgovara veli ini 2,5 teritorija RH. Druge pak organizacije isti u kako je ova procjena FAO-a zapravo zamagljivanje stvarnosti i zatvaranje o iju pred problemima. Naime World Resourse Institute isti e kako FAO u svoju procjenu prekrivenosti aumama uklju uje i planta~e drveem, premda je jasno kako planta~e drvea nisu aume te ne mogu osigurati takvu bioloaku raznolikost i usluge eko-sistemu. Takoer FAO je smanjio postotak prekrivenosti drveem potreban da se neko podru je proglasi aumom s 20 posto na 10 posto. WRI ironi no zaklju uje kako se takvim procjenjivanjem neka pustinjska podru ja u Australiji mogu smatrati aumama (WWI, 2002). Zbog konflikata kojima je glavni ili jedan od glavnih uzroka borba za resurse, tijekom '90-ih godina proaloga stoljea ubijeno je preko pet milijuna ljudi, a raseljeno izmeu sedamnaest i dvadest i jedan milijun. Oko jedne etvrtine svih ratova voenih posljednjih godina imalo je svoj uzrok u borbi za kontrolom nad prirodnim resursima kao ato su drago kamenje, drvo ili nafta  resursi o kojima ovisi ~ivotni stil ljudi u bogatim zemljama (Worldwatch Institute, 2003). Nekontrolirana sje a aume uzrokovala je i uzrokuje neke od najgorih ratova u svijetu. Izravno je povezana s ratovima u Kambod~i, Siera Leoneu, Obali Slonova e, Demokratskoj Republici Kongou, Burmi i Liberiji (Blondel, 2004). Viae od milijardu ljudi nema pristup pitkoj vodi, a skoro tri milijarde ljudi nema zadovoljavajue sanitarne uvjete za ~ivot (10 milijuna ljudi, od ega 4 milijuna djece umire godianje od bolesti prouzrokovanih ne istom vodom ili loaim sanitarnim uvjetima). Kolera koja godianje ubije oko 3 milijuna ljudi ima u 90 posto slu ajeva uzrok u ne istoj pitkoj vodi. Do 2025. godine procjenjuje se porast na dvije treine stanovniatva koje e imati problema s pristupom i opskrbom pitkom vodom. Uz sve manje dostupnih izvora pitke vode, iscrpljenost i zagaenost postojeih izvora te nejednako konzumiranje vode, voda postaje prozirnim zlatom - resursom oko kojeg e se voditi ratovi u 21. stoljeu. ak 17 rije nih tokova u 51 dr~avi na pet kontinenata predstavlja veliki rizik za potencijalne konflikte zbog jednostrane gradnje brana ili kontrole vode, odnosno rije nog sliva koje prolazi kroz teritorije dviju ili viae nacija (Worldwatch Institute, 2002: 8). Sam potpredsjednik Svjetske banke Ismail Serageldin je svjestan kako e se ratovi naaega stoljea voditi zbog vode (Hines, 2000: 195). Time je zanimljivo ato institucija kojoj on potpredsjeda podupire konflikte oko vode agresivnim inzistiranjem na privatizaciji vodenih resursa i distribucije. Time korporacije sve viae zauzimaju pozicije i unutar sektora vode koja time postaje sve viae roba, a manje neupitno ljudsko pravo svake osobe. I u naaoj regiji se mogu pratiti takva nastojanja. Kako piae novinarka Gordana Petrov i (Vjesnik, 14.03.2005.), svoje vodovode prodali su Bukureat, Sofija, Budimpeata i Segedin. Nakon toga bi uvijek uslijedila poskupljenja vode. Vivendi i SUEZ kao najvee korporacije na svijetu koje se bave vodom kao biznisom pokupovale su vodovode po Poljskoj, Rumunjskoj, Maarskoj, eakoj, Estoniji i Armeniji. Sve se to ne bi moglo dogoditi bez pomoi Svjetske banke i Europske banke za obnovu i razvoj. U Hrvatskoj imamo zakon koji sprje ava rasprodaju vodovoda do 2018. godine. Ipak, znamo da se zakoni mijenjaju i pod pritiskom, tako da i dalje treba biti na oprezu kad je u pitanju zaatita voda. Ipak, spomenimo kako je njema ka korporacija RWE dobila ugovor za izgradnju pro ista a otpadnih voda koji im je poklonilo Gradsko poglavarstvo Zagreba, premda im je stru na komisija toga istog Poglavarstva poru ila kako je projekt potpuno neprimjeren uvjetima odvodnje i stanju kanalizacije (Vidan, 2005). U iduih 30-ak godina graani i graanke Zagreba morat e RWE-u platiti izmeu 200 i 500 milijuna eura zahvaljujui tom ugovoru. Nakon ugradnje pro ista a cijena vode po kubnom metru je porasla gotovo dvostruko. Glavni dr~avni inspektor je u ljeto 2003. godine objavio kako je utvrdio da je Bechtel krao vodu iz li kih rijeka Like i Gacke. Bechtel je mjesecima bespravno eksploatirao vodu te su zabilje~eni i slu ajevi pomora ribe i rakova (}eljko Popovi, Jutarnji List, 28.08.2003.). Kao ato je slu aj i s hranom, najvea je tragedija ato vode ima i viae nego dovoljno te bi bilo mogue do 2015. godine ~ivjeti i s 50 litara pitke vode po osobi, ato je po procjenama UN-a i viae nego dovoljno za zadovoljenje svih osnovnih potreba, te bi moglo osigurati svakog stanovnika i stanovnicu na planeti uz pad sadaanjih zaliha za svega 1 posto (Worldwatch Institute, 2004). 2,5 milijardi galona vode potrebno je da se navodne golf tereni u svijetu. Ista koli ina vode dovoljna je za osiguravanje dnevnoga minimuma vode za 4,7 milijardi ljudi. Prosje na koli ina pesticida na poljoprivrednom zemljiatu je 1,5 kila, a na golf terenu je 9 kila (Worldwatch Institute, 2004). Global Environment Outlook koji je izdao UN 2002. godine joa je pesimisti niji u prognozi ukoliko se neato ne promijeni, isti ui kako e 30 godina od Konferencije o Zemlji u Johannesburgu viae od polovice stanovnika i stanovnica planete Zemlje osjeati nedostatak pitke vode, poveanje emisije CO2 za duplo, nekontrolirano i devastirajue airenje gradova... (Brown, 2002). Biotehnoloake korporacije sve viae plja kaju znanje i resurse uroeni kih skupina i naroda te siromaanih zemalja. Poseban problem u uniatavanju prirodnih resursa ini preveliki i neodr~ivi konzumerizam u ekonomski bogatijim zemljama. Prosje na osoba iz SAD-a konzumira pet puta viae energije za svoj na in ~ivota nego prosje na osoba iz Meksika, 10 puta viae nego osoba iz Kine i 30 puta viae nego osoba iz Indije (Hertz, 2002). Bilo bi nam potrebno nekoliko planeta ako bismo svi ~ivjeli na takav na in, a opet takav ~ivotni stil se izvozi kao po~eljan, namjera mu je postati globalnim. Worldwatch Institute je svoj izvjeataj za 2004. godinu naslovio s The Consumer Society, stavljajui upravo poseban fokus na ovaj problem. U 2002. se u cijelom svijetu na reklame potroailo 446 milijarde dolara, ato predstavlja rast za devet puta od 1950. godine. Na SAD otpada viae od polovice te svote. Tu je posebno atakirana mlaa populacija kao najvjernija potroaa ka skupina. Djeca u SAD-u godianje vide 30000 televizijskih reklama, od kojih im mnoga nude nezdravu hranu i pia. Upravo o nabrojenim problemima govori Ed Ayres (2000) u knjizi God's Last Offer. Ayres u spomenutoj knjizi izdvaja etiri bodlje koje bi mogle uniatiti svijet ukoliko neato ne promijeniimo s naaim razmialjanjem i na inom ~ivota. Sve etiri bodlje imaju isti smjer, ailjati pravac ili bodlju koja se galopirajue uzdi~e prema gore. etiri bodlje jesu: bodlja emisije uglji noga dioksida, bodlja istrebljenja biljnih i ~ivotinjskih vrsta, bodlja pretjeranog konzumerizma te bodlja pretjeranog rasta siromaatva. Poato smo o prve tri bodlje ve govorili, dodat emo samo da s etvrtom postoji dosta polemike. Naravno, ne odnosi se kritika Ayresa na negiranje rasta stanovniatva ili na zatvaranje o iju kako u mnogim krajevima svijeta to zaista predstavlja problem. Ali prilikom naglaaavanja prekomjerne populacije u siromaanim zemljama ne bismo trebali zaboraviti kako je prevelika populacija posljedica siromaatva, a ne obrnuto. Mo~emo zaklju iti kako su koraci u '90-ima prema pravednijem i ekoloaki odr~ivijem svijetu bili previae mali, previae spori i previae slabo ukorijenjeni (Worldwatch Institute, 2002: 4). 4. GLOBALNI NAPADA I Ne postoji organizacija na Zemlji koja ini viae za siromaane od nas. James Wolfenshon, bivai predsjednik Svjetske banke Bez obzira na naae eventualne stavove o globalizaciji, trenutni opehumani, socijalni, politi ki, radni ki, ekoloaki, rodni i drugi podaci o stanju u svijetu odra~avaju razo aravajuu sliku. Naravno, rast veine ovih zabrinjavajuih i tu~nih problema po eo je prije globalizacije, ali danas je taj rast ubrzan, ima sve ja e temelje te ga se poti e i postaje globalan. Radi se o procesu koji poti e i airi socijalnu nepravdu te je ekoloaki neodr~iv za ato su odgovorne globalne financijske, trgovinske, politi ke i druge institucije. Novo sveto trojstvo  MMF, Svjetska banka i WTO Prvo emo navesti razloge zaato MMF i Svjetsku banku analiziramo zajedno, a ne svaku posebno. Obje institucije su stvorene na istom sastanku. Danas dijele istu neoliberalnu politiku, zajedni ke izvjeataje i sastanke te razmjenjuju stru njake. MMF nee dati podraku nekoj zemlji ako ona ne prihvati razvojnu strategiju i projekte koje nudi Svjetska banka. Svjetska banka nee nekoj zemlji kreditirati razvojnu strategiju i projekte ako ona ne prihvati monetarno organiziranje po savjetima MMF-a. Zemlje moraju istovremeno biti lanice obje institucije.9 Zajedno snose odgovornost za gomilanje vanjskoga duga zemalja u razvoju, premda u dugu sudjeluju s 30 posto. Time se i prokazuju kao izvrana operativa najmonijih banaka na svijetu koje u dugu zemalja u razvoju dr~e 60 posto. No, same komercijalne banke nikada ne bi mogle osigurati tako ogromne profite bez naloga MMF-a i Svjetske banke. Danas zajedno s WTO-om kreiraju neoliberalnu politiku, destruktivnu za naa svijet. Niti sami ne kriju kako se nalaze na zajedni koj misiji. Najvei predstavnici triju organizacija naali su se 2003. godine u sjediatu WTO-a kako bi dogovorili zajedni ki pristup svjetskim ekonomskim politikama kroz koherentnu agendu. MMF i Svjetska banka stvorene su nakon trotjednoga sastanka u SAD-u u Bretton Woodsu 1944. godine. Bez obzira ato rat joa nije bio gotov, bilo je jasno kako je pobjeda Saveznika sve bli~a i SAD su kao najja a sila proizaala iz rata ~eljele stvoriti i nove temelje za budui ekonomski i financijski svjetski sistem. Tada je zapisano kako e Svjetska banka pomoi siromaanim zemljama kreditirajui projekte strukturalne rekonstrukcije i razvoja. MMF je trebao kreirati stabilno okru~enje za meunarodnu trgovinu nadziranjem i usmjeravanjem monetarne politike svojih lanica. Najveu ulogu imali su predstavnici dviju sila, jedne na zalasku, Velike Britanije i jedne u usponu, SAD-a. Ugledni ekonomisti, John Maynard Keynes s britanske strane i Dexter White s ameri ke strane, vodili su timove koji su kreairali budui svjetski ekonomski i financijski sistem. Potrebno je istaknuti kako je Keynes imao prili no druga iju ideju o tome kako bi se budua svjetska ekonomija trebala razvijati i upravljati, no kao ato smo rekli SAD se nije htio odrei velikog kola a koji se spremao pojesti nakon Drugoga svjetskog rata. Keynes je predlagao stvaranje Meunarodnog udru~enja za isplatu s vlastitom monetom tzv. bancor valutom, koja bi po fiksnim valutnim te ajevima uvijek osiguravala stabilnost izmeu trgovinskoga suficita i deficita koji neka zemlja mo~e imati. Time bi se sprje avalo i pretjerano zadu~ivanje. Keynes je imao plan za sistem u kojem bi se zemlje ohrabrivale da na kraju godine budu na nuli ili blizu nje. im bi neka zemlja pretjerala s prekora ivanjem na svome ra unu, odnosno klizila prema prevelikom trgovinskom deficitu, poveale bi se kamate na prekora ivanje, a smanjila bi se i vrijednost njene valute kako bi izvoz bio konkurentniji. Za zemlje s prevelikim suficitom Keynes je zamislio istu stvar samo s obrnutim predznakom. Ukoliko bi na kraju godine stanje ipak prelazilo dozvoljeno prekora enje, viaak bi bio uzet i investiran u Clearing Union's Reserve Fund, iz kojeg bi se onda osiguravala pomo siromaanima. Time bi svijet bio ljepae mjesto za ~ivot. No, pobijedila je ameri ka struja na elu s Harry Dexter Whiteom koji je bio glavni pregovara  na strani SAD-a. White je s nalogom da osigura poslijeratnu premo SAD-a zahtijevao da se mo i utjecaj podijele po unosu novca u budue globalne institucije te pravo SAD-a na veto za bilo koju odluku buduega MMF-a i Svjetske banke. Ironija je povijesti da je White etiri godine kasnije optu~en kao sovjetski apijun te za simpatiziranje komunizma. Umro je tri dana prije sasluaanja pred Senatskim komitetom za ne-ameri ke aktivnosti. Nakon Bretton-Woods konferencije pri a je trebala biti jednostavna. Svjetska banka je kao cilj imala osigurati kreditiranje velikih projekata kao ato su izgradnje autocesta, mostova, energentskih postrojenja, poljoprivrede i sli no. MMF je trebao osiguravati pomo zemljama koje imaju teakoa s ravnote~om plaanja, dakle kad su viae troaile nego zaraivale. Uspostavljen je i tzv. zlatni standard, stabilan monetarni sustav, u kojem je dolar bio vezan za zlato. Svaka je zemlja mogla uvati svoje rezerve ili u dolaru ili u zlatu, jer je bilo dogovoreno kako e odnos biti fiksan. Time se osiguravala prijeko potrebna stabilnost poslijeratnoga razdoblja bez opasnosti od neo ekivanih financijskih potresa ili kriza. Naravno, svima je bilo jasno kako dolar postaje svjetska valuta. Prvi korak novostvorenih institucija trebala je biti pomo u obnovi razruaene Europe, kako bi se ato prije stvorila stabilna i utemeljena barijera prema isto nom bloku. No, Europa je namirena posebnim Marshallovim planom vrijednim 41,3 milijarde dolara s po etkom u 1947. godini, tako da je ta ideja otpala. Problem je bio ato druge zemlje, koje su zapo ele s procesom dekolonijalizacije, takoer nisu imale potrebu uzimati kredite Svjetske banke ili tra~iti pomo MMF-a. Europa se brzo oporavila postajui glavno podru je za investicije. Prebogate ameri ke banke koje su baratale ogromnim profitima ostavljale su novac u europskim podru~nicama zbog veih kamata. ak je i SSSR ostavljao novac radije u europskim bankama, nego u ameri kima, iz straha od zapljene. Time je nastalo eurodolarsko tr~iate i banke su postale preplavljene dolarima. Bretton Woods sistem stajao je na sve klimavijim nogama. Zlata je bilo sve manje, a dolara sve viae. Po elo ih se i nekontrolirano atampati jer je trebalo financirati i rat u Vijetnamu. Da su svi tada za svoje dolare zatra~ili zamjenu u zlato, ne bi im moglo biti udovoljeno, jer su se zalihe zlata SAD-a znatno smanjivale (Guyatt, 2000). Sve je to polako vodilo do uniatenja sistema iz 1944. godine te je kona no 1971. godine kao predsjednik SAD-a Richard Nixon, objavio vijest kako se ukida vezanost dolara za zlato te kako se zapravo cijeli svijet prebacuje na dolarski standard. Svega dvije godine nakon Nixonove odluke, zemlje proizvoa ice nafte okupljene u kartelu OPEC najavljuju tada nevjerojatno visoko poveanje cijena nafte. Do sije nja 1974. godine poveanje je iznosilo itavih 400 posto.10 Poveanje cijene nafte slu~beno je bila kazna SAD-u za politiku na Bliskom Istoku. Zanimljivo, kazna je zna ila poveanje cijene sirovine koja se plaa u dolarima. Najvei bleferi na svijetu povla ili su karte hladno, bez kapi znoja ili najmanjeg tika. Zato se treslo drugdje. U tako kratkom razdoblju toliko ogromno poveanje osnovnoga izvora za energiju, transport i poljoprivredu nije moglo imati druga ije posljedice nego devastirajue. Teren je dodatno pripremila zelena revolucija koja je poljoprivredu siromaanih zemalja vezala za kemijska gnojiva i pesticide, te mehanizaciju koja koristi naftu (Ross, E.B., 1998). Nada koja se pojavila '60-ih godina proaloga stoljea kada su sve zemlje u razvoju zabilje~ile gospodarski rast bila je u svega par godina uniatena. MMF je tada zaklju io kako gotovo da nije bilo zemlje u razvoju koja nije upala u ogromni trgovinski deficit, i to, koje slu ajnosti, deficit koji je bio etiri puta vei nego 1973. godine. To no onoliko koliko je porasla cijena nafte. Ne treba zanemariti injenicu kako su SAD upravo po etkom '70-ih dosegle vrhunac crpljenja nafte na svom teritoriju te se od tada smanjuje proizvodnja. Uz joa veu potroanju, gubitak je trebalo potra~iti negdje drugdje. `to je to zna ilo svi znamo. U '70-ima po inju naftni aokovi, Nixonovom odlukom dolar postaje jedino sredstvo plaanja za naftu, rastu i sukobi na Bliskome Istoku s pozicioniranjem SAD-a u toj regiji, a zemlje u razvoju ulaze u razdoblje stagnacije i vje itoga gacanja u sve veim i veim dugovima. Cijeli svijet je poslije rata krenuo u obnovu i razvoj koji su bili uglavnom uspjeani te su manje-viae nesmetano tekli do po etka '70-ih godina proaloga stoljea. S obzirom da je Europa svoju obnovu dobila kroz Marshallov plan, a zemlje u razvoju takoer nisu stajale u redu za kredite Svjetske banke i pomo od MMF-a, u tim dvjema organizacijama kao da se stvarao svojevrsni vakuum. Netko je mogao upitati: Dobro do vraga, a ato vi uope radite?. Do 1953. godine Banka je kreditirala sa svega 1,75 milijardi dolara, a europske zemlje sa svega 49 milijuna dolara. No, nakon Drugoga svjetskog rata, a posebno nakon prvoga naftnog aoka, velike europske i ameri ke banke bile su preplavljenje dolarima koje je trebalo negdje usmjeriti. Time smo dobili petrodolarski standard, a cijela operacija nazivana je recikliranje petrodolara. (Engdahl, 2000). Poato su i SAD i Europa prolazile kroz viae-manje kontinuirano stanje recesije, bilo je logi no okrenuti se zemljama u razvoju. Njima je bila potrebna takva vrsta pomoi jer je sada sirovina koja je bila presudna za razvoj poskupjela etiri puta i manjak za normalan nastavak razvoja trebalo je negdje namaknuti. Tada se pojavljuju predstavnici MMF-a i Svjetske banke sa spasonosnim koferima kako bi dali jeftine kredite zemljama u razvoju. Istovremeno, cijena izvoznih sirovina (pamuk, kava, aeer, rude& .) kojima su trgovale zemlje u razvoju jako je pala u istom tom razdoblju, tako da su dobivali sve manje novaca za svoj izvoz, a trebalo im je sve viae novaca kako bi mogle kupiti skuplju naftu. Drugi naftni aok krajem '70-ih godina proaloga stoljea zacementirao je stanje, kako su ga ondaanji monici nazivali kontrolirane dezintegracije. No, krajem '70-ih godina proaloga stoljea svijet je aokirao, a posebno zemlje u razvoju, ne samo drugi naftni aok, ve i financijski aok s poveanjem kamata od 100 posto na otplatu duga te uvoenjem tzv. fluktuirajueg te aja na meunarodnom tr~iatu kapitala, ato je bila karta za otvoren put apekuliranju valutama. Dugovi zemalja u razvoju po eli su galopirajue rasti. Ne samo da ih je optereivala glavnica duga, ve su sada prakti ki preko noi odjednom imali i joa vei dug za otplatiti, zbog poveanja kamata na glavnicu. MMF je istaknuo kako se ukupni dug zemalja u razvoju sa 130 milijardi dolara u 1973. godini popeo na 550 milijardi dolara 1981. godine i dalje na 612 milijardi dolara sljedee 1982. godine (Engdahl, 2000). Neoliberalni koncept kapitalizma uz Margareth Tacher u Velikoj Britaniji i Ronalda Reagana u SAD-u postaje sve viae prihvaeni oblik razmialjanja i upravljanja svijetom. Du~ni ka kriza bila je na pomolu, premda su tada iz Citicorpa, jedne od banaka koja je najviae profitirala u cijeloj pri i, umirivali stanje tvrdnjama kako vlade zemalja u razvoju imaju bogatstva vea od svojih dugova, a vlade najkrae re eno, ne bankrotiraju (Krugman, 2002: 185). Ve 1982. godine Meksiko objavljuje kako nee moi servisirati svoj dug. Cijela je pri a morala i dalje tei te nije dolazilo u obzir da se prihvati bankrot Meksika, ve se jednostavno dalje iaao pumpati balon kojem se do danas ne nazire kraj. Zemljama u razvoju omogueno je reprogramiranje duga, ato je bio zapravo daljni mamac novih kredita, ali ovaj put uz brojne uvjete. Ti uvjeti poznati su pod nazivom strukturalni programi prilagoavanja.11 Po ela je druga faza plja ke. MMF i Svjetska banka su kroz strukturalne programe prilagoavanja zapravo omoguile zapadnim korporacijama da kroz frazu dugovi za udjele preuzmu gospodarstvo tih zemalja, financijski i bankarski sustav te kontrolu prirodnih sirovina i proizvodnog sektora. Kroz tu restrukturaciju zahtijevalo se prihvaanje neoliberalnog koncepta i prepuatanje tr~iatu da upravlja ekonomijom, smanjenje svih socijalnih izdataka (akolstvo, zdravstvo, komunalije, socijalna pomo siromaanima& ), deregulaciju financijskih tokova te privatizaciju proizvodnoga sektora i prirodnih resursa. Zemlje u razvoju kreu u utrku prema dnu sni~avajui kriterije samo da privuku investitore po nalogu Svjetske banke i MMF-a. Filipinska vlada daje oglas u biznis asopis Fortune 1975. godine u kojem doslovno ka~e: Kako bismo privukli korporacije kao vaau& .mi smo sruaili planine, iskr ili d~ungle, napunili mo vare, pomaknuli rijeke, premjestili gradove& sve to kako bismo olakaali vama i vaaem biznisu ovdje (Korten, 1995: 159). Neki primjeri strukturalnih programa prilagoavanja zaista su apsurdni. Vlada Brazila je tijekom procesa privatizacije u razdoblju 1991.-1998. zaradila 85 milijardi dolara od prodaje obiteljskoga srebra, odnosno kompanija i tvrtki u njenom vlasniatvu, ali je istovremeno potroaila 87 milijardi dolara na pripremu tih kompanija za privatizaciju i investiranje u njih. Nakon 1982. godine dugovi zemalja u razvoju sko ili su na 839 milijardi dolara, a 1987. godine ve su bili na bilijunu i 300 milijardi dolara. Ne samo da su dugovi i dalje rasli, ve su sada kroz prilagoavanje zemlje u razvoju prakti ke sve manje upravljale pojedinim sektorima u svojim druatvima i na kraju sve manje sa svojom sudbinom. Istovremeno, banke u SAD-u i Europi zaraivale su kao nikada do tada te su isplaivale goleme zarade i dividende najzaslu~njim ljudima. Kako smo rekli, danas je dug narastao na oko 2 bilijuna i 500 milijardi dolara. Dugovi su postali nenaplativi i svakome imalo ozbiljnome jasno je da se dugovi ovako zadu~enih zemalja ne mogu smanjiti. Ne samo to, svakome je jasno da se ukupni dug ne mo~e ni naplatiti. Jedini razlog ovakvom gomilanju duga je kontroliranje zemalja u razvoju, poato ih se u svakom trenutku mo~e ucijeniti dugom. Naime, u razdoblju izmeu 1980. i 1986. godine skupina od 109 zemalja du~nica platila je samo na ime kamata svoga vanjskog duga 326 milijardi dolara. Na ime glavnice tog duga otplaeno je 332 milijarde dolara, zajedno, dakle, 658 milijarde dolara. Usprkos tako nevjerojatnom iznosu, tih istih 109 zemalja 1986. godine joa uvijek duguje 882 milijarde dolara (Engdahl, 2000: 316). Zamislite taj novac. Nemogue je. No, ipak netko ga je platio, a netko pospremio u trezore. Nepravedno. Gnjusno. Nigerija je polovicom '80-ih godina dobila 5 milijardi dolara kredita, a nazad s kamatama je vratila 16 milijardi, da bi nakon toga dugovala 28 milijardi dolara. Nemogue je vratiti dugove. Cjelokupna politika dugova Svjetske banke i MMF-a te pridru~enih najveih zapadnih banaka time se realizira kao lihvarstvo dovedeno do savraenstva. U nekim slu ajevima otplata duga je vea od zarade izvozom ili od godianjega BDP-ja. Od polovice '80-ih godina proaloga stoljea sub-saharske zemlje su platile zapadnim kreditorima 150 milijardi dolara, od ega je treina iala MMF-u, a opet je dug i dalje ostao na 135 milijardi dolara; dva i pol puta viae od zarade koja se ostvari izvozom iz regije. Dug je nenaplativ i toga su svjesni i u samim bretton woods institucijama. No, bez daljnjeg cijeenja siromaanih i naplate nelegitimnog duga te institucije bi izgubile razlog postojanja. Zatvoreni krug novih i novih posudbi i sve veih dugova koristi se dvostruko  kao teren za preuzimanje ili uniatavanje najva~nijih industrija i sektora u siromaanim zemljama, jer ih se prisiljava na deregulaciju i privatizaciju. No, naplata slu~i i kako bi banke na Zapadu osiguravale ogromne prihode i daljnje bogaenje, ime se bretton woods i komercijalne banke pojavljuju u partnerskoj ulozi plja kanja. Kako to izgleda u praksi mo~e nam pokazati kolaps u jugoisto noj Aziji 1997. godine. U travnju 1997. godine Institute of International Finance, ustanova koje zastupa interese 290 najja ih globalnih banaka i apekulativnih investicijskih fondova, preporu ila je vladama u jugoisto noj Aziji da olabave te ajeve svojih valuta. Isti zahtjev upuen je i MMF-u. Isti zahtjev MMF je uputio vladama regije. Vlade u regiji su to i u inile. Dva mjeseca poslije zapo ela je financijska kriza u jugoisto noj Aziji i apekulativni napad na tu regiju uz devastirajue posljedice za stanovniatvo. Kratkoro ni apekulativni kapital koji je poticao ulaganja dizanjem vrijednosti nekretnina i samim lokalnim valutama, financijskom sustavu i cjelokupnoj industriji povukao se na vrijeme, ali time izazvao paniku i stvarne posljedice. Odjednom vrijednosni papiri, dionice i lokalne valute nisu vrijedile previae. Samo te godine viae od stotinu milijardi dolara vrijednosti preba eno je na ra une stranih banaka, investicijskih fondova i sli nih hit and run institucija. Nakon toga, kao uvjet pomoi MMF je zahtijevao bankrot svih nesolventnih banaka i industrija uz privatiziranje onih koji su opstali. Time ne samo da su sve te zemlje osiromaaene direktnom krizom i daljnjim poveanjem duga, ve su prakti ki preko noi izgubili kontrolu nad najva~nijim dijelovima ekonomije, a time i svoga budueg razvoja. Zanimljiv je ovdje primjer Ju~ne Koreje, zemlje kojoj se nekad tepalo kao azijskom tigru. Ju~na Koreja je prihvatila uvjete MMF-a i 1998. godine dobila ogromnu pomo od 56 milijardi dolara. Njen vanjski dug tada je iznosio 154 milijarde dolara. Tijekom 1999. godine od izvoza je zaradila 133 milijarde dolara, a uvezla je proizvoda i usluga u vrijednosti od 94 milijarde, ime je bila u finom trgovinskom viaku od 39 milijarde dolara  svakako zna ajnim da barem malo smanji svoj vanjski dug. No, Ju~na Koreja je prihvaanjem MMF-ovog paketa pomoi izgubila kontrolu nad svojom industrijom i financijama, a zaradu od trgovinskoga viaka pokupile su privatne korporacije i banke, od krize uglavnom u vlasniatvu svjetskih baraba. Tako se veliki dio viaka od trgovine vratio u SAD i Europu financirajui daljnje bogaenje tamoanjih korporacija, investicijskih fondova i banaka (Rowbotham, 2000). Iz MMF-a su poru ivali kako je super da se Ju~na koreja oporavlja, jer vidite kako ima trgovinski viaak. Ju~na Koreja danas ima vanjski dug od 170 miljardi dolara. Zanimljivo je kako je Svjetska banka u periodu '80.-'90. harala svijetom bez da ikome odgovori na najva~nije pitanje: koja je svrha institucije koja sama priznaje kako njen rad nema uspjeha. U izvjeataju Svjetske banke iz 1992. godine priznaje se kvalifikacija projekata kao neuspjeanih u ak 37,5 posto projekata zavraenih 1991. godine. U jednom drugom izvjeataju Banka priznaje kako se 12 od 25 projekata proglaaenih uspjeanima, moglo proglasiti neuspjeanima u trenutku kada su doali do svog zavraetka (Korten, 1995). Ameri ki kongres je 2000. godine proveo istra~ivanje i ustanovio kako se ak 55-60 posto od svih Bankinih projekata mo~e ocijeniti kao promaaaj. U Africi, takvima se mo~e okarakterizirati 73 posto svih projekata. No, to ato se neki projekt smatra promaaenim ne zna i da netko nije zaradio na njemu. A bogatim ljudima kada masno zarauju niti nebo viae nije granica, a kamoli priroda ili ljudi. Danas se vjerojatno, s obzirom na promijenjenu deklarativnu politiku i u samoj Svjetskoj banci, srame projekata poput Polonoreste u Brazilu kada se financirala 1500 kilometara duga cesta kroz amazonske aume u dr~avi Rodoniji. Posljedica toga projekta bilo je i naseljavanje toga dijela Amazone s velikim brojem ljudi ato je uzrokovalo kr enje i nekontroliranu sje u tropskih kianih auma. Sli no se ponovilo i u Indoneziji za vrijeme Suhartovoga diktatorskog re~ima kada je Banka financirala preseljenje 3,6 milijuna ljudi s otoka Jave na slabo naseljene otoke Sumatru i Novu Gvineju. Za svakog slu~benoga naseljenika Banka je procijenila kako su doala dva neregistrirana. Ne samo da je doalo do uniatavanja auma, ve je po elo i ugnjetavanje brojnih plemena koja su ~ivjela u tim aumama, a koja su se protivila uniatavanju njihovog okoliaa. Uostalom, bilo je to doba kada se bez ikakvih negativnih posljedica glavni ekonomist Svjetske banke Lawrence Summers mogao zapitati: Samo izmeu vas i mene, ne bi li Svjetska banka trebala ohrabrivati viae migracija prljavih industrija u siromaane zemlje (Korten, 1996: 85). Summers je svoj prijedlog potkrijepio sljedeim razlozima: s neizbje~nim zdravstvenim posljedicama lakae se i jeftinije nositi u zemljama gdje su troakovi ~ivota ni~i; siromaane zemlje su ionako under-polluted, premalo zagaene, jer nisu proale razdoblje industrijalizacije kao Zapad, solidarno trebaju preuzeti dio otpada sa Zapada; i na kraju, ljudi u siromaanim zemljama su toliko o ajni u borbi za svakodnevno pre~ivljavanje da im bavljenje opasnim odlagaliatima nee biti visoko na listi ~ivotnih prioriteta. Gotovo je nevjerojatno, ali gospodin Summers nikada nije imao ikakvih problema zbog ovakve izjave. Dapa e, poslije je slu~io kao ministar financija za vrijeme Clintonovoga predsjednikovanja da bi zavraio kao rektor Harvarda. Dobio je podraku u asopisu The Economist, sto~eru neoliberalnih ideja, gdje se zaklju ilo kako je gospodin Summers uznemirio svojim izjavama mnoge, posebno ekoloake aktiviste i aktivistkinje, premda je stvar izrekao to no, ali pretjerano iskreno (Yeardley, 1996: 76). Ovaj ekoloaki rasizam nije bio niata novo danas, samo je proairio svoje granice. Prije bi se isti koncept primjenjivao u samim bogatim zemljama pri emu su zagaivana siromaana podru ja i/ili naseljena crna kim, hispanskim i drugim manjinama. Posljedice prihvaanja Summersove vizije mo~da se najbolje vide u financiranju spalionica koje emitiraju dioksin, ~ivu te ostale otrovne plinove i elemente. Takve otrovne spalionice graene su samo u zemljama u razvoju, upravo onako kako je predlo~io Summers. U zadnjih deset godina Svjetska banka je financirala 158 projekata spalionica kakve se viae ne smiju graditi na Zapadu. Od toga na Afriku otpada 49 %, Aziju i Pacifik 22 %, Ju~nu Ameriku i Karipska oto ja 19% i Isto nu Europu 10 %. Zanimljivo je znati kako je bivai predsjednik Svjetske banke, James Wolfenshon, uplatio 50000 dolara donacije lokalnoj ekoloakoj organizaciji koja se borila protiv gradnje sli ne spalionice u saveznoj ameri koj dr~avi Wyoming. Naime, Wolfenshon ~ivi u Wyomingu. No, vremena se mijenjaju i danas je prili no nemogue da netko iz Svjetske banke ili neke od bliskih institucija izjavi na otvoren na in iata sli no Summersovim umotvorinama. Uostalom jedna od njihovih publikacija nosi naslov u kojem se isti e u enje iz proalosti, prihvaanje budunosti. Danas Svjetska banka isti e da je nau ila sluaati kritiku te najavljuje 10 stvari koje nismo znali o Svjetskoj banci. U istoimenoj publikaciji isti e se kako se Bankin fokus promijenio te kako je Svjetska banka institucija koja u cijelom svijetu najviae ula~e u: edukaciju; borbu protiv AIDS-a; antikorupcijske programe; nastojanja da se smanji dug najsiromaanijim zemljama; bioraznolikost; suradnju s drugim sektorima; programe koji ljudima osiguravaju pitku vodu, struju i zadovoljavajue sanitarne uvjete; suradnju s civilnim sektorom; projektima kojima je cilj pomoi zemljama da se oporave od ratnih sukoba; otvorenost prema zahtjevima najsiromaanijih. Naravno, i veina kriti ara Svjetske banke isti e kako je ta institucija zaista poveala svoja ulaganja u edukaciju, zaatitu okoliaa i druge socijalne i ekoloaki vrijedne programe. Tijekom '80-ih godina proaloga stoljea projekti za edukaciju iznosili su 4,8 posto od ukupnih, a u sljedeem desetljeu taj iznos popeo se na 8,2 posto. 2004. godine najavljeno je godianje poveanje ulaganja u iskoriatavanje obnovljivih izvora energije s 200 milijuna godianje. No, premda ostaju tvrdnje kako je to i dalje mali iznos s obzirom na ukupnu koli inu novca kojim raspola~e Svjetska banka (godianje viae od 20 milijardi dolara kredita), ostaje i neefikasnost kao konstanta tih projekata. Usporedo s rastom kreditiranja edukacijskih programa, porastao je i stupanj njihove neefikasnosti i proglaaavanja pojedinih projekta neuspjelima. Od 1992. godine s 11,8 posto u 1994. godini stupanj propalih projekata popeo se na 17,5 posto. MMF je takoer meu mnogima sa sli nom namjerom i porukama u izvjeataju Common Criticism: Some Responses (2003) odgovorio na sve neutemeljene kritike koje pogaaju ovu instituciju. Gotovo da nema nijedne od ovih kategorija koju akteri alterglobalizacijskoga pokreta ne kritiziraju kao la~ ili kao samoreklamerstvo bez pravog pokria. U odgovoru na izvjeataj MMF-a skupina nevladinih organizacija napisala je zajedni ki odgovor Reallity bites: A rebuttal of the IMF's Common criticism: some responses (2003) u kojemu se MMF-u poru uje da se suo i s relanoau. Posebno su ismijavani pokuaaji MMF-a da odgovori nije no na pitanja poput: dominiraju li u MMF-u interesi G7 skupine? ili, nastoji li MMF prije svih zadovoljiti interese partnerskih banaka i ekonomskih elita?, jer se u MMF-ovom propagandnom pamfletu tvrdilo kako su usmjereni najviae na pomaganje malim, obi nim ljudima. Kako to izgleda na njihovom vlastitom terenu dovoljno govori zabrana MMF-a da se organizira sindikat u njihovoj zgradi. MMF je uhvaen u pokuaaju spre avanja organiziranja sindikata uvara njihovog sjediata u Washington D.C.-ju, a dvojica uvara koji su bili najaktivniji u stvaranju sindikata dobili su otkaz. Isti se slu aj ponovio i u sjediatu Svjetske banke gdje je odbijen zahtjev ista a i ista ica u zgradi za malim poveanjem plae, jer se radi o jednom od najslabije plaenih poslova. Kako e ove dvije institucije rijeaiti problem siromaatva i nepravde u svijetu kada ih ne mogu, ili bolje re eno ne ~ele, rijeaiti u svojim zgradama. MMF je dobio i veliku kritiku od najvee unije sindikata u svijetu International Confederation of Free Trade Unions (ICFTU) koji broji preko 150 milijuna lanova i lanica, jer je iz MMF-a predlo~eno da iz razloga poveanja konkurentnosti Europa prihvati sistem rada i zapoaljavanja kakav ima SAD. Takoer se u tom smjeru predlagalo i smanjenje socijalnih i radni kih prava. No, tek je komi an pokuaaj MMF-a da se prika~e kao slobodan od kontrole najbogatijih elita. Ako znamo da su netransparentnost objih institucija i nedvojbenost kontrole od strane najbogatijih zemalja ugraene u njihove temelje, sve je joa i smijeanije. To se najjasnije odra~ava kroz strukturu glasova, odnosno moi unutar MMF-a i Svjetske banke. Naime, Svjetska banka ima 184 zemlje lanice. Svaka dr~ava mora biti i lanica MMF-a. Predsjednik Svjetske banke je uvijek osoba iz SAD-a, a MMF-a iz EU-a. Va~no je istaknuti kako najviae moi imaju zemlje koje mogu uplatiti najviae. U MMF-u postoji tzv. kvota pretplate po kojoj se odreuje koliko e koja zemlja imati glasova. Zemlje G8 u MMF-u kontroliraju 48,18 posto glasova, a u Svjetskoj banci 45,71 posto. SAD ima u MMF-u 17,14 posto glasova, a u Svjetskoj banci 16,39 posto. SAD je prije imao oko 20 posto, ali je pod pritiskom pristao smanjiti svoj udio na 17 posto. Kao osiguranje, u pravila je ula odredba kako je za promjenu bilo koje odluke potrebno 75 posto glasova. Prakti ki to zna i da su si osigurali pravo veta.12 S druge strane, 47 siromaanih subsaharskih zemalja koje su este muaterije programa MMF-a i Svjetske banke zajedno imaju pravo na svega 7 posto glasova. Hrvatska je u skupini zemalja koje imaju 4,87 posto glasova. Kod Svjetske banke to funkcionira tako ato se financira od svojih lanica s 20 posto, a ostalih 80 posto prodajom svojih obveznica na tr~iatu.13 Va~no je napomenuti kako se Svjetska banka sastoji od nekoliko institucija: International Bank of Reconstruction and Development (IBRD) naj eae je poznata kao Svjetska banka; International Development Association (IDA), International Finance Corporation (IFC), Multilateral Investment Guarantee Agency (MIGA) i International Centre for Settlement of Investment Disputes (ICSID). IBRD (Meunarodna banka za obnovu i razvoj) daje kredite siromaanim zemljama i zemljama u razvoju koje su etiketirane kao creditworthy, vrijedne kredita. Za najsiromaanije zemlje odreena je IDA (Meunarodna asocijacija za razvoj). Dok je ovdje rije  o posuivanju ili kreditiranju vlada, IFC (Meunarodna financijska korporacija) daje novac korporacijama za odreene projekte u zemljama u razvoju, odnosno surauje s privatnim sektorom. MIGA (Multilateralna agencija za jamstvo ulaganja) je zapravo zaatita stranim investitorima i zajmodavcima koja ih atiti od eventualnoga politi kog rizika gubitka profita od investicije te se time ohrabruju strana direktna ulaganja u zemlje u razvoju. ICSID (Meunarodni centar za upravljanje u sukobima povezanim s ulaganjima) je vjerojatno najmanje spominjan dio Svjetske banke koji rijeaava sporove pri investiranju ukoliko do njih doe. Svjetska banka je institucija koja najviae novca troai na reklamiranje svoga humanitarnog imid~a. No, injenice demantiraju to novo ruho i trendovi ugro~avanja prirode i ljudi se i dalje nastavljaju. Isti e se kao krajnji cinizam da se institucije, zbog ijih je politika nagomilano toliko dugova, hvale kako predano rade na smanjivanju dugova, da ne govorimo o oprostu. MMF i Svjetska banka stvorili su 1996. godine Incijativu za najzadu~enije siromaane zemlje14 (HIPC) koja je trebala pomoi tim zemljama da izau iz tako zvanog neodr~ivog stanja duga, stanja u kojem zemlje nisu sposobne vraati dugove. No, od 27 uvratenih zemalja na listu najsiromaanjih, svega 8 ih je do 2003. godine doalo u priliku zaslu~iti ukidanje samo dijela duga. etiri zemlje su imale veu otplatu kamata na dugove nego ato su dobile kroz ovu inicijativu, pet ih je otplatilo isto koliko im se oprostilo, a est je presretno jer su uspjele ostati u plusu nakon otplate duga s velikih 15 milijuna dolara. Oprosti unutar HIPC inicijative pokrili su svega 6,4 posto ukupnoga duga najsiromanijih zemalja. Pritom treba istaknuti kako od tih osam zemalja najmanje tri  Uganda, Mauritanija i Burkina Faso - joa uvijek imaju neodr~iv teret duga (Bretton Woods Project et al., 2003). Za ne iju kvalifikaciju da se ue u HIPC inicijativu potrebno je proi kroz trogodianji program strukturalnog prilagoavanja pod uputama MMF-a. Radi se o najobi nijoj ucjeni za nastavak strukturalnih programa prilagoavanja, a u proalosti smo vidjeli ato to zna i. Polovicom drugog mjeseca 2001. godine, Isac Diwan, menad~er iz Instituta Svjetske banke, koji radi na programu redukcije siromaatva izlanuo se na jednoj od konferencija i priznao kako su inicijative za skupinu visoko zadu~enih siromaanih zemalja bile mnogo povoljnije i korisnije za financijske organizacije nego li za same siromaane zemlje. Dug zemalja unutar HIPC-a i dalje raste. Iz tih razloga su neki po eli i kritizirati grupu Jubilee 2000 koja je pokrenula pitanja oko oprosta duga (Rowbotham, 2000). Kritika je isticala kako je Jubilee 2000 pogrijeaio prihvaajui odvajanje duga i fokusiranje samo na zemlje koje su uale u HIPC kategoriju te su se pitali zna i li to kako ljudi koji ~ive u bijedi u Brazilu ili Indiji imaju pravedan dug. Takoer se optu~ivalo Jubilee 2000 za politi ku naivnost u radu i suradnji s MMF-om i Svjetskom bankom slijedei liniju kako je bolje iata nego niata, jer su cijelom pri om samo omoguili institucijama koje su odgovorne za gomilanje duga da se u javnosti la~no predstave kako rade na uklanjanju duga. ak se i unutar same Svjetske banke po elo zaklju ivati kako je shema oprosta duga 'previae optimisti na'. U izvjeataju koji citira novinar Financial Timesa Alan Beattie (2003), ve se nazire prebacivanje odgovornosti za neuspjeh Inicijative upravo na humanitarne organizacije i civilni sektor koji je prvi zahtijevao ukinue duga. Navodi se kako je meunarodna inicijativa oprosta duga za najsiromaanije zemlje u svijetu postala ~rtvom nerealisti nih o ekivanja kao posljedica politi koga pritiska. Predstavnik SAD-a unutar Svjetske banke istaknuo je zabrinutost zbog dovoenja banke u poziciju neprestanog kru~enja davanja zajmova i opraatanja.15 Dapa e, iz objih institucija eae se mo~e uti kako opraatanje dugova nee rijeati problem siromaanih zemalja. Time se ignorira da nitko to uope niti ne tvrdi, ali je zasigurno kako teret duga previae optereuje te zemlje dok im opraatanje vrlo prakti no i konkrento poma~e. Britanija je po etkom 2005. godine otpisala nekim afri kim zemljama (Tanzanija, Mozambik) njihov udio duga koje te zemlje imaju prema Svjetskoj banci. Nije bilo nikakvih uvjeta osim da se ostavljeni novac iskoristi za druatveno korisne projekte. Tako je Tanzanija odlu ila s tim novcem osigurati do 2015. godine mogunost pohaanja srednje akole za 50 posto djece (Nataaa Magdaleni Banti, Jutarnji list, 16.01.2005.). Uganda je istim putem udvostru ila dostupnost akolskoga sustava za djecu. Prema podacima UN-a kada bi samo pola od svojih du~ni kih davanja ulo~io u zdravstene usluge, Mozambique bi sa uvao ~ivote 115000 ljudi svake godine uklju ujui i 6000 ~ena koje umiru pri porodu (Weisbrot, 1999). Pakistan je 2000. godine potroaio pola posto bud~eta na zdravstvo, 2.2 posto na edukaciju i 60 posto na otplatu dugova (Neale, 2002). Siera Leone, jedna od najsiromaanijih zemalja, plaa 6,7 puta viae na otplatu duga, nego na akolstvo. I sam koncept pomoi postaje farsa, jer na primjer Zambija 70 posto pomoi koje dobija preusmjerava na otplaivanje duga (Carley & Spapens, 1998). Sedamnaest afri kih zemalja ije je stanovniatvo pogoeno AIDS-om troai na otplatu duga isti iznos koliko je i procijenio UNAIDS-a da im treba za uspjeanu borbu protiv AIDS-a. Zemlje u razvoju godianje na ime otplate duga usmjere prema bogatim zemljama 200 milijardi dolara, etiri puta viae od ukupne pomoi koju godianje dobiju od bogatih zemalja (Madeley, 2000). Kao da financirate vlastito propadanje. Poseban dio pri e igra injenica kako veina tog novca nikad niti nije napuatala bogate trezore banaka zapadnih zemalja. Novac je, naime, samo promijenio knjige, ali je ostao u bankama na zapadu, premda je zaveden kao dio pomoi razvitku zemljama u razvoju i time otplaivanju duga. Uostalom, zaato da novac i odlazi iz zapadnih zemalja, kad se njime kupuje roba i usluge upravo iz tih istih zemalja. Nagomilani dugovi onemoguuju razvoj tih druatava jer je iluzorno o ekivati da je mogu razvoj nekog druatva ako ono ne mo~e ulagati u svoje akolstvo ili zdravstvo. Ako se subvencije za akolstvo prebacuju na otplaivanje dugova, zatvaraju se akole i ostale edukativne institucije, a cjelokupni obrazovni sustav sve viae krahira pod teretom viaih ciljeva. Usporedo s porastom ~ivotnih troakova sve viae ja a pritisak na obitelji da poveaju zaradu, ime djeca postaju najpogodniji kandidati za zapoaljavanje. U Bangladeau djeca esto rade u istim tvornicama kao i majke, kako bi im bila bli~e. Danas u Brazilu svega 40% djece zavrai osnovnu akolu, a 17% je nikada niti ne krene pohaati jer su prisiljena raditi. Viae od pola milijuna ih radi na planta~ama aeera. Zato veina aktera pokreta zahtijeva 100 postotno ukinue duga zemljama u razvoju. Humanitarna organizacija Save the Children u jednom od svojih izvjetaja iz 2003. godine istaknula je kako banka troi previe novaca na svoje projekte brige za djecu i majke uz vrlo slabe rezultate i lou efikasnost.16 Na svakom sastanku G8 skupine jedan od glavnijih zaklju aka kojim se hvali je opraatanje duga siromaanim zemljama na koji e dobrovoljno i velikoduano pristati neke od zemalja te skupine. Da je to uglavnom parada za medije dovoljno govori podatak kako je 90 posto duga zemalja u razvoju u vlasniatvu Svjetske banke i globalnih banaka, a ne samih dr~ava. Kada bi zemlje okupljene u skupinu G7 zaista ~eljele pomoi siromaanim zemljama da izau iz duga koji uniatava njihova druatva i kada bi preko svog utjecaja u Svjetskoj banci i MMF-u inicirale 100-tni otpis duga, to bi ih efektivno kotalo svega 1 dolar po stanovniku tj. stanovnici. Ipak nam treba biti jasno kako kada bi i bio otpisan sav dug, on bi se u nekoliko godina ponovno vratio na svoje sadanje stanje ukoliko ne bi dolo do promjene svjetskoga ekonomskog i politi kog sustava. Pod ovakvim uvjetima moi i utjecaja, siromaane zemlje bi ponovno uale u nepovratno du~ni ko stanje. Zadnju loau predstavu s dugovima siromaanih zemalja odigrali su predjednici skupine G8 pred ovogodianji sastanak u Velikoj Britaniji. Tada su, divei se sami sebi, elnici sedam najbogatijih zemalja objavili kroz jaku medijsku kampanju kako daju 100-tni otpis duga za 18 najsiromaanijih zemalja u iznosu od 40 milijardi dolara, te za slijedeih dvadeset kroz naredni period s dodatnih 16 milijardi dolara. Jasno je kako svaki otpis duga daje trenutnu i direktnu korist za siromaane zemlje jer im omoguuje investiranje novca u korisnije svrhe. Gotovo sve humanitarne organizacije i one za otpis dugova pozdravile su ovu odluku uz napomenu kako je ona nedovoljna ako se ne nastavi u njenom smjeru. Naime, naai vrli humanitarci kojima su odmah svjetske pjeva ke i glumatala ke zvijezde pohitale estitati na nesebi nosti, zaboravili su rei sljedee manje va~ne injenice: ovaj otpis duga e utjecati na tek 5 posto siromaanoga stanovniatva na planeti; Christian Aid zajedno sa sli nim organizacijama identificirao je 62 siromaane zemlje koje su u istom stanju kao i one kojima je dug otpisan, ali one su iz nekih razloga ostale izvan opsega ovog poklona; razlozi su ti ato su zemlje kojima je dug oproaten pristale na brojne ustupke daljnjeg strukturalnog prilagoavanja unutar HIPC programa kojem je vrijednost osporila i sama Svjetska banka; i najva~nije  zemlje koje su se spominjale uope danas nisu bez duga, jer se oprost ticao samo nekih institucija i banaka, a druge su zadr~ale svoje pravo na dug premda su pod istom kontrolom kao i Svjetska banka. Na primjer, Bolivija, Gvajana, Honduras i Nikaragva e tijekom sljedeih pet godina i dalje plaati 1,4 milijarde dolara Inter-Ameri koj banci za razvoj (IDB). Potrebno je znati kako je ukupan dug tih 38 izabranih dr~ava 167 milijardi dolara, dakle ostat e im i dalje ukupan dug od 111 milijardi dolara (Jubille USA Network, 2005). Druga strana ove laskave medijske pri e je injenica kako 40 milijardi dolara koje je sedam najbogatijih zemalja odlu ilo oprostiti siromaanim zemljama njih ne koata niata. Taj novac u stvarnosti zapravo ne postoji, i postoji samo kao numeri ka vrijednost statusa neke zemlje. Bogate zemlje su svjesne da od najsiromaanijih mogu joa dobiti samo resurse i kontrolu nad sektorom usluga ato ovakvim ugovorima upravo dobivaju. Posebno se zamjera MMF-u i Svjetskoj banci injenica da su dugove nagomilavali brojni diktatori i vojni re~imi iz zemalja u razvoju pri emu je novac zavraavao na njihovim privatnim ra unima u inozemstvu (ironi no, vrlo esto u iste zapadne banke koje su i davale kredite) te su ugnjetavali vlastiti narod bez ikakvoga stvarnog ulaganja u kvalitetniji ~ivot ljudi. Ironija je kako su upravo SAD stvorile sistem oprosta nelegitimnog duga. Naime, kada su SAD osvojile Kubu 1898. godine i preuzele ovaj otok od panjolske, ukinule su sve dugove Kube prema panjolskoj zbog nelegitimnosti duga, jer je on stvoren bez ikakve suglasnosti graana i granki koji/e bi ga trebali otplaivati. Ju~na Afrika je naslijedila dug iz vremena politike apartheida prema veinskome crna kom stanovniatvu, premda je svima jasno da ta populacija nije niata vidjela od investicija ili poboljaavanja njihovih ~ivota, dapa e, bili su viaegodianje organizirano ugnjetavani i ubijani. Sadaanja vlast Afri koga nacionalnog kongresa koja je tijekom apartheida bila najaktivnija u otporu, naslijedila je dug bivae rasisti ke vlasti i sada ga otplauje. SAD, MMF i Svjetska banka ne ~ele niti uti o ikakvom oprostu duga Ju~noj Africi. Isti odgovor vrijedi i za druge zemlje u razvoju. Osim jedne. Vrlo brzo nakon skidanja Saddama Huseina s vlasti u Iraku SAD su zatra~ile od MMF-a, Svjetske banke i drugih privatnih banaka kreditora te zemalja koje su davale zajam Iraku otpisivanje duga Iraka kako bi se mogao nesmetano razvijati. Napomenuto je kako dug nije niti legitiman, jer ga je stvorio diktatorski re~im.17 Mnogi zajmovi kao takvi, neovisno o demokrati nosti sredianje vlasti, doprinosili su smanjenju kvalitete ~ivota velikoga broja ljudi. Sve viae se po inju javljati i glasovi koji osporavaju na in ra unanja siromaanih u svijetu, jer se sumnja u namjeru Svjetske banke i MMF-a da svjesno umanjuju broj siromaanih kako bi opravdali kona ne posljedice svoje politike. Dvojica znanstvenika s Columbia University, Sanjay Reddy i Thomas Pogge (2003) istaknuli su u svom istra~ivanju kako ra unanje siromaatva pomou jednog dolara na dan nije poateno, jer se za jedan dolar ne mogu kupiti iste stvari u razli itim zemljama, odnosno jedan dolar ne vrijedi svugdje isto. Bankino ra unanje siromaatva temelji se na "paritetu kupovne moi" gdje se 1 dolar uzima kao granica ispod koje po inje apsolutno siromaatvo. Takoer se ra una koji se sve proizvodi i usluge, a koje jedna ekonomija nudi, mogu kupiti na osnovu te brojke. Problem je ato su osnovna dobra eae skuplja u siromaanijim zemljama, a usluge jeftinije, jer je jeftiniji i rad i plae za poslove koji ih osiguravaju. Ako na primjer za jedan dolar mo~emo kupiti osnovnih stvari isto kao u Indiji za 30 rupija, ili usluga ( iaenje, taxi, frizer...) u vrijednosti 3 rupija, onda bismo na osnovu ovakve ra unice mogli zaklju iti kako netko tko ima 10 rupija u Indiji ima jednaku kupovnu mo kao netko tko ima 1 dolar u SAD-u. Ali oni u apsolutnom siromaatvu se ne voze taxijem niti idu kod frizera. Tako siromaani u statistikama MMF-a i Svjetske Banke prestaju to biti. Na osnovu kritike Reddyja i Poggea ne mo~e se donijeti kona an zaklju ak o tomu koliko ima siromaanih na planeti, ali njihovo ra unanje na osnovu cijene kruha i ~itarica di~e brojku siromaanih za 30-40 posto (Monbiot, 2003). Time se izra~ava sumnja u najpopularniju tvrdnju Svjetske banke i ostalih zastupnika neoliberalizma kako je tijekom '90-ih godina proaloga stoljea doalo do smanjenja postotka siromaanih ljudi na Zemlji s 29 na 23 posto u odnosu na ukupni broj stanovniatva. Drugi kriti ari sli no isti u kako ljudi u zemljama Treega svijeta mogu biti u statusu siromaatva i sa 3, 4 ili 5 dolara zaraenih na dan. Kritizira se i UN koji je prihvatio takav na in ra unanja u svojim izvjeatajima i istra~ivanjima, jer uostalom takav na in nije sukladan s onim koji se koristi u samim dr~avama. Time se kontinuirano ponavlja da se u izvjeatajima Svjetske banke i UN-a pojavljuje manje siromaanih u pojedinim zemljama, nego li ato je slu aj kada te zemlje same rade takve izvjeataje.18 Tako se minorizira svjetsko siromaatvo kako bi se imid~ pojedinih institucija poboljaao u o ima javnosti (Chossudovsky, 1998).19 Svjetska banka i zastupnici njene politike esto isti u odreene manjkavosti i probleme zbog posljedica koje neoliberalni sistem ostavlja iza sebe, ali uvijek se negdje namee zaklju ak kako samo one zemlje koje su integrirane u svjetsku ekonomiju i one koje prihvate politiku slobodne trgovine mogu prosperirati i nai br~e od ostalih zemalja put iz siromaatva (Sach and Warner, 1995; Dollar and Kraay, 2001; Legrain, 2003). Nekoliko se injenica previa u takvim zaklju cima. esto se meu zemlje koje se uspjeano nose s razvojem i borbom protiv siromaatva stavljaju i one koje se i ne bi mogle staviti po definiciji u skupinu neoliberalnih, odnosno u skupinu onih koje su prihvatile koncept slobodne trgovine kao najbolji. Dapa e, Kina i Indija, pa prije i tzv. azijski tigrovi, imali su cijelo vrijeme prisutnu jaku dr~avu koja je odlu ivala kako e se i unutar kojih sektora ulagati investicije. Takoer se isti e kako se pri tome zanemaruje autokratski, a u najmanju ruku nedemokratski dr~avni sistem koji upravlja cijelim ekonomskim sistemom, kao u slu aju Kine na primjer. Dodatno se isti e kako razvoj, ako je do njega i doalo, isto kao i u globalnim razmjerima i ovdje ostavlja veliku masu gubitnika. Na primjer, u razvoju Kine uglavnom sudjeluju priobalne regije, dok je unutraanjost i dalje obilje~ena siromaatvom. Ironija je da se to ponekad priznaje i u radovima i izvjeatajima same Svjetske banke gdje se priznaje poveanje nejednakosti izmeu bogatih i siromaanih uslijed procesa globalizacije. Takoer se isti e kako se liberalizacija trgovine poveala svuda, osim u najbogatijim zemljama. (Milanovic, 2002). Joa dok je uvijek bio generalni direktor MMF-a Michel Camdessus priznao je: Naglo provoena liberalizacija u tranzicijskim zemljama voena je protiv zdravog razuma... (Nikolovska i Sunda , 2001: 42). Takoer po izvjeatajima Svjetske banke vidljivo je kako su zemlje u razvoju imale vei razvoj u tzv. neglobaliziranoj eri (1960.-1980.) nego u tzv. globaliziranoj (1980.-1997.). Zemlje Ju~ne Amerike su u prethodnom razdoblju imale zamjetan razvoj, dok su u kasnijem razdoblju kao najbolji primjeri prihvaanja neoliberalne politike bile prakti ki u stanju stagnacije. Afri ke zemlje su opasno nazadovale, dok podaci pokazuju rast jedino za isto noazijske zemlje gdje je dr~ava, kao ato smo rekli, igrala zna ajnu ulogu u razvoju (Weisbrot, 1999; 2002; Murshed, 2003). Uostalom, i rezultati MMF-a pokazuju kako liberalizacija i ukidanje carina ne vodi do razvoja u siromaanim zemljama (Dresner, 2003). Ovdje je zanimljivo napomenuti kako su sli ni zaklju ci mogli biti ia itani ak i u analizi posljedica strukturalnih programa prilagoavanja koju je na inila Structural Adjusment Participatory Review Initiative (SAPRI), tijelo stvoreno 1997. godine kao izra~aj zajedni ke suradnje Svjetske banke i nevladinih organizacija. No, u izvjeataju iz 2002. godine isti u se loae posljedice Bankinih projekata i politike za najugro~enije skupine stanovniatva: ~ene, male farmere i seljake, radnike, nezaposlene. U velja i ove godine World Bank's Operations Evaluation Department (OED) koji je odjel same Banke objavio je evaluaciju projekata Svjetske banke u kojoj se isti e kako je pristup svjetskim programima "slabo definiran", a glasovi zemalja u razvoju "neadekvatno reprezentirani".20 Kriteriji koje koristi Svjetska banka u svojem djelovanju dovode se u pitanje i u drugim kategorijama. Isti e se kako nije udno ato Svjetska banka financira socijalno neosjetljive i ekoloaki neodr~ive projekte kad su joj i sami kriteriji niski u aspektima na koje utje u. Na primjer, kriteriji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) za dozvoljenu koli inu arsena u pitkoj vodi su 100 puta stro~i, kriteriji Agencije za zaatitu okoliaa (EPA) SAD-a za proglaaenje zagaenja ~ivom su 14 puta stro~i, a za olovo 12 puta stro~i. Svjetsku banku proglaaava se licemjernom kada izra~ava brigu za okolia, klimatske promjene ili isti e svoju prvorazrednu ulogu u o uvanju bioraznolikosti. Carol Welch iz ekoloake udruge Friends of the Earth (2003) ka~e kako je Svjetska banka 2002. godine ukinula svoju odluku iz '90-ih godina proaloga stoljea o prestanku podupiranja projekata sje e drvea u tropskim kianim aumama. IFC kao dio Svjetske banke nastavio je financirati prvo uniatavanje Amazone kroz podr~avanje sa 155 milijuna dolara projekta Andr Amaggi Corporation za dvije planta~e soje zbog ega se uniatava praauma. Predsjednik Maggi Group, najveega privatnog proizvoa a soje na svijetu, je Blairo Maggi. Blairo Maggi je ujedno i predsjednik dr~ave Mato Grosso gdje se provode projekti financirani od IFC-a. Pritom treba napomenuti kako je upravo potreba za govedinom bogatih zemalja uzrok uniatavanja amazonskih auma, jer se tra~e novi prostori za paanjake. EU zauzima u brazilskom izvozu govedine ak 40 posto (Vidal, 2004). U tom kontekstu sve fraze i projekti Svjetske banke o klimatskim promjenama i bioraznolikosti izgledaju kao zavaravanje javnosti te povratak Svjetske banke tzv. high risk/high reward projektima i nastavak politike kockanja ljudskim ~ivotima. Svjetska banka je bila jedna od osniva ica programa za razvoj odr~ivog razvoja i politka Global Environmental Facility (GEF) osnovanog 1991. godine. Drugi partneri su dvije agencije UN-a, od kojih UNDP osigurava tehni ku podraku i priprema projekte, UNEP osigurava integritet projekata. Svjetska banka ima ulogu upravitelja projekta (Elliott, 2003). S po etnim kapitalom od jedne milijarde dolara ulaganja u ekoloaki obazrive projekte rastu pa je tako Klaus Toepfer izvrani direktor UN-ovog programa za okolia (UNEP) na konferenciji u Johannesburgu oduaevljeno najavio suglasnost 32 predstavnika najbogatijih vlada da poveaju investiranje u GEF fond na 3 milijarde dolara u razdoblju 2002.-2006. Cifre koje se odvajaju za ovakve projekte miljama su daleko od onih koje se izdvajaju za projekte koji uniatavaju prirodu. S druge strane, neka zemlja mo~e dobiti dozvolu sudjelovanja u GEF programu samo ako plati 4 milijuna dolara u fond programa. Tako kritika isti e da isto kao i mo glasova u Svjetskoj banci i ovaj projekt ostaje zatvoren za siromaane zemlje (Elliot, 2003). Na jednom od memoranduma koji su procurili iz Svjetske banke vidi se kako su u Svjetskoj banci svjesni opasnosti koju sa sobom nose projekti s iskoriatavanjem nafte i plina, ruda, auma te neodr~ivih resursa koji su svrstani u crvenu skupinu jasne i stalne opasnosti. Sektori su poredani po stupnjevima s obzirom na njihove posljedice, ali i s obzirom na globalnu zabrinutost i prosvjede protiv takvih projekata. Ipak, u Svjetskoj banci u istom dokumentu isti u kako su upravo ti sektori nafta, plin i rudarstvo najisplativiji. I zaista, od 1992. godine i konferencije o odr~ivom razvoju u Riju pa do one u Johanesburgu nakon 10 godina, Svjetska banka je preko tri etvrtine svojih energetskih projekata financirala kroz sektore nafte, plina i ugljena. Financirajui takve projekte s iskoriatavanjem fosilnih goriva, Svjetska banka e doprinijeti ukupnoj svjetskoj emisiji CO2 s preko 48 milijardi tona koliko e se kroz te projekte emitirati CO2 tijekom njihova rada. Na te projekte potroaeno je ak 26,5 milijarde dolara, a na projekte iskoriatavanja obnovljivih izvora te energetske efikasnosti potroaeno je manje od 2 milijarde dolara u tom razdoblju. Odnos izmeu prve i druge skupine projekata iznosio je tijekom tih deset godina omjer 18:1. Svjetska banka je dala zajam Kini od 2 milijuna dolara za smanjenje emisije stakleni kih plinova. Iste godine u Kinu je od Svjetske banke investirano 630 milijuna dolara kreditima za projekte iskoriatavanja fosilnih goriva (Elliot, 1998). Najava Svjetske banke 2004. godine kako e poveati ulaganja u obnovljive izvore energije za 200 milijuna godianje viae je aamar zaatiti prirode i zdravlju ljudi, nego iskrena namjera da se zaatite. Radi se o cifri koju Svjetska banka potroai na samo jedan malo vei projekt u koji je uklju eno iskoriatavanje fosilnih goriva. Nasuprot 200 milijuna dolara za obnovljive izvore energije, Svjetska banka godianje izdvoji 2,5 milijardi dolara na energetske projekte, od kojih velika veina uklju uje iskoriatavanje fosilnih goriva. Od 1994. do 2004. odnos tih projekata je bio 23:1 u korist fosilnih goriva. ak i 2004. godine, 94 posto energetskih projekata Svjetske banke odlazilo je na iskoriatavanje fosilnih goriva. Dapa e, krajnja je problemati na namjera takvih projekata od kojih lokalno stanovniatvo nema koristi, ve se zadovoljavaju apetiti globalnih korporacija i gladna zapadna tr~iata. Od ukupnoga broja 45 posto od 20-25 milijardi dolara koliko uobi ajeno Banka daje kredita ode direktno zapadnim korporacijama. Institute for Policy Studies (2003) istra~io je podatke same Svjetske banke i uo ili su kako je 82 posto projekata vezanih za iskoriatavanje nafte koje je Svjetska banka financirala od 1992. godine zavrailo kao izvoz nafte u SAD, EU, Kanadu, Australiju i Novi Zeland. Komisija Senata SAD-a pronaala je tihe kanale Svjetske banke kojima se pomagalo odreenim korporacijama da dobiju poslove u zemljama u razvoju, specificirajui slu aj Enrona nakon bankrota te korporacije. Time se poveala i ranjivost projekata Svjetske banke na korupciju. Za svaki dolar koji ue u Svjetsku banku iz SAD-a, vrati se 1,3 dolara preko projekata i ugovora koje dobivaju ameri ke korporacije (Barlow and Clark, 2001). Svjetska banka je takoer i najvei kreditor velikih brana uz koje se u zemljama u razvoju ve~e prisilno raseljavanje ljudi, kraenje ljudskih prava, korupcija te uniatavanje bioraznolikosti. Do danas je zbog gradnje takvih brana raseljeno izmeu 40 i 80 milijuna ljudi, pri emu je samo zbog projekata koje je financirala Svjetska banka raseljeno viae od 10 milijuna ljudi. U Bankinom izvjeataju iz 1994. godine Resettlement and Development isti e se pogoraanje ekonomskog stanja za veliku veinu muakaraca, ~ena i djece koji su preseljeni zbog projekata financiranih od strane Svjetske banke bez ikakve direktne koristi od tih projekata.21 Svjetska banka je nakon odreene pauze zbog estih i jakih kritika proale godine odlu ila ponovno krenuti u financiranje velikih brana premda je ak i Svjetska komisija o branama (WCD) osnovana uz inicijativu Svjetske banke savjetovala da se izbjegava financiranje velikih brana. Banka je 2003. godine donijela svoju Water Resources Sector Strategy koja prihvaa investiranje u velike hidroelektrane i nu~nu privatizaciju izvora pitke vode. Eric Duchemin iz IPCC-a isti e kako je teza o hidroelektranama kao zelenim postrojenjima ista farsa. Ne samo da velike hidroelektrane znatno uniatavaju ~ivote ljudi i cijele ekosustave, ve ih se s energetskog stajaliata sve manje smatra zelenima. Dapa e, istra~ivanja provoena u Brazilu pokazala su kako znatno doprinose emisiji stakleni kih plinova CO2 jer se emitiraju uniatavanjem stabala poplavljivanjem dolina gdje je CO2 zarobljen, ali velika negativna posljedica je i emisija metana, koji nastaje truljenjem biljaka i njihovih ostataka pod naplavljenom vodom bez prisustva kisika (Graham-Rowe, 2005). Ono to je najgore u uvrtavanju Svjetske banke u svoje "zelene" projekte je i izgradnja velikih hidroelektrana koje ne samo da imaju tetne posljedice po okolia, ve u mnogim slu ajevima uzrokuju i kraenja ljudskih prava jer se lokalno stanovniatvo prisiljava na iseljavanje. U razdoblju od 2000.-2004. 88,5 posto zajmova unutar toga sektora uklju ivalo je i obavezu privatizacije izvora pitke vode. 91 posto zajmova za vodu i sanitarije Svjetske banke uklju ivalo je i poveanje cijene za uslugu opskrbe pitkom vodom. Viae od 50 posto tr~iata pitkom vodom kontroliraju svega tri korporacije: Suez, Vivendi i RWE. Suez je vlasnik manjih podru~nica u preko 120 zemalja i ve 100 milijuna ljudi ovisi o vodi koja je njegovo vlasniatvo. I korporacije iz drugih sektora po inju vodu shvaati kao robu i dobru priliku za tr~iate pa su zna ajna ulaganja ve pokrenuli Enron, Bechtel pa ak i Monsanto. Svjetska banka je s General Electricom i fondom Georga Sorosa osnovala Globalni energetski fond koji e poticati daljnju privatizaciju i energije i vode po svijetu (Shiva, 2000). Kako to izgleda u praksi daje nam primjer bolivijskoga grada Cochabamba. Korporacija Bechtel je 1999. godine preuzela vodoopskrbu bolivijskoga grada Cochobambe te odmah nakon toga poveala cijenu vode za viae od 200 posto. Time bi veina stanovniatva izdvajala za vodu etvrtinu ili petinu svoje mjese ne plae. Neki dijelovi ugovora koji je prvotno potpisala bolivijska vlada s Bechtelom zaista su nevjerojatni. Tako je Bechtel tim ugovorom dobio pravo kontrolirati ne samo gradski vodovod, ve i sustave za navodnjavanje i bunare u ruralnim podru jima u ato dr~ava uope nije investirala ve su si ljudi sami to izgradili. Bechtel je dobio pravo na kiau. Sljedee godine u Cochobambi izbijaju neredi, vojska ubija jednog prosvjednika, ali nakon odbijanja povla enja prosvjednika s ulica grada, vlada objavljuje da se raskida ugovor s Bechtelom te se upravljanje vodom vraa pod kontrolu grada i civilnih inicijativa. No, nakon toga Bechtel zahtijeva 25 milijuna dolara odatete od Bolivije zbog ukidanja ugovora te tu~i Boliviju sudu Svjetske banke ICSID-u. Smatrajui i sam sud tajnim i netransparentnim prema javnosti, kriti ari isti u kako se i samu Svjetsku banku ne mo~e smatrati neutralnom u ovom slu aju, poato je Svjetska banka ne samo poznata po promoviranju privatizacije izvora pitke vode i vodoopskrbnih sustava ve je upravo to i nalo~ila vladi Bolivije kao dio reprogramiranja duga. I sam predsjednik Svjetske banke, James Wolfensohn izjavio je tijekom nereda u gradu kako je podizanje cijene vode bilo opravdano. Nadalje se isti e kako je i samo podizanje optu~be upitno poato je Bechtel dobivanje kontrole nad vodoopskrbom u Cochabambi dobio na na in da svoju tamoanju podru~nicu registrira kao nizozemsku korporaciju, ime je dobio pravo na tu~bu ICSID-u jer Nizozemska i Bolivija priznaju taj sud u svojim bilateralnim sporovima (NfN, 2003). Kao naru en krajnji dokaz ovim sumnjama i kritikama doaao je i izvjeataj Bankinog posebnog tima koji je trebao dati savjete Svjetskoj banci upravo za budui odnos prema iskoriatavanju sirovina, posebno onih fosilnih. Extractive Industries Review (2003) stvoren je 2001. godine za vrijeme sastanka Svjetske banke i MMF-a u Pragu i trebao je odgovoriti koliko je iskoriatavanje fosilnih goriva u skladu s Bankinom proklamiranom borbom protiv siromaatva. Nakon dvije godine u izvjeataju je preporu eno da Svjetska banka: odmah prekine s financiranjem svih projekata vezanih za iskoritavanje ugljena; kroz tranzicijski period osigura potpunu podrku za radnike i zajednice (po)vezane za projekte iz gore navedenih sektora; postepeno prestane financirati projekte vezane za iskoritavanje nafte do 2008. godine (preporuka dana za vee investiranje u iskoriatavanje plina); promijeni smjer izmeu financiranja projekata vezanih za iskoriatenje fosilnih goriva i onih koji se ti u obnovljivih izvora energije, o uvanja energije i efikasnosti koliko prije bude mogue; te se predla~e da zaatita ljudskih prava bude integralni dio projekata Svjetske banke (IPS, 2003). No, odgovor iz Svjetske banke bio je kako prihvaanje takve politike ne bi bilo u skladu s misijom Svjetske banke u borbi protiv siromaatva i poboljaavanju ~ivotnoga standarda ljudi u zemljama u razvoju. Takoer je odgovoreno kako bi prestanak financiranja projekata vezanih za iskoriatavanje nafte bio nepravedno ka~njavanje malih i siromaanih zemalja koje trebaju zaradu od iskoriatavanja nafte kako bi stimulirale ekonomski rast i smanjile siromaatvo (Beattie, 2004). Takoer je napomenuto iz Svjetske banke da same zemlje ne bi ~eljele prekid takvih projekata te kako nema smisla da Svjetska banka izae iz njih kada bi se oni provodili i bez njenog sudjelovanja. Iz britanskoga Odjela za Meunarodni razvoj (DFID) estitano je na radu i rezultatima timu za EIR izvjeataj, ali je nakon toga, par re enica kasnije, istaknuto kako su zabrinuti prete~no negativnim tonom izvjeataja. Kao prilog stavu da od projekata iskoriatavanja fosilnih goriva imaju najviae koristi siromaane zemlje i njihovo stanovniatvo, dan je primjer ada i koristi koju lokalne zajednice i ljudi imaju od projekta naftovoda koji ide do Kameruna. No, da ironija bude vea, upravo je nezavisni inspekcijski tim anga~iran od same Svjetske banke predlo~io povla enje iz tog projekta jer dvije od najsiromaanijih zemalja riskiraju uniatavanje okoliaa i uskraivanje sudjelovanja lokalne populacije u pravednom koriatenju profita (Beattie, 2002). Iz projekta su ak zbog moguih negativnih socijalnih i ekoloakih posljedica izaale i neke od naftnih korporacija (Shell, BP...), da bi danas konzorcij ostao predvoen najveom naftnom korporacijom na svijetu Exxon-Mobilom. Projekt vrijedan 4 milijarde dolara proi e kroz 13 rije nih slivova svom svojom du~inom od preko 1000 kilometara. Od projekta koji e donijeti profit od 8 milijardi dolara, Kamerun e dobiti svega 7 posto, ad 22 posto, a konzorcij naftnih korporacija na elu s ExxonMobilom, Petronasom i ChevronTexacom e zaraditi 71 posto od profita. Brojne grupe i organizacije iz regije i svijeta koje se bave zaatitom okoliaa i ljudskim pravima prosvjedovale su protiv ovog projekta. Nije naodmet spomenuti kako je predsjednik ada Idriss Deby kupio oru~je novcem kojeg je dobio od naftnih korporacija koje sudjeluju u izgradnji naftovoda kao bonus nagradu za podraku projektu. Predstavnici i predstavnice organizacija za ljudska prava i ekoloake grupe isti u kako e se to oru~je iskoristiti protiv vlastitih graana i graanki ukoliko budu previae aktivni u borbi protiv naftovoda. U Svjetskoj banci isti u kako projekt mo~e biti katalizator za veu demokraciju. Zaista se mo~emo zapitati o njegovoj normalnosti kada Wolfensohn kritizira siromaane zemlje jer previae ula~u u naoru~anje, a ne u obrazovanje. Ka~e tip koji predsjeda instituciji s ijim je kreditom za naftovod Kamerun- ad predsjednik potonje zemlje kupio oru~je. Ka~e tip koji predsjeda institucijom koja inzistira na cijeenju siromaanih i vraanje nepovratljivih (doduae, tjera nas tu mnogo toga na povraanje) dugova, ato rezultira nemogunoau tih zemalja da ula~u u to Wolfensohnu tako milo obrazovanje. Time je i viae nego upitna predanost Svjetske banke u spre avanju sukoba ili popravljanju ratnih rana koje mnoga druatva danas imaju. U ia itavanju njenih izvjeataja pronalaze i priznanja u stvaranju uvjeta za rat jer sami predstavnici te institucije isti u kako bi bilo posebno korisno u spre avanju ratova kada bi najsiromaanije zemlje mogle u initi raznolikijom svoju ovisnost o izvozu primarnih roba, dakle upravo suprotno onome ato su MMF i Svjetska u inile odredivai, zbog vjerovanja u teoriju komparativnih prednosti, svakoj zemlji odreene sirovine kojima e trgovati i sudjelovati u svjetskoj ekonomiji, odnosno otplaivati dug (Bretton Woods Project, 2004: 4). Naime, ukoliko ekonomija neke zemlje ovisi samo o jednom ili o malom broju izvora, poveava se mogunost ratova za resurse. Od 1998.-2000. ak 70 siromaanih zemalja zaraivalo je od svog izvoza sa svega tri vrsta roba. Time su, naravno, mnogo ranjivije na promjene na globalnom tr~iatu i mnogo ovisnije o diktatu globalnih institucija. Ponekad licemjerstvo koje izbija iz gotovo svake pore ove institucije zaista nema granica. Tako bivai direktor Svjetske banke James Wolfenson u ekskluzivnoj kolumni u Ve ernjem listu (17.10.2001) zagovara "smanjivanje trgovinskih zapreka" i "usmjeravanje pomoi u razvoju da se osiguraju dobri rezultati". Wolfensohn se ~ali na "te poljoprivredne subvencije koje sputavaju aanse Afrike da izae iz siromaatva" (Engler, 2003). Nicholas Stern, potpredsjednik Svjetske banke misli kako su poljoprivredne subvencije u bogatim zemljama "eti ki neopravdane". Grabi svoju priliku za kolumnu u Ve ernjem listu (13.12.2000.) i bez ikakva srama piae kako visoke carine te subvencije bogatih zemalja spre avaju proizvode iz siromaanih zemalja da uu na njihovo tr~iate. Iz Svjetske banke esto kritiziraju velike poljoprivredne subvencije bogatih zemalja i optu~uju ih kako time spre avaju razvoj siromaanih zemalja. Maltene, kvare posao Svjetskoj banci u borbi protiv siromaatva. Takoer u sije nju 2005. godine Banka je izdala studiju Global Agricultural Trade and Developing Countries na kojoj su radili brojni Bankini ekonomisti. U njoj se pak isti e kako e "razvojna strategija temeljena na izvozu poljoprivrednih roba vjerojatno osiromaaiti trenutno politi ko okru~enje". Dodatno se i u ovoj studiji isti e kako je protekcionizam ostao u visokom stupnju u industrijaliziranim zemljama, dok su siromaane zemlje "zna ajno liberalizirale svoje poljoprivredne sektore od 1980-ih".22 No, upravo su MMF i Svjetska banka godinama prisiljavale siromaane zemlje da restrukturiraju svoje poljoprivrede, okrenu se izvozu Zapadu potrebnih sirovina, egzoti nih proizvoda i agruma te otvore svoja tr~iata upravo subvencioniranim proizvodima sa Zapada. Kako to u praksi izgleda mo~emo vidjeti na primjeru Malavija. Malavi je bila jedna od zemalja koju je patila od gladi 2002. godine. Direktan uzrok tome ima i politika MMF-a i Svjetske banke koja je zahtijevala od te zemlje da privatizira poljoprivredni sektor. U zamjenu za nove kredite Malavi je prisiljen smanjiti subvencije za male farmere i deregulirati kontrolu cijena. Kukuruz je poskupio 400 posto u manje od godinu dana. U trenutku humanitarne krize Malavi je i dalje bio obavezan izdvojiti 20 posto iz svoga bud~eta na otplatu duga. Kako bi otplatili dug, Malariju je po etkom 2002. godine nalo~eno da proda 167000 tona iz ~itnih rezervi. U travnju iste godine Malavi je optu~en za korupciju i izba en iz HIPC inicijative. UN-ovo tijelo koje se bavi naseljevanjem i stanovanjem, UN habitat, u svom izvjeataju najavio je kako e unutar sljedeih 30 godina svaka trea osoba ~ivjeti u slamovima, posebno u siromaanim zemljama. Trenutno je to slu aj s jednom aestinom stanovniatva, a za to je kriva laissez-faire globalizacija i 'neoliberalne ekonomske politike koje se nameu siromaanim zemljama od institucija kao ato su MMF i WTO jer umanjuju mogunost ~ivljenja izvan gradova u tim zemljama. Gradovi se nekontrolirano naseljavaju zbog potrage za poslom i siromaatva u ruralnim podru jima (Vidal, 2003). Brojne organizacije, posebno iz zemalja u razvoju, kriti ne su prema poljoprivrednim projektima Svjetske banke od kojih gotovo svi uklju uju ogromno koriatenje pesticida i herbicida, dok danas sve viae projekata uklju uje i GMO. Od 1988.-1995. godine Svjetska banka je odobrila kredite za kupovinu pesticida u vrijednosti od 250,75 milijuna dolara. Dobitnice tih kredita su svega aest najveih agrokemijskih korporacija od kojih sve sjede u savjetodavnom odboru za poljoprivredu Svjetske banke. Je stri ek Wolfie je, te poljoprivredne subvencije na Zapadu su stvarno grozne. Kao primjer dosljednog cinizma neoliberalnoga kapitalizma James Wolfensohn je u travnju 2005. godine nakon zavraetka mandata u Svjetskoj banci otiaao na novo radno mjesto u jedno od najsiromaanijih podru ja na Zemlji. James Wolfensohn e raditi kao glavni koordinator pomoi Palestincima te e nadgledati i povla enje Izraela iz Pojasa Gaze. Takoer je, nakon ato je otiaao s toga radnog mjesta, istaknuo kako bi bilo bolje imati transparentniji postupak imenovanja predsjednika Svjetske banke. Onda nas je totalno iznenadila vijest u studenom ove godine kako je Wolfensohn dobio posao u najveoj banci na svijetu Citibank koja je dio grupacije Citigroup. U Citigroupu znaju da nije lijepo biti nezahvalan. Wolfensohn je postao viai savjetnik za globalne strategije i meunarodne odnose. A umjesto vuka doaao je vuk (o, dragi vukovi ispri avam se ato vas trpam u ovo druatvo). Otiaao Wolfie, doaao Wolfie. I odmah pokazao dosljednost svom prethodniku oatro prosvjedujui protiv poljoprivrednih subvencija bogatih zemalja. Gotovo sve nevladine udruge protestirale su protiv postavljanja Johna Wolfowitza, idejnoga sukreatora rata protiv Iraka, na mjesto nasljednika Jamesa Wolfensohna. Razlog je bio ato takav grdi lik dolazi na mjesto institucije kojoj piae da se bori za svijet bez siromaatva. No nekako ne mogu izdr~ati a da se ne svrstam meu one koji u toj Bushevoj odluci ne vide niata udno. Dapa e, ima li iata normalnije od toga da osoba koja je kreirala isporu ivanje demokracije Iraka zasjedne na mjesto institucije koja to sli nom taktikom radi na globalnom nivou. Pomalo je smijeana ta djetinjasta naivnost civilnoga druatva koja se bazira na ~estokoj spremnosti prosvjedovanja protiv o itih baraba, dok uglaene macane lakae trpi. Takvo eti ko vrludanje mo~e se opisati i kroz komentar: Ma je onaj Clinton isto rokao po Iraku, al' ti, tak je lepo onaj saksofon sviral, vidi se pravi gospodin. A i ~ene je aarmiral. Nije ko ovaj primitivni Bush. Daleko da mi je ovdje namjera pozivati na atednju kritikom primitivniju verziju i globalnih i lokalnih glaveaina, no u najmanju ruku je smijeano, u najveu ruku tu~no, bazirati kritiku Wolfowitzove nove funkcije preko stava kako ipak nije u redu da vodi instituciju koja se bori protiv siromaatva. Pentagon mo~e, Svjetska banka ne. A Bush je o razlozima imenovanja grdog Wolfieja lijepo rekao: On je upravljao velikom organizacijom. Svjetska banka je velika organizacija; Pentagon je velika organizacija. On je bio uklju en u upravljanje tom organizacijom (Vest, 2005). Dakle, ovjek ima menad~erske sposobnosti i kako to ti civilnjaci ne razumiju. Ovakvim pristupom nevladinih udruga zanemaruje se injenica kako je manje va~no je li nasmijeaeni Wolfie ili grdi Wolfie na elu Svjetske banke jer je problem Svjetske banke problem institucije, cjelokupnoga sistema, a ne jedne osobe koja joj je na elu. Takoer, pri tom kao da se zaboravlja da je Svjetska banka dio sistema u kojem godianje umre viae od 10 milijuna ljudi zbog gladi ili bolesti povezanih s glau i pothranjenoau. U Drugom svjetskom ratu ubijeno je 60 milijuna ljudi u sedam godina. A danas, 10 milijuna ljudi umre pored obilja hrane i lijekova svake godine, jer ~ivimo u sistemu gdje umirea ako nemaa novaca. Zar je onda zaista pretjerivanje usporeivati posljedice neoliberalnog sistema s posljedicama Drugoga svjetskog rata? Dug zemalja u razvoju je najvea ekonomska, kulturna i humanitarna katastrofa naaega doba (Rowbotham, 2000). Ova katastrofa stoji uz bok dvjema najveim strahotama 20. stoljea, svjetskim ratovima. Sasvim je moralno i legitimno zahtijevati ukinue tih institucija nakon ato plate odatetu zbog raznih oblika patnje koje godinama proizvode po ustaljenom obrascu. Svjetska trgovinska organizacija (WTO) zatvara ovaj trokut trenutno najnepopularnijih globalnih institucija.23 Premda je i njen nastanak zamialjen poslije Drugoga svjetskog rata, zanimljivo, tada uz otpor SAD-a nije stvorena. Kriti ari isti u kako Kongres nije odmah poslije Drugoga svjetskog rata ratificirao sporazum o Meunarodnoj trgovinskoj organizaciji (ITO) jer SAD tada joa nisu kontrolirale dovoljno podru ja i sektora u svijetu. WTO je 1995. godine zamijenio GATT (General Agreement of Tarrifs and Trade). Stvorena je organizacija kojoj je cilj da trgovini osigura olakaano, slobodno, pravedno i predvidljivo kretanje. WTO se optu~uje kako je zapravo paravan za svjetsku vladu, nereprezentativnu i nelegitimnu, poato odluke WTO-a sve viae utje u na ~ivote ljudi bez da ih je itko izabrao. Bez obzira ato u WTO-u nema slu~benog glasanja nov anikom kao u MMF-u i Svjetskoj banci, ve svaka dr~ava ima jedan glas, mnogi sastanci za pripremu ili donoaenje nekih va~nih odluka rezervirani su za najja e zemlje. Slobodna trgovina postaje nova sveta mantra, iznad ljudskih i radni kih prava, politi kih prava i zaatite prirode. Pogledajmo neke od ugovora unutar WTO-a. Agreement on Agriculture (AoA) je ugovor o poljoprivredi koji su potpisale sve lanice WTO-a. I premda se ovim ugovorom zahtijeva smanjenje restrikcija na uvoznu poljoprivrednu robu i smanjenje subvencija za domau, najbogatije zemlje svijeta kroz subvencije izdvoje za svoje poljoprivrede viae od 300 milijardi dolara godianje. S druge strane, siromaane zemlje koje esto trguju sa svega jednim ili par osnovnih namirnica otvorile su svoje granice uvoznoj robi sa Zapada koja je jeftinija i uniatava lokalne proizvoa e. Time poljoprivredni proizvodi iz SAD-a ili EU-a mogu biti i do tri puta jeftiniji od onih iz neke zemlje koja nema toliko novaca za subvencije (A SEED, 2003). Zbog subvencija u SAD-u paenica koja se izvozi jeftinija je 28 posto, soja 10 posto, a kukuruz 10 posto od troakova. Pamuk je 47 posto, a ri~a 26 posto jeftinija od troakova. International Food Policy Research Institute (IFPRI) je izra unao kako protekcionisti ki pristup tr~iatu najbogatijih zemalja i subvencioniranje njihove industrije kao posljedicu za zemlje u razvoju ima gubitak za potonje od 24 milijarde dolara godianje zbog spre avanja dolaska njihovih proizvoda na zapadno tr~iate (Hodur, 2003). Svjetska banka procjenjuje kako je ukidanje poljoprivrednih subvencija u bogatim zemljama doprinijelo s novih 500 milijardi dolara u ukupnoj godianjoj svjetskoj zaradi do 2015. godine uz izlazak iz siromaatva za 114 milijuna ljudi. Posebno se isti e kako bi 60 posto toga mogle zaraditi zemlje u razvoju. Ipak, od po etka neoliberalnoga globalnog sistema industrijski razvijene zemlje su poveale svoj izvoz s 58,8 na 66,3 posto, a zemlje u razvoju su smanjile svoj udio u izvozu s 31,5 na 26,3 posto (Ray, 2003; Seabrook, 2003). Upravo je zbog poljoprivrednih subvencija propala zadnja tzv. runda pregovora, odnosno bienalni sastanak WTO-a jer bogate zemlje nisu pristale na smanjenje subvencija. EU godianje potroai pola svog bud~eta od 80 milijardi dolara na poljoprivredne subvencije, a SAD su 2003. godine izglasale novi plan subvencija od 180 milijardi dolara kroz 10 godina. SPS Agreement (Sanitary and Phytosanitary Standards Agreement) sadr~ava pravila o sigurnosti prehrambenih proizvoda (sastojci, pesticidi, proizvodi proizaali iz genetske manipulacije...) te zdravlja ~ivotinjskih ili biljnih proizvoda. SPS ugovor ograni ava koriatenje "mjere predostro~nosti" koja se upotrebljava kada nema znanstvenih dokaza da neki proizvod nije opasan za zdravlje ljudi. Ne samo to, SPS slijedei svoju dogmu o slavljenju trgovine bez obzira na cijenu, tra~i od zemalja koje ograni avaju ulazak nekog sumnjivog proizvoda da znanstveno doka~u njegovu atetnost za zdravlje ljudi. Na osnovu ovog pravila SAD su tu~ile EU zbog zabrane uvoza hormonski stimulirane govedine i GM hrane, te su mnogim drugim zemljama, uklju ujui i Hrvatsku, prijetile. Stoga nas ne treba uditi da je Clintonova administracija pokrenula inicijativu da se dr~avama lanicama WTO-a uskrati pravo na popisivanje sastojaka nekog proizvoda i da se sve potpuno prepustiti u ruke WTO-a, ime bi doala u opasnost mogunost ljudi da znaju ato jedu. GATS (General Agreement on Trade in Services) zahtijeva od potpisnica deregulaciju tr~iata uslu~noga sektora, pri emu se misli na zdravstvenu njegu, obrazovanje, mirovinsko osiguranje i druga socijalno osjetljiva i va~na pitanja. GATS je svojevrsni globalni i proaireni oblik strukturalnih programa prilagoavanja MMF-a i Svjetske banke. Iz memoranduma EU-a koji je procurio u javnost u travnju 2002. godine vidljivo je kako je EU zahtijevala od 29 zemalja lanica WTO-a otvaranje prostora za privatizaciju sektora vode, struje, telekomunikacija, financija, transporta i tako dalje. Neato sli no pronaeno je u memorandumu EU-a koji je procurio u javnost u velja i 2003. godine, gdje Europska komisija zahtijeva od ak 72 lanice WTO-a (trenutno ih ima 146) otvaranje vrata privatizaciji gore spomenutih usluga i servisa s posebnim naglaskom na vodu poato najvee globalne korporacije koje se bave trgovinom i distribucijom pitke vode dolaze iz EU (CEO, 2003).24 TRIMs (Trade-Realted Investment Measures) zahtijeva od dr~ava lanica WTO-a da se domae kompanije, koriatenje lokalnih resursa i proizvoda te zapoaljavanje ljudi ne pretpostavlja stranim korporacijama. Dakle, nije dozvoljen posebni polo~aj koji bi diskriminirao globalne korporacije. TRIPS (Trade-Related Intellectual Property Agreement) je ugovor koji uvjetuje pravila za patente, autorska prava i zaatitne marke odreenoga proizvoda ili korporacije. Cilj je WTO-a nametnuti zapadnja ki sustav zaatite intelektualnoga vlasniatva, gdje se intelektualno vlasniatvo priznaje jedino kao privatna svojina, a ne zajedni ka, odnosno priznaje se jedino kada donosi zaradu, a ne kad udovoljava druatvenim potrebama (Shiva, 2000). Ovaj ugovor je jedan od najopasnijih jer uvjetuje svim zemljama potpisnicama da prihvate sve veu monopolizaciju par najbogatijih korporacija, a posebno je taj trend primjetan kod farmaceutskih i biotehnoloakih korporacija. Na TRIPS-u se najbolje vidi mo i utjecaj koropracija na WTO pa emo mu se kasnije vratiti. No, da bi nam bile jasnije posljedice koje ostaju iza politke i odluka WTO-a, navest emo par konkretnih primjera koji pokazuju kako je profit privatiziran u samom vrhu piramide moi, a kako su rizici socijalizirani na obi ne ljude bez obzira na mjesto ~ivljenja. Sud WTO-a je 1997. godine osudio europsko preferiranje banana iz karipskoga arhipelaga kao povredu pravila WTO-a o slobodnoj trgovini. Sud WTO-a je takoer dozvolio SAD-u da penalima (uvede sankcije) uredi izvoz iz europskih zemalja s 190 milijuna dolara. Cijeli slu aj je prozvan u medijima banana wars. Ovdje je potrebno spomenuti kako banane na Karibima uzgaja oko 200000 malih farmera kojima je to jedan od rijetkih moguih izvora zarade jer planinsko podru je koje prevladava na tim oto jima ne pogoduje uzgoju drugih kultura. Tada je takoer ispostavljeno kako ameri ka korporacija Chiquita koja ima goleme planta~e u Centralnoj Americi loae postupa sa svojim radnicima/ama po pitanju plaa, zdravstvenih uvjeta i mogunosti da se sindikalno organiziraju. Zbog izlo~enosti opasnim pesticidima, viae od 20000 radnika u Hondurasu postalo je sterilno za vrijeme rada na planta~ama Chiquite (Hertz, 2002). Karipska oto ja sudjeluju u europskom uvozu banana sa svega 9 posto, a velike korporacije s planta~ama u Ju~noj Americi (Chiquita, Del Monte i Dole) pokrivaju dvije treine svjetske trgovine. Sama Chiquita je tada pokrivala viae od petine europskoga uvoza banana (Wallach and Woodall. 2004). Nije naodmet spomenuti da je ta korporacija za vrijeme dr~avnih izbora u SAD-u 1998. godine donirala i republikanskoj i demokratskoj strankici preko pola milijuna dolara zajedno, a ukupno ra unajui i prijaanje i ostale donacije preko 5 milijuna dolara. Dva dana nakon ato je SAD podnio tu~bu sudu WTO-a, Chiquita je uplatila pola milijuna dolara donacije demokratskoj stranci. Sankcije od 190 milijuna dolara godianje trebale su prisiliti EU da promjeni svoju politiku, no od polovice 1999. godine kada su prvi put uvedene, djelomi no su se vratile SAD-u kao bumerang. Tadaanja ameri ka trgovinska predstavnica u WTO-u Charlene Barshefsky naala se pod bujicom kritika firmi iz njene mati ne zemlje jer je preveliko carinjenje odreene europske robe i proizvoda zaprijetilo gubitkom ameri kih radnih mjesta koja su povezana s prijevozom, preraivanjem, distribucijom i preradom tih proizvoda (cvijee, mineralna voda, je am...). Cijeli slu aj ponovno je aktualiziran 2005. godine i po etkom kolovoza sud WTO-a presudio je protiv odluke EU-a na zahtjev devet zemalja Ju~ne Amerike. EU je najavila kako nee mijenjati politiku prema karipskim zemljama. Sud WTO-a odobrio je SAD-u penaliranje Europe od 117 milijuna dolara godianje i to zbog odbijanja europskih zamalja da prihvate govedinu iji je razvoj potpomognut dodatnim koli inama hormona. EU je 2003. godine predala nove studije u kojima se dokazuje atetno djelovanje koriatenja hormonski stimulirane govedine te zatra~ila od SAD da u skladu s tim ukine sankcije. Da i ljudi u SAD-u imaju razloga biti nezadovoljni politikom WTO-a, dovoljno nam govori akcija usmjerena protiv SAD-ovog Clean Air Act-a koje su povele naftne industrije iz Venecuele. CAA zahtijeva od naftnih rafinerija da od 1990. proizvode iai benzin, ato je naftnoj industriji iz Venecuele uz podraku Brazila bilo dovoljno da optu~i taj zakon kao anti-free trade. SAD je bio prisiljen od WTO-a na prilagoavanje tog zakona te je 1997. godine dozvoljeno stranim naftnim korporacijama koristiti i prodavati benzin po vlastitim procjenama i odlukama ato se ti e sastava. EPA je priznala da se iz ove promjene zakona mogu o ekivati negativne posljedice na okolia. EU i Japan su 1997. godine tu~ili SAD sudu WTO-a jer je ameri ka savezna dr~ava Massachutsetts odlu ila da ne ~eli trgovati s korporacijama koje posluju u Burmi gdje je joa uvijek na vlasti diktatorski vojni re~im. Naravno, nije iznenaenje istaknuti kako su upravo europske korporacije poput Unilevera, Siemensa i drugih izvraile utjecaj na politi are EU-a da zaprijete SAD-u, jer jedna njihova savezna dr~ava krai svete postulate slobodne trgovine. Odluka savezne dr~ave je opozvana od centralne vlasti u Washingtonu. Mnogi ipak isti u da od WTO-a najviae profitira SAD. Od svih dosad prijavljenih 150 tu~bi sudu WTO-a, sam SAD podnio je 50-ak, a sve zemlje u razvoju zajedno 40 tu~bi (Madeley, 2000). No, najveu tragikomi nost ipak pru~a tu~ba WTO-u koju je 1996. godine podnijela Kanada protiv Francuske zbog odbijanja potonje da dalje uvozi azbest iz Kanade. Kanada je tu svoju tu~bu opravdavala pozivajui se na slobodnu trgovinu. Danas je Kanada najvei izvoznik azbesta i drugi po redu proizvoa , a 96% azbesta odlazi u zemlje  Treega svijeta koje nemaju razraene higijenske i zdravstvene regulative. Naravno, koriatenje azbesta u Kanadi je radikalno opalo zbog zabrinutih protesta javnosti, ali to nije smetalo Kanadi da u tu~bi sudu WTO-a osudi francusku zabranu uvoza azbesta zbog nedovoljnih znanstvenih dokaza o atetnosti azbesta. Takoer, Kanada je tvrdila kako po pravilima WTO-a zemlje lanice imaju pravo regulirati, ali ne i zabraniti azbest, ma ata god im to zna ilo. Sve zemlje EU-a su poslije slijedile primjer Francuske. Sud je donio presudu u korist Francuske, odnosno u korist zaatite zdravlja ljudi, prvi put od svoga osnutka. O navedenim i drugim sporovima zbog kraenja slobodne trgovine, a u cilju smanjivanja zaatite okoliaa, ljudskih i radnih prava, zdravstvenih i prehrambenih zakona, odlu uje sud sastavljen od troje ljudi koji nisu odgovorni prema javnosti. Sudovi rade u tajnosti, a svi dokumenti, istrage, prikupljene injenice smatraju se povjerljivima. Takoer ne postoji mogunost ~albe nakon odluke suda WTO-a. Pora~ena zemlja mo~e birati izmeu tri podjednako loaa, a samim time i la~na izbora: promjeniti zakone u skladu s WTO sporazumima o  slobodnoj trgovini , isplatiti odatetu pobjedni koj strani, ili se suo iti sa sankcijama dok se ne  urazumi . To nije, postoji mogunost ~albe kroz glasanje protiv odluke suda. To mora biti izglasano konsenzusom svih zemalja lanica WTO-a, odnosno sa stopostotnom podrakom, ato je apsurdno, jer bi time zemlja ili zemlje koje su i pokrenule spor odjednom trebale glasati protiv njega. Mnogi se pitaju gdje je kraj ovoj korporacijskoj kontroli. Naime, sporazumi i ugovori unutar WTO-a su dje ja igra prema onome ato se pokuaalo s Multilateral Agreement of Investment (MAI) kojeg su promovirale zemlje okupljene unutar OECD-a. Pregovori o MAI-ju po eli su 1995. godine unutar WTO, ali nakon odreenih protesta siromaanih zemalja radi mira u kui cijeli proces preba en je na OECD, gdje su se pregovori nastavili tajno. MAI je zapravo proairenje TRIMs ugovora unutar WTO-a te je pripreman u tajnosti i bez ikakve rasprave u medijima kada je priprema za njegovo puatanje u pogon bila u najveem zamahu. Aktivisti i aktivistkinje isti u kako su mediji namjerno izbjegavali pisati o ugovoru MAI kako bi suzbili javnu raspravu o tako akakljivoj temi. Naime, New York Times i The Washington Post zajedno su objavili svega osam lanaka o ugovoru MAI u 1998. godini (Danaher and Mark, 2003). Ipak, 1997. godine kanadski aktivisti i aktivistkinje su doali/e do dokumenata koji su otkrili ciljeve i stavke MAI-ja te je nastala prava lavina protesta airom svijeta. MAI zahtijeva; direktnu i otvorenu prednost globalnih korporacija pred lokalnim ekonomskim inicijativama; izuzee za korporacije u odgovornosti prema lokalnome okoliau i ljudima po pitanjima istoe i zaposlenja; zabrana reguliranja apekulacija, koje su jedan od uzroka organiziranoga monetarnog udara na tzv. azijske tigrove 1997. godine kada je gotovo cijela jugoisto na Azija zavraila u kolapsu; te aeer na kraju, zabrana odnoaenja prema prirodi, radnim i ljudskim pravima kao stavkama vrijednih investiranja. Takoer, najviae je reakcije izazvao prijedlog koji dozvoljava korporacijama da tu~e lokalne vlasti ukoliko procijene da im sputavaju budui profit (Danaher and Mark, 2003). Svjesni ove opasnosti gradovi San Francisco, Seattle, Geneva i drugi vrlo brzo su proglasili  MAI Free Zones za svoje podru je. U prosincu 1998. godine nakon estih i upornih protesta, OECD je objavio prekid pregovora za MAI. Pokret je slavio pobjedu uz odreeni oprez jer se mnoge stavke iz MAI-a pokuaalo ugurati u WTO pregovore, uglavnom forsiranjem zemalja EU. Mogunost da korporacije same procjenjuju tko ih je, kada i zaato oatetio u ostvarivanju profita ve postoji u nekim trgovinskim ugovorima. Unutar NAFTA-e postoji poglavlje 11, koje daje korporacijama pravo da tu~e direktno vlade ukoliko doe do bilo kakve eksproprijacije njihove imovine. Problem je definiranje exproprijacije u NAFTA-i koje se prili no razlikuje od uobi ajenoga. Unutar NAFTA-e to zna i ograni avanje korporativnoga profita ak i ako se ide u smjeru ja anja zdravstvenih ili ekoloakih zakona. Da se ne radi o pretjerivanju dovoljno govore neki od slu ajeva unutar NAFTA-e. Kanadska vlada je 1997. godine zabranila koriatenje u benzinu kemijskoga aditiva MMT, koji se povezuje s negativnim utjecajem na nervni sistem. No, Ethyl Corporation, proizvoa  MMT-a iz SAD-a tu~io je Kanadu sudu NAFTA-e pozivajui se na poglavlje 11. Kao odatetu, od Kanade je tra~eno 251 milijun dolara. Da ironija bude vea, MMT je zabranjen u SAD-u, mati noj dr~avi Ethyl Corporationa, no to ih nije smetalo da istaknu kako je odluka kanadske vlade protivna pravilima NAFTA-e te protivna njihovom normalnom obavljanju posla. NAFTA-in sud je donio odluku kojom se Ethyl Corporation nagrauje s 17 milijuna odatete nakon ega je kanadska vlada stopirala svoju odluku o zabrani MMT-a (Danaher and Mark, 2003). I kao u kakvom Brechtovom komadu, Kanada nakon toga tu~i Kaliforniju zbog odluke te savezne dr~ave SAD-a da u benzinu zabrani otrovni kemijski dodatak MTBE (methyl tertial butyl ether). Zanimljivo je kako je MTBE dodan benzinu kako bi se smanjilo zagaenje zraka. No, ispalo je kako MTBE zagauje vodu, uzrokuje rak, te neuroloake i dermatoloake probleme kod ljudi. U SAD-u se trenutno vode tu~be protiv 22 korporacije povezane s proizvodnjom ili koriatenjem tog aditiva. Iz Lyondell Chemical Co. proizvoa a aditiva iz Houstona prebacili su krivnju na druge tvrdei kako nije niata sporno u MTBE-u, ve u aupljim tankovima iz kojih se benzin izlije u zemlju. Methanex, kanadski proizvoa  metanola, glavnog sastojka MTBE-a po~alio se NAFTA-inom sudu kako e izgubiti 970 milijuna dolara ukoliko proe odluka o zabrani tog aditiva u benzinu te je zatra~io i takvu odatetu. U istom tonu, korporacija iz Kalifornije Metalclad tu~ila je Meksiko jer nije dozvoljeno da gradi odlagaliate otrovnoga otpada u blizini naselja te im je sud NAFTA-e dodijelio odatetu od 16 milijuna dolara, ato je platio Meksiko. Pou eni iskustvom, aktivisti i aktivistkinje ve sada izra~avaju protivljenje predlo~enom Ugovoru o slobodnoj trgovini izmeu objih Amerika (FTAA) za koji se tvrdi da e biti samo proairena verzija NAFTA-e koja e korporacijama otvoriti nova tr~iata Srednje i Ju~ne Amerike (za sada je samo Kuba izvan pregovora o FTAA). Globalne korporacije Od ovakve neoliberalne globalizacije najviae koristi imaju globalne korporacije. Mnogi smatraju kako danas korporacije imaju veu mo od suverenih dr~ava te kako od njih dolazi najvea opasnost za zloupotrebu moi. Stoga nas i ne treba uditi ato mnogi druatveni teoreti ari i teoreti arke, kao i aktivisti i aktivistkinje etiketiraju cijeli alterglobalisti ki pokret kao antikorporacijski (Starr, 2001; Danaher and Mark, 2003). Govori se o tiranima 21. stoljea (Welton and Wolf, 2001), moralno ambivalentnim institucijama koje tiho preuzimaju odlu ujuu ulogu u svijetu i uzrokuju smrt demokracije (Hertz, 2002), jednakosti mafije i korporacija (Bello and Bullard, 2001), korporacijskom faaizmu (Chomsky, 1999), pa ak i o korporacijama kao patoloakim institucijama (Bakan, 2004). Navode se podaci o moi globalnih korporacija koji zabrinjavaju: od 100 najveih ekonomija na svijetu, 51 ine korporacije, a 49 dr~ave,25 ako izuzmemo devet najbogatijih dr~ava po BDP-ju, 200 najbogatijih korporacija ekonomski je monije od ostatka svijeta, korporacije dr~e 90 posto tehnologije i patenata; 500 najveih korporacija kontrolira 70 posto svjetske trgovine, od toga se jedna treina odvija unutar iste korporacije, a sljedea treina odvija se izmeu podru~nica razli itih korporacija (Danaher and Mark, 2003). Posebno zabrinjava monopol koji se sve viae ve~e za korporacije s obzirom na injenicu da u mnogim sektorima sve manje korporacija kontrolira sve viae tr~iata: deset farmaceutskih korporacija kontrolira 48 posto od 317 milijardi dolara vrijednog svjetskoga tr~iata deset sjemenarskih korporacija kontrolira 30 posto od 24,4 milijarde dolara vrijednog svjetskoga tr~iata deset agrokemijskih korporacija kontrolira 84 posto od 30 milijardi dolara vrijednog svjetskoga tr~iata pet tzv. Gene Giants korporacija kontrolira 99 posto proizvodnje genetski modificiranih proizvoda, pri emu najvea Monsanto ima sa svojim GM usjevima viae od 90 posto od ukupne povraine deset veleprodajnih korporacija kontrolira 513,7 milijardi dolara vrijednog tr~iata tri korporacije kontroliraju 84 posto svjetske trgovine kakaom osam korporacija kontrolira do 60 posto svjetske prodaje kave aest korporacija kontrolira 85 posto svjetske trgovine ~itom tri korporacije kontroliraju 80 posto svjetske trgovine bananama sedam korporacija kontrolira 90 posto tr~iata ajem na Zapadu etiri muzi ke korporacije kontroliraju 70 posto tr~iata 3 korporacije kontroliraju viae od 50 posto tr~iata vodom 40 posto najva~nijih svjetskih industrija (nafta, auti, kompjuteri, elektronika, elik, avioni, mediji) kontrolira pet ili manje korporacija (Scholte, 2000; FOEi, 2001; ETC, 2002; WWI, 2005) Smatra se da ukoliko pet ili manje korporacija kontrolira odreeni sektor, onda mo~emo govoriti o monopolu. Nevjerojatno je da unato  toliko silnoj kontroli i moi, prema jednom od najpoznatijih i najutjecajnijih biznis magazina Forbesu, 500 najbogatijih korporacija zapoaljava svega 1,25 svjetske radne snage (Abramsky, 2001). Ne treba nas uditi ato se govori o sadaanjem sistemu kao globalnoj korpokraciji (Derber, 2003). Naae doba karakterizira merger mania (Scholte, 2000), manijakalno spajanje korporacija kako bi ovladale tr~iatem i profitom. Od 1998. do 2000. godine spajanja u SAD-u dosegla su vrijednost od 4 bilijuna dolara, viae nego u prethodnih trideset godina zajedno (Danaher and Mark: 2003). Dokazi da globalne korporacije najviae profitiraju od politike MMF-a, Svjetske banke i WTO-a (i od dr~ava, dometnuli bi mnogi) nabrajaju se prakti ki u nedogled. Tako EU ~eli prisiliti ostatak svijeta da otvori tr~iate pitkom vodom poato su najmonije korporacije u tom sektoru europske: dvije najja e korporacije dolaze iz Francuske  Vivendi Environment (dio medijskoga i komunikcijskoga konglomerata Vivendi Universal) s godianjom zaradom od preko 17 milijardi dolara, a druga je Suez Lyonnaise des Eaux s preko 5 milijardi dolara godianje zarade; dalje dolazi njema ka RWE, apanjolska Agues de Barcelona i britanske Thames Water, Biwater i United Utilities (Shiva, 2002). Od ve spomenutoga investiranja Svjetske banke u projekte fosilnih goriva unutar razdoblja 1992.-2002. najvie su koristi imale upravo korporacije koje kontroliraju taj sektor. Tako na primjer, biva korporacija potpredsjednika SAD-a Dicka Cheneya Haliburton je na drugome mjestu po dobivenim projektima i zaradom od njih na oko 2 milijarde dolara.26 Shell je na treem mjestu, pa nadalje imamo na listi i Unocal, General Electric, Enron, BP, Exxon i druge korporacije od kojih se gotovo sve povezuju s kraenjem ljudskih prava i sustavnim uniatavanjem okoliaa. Uz sve vei utjecaj na najmonije globalne nedemokratske institucije, korporacije imaju sve vei utjecaj i na naae ~ivote te preuzimaju sektore u druatvu koji odjednom postaju roba  voda, socijalne usluge, akolstvo, zdravstvo i druge. Ta sveprisutnost i preuzimanje kontrole nad najva~nijim aspektima naaih druatava odigrava se paralelno s nametanjem korporacija kao rjeaenjem za sve probleme. Oboru~ane druatvenom odgovornoau i brigom za okolia spremne su nas voditi prema boljem svijetu. No, kao ato emo vidjeti korporacije su uglavnom oboru~ane ogromnim svotama novca za reklame i agencije za odnose s javnoau. Tako korporacije kroz fraze o druatvenoj odgovornosti sve viae postaju nasmijeaeni gospodari naaega svijeta. Naravno, ne treba ovdje smanjivati odgovornost dr~ave i politi ara za taj trend jer su upravo oni dozvolili tu promjenu na vrhu i lukavo prepustili osjetljiva podru ja korporacijama. Nekad nije bilo tako. Vratimo se malo u povijest. 4.3.1. Historijski pregled odnosa biznisa i odr~ivog razvoja Od svojih samih nastajanja korporacije su krenule u otvoreni juri na resurse i gomilanje profita. Spominjanje drutvene odgovornosti moglo je izazvati samo salve smijeha. Ljudi su sve vie gubili kontrolu nad postupcima i djelovanjem korporacija, posebno od 1886. godine kad su pale odluke Vrhovnoga suda SAD-a da korporacijama priznaju sva prava kao osobama. Kao glavni pogon u kretanju prema napretku i progresu korporacije se nisu obazirale na prirodu, udaljene narode kojima se nisu priznavala nikakva prava, pa openito niti na same radnike koje su zapoaljavali. Od po etka industrijske revolucije smjer kretanja biznisa i zaatite ljudskih prava te prirode nije paralelan i pro~imajui, ve dapa e pun otvorenog neprijateljstva, a u najmanju ruku ignoriranja potonjih. Neprijateljstvo poslovnoga sektora ili biznisa prema ekoloakom pokretu i zaatiti prirode openito ima zaista bogatu povijest. im je ranih '60-ih proalog stoljea Rachel Carson u svojoj knjizi Silent Spring (1962) opisala devastirajui utjecaj koriatenja pesticida i ostalih kemikalija u poljoprivredi, iz Velsicol Chemical Company proizvoa a DDT-a upueno je pismo njenom izdava u u kojem se Carson optu~uje kako pisanjem protiv poljoprivrednih kemijskih sredstava zapravo ~eli uniatiti neovisnost Zapada u proizvodnji hrane i ostaviti ih na milost i nemilost Istoku, a znalo se ato tada zna i takva optu~ba. Biotehnoloaka korporacija Monsanto tiskala je knjigu u kojoj navjeauje nenaseljiv i opustoaen svijet ukoliko se smanji upotreba kemijskih sredstava u proizvodnji hrane. Napad je vodio E. Bruce Harrison, guru agencija za odnose s javnoau koje korporacije upoaljavaju kad treba po istiti nered za njima u javnosti i medijima. Teako je odrediti precizan datum nastanka te kulture moi koja je povela rat protiv ljudi i prirode, ali neki e po etak tog nerazumijevanja i neprijateljstva potra~iti ve u 16. i 17. stoljeu. Prvo, s baconovskim naputkom o potrebi kroenja prirode i oblikovanju prirode na nakovnju te kartezijanskim odvajanjem prirode od ovjeka pri emu bi ovjek trebao vladati i upravljati prirodom kao ne im Drugim. Tako je hrvanje s prirodom i dekodiranje njenih tajni dobilo svoju znanstvenu paradigmu na najviaem nivou i prije vidljivog po etka industrijske revolucije.27 Ta bahatost je donekle splasnula nakon Drugoga svjetskog rata jer je tada kapitalizam trebao umivati lice svaki dan kako bi se mogao predstavljati kao po~eljnija alternativa komunizmu. No, niti jedan niti drugi sistem nikad nije izra~avao ak niti pomisao da jednocrtni pravac progresa mo~e postati neodr~iv. Kao vodea paradigma ekonomskoga rasta misao o prirodnim resursima kao nepovezanim i izoliranim elementima koje se mo~e nekontrolirano oblikovati na nakovnju bez ugro~avanja cijelog sustava zadr~avala se sve do '70-ih godina proaloga stoljea. Tada se sve viae po inje upozoravati na preteaki konzumerizam graana i graanki zapadnih, visoko industrijaliziranih zemalja, kratkovidnu zaluenost progresom i materijalno-ekonomskim rastom, neizdr~ivi pritisak potroaa kog druatva na okolia i Zemlju ato kasnije rezultira zagaenim i manje kvalitetnim ~ivotnim prostorom, bolestima, siromaatvom i, kako ka~e Reusswig, (1993) samopropadanjem druatva. Po inju se spominjati granice rasta (Meadows, 1973), odnosno nagovjeauje se kriza resursa, razgoliuju se mitovi napretka (Kalanj, 1994) pa se ide do katastrofi nih scenarija o nadola~enju epohe opstanka te normalnosti izvanrednog stanja u druatvu trajnoga iracionalnog kolektivnog trovanja (Beck, 1986).28 Negdje u to vrijeme inauguriran je novi termin koji je trebao ne zaustaviti, ve kvalitativno preusmjeriti zahuktalu maainu postratnoga gospodarskog rasta i razvoja. U Stockholmu 1972. godine na prvoj UN-ovoj konferenciji o okoliau i razvoju, gdje se zagovarala nu~nost etike koja bi pomirila gospodarski rast i zaatitu okoliaa kao rjeaenje za sve vee uniatavanje prirode te siromaatvo i bijedu ljudi, dobili smo koncept odr~ivog razvoja. Do dana danaanjeg postoje sporenja meu znanstvenicima, teoreti arima i aktivistima ato bi odr~ivi razvoj trebao biti, a pogotovo kako se manifestira, koji akteri bi ga trebali manifestirati, odnosno postavlja se problem upravljanja odr~ivim razvojem. Naj eae se navodi definicija tzv. Brundtland komisije koja najjednostavnije re eno definira odr~ivi razvoj kao proces u kojem su sadaanje generacije u stanju zadovoljiti sve svoje potrebe, ne ugro~avajui zadovoljavanje potreba buduih generacija (WCED, 1987: 46). Mo~emo izdvojiti i definiciju zajedni ki donesenu od Svjetske unije za zaatitu prirode (IUCN), UN programa za okolia (UNEP) i Svjetskog fonda za prirodu (WWF) (1991) u kojoj se isti e kako je odr~ivi razvoj proces unapreivanja kvalitete ljudskoga ~ivota koji se odvija u okvirima tzv. nosivog kapaciteta odr~ivih eko-sustava (Lay, 1998). Ova definicija puno viae uklju uje ekoloake aspekte, ali ostaje problem nemjerljivosti nosivoga kapaciteta prirode, premda su Costanza i sur. (1997) te World Resource Institute (1998) izra unali kako godianja nov ana vrijednost blagotvornih funkcionalnih utjecaja svjetskih ekosustava iznosi 33,3 milijarde, ato je skoro dvostruko viae od svjetskoga godianjeg BDP-a (Glava , 1999: 146). No, ostaje nam zapitati se, nisu li tom matemati kom ra unicom takoer upali u zamku ovisnosti o kvantificiranju ato je i dovelo do nikad vee ugro~enosti prirode i kvalitativnog ~ivota ljudi. Ipak, bez obzira na sve mogue definicije odr~ivog razvoja, gotovo uvijek nalazimo kako je odr~ivi razvoj visinska kota, vodea ideja, mega-cilj, odnosno prevladavajui koncept kojemu je dana posredujua uloga izmeu biznisa i zaatite okoliaa, pa mo~emo zaklju iti kako je odr~ivost proces, a ne cilj, a odr~ivi razvoj je pristup tom procesu (Cifri, 2002:9). Zbog takve smuaenosti oko odreivanja odr~ivog razvoja, ponekad se navode i srodni pojmovi kao ato su obzirni razvoj, uravnote~eni razvoj, trajni razvoj, potrajni razvoj, razvoj sposoban za budunost i drugi (Lay, 1998). Napomenuli smo prije kako je odr~ivi razvoj postao dio aire globalne rasprave nakon konferencije u Stockholmu, ali alagvort mu je zapravo osigurala UN-ova konferencija o okoliau i razvoju (UNCED) u Riju 1992. godine. Da podsjetimo, u Riju se sastalo 179 dr~avnika kako bi donijeli nove smjernice za kretanje prema odr~ivom razvoju. Usvojeno je pet dokumenata: temeljna Rio deklaracija o okoliau i razvoju; Agenda 21 unutar koje se objaanjava kako razvoj u initi druatveno, gospodarski i ekoloaki odr~ivim; na elo o usmjeravanju, o uvanju i odr~ivom razvoju auma; te dvije va~ne konvencije o klimatskim promjenama i o bioloakoj raznolikosti (Keating, 1994). Pod pokroviteljstvom UN-ovih agencija i Svjetske banke dogovoren je i Global Environment Facility (GEF), fond za projekte koji doprinose odr~ivom razvoju u ato se obealo ulo~iti viae od milijardu ameri kih dolara. Takoer je dogovoreno i poveanje pomoi za razvoj zemljama Treega svijeta s 0,33 posto na 0,7 posto od ukupnoga bruto nacionalnog proizvoda ekonomski najbogatijih zemalja. U Agendi 21 upisani su zaklju ci o neodvojivosti mira, razvoja i zaatite okoliaa te o ratu kao samom po sebi razornom za odr~ivi razvoj; o potrebi za veim uklju ivanjem ~ena, djece i mladih, sindikata te autohtonih/uroeni kih skupina u procese ostvarivanja odr~ivog razvoja; o shvaanju nemogunosti razvoja siromaanih zemalja dok su optereene vanjskim dugovima koji prije e ne samo ekonomski, ve i ukupan razvoj druatva; o potrebi promjene neodr~ivih obrazaca potroanje; o potrebi da vlade prestanu financirati ekoloaki devastirajue projekte i oblike ponaaanja; o odr~ivoj poljoprivredi; zaatiti oceana i ostalih voda...(Keating, 1994). Kao nikad do tada u tolikom broju, prisustvo civilnoga sektora na jednom ovakvom dogaaju objaanjavalo se njihovim kona nim priznanjem od strane vlada i biznisa (premda je to priznanje recipro no) nakon niza godina etiketiranja kao primitivista i tehnofoba; takoer je civilni sektor na licu mjesta mogao svojim informacijama pomoi vladama koje su to htjele (posebno brojni slu ajevi sa siromaanim zemljama), ali i ukazati na umanjivanje ili negiranje problema od pojedinih vlada ili predstavnika biznisa. Takoer, naglaaavala se uloga medija koji su to sve zabilje~ili te tako predstavili globalni (ne samo ekoloaki) civilni sektor u nastajanju koji nudi konkretna rjeaenja za probleme u svijetu (Banuri, 1995). No, ve i zaklju ci Brundtland komisije bili su uvelike kritizirani kako probleme grebu samo po povraini svojim prevladavajuim stavom kako e nas tehnologija i pozelenjeli kapitalizam spasiti (de la Court, 1990), a pogotovo su ti glasovi postajali glasniji za vrijeme i nakon Rija. Naime, premda su puni divnih i lijepih ~elja te ciljeva, niti jedan dokument, konvencija ili odluka donesena u Riju nije bila obvezujua za ikoga, a s nekima se nisu ni slo~ili svi prisutni (npr. SAD nisu potpisale konvenciju o bioloakoj raznolikosti, Malezija o zaatiti auma itd.). Nakon samita jedan brazilski satiri ar rekao je kako se nikad u ljudskoj povijesti nije dogodilo da se toliko dr~avnika okupi u isto vrijeme na istome mjestu, a da ne odlu e apsolutno niata (Inoslav Beaker, Vjesnik, 18. VI 1992). Dapa e, mogli su se ia itavati peckavi komentari kako se toliko dr~avnika ina e okuplja samo na pogrebima kada netko va~niji od njih umre. S obzirom na djelotvornost skupa u Riju - mo~da je i taj skup bio veli anstven pogreb. Sprovod jednog planeta, odnosno njegova ekosistema . Posebno su bile prisutne kritike koje su dolazile od pojedinih ekoloakih skupina i organizacija te onih iz zemalja Treega svijeta. Jednu od najsustavnijih kritika dao je Nicholas Hildyard (1995) kroz 6 klju nih odrednica prevladavajue strategije na skupu u Riju: Uklanjanje proalosti  vlade i predstavnici biznisa okrenuli su se svijetloj budunosti, te ukinuli proalost i sve ekoloake probleme u/iz proalosti, a samim time ako ne negirali potpuno, a ono barem umanjili vlastitu odgovornost za stvaranje tih problema. Konstantno se pri alo o posljednjim izvjeatajima, recentnim istra~ivanjima, najnovijim podacima ostavljajui time impresiju kako je ekoloaka kriza novi fenomen kojeg prije nismo bili svjesni, ato je daleko od istine. Negiranje konflikta interesa  svi smo putnici na istom brodu na kojem imamo ista prava, ciljeve, smjerove i gdje u~ivamo u istoj koli ini resursa. Hildyard isti e kako se ovime ~eljelo takoer kroz la~no zajedniatvo zanemariti injenicu o golemoj i galopirajuoj nejednakosti u svijetu i injenici da netko od te situacije ipak izvla i profit i korist. Prevlast globalnih problema  dijeljenje odgovornosti za globalne ekoloake probleme, gdje su u tom golemom prostoru mo~e sakriti uzrok, a unutar kojeg se ne vide lokalni ekoloaki problemi. Tako je npr. problem emisije CFC plinova koji uniatavaju ozonski omota  preba en s (globalnog) proizvoa a na (lokalne) potroaa e. Spominjujui problem emisije CFC-a na konferenciji u Riju od slu~benih predstavnika nije se moglo uti kako je unato  ogromnoj opasnosti za ozonski omota  na tom poslu isto tako ogroman novac zaradila korporacija Dupont, ve je budua odgovornost za smanjenje emisije CFC-a preba ena na potroaa e u zemljama Treega svijeta koji su kupovali fri~idere koji su emitirali u atmosferu CFC. Vandana Shiva iz Indije jedna od najpoznatijih ekoloakih aktivistkinja i ekofeministkinja nazvala je ovakvu politiku zelenim imperijalizmom, a da ironija bude vea, Dupont je odjednom postao rjeaenje za smanjenje emisije CFC-a koju je uvelike i stvorio, poato je korporacija ve otprije patentirala nadomjeske za CFC u fri~iderima. Izdi~ui globalne ekoloake probleme zaogrnute u openitost, jasno su kao glavni akteri njihovog rjeaavanja navedene vlade, globalne financijske i politi ke institucije te biznis koji su do tada bili u poprili noj defenzivi, dapa e smatrani su odgovornima za devastiranje prirode. Povezano s prethodnim, s obzirom da je ukupno ekoloaki problem postavljen kao pitanje transfera tehnologije, znanja, kapitala i investicija u zemlje Treega svijeta, o ito je kako su samo bogate i visoko industrijalizirane zemlje sposobne upravljati spasom Zemlje, odnosno konceptom odr~ivog razvoja, premda su se same prili no neodgovorno odnosile prema i prirodi i potrebama zemalja Treega svijeta. Nadovezujui se, Hildyard zaklju uje kako je UNCED forsirao koncept kriznog menad~erstva, davajui onima na pozicijama moi joa dodatnu koli inu autoriteta i kontrole da upravljaju, usmjeravaju i legitimiziraju programe koji e se provoditi u smjeru prema odr~ivom razvoju. Kritike su nadalje iale u smjeru kako se na skupu u Riju viae govorilo o openitim problemima i rjeaenjima, a manje o konkretnim uzrocima eko-socijalnoga unitavanja i konkretnim potrebama tj. da se to kretanje preusmjeri ili makar zaustavi. Tako se na primjer govorilo o klimatskim promjenama, ali ne i o automobilskoj industriji koja im uvelike doprinosi. Upozoravalo se i na samu promjenu retorike pa se umjesto granica rasta koje bi zahtijevale odreene promjene u obrascima ponaaanja stanovnika na planeti, posebno onih iz ekonomski bogatijih zemalja, uveo termin globalnih promjena koji se pun optimizma novoga doba viae okrenuo efikasnosti (dakle, tehnoloakim rjeaenjima), a ne korjenitim promjenama u dosadaanjem odnosu prema prirodi. No, ako nema granica rastu, nema niti granica oholosti (Sachs, 1995). Kada se govorilo o pravu autohtonoga stanovniatva na o uvanje lokalne bioraznolikosti istovremeno se nudila tom istom autohtonom stanovniatvu pomo biotehnoloakih korporacija koje vrlo esto nude svoju pomo kroz biogusarstvo (Shiva, 1998), odnosno krau lokalnih bioloakih resursa, to jest genetskoga materijala i znanja o koriatenju istog. I zaista, u dokumentu Agenda 21 koja objaanjava kako razvoj u initi druatveno, gospodarski i ekoloaki odr~ivim, u 16. poglavlju isti e kako e dostignua biotehnologije zna ajno pridonijeti boljem zdravlju, poveanoj proizvodnji hrane, uspjeanoj obnovi auma, u inkovitijim industrijskim procesima, dekontaminaciji vode i zbrinjavaju opasnog otpada (Keating, 1994: 28). Kriti ari su posebno isticali kako se u Riju namjerno zamjenjuju uzrok i posljedica globalnih problema. Naime, puno viae se naglaaavao problem prenapu enosti zemalja Treega svijeta ato rezultira njihovim siromaatvom i degradacijom okoliaa, umjesto da se siromaatvo prepozna kao uzrok, dapa e da se proizvodnja siromaatva prepozna kao uzrok degradacije okoliaa i kvalitete ukupnog ~ivljenja (Shiva, 1995). Na kraju je i sam civilni sektor koji je bio uvelike zastupljen u Riju optu~en za naivnost zbog iluzije kako sudjeluje u ne em va~nom te zbog niskih kratkoro nih pobuda jer se pristajalo vaditi iz blata vlade i korporacije koje su najodgovornije za pogoraavanje stanja u prirodi. Ismijavan je i stav kako je civilni sektor kona no prihvaen kao partner od strane vlada i predstavnika biznisa, poato je to zna ilo viae da je civilni sektor izgubio svoju preciznost i jasnou kritike te uaao u arenu politikantstva skupih, a neu inkovitih brbljaonica (Finger, 1995). Skup u Riju ostat e upamen po joa jednoj va~noj novini koju smo ve natuknuli prije. Naime, do tada kao jednu od glavnih krivica u pripitomljavanju prirode brojni zaljubljenici u prirodu, zaatitari okoliaa te ekoloake udruge (i one iz podru ja ljudskih prava, prava potroaa a, uroeni kih skupina...) nalazile su u biznisu, posebno poslije Drugoga svjetskog rata s novim industrijskim zamahom. No, u Riju predstavnici biznisa, odnosno (globalnih) korporacija koje je do tada civilni sektor, a posebno ekoloaki civilni sektor pa i sve vei dio javnosti, smatrao najodgovornijima za uniatavanje prirode, pojavili su se kao partneri u rjeaavanju problema, a ne kao uzrok tom problemu. Okupljene u tada stvorenu interesnu organizaciju Business Council for Sustainable Development (BCSD) globalne korporacije postale su dio nove koalicije iji je program glasio  vlade, biznis i civilni sektor e pronai spretni (po ekonomiju) i sretni (po okolia) model upravljanja prirodnim resursima. Cinici bi mogli komentirati kako se zapravo od Descartesova upravljanja prirodom i nije toliko toga promijenilo. No, ta koalicija uzrokovala je mnoge probleme i sukobe izmeu navodnih partnera, tako da su mnogi predstavnici ekoloakoga i civilnoga pokreta optu~ivali vlade da uvla enjem biznisa kao rjeaenja nagomilanih problema briau odgovornost sa sebe, a biznis su pak optu~ivali da pomodarski pjeva pjesmu o eko-efikasnosti, ne mijenjajui zapravo prvotni kurs lupanja na nakovnju preteakim maljem po prirodi. Tada se desila i podjela unutar toga civilnog sektora, poato su neke organizacije u potpunosti prihvatile tu tzv. novu koaliciju, istaknuvai realprakti no kako na globalnom nivou boljeg rjeaenja nema. Veliki broj grupa posebno onih iz zemalja Treega svijeta proglasio je cijeli skup farsom i prevarom, dok je najvei broj civilnoga sektora pokuaavao balansirati izmeu o ite potrebe da se odr~ivom razvoju nametnu neka konkretna kretanja te ciljevi i estog blokiranja istih kroz iscrpljujua politi ka pregovaranja u kojima je trebalo paziti na sva ije interese, pa dakle i na interese onih koji profitiraju na uniatavanju prirode i zdravlja ljudi. Premda je biznis tada zaigrao na deklarativno druga iju kartu, i tih godina su se mogle uti izjave kao ona Billa Holmesa, bivaega lana odbora aumarstva Kalifornije koji je na jednoj konferenciji drvno preraiva kih korporacija izjavio:...najvea prijetnja vama, meni, naaim zajednicama, dr~avi i naciji nije viae komunizam, nije droga, niti AIDS, niti kriminal, niti siromaatvo, ak niti liberalni demokrati, ve radikalni ekolozi. Na to se nadovezala dr~avna agencija za zaatitu prirode SAD-a EPA, ustvrdivai kako je ameri ki environmental justice movement najpoznatiji po svom protivljenju otrovnim odlagaliatima, najvea prijetnja politi koj stabilnosti od anti-ratnoga pokreta iz '60-ih (Hildyard, 1995: 28). Kada je 1997. godine donesen Kyoto protokol o potrebi smanjenja emisije stakleni kih plinova za 5,2 posto do 2010. godine u odnosu na 1990. godinu, bio je prakti ki ve mrtav. Znamo da je vlada SAD-a odbila potpisati Kyoto protokol uz podraku svoga korporativnog sektora. Da ironija bude vea, cijeli svijet se nate~e i troae se ogromni novci na konferencije i sli no zbog 5,2 posto, premda je Meunarodni panel za klimatske promjene (IPCC), meunarodna skupina od preko 1000 znanstvenika iz podru ja vezanih za klimatske promjene, u svojim izvjeatajima ak i prije Kyoto protokola naglasila kako je za spre avanje klimatskih promjena potrebno reducirati emisiju stakleni kih plinova za 60-80 posto, ovisno o kojim se plinovima radi. Obrazla~ui svoje protivljenje potpisivanju Kyoto protokola, Bush je zaklju io kako ameri ki na in ~ivota nije za pregovaranje. Time se jasno dalo do znanja da neodr~ivi ~ivotni stil najbogatije zemlje svijeta nee preusmjeriti prema ekoloaki obazrivijem. Time je Bush upao u niz apsurdnih anti-ekoloakih izjava kojima obiluje pro-neoliberalna elita u SAD-u. Predsjednik Reagan je tako u kampanji za predsjednika SAD-a, koju je kasnije i osvojio, izjavio kako pribli~no 80 posto svog zagaenja zraka dolazi od emisije ugljikovodika od biljaka te kako stabla uzrokuju viae zagaenja od automobila (Dresner; 2003: 27), dok je njegov ekonomski guru Milton Friedman prebacio odgovornost za zagaenje sa stabla na konje: ...bez moderne tehnologije zagaenje bi bilo joa mnogo gore. Zagaenje od konja je bilo mnogo gore od onoga kojeg dobivamo od automobila (Ravaioli, 1995: 11). Ve prije Kyoto protokola, polovinom '90-ih osnovana je Global Climate Coalition od strane najmonijih korporacija iz sektora iskoriatavanja nafte, ruda, kemijske i automobilske industrije te drugih.... Ve tada su investirali u reklamne kampanje nekoliko desetina milijuna dolara kako bi upozorili ameri ku i svjetsku javnost na pokuaaj sakaenja ameri ke i svjetske ekonomije pozivanjem na smanjivanje emisije CO2 i ostalih stakleni kih plinova u atmosferu. U SAD-u i drugdje na Zapadu upozoravalo se na nepravednost Kyoto Protokola poato dozvoljava industrijski nerazvijenim zemljama donekle povlaaten polo~aj jer su im poveane kvote za emisiju CO2 zbog njihovih specifi nih razvojnih situacija. Reakcija biznisa na tu nejednakost Kyoto protokola bila je krajnje nezanimljiva iz jednostavnog razloga jer ne doprinose sve zemlje i svi sektori podjednako klimatskim promjenama, ato je bilo krajnje zanimljivo s obzirom da upravo biznis ina e predvodi promoviranje globaliziranosti kao modela 21. stoljea, dakle i globalnih sporazuma. No ipak, u SAD-u taktika industrijskog lobija svodila se na plaaenje Amerikanaca i Amerikanki da e izgubiti suverenitet i na prebacivanje odlu ivanja o vlastitoj sudbini nekakvoj tamo meunarodnoj instanci ukoliko se ratificira UN-ov Kyoto protokol. Takoer se u reklamama retori ki pitalo zaato bi jedna Kina u naglom industrijskom razvoju dobivala manje zahtjeve za smanjenjem emisije CO2 od SAD-a. S druge strane, sam direktor Exxona Lee R. Raymond na jednoj konferenciji u jugoisto noj Aziji dr~i uspaljeni govor u ime American Petroleum Institutea i poziva sve prisutne regionalne poslovne subjekte da se ne boje katastrofi nih predvianja radikalnih ekologa, ve da uu skupa u svijet gospodarskog rasta i progresa. Nedugo zatim u uvodniku novina China Daily istaknuto je protivljenje onima koji se protive kineskom progresu i koji pokuaavaju suzbiti njen razvoj ukazujui na ekoloake probleme (Ayres, 2000:22). Najvei sindikat u SAD-u ALF-CIO, podr~ava snage biznisa i protivi se Kyoto protokolu pravdajui to gubitkom radnih mjesta. GCC je tada publicirao materijale u kojima se tvrdilo kako ukoliko se krene prema prihvaanju Kyoto protokola, slijedi gubitak od 600000 radnih mjesta u SAD-u. Nije spomenuto kako se na svaku investiciju od milijun dolara u iskoriatavanje nafte i plina stvori 1,5 poslova, a u ugljen 4,4 poslova. Za istu sumu u solarne kolektore stvaramo 14 poslova, za solarne panele 17 poslova, a za dobivanje struje iz biomase i otpada 23 posla. Poslovni sektor se zadovoljan vratio u pregovore oko Kyoto protokola kada je prakti ki dozvoljena trgovina uglji nim dioksidom tako da e npr. umjesto stvarnog smanjivanja emisije CO2 sada biti dozvoljeno zasaditi monokulturne planta~e stabala koje e apsorbirati CO2, ime e se nadalje dobivati krediti za emisiju CO2 u atmosferu. Forest Trends International procjenjuje da je takav tzv. carbon casino godianje vrijedan 30-100 milijardi dolara (A SEED, 2001). Danas je GCC zapravo mrtvo slovo na papiru poato su ga od 1997. naovamo napustile neke od najveih korporacija kao ato su British Petrol, Shell, Dupont, Ford, GM, Texaco, Daimler-Crysler i druge, isti ui pritom svoju privr~enost borbi protiv klimatskih promjena i priznanje da kako su stvorene od ovjeka tako jedino od ovjeka eventualno i mogu biti uravnote~ene. Kao izrazito neprijateljski raspolo~enu prema poativanju ekoloakih i socijalnih prava moramo spomenuti International Chamber of Commerce (ICC)  Meunarodnu trgovinsku komoru koja okuplja korporacije iz cijelog svijeta. Potpredsjednik ICC-a Richard McCormick je istaknuo 1999. godine kako su multilateralni trgovinski sistemi slabaani jer se povezuju s radni kim pravima i okoliaem ato mo~e rezultirati katastrofom u trgovinskim sistemima.29 U skladu s tim, ICC-ovom Komisijom o okoliau upravlja Lord Holme of Cheltenham koji je na to mjesto doaao kao izvrani direktor korporacije Rio Tinto koja se bavi rudarstvom, a direktno je optu~ivana za kraenje radni kih, ljudskih i ekoloakih prava u Indoneziji, Papui Novoj Gvineji, Filipinima, Namibiji, Madagaskaru, SAD-u, Australiji i drugdje. Neprijateljstvo korporativnoga sektora prema bilo emu doli profitu najbolje oslikava izjava Percyja Barnevika, predsjednika industrijske grupacije ABB (ina e najveeg primaoca energetskih projekata Svjetske banke): Definirao bi globalizaciju kao slobodu za moju grupaciju kompanija da investiramo gdje ~elimo i kada ~elimo, da proizvodimo ato god ~elimo, da kupujemo i prodajemo gdje ~elimo i da imamo ato manja ograni enja koja bi dolazila od strane radni kih zakona ili socijalnih sporazuma (Kurian, 2004). Ovdje nema ak niti retori ke brige za odr~ivi razvoj ije ignoriranje danas zna i zaostajanje u osobnim horizontima (Lay, 1998). Posebno je postalo popularno upoaljavati prave znanstvenike koji bi negirali klimatske promjene ili neki drugi ekoloaki problem. Tako imamo uposlene znanstvenike od kojih je zadnjih godina najpoznatiji bio slu aj Danca Bjrna Lomborga kojemu su svjetski mediji proslavili knjigu The Sceptical Environmentalist. Washington Post je zaklju io kako je knjiga izvanredno postignue, a i u naaim medijima pisano je o njemu maltene kao o dugo o ekivanom vizionaru koji e pomesti te zlokobe katastrofi are. Lomborg je odjednom postao cijenjeni i realni znanstvenik, a nasuprot njemu se stajali katastrofi ari. U toj knjizi on je ispisao takve besmislice poput uglavnom, svjetske aume uope nisu u opasnosti. Tako se kroz medije proturala teza kako diletanti pa joa i zloguki proroci tvrde kako se pretjerano sijeku aume ili kako su kisele kiae otrovne. Danski komitet protiv nepoatenosti u znanosti ga je 2003. diskreditirao zbog krivog interpretiranja znanstvenih injenica. Lomborgov pohod nastavio je kasnije Michael Crichton, svjetski poznati pisac, knjigom State of Fear koja je kasnije poslu~ila za snimanje filma. Glavna baza knjige su radikalni i sumanuti ekoloaki aktivisti i aktivistkinje koji/e svojom proizvodnjom stanja straha izazovu planetarnu katastrofu. Predsjednik neoliberalnog think tanka American Enterprise Institutea pohvalio je Crichtona na jednom skupu ato je s osjeajem za dramu, publici pru~io ozbiljnu znanost. Najvei financijer AEI-a je ExxonMobil, a direktor Exxona Lee Raymond potpredsjednik je upravnog odbora AEI-a. Nakon ato je primio znanstveno utemeljenu pohvalu Crichton je odgovorajui na pitanja okupljenih usporedio one koji vjeruju u klimatske promjene s nacistima isti ui kako je i Auschwitz postojao zbog ispolitizirane znanosti. S druge strane, prava eksplozija retori ke brige ponovno nas je zapljusnula na samitu o Zemlji u Johanesburgu, deset godina nakon Rija. Fascinantno je kako novinski lanci u razmaku od deset godina mogu odisati istim tonom, blagim skepticizmom i razo aranjem zbog tolike dobrovoljne sporosti za tako hitne nametnute probleme. Prije deset godina Bush stariji bio je vrlo jasan u neupitnost ameri koga na ina ~ivota ato je daleko od ikakve odr~ivosti poato danas i sami predstavnici biznisa isti u kako bi nam za globaliziranost ameri koga na ina ~ivota bile potrebne tri planete poput naae koje bi to mogle podnijeti (Holliday, Schmidheiny and Watts, 2002). Bush stariji primio je kaktus od aktivista i aktivistkinja Greenpeacea u Riju, ato je trebalo simbolizirati biljku koja uspijeva ~ivjeti u vruoj klimi i bez previae vode, dakle kroz kaktus je iskarikirana budunost samih ljudi. Bush mlai je pak za Johannesburg poru io, poato nije niti doaao osobno, a za ato je dobio pohvalu iz Exxona najvee naftne korporacije na svijetu, kako su interesi ameri ke ekonomije neupitni. Prije i za vrijeme samog samita uisto, u Johannesburgu se izra~avalo veliko razo aranje ato je George W. Bush kao predsjednik najmonije dr~ave svijeta odlu io ne doi u Ju~nu Afriku, tako da je poplavu zvi~duka i negodovanja morao primiti njegov predstavnik Colin Powell. No, zaista ne mo~emo ne izdr~ati a da ne postavimo pitanje ato bi se zaista tako straano promijenilo s neuspjeanim samitom u Johannesburgu da se ameri ki predsjednik udostojio doi? U Johannesburgu je pak vlada SAD-a zbog zaatite korporativnih interesa u pregovorima o o uvanju okoliaa nagraena tzv. zelenim Oskarom koji su dijelile nevladine udruge za socijalnu pravdu i zaatitu prirode. U Riju nijedan potpisani dokument nije bio obvezujui s konkretnim ciljevima, rokovima i sredstvima. U Johannesburgu poslovni sektor je jasno izra~avao neprihvaanje ikakvih nametnutih rjeaenja koja bi imala obvezujui karakter, ve je klju na rije  postala partnership, odnosno dobrovoljne partnerske inicijative izmeu vlada, poslovnoga sektora, pojedinih nevladinih organizacija i lokalne zajednice na pitanjima, primjerice, obnovljivih izvora energije, zaatite bioraznolikosti, poljoprivrede.... Voditelji samita s ponosom su iznijeli podatak o preko 220 partnerskih inicijativa vrijednih 235 milijuna dolara dogovorenih joa prije samog samita plus joa 60-ak dogovorenih na samom samitu. Takoer je Klaus Toepfer, izvrani direktor UN-ovog programa za okolia (UNEP), oduaevljeno najavio suglasnost 32 predstavnika najbogatijih vlada da poveaju investiranje u GEF fond na 3 milijarde dolara u razdoblju od 2002.-2006. Naglaaavan je i novi program za male projekte, direktno za lokalne zajednice od 60 milijuna dolara. Kao i prije u Riju i u Johannesburgu je veliki broj predstavnika i predstavnica ekoloakih organizacija i civilne scene sa Zapada i iz zemalja Treega svijeta protestiralo zbog ostavljanja airokog prostora korporacijama, poato se smatralo kako e im to omoguiti bogaenje na ekoloakim projektima te da poprave imid~ u javnosti na parcijalnim i rijetkim projektima, a naglaaavano je da e time vlade dobiti prostor za skidanje vlastite odgovornosti za potrebne investicije i ope promjene prema zaista odr~ivijem razvoju. Sve takve partnerske inicijative uale su u Tip 2 sporazume koji imaju dobrovoljni karakter. Predsjedavajui samita Nitin Desai istaknuo je: Neki ljudi govore kako su partnerske inicijative na ruku korporacijama. To nije istina. Velika veina partnerskih inicijativa je organizirana od strane nevladinih i meuvladinih organizacija. Ali ako i ima korporacijske uklju enosti, to nije loae. Ne bismo imale kredibilitet bez participacije biznisa. Trebamo donijeti energiju korporacija u naau agendu ukoliko ~elimo da naae obaveze budu dobre.30 Unutar sporazuma Tipa 1 koji su meudr~avni, na razini vlada i koji su obvezujui, postiglo se joa manje nego prije 10 godina: broj ljudi koji ~ivi s manje od dolar na dan bi se trebao prepoloviti do 2015.; smanjiti za pola broj ljudi koji nemaju pristup pitkoj vodi i zadovoljavajuim sanitarijama; zabraniti kemikalije atetne za ljudsko zdravlje i okolia do 2020.; riblja staniata zaatititi i obnoviti do 2015.;31 takoer se u zavranom dokumentu isti e potreba za osiguran pristup osnovnom obrazovanju djece, pravima ~ena, te se naglaaava potreba za predanoau u razvijanju iskoriatavanja obnovljivih izvora energije.... Kod obnovljivih izvora energije potrebno je napomenuti kako su SAD, Kina, Japan i zemlje izvoznice nafte okupljene unutar OPEC kartela odbile prihvatiti prijedlog zemalja lanica EU-a i Brazila o 10-15 posto koriatenja obnovljivih izvora energije do 2010., a koji je sadr~avao precizne rokove i korake do tog cilja. Cijela ta skupina zemalja koja se protivila konkretnim planovima i ciljevima o poveanju koriatenja i ulaganja u obnovljive izvore energije prozvana je oil-garchy  oilgarhijom (igra rije i  oil na eng. zna i nafta, arche na gr . zna i vlast). Bush stariji u odsustvu je zbog toga prozvan toksi nim teksaaaninom, ne bez razloga poato savezna dr~ava Texas iz koje potje e ima veu emisiju CO2 nego li 119 zemalja Treega svijeta (Gershman, 2002). Ovo je posebno tragikomi no ako se zna da je ak i ameri ka vlada kona no priznala klimatske promjene nastale zbog na ina na koji kao ljudska rasa proizvodimo, konzumiramo i ~ivimo, objavljujui nekoliko tjedana prije samita u Johannesburgu, na stranicama vlastite dr~avne agencije za okolia, izvjeataj u kojem se zaklju uje kako je adaptiranje na klimatske promjene neizbje~no. Pitanje je hoemo li se adaptirati dobro ili loae (Engel, 2002). EU je najavila da e do 2012. reducirati svoju emisiju za 8 posto, a Japan za 6 posto. Ameri ki gradovi predvoeni Seattleom najavili su kako e na nivou gradova smanjiti svoje emisije stakleni kih plinova. Kasnije je Rusija potpisala Kyoto protokol ime je postao meunarodno va~ei dokument. A SAD je upregnuo svoje ekoloake namjere u rad na alternativnom sporazumu joa gorem od stvarnoga Kyoto protokola, zajedno s Australijom, Kinom, Indijom i Ju~nom Korejom. Zbog takvog stava po elo se govoriti kako bi SAD mogle trpjeti meunarodne ekonomske sankcije zbog odbijanja ratifikacije Kyoto protokola jer e time biti u ekonomskoj prednosti nad drugim zemljama koje e morati investirati kako bi izvraili svoje obaveze unutar protokola. SAD-ova voditeljica pregovara koga tima o klimatskim promjenama, Harla Watson, izjavila je kako ne vjeruje u realiziranje takve prijetnje. Ipak, Boulder, grad u saveznoj dr~avi Colorado u SAD-u s dvije ekoloake organizacije je ve tu~io ameri ku vladu jer smatraju kako financiranje klimatskih promjena kroz subvencije naftnih korporacijama i ostalih koje doprinose klimatskim promjena nanosi atetu njihovim interesima (Pomeroy, 2002). Takoer je zanimljivo primijetiti kako nas svakodnevno uvjeravaju da smo usred huntingtonovskih sukoba civilizacija, no ti sveti ratovi do beskrajnih sloboda ipak nisu odvratile SAD, pojedine islamske zemlje i Vatikan od zajedni koga pokuaaja jezi nog labavljenja, odnosno opstruiranja zaklju ka koji je povezivao pristup zdravstvenim uslugama i ljudska prava poato je ta veza ~enama kao posebnoj skupini posredno vodila do olakaanog, ili to nije re eno zagarantiranog njihovim ljudskim pravima, pristupa kontracepcijskim sredstvima. Ina e, sukobi i natezanja oko jezi nih formulacija zauzimali su veliki dio samita u Johannesburgu, ak i kad se radilo o o ito neobvezujuim zaklju cima. Tako su nevladine udruge slavile jezi nu pobjedu poato je u zavranu deklaraciju uala re enica o korporacijskoj odgovornosti, kao i ato je od Norveake, `vicarske i Etiopije sprije ena ~elja SAD-a, EU-a i ostalih ekonomski bogatih zemalja da svi zaklju ci budu u duhu Doha deklaracije WTO-a i posljednje runde pregovora te organizacije koja je bila u Quataru. Razlozi za protivljenje toj ideji sadr~ani su u injenici da unutar WTO-a trgovina ima primat na svim ostalim druatvenim aspektima, uklju ujui i one ekoloake i zdravstvene. No, ak niti unutar tzv. obvezujuega meudr~avnog Tipa 1, kao niti prije u Riju s konvencijama o bioraznolikosti ili klimatskim promjenama, Agendi 21 ili zaatiti auma, nije precizirano tko i kojim tempom e provoditi programe do ovih ciljeva, a posebno nije jasno ato ukoliko se oni ne provedu. Ne mo~e se porei razo aranje skupom u Johannesburgu 2002. godine, kako unutar civilnoga sektora, tako i u komentarima najveega broja svjetskih medija. Dapa e, mo~emo skruaeno zaklju iti kako je unato  silnim reklamama, prigodnim govorima i verbalnoj predanosti odr~ivom razvoju, ponaaanje ljudi na planetu, pogotovo uskoga sloja na vrhu piramide, dakle politi ke, gospodarske, ekonomske, znanstvene i druge elite koje i upravljaju te usmjeravaju glavne pravce ~ivota i razvoja nikada nije bilo neodr~ivije. Kako je u jednom intervjuu istaknula Naomi Klein, poznata novinarka i autorica knjige o negativnom utjecaju korporacija No Logo  prije deset godina osnovna misao bila je mo~e li samit u Riju spasiti svijet, dok je glavno pitanje u Johannesburgu bilo mo~e li samit spasiti sama sebe?32 Sam samit je preimenovan na brojne na ine. Slu~beni naziv je bio World Summit on Sustainable Development (WSSD), pa je na kraju zavrailo sa World Summit of Shameful Deals (Svjetski samit sramotnih dogovora) ili se i sama kratica promijenila u W$$D, ime se htjelo poru iti o prevlasti korporativnoga mentaliteta tr~iata i novca na samitu. Predstavnici biznisa takoer su prihvatili igru slova pa je njihova varijanta glasila World Summit of Serious Dilemmas (Svjetski samit ozbiljnih dilema) ili World Summit of Small Decision (Svjetski samit malih odluka). Mogli bismo zaklju iti kako je zavrailo isto kako je i po elo. Naime, samit je otvorio predsjednik zemlje domaina Ju~ne Afrike, Thabo Mbeki s re enicom: Globalno ljudsko druatvo temeljeno na siromaatvu veine i prosperitetu manjine, koju karakteriziraju otoci blagostanja okru~eni morima siromaatva, neodr~ivo je. No, kako zaklju uje Tanja Rude~, novinarka Jutarnjega lista (27.08.2002.) koja je nazo ila samitu, upravo je sam grad domain, a posebno Sandton, poslovno i financijsko srediate Johannesburga gdje se odr~avao samit a koje je uvalo 27 000 policajaca, jedan od tih otoka bogatstva okru~en morima siromaatva, konkretnije obli~njim slamom Alexandrom, ato ju~noafri ki predsjednik nije spomenuo. Predstavnici biznisa okupljeni u koaliciju World Business Council for Sustainable Development istaknuli su zadovoljstvo samitom: Poslovnom savjetu najviae odgovaraju jasni ciljevi i prakti ni zadaci(?!) koji daju okvir poduzetni kim mogunostima, dugoro nim planovima i moguim partnerstvima...pozdravljamo i airenje saznanja da je poslovni svijet neizostavni dio rjeaenja svjetskih problema. Dodatak je bio: Naae napredovanje mo~e se sa~eti rije ima Elvisa Presleya - Malo manje razgovora malo viae akcije.33 Kao ato smo spomenuli na po etku poglavlja, nakon ato je komunizam prvi posustao u umivanju lica, neoliberalni kapitalizam kao da je puaten s lanca, bez potrebe da se predstavlja boljim od bilo koga, nastupilo je doba kraja povijesti i novi juri je objavljen, ovog puta na globalnom nivou. Donekle je ironija u tomu da je upravo unitavanje ekosustava i prirode na cijelom planetu prisililo korporacije na novo umivanje korporacija negdje od polovice '90-ih. Korporacije se ili samostalno ili kao paket raznih lobisti kih grupacija predstavljaju kao direktni odgovor na potrebe odr~ivog razvoja. No kada se istra~e ne samo manifestne poruke o predanosti o uvanju prirode, zdravlja ljudi i lokalnih zajednica, kada se zagrebe ispod polirane povraine i pronjuaka po latentnom opredjeljenju korporacija koje se i dalje zove profit  onda zaista imamo ato istra~ivati. Jasno je, korporacija priznajemo maatovitost. Potrebno je duboko proanalizirati i istra~iti kada se zaista radi o sljubljivanju biznisa i odr~ivog razvoja, kada o (samo)reklamiranju vlastite ekoloake i socijalne osvijeatenosti, a posebno kada je rije  o izoliranim i parcijalnim (odr~ivim) projektima te programima koje pojedine korporacije provode, odnosno potrebno je raa arati sitne kapi koje se vole predstavljati kao airoko more. Zanima nas, dakle, ukupan potencijal odnosa biznisa i odr~ivog razvoja, odnosno nastojimo izoatriti cijelu sliku, a ne se gubiti u pojedinim razbacanim komadiima. 4.3.2. KAKO BIZNIS TEPA ODR}IVOM RAZVOJU? A sad reklam'ca: Prvo se pojavi mlada djevojka i ujemo kako pri a da su ju prije smatrali nepopravljivom romanti arkom. Romanti na. Nepopravljivo. Njen zamialjen pogled niz prekrasnu obalu. Onda se u pozadini uje muaki glas na pravo fino engleskom naglasku: Ova ~ena se trudi zaatititi nje~ni okolia od uniatenja zbog traganja za plinom i naftom. Dok on tako kenjka, ona pi i u gumenom amcu, maltene kao da ju je Greenpeace iaero u njega, pa se onda aee praaumom i kao ono ima kontakt sa stablima, pipa ih i grli, razumiju se, ono new age, aamanka je ovje e. Onda ugleda zlo este ogromne kamione i sli no ato nas asocira na iskoriatavanje prirodnih resursa. Njen ljutit pogled. Njen ljutit pogled preko ~ice gdje su kao oni koji iskoriatavaju prirodu. Muaki glas ponovo kree: Ona ~eli o uvati prirodne ljepote ovog podru ja (mala pauza) i zar ste sumnjali, zaatititi lokalnu kulturu& sada i za budue generacije. Dok atiti lokalnu kulturu mi gledamo scene gdje ona pri a s nekim tamo plemenom, miroljubivi susret civilizacija, ludilo od multikulture, kao u e neato i pri aju, mala dje ica se smiju, idila oko pletenih kuica od blata. Onda ona ponesena tako dirljivim susretom s lokalnom kulturom odleti visoko u nebesa helikopterom i fotka prirodu& aume, rijeke& . Dok je gledamo kako leti iznad divne Zemlje ona ka~e: Mi vjerujemo kako je mogue osigurati energiju koju planet treba bez ignoriranja potreba samog planeta. Onda je ponovo muaki glas podr~i: Unato  ovome, ona nije u ratu s naftnom korporacijom. Dok to sluaamo, prika~e nam se na helikopteru logo naftne korporacije Shell. I kona no muaki glas priznaje: Ona je naftna korporacija. Ekran se zacrnjuje i piae: Frances Abott-Guardiola je geologinja u Shellu. Njen posao je doi do bogatstva ispod zemlje, ne uniatavajui one iznad zemlje. Romanti no? Sigurno. Nepopravljivo? Nadajmo se. Logo Shella u obliku akoljke se otkriva obasjan suncem u pozadini uz poruku  Ra unajte na Shell. E, ako nisam zroko ekran od kompjutera kad sam ovo prvi put gledao, onda neu nikad. Ovo je samo jedna od mnogih fejkerskih reklama kojima je naftna korporacija Shell od kraja 90-tih najavila velike promjene u svom na inu djelovanja, a zapravo u svom imid~u. Uslijedila je prava okupacija televizijskih, tiskanih i Internet medija porukama o predanosti zaatiti ljudskih prava, osna~ivanju lokalnih zajednica s kojima se surauje, podr~avanju Kyoto protokola i smanjivanju emisije CO2 u njihovim postrojenjima. Shell je najreprezentativniji predstavnik druatvene odgovornosti korporacija, prijateljstva izmeu biznisa i odr~ivog razvoja. Ovu korporaciju smatraju predvodnicom novoga doba koji karakterizira odgovorni korporativni graanin. U knjizi Building Public Trust  The Future of Corporate Reporting (2002), koju su napisali ljudi iz najpoznatijih korporativnih savjetni kih agencija, upravo se primjer Shella navodi kao dobar na in komunikacije s javnosti. Jedan od najpoznatijih sociologa danaanjice Anthony Giddens (1999) uzeo je 1995. godinu kao godinu dalekose~nih promjena u ponaaanju najmonijih korporacija, gdje u prilog tomu navodi primjer pristanka Shella da nakon prosvjeda ekoloakih udruga (zna i ne svojevoljno) ne potopi na dno oceana svoju iskoriatenu naftnu platformu Brent Spar. To je sve posebno zanimljivo ako znamo kako je upravo Shell unutar ekoloakoga i socijalnoga pokreta godinama bio personificiran kao najvee zlo korporativnog svijeta. Po elo je '80-ih godina proaloga stoljea zbog odbijanja Shella da prestane investirati u Ju~nu Afriku, ato je bio apel brojnih grupa i organizacija kako bi se prisilila vlada Ju~ne Afrike da prestane provoditi politiku aparthejda prema veinskom crna kom stanovniatvu. No sve je kulminiralo upravo 1995. godine, godine dalekose~nih promjena kako je navjestio Giddens. Te su godine u Nigeriji pogubljena devetorica pripadnika naroda Ogoni koji nastanjuju deltu rijeke Niger te zemlje. Ogoni su prosvjedovali protiv Shellova crpljenja nafte s njihove zemlje, jer im je to zagaivalo okolia, osiromaaivalo ih desetljeima, prisiljavalo zbog toga na iseljavanje, a bilo je i mnogo smrtonosnih slu ajeva. Od pedesetih godina Shell je s podru ja na kojem ~ivi Ogoni narod izvukao nafte u vrijednosti od 30 milijardi ameri kih dolara. Prihod od nafte iznosi 90 posto izvoza Nigerije i 80 posto ukupne nigerijske ekonomije, a Shell u tome sudjeluje s 50 posto, te diktatorski re~im generala Sani Abachea nije ~elio dozvoliti ikakvo mijenjanje tog stanja (Klein, 2002: 272-278). Danas bi bilo prili no teako uti rije i koje je tada izgovorio generalni menad~er za Nigeriju Naemeka Achebe: Za komercijalnu korporaciju koja pokuaava investirati, potrebno vam je stabilno podru je. Diktatura to mo~e osigurati (Bruno & Karliner, 2002). Shell je optu~ivan kako je izvraio pritisak na vojni re~im da uguai mirne prosvjede protiv Shellovih buaotina koje su zagaivale pitku vodu i okolia Ogonija. Nakon smaknua devetorice aktivista od kojih je najpoznatiji bio Ken Saro-Wiwa, pisac nominiran za Nobelovu nagradu, Shell se naaao na meti Meunarodnoga udru~enja pisaca (PEN), brojnih umjetnika i umjetnica, ekoloakih aktivista i aktivistkinja, organizacija koje poma~u zemljama Treega svijeta, kao i najaire javnosti pa su trpjeli ne samo bojkot svojih proizvoda, ve i uniatavanje imovine od ljutih europskih aktivista i aktivistkinja. Joa i danas u SAD-u traje sudski proces koji je podigla obitelj Kena Sare-Wiwe i zastupnici Ogoni naroda protiv Shella. Danas je Shell meu korporacijama, kako je ve nazna eno, predvodnik novog vala koji donosi brigu za odr~ivi razvoj. Dogaaju se ak i apsurdne situacije da najmoniji globalni akteri skrivaju svoj globalni pedigre - kada su aktivisti i aktivistkinje krajem 90-ih blokirali urede naftne korporacije Shell na dan solidarnosti s nigerijskim narodima, pronali su interni korporacijski dokument koji savjetuje zaposlenike, posebno one koji kontaktiraju s medijima i javnosti da ato manje koriste u svom vokabularu rije  globalizacija, jer ona postaje nepopularna i skoro pa kontraproduktivna te da stoga viae naglaaavaju lokalne potrebe i lokalnu orijentiranost korporacije. Ne mo~e se porei i priznanje samog biznisa ovoj naftnoj korporaciji kao prvakinje u kreiranju povoljne klime za odr~ivi razvoj u svom okru~enju. Naime, Phillip Watts, tada predsjednik Shella bio je istovremeno i predsjedavajui World Business Council for Sustainable Development (WBCSD). Mark Moody-Stuart, bivai predsjednik Shella, je pak predsjednik joa jedne grupacije korporacija, Business for Sustainable Development (BASD) koju su zajedni ki osnovali za samit u Johannesburgu WBCSD i ICC. Upravljanje dvjema najva~nijim i najveim grupacijama biznisa koje se bave odr~ivim razvojem dovoljno govori o ugledu Shella unutar korporativnoga sektora. Shellove reklame se pitaju zar postoji izbor izmeu profita i principa naglaaavajui predanost odr~ivom razvoju. Sir Phillip Watts ka~e: Naa doprinos odr~ivom razvoju nije kozmeti ka vje~ba za reklame. Vjerujemo kako je odr~ivi razvoj dobar za biznis i kako je biznis dobar za odr~ivi razvoj. Jorrit van der Togt voditelj Life Programme naftne korporacije Shell joa poeti nije ka~e: Odr~ivi razvoj je inspirativan za svakoga tko je mlad u srcu, zato jer gleda prema naprijed sa zabavom i entuzijazmom pridonosei budunosti. Shell je inovator u po~eljnom novogovoru prema odr~ivom razvoju kroz fraze tipa people, planet and profit (obratite pa~nju kako nije slu ajno da je profit odjednom tek na treem mjestu). Oni su nosioci promjene i predstavljaju novi eti ki obrazac za 21. stoljee, u ei na vlastitim greakama iz proalosti. To je sve potkrijepljeno znanstvenim pristupom kroz naglaaavanje eko-efikasnosti, do koje mo~emo doi jedino postepenim promjenama, odnosno potreban nam je balansiran pristup promjenama. Njihov najvei projekt zasigurno predstavlja eksperiment pretvaranja cijeloga Islanda u prvu ekonomiju na vodik, dakle neovisnu o fosilnim gorivima, ato Shell izmeu vladinih i znanstvenih institucija s otoka provodi u suradnji s korporacijama Daimler-Cryslerom i Norsk Hydro. Na ope iznenaenje, a mo~da i zaprepaatenje u korporativnom sektoru, povukli su se vrlo brzo iz GCC-a kako bi jasno dali do znanja da prihvaaju Kyoto protokol i potrebu da se klimatske promjene zaustave. Po eli su investirati u solarnu energiju, pa se hvale s projektom solarnih kuhala, a nije za odbacit niti Nizozemski Madurodam kao prvi grad u svijetu u kojem se sva struja dobiva koriatenjem obnovljivih izvora energije zahvaljujui solarnim elijama od Shella. Sa Svjetskom bankom predstavljen je zajedni ki projekt na samitu u Johannesburgu o smanjenju ispuatanja otrovnih plinova iz njihovih postrojenja airom svijeta. Povukli su se i iz nekih drugih projekata zbog pritiska javnosti i tu~bi, kao npr. odustajanje od gradnje plinovoda unutar parka prirode Kirthar u Pakistanu. Shell je poslije priznao kako su kupovali oru~je i uvozili ga u Nigeriju, ali da su ga namijenili policiji koja je trebala atititi njihova postrojenja. Predstavnik Ministarstva obrane istaknuo je kako nikakvo oru~je nije doalo do slu~benih snaga i kako to nije niti potrebno, jer su oni dobro naoru~ani. Joa je dodao da nije lijepo da si netko stvara privatnu vojsku. Shell je sve negirao. Onda je britanski asopis The Independent objavio kako je pukovnik Paul Okuntimo, poznat kao voditelj guaenja prosvjeda Ogoni naroda, priznao da je za akcije iaenja dobio novac i od Shella. Shellov glasnogovornik u Londonu je komentirao: Shell Nigerija nije autorizirao nikakvu financijsku podraku vojsci. Ako ima nekih dokaza mi emo ih pogledati. New York Times je objavio dokument koji dokazuje da je Shell ne samo plaao vojnike koji su ubijali prosvjednike iz Ogoni naroda, ve da su plaali i bonuse ukoliko bi nakon akcija zavladalo mirno stanje za iskoriatavanje nafte. Od kada je Shell u Nigeriji, ubijeno je 2000 ljudi i uniateno 30 sela (NfN, 2003). Onda je dolazilo joa dokaza, pa su ih oni pogledali i priznali svoju, kako bi se shellovski reklo, nenamjernu odgovornost za dogaanja u Nigeriji, ali su imali spreman odgovor. Mi smo od sada druga iji i nau ili smo lekciju iz proalosti. Novi Shell je odlu io dobiti peticu iz vladanja tako ato su otvorili svoju Internet stranicu komentarima i kritikama, a na samu stranicu su postavili i Deklaraciju o ljudskim pravima UN-a isti ui svoju predanost poativanju ljudskih prava. Poativanje ljudskih prava pratile su fotografije s prosvjeda Ogoni naroda protiv izvjesne korporacije Shell. Predstavljen je takoer i projekt investiranja od nekoliko milijuna dolara u Nigeriji gdje ~ivi Ogoni narod. Time su ispunili analizu Andyja Rowella (2002) koji tvrdi kako su korporacije godinama predano usvajale tzv. 3D strategiju: Deny  poricati bilo kakve probleme ili devastirajue posljedice proizaale iz djelovanje doti nih korporacija; Delay  odgoditi bilo kakve efektivne akcije; i Dominate  dominirati u meunarodnoj agendi i pregovorima o stvarima koje se ti u biznisa. Ugrubo re eno, od polovice devedesetih dodan je etvrti D, Dialoge  gdje se tvrdilo o nau enim greakama iz proalosti, spremnosti za novu budunost te ~elji za dijalogom s ostalim sektorima u druatvu (Lubbers, 2002: 21-23). Shell je nau io iz povijesti kako investirati u vlastiti imid~, reklame, odnose s javnoau i sli no ne mijenjajui previae glavni tok svog djelovanja. Unato  silnoj brizi za klimatske promjene i pozivima za razborite mjere predostro~nosti upuene svijetu koji akciju treba sad, nije baa za pohvaliti se investicijom od 6,5 milijardi dolara na istra~ivanja i proizvodnju nafte i plina u samo godinu dana. Takoer, nije za pohvalu kako u nigerijskim postrojenjima dolazi do ispuatanja metana iz plinskih postrojenja, ato je strogo zabranjeno u Shellovim mati nim zemljama Nizozemskoj i Engleskoj. Na primjer, Shellova i BP-jeva postrojenja u Ju~noj Africi emitiraju sumpornog dioksida aest puta viae nego njihova postrojenja u Danskoj. Shell se brani od optu~bi kako su mu rezultati u zaatiti okoliaa katastrofalni navoenjem kako posjeduje certifikat ISO 14001. No ISO14001 nije niata doli niz ekoloakih standarda koje odreena korporacija dobrovoljno prihvaa. Certfikat ne garantira ekoloaku odr~ivost Shellovih operacija niti uklju uje posljedice koje te operacije imaju na lokalno stanovniatvo jer ono ~ivi izvan tvornice (FoE, 2004). Iz Shella, nadalje, nisu rekli kako i dalje rade u delti rijeke Niger, pri emu ta regija i dalje trpi katastrofalne posljedice uslijed brojnih sabota~a na naftovodima. O tome koliko su zna ajna njegova ulaganja u projekte lokalnih zajednica dovoljno govori podatak kako im je posebno tijelo nigerijskoga parlamenta izrazilo vlastitu neimpresioniranost s nekoliko desetaka milijuna investiranja u projekte zajednicpr: F H 806n|~VXPT:@Lxǹ}}l}}}}}^^h[xOJQJ^JmHsH h!d hJnOJQJ^JmHsHhJnOJQJ^JmHsH h!d hA OJQJ^JmHsHhOJQJ^JmHsHhA 6OJQJ^JmHsHhA OJQJ^JmHsHhA OJQJ\^JmHsH(hA 5CJOJQJ\^JaJmHsH(hA 5CJ OJQJ\^JaJ mHsH#^`prz!155P6677<<D[mp>s@sssso#x!o#x!o#I=o#Yo#Yo#Yo#Yo#x!o#Bo#Yo#W$dha$ $d`a$ $da$gd>>>>>??????P@Z@DDFFlHnH8L:LvLxLP8R:RRRS STPTRTTT~TUU\V^V"W$W2X Y4YBZLZZZ"[b[ᲨhA OJQJ^JmHsHh[xOJQJ^Jh'OJQJ^JhA OJQJ^JhA OJQJ\^JhElOJQJ\^Jh[xOJQJ\^JmHsHhA OJQJ\^JmHsHhElOJQJ\^JmHsH8b[[D]F]$_&_ddddee fffg4gh hThphhhhhj mmtnnnnoo:oss簟o%hA 5CJ OJQJ^JaJ mHsHh+@+F+H+----B00032343̾wmw]hA 0J"OJQJ^JmHsHh?\OJQJ^JhA OJQJ^Jh?\OJQJ^JmHsH%hA 5CJOJQJ^JaJmHsHhxOOJQJ^JmHsHh2OJQJ^JmHsHhA OJQJ^JmHsH(hA 5CJOJQJ\^JaJmHsHhA OJQJ\^JmHsHh2OJQJ\^JmHsH$$P%R%9jghhh&h8hbhdhfho#Yo#Y]%9 $G$If $d$G$Ifa$ $d$G$Ifa$ d$G$If$da$ 433355669R::>>>>HBJBBBCCEEGGt”ĔtΗ Z޾ssshhvhA mHsH#hvB*OJQJ^JmHphsH#h# 7B*OJQJ^JmHphsH#h!d B*OJQJ^JmHphsH)h!d hA B*OJQJ^JmHphsH#hA B*OJQJ^JmHphsHhvOJQJ^JmHsHhA OJQJ^JmHsHhvOJQJ^JhA OJQJ^J"Zdt|P^`vPR"$LN Lֱ²HJixpɿ❋}j%hA 5CJOJQJ^JaJmHsHhA CJOJQJ^JaJ"hA CJOJQJ^JaJmHsH%hA 5CJOJQJ^JaJmHsHhROJQJ\^JmHsHhvOJQJ^JhA OJQJ^JhvOJQJ\^JmHsHhA OJQJ^JmHsHhA OJQJ\^JmHsH)lmnopqrstuvwxɶ468:o#Yo#Yo#Yo#Yo#Yo#Yo#Yo#Yo#Yo#Yo#Yo#I=o#I=o#Wo#Wo#Wo#Wo#Y$dha$ $dh^a$dgdd & F ,d$da$808:02ʽ~  ^bd0VXxz 0ಣ}shOJQJ^Jh&mOJQJ^JmHsHh&mOJQJ^JhA OJQJ^JhA hA 5OJQJ^JmHsH"hA CJOJQJ^JaJmHsHhOJQJ^JmHsHhoHOJQJ^JmHsHhA OJQJ^JmHsH"hA CJOJQJ^JaJmHsH-  n'--\-^-2Ochlnpro#I=o#Yo#Yo#Yo#Wo#Yo#Yo#Yo#I= $da$$dha$$da$ $ hda$$ & F da$ $bd^ba$0fp.DxFH46DF>@@LRLNX$&02Rѽѯѯѯѯѯh\&OJQJ^JmHsHhfOJQJ^JmHsHh OJQJ^JmHsHhA OJQJ^JmHsHh 4OJQJ^Jh OJQJ^JhA OJQJ^J#hA B*OJQJ^JmHphsH#hHeB*OJQJ^JmHphsH/"$v x    *,Z\fhz  $$%%((",$,-\-^---v34455577d:N;ʱhA 6OJQJ^JmHsH&hA 56CJOJQJ\]^JaJhA 5OJQJ^JmHsHhkOJQJ^JhA OJQJ^JhA 0J"OJQJ^JmHsHhA OJQJ^JmHsHhkOJQJ^JmHsH8N;;"=~==BEEPGRGfGhGHHJJ"MssPuRuTvvz&~&'4'(P(d(f(((F*&,(,p,r,--..225V57b8d888::;;D;hA CJOJQJ^JaJhOJQJ^JhV;OJQJ^JmHsH#hA B*OJQJ^JmHphsHh$ OJQJ^Jh$ OJQJ^JmHsHh#OJQJ^JmHsHhA OJQJ^JmHsHhA OJQJ^J5D;P;<=X=>*?@@,A8ALANABIIJJZKKKKMN O*O,O`O`QdQQQQ4RBRdSfSTNUUULV^V~VV"X$XY$Z\\]]R]^^^^__>`D`F`a䛸hA 6OJQJ^JmHsHh#OJQJ^JmHsHhOJQJ^JmHsHh= OJQJ^JhOJQJ^JhA OJQJ^JhA OJQJ^JmHsHh= OJQJ^JmHsH=aHacjdddddeeafbfffh>hjhnhhhi jxjj|̈ :><|VZ:<dPrt8:FHlʿʮʮʮʮʪԜ䑆ʑhT,vOJQJ\^JhA OJQJ\^JhT,vOJQJ^JmHsHhA hioOJQJ^J hA 0J9\hA 0J9CJ\aJhA OJQJ^JhV;0J$OJQJ^JmHsHhA OJQJ^JmHsHhioOJQJ^JmHsH1lX|6P%Ԧצ`HpDS@RTHJ޲dHJ6:ֺr»̸̸̏́shIOJQJ^JmHsHh9lgOJQJ^JmHsHhiOJQJ^JhA 0J"OJQJ^JmHsHhA 6OJQJ^JmHsHh9lgOJQJ^JhT,vOJQJ^JhA OJQJ^JhT,vOJQJ^JmHsHhA OJQJ^JmHsHh= OJQJ^JmHsH-»>~*(<DHFf@|~2v4ZFHȺ򠖠h= OJQJ^JmHsHh@OJQJ^JhA OJQJ^JhV;0J$OJQJ^JmHsHh@OJQJ^JmHsHhiOJQJ^JmHsHh#OJQJ^JmHsHh9lgOJQJ^JmHsHhA OJQJ^JmHsH3*.04VXFHfJ:䶩zk\k\k\k\k\k\k\kh\TEOJQJ\^JmHsHhA OJQJ\^JmHsH hA OJQJ\]^JmHsHhA OJQJ^Jh-oOJQJ^Jh\TEOJQJ^JhV;h-oOJQJ^Jh-oOJQJ^JmHsHhA 0J"OJQJ^JmHsHhV;0J$OJQJ^JmHsHhA OJQJ^JmHsHh\TEOJQJ^JmHsH$"@@f68hj(X   *   &  l  ^`˼˼ˮtttfths. OJQJ^JmHsHh?lOJQJ^JmHsHh?lOJQJ^Jh\TEOJQJ^JhA OJQJ^Jh\TEOJQJ^JmHsHhA OJQJ^JmHsHh\TEOJQJ\^JmHsHhA OJQJ\^JmHsHhA 0J"OJQJ\^Jh-o0J$OJQJ\^JhA OJQJ\^J(`fL$0&#%$%&%&F&&&Z''&(((()))+..0̸̩~~m~ hA 6OJQJ\^JmHsHhA OJQJ\^JmHsHh!0OJQJ^JmHsHh8lOJQJ^JmHsHhA 6OJQJ^JmHsHh8lOJQJ^Jh78OJQJ^JhA OJQJ^Jhs. OJQJ^JmHsHh?lOJQJ^JmHsHhA OJQJ^JmHsH%+OyұԱ 8T 9999999o#* o#UEo#;-@o#Yo#o#o#o#o#$a$Od $da$gder $da$gdH$da$00v111122P22555566p8z88H:: ;;;;&;(;d;f;AAANBPBBBCDDEEVFK\KdLLL M^M߿ߴߏߏ߅{{ߏߏߏhB OJQJ^JhA OJQJ^JhB OJQJ\^JmHsHhB OJQJ\^Jh!0OJQJ\^JhA OJQJ\^J hA 6OJQJ\^JmHsHh!0OJQJ\^JmHsHhA OJQJ\^JmHsH!h-o0J$OJQJ\^JmHsH0^MMMFNPNNOOOvQQ"Z$Z\2^4^__@_B__rbbcceeff`hjk,k l"llll6mnn4qFssfttttVuXuvwwwwӴӪӴӒӒӈӪӪӒӒӒӒӪhHOJQJ^JhHOJQJ^JmHsHhB OJQJ^JhA OJQJ^JhB OJQJ^JmHsH hA 6OJQJ]^JmHsHhA OJQJ^JmHsHhA OJQJ\^JmHsHhB OJQJ\^JmHsH5wwBxXxyyyyB{{~~@BtԂԄ܅>X*h"z"$Pj(찣ޕޕޕޕherOJQJ^JmHsHhA 5OJQJ\^Jh-oh-o0J$OJQJ\^JhIOJQJ^JherOJQJ^JhqOJQJ^JhA OJQJ^JmHsHhA OJQJ^JhHOJQJ^J:|~Зҗ"npvx|ҡԡ֡ТҢڣ  \^DªĪPخڮԱ6hA 0J"OJQJ^JmHsHhA OJQJ^JmHsHhA 5OJQJ^JmHsHhxOJQJ^JhV;h-oOJQJ^Jh-oOJQJ^Jh 4OJQJ^JherOJQJ^JhA OJQJ^J:nN ʺ̺RvR.02LHPR*8r޲h|1OJQJ^JhA 0J"OJQJ^JmHsHh|1OJQJ^JmHsHhxOJQJ^JmHsHhA OJQJ^JmHsHhA OJQJ^JhxOJQJ^JBrT\JLhP^,^j l V|.2BD<>  Z f @'B'''x)z)8*v*/ 2^235ڸڠhNOJQJ^JhNOJQJ^JmHsHhOJQJ^JhOJQJ^JmHsHhOJQJ^JhA OJQJ^JhOJQJ^JmHsHhA OJQJ^JmHsH?55<6>67$899999<8<R<r<8?\?&A*AEE0F2FFFGG~GGGGGZCZDZZZ:[\\\\0]"``DcFc0eeeffgg%g'ghLj~jjk䴧䏄yh OJQJ\^JhA OJQJ\^JhA OJQJ^Jh OJQJ^JmHsHh hA OJQJ^J"hA CJOJQJ^JaJmHsHh00J$OJQJ^JmHsHhaOJQJ^JmHsHhA OJQJ^JmHsHh0OJQJ^JmHsH+kkllfpqqssss&s(sv v|v~vxx^z`z{{.}0}V}X}  R46xzƇ|~",ѹѹѭѡѹѹѹѹѹѹѹѡѹѹѹѕыыы~h~BhA OJQJ^Jh~BOJQJ^JhA 0JOJQJ^Jh00J$OJQJ^JhA 0J"OJQJ^Jh OJQJ^JhA CJOJQJ^JaJhA OJQJ^Jh OJQJ\^JhA OJQJ\^JhA 6OJQJ\]^J-,2r< <tv~8:ޮ"$^\"&fhxzF  .* ܾܴܴܴܴܴܴhOJQJ^Jh0OJQJ^Jh z~OJQJ^Jh~BOJQJ^JhA OJQJ^Jh~BhA OJQJ^Jh~Bh~BOJQJ^JGxb(*pr4$8:f82HJF@tzῲh\OOJQJ\^Jh\OhA OJQJ\^JhA 5OJQJ^JhOJQJ\]^JhA OJQJ\]^Jh\OOJQJ^JhOJQJ\^JhA OJQJ\^JhA OJQJ^JhOJQJ^J8 f      z LZ^h."!!!(""#&'''J(L(N(r))**+t++,&,.,2,~.갢갔h4OJQJ^JmHsHh0OJQJ^JmHsHhA OJQJ^JmHsHh00J$OJQJ^Jh4OJQJ^Jh4OJQJ\^Jh\OOJQJ\^JhA OJQJ^JhA OJQJ\^J:f0LB`4prƑȑʑ(d t*o#1A@o#o#o#Wo#Wo#Iho#*K$da$ $dha$gd-%)$dha$$dha$dh$da$ $da$gd1+ $da$ $da$gd\O~..0333844406P6 7`7.9l999L;;<<==AAAAAAdDfDxE~EEEF.GGGGG6H|H`IIIIZM\MdNNNNNOODPFPQQQQQQUڼڼڤh~xh0J$OJQJ^Jh00J$OJQJ^Jh0OJQJ^Jh _OJQJ^Jh4OJQJ^JhA OJQJ^JhA OJQJ^JmHsHh4OJQJ^JmHsH@UULYNYd[f[[[\\]8]:]d___ ` `taabbbbcc dXdddddeehhhijjjjllp pjrrrrssttw wBxFxhzlz~zzzz~h~xhOJQJ^Jh~xh0J$OJQJ^JhbOJQJ^Jh1+OJQJ^JmHsHhA OJQJ^JmHsHh1+OJQJ^JhA OJQJ^Jh _OJQJ^JA^ʀԀ|ޅ(,0RY::<HJpƑȑʑ `ҝԝBJ$|whoOJQJ^JhoOJQJ^JmHsHhA OJQJ^JmHsHhA CJOJQJ^JaJ hA 6CJOJQJ]^JaJhA 5OJQJ\^Jh~xh0J$OJQJ^JhA 6OJQJ]^JhbOJQJ^Jh~xhOJQJ^JhA OJQJ^J.zNЪ`RȰ"$̵ֹ8ػCSP Z 齲Ș!h-%)h-%)6OJQJ\]^Jh-%)h-%)OJQJ^Jh-%)hA OJQJ^JhBs3OJQJ\^JhA OJQJ\^JhBs3OJQJ^JhBs3hA OJQJ^JhoOJQJ^JhA OJQJ^JhA 6OJQJ]^J/(*,.$V "BD:<tv&*\,82p"¸¸®®®®®®®ª®®®qhA OJQJ^JmHsHh9_CJOJQJ^JaJhA CJOJQJ\^JaJhA CJOJQJ^JaJhA h9_OJQJ^JhBs3OJQJ^JhA OJQJ^Jh-%)OJQJ^Jh-%)OJQJ\]^Jh-%)h-%)OJQJ^Jh-%)h-%)OJQJ\]^J,z $/>HHHHHWWo#o%o#(o#[o#߾o#.o#o#o#o#o#[{o#$dha$$a$ ^`$da$gds$da$gd8 $da$gdl} $da$gdl $da$$da$ K$da$gd9_"$2Fڅޅ$RrrҐԐz~lp"bڠ@Ρƣ֣ܣ`r֥@JTV*ξξξξξξξξδδδδΨδh~xh0J$OJQJ^Jhl OJQJ^Jh^4OJQJ^J hA 0J9hA OJQJ^Jh9_OJQJ^JUhA OJQJ^JmHsHh9_OJQJ^JmHsHBe, i nalo~ilo plaanje kazne od 1,5 milijardi dolara Ijaws narodu zbog dugogodianjeg uniatavanja okoliaa i zdravlja ljudi. Posebno je negativno u javnosti odjeknuo skandal sa apijuniranjem aktivista i aktivistkinja koji/e su organizirali/e akcije i kampanje protiv Shellovog djelovanja u Nigeriji. Za to su unajmili obavjeatajno-detektivsku agenciju Hakluyt & Company Ltd. iz Londona koja je nagledala i apijunirala aktiviste i aktivistkinje. Dapa e, jedan od apijuna agencije je poslije skandala u Nigeriji proputovao cijelu Europu predstavljajui se kao filmaa koji ~eli snimiti film o borbi za prava naroda Ogoni, odnosno film o anti-Shell kampanji. Kada je izbio skandal sa apijuniranjem te agencije, iz Shella su odgovorili kako priznaju da su zatra~ili njene usluge, ali da nisu bili svjesni njene taktike. Shell ne samo da je unajmio usluge kompanije Hakluyt, ve je i direktno sudjelovao u njenu nastanku, poato je predsjednik Hakluyta Sir William Purves, istovremeno predsjednik odjela za transport u Shellu, a Sir Peter Holmes koji je predsjednik Hakluyt fondacije (neka vrsta supervizorskog tijela) je bivai predsjednik Shella. Kada Shell i druge naftne korporacije isti u kako su smanjili vlastitu emisiju CO2, takoer govore o samo malom dijelu problema. Ne postoji njihova emisija CO2 zbog rada njihovih postrojenja, ve zbog nafte - samog proizvoda koji iskoriatavaju, distribuiraju i prodaju. Ideja o korporacijama kao druatveno osjetljivima i odgovornim graanima zaista ima problema ako korporacija koja slu~beno utjelovljuje najuspjeaniji plod tog odnosa na obnovljive izvore energije troai svega 0,6 posto svog godianjega prora una istovremeno proizvodei viae CO2 nego mnoge itave dr~ave (Lubbers, 2002; FoE, 2002; Bruno, 2002). Tako Shell sudjeluje u emisiji CO2 ak i viae od nekih zemalja poput Kanade, Brazila ili Meksika. Prema podacima samog Shella na obnovljive izvore energije odvajaju svega 0,8 posto od ukupnih investicija i 0,06 od ukupne prodaje (Cromwell, 2001). Joa je jedna naftna korporacija slijedila Shell i vrlo brzo u ila. British Petroleum je takoer godinama optu~ivana zbog svoje politike u Iranu, Somaliji, Al~iru, Papui Novoj Gvineji, Nigeriji i posebno Kolumbiji. Kao da je sve preslikano od Shella  1997. godine BP se kao prva korporacija povukla iz GCC-a. Isto kao i Shell, BP se voli predstaviti kao ekoloaki i socijalno odgovorna korporacija. Kupivai firmu Solarex za 45 milijuna dolara postali su jedna od najveih korporacija za proizvodnju solarnih panela. Tako je kompanija u njihovom vlasniatvu Solar BP meu pet najveih proizvoa a solarnih plo a, te su neke svoje benzinske postaje obukli u te plo e unutar programa Plug in the Sun (Uklju iti u sunce) s porukom mi vas mo~emo napuniti suncem, mada i dalje, naravno, pune aute benzinom. itanke korporativnog marketinga zadu~ili su 2000. godine, kada su ak i ime promijenili isti ui kako su od tada oni Beyond Petroleum, a ne viae British Petrol, odnosno kako su sada energetska korporacija, a ne naftna. Uz poruku sada smo zeleniji nego ikad promijenili su i logo, pa je umjesto starog znaka novi postao Helios, gr ki bog sunca kojeg je predstavljalo stilizirano zeleno-~uto sunce. Pohvalili su se s ulo~enih 25 milijuna ameri kih dolara u zajednicu Casanare u Kolumbiji gdje iskoriatavaju naftu. No kao i kod Shella i ovdje ima veliki broj nezadovoljnih. U BP-ju ne spominju da su u naftna istra~ivanja i crpljenja u zajednici Casanare ulo~ili 6 milijardi dolara, ato je neusporedivo s par milijuna dolara za projekte od koristi zajednici. Takoer se nigdje ne spominje kako je samoj kolumbijskoj vojsci isplaeno nekoliko puta viae negoli lokalnoj zajednici u Casanari kako bi ih branila od prosvjeda te iste zajednice. 1998. godine u tom podru ju je ato od vladinih, ato od desnih paramilitarnih, ato od gerile ubijeno izmeu dvije i tri tisue ljudi, a 300000 ih je raseljeno. Iz BP-ja su odgovarali kako ne snose odgovornost za ponaaanje vojske i sigurnosnih slu~bi koje plaaju(?!). No, Robert Howwit, britanski lan Europskoga parlamenta objavio je dokumente kolumbijske vlade iz kojih je jasno kako je BP dostavljao kolumbijskoj vojsci fotografije, video snimke i ostale informativne materijale o seljacima koji su se protivili uniatavanju okoliaa od te korporacije. John Browne, direktor BP-ja samo je dobacio kako je normalno da oni snimaju sastanke s lokalnom zajednicom kako bi mogli pokazati da im je stalo do zaatite okoliaa. BP je glavni partner u izgradnji naftovoda Baku-Tbilisi-Ceyhan, koji je najdu~i naftovod na svijetu. Projekt e prevoziti kaspijsku naftu do Mediterana i vrijedan je oko 2,5 milijardi funti, a podr~avaju ga i Svjetska banka i EBRD. U reportu koji su potpisali FoE, organizacija za borbu protiv korupcije Corner House i Kurdish Human Rights Project isti e se kako su oko projekta zabilje~ena ozbiljna ugro~avanja ljudskih prava stanovniatva koje ~ivi na podru ju buduega naftovoda. Zabilje~eno je ak 173 prekraaja ekoloakih i socijalnih standarda same Svjetske banke. Novinar Michael Gillard otkrio je zajedni ku politiku britanske vlade Tonyja Blaira i BP-a u prikrivanju dokaza o sigurnosnim problemima naftovoda Baku-Tbilisi-Ceyhan. BP je znao i prije o problemima korozije cijevi, istjecanjima nafte i moguim eksplozijama jer su bili upozoreni od vlastitoga viaeg konzultanta Derek Mortimorea. Derek je dobio otkaz kako se ne bi izgubila vladina i parlamentarna podraka za projekt.34 Nadalje, BP je korporacija koja redovno mora na Zapadu otplaivati svote zbog izlijevanja nafte i zbog nadoknade lokalnome stanovniatvu. Tako je u razdoblju od 1997.-1998. u postrojenjima BP-ja zabilje~eno 104 izlijevanja nafte samo u arkti kom pojasu SAD-a. BP je takoer bio upleten u skandal s Hakluytom koristei njihove usluge. Dok su kupovali Solarex kako bi iskazali svoju predanost obnovljivim izvorima energije i smanjenju vlastita udjela u proizvodnji stakleni kih plinova, u isto vrijeme su potroaili 26,5 milijardi na kupnju naftne korporacije ARCO. Sa svojih 0,1 posto ulaganja u obnovljive izvore energije od ukupne svote kojom raspola~u, BP dokazuje da i u tome mora joa puno u iti od Shella (A SEED, 2001; Bader, 2002). Kada su se povla ili iz GCC-a, John Browne je rekao: Moji suradnici i ja ozbiljno prihvaamo problem globalnoga zagrijavanja (Brown, 2001: 99). Taj raskorak izmeu retorike i stvarnosti naziva se greenwash. Doslovni prijevod bio bi zeleno pranje. Preciznije, radi se o ozelenjivaju korporacija, odnosno o njihovom premazivanju zelenom bojom kako bi se predstavile kao prijatelji okoliaa. Po oxfordskom rje niku greenwash se mo~e prevesti kao dezinformacija stvorena od organizacije koja se ~eli predstaviti u javnosti kao ekoloaki odgovorna. Takoer mo~emo greenwash shvatiti i kao fenomen kada socijalno ili ekoloake destruktivne organizacije nastoje sa uvati ili proairiti tr~iate predstavljajui se kao prijatelji okoliaa i lideri u borbi protiv siromaatva (Bruno & Karliner, 2002: 78). Kriti ari korporacija isti u kako je to ozelenjivanje subjekata koji uniatavaju prirodu postala prava moda meu korporacijama. Kao tipi an primjer greenwasha mo~emo navesti suradnju Shella i novozelandske podru~nice jedne od najpoznatijih organizacija za zaatitu okoliaa World Wildlife Funda (WWF). Te dvije organizacije potpisale su 1998. godine ugovor o zaatiti kitova pri emu je Shell bio financijer, a WWF-NZ je vodio projekt na terenu. Mediji su osvanuli zajedni kom izjavom na kojoj je stajalo kako e zahvaljujui Shellu, novozelandski ugro~eni kit biti spaaen od izumiranja. Ono ato u reklami nije re eno jest injenica da je program zaatite tog ugro~enoga morskog sisavca po eo joa 1994. godine stvaranjem uto iata za kitove. Tvrdnja koja je doala od Shell/WWW-NZ partnera joa je za uujua ako znamo da se ona temelji isklju ivo na jednoj jedinoj ekspediciji znanstvenika koji su iali obilje~avati i vraiti popis kitova, a koju je financirao Shell. Kada su Shellovog menad~era za odnose s javnoau Antoniusa Papaspiropolousa upitali da prokomentira taj nesklad, on je odgovorio kako se ponekad mora naglasiti istina kako bi se dobila medijska podraka. Naravno, svu tu kampanju pratile su reklame na televiziji i u novinama koju su naglaaavale predanost ove naftne korporacije odr~ivom razvoju. I dok su aktivisti i aktivistkinje za ljudska prava te oni i one iz ekoloakih organizacije prosvjedovali protiv Shella zbog politike u Nigeriji, WWF je dobio ljubavno pismo iz ove naftne korporacije u kojem se isti e kako Shell posebno cijeni balansirani i promialjeni pogled na ovaj problem [misli se na situaciju u Nigeriji]& kao ato mo~ete zamisliti vaa pristup nam je veoma dobrodoaao u ovom trenutku (Espiner, 2000). Da ironija bude vea, Shell je to doba razvijao ogromni projekt Sakhalin-2 gdje je glavni investitor. Radi se o velikim platformama za iskoriatavanje nafte i plina iz morskoga podneblja blizu Sakhalinskoga oto ja na istoku Rusije. More oko Sakhalinskih otoka je dom mnogih morskih sisavaca, izmeu ostalih i zapadnopacifi kom sivom kitu koji se po mjerilima International Union for Conservation od Nature and Natural Resources smatra kriti ki ugro~enim (FoE, 2004). Shell je za one iaenje okoliaa i ugro~avanja ~ivota ~ivotinja i ljudi zbog projekta Sakhalin 2 dobio pritu~be ak i od ruske podru~nice WWF-a. Tek pod pritiskom ekoloakih organizacija, lokalne zajednice i javnosti Shell je 2005. godine objavio kako pristaje pomaknuti rutu naftovoda i plinovoda za Aziju da ne ugro~ava kretanje sivim kitovima. No, tek ato je po eo lickati svoju zelenu fasadu zbog joa jednoga herojskog doprinosa o uvanju kitova, Shell su snaale nove kritike, i to opet od WWF-a. James Leaton iz te organizacije odgovorio je Shellu da se ne hvale previae, jer su pristali samo na promjenu rute cijevi, ali ne i samih platformi koje se takoer nalaze na podru ju kretanja sivih kitova. Takoer su mjeatani otoka pronaali ogromne koli ine naplavnog otpada na mjestu koje im je presudno za ribarenje, najva~niju granu otoka. Shell je obeao istragu. Iz projekta Sakhalin-2 u kojeg se ula~e 12 milijardi dolara, vrijednost nafte i plina biti e 45 milijardi dolara. Mnoge korporacije stoje u redu da se otuairaju zelenom bojom. Pogledajmo ato se sve nudilo u Johannesburgu na samitu o Zemlji. Na primjer, farmaceutske korporacije prije godinu dana tu~ile su Ju~nu Afriku zbog odluke vlade da dozvoli uvoz generi kih lijekova protiv AIDS-a od kojeg svaki peti stanovnik/ica te zemlje boluje, a veina nema novaca da kupi lijekove najmonijih farmaceutskih korporacija koji su zaatieni ugovorima o patentima unutar WTO-a. Samo nakon pritiska domae i meunarodne zajednice tu~ba je povu ena, ali to nije smetalo tim istim korporacijama, a radi se izmeu ostalih o Mercku, Bristol-Myers Squibbu i GlaxoSmithKlineu, da u toj istoj Ju~noj Africi na samitu u Johannesburgu unutar dobrovoljnih sporazuma Tipa 2 zajedno sa Svjetskom bankom, UNICEF-om, Svjetskom zdravstvenom organizacijom i drugima predlo~i projekt za oboljele od AIDS-a, naravno pod patronatom BASD-a. Izmeu mnogih projekata predstavljenih u Johannesburgu BASD nudi partnerstvo Exxona koji ula~e u borbu protiv malarije u Africi. Eskom, glavni sponzor WSSD-a meu obi nim ljudima manje je poznat po odr~ivom razvoju, a viae po agresivnom naplaivanju stanovnicima siromaanog Sowetea 28 centi po kW/h, a stanovnicima bogatog naselja Sandtona 16 centi po kW/h. U Eskomu su nemilosrdni u iskap anjima struje neplatiaama pa je jedna od najja ih aktivisti kih inicijativa u Soweteu ona u kojoj se ljude ponovno (ilegalno) prikap a na mre~u. Meu aktivistima i aktivistkinjama i ekoloakim organizacijama posebno je negativno odjeknulo pojavljivanje glavnog direktora jedne od najpoznatijih ekoloakih organizacija Greenpeacea s Bjornom Stigsonom predsjednikom WBCSD-a pri emu su zajedni ki poslali apel svjetskim vladama da se priklju e aktivnije borbi protiv klimatskih promjena. Greenpeace je napravio sli an gaf kada je ove godine, tjedan prije nego ato e zbog divljanja cijena nafte objaviti rekordnu zaradu od 9,8 miljardi dolara, direktor Shella Lord Oxburgh gostovao kao govornik na godianjem dogaaju koji organizira Greenpeace simpati no nazvanim Greenpeace Business Lecture. Njegov tekst o budunosti naftnih korporacija u osvitu klimatskih promjena za Greenpeace o ito nema veze s cinizmom. Svjetska banka u suradnji sa `kolom za higijenu i medicinu iz Londona te korporacijama Unileverom, Colgate Palmovileom i Protect & Gambleom inicirala je projekt WASH u kojem im je namjera da pranjem ruku smanje airenje zaraznih bolesti i umiranje od njih, jer manjak zadovoljavajuih sanitarija je uzrok tri etvrtine svih zaraza. No, ostaje upitan cijeli projekt poato su za podru ja gdje e se prvo provoditi ovaj program izabrane Gana gdje Svjetska banka svojim programom strukturalnoga prilagoavanja promovira privatiziranje vodoopskrbnog sustava ime e ljudi morati plaati veu cijenu za vodu. Pored Gane izabrana je i Indija gdje ima pola milijuna ljudi koji nemaju zadovoljavajue sanitarije, ali je to svakako najmanje problemati no u izabranoj za WASH program indijskoj pokrajini Kerala koja ima najvee higijenske standarde: najmanju smrtnost od dijareje, najmanju smrtnost djece i najveu pismenost ~ena u Indiji. No istovremeno, Vandana Shiva (2002) upozorava kako Kerala ima i najbogatiji uroeni ko-domai sistem higijenske zaatite od mnogih korisnih lokalnih biljaka pri emu nema upotreba kemikalija u deterd~entima, sapunima i pastama za zube niti zagaivanja uslijed toga. Takoer, stanovniatvo Kerale se trenutno bori protiv obli~nje tvornice za punjenje vode u vlasniatvu Coca Cole, ato lokalnim ljudima uniatava pitku vodu i smanjuje njenu koli inu. Postavlja se pitanje treba li nas uditi ovakvo ponaaanje Svjetske banke jer i toj instituciji, unato  javno proklamiranoj politici odr~ivog razvoja, brige za okolia i kvalitetu ~ivota ljudi, nije niata smetalo da, kao ato smo naveli, od Rija do Johannesburga investira u istra~ivanje i iskoriatavanje nafte u industrijski nerazvijenim zemljama iznos od 24 milijarde dolara, a u projekte obnovljivih izvora energije neato viae od milijardu dolara u istom razdoblju. Kako nakon ovog gledati na prijedlog uspjeanog projekta odr~ivog razvoja na samitu kojim se Svjetska banka predstavila s projektom Clean Air Act u suradnji s Fordom, Shellom, Exxonom, UNEP-om i drugima. Francuska korporacija za proizvodnju vode, energije i skladiatenja otpada Suez najavljuje pomo u pristupu i efikasnosti energije lokalnim zajednicama, premda posljednje izvjeae UN-a isti e kako su korporacije nakon kupnje vodoopskrbnih sustava po ele naplaivati neodr~ivo visoke cijene za veinu stanovniatva. Biotehnoloaka korporacija Aventis je obeala ulo~iti velikih 25 milijuna dolara u pet godina za borbu protiv bolesti u Africi. BP pak postavlja solarne plo e na akole u Brazilu, a Meunarodna slu~ba za nabavu poljoprivredno-biotehnoloakih aplikacija (ISAAA) u Keniji kao dio programa odr~ivog razvoja predstavlja proizvodnju genetski modificiranih banana.35 Takoer je kao doprinos odr~ivom razvoju predstavljeno od BASD koalicije i nekoliko projekata koji uklju uju izgradnju nuklearnih elektrana i plinovoda po Africi. Obi no se ka~e kako je potrebno slijediti trag novca da znamo kako tko misli. U meunarodnom ekoloakom pokretu izbio je 2004. godine pravo zanimljiv skandal. U dvomjese niku koji izdaje Worldwatch Institute, jedna od najcjenjenijih znanstvenih institucija na podru ju odr~ivog razvoja Mac Chapin objavio je tekst A Challenge to Conservationits u kojem je napao tri najpoznatije ekoloake udruge koje se bave zaatitom prirode: World Wildlife Fund, Conservation International, i The Nature Conservancy. U spomenutom tekstu, Chapin je kritizirao najpoznatije eko-zaatitarske organizacije da, hajmo tako rei, od aume ne vide ljude. Chapin smatra kako svjedo imo prevlasti eko-menad~era unutar ekoloakoga pokreta, zeleno ofarbanih biznismena koji su postali opsjednuti stvaranjem zaatienih prirodno o uvanih krpa na planeti uz gomilanje ogromnih profita. Caka je u tome ato se vrlo esto pri stvaranju zaatienih prirodnih podru ja krae ljudska prava brojnih uroeni kih skupina i autohtonog stanovniatva, tjera ih se u rezervate ili ak i potpuno eliminira iz zaatienih podru ja jer ih se smatra smetnjom. injenicu da su ti isti ljudi na tom podru ju nastanjeni ve stoljeima te im se ~ivot viae svodi na suradnju i u enje od prirode, a ne na uniatavanje prirode i bioraznolikosti, u bogatim zapadnja kim ekoloakim organizacijama ignoriraju. Tako globalne eko-zaatitarske organizacije sve eae stoje nasuprot onih za zaatitu prava uroeni kih i manjinskih skupina, za zaatitu ljudskih prava te lokalnih grassroots inicijativa ili NGO-a. Razlog za takvu promjenu ponaaanja u odnosu na '80-e Chapin vidi u tragu novca. Naime, najpoznatije globalne ekoloake udruge sve eae za partnere odabiru korporacije, meunarodne agencije (Svjetska banka, USAID, korporacije& ) i represivne vlade Treega svijeta koje podr~avaju demokratske vlade Prvoga svijeta. Zapravo bi ih trebale kritizirati s obzirom koliko doti ne uniatavaju prirodu. Ovako se pod krinkom zaatite prirode laganije i u rukavicama isti teren od lokalnih zajednica, a ne da se jadne korporacije moraju baktati s neposluanim divljacima koji su toliko sebi ni da ne ku~e progres. Donatori gore spomenutih zelenih organizacija su poznate zelene korporacije: Chevron Texaco, Exxon Mobile, Dow Chemical, Shell International, Monsantno i druge& . Chapin je o ito ovim tekstom uzburkao ustajale vode civilne scene jer je direktor Worldwatch Instituea nakon ato je prvotno demokratski odobrio tekst, malo dublje pronjuakao po njemu i uz u~urbano proklizavanje sr anog miaia shvatio kroz hladan znoj kako je kritika u tekstu uperena i prema predsjednici WWF-a Kathryn Fuller. Naime, Katrhryn Fuller je uz to i predsjednica uprave Ford Foundation. Naime, Worldwatch Institute je nedavno predao jedan projekt Ford Foundationu. No, pokuaaj stopiranja magazina nije urodio plodom jer je asopis ve izaaao iz tiskare, a nakon ato se pro uo njegov pokuaaj guaenja slobode medija, izbio je skandal. }mirenje prema uvanju demokratskih tradicija i poativanju prava na razli itost mialjenja koje civilno druatvo promovira, dokazuje kako trag novca zaista ostavlja vidljive otiske. To je razumljivo, trendovska neoliberalna dr~ava sve manje izdvaja za opedruatveno korisne sektore i prebacuje vlastitu odgovornost na civilno druatvo. Time atedi, profitira i otupljuje oatricu eventualnih kriti kih strujanja prema sebi. Zanimljivo je takoer primijetiti trend da korporacije postaju konkurencija civilnome druatvu u toj novoj ulozi kroz svoj koncept druatvene odgovornosti. Mo~da idemo prema svijetu u kojem e zadovoljna vlada moi rei, na primjer nezaposlenima, ne dolazite nama, javite se toj i toj nevladinoj organizaciji ili korporaciji, oni se brinu za vas. Naravno, ovime ne ~elimo generalizirati i tvrditi kako je trag novca uvijek pouzdani trag u istra~ivanju ponaaanja neke institucije, niti da gore spomenute organizacije ne rade hvale vrijedne poslove na mnogim podru jima. Pravo na kritiku u svakom trenutku, neovisno o vlastitom polo~aju (u ovom slu aju financijski loaijem) jedno je od najpotrebnijih prava danas. Pravo koje trebamo o uvati i koristiti ga ato viae. Po logici za epljene gubice sindikati nikad ne bi smjeli kritizirati svog poslodavca, dijete svoje roditelje, aci svoje profesore, Hrvati Tumana, ~ene mu~eve. Svi ovi mali bi trebali zbog ovih ili onih razloga biti zahvalni i kua. No, znamo iz povijesti da je sistem koji je doveo do savraenstva takav oblik zahvalnosti i odanosti te nedostatak ikakve kritike mirisao na spaljene knjige i ljudska tijela. A nije da nemamo kandidata na naaim podru jima. Problem je samo kada akteri u loaijem polo~aju zbog viaih ciljeva samostalno za epe gubice i pristanu na (auto)cenzuru. U tom kontekstu treba se izraziti svaka zabrinutost kada na jednoj ovogodianjoj konferenciji kao borbu protiv deforesterizacije amazonskih auma zbog airenja kultiviranja soje, WWF predlo~i GM soju jer e na manjoj povraini dati vee prinose. E, tu je trag novca svakako vidljiviji i jasniji. Premda su se kritizirane organizacije u Chapinovom tekstu oglasile u sljedeem broju Worldwatch Magazinea i negirale njegove optu~be, iz cijeloga svijeta javljali su se aktivisti terena koji su potvrdili veinu njegovih primjedbi. Tako se pokazalo kako i zeleno pranje mo~e biti isto...ma znate ve. Premda se korporacije kite svojom novootkrivenom druatvenom odgovornoau, izrazito su nesklone bilo kakvim regulativama ili pravnim normama koje bi odreivale tu odgovornost. Korporacije su postale prvakinje volontiranja i dobrovoljnog rada, jer kao ato smo rekli ako im se neato namee, nekako se osjeaju nelagodno, pod pritiskom. Sve e one u initi po svojoj volji. Tu~no je da su to prihvatili i UN, kao i neke ekoloake organizacije. I sam OECD 2003. godine izdao izvjeataj u kojem se tvrdi kako dobrovoljni ugovori na koje se korporacije jedino ~ele obavezati nisu efikasni, a u najboljem slu aju su neutralni. U izvjeataju koje je objavio Carbon Disclosure Project ove godine vidimo pravi odnos najmonijih korporacija prema zaatiti okoliaa, zdravlja ljudi i bidunosti. Naime, CDP je zatra~ila od 500 najbogatijih korporacija podatke koliko su smanjile svoje emisije CO2. ak viae od 90 posto od 500 najbogatijih korporacija prihvaaju realnost klimatskih promjena. Od 500 najbogatijih korporacija manje nego svaka sedma je smanjila svoju emisiju CO2 po njihovim izvjeatajima. Korporacije koje su odbile objaviti svoje podatke o emisiji CO2 su: Boing, Wal-Mart, Apple, News Corporation, Morgan Stanley, Time Warner i druge. Veina takvih ugovora ima zanemariv utjecaj s obzirom na ukupno djelovanje i politiku prou avanih korporacija. Posljednjih godina upozorava se i na tzv. bluewash taktiku, odnosno zaogrtanje korporacija plavom zastavom UN-a. Inicijativom Kofi Annana UN je 2000. godine potpisao Global Compact, ugovor s tada pedesetak korporacija gdje se spominje dobrovoljno poativanje radni kih i ljudskih prava te zaatita prirode. Global Compact su potpisale redom korporacije kojima je dokazano upravo kraenje svih tih prava.36 U savjetni kom tijelu Global Compacta mjesta su zauzele i Amnesty International, Human Rights Watch, WWF, Oxfam i druge organizacije civilnoga sektora. U istom trenutku Annan je poklonio korporacijama znaki UN-a a da ih niti na jedan na in nije u inio podlo~nijima kontroli ili nadgledanju realnog provoenja potpisanoga u GC-u. Da sve bude farsi nije, Annan je javno priznao kako UN nema uvjeta, sredstava i mogunosti nadgledati poativaju li korporacije glavne odrednice GC-ja. Dakle, sve je opet ostalo njima na dobrovoljnoj bazi da nas izvjeatavaju kada krae ljudska prava ili uniatavaju prirodu. Danas je gotovo 2000 korporacija potpisalo Global Compact. Takoer korporacije sklapaju posebne ugovore s UN-ovim tijelima. Tako je mogue da UNICEF potpiae ugovor s McDonald'som unutar programa za djecu. Zanimljivo je pratiti ulazak korporacija u UN, istovremeno kad zemlje lanice na elu sa SAD-om sve viae duguju toj organizaciji. Polovinom 2004. godine SAD su dugovale milijardu dolara UN-u od ukupnih 2,5 milijardi koliko zemlje lanice duguju. Mnogi su donedavno UN smatrali jednom od rijetkih, ako ne i posljednjom globalnom organizacijom koju treba sna~iti i ije vrijednosti i mehanizme treba dalje razvijati. Kenny Bruno (2002) u svom komentaru samita u Johannesburgu isti e kako taj samit jest povijestan za UN, ali zbog krivih razloga. To je prvi put u povijesti te organizacije da su obi ni, mali ljudi zbog kojih je ta organizacija i osnovana, organizirali prosvjede protiv jednog dogaaja iza kojeg stoji UN. Analizom greenwasha ne ~elim rei kako nije dobro da globalne korporacije ula~u u obnovljive izvore energije ili smanjenje siromaatva. No, s obzirom koliko ta ulaganja imaju sramotno malo udjela u njihovim ukupnim investicijama, s obzirom koliku mo i profit imaju globalne korporacije i s obzirom da viae novaca ula~u u lickanje vlastitoga imid~a, nego u korisne programe, mo~emo zaklju iti kako smo daleko od vremena kada e korporacije zaslu~iti pljesak otvorene scene. I dalje zaslu~uju najiskreniji prezir i najkvalitetniji otpor. Ina e emo se i sami po eti koprcati u cinizmu neoliberalnog kapitalizma pa zavraiti u estitkama Shellu jer promoviraju UN-ovu Deklaraciju o ljudskim pravima sa slikama prosvjeda Ogoni naroda protiv njih samih. Ili estitajmo Starbucksu ato reklamira svoj doprinos prodaji Fair Trade kave u svojim prodavaonicama, mada to ini s manje od dva posto njihove godianje kupovine kave. Zaato ne biti brutalan do kraja. estitajmo Bushu kao priznatom ekologu ato je dao staviti na Bijelu kuu solarne module pa je tako zapo eo svoj put individualne ekologije, a o klimatskim promjenama, Iraku i opoj ekologiji neemo sitni ariti. estitajmo SAD-u ato su koncentracioni logor u Guantanamo zaljevu opskrbili s etiri velike vjetrenja e. Bravo, bravo, juhuuu juhuuu, kako lijepo, vjetrenja e u Guatanamo zaljevu. 4.2. Biotehnologija kao oblik kontrole Premda nas bivai savjetnik u WTO-u Philippe Legrain pokuaava iz iskustva uvjeriti kako korporacije nemaju nikakav utjecaj na odluke te institucije te kako je trgovina sluga, a ne gospodar vladama (2003: 20), mnogi kriti ari WTO-a i globalnih korporacija ga demantiraju. Ukoliko vlade jedino odlu uju o sporovima u WTO-u, neovisno od korporativnoga sektora iz svoje zemlje, kako to da su SAD podnijele tu~bu WTO-u zbog uvoza banana u EU kada SAD nemaju niti jednu planta~u banana na svom teritoriju. Predstavnik SAD za trgovinu Robert Zoellick savjetuje se s tijelom nazvanim Industry Sector Advisory Committees u kojem veina dolazi iz korporacijskog sektora (A SEED, 2003). Takoer, trgovinski sporovi unutar WTO rjeaavaju se priznavanjem standarda koje je postavilo meunarodno tijelo Codex Alimentarious osnovano od UN-ovih tijela i Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) po etkom '60-ih godina proaloga stoljea. No, isti e se kako na odluke toga tijela sve viae utje u korporacije kroz sudjelovanje unutar dr~avnih predstavniatava. Tako, uz predstavnike izvrane vlasti SAD-a na sastancima Codexa kao predstavnici te dr~ave sudjelovale su svih ovih godina i korporacije prehrambenoga sektora poput Nestlea, Coca Cole, Pepsi Cole, Krafta, kao i predstavnici lobisti kih udruga za prehrambenu industriju (Dawkins, 1997), ali i Monsanta (FoEI, 2003). Unutar pokreta posebna se pa~nja daje upravo biotehnoloakim korporacijama. Razlozi su vrlo osjetljivo podru je koje biotehnologija zauzima: hrana i lijekovi, priroda i ljudska tijela. Upravo preko analize biotehnoloakih korporacija najjasnije mo~emo vidjeti ato zna i globalni napad na ~ivot. Stoga emo ovdje probati analizirati na in djelovanja i politiku biotehnoloakih korporacija preko tri vrste kontrole: kontrola proizvodnje hrane i lijekova, kontrola politike i nadle~nih institucija te kontrola prostora i prava na izbor. 4.2.1. Kontrola proizvodnje hrane i lijekova Jedna od naj eae spominjanih argumenata u korist GM hrane jest njena presudna uloga u borbi protiv gladi. Tako izvrani direktor jedne od najveih biotehnoloakih korporacija Monsanta, Robert Shapiro tvrdi kako je nova tehnologija jedina alternativa u borbi protiv maltuzijanskoga zlokobnog proro anstva o sve veoj populaciji na Zemlji. Nakon ato su se prestali deklarirati kao kemijska korporacija novi slogan je stao uz Monsantov logo: Hrana - Zdravlje - Nada s te~njom da zadovolje zdravstvene potrebe sve naseljenijeg svijeta. U sklopu velike kampanje Hrana - Zdravlje - Nada 1998. godine objavili su i reklamu na kojoj u sredini piae Utrka, a iznad nje su stavili rije  Populacija, a ispod Hrana. Znak koji je simbolizirao Populaciju je bio zec, a Hranu kornja a. Time su htjeli la~no prezentirati kako se populacija br~e poveava od proizvodnje hrane te kako svjedo imo utrci. Rjeaenje za pobjedu opskrbe hranom za svu populaciju po Monsantu bila bi proizvodnja GMO-a. Najvea korporacija agro biznisa Syngenta smatra se najveom life science kompanijom, a francuski Rhne Poulenc kao ujedinjena znanost ~eli istra~iti sve ~ivotne oblike (Kneen, 1999: 30-31). Svako drugo mialjenje proglaaava se ekoloakom tehnofobijom i voodoo teorijama. Stav da je GM hrana presudna u spaaavanju svijeta od gladi posebno je doala do izra~aja u ljeto 2002. godine kada je veliki broj afri kih zemalja odbio humanitarnu pomo vlade SAD-a u GM hrani, unato  tome ato je u regiji nekoliko milijuna ljudi patilo od kroni ne neishranjenosti i gladi. U svim svjetskim medijima povela se rasprava o neosjetljivosti afri kih lidera na patnje vlastitog stanovniatva. Ameri ki ambasador pri UN-ovoj agenciji za hranu (FAO) istaknuo je kako bi ljudi koji uskrauju hranu svome narodu, koji zapravo gladuje do smrti, trebali bi biti odgovorni& za najvee zlo ine protiv ovje anstva na najviaim sudovima u svijetu (Shacinda, 2002). Postavila se zaista straana dilema: ili GM hrana ili smrt. Ucjena se zapravo nije niti skrivala, tako da koliko god je dio znanstvene, politi ke i druge javnosti osuivao afri ke lidere na politiziranje, aokantno su zvu ale i rije i ameri kih diplomata kako oni koji mole, nemaju ato birati ili kako je rekla izvrana direktorica World Food Programa, Catherine Bertini: Hrana je mo. Mi je koristimo da promijenimo ponaaanje. Neki to zovu ucjenom. Mi se ne ispri avamo (Weiss, 2002). Jasno je kako se SAD rjeaava svojih poljoprivrednih viakova koje zbog sve veeg animoziteta prema GM hrani, viae nitko u svijetu ne ~eli kupiti. Posebno je to postalo razvidno 2003. godine nakon objavljivanja izvjeataja Ministarstva poljoprivrede SAD-a o najmanjem izvoznom viaku te zemlje od polovine 1986. godine. Dodatno mo~emo izraziti sumnji avost u stvarne namjere cijele pomoi poato se odnosila samo na kukuruzna zrna u komadu, odnosno nije pokrivala usitnjavanje, ato je za zemlje na rubu gladi viae nego velik troaak (samo za Zimbabve taj troaak bi iznosio neato manje od pola milijuna dolara). Takoer, afri ke nacije su optu~ivale World Food Program koji je bio nadle~an za nabavku i distribuciju humanitarne pomoi zbog oslanjanja samo na ameri ke poljoprivredne proizvode, a ne na druge koji nisu genetski modificirani. FAO je istaknuo kako bi ju~noafri ka regija mogla osigurati viae od pola potrebne koli ine neGM kukuruza kao pomo afri kim zemljama ije je stanovniatvo bilo ugro~eno nedostatkom hrane. Na sve to se nadovezao i itav niz apela, izvjeataja i istupa brojnih afri kih selja kih i znanstvenih organizacija protiv unosa GM hrane u Afriku zbog straha od mogue kontaminacije. To uostalom i nije bilo niata novo za biotehnoloaki sektor s obzirom da je ve nekoliko puta i prije proale godine dobivao odbijenicu s afri koga kontinenta. Godine 1998. Monsanto je zapo eo veliku kampanju gdje se iznosila prednost GM hrane zbog poveanih prinosa i zdravijih proizvoda, a za lidere siromaanih zemalja od kojih se tra~io potpis za podraku kampanji koriaten je poseban slogan  Neka zapo ne ~etva. No, sve zemlje Afrike, osim Ju~ne Afrike odgovorile su sa sloganom  Ne, neka se nastavi prirodna ~etva! (HCZO, 2001). Sve je to dalo do znanja zastupnicima biotehnoloake primjene u proizvodnji hrane kako su ljudi spremni ii u otpor ak i do krajnjih granica. Za biotehnoloaki sektor dodatno je ote~avajua injenica monopol koji stvaraju korporacije na podru ju biotehnologije. Prili no je teako nekoga uvjeriti u vlastite dobre namjere, u manifestne ~elje da se nahrani svijet te da mu se pokloni zdravija, kvalitetnija i jeftinija hrana ako te iste korporacije kontroliraju sve vei opseg i proizvodnje i tr~iata hrane te lijekova. Danas svjedo imo okrupnjavanju biotehnoloakih, poljoprivrednih, veterinarskih, prehrambenih i farmaceutskih korporacija u prave divove koji kontroliraju znanost o ~ivotu. Pet najveih korporacija kontrolira 937 biotehnoloakih patenata od ukupno njih 1085. etiri korporacije se naziva genetskim divovima, a to su Monsanto, Dupont, Syngenta i Bayer. DuPont i Monsanto su ak u travnju 2002. godine odlu ili ~ivjeti u sinergiji i podijeliti meusobno svoje patentirane tehnologije te ujedno i odbaciti sve dosadaanje meusobne tu~be za nepriznavanje patenata. Tako su izbjegli moguu tu~bu da namjeravaju svojim udru~ivanjem kontrolirati tr~iate, a kroz sinergijski savez dobili su pravo koristiti patente, sjeme i ostale proizvode biotehnologije koji su u njihovim vlasniatvima. Posebno bolan oblik neosjeajnosti unutar biotehnoloakoga sektora javnost sve viae nalazi u patentima na lijekove, sjeme, poljoprivredne proizvode, hranu& . Naime, korporacije iz biotehnoloakoga sektora sve viae se optu~uje za biopiratstvo (Shiva, 1998), odnosno za krau tradicionalnoga znanja i prakti nih vjeatina brojnih starosjedilaca i naroda iz siromaanih zemalja. Za dobivanje patenta ina e se mora dokazati inovativnost, odnosno mora se dokazati pronalazak, neato novo, dok se u ovom slu aju viae radi o patentiranju ve postojeega. Danas brojne korporacije patentiraju biljke i proizvode od njih, a koji su ve odavno u upotrebi. Tu se niata novo ne stvara, ve se samo tisuama godina poznatim na inima koriatenja odreenih biljaka daju kodna i numeri ka imena. Vjerojatno jedan od najpoznatijih slu ajeva je onaj o stablu neem iz Indije koji se stoljeima koristio u toj dr~avi kao prirodna zaatita za biljke te u medicini. Takoer se koristio i kao pasta za zube zbog svog antibakterijskog utjecaja. Danas ameri ke i japanske korporacije dr~e viae od 12 patenata na proizvode izvedene iz neem stabla, pa ak i na zubnu pastu temeljenu na neem stablu. Stanovniatvo Indije stoljeima se brinulo za neem stablo, njegovalo ga i atovalo te prenosilo znanje bez ikakve primisli da bi to itko ikada mogao posvojiti, poato je to zapravo znanje i vlasniatvo svih, znanje koje se nakupljalo, obnavljalo i airilo generacijama. Sada imamo situaciju da stanovniatvo Indije mora plaati pravo na koriatenje neem stabla ameri kim ili japanskim korporacijama zbog njihovih prava na patente. Time se za mnoge ponavlja kolonizacija pa je prije zapadna civilizacija pri ga~enju ljudskih prava uroeni kih skupina koristila koncept terra nullius, smatrajui novootkrivene prostore praznom zemljom, dakle onoj na kojoj nikoga nema, pa onda nitko niti ne mo~e imati ikakva prava. Danas svjedo imo konceptu bio nullius, pri emu se znanje uroeni kih skupina i naroda treega svijeta o koriatenju njihove bogate bioraznolike okoline smatra praznim, nulom, nepostojeim i slobodnim da ga se proglasi vlastitom invencijom ato mnoge korporacije i rade. Od najprodavanijih lijekova koji su izvedeni iz biljaka, 94 posto njih sadr~i najmanje jedan sastojak ija je primjena poznata kroz tradicionalno znanje koriatenja tih istih biljaka (Shiva, 2001). Do danas su patentirane 22 indijske biljke aipak, indijski ogrozd, senf, crni papar, indijski aafran i druge. Premda nije za usporedbu, ponekad je i stanovniatvo industrijski razvijenih i bogatih zemalja u opasnosti. Nakon teroristi kih napada na SAD-e vrlo ubrzo je slijedio strah od zaraze antraxom. Na lijek Cipro, koji se izmeu ostaloga koristi i kao antibiotik za lije enje oboljelih od antraxa, patent je imala korporacija Bayer AG (Goozner, 2002). Unato  tome ato je korporacija priznala vladi SAD-a i javnosti kako mogu zadovoljiti svega aestinu potrebe SAD-a za Ciprom, jer je uslijed ope panike i histerije doalo do poveane potra~nje, vlada SAD-a je odbila proglasiti mogunost zdravstvene krize i prestati priznavati patentno pravo korporaciji Bayer ato je mogla u initi po meunarodnom pravu. Umjesto toga, odlu ila se na pregovore s Bayerom kako bi snizili cijenu Cipra, poato je mjese na cifra od 700 dolara bila preskupa za mnoge, pogotovo najsiromaanije stanovnike i stanovnice SAD-a. Nakon pregovora je i dogovorena cijena bila za nekoliko desetina puta viaa od ponude farmaceutskih kompanija iz Indije koje su ponudile generi ku varijantu Cipra za manje od 10 dolara mjese no. Ostalo je neodgovoreno kako je vlada SAD-a mislila osigurati dovoljne koli ine lijekova da je napad antraxom potrajao malo du~e. Bayer je plaao svojim konkurentnima da ne proizvode jeftinije verzije lijeka Cipro. Neoliberalni magazin Forbes nazvao je te godine Bayer korporacijom vrijednom najveeg divljenja(?!). Sukob oko patenata posebno se produbio od kada je stvorena Svjetska trgovinska organizacija (WTO) koja je po ela prihvaati samo zapadnja ki sustav patentiranja. Brojnim seljacima, plemenima, uroeni kim skupinama pa i itavim narodima potpuno je strano privatizirati neato ato je dio zajedni ke baatine, rada i znanja. Sve viae im se u borbi protiv ovakve politike WTO-a pridru~uju i brojne ekoloake organizacije, grupe za zaatitu ljudskih prava i prava uroeni kih skupina, zapravo veina globalnoga civilnog sektora i sve vei dio javnosti. Zbog tog pritiska mo~e se naslutiti kako e doi i do odreenog trenda prebacivanja dijela profita na pokradene zajednice. Takav model prva je uvela korporacija Merck u suradnji s nevladinom organizacijom INBio s Kostarike 1991. godine. Merck je pristao uplatiti 1,135 milijuna dolara lokalnom programu za razvoj bioraznolikosti te za patentno pravo na 10000 biljnih ekstrakata. Kostarika je ina e dom za oko 5-7 posto svih svjetskih vrsta. Takoer su pristali odvajati i dio od zarade (pretpostavlja se 1-3 posto) ukoliko se komercijalizira neki od sakupljenih ekstrakata. Projekt su vlada SAD-a i Svjetska banka predstavili kao model za suradnju. Za mnoge je Kostarikin model prikriveno ili uaminkano biopiratstvo, za druge primjer uspjeanog upravljanja ili menad~menta bioraznolikoau (Ruiz-Marrero, 2003). Naravno, kritika isti e kako se radi o la~nom imid~u, osuujui akrtost Mercka koji je iste godine kada je Kostarici za iskoriatavanje bogate bioraznolikosti dao neato viae od milijun dolara, ostvario dobit od 8,6 milijardi dolara. BBC je objavio krajem treega mjeseca ove godine kako je San narod iz pustinje Kalahari uspio u suradnji s drugim organizacijama za ljudska prava, prava uroenika i zaatitu prirode u svojoj borbi naplatiti svoje znanje koje su ukrale korporacije Phytopharm i Pfizer. Naime, San narod stoljeima koristi biljku hoodia kada idu u viaednevni lov jer im ~vakanje te biljke suspre~e glad. Phytopharm je u biljci hoodia izdvojio sastojak nazvan P57 koji je zaslu~an za u inak susprezanja gladi te uvidio ogromnu mogunost za gladno zapadno tr~iate koje sve viae ~eli razne lijekove i preparate protiv debljine. Potom su najavili suradnju s korporacijom Pfizer u poslu stvaranja lijeka protiv debljine koji bi im trebao donijeti 2 milijarde dolara godianje. Premda nije poznato koja suma e se izdvajati za San narod ukoliko doe do komercijalizacije hoodie, ove godine je potpisan sve ani ugovor u kojem se garantira San narodu da e dijeliti dio profita od eventualnoga budueg lijeka premda su predstavnici korporacija Phytopharma i Pfizera takvu mogunost donedavno odbijali. Dapa e, Richard Dixey iz Phytopharma je izjavio za Financial Times: inimo sve ato mo~emo da vratimo profit nazad, ali to je zaista velik problem& pogotovo kada su ljudi koji su otkrili biljku nestali. Nakon potpisa ugovora ista osoba je izjavila: Ovi Buamani su divni ljudi i oduaevljen sam ato su se organizirali (ETC, 2002). Kada bi sve biotehnoloake korporacije pratile primjer Mercka svjetski genetski izvori mogli bi biti kupljeni za itavih 20 milijuna dolara (Anderson, 1999). Proizvodi korporacija koji se temelje na tradicionalnom znanju vratili su lokalnim zajednicama manje od 0,0001 posto svoga profita (IDCR, 1994; Anderson, 1999 i Tokar, 2001). Primjera biopiratstva je na ~alost sve viae, pri emu su neki zaista apsurdni. Hoffman-LaRoche je tako patentirao enzim otporan na toplinu koji je pronaaao u gejziru u Yellowstone Nacionalnom parku. Korporacija Agracetus je 1994. godine dobila patent na svu geneti ki modificiranu soju. Konkurentske korporacije su izrazile aokiranost, meu njima i Monsanto, osudivai mogunost da samo jedna korporacija ima monopol na svu geneti ki modificiranu soju. Iz Monsanta su ak izjavili da dodijeljenoj invenciji nedostaje inovacijski korak i da nije nikakva novina. No, Monsanto je nakon nekog vremena preuzeo i kupio cijeli Agracetus te analogno tome i patent na svu genetski modificiranu soju. Monsantova tu~ba je povu ena. Nisu u Monsantu ludi da tu~e sami sebe. U meuvremenu je Monsanto patentirao i cjelokupan genetski modificiran pamuk (Anderson, 1999: 71-72). Kradu se i ljudi. John Moore je otiaao u bolnicu u Seattleu na operaciju slezene. Njegov doktor je naaao va~ne stimulirajue proteine u njegovoj krvi te ih bez Mooreovog znanja patentirao i prodao jednoj korporaciji za 15 milijuna dolara, nakon ega je ona ostvarila profit od 3 milijarde dolara na tom patentu. John Moore kao u kakvom kafkijanskom komadu nije uspio uvjeriti sud da bi mo~da imao pravo vlasniatva nad tkivima svoga tijela te da je prevaren. John Moore je Patent #4,438,032. Ameri ko ministarstvo trgovine je pokuaalo patentirati cjelokupnu DNA stanovnika Paname, Solomonskih otoka i Papue Nove Gvineje te su odustali tek nakon prosvjeda iz cijelog svijeta. Baylor University je ak patentirao ~enske ~lijezde dojki i prakti ki pretvorio ~ensko tijelo u tvornicu. Ameri ka korporacija Biocyte dr~i patente na sve krvne stanice iz pup anih vrpci fetusa i novoroenih beba. Myriad Pharmaceuticals dr~i patent na gen raka dojke i ima monopol na sve dijagnoze koje koriste taj patentiran gen. Amgen je kupio od Rockefeller University neato ato bi trebao biti gen debljine (HCZO, 2001; Dawkins, 1997 i Shiva, 2001). Zanimljivo je da kad doe do prosvjeda javnosti pri ovakvim pokuaajima patentiranja ~ivota, onda se uzvraa kontraargumentom kako je sebi no ne dati znanosti i biznisu na uvid takvo bogatstvo s obzirom da je cilj pomoi svijetu s novim lijekovima ili hranom. Tako je John Moore u ameri kom tisku proglaaavan ovjekom koji se protivi progresu znanosti (Tokar, 2001: 247). Pritom se rijetko spominju cifre u milijardama dolara koje doti ne korporacije, instituti i vladine agencije zarauju tim dobrotvornim radom. Najviae je pak nevjerice pa i prosvjeda uzrokovala najava uvoenja tzv. terminator tehnologije ili kako su ju same korporacije nazvale i patentirale kao sistem zaatite tehnologije ili joa poeti nije kontrolom izra~avanja gena biljaka (Control of Plant Gene Expression). Ideja je da biljka ima ugraen gen koji samouniatava sjeme biljke, ini ga sterilnim, terminira ga pa se tako ne mo~e sa uvati za sljedeu sezonu, ato je praksa stara 12000 godina. Time e seljaci i farmeri biti prisiljeni svake godine kupovati novo sjeme te tako postati ovisni o korporacijama. Ne treba ni spominjati da je ovaj pokuaaj posebno razbjesnio seljake i farmere u siromaanim zemljama gdje se 80 posto koriatenoga sjemena uva za narednu sezonu (de la Perriere & Seuret, 2000). Sjetva za 1,4 milijarde ljudi na svijetu ovisi o sa uvanom sjemenu od prethodne sezone. Protivljenje je najavljeno i tzv. izdajni koj (traitor) tehnologiji, gdje biljka mo~e proizvesti vitalno sjeme, ali kao pomou kakvog prekida a mo~e ugasiti (ili izdati) neke druge va~ne osobine biljke poput fertilnosti, otpornosti prema suai ili imunoloakog sustava na primjer. Tada se biljka spaaava ili ponovo uklju uje kemikalijama od iste korporacije koja je to sjeme i prodala (Joat, 2003). Monsanto i Astra Zeneca su 1999. godine nakon brojnih prosvjeda, ak i od strane UN-a, javno obznanili kako nee ui u komercijalizaciju terminator tehnologije. No, onda je 2001. godine patent odobren i to od strane ameri koga ministarstva poljoprivrede (USDA), a obje korporacije su se udru~ile s onima koje se nisu odredile protiv koriatenja terminator tehnologije, te tako zapravo prekraile svoje obeanje. Monsanto je kupio Delta & Pine Land korporaciju, prvotnog vlasnika patenta, a Astra Zeneca se udru~ila s Novartisom u biotehnoloakog diva Syngentu. Melvin J. Oliver, molekularni biolog u USDA izjavio je kako je njegov glavni interes zaatita ameri ke tehnologije. Naaa misija je zaatititi poljoprivredu SAD-a i u initi ju konkurentnom u odnosu na stranu konkurenciju. Glasnogovornik USDA Willard Phelps istaknuo je kako je terminator tehnologija dizajnirana da povea vrijednost sjemena u vlasniatvu ameri kih sjemenarskih korporacija i da otvori nova tr~iata u zemljama drugoga i treega svijeta. Najvea je ironija pokuaaj da se terminator tehnologija predstavi kao ekoloaki odr~ivo rjeaenje, poato e GM sjeme tako sterilno postati neopasno za kontaminaciju okoliaa. Harry Collins potpredsjednik za tehnoloaki transfer Delta & Pine Land korporacije zaklju io je cijelu raspravu izjavom kako je stoljeima stara praksa uvanja sjemena zaista veliki nedostatak za farmere Treega svijeta koji tako nenamjerno postaju zatvoreni u zastarjelim sortama jer idu linijom manjeg otpora, a ne sade nove, produktivnije sorte.37 Ina e, ve i sada postoji svojevrsna kontrola farmera i seljaka, barem u SAD-u. Kada poljoprivrednik u SAD-u ili Kanadi kupuje modificiranu RoundUp Ready soju od Monsanta, od iste korporacije dobije ugovor na potpise. U ugovoru se obavezuje da e sijati sjeme samo jednu sezonu te da e koristiti herbicide isklju ivo Monsantove proizvodnje i vlasniatva. Takoer nema garancije rezultata. Monsanto ima pravo tri godine nadgledati polja farmera i za to koristi nenajavljene posjete privatnih detektiva koje unajmljuje, a otvorio je i telefonsku liniju na koju susjedi mogu tu~iti jedni druge ukoliko sumnjaju da se ilegalno sije GM sjeme od Monsanta. Monsanto je do sada tu~io preko 2000 poljoprivrednika u kojima ih optu~uje da su koristili Monsantovu RR soju bez autorizacije (Cevallos, 2003), pri emu se od njih potra~uje ukupno oko 400000 dolara. Najvei broj poljoprivrednika je izgubio parnice uz obavezu nadoknade financijske atete Monsantu, premda su tvrdili kako nikad nisu sijali Monsantovu soju, ve je ona preala (vjetrom, kukcima& ) na njihovo polje. Najpoznatiji slu aj je onaj Percy Schmaisera, farmera iz Kanade kojeg je Monsanto tu~io za krau sjemena te mu je u sudskom procesu nalo~eno isplatiti zbog krae 19000 dolara, te 153000 dolara zbog sudskih troakova. Vrhovni sud je prihvatio ~albu Schmeisera u svibnju 2003. godine, ali je na kraju sudskom presudom bio prisiljen isplatiti Monsanto. Schmeiser je cijelo vrijeme negirao optu~be za krau jer je njegova obitelj tradicionalno poznata u kraju po sijanju vlastitog sjemena uljane repice. Zbog spomenutih slu ajeva i mnogih drugih, biotehnoloake se korporacije sve eae smatra pohlepnim monopolistima kojima je jedini cilj profit. Stoga, brojne korporacije pored odvajanja dijela profita, ato smo ve spomenuli, kao taktiku udobrovoljavanja javnosti po inju koristiti i davanje dijela svojih patenata besplatno na koriatenje siromaanim zemljama. Korporacija Pharmacija, jedno vrijeme vlasnik Monsanta, krajem sije nja 2003. godine objavila je kako e testirati program u kojem e pokuaati dati afri kim zemljama dio svojih patenata na lijekove. U o~ujku iste godine Monsanto, DuPont, Syngenta i DowAgroSciences su odlu ili besplatno pokloniti afri kim znanstvenicima patentna prava, razne vrste sjemena, laboratorijsko znanje i drugu pomo kako bi potaknuli veu produkciju hrane na tom kontinentu. Protivnici biotehnologije i GM hrane zaklju ili su kako je to priprema terena za osvajanje novih tr~iata. Razlog tomu je i uz zaatitu WTO-a uporno odbijanje biotehnoloakih korporacija da oslobode patente na lijekove za lije enje oboljelih od AIDS-a, malarije, kolere, tuberkuloze i drugih zaraznih bolesti koje godianje uzmu milijune i milijune ~ivota u siromaanim zemljama. Kontrola nad proizvodnjom hrane i lijekova i dalje e rasti. Neke tehnologije koje su trenutno u fazi eksperimentiranja mnogima izgledaju kao orwelovska vizija preba ena na podru je poljoprivrede. Tako u Andaluziji, `panjolska, satelitima se nadgleda proizvodnja subvencioniranih poljoprivrednika kako oni ne bi varali na proizvodnji. U Argentini satelitskim snimkama nadgleda se prodaja neautoriziranog sjemena (farmer smije skupljati vlastito sjeme, ali ga ne smije prodavati), a takoer se razvija i sistem virtualnih ograda kojima se takoer iz satelita nadgleda kretanje goveda i ostalog blaga koje ima ipove u uaima pomou kojih se prati njihovo kretanje, te se mo~e i usmjeravati. Sistem je konstruiran tako da mo~e raditi neovisno o ljudskoj intervenciji. Sve su eaa i ulaganja u tzv. biofarme gdje farmaceutske korporacije obeavaju uzgojiti GM usjeve s proteinima koji e onda moi slu~iti umjesto cjepiva protiv dijareje ili drugih bolesti, a najavljuje se i sli na mogunost borbe protiv AIDS-a. Biotehnoloaki sektor esto kritizira svoje protivnike kako nemaju dokaza o atetnosti GM hrane po zdravlje ljudi, te kako su zapravo panikom i strahom ljude zaplaaili apokalipti nim primjerima kako je zaklju io predsjednik Hrvatske udruge geneti kih in~injera Sreko Jelini u intervjuu asopisu Fokus (17.10.2003). Glasnogovornik korporacije Syngenta je istaknuo kako su potroaa i u Europi zbunjeni te kako pate od pretjerane izlo~enosti informacijama (Mathiason, 2003). Protivnici GMO-a esto navode primjer japanske korporacije Showa Denko koja je 1989. godine proizvela i pustila na tr~iate novi GM tip L-triptofan, ina e uobi ajeni dijetetski dodatak. Od koriatenja te nove verzije umrlo je 37 ljudi, a 5000 je imalo ozbiljne zdravstvene probleme i bolesti. Do danas je korporacija Showa Denko isplatila 2 milijarde dolara odatete. Takoer kriti ari isti u kako je joa prerano da se posljedice vide te optu~uju GM hranu za sve veu sklonost alergijama i trovanje hranom. Takoer se pou eni eksperimentima na ~ivotinjama isti e opasnost za pojedine organe. Centar za kontrolu bolesti SAD-a istaknuo je kako je hrana odgovorna za dvostruko viae bolesti u odnosu na svega nekoliko godina prije (GM hrana doala je na tr~iate 1996. godine) pri emu se isti e kako se za 80 posto tih bolesti ne mo~e identificirati to an uzrok (Smith, 2005). Kako bilo, u ovom trenutku GM hrana predstavlja veu opasnost zbog kontrole proizvodnje hrane i zagaivanja okoliaa, dok zdravstveni dokazi o njenoj atetnosti joa nisu dovoljno istra~eni, premda to naravno ne zna i da trebamo zanemariti princip predostro~nosti. Monopol nad proizvodnjom hrane, zagaivanje okoliaa i smanjivanje bioraznolikosti i viae su nego dovoljni razlozi da se uvede moratorij za primjenu GMO-a na otvorenom. 4.2.2. Kontrola politike i nadle~nih institucija Znanost i znanstvene institucije postaju sve viae ovisne o novcu poslovnoga sektora i samim time gube temelj svojeg postojanja  neovisnost. Najbolji pokazatelj toga je istra~ivanje objavljeno u asopisu New England Journal of Medicine u sije nju 1988. godine. Naime, nakon ato je Nacionalni institut za srce, plua i krv objavio upozorenje kako odreeni lijek kojim se tretira visoki krvni tlak i sr ane bolesti poveava u pacijenta mogunost smrti od sr anog udara, istra~io se stav doktora s obzirom na njihovu financijsku povezanost s korporacijama koje proizvode konkretne lijekove. U istra~ivanju je prou avano 70 lanaka izaalih u brojnim stru nim asopisima i rezultati su bili porazni po neovisnost znanosti. 96 posto znanstvenika koji su pisali u korist doti nog lijeka imali su financijske veze s proizvoa ima istog lijeka, a 100 posto znanstvenika koji su pisali afirmativno o lijeku, imali su vezu s najmanje jednom korporacijom iz farmaceutskoga sektora. Kriti ki komentar nakon ovog istra~ivanja isticao je da ukoliko ~elimo razumjeti 'objektivnost' u znanosti...ovih dana, po inje vrijedi isto kao i u politici: slijediti trag novca (Anderson, 1999: 94). To se podudara s podacima istra~ivanja objavljenih u asopisu Times Higher Education Supplement (08. 09. 2000.) koji isti u kako je treina anketiranih znanstvenika potvrdila da je od njih zatra~eno promijeniti rezultate svojih istra~ivanja u interesu naru itelja. U Velikoj Britaniji korporacije pokrivaju 80-90 posto financijskih troakova vrhunskih istra~iva kih sveu iliata (Joat, 2003, 29). The Journal of the American Medical Association objavio je pregled 106 znanstvenih radova u kojima se osporava povezanost izmeu pasivnog puaenja i raka plua te se u pregledu zaklju uje kako je jedini faktor povezan sa zaklju kom da pasivno puaenje nije opasno onaj koji se ti e autorove povezanosti s industrijom cigareta. Sve su eae zloupotrebe i znanstvenih asopisa u te svrhe. U jednom od najpoznatijih znanstvenih asopisa na svijetu, Science, u kolovozu 1998. godine izaaao je uredni ki komentar Davida McCarrona u kojem on osporava vezu izmeu pretjerane konzumacije solima bogatom hranom i poveanoga krvnog pritiska. Nigdje u asopisu Science, niti u uvodniku nije pisalo kako je David McCarron plaeni savjetnik Instituta za sol osnovanog od kompanija koje proizvode sol. Takoer, u New England Journal of Medicine Jerry H. Berke je napao u recenziji Barbaru Steingraber zbog njene tvrdnje kako je rak puno viae socijalno-ekoloaka bolest, nego li bolest ne ijega ~ivotnog stila. O uzrocima oboljenja od raka rasprave zapravo joa uvijek traju, tako da i svaki pomak u tom smjeru treba pozdraviti, ali takoer u asopisu nigdje nije pisalo kako je stanoviti Jerry H. Berke upravo direktor za medicinu i toksikologiju W.R.Grace & Co. korporacije, jedne od najveih kemijskih korporacija koju se upravo esto optu~uje za brojne devastirajue ekoloake i zdravstvene posljedice (Kneen, 1999: 85). Sli no je i s kontrolom znanstvenih institucija. Konkretno iskustvo koje proizlazi iz ovih podataka, imao je dr. Arpad Pusztai koji je 1998. godine dobio otkaz s Rowett Research Institute nakon ato je objavio rezultate vlastitih dugogodianjih istra~ivanja o GM krumpiru. Nakon ato je objavio svoje rezultate pokusa na laboratorijskim miaevima gdje je istaknuo kako konzumacijom GM krumpira dolazi do slabljenja imunoga sustava te kako ga on nikada ne bi jeo. Bez obzira ato je ravnatelj instituta u izjavi za tisak prvotno dao priznanje znanstveniku instituta kojim ravna, dva dana nakon toga izjavljuje ~aljenje zbog danih pogreanih informacija te suspendira dr. Pusztaija. Narednih dva dana nakon ~aljenja koje je dolazilo s vrha instituta, korporacija Monsanto zapo inje s javnom diskreditacijom dr. Pusztaija, a vrlo brzo ravnatelj instituta, prof. Philip James biva unaprijeen u pro elnika vladine agencije Food Standard Agency. Purdue University se smatra jednim od najboljih poljoprivrednih znanstvenih centara, no upravo su s tog univerziteta slane izjave pojedinih znanstvenika kako je zbog eti ke neprihvatljivosti odbijanje UN-ove Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) da prihvati terminator tehnologiju, politi ka odluka koja nije temeljena niti na znanosti niti na ekoloakim beneficijima koje bi takva tehnologija donijela.38 U ugovoru korporacije Monsanto i Cornell University o istra~ivanju rezultata kvalitete mlijeka dobivenog uz pomo rekombinantnoga hormona rasta (rBGH mlijeko) stoji stavka koja doslovno nala~e da e kontrolor, u ovom slu aju Cornell University, dobiti sve kompilirane podatke od sponzora, iji opseg i koli inu sponzor odreuje (Kneen, 1999: 76). Jedan od najveih skandala je zasigurno posljedica puatanja u javnost rezultata istra~ivanja o zagaenju GM sjemenom najvee zbirke autohtonih vrsta kukuruza u Meksiku. Ameri ki znanstvenici David Quist i Ignacio Chapelo sa Sveu iliata Berkeley objavili su vijest o rezultatima svojih istra~ivanja u uglednom asopisu Nature 2001. godine. No, ve u iduem broju nakon pritiska brojnih drugih znanstvenika i instituta te negiranja zagaenja u genetskom centru autohtonih vrsti kukuruza u Meksiku, uredniatvo asopisa Nature iznosi stav kako & u izvjeau izneseni dokazi nisu dostatni za objavljivanje takvog lanka, uz napomenu kako pri a osim tehni ke ima i politi ku pozadinu (Joat, 2003: 110). Najviae prosvjeda i pisama (oko 60) protiv Quista i Chapele doalo je Internetom preko Bivings grupacije kojom se Monsanto slu~i u svojim propagandnim akcijama. Istodobno i meunarodna znanstvena institucija koja se brine za zbirku autohtonih vrsta kukuruza (CIMMYT) demantira kako u banci gena za koju se oni brinu ima GM zagaenja te naglaaavaju kako je potrebna znanstvena jasnoa da bi se potvrdili rezultati koji dokazuju kontaminaciju jednog od najvrjednijih podru ja na Zemlji ato se ti e bioraznolikosti i uvanja autohtonih vrsta. Ipak, Institut za ekologiju koji je dio Ministarstva okoliaa u Meksiku daje potvrdu o zagaenju GM sjemenom. Time su se javile i optu~be da je CIMMYT takoer pod kontrolom i u slu~bi biotehnoloakoga sektora, premda mu je briga brinuti za o uvanje autohtonih vrsta i bioraznolikost. CIMMYT je dio Consultative Group on International Agricultural Research (CGIAR) mre~e javnih i privatnih institucija koje kroz 16 poljoprivrednih istra~iva kih centara airom svijeta imaju zadatak o uvati biorazli itost, suraivati s farmerima i pomoi u borbi protiv siromaatva. Kriti ari su isticali kako ponaaanje CIMMYT-a, odnosno CGIAR-a ne treba uditi poato je direktor CGIAR-a Ian Johnson istovremeno i zamjenik direktora Svjetske banke te je uz najavu novih lanica CGIAR-a ne trepnuvai nabrojao Maleziju, Maroko, Izrael i fondaciju najvee korporacije u podru ju GM agro biznisa na svijetu Syngenta Foundation. Izvrani direktor Novartis fondacije sjedi u upravnom vijeu direktora CIMMYT-ija. Godinu poslije, meksi ka vlada je potvrdila zagaenje, istaknuvai kako su na 95 posto ispitanih podru ja u ju~nim regijama Oaxaca i Puebla pronaeni tragovi GM sjemena. To, sada i dr~avno, slu~beno priznanje pratilo je prosvjedno pismo asopisu Nature stotinu biologa, pa je Philip Campbell, urednik Nature asopisa istaknuo: Rezultati Chapele se trebaju joa uvijek potvrditi. Ukoliko ih meksi ka vlada mo~e potvrditi, neka tako bude (Clover, 2002). Dvije godine poslije, meksi ka vlada i znanstvena javnost priznaju kontaminaciju GM sjemenom u ak devet dr~ava u Meksiku (ETC Group, 2003). Mogli bismo unedogled nabrajati i brojne druge primjere sukoba interesa airom svijeta u kojima bi bivai du~nosnici vladinih ministarstava, nadle~nih dr~avnih tijela i openito politi ki funkcioneri prelazili na direktorske, upravlja ke ili savjetni ke polo~aje u biotehnoloake korporacije koje su prije trebali nadgledati, usmjeravati i kontrolirati (Anderson, 1999; Kneen, 1999 i HCZO, 2001). Taj fenomen naziva se revolving door ili vrata koja se okreu poato mo~emo svjedo iti injenici izmjene pozicija izmeu ljudi u vladinim tijelima i politi kom vrhu, predsjednika, direktora i visokopozicioniranih ljudi korporacija, onih koji sjede u nadzornim odborima, zaposlenika globalnih financijskih i politi kih institucija, medijskih monika i drugih najutjecajnijih osoba u svijetu medija te znanstvenika.. Svi se ovi akteri nalaze unutar vrata koja se okreu i stalno se uglavnom jedni te isti ljudi vrte kroz njih mijenjajui svoje polo~aje, ali osnovne pozicije moi ostaju netaknute (Bader 1998: 84-85, 118-119, 200-201). Tako direktor za odnose s javnoau Monsanta tvrdi kako nije na Monsantu da jam i sigurnost hrane. Naa interes je prodati ato je mogue viae. Zadatak Administracije za hranu i lijekove (FDA) je da brine o njenoj sigurnosti.39 No, upravo je ta korporacija najviae pod optu~bama za prikriven utjecaj na administraciju i politiku. Margaret Miller je radila kao kontrolorka u kemijskom laboratoriju Monsanta da bi upravo ona nakon dolaska na va~nu funkciju u FDA donijela u prosincu 1989. godine propis kojim dopuatenu koli inu antibiotika u mlijeku poveava za 100 puta (Smith, 2005). Godinu poslije FDA objavljuje u asopisu Science rezultate znanstvenih istra~ivanja o kvaliteti rBGH mlijeka u kojem se zaklju uje kako rBGH mlijeko nije opasno te se mo~e slobodno pustiti u prodaju. Kasnije se utvrdilo kako su objavljeni rezultati odnosili se na samo prvih devedeset dana, dok su rezultati drugih devedeset dana proglaaeni poslovnom tajnom te time nedostupni za javnost. U Kanadi su rezultati iz drugih devedeset dana nestali iz dosjea o rBGH mlijeku te time samo poveali sumnju na cijeli slu aj, pri emu se isticalo kako se prikrivaju podaci o atetnosti rBGH-a mlijeka i za krave, pa posredno i za ljude. Michael Tylor, predstavnik komisije za politiku FDA-e pisao je pravila FDA-e za etiketiranje rBGH mlijeka. Ta pravila objavljena po etkom 1994. godine prakti ki su zabranila i proizvoa ima i prodava ima pravljenje ikakve razlike izmeu mlijeka dobivenog bez ili s rBGH-om. Michael Tylor je prije obavljao odvjetni ke poslove za korporaciju Monsanto punih sedam godina, gdje je izmeu ostalog pripremao kampanju Monsanta za proizvodnju i prodaju rBGH mlijeka bez deklariranja kao druga ijeg od obi nog mlijeka (Smith, 2005). Predstavniku Monsanta je prili no lako skinuti odgovornost sa svoje korporacije i prebaciti odgovornost za sigurnost hrane na FDA, kada FDA niti nema uvjeta za potpunu kontrolu hrane koja dolazi na tr~iate. Doslovno, FDA nema pravo prisiliti korporacije da joj dostave sve podatke koja zahtijeva. The Center for Science in the Public Interest proveo je istra~ivanje izdavanja dozvola za hranu koje je izdala FDA kroz proteklih sedam godina i pronaali su najmanje 14 slu ajeva u kojima se nije poativala procedura za dozvolu ulaska novih GM sorti na tr~iate. U tri slu aja nakon ato je FDA zahtijevala dodatne podatke ili informacije o pojedinim GM sortama, iz korporacija je jednostavno odgovoreno kako je to nepotrebno (Abboud, 2003). Ne samo to, organizacija Alliance for Bio-Integrity na svojim Internet stranicama izlo~ila je 24 interne kopije iz FDA u kojima se isti u neke opasnosti od GM hrane i to od samih znanstvenika i stru nih uposlenika te dr~avne agencije. Kopije su morale biti objavljene nakon tu~be koju je protiv FDA podnijela gore spomenuta organizacija.40 Upravo zbog zabrane uvoza proizvoda dobivenih od goveda stimuliranih rBGH-om u zemlje EU-a, SAD je tu~io EU sudu WTO-a pod optu~bom da se time krai pravo na slobodne trgovinu SAD-a. Sud WTO-a donio je odluku kojom smatra kako EU krai pravila WTO-a o slobodnoj trgovini te je SAD-u dozvoljeno kazniti EU dodatnim carinjenjem njenih proizvoda u iznosu od 116.8 milijuna dolara. Upravo je WTO na udaru kritike kao globalno tijelo koje je takoer pod kontrolom globalnih korporacija pa samim time i biotehnoloakih. ak i aire, brojne grupe i organizacije civilnoga sektora optu~uju i sam mehanizam za rjeaavanje sporova pri WTO-a kao inherentno protivan radni kim pravima, zaatiti prirode i zdravlja ljudi. Cjelokupnoj javnosti poznata je tu~ba koju su 2003. godine sudu WTO-a podnijele SAD zbog ustrajnosti Europske Unije na odluci da se GM hrana etikira kao takva. Osoba koja bi uvelike mogla utjecati na paneliste koji e ui u sud WTO nadle~an za ovaj slu aj kao i na selekciju vanjskih znanstvenika kao savjetnike za pitanja GMO-a jest Rufus Yerxa, najviai slu~bernik za pravna pitanja u WTO-u. Gospodin Yerxa je prije nego je zaposlen u WTO-u radio kao meunarodni savjetnik korporacije Monsanto (Howse, 2003). Globalne korporacije optu~uju da su pripremale, napisale i cijelo vrijeme imale kontrolu i nad pisanjem TRIPs ugovora WTO-a, kako smo vidjeli, jednim od najspornijih to aka u WTO-u. Naime, predlo~ak ugovora kasnije prihvaenog pisali su predstavnici korporacija Monsanta, DuPonta, Mercka, Pfizera, General Electrica, Johnson & Johnsona, General Motorsa, IBM-a i drugih, djelujui kroz udru~enja biznis grupacija (Shiva, 1998). Kako je poslije izjavio tadaanji generalni direktor korporacije Pfizer, Edmund Pratt: Naaa zajedni ka snaga omoguila nam je stvaranje mre~e globalne vlade privatnoga sektora koji je postavio temelje onoga ato e postati TRIPs (FoEI and CEO, 2003: 14). Takoer na WTO i pravila globalne trgovine velik utjecaj imaju korporativne lobisti ke grupe, kako one transatlantske - Tranatlantic Business Dialogue (TABD), tako i meunarodne - International Chamber of Commerce (ICC) i regionalne  European Roundtable of Industrialists (ERT) i Business Roundtable (BRT) iz SAD-a. Najja e korporacije svijeta su lanice ovih lobisti kih skupina koje su rado vieni prijatelji WTO-a. Gotovo je nevjerojatno da Meunarodna gospodarska komora (ICC) uope ne krije svoj utjecaj na WTO  kako ka~e politi ki menad~er ICC-a, Stefano Bertasi, utjecaj na procese unutar WTO odvijaju se na dva na ina: Kroz meunarodne organizacije (npr. ICC) te kroz nacionalne komitete ICC-a na vlade lanice WTO i njihova predstavniatva u toj organizaciji.41 TRIPS ograni ava mnogim zemljama "Treega svijeta" razvijanje vlastitih lokalnih farmaceutskih proizvoda, spre avajui tako jeftine lijekove ili hranu za siromaane slojeve stanovniatva. Trenutno smo svjedoci "znanstvenoga apartheida", odnosno ve spomenutoga biopiratstva jer postojei ugovori omoguuju korporacijama krau patentiranjem ~ivotinjske i biljne vrste pa ak i ljudskoga gena ili stanice. Malezija koja priznaje TRIPS ima 760 posto vee cijene lijekova od Indije koja ne priznaje taj sporazum. Apsurdnost danaanje globalne ekonomije i pravila koja vladaju u njoj ogledaju se u injenici da se za koriatenje usjeva koje je lokalno stanovniatvo uzgajalo od davnina, naplauje licenca tom istom lokalnom stanovniatvu jer korporacija posjeduje patent za neato ato uope nije stvorila. Uostalom, kako je objasnio Ralph Hardy iz DuPonta: Konkurentska pozicija industrije SAD-a u biotehnologiji biti e poboljaana ukoliko e postojati meunarodne konvencije koje bi osiguravale veu uniformnost u prihvaanju patentiranja i vlasni kih prava. Zanimljivo je kako u pokuaajima da poja a utjecaj ugovora koji trgovinski regulira patentna prava unutar WTO-a (TRIPs ugovori), korporacije kao jedan od glavnih razloga navode financijski gubitak zbog ilegalnog koriatenja patentiranih proizvoda u zemljama treega svijeta. No, kada bi Zapad i korporacije iz bogatih zemalja platile za svo tradicionalno znanje koriatenja raznih biljaka, kada bi zaista priznali pravo stvarnim inovatorima po pravilima TRIPs ugovora, bili bi po izvjeataju organizacije Christian Aid-a du~ni plaati tim plemenima, uroeni kim skupinama i narodima 4,5 milijardi dolara godianje. Ovako su uzele to znanje besplatno, odnosno ukrale su ga i sada tu krau joa i naplauju (Anderson, 1999). Nije samo zdravlje ljudi u zemljama u razvoju u opasnosti. U rujnu 2003. godine WTO je donio novi sporazum o TRIPs ugovoru i pristupu lijekovima za najsiromaanije zemlje unutar toga ugovora. Naime, mnoge zemlje (Indija, Brazil, Ju~na Afrika& ) koje pogaaju te bolesti, a imale su kapaciteta za proizvodnju vlastitih varijanti patentiranih lijekova, to su i u inile, nakon ega bi im bilo prijeeno tu~bom ili bi bile tu~ene od korporacija ili vlade SAD-a za nepoativanje prava na patente. Uglavnom su te tu~be povla ene nakon prosvjeda brojnih udruga i javnosti te zgra~anja zbog korporativnoga protivljenja spaaavanju ljudskih ~ivota. Na primjer, od polovice '90-ih kad je Brazil po eo s proizvodnjom vlastitih lijekova smrtnost zbog AIDS-a je prepolovljena, a hospitalizacija zbog infekcije je smanjena za 80 posto. Osnovni problem mnogih ugovora poput TRIPs-a je njihova nejasnoa, odnosno mogunost interpretacije ugovora kako kojoj strani odgovora. Tako je, naime i s ovim novim dodatkom TRIPs ugovora. Dio civilnoga sektora slavio je novu mogunost koja se spominje u ugovoru, a to je sloboda da zemlje koje mogu proizvesti generi ke lijekove za najsmrotnosnije zarazne bolesti to i u ine, bez opasnosti da e biti tu~ene. Takoer, nije proala niti namjera SAD-a, Japana, EU-a i lanova sekretarijata WTO-a da ograni i broj bolesti za koje se mogu proizvoditi generi ke varijante lijekova te da se mogunost proizvodnje generi kih lijekova dozvoli tek uz zadovoljavanje visokih standarda za proglaaenje epidemije ili kriznih stanja (Love, 2003) Generalni direktor WTO-a Supachai Panitchpakdi je istaknuo kako se radi o historijskom ugovoru za WTO, a kanadski ministar za trgovinu Pierre Pettigrew je naveo novi ugovor kao dokaz da WTO mo~e rijeaiti trgovinske izazove, isto kao i humanitarne (Goar, 2003). No, premda se u ugovoru isti e kako TRIPs ugovor ne smije sprije iti lanice zemlje WTO-a da zaatite zdravlje svojih stanovnika i stanovnica, istovremeno se isti e kako se proizvodnja generi kih lijekova smije koristiti samo za domau upotrebu. To zapravo zna i kako najpogoenije zemlje u Africi koje nemaju mogunost za vlastitu proizvodnju nee smjeti niti uvesti nekoliko desetina puta jeftinije generi ke varijante od, na primjer, Indije ili Brazila. Nadalje se tvrdi kako za najsiromaanije zemlje zaatita patenata ne vrijedi do 2016. godine, ali da e o uvozu za svaku zemlju posebno odlu ivati sekretarijat WTO-a. Zbog svega toga je Elen t' Hoen iz Lije nika bez granica, zaklju ila kako i ovaj novi ugovor daje malo prostora za siromaane pacijente te da e globalna pravila na patente i dalje odreivati cijenu lijekova, a 22 najsiromaanije zemlje predvoene Kenijom izrazile su svoju sumnju u funkcioniranje novoga sporazuma u korist potreba najugro~enjih. Kontrola prostora i izbora Kako smo spomenuli, samo korporacija Monsanto odgovorna je za preko 90 posto GM usjeva. Od toga je 99 posto usjeva podijeljeno na svega etiri zemlje: SAD 68 posto, Argentina 22 posto, Kanada 6 posto i Kina 3 posto. Unutar SAD-a prema podacima USDA GM soja zauzima 75 posto, GM kukuruz 34 posto te pamuk 71 posto od ukupne zasijane povraine tih kultura U zadnje vrijeme i Brazil bilje~i zna ajniji porast povraina zasijanih GM sjemenom. Svega etiri kulture koriste se u komercijalnoj GM proizvodnji, a to su: soja 63 posto, kukuruz 19 posto, pamuk 13 posto i uljana repica 5 posto (ISAAA, 2003). GM sjemenom zasijano je 58 milijuna hektara u svijetu, ato odgovara 2,5 veli ine Velike Britanije (ActionAid, 2003). Ra unajui od 1996. godine to je porast za preko 30 puta i mnogi u tome vide dokaz nezaustavljivosti airenja GM usjeva i hrane na svjetska polja i tr~iata. Od po etka proizvodnje pa prodaje GM hrane mogli smo svjedo iti vrlo preciznim i konkretnim reklamama o prvenstvu takve hrane u odnosu na onu uzgojenu konvencionalnim metodama, pa i na hranu organske proizvodnje. Tu su se nizale prednosti poput poveanih usjeva, smanjenja koriatenja kemijske zaatite usjeva, vee zarade za poljoprivrednike te manje cijene krajnjeg proizvoda za potroaa e, pa su se ak obeavale i vea zdravstvena vrijednost GM hrane te poveana bioraznolikost uslijed proizvodnje. Tako su Monsantove reklame isticale veu zaradu i poveani urod nekih svojih GM usjeva, jer ti usjevi su voeni progresom ili je pak najavljivan nevjerojatan urod. Tako ISAAA (2002.) navodi brojne uspjehe GM usjeva: smanjenje koriatenja pesticida pri uzgoju GM pamuka u Kini, smanjenje prisutnosti insekticida u vodi koja otje e iz polja u SAD-u, u Kanadi pri uzgoju uljane repice smanjivanje obraivanja tla ime se tlo uva, povean prinos kukuruza u SAD-u, smanjena upotreba herbicida u SAD-u te samim time financijska uateda od 216 milijuna dolara godianje, smanjenje trovanja pesticidima zbog nekoriatenja istih pri uzgoju GM pamuka u Ju~noj Africi te poveana bioraznolikost u istoj zemlji, a navode se i brojni drugi primjeri. S druge strane, sve su ja i glasovi kako je situacija prili no obrnuta. Pri tome je va~no primijetiti kontradiktornost dobivenih rezultata ato zasigurno mo~e potaknuti zbunjenost kod veine promatra a. Rezultati s University of Nebraska te nekih nezavisnih istra~iva kih centara, ali i onih koji su zapravo olakaali i podr~ali uvoenje GM proizvoda, poput dr~avnoga Ekonomskoga istra~iva kog servisa pri USDA-i, prili no pobijaju tezu o isplativosti GM hrane za poljoprivrednike, potroaa e te prirodu. Podaci se donekle razlikuju ovisno o godini i regiji, ali ukupni zaklju ci nisu povoljni po biotehnoloake korporacije. GM soja i kukuruz daju manji profit s obzirom na veu cijenu sjemena i manju cijenu proizvoda koji sadr~i GM sastojke. Obeanje o poveanim usjevima za soju, kukuruz i uljanu repicu takoer nisu realizirana, osim donekle u slu aju jedne varijante GM kukuruza, ali poveani troakovi proizvodnje ne pokrivaju to minimalno poveanje. Glavni GM usjev, Roundup Ready soja daje prinose manje od 6-11 posto nego ne-GM varijacije. Urod uljane repice smanjen je za 7,5 posto u odnosu na konvencionalni uzgoj. U USDA su zaklju ili u svom izvjeataju iz 2001. godine kako biotehnologija najvjerojatnije nee osigurati najvei urod. Takoer, niti obeanje o smanjenom koriatenju herbicida i pesticida nije se ispunilo. Podaci USDA pokazuju kako se povealo koriatenje herbicida u slu aju soje, kako se tretiranje herbicidima GM kukuruza povealo za 30 posto u odnosu na onaj ne-GM, a uljane repice za 20 posto. Sli ni su rezultati i za poveano koriatenje pesticida, osim u slu aju pamuka, no i tu se u izvjeataju izra~ava strah od javljanja otpornosti kod insekata na koriatene pesticide u budunosti. Tvrdnje o poveanoj zaradi se takoer osporavaju, pogotovo ato se za GM proizvode dobiva sve manje novaca u odnosu na one koji to nisu, da o organskim proizvodima i ne govorimo. Takoer je uo ena pojava tzv. superkorova otpornih na herbicide pa je korporacija Monsanto anga~irala ak i studente da u pojedinim poljima iste polje od korova, ato je prili no udno za visokotehnoloaki i sofisticirani imid~ onih koji su voeni progresom. Takoer, kontaminacija neGM polja i usjeva dovela je mnoge poljoprivrednike do propasti, premda se najavljivalo obogaivanje bioraznolikosti. Spominju se kontaminacije GM polenom na udaljenosti ak i od 800 metara. U SAD-u je sve te~e dobiti organski certifikat za proizvode, a veina kanadskih farmera je potpuno odustala od daljnje proizvodnje uljane repice, poato ne mogu garantirati da nije zagaena GM uljanom repicom koju ne mogu prodati EU, svom tradicionalnom tr~iatu. U kanadskoj provinciji Saskatchewan prakti ki viae ne postoji organska uljana repica, po emu je taj kraj bio tradicionalno poznat. Time je doslovno onemogueno pravo na izbor tim farmerima poato je kontaminiran prostor koji ih okru~uje.42 U jednoj drugoj studiji The Adoption of Bioengineered Crops (2002) koju je na inila USDA isti e se: Vjerojatno najvee pitanje koje se namee nakon ovih rezultata jest, kako objasniti veliko prihvaanje GM usjeva, kada su financijski rezultati s farmi polovi ni ili ak negativni. Kriti arima GM usjeva i hrane te korporacija koje ih promoviraju i aire, ovo je samo potvrda njihovih stavova kako korporacijske strategije i proizvodi mogu dovesti do razli itosti roba; oni ne mogu obogatiti prirodnu raznolikost (Shiva, 2000: 114). Dr. Robert H. Curtis, ameri ki stru njak za GMO koji je 2002. godine boravio u Hrvatskoj kako bi uvjerio domau javnost u korisnost takve hrane, istaknuo je na pitanje novinara kako je neto no tvrditi da genetski usjevi mogu zagaditi okolia, jer je i to rijeaeno. EPA je primjerice, 2000. godine uvela obvezu da proizvoa i genetskog kukuruza moraju posaditi i tzv. tampon zonu nemodificiranog kukuruza i to na povraini 20 posto od ukupne povraine zemljiata pod genetski modificiranim sjemenom (Ve ernji list, 13. 07. 2002). Dilema o tome jesu li i koliko su GM usjevi opasni za ostatak okoliaa ukoliko doe do bijega sjemena uz pomo insekata, vjetra ili ne ega treeg, mogla bi biti rijeaena nakon studije britanske vlade objavljenje u listopadu ove godine koja pobija tezu dr. Curtisa. Radi se o najdu~em i najopse~nijem istra~ivanju takve vrste ikad i igdje provedenom u svijetu. Istra~ivanje je naru eno od britanske vlade pod nazivom Farm-Scale Evaluations (FSE) i trebalo je prvo poslu~iti kao dokaz nepovjerljivoj britanskoj javnosti o neakodljivosti GM usjeva za okolia. Naime, britanska javnost je izrazito nesklona GM usjevima i proizvodima, pri emu u istra~ivanjima 84 posto ispitanika smatra kako e GM usjevi naatetiti okoliau, 86 posto izra~ava neslaganje s idejom da jedu GM hranu, dok ih 93 posto smatra kako je GM tehnologija viae voena ~eljom za profitom nego brigom za interese ljudi.43 No, trogodianja istra~ivanja na preko 200 pokusnih polja airom Britanije donijela su rezultate koje je jedan od znanstvenika opisao kao neo ekivano dramati ne. Na pokusnim poljima ispitivao se utjecaj na okolia triju genetski modificiranih kultura u odnosu na njihove konvencionalne varijacije. Te kulture su: uljana repica, aeer i kukuruz. Zbog rezultata dobivenih istra~ivanjem novinari su najavili mogunost potpune zabrane koriatenja GM uljane repice i aeera u EU poato je dokazano kako uniatavaju bioraznolikost i divlje kulture, i imaju dugoro no negativan utjecaj na populaciju p ela, leptira i ptica. Za GM uljanu repicu utvrena je i visoka mogunost pojave superkorova. Na pokusnim poljima kukuruza rezultati su bili povoljniji za GM usjeve, ali su znanstvenici istaknuli kako su na konvencionalnim poljima koristili herbicid atrazine, izrazito otrovan herbicid zabranjen za koriatenje gotovo svugdje u Europi, tako da su na kraju odbacili rezultate kao neosnovane te najavili objektivnije testiranje. EU je atrazin zabranila 2003. godine, uz protivljenje Syngente, jedne od najveih biotehnoloakih korporacija, iz koje su tvrdili da je herbicid siguran. Upravo je Syngenta s 260000 dolara lobirala kod EPA-e u SAD-u kako ne bi stavila atrazine na popis zabranjenih herbicida. To su potkrijepili injenicom kako se atrazin koristi na dvije treine polja kukuruza i 90 posto aeerne trske u SAD-u. Elliot Morley, britanski ministar okoliaa istaknuo je kako ne vidi niti jednu europsku vladu koja bi mogla ignorirati ove rezultate. Prili no je nejasna izjava dr. Paula Rylotta iz Agricultural Biotechnology Councila, udru~enja koje predstavlja Monsanto, Syngentu i ostale vodee biotehnoloake korporacije kako su rezultati ovog istra~ivanja dokaz da su GM usjevi mnogo fleksibilniji i kako mogu poboljaati bioraznolikost (Brown and Vidal, 2003). Takoer, istra~ivanje provedeno od strane Denmark and Greenland Geological Research Institution pokazalo je kako proizvodnja Roundup Ready soje zagauje podzemne vode sa svojim sastojkom glifosatom. Monsantovi stru njaci su pak prije koriatenja te GM soje pokazali rezultate svojih istra~ivanja u kojima su tvrdili kako se glifosat razgradi prije nego doe do podzemnih pitkih voda. US Fish and Wildlife Services je pak nabrojao 74 ugro~ene vrste koje e joa viae biti ugro~ene s ekstenzivnom upotrebom glifosata (Ho, 1998:128). Takoer se isti e kako je glifosat trei po redu uzro nik bolesti povezanih s koriatenjem pesticida u poljoprivredi meu poljoprivrednim radnicima u Kaliforniji, jedinoj saveznoj dr~avi koja takve podatke daje (Anderson, 1999: 24-25). Monsanto je RoundUp Ready soju koja sadr~i glifosat reklamirao kao environmental friendly, biorazgradivom i prakti ki netoksi nom za ljude, ptice i ribe (Steinbrecher, 2001: 81). Stoga, zaista zvu i nevjerojatnim podatak kako USDA na preko 8000 testiranih polja na kojima se uzgaja GM hrana, niti za jedno nije dobila procjenu ekoloakog u inka (Cumings, 2003). Kontaminacija GM sjemenom prelazi okvire poljoprivrednih kultura i okoliaa, ve se sve viae opa~a i unutar prehrambenoga lanca. U lipnju 2003. godine otkriveno je u Britaniji kako je 1200 kokoai s certifikatom organskoga porijekla hranjeno GM sojom, a u listopadu iste godine japanska podru~nica Subwaya, jednog od najveih lanaca za prehranu na svijetu poznatog po sendvi ima, povukla je prodaju svojih sendvi a u toj zemlji nakon otkria GM enzima u zamrznutom tijestu za kruh koje koriste u svojim restoranima. Najpoznatiji je naravno slu aj iz 2000. godine sa Starlink kukuruzom korporacije Aventis koji je bio namijenjen samo za prehranu ~ivotinja, no ipak je nekako uaao u prehrambene proizvode namijenjene ljudima. Troakovi zbog odbijanja uvoza GM poljoprivrednih proizvoda dodatno su pogoraali situaciju za zemlje koje proizvode takvu hranu, odnosno za farmere tih zemalja. Godianji prihod od 300 milijuna dolara od izvoza kukuruza u EU gotovo je nestao i ista tolika cifra se spominje kao gubitak nastao zbog prekida izvoza repice iz Kanade u EU. Trgovina medom u Kanadi je u velikim problemima zbog kontaminacije. U medijima objavljen interni dokument kanadske vlade otkrio je zabrinutost u najviaim krugovima za kanadski izvoz hrane zbog proizvodnje GM hrane. Udio SAD-a u izvozu soje se takoer smanjio s 57 posto na 46 posto, a udio Brazila koji je zabranio sijanje GM soje se poveao s 24 posto na 30 posto s tendencijom rasta te je izra~ena otvorena namjera Brazila da pretekne SAD u proizvodnji soje (AP, 10.10.2003). Pitanje je kako e se dalje razvijati ova utrka, poato je Brazil dozvolio u rujnu 2003. godine komercijalne usjeve GM soje, premda samo na jednu pokusnu godinu i to samo u ju~noj pokrajini Rio Grande do Sul. Nakon toga je dr~ava Parana donijela odluku o GM-free podru ju, a poato je luka Parana glavna brazilska luka kojom se izvozi soja, situacija se dodatno zakomplicirala. Procjenjuje se troaak SAD-a od 12 milijardi dolara u periodu od 1999.-2001. zbog poveane potrebe za subvencijama poljoprivrednicima, a dodatne subvencije ameri kim farmerima kretale su se u iznosu od 3-5 milijardi dolara godianje. Pri tome je potrebno napomenuti kako sektor soje i kukuruza dobiva 50 posto tih subvencija te kako e one zasigurno ubla~iti loa ekonomski u inak GMO proizvoda, ali mo~e se slobodno postaviti pitanje: zaato porezni obveznici to moraju plaati? Jedna od najpoznatijih svjetskih ekoloakih udruga, Greenpeace u svom izvjeataju Record Harvest, Record Huger  Starvin in GE Argentina (2002) isti e povezanost izmeu uvoenja GM poljoprivrednih usjeva i proizvodnje u tu zemlju s poveanom nestaaicom hrane i airenjem gladi, poveanom koncentracijom zemlje u rukama sve manjega broja i sve bogatijega sloja zemljoposjednika, te smanjenjem uroda i uniatavanjem auma zbog dobivanja novih povraina za uzgoj GM hrane. Sve su glasniji i glasovi iz Indije kako je urod GM pamuka u ju~nim pokrajinama podbacio, kako je cijena sjemena skuplja, kako je povean broj bolesti i insekata te je kvaliteta tako uzgojenog pamuka loaija. Zbog svega toga dr~avno tijelo koje nadgleda koriatenje GM usjeva nije dalo Monsantu dozvolu za sijanje GM pamuka u sjevernim pokrajinama Indije (Shiva, 2003). Tijelo koje je imenovao britanski premijer Tony Blair kako bi se izra unale koristi i troakovi od komercijalizacije GM proizvodnje takoer je bacilo sjenu na ekonomske prednosti takve proizvodnje. Premda izvjeataj naglaaava mogunost prihvaanja i koristi od GM proizvodnje u nekom buduem vremenu, kao posljedica dugoro nog planiranja i kampanje isti e se trenutna blokada ulaska na tr~iate takvih proizvoda iz jednostavnog razloga jer tr~iate ne postoji zbog stava i potroaa a i prodava a.44 Izvjeataj predla~e vladi Britanije da uzgoj GM uljane repice za proizvodnju biodizela i soje isklju ivo za prehranu ~ivotinja budu prve komercijalne GM kulture, poato nee predstavljati opasnost za ljudsko zdravlje. Ovo naravno nije u skladu s posljednjim istra~ivanjima koji naglaaavaju opasnost od uljane repice za bioraznolikost te opom paranojom oko na ina gospodarenja ~ivotinjama nakon skandala s kravljim ludilom u Britaniji. Da e proizvodnja GM hrane zaista ugroziti okolia pokazala je i studija EPA-e o sve veem broju farmera u SAD-u koji ne poativaju ili zadovoljavaju standarde koje je ta agencija odredila za proizvodnju GM kukuruza. Po podacima te vladine agencije koja se treba brinuti za zaatitu okoliaa, gotovo jedna petina farmi ne zadovoljava navedene standarde (Polack, 2003). Stoga je prili no razumljiv stav kako je GM hranu ak opasnije proizvoditi nego jesti kako je izjavio u intervjuu Ve ernjem listu (16.09.2003.) znanstveni novak na Ekonomskom fakultetu Domagoj Hruaka. Zbog svih tih razloga i podataka, loaih iskustava i nedostatka tr~iata, doalo je i do odreene promjene u krugu ameri kih farmera. Nacionalna unija farmera iz SAD-a, ali i iz i Kanade, Udru~enje uzgajiva a kukuruza SAD-a i Kanadski odbor za ~ito te udru~enja organskih proizvoa a po eli su s lobiranjem za moratorij na po etak masovne proizvodnje GM paenice. Monsanto je najavio odgodu masovne proizvodnje GM paenice kroz 2005. godinu, te praenje raspolo~enja potroaa a. Jedan od veih razloga sumnji avosti prema biotehnoloakom sektoru je i protivljenje doti noga sektora i korporacija deklariranju svojih proizvoda, odnosno ispisivanju kako su i od ega dobiveni svi sastojci u odreenom proizvodu. Tako je markica na kojoj je nazna eno da sadr~i GM sastojke postala joa jedan od razloga trgovinskog sukoba izmeu SAD-a i EU-a. Odlukom FDA, GM usjevi i hrana svedeni su pod frazu substantial equivalence, ato zapravo zna i kako nema nikakve bitne razlike izmeu GM usjeva i onih konvencionalnih. Zato je jedan od glavnih argumenata biotehnoloakog sektora i njegovih lobista protiv deklariranja proizvoda koji sadr~e GM sastojke stav kako nema nikakvih loaih ili atetnih aspekata koji bi zahtijevali ozna avanje proizvoda (ISAAA, 2002). Ovakav stav se smatra izrazito nedemokratskim, poato mnogi ljudi iz eti kih, vjerskih ili zdravstvenih razloga ne ~ele ili ne smiju jesti odreene sastojke, biljne ili ~ivotinjske vrste koje danas nalazimo u kona nim GM proizvodima. Takoer se naglaaava kako bi ozna avanje svakog proizvoda koji sadr~i GM sastojke bilo preskupo, pri emu se spominje cifra od dvije milijarde dolara. No, u istra~ivanju nekoliko sveu iliata i znanstvenih centara provedenom 2002. godine zaklju uje se kako bi iznos za deklariranje proizvoda koji sadr~e GM sastojke mogao biti 90-95 posto manji.45 Izrazito je zanimljiv stav kako posebno deklariranje proizvoda koji sadr~e GM sastojke nije niti potrebno poato su GM kukuruz i soja ve u svim glavnim tokovima prehrambene industrije, ato zna i da bi prakti ki svi proizvodi koji sadr~e proizvode od kukuruza i soje morali biti ozna eni, neovisno o tome sadr~e li genetski modificiran kukuruz ili soju, ili ne (ISAAA, 2002). Kako neovisno o tome sadr~e li ili ne GM kukuruz ili soju? Izgleda da branjenje ljudima prava na izbor da znaju i imaju pravo znati ato jedu zaplie biotehnoloaki sektor u sve vee kontradikcije i izgovore. Danas EU unato  skidanju moratorija na komercijalni uzgoj GM usjeva joa uvijek zahtijeva deklariranje proizvoda koji sadr~e GM sastojke ukoliko je ta koli ina vea od 0,9 posto. SAD, gdje deklariranja joa uvijek nema, smatra takvu odluku diskriminirajuom, jer e ljudi, navodno iz vlastitih predrasuda, izbjegavati proizvode koji su deklarirani. Smatrajui takvu odluku protivnu odredbama WTO-a o free tradu ili slobodnoj trgovini, SAD su tu~ile EU u svibnju 2003. godine. Unato  tome ato se sve viae farmera pojedina no pa i njihova udru~enja ne odnose tako prijateljski prema koriatenju GM tehnologije u proizvodnji hrane, ovdje je potrebno napomenuti kako su tu~bu SAD-a podr~ale udru~enja American Farm Bureau i American Soybean Association. U SAD-u se gotovo konstantno ponavljana tvrdnja kako deklariranje nije niti potrebno, jer ga potroaa i, odnosno aira javnost uope niti ne ~eli. Ipak, bit e teako ustrajati na takvim tvrdnjama poslije istra~ivanja sociologa Ronalda Wimberleya s North Carolina State University koje je proveo u suradnji sa znanstvenicima s ostalih sveu iliata o stavovima stanovniatva SAD-a prema globalizaciji hrane. U tom istra~ivanju 92 posto ispitanih istaknulo je kako misli da bi hrana trebala biti deklarirana u potpunosti, 1 posto misli da to nije potrebno, dok ih je 7 posto neodlu no.46 ak 88 posto farmera koji uzgajaju kukuruz u SAD-u smatra kako vlada SAD-a treba poativati odluku EU-a i ostatka svijeta da deklariraju proizvode koji sadr~e GM sastojke, dok ih 77 posto smatra kako SAD ne bi trebala tu~iti EU sudu WTO-a. Eurobarometar kao jedan od najcjenjenijih i reprezentativnijih istra~ivanja stavova populacije u EU isti e protivljenje GM hrani kao opasnoj kod 56,5 posto ispitanika, dok ih 26,5 nema mialjenja. Pravo da znaju ato jedu, odnosno deklariranje proizvoda koji sadr~e GM sastojke izra~ava 94 posto ispitanika u EU. Brojni kriti ari biotehnoloakih korporacija koje proizvode GM hranu izra~avaju bojazan kako e taktika tog sektora biti prvo zagadi, onda reguliraj. Naime, strah se izra~ava zbog iskustva kanadskih farmera koji viae ne mogu garantirati organsko porijeklo vlastite uljane repice, bez obzira ato sami ne proizvode GM uljanu repicu, ve im je ona kontaminirala njihova polja. Time se ~eli rei kako e se kontrolom prostora, odnosno kontaminiranjem zapravo utjecati na kontrolu izbora, odnosno kontrolom prostora izbor e dugoro no postati bespredmetan. Mo~emo sa sigurnoau zaklju iti kako e se sukobi oko GM usjeva i hrane nastaviti i ubudue s joa veim meusobnim nepovjerenjem i optu~bama. Predsjednik SAD-a George W. Bush, nakon vijesti kako EU ipak i dalje inzistira na deklariranju proizvoda koji sadr~e GM sastojke, je istaknuo kako Europa sprje ava veliki zadatak ukidanja gladi u Africi (IHT, 29.05.2003.) Pitanje gladi kako smo naveli na po etku je jedno od najizrazitijih mjesta sukoba i meusobnog optu~ivanja. Biotehnoloaki sektor najavljuje GM usjeve i hranu kao presudne, a esto i jedine koji mogu osigurati uspjeh u borbi protiv gladi, no problem hrane uope nije u nedostatku dovoljnih koli ina hrane, ve u nepravednoj raspodjeli hrane i injenici da ljudi nemaju novac da kupe hranu, dok se istovremeno ogromne koli ine hrane uvaju u skladiatima ili propadaju pa se bace. Glad bi bila manji problem kada bi doti ne korporacije manje ulagale u GM usjeve i reklamiranje istih, a viae u konkretne projekte kojima se suzbija glad tako da prestane ovisnost ugro~enih ljudi o izvanjskoj pomoi. Godianji marketinaki troakovi biotehnoloakoga sektora u SAD-u dosti~u sumu od 250 milijuna dolara, a u rujnu 2000. godine iaenje samo jednog posto nedozvoljenoga GM kukuruza Starlink za ljudsku prehranu koatao je korporaciju Aventis gotovo milijardu dolara. Ne treba nas uditi toliki pritisak SAD-a na EU. To se ne dogaa toliko zbog samog europskoga tr~iata, poato je i sam EU veliki proizvoa  hrane i u izvozu hrane SAD-a sudjeluje sa svega 10 posto, koliko je taj pritisak prisutan zbog straha da se slijedi primjer EU-a i to na tr~iatima od kojih se puno o ekuje, poput onih u Ju~noj Americi, Aziji i drugdje. No, kao ato smo ve napomenuli tek je tu doalo do prave podjele u svijetu, sli no kao i prilikom odbijanja humanitarne pomoi SAD-a u obliku GM hrane afri kim dr~avama gdje je harala glad. SAD je za svoju tu~bu dobio podraku od Argentine i Kanade, dr~ave koje slijede SAD u proizvodnji GM hrane, ato ne treba uditi. Od siromaanih dr~ava nekakvu srame~ljivu podraku na po etku je davao Egipat, ali se ubrzo povukao zbog negodovanja potroaa kih i ekoloakih organizacija. Nakon prijetnje upuene EU od strane SAD-a, neki su u EU pokuaali smiriti situaciju poput povjerenika za poljoprivredu Franza Fischlera koji je isticao predanost EU biotehnologiji, no neki su uzvratili prili no istom mjerom poput Margot Wallstrm, europske povjerenice za okolia koja je optu~ila ameri ke biotehnoloake korporacije za laganje javnosti u EU kako bi je privolili na prihvaanje GM usjeva i hrane. Svoj komentar Busheve optu~be za odgovornost EU prema gladi u Africi zbog neprijateljskog stava prema koriatenju biotehnologije u prehrambenom sektoru izrazila je izjavom kako jedino ato brine biotehnoloake korporacije jest rijeaiti glad njihovih dioni ara (McCarthy, 2003). Takoer se isticalo kako EU daje sedam puta veu pomo siromaanim dr~avama, od ega je velik dio u novcu, dok SAD uglavnom daje pomo u poljoprivrednim viakovima ime uspijeva odr~ati proizvodnju velikom uz najni~e cijene. Sve se viae naziru podjele i unutar same EU. Ekoloaka organizacija Friends of the Earth optu~ila je Europsku komisiju za proGM politiku jer su propustili donesti va~eu odluku na nivou Unije o politici prema GM usjevima, ve su odgovornost prebacili na dr~ave lanice EU-a. Time se stoji u izvjeau FOE-a otvorila mogunost za neskladnu politiku unutar EU na atetu okoliaa, prava potroaa a i zaatite zdravlja ljudi. Dr~ave lanice koje e biti sklonije GM usjevima ugrozit e zbog mogunosti prekograni ne kontaminacije one koje se protive tome. Opredijelivai se za politiku koegzistencije GM i neGM usjeva Europska komisija propustila je zaatititi i konvencionalne i organske farmere ija e polja i proizvodnja postati direktno ugro~ena ukoliko uzmemo kao primjer brojne slu ajeve airom svijeta. `to e se viae farmera opredjeljivati za GM usjeve, to e onima na drugoj strani, ukoliko doe do kontaminacije, biti te~e dokazati s kojeg specifi nog polja je doalo do kontaminacije, a bez toga im je tu~ba bezvrijedna. Pojedine europske dr~ave koje imaju negativan stav prema proizvodnji GM hrane (Danska, Austrija& ), ve su donijele zakone kojima cjelokupnu financijsku odgovornost i naknadu atete zbog eventualne kontaminacije, osiguranja za siguran transport, tampon zone, deklaraciju proizvoda i dr. prebacuju na proizvoa e i farmere GM hrane, ime su prakti no u inili takvu proizvodnju financijski neprofitabilnom. Ipak, pojedina ni pokuaaji pojedinih regija da se proglase GM-free zonama, kao ato je Gornja Austrija pokuaala, dobili su u lipnju 2003. godine zabranu Europske agencije za sigurnost hrane, koja je istaknula kako ne postoji zdravstveni ili ekoloaki dokazi koji bi opravdali druga iju politiku Gornje Austrije od ostatka Europe (Osborn, 2003). Opet regije nastavljaju sa svojom politikom i sve je viae regija, gradova i ruralnih podru ja koje se proglaaavaju gmo-free zonama. Pitanje kako e se ovakvi pokuaaji ubudue ocjenjivati poato su mnoge lokalne uprave u Engleskoj u inile isto, kao i skupatina Welsa. Na odluku Europske agencije za sigurnost hrane Simon Barber iz lobisti ke grupe biotehnoloakoga sektora EuropaBio zadovoljno je zaklju io kako ukoliko neki odjednom odlu e zabraniti GM usjeve i pretvore svoju regiju u GM-free zonu, onda oni ukidaju ljudima pravo na izbor (Osborn, 2003). No, to je sve bilo prije objavljivanja rezultata Farm Scale Evaluations istra~ivanja u Britaniji poraznih po biotehnoloaki sektor, jer su rezultati naglasili opasnosti za biljni i ~ivotinjski svijet, odnosno za bioraznolikost od GM usjeva. Izgleda da dolaze teaki dani za biotehnoloake korporacije koje kontroliraju proizvodnju GM hrane. Iz najprisutnije biotehnoloake korporacija u Britaniji Bayera, doala je izjava u drugoj polovini 2003. godine kako se povla e iz testiranja pokusnih polja s GM usjevima, sve dok uvjeti ne postanu viae povoljni. Od 1998. godine pali su zahtjevi za GM pokusna polja za 76 posto po podacima EU studije znanstvenih i tehnoloakih razvoja u GM usjevima. U zadnje etiri godine oko 39 posto sada ve bivaih ulaga a u testiranje GM usjeva otkazalo je u Europskoj Uniji istra~iva ke i razvojne projekte za GM usjeve. Odmah nakon objavljivanja trogodianjega istra~ivanja o utjecajima GM usjeva na bioraznolikost u Britaniji, najvea korporacija koja gura GM usjeve i hranu Monsanto, najavila je povla enje iz Europe svog cjelokupnog sektora za ~ito te zatvaranje joa nekoliko istra~iva kih centara, uz najavu kako e se viae usmjeriti na Kinu, jugoisto nu Aziju i Ju~nu Ameriku (Connor, 2003). Osiguravajue tvrtke najavile su odbijanje osiguranja farmera koji e se odlu iti za komercijalnu proizvodnju GM usjeva, pa i onih farmera koji se nee potruditi da osiguraju vlastitom sjemenu i polju zaatitu od eventualne kontaminacije GM sjemenom. Jedna od najveih takvih tvrtki koja je tradicionalno povezana s osiguranjem farmera NFU Mutual najavila je postavljenje osiguranja za GM farmere ili za moguu opasnost od kontaminacije GM sjemenom u rang s azbestom, talomidom i djelima teroristi ke naravi (Brown, 2003). I u Sjevernoj Americi situacija se sve viae mijenja. Ve smo spomenuli sve vei broj farmerskih udruga koje se tako pridru~uju ekoloakim i potroaa kim u protivljenju GM usjevima i hrani te zahtjevima za deklariranje proizvoda koji sadr~e GM sastojke. Organski farmeri iz Kanade kojima je propala prodaja organske uljane repice zbog kontaminacije GM sjemenom tu~ili su korporacije Monsanto i Aventis za naknadu atete. Savezna dr~ava Vermont samostalno je izglasala obavezu deklariranja svih proizvoda koji sadr~e GM sastojke, a koji se prodaju u toj saveznoj dr~avi u SAD-u. Dr~ava New York je ve donijela zakonsku zabranu uzgoja GM usjeva u iduih pet godina (Joat, 2003: 149). Uskoro e sli na tema biti razmatrana u saveznoj dr~avi Oregon, a u Texasu se razmatra zabrana koriatenja GM usjeva i ~ivotinja za proizvodnju lijekova. U Texasu je smjeatena ve spominjana korporacija ProdiGene Inc. povezana s dva incidenta kontaminacije kukuruza i soje namijenjene za ljudsku prehranu, GM kukuruzom namijenjenom za proizvodnju lijekova. ProdiGene Inc. je korporacija koja najviae ula~e u tzv. biofarme gdje GM usjevi obogaeni odreenim proteinima trebaju poslu~iti kao zamjena za cjepiva protiv zaraznih bolesti. Na dva mjesta doalo je do kontaminacije okolnih polja te je USDA odlu ila to naplatiti ProdiGene Inc. korporaciji. USDA je kaznila PrdoiGene Inc. s preko 4 milijuna dolara za neprimjereno sijanje eksperimentalnih usjeva. Koalicija ekoloakih grupa i organizacija za zaatitu potroaa a u studenom 2003. godine ak je i tu~ila USDA ato je uope dozvolila biofarme. Federalni sudac u St. Louisu, Rodney W. Sippel prihvatio je tu~bu protiv monopola kojom se optu~uje najvee biotehnoloake korporacije Monsanto, Bayer, Syngentu i Pioneer da su krajem '90-ih godina proaloga stoljea dogovorile zajedni ku kontrolu tr~iata i fiksiranje cijena. Monsanto je u sije nju ove godine pristao platiti odatetu od 1,5 milijuna dolara, jer je podmiivao vladine du~nosnike u Indoneziji koji su trebali odlu ivati o GMO u toj zemlji. Mito se prikrivao kroz "konzultantske honorare". EPA je kaznila Pioneer i Dow AgroSciences kao prve korporacije ka~njene i optu~ene zbog kontaminacije neGM polja. ak je i izvrani direktor Krafta, najvee prehrambene korporacije u SAD-u, a druge u svijetu, dugo napadanu zbog podrake GM hrani, izjavio kako nam je potrebna ja a regulacija biotehnologije. Posljednja istra~ivanja koja se koriste podacima USDA isti u kako je to no da se prvih tri godina (1996.-1998.) moglo svjedo iti smanjenju koriatenja pesticida na poljima s GM usjevima, ali da posljednje tri godine (2001.-2003.) svjedo imo viaestrukom poveanju koriatenja pesticida na tim poljima.47 Dakle, premda i EU ide prema ukidanju pravnih prepreka za komercijalni uzgoj GM kultura koje su bile na snazi nekoliko godina pa je izglasala dozvolu o komercijalnom uzgoju Syngentinog GM kukuruza i dalje je prodor takve proizvodnje i hrane u EU prili no neizvjestan i nesiguran. Odlu ujui faktor za to je naravno nesklon stav europskih graana i graanki prema GM usjevima i hrani, ato onda utje e i na tr~iate. Najvei trgova ki lanci u Velikoj Britaniji poput Safewaya, The Co-opa, Marks and Spencera, Sainsburyja, Tesca i drugih zastupaju GM-free politiku, a veina njih ne prodaje niti proizvode dobivene od ~ivotinja hranjenih GM usjevima. Dapa e, Sainsbury je otvorio mogunost virtualne aetnje svojim kupcima organskih proizvoda, gdje oni mogu na Internetu pogledati s kojih farma, pod kojim uvjetima i na koji na in je uzgojena hrana koju kupuju. Svemu tome treba pridodati sve veu podraku i od farmera i od potroaa a za organsku poljoprivredu. esto se proizvodnja GM usjeva opravdava, bez obzira i ako jesu potencijalna opasnost za okolia, jer mnogo stvarniji i katastrofalan u inak ima intenzivna poljoprivredna praksa koja se provodi bez transgeneti nih poljoprivrednih kultura ili s njima (Jelaska, 1999:176). Pri tome se naravno misli na intenzivno koriatenje pesticida i herbicida u konvencionalnoj poljoprivredi, premda je ovdje donekle nepravedno zaobii razne varijacije organske poljoprivrede u kojima nema takvog zagaivanja okoliaa, konkuriranje organske poljoprivrede i u rodnosti konvencionalne poljoprivrede, pa i one u kojoj se koriste GM usjevi, a da se ne govori o dugoro nim prednostima u posljedicama za okolia. University of California Davis ak je u svojim istra~ivanjima zaklju io kako se znanstveno mo~e dokazati da je organska hrana zdravija zbog poveanoga broja antioksidansa, odnosno flavonoida (Lau, 2003). Tr~iate organskim proizvodima trenutno vrijedi 15 milijardi dolara godianje i raste. O sve veoj popularnosti organske hrane dovoljno govori gotovo tragikomi an podatak da je USDA 1998. godine predlo~ila zakon u kojem se dozvoljava deklariranje GM hrane kao organske. Tek nakon 250000 prosvjednih pisama kojima je zatrpan ured USDA zakon je povu en (Anderson, 1999: 90). No, o sve veoj popularnosti organske grane dovoljno govori i podatak kako i korporacije sve viae ulaze na profitabilno tr~iate organske hrane. To nas ne treba uditi poato predvianja isti u kako e ameri ko tr~iate organske hrane do 2007. godine dosei sumu od preko 30 milijardi dolara. U SAD-u su neke navodno organske male firme kontrolirane i financirane od takvih zastupnika zdrave hrane kao ato su Monsanto, ExxonMobil, Philip Morris pa i Lockheed Martin. Iza zelenih imena kao ato su Small Planet Foods kriju se glavni dioni ari, ve spomenuti Philip Morris, ExxonMobil, Chevron, Nike, McDonald's, Dupont, Dow Chemical i Pepsi. Silk Soy Drink vam nude Microsoft, General Electric, Pfizer, Philip Morris, ExxonMobil, Coca Cola, Pepsi. (Riuz-Marrero, 2004). Sukobi oko GM usjeva i hrane e se dodatno zakomplicirati nakon prihvaanja Cartagena protokola o bioraznolikosti u rujnu 2003. godine koji je s prihvaanjem principa predostro~nosti u direktnom sukobu s pravilima WTO-a po kojima SAD i tu~i EU, a mnogim drugim zemljama je pozivajui se na pravila WTO prijetio, uklju ujui i Hrvatsku. Problem nastaje ato je sada Cartagena protokol meunarodno va~ei dokument jer ga je potpisalo 50 dr~ava koje sada imaju pravo odbiti uzgoj ili uvoz GM sjemena i hrane ukoliko tako ~ele, pozivajui se na princip predostro~nosti. No, Cartagena protokol joa uvijek nisu potpisale SAD koje ga ne priznaju. Kontradiktorni stavovi i podaci kojima barataju zastupnici i protivnici tehnologije GM usjeva i hrane. Vrlo esto i od istih institucija dobivamo kontradiktorne izjave i rezultate, kako smo se u ovom radu uvjerili s podacima USDA, na primjer. Mo~emo navesti i primjer UN-ove Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO). Na Svjetskom samitu o odr~ivom razvoju u Johannesburgu 2002. godine Jacques Diouf generalni direktor FAO-a komentirao je odbijanje afri kih zemalja humanitarne pomoi SAD-a GM hranom, stavom kako bi afri ke zemlje trebale pa~ljivo uva~iti sadaanje znanstveno znanje prije nego odbiju pomo u hrani koja sadr~i GMO.48 S druge strane, imamo brojna upozorenja iz te organizacije gdje se upozorava na ekoloake te socio-ekonomske opasnosti koje bi mogle biti posljedica GM proizvodnje pa ak i dokumenata u kojima se tvrdi kako GM usjevi nisu potrebni da se nahrani svijet.49 Sli no, institucija koja se globalno brine za naae zdravlje WHO, polovicom ove godine objavila je kako je GM hrana ok za ljude. Nadamo se da je razjaanjen cilj biotehnoloakih korporacija da preuzmu kontrolu nad proizvodnjom hrane i lijekova, kontrolu politike i odgovarajuih nadle~nih institucija te kontrolu prostora i izbora. Brojni navedeni primjeri su nam, vjerujemo, pomogli u tom nastojanju. Na primjer, kod kontaminacije juga Meksika gdje je genetska banka autohtonih vrsta kukuruza imali smo zagaenje prostora, ali i kontrolu nadle~nih institucija koje nisu reagirale na slu aj ili su bile spore ili su reagirale (slu aj s asopisom Nature), ali su nakon pritiska biotehnoloakoga lobija promijenile stav. Sve je to naravno povezano i s naaim prvim tipom kontrole, proizvodnja hrane. Ostajemo u nestabilnom i podijeljenom svijetu gdje je ~ivot sve viae pod utjecajem biotehnoloakih korporacija. Uostalom, sluaajte pametnije od mene: Ovo nije samo konsolidacija korporacija koje se bave sjemenom, ovo je zaista konsolidacija cjelokupnoga lanca hrane. Pametan je Robert T. Fraley, dopredsjednik poljoprivrednoga sektora korporacije Monsanto. 4.3.3. Patologija kao stvar principa Mjesto i vrijeme radnje: planet Zemlja. U promotivnim materijalima i na podmeta ima za kavijar joa ne postoji druatvena odgovornost korporacija. Druga najja a prehrambena korporacija na svijetu Nestle, zapo inje '60-ih i '70-ih svoju agresivnu kampanju po siromaanim zemljama nagovarajui majke da hrane dojen ad mlijekom u prahu, umjesto vlastitim. Zemlje u razvoju se preplavljene konzervama i reklamama za Lactogen i druga mlijeka u prahu uz poruke kako proizvod dilaju ljudi koji brinu za bebe i majke. No, iz Nestlea nisu rekli majkama za iju se djecu brinu kako cijela pri a zahtijeva sterilizirano posue i odreene higijenske uvjete ato tada nije bio slu aj u tim zemljama. Dogodio se vjerojatno najvei pomor dojen adi u povijesti. Cijeli slu aj je zabilje~en kao baby killer scandal ( HYPERLINK "http://www.amazon.co.uk/exec/obidos/search-handle-url/index=books-uk&field-author=Chetley%2C Andrew/202-1894375-6592607"Chetley, 1979). U istoimenoj knjizi tablica za ruralne dijelove ilea jasno pokazuje kako se poveala smrtnost djece koja su hranjena samo mlijekom u prahu u odnosu na ona koja su hranjena kombinirano, a pogotovo u odnosu na ona hranjena samo maj inim mlijekom. Kako je Nestle reagirao? Negirali su sve i joa se prezentirali maltene kao UN-ova konjica: Hoe li Nestle napustiti Trei svijet? Neemo. Naai proizvodi su oru~je za 'Trei svjetski rat' protiv siromaatva, pothranjenosti i bolesti, a indirektno protiv revolucija i ratova. Siromaatvo? Pothranjenost? Bolest? A tek revolucije i ratovi? ovje e. WHO i UNICEF su istaknuli brojku od 1,5 umrle djece do kraja 20. stoljea zbog forsiranja hranjenja dojen adi mlijekom u prahu, umjesto maj inim mlijekom (Bruno & Karliner, 2002). Zbog pritiska humanitarnih i organizacija za ljudska prava, a posebno IBFAN-a (International Baby Food Action Network), Nestle je danas prisiljen suzbijati svoj revolucionarni duh i na svojoj Internet stranici objavljivati informacije kako je maj ino mlijeko ipak, gle uda, zdravije od mlijeka u prahu. Premda organizacije koje nadgledaju njihov rad i dalje bilje~e pritisak te korporacije na ato vee koriatenje mlijeka u prahu. Revolucionarni duh mlijeka u prahu krasi i ljude koji upravljaju pravosuem u Hrvatskoj, pa tako Ingrid Anti evi Marinovi iz SDP-a 2001. godine na sjednici u Saboru odgovara na pitanje zaato nema nikakvog problema u smanjivanju prava rodiljama jer: I u Burkini Faso je dojenje isklju ivi na in hranjenja pa je ~ivotna starost 40 godina. Bravo Ingrid. Sjedni Ingrid. U Hrvatskoj prema podacima udruge RODA (Roditelji u akciji) koja je lanica IBFAN-a u estalo se krai Meunarodni pravilnik o reklamiraju nadomjestaka za maj ino mlijeko. Reklamiraju se ak i tzv. ajevi za bebe od jednog tjedna, ili mjesec dva ~ivota, premda je preporuka WHO-a da se dijete do aestoga mjeseca hrani isklju ivo maj inim mlijekom. Mjesto i vrijeme radnje: planet Zemlja, druatvena odgovornost korporacija je postala mantra i ne mo~ea pobjei od izvjeataja u kojima se korporacije natje u koja e se prikazati boljom u investiranju u ljudska prava, Afriku, razmno~avanje tibetanskih pandi i sibirskih tigrova, glazbene festivale nacionalnih manjina, zaatitu parkova prirode i atoata. Nestle je evoluirao. Viae si ne udvaraju da su laka konjica UN-a, sada jaau UN. Nestle je jedna od najcjenjenijih potpisnica Global Compacta. Na Internet stranicama Nestlea jasno piae  Dobra hrana, Dobar ~ivot. Kofi Annan je znao ato mu se vrzma po glavi kad je kreirao Global Compact. Vjerojatno nije pomislio da je mogue da jedna od potpisnica toga ugovora mo~e 2003. godine tu~iti Etiopiju, jer je prije 30 godina populisti ka vlada te zemlje nacionalizirala kompaniju koja je tada bila u vlasniatvu jedne njema ke tvrtke, a koju je Nestle kupio gotovo deset godina poslije toga dogaaja. Dakle, prije dvije godine, Nestle, s godianjim profitom od 5,5 milijardi dolara tu~i Etiopiju, zemlju gdje u tom trenutku 11 milijuna ljudi pati od gladi. Etiopijska vlada u duhu ~elje za suradnjom i dobrim odnosima s potencijalnim investitorima nudi Nestleu nagodbu i isplatu od 1,5 milijuna dolara. Nestle odbija i tra~i 6 milijuna dolara. Dakle, ve su tada trajali pregovori dviju strana uz posredovanje Svjetske banke ato e direktor Nestlea poslije negirati, odnosno javno lagati kako bi suzbio bijes javnosti. Tra~ena cifra od 6 milijuna dolara je iznos koji je Nestle zaradio u jednom satu. Na kritiku brojnih humanitarnih organizacija, i onih za ljudska prava, kako im baa i nije fora tu~ba za tih aest milijuna dolara, pogotovo ne od zemlje iji stanovnici umiru svakodnevno od gladi, a pogotovo ne zbog slu aja s kojim uope niti nisu imali veze kad se dogodio, iz ove korporacije odgovorili su kako je sve istina, ali da je to stvar principa . Ovo stvarno zaslu~uje da se citira: U interesu daljnjeg kretanja stranih ulaganja koja su presudna za zemlje u razvoju, krajnje je po~eljno da se konflikti rijeae u odnosu na meunarodno pravo i u duhu pravednosti, ka~e glasnogovornik Nestlea. Uz airokogrudnu najavu kako oni ionako sve novce dobivene presudom namjeravaju ulo~iti u razvoj Etiopije i borbu protiv gladi. To iz Nestlea, hoe rei, jest te~ak izbor, ali to je i stvar principa. To se sve dogaa nakon ato je tog ljeta postalo jasno da je nastupila najvea kriza za male proizvoa e kave. Postalo je skuplje proizvoditi ju, nego ato bi dobili od prodaje prekupcima, velikim korporacijama, izmeu kojih profitira i Nestle. 25 milijuna malih farmera doalo je rub pre~ivljavanja. Mali farmer koji uzgaja kavu dobije dva centa od budue cijene kave. Za Etiopiju gdje 50 posto izvoza otpada na kavu, Nestleov pokuaaj dodatnog cijeenja te zemlje zaista je predstavljao doprinos borbi protiv gladi. Nestle bogati svoj ugled na finoj kavi, a Kofi bogati svoj ugled na finom Nestleu. Humanitarna organizacija Oxfam nakon ato je saznala za slu aj najavljuje za 19. prosinca prosvjede ispred sjediata Nestlea u Londonu. Mediji se po inju interesirati za slu aj i ovako traje muljanje iz Nestlea kako su i oni iznenaeni i kako je bez veze od Oxfama ato saziva prosvjede na dan po etka pregovora, a nakon njih e sve biti u redu. Intervju daje direktor za komunikacije Nestlea Francois Perroud u emisiji BBC Today: Francois Perroud: "Mi smo u ovom trenutku u procesu pregovaranja koji je po eo 19..." Novinar John Humphries odmah ga prekida i pita: "I vi ete uzeti taj novac neovisno da li ljudi gladuju? To je to?" FP: "Nije to u pitanju". JH: "Ali je. Vi ka~ete da ne ~elite prihvatiti 1,5 milijuna dolara, i hoete 6 milijuna i to je kraj pri e, nije li?" FP: "Zaista ne mogu shvatiti vaae neprijateljstvo". JH: "Ali imate gladne ljude u Etiopiji. Tu se nalazi neprijateljstvo, kako biste vi rekli". FP: "Ako biste mi dozvolili da zavraim re enicu, mogao bi naglasiti kako je ovaj proces pregovaranja daleko od svog kraja i bilo bi isto apekuliranje sada govoriti kako e zavraiti...i kao i mnogo puta prije i sada imamo poziv etiopske vlade za pomo zbog problema s kojima se suo avaju, a Nestle e, kao i uvijek biti spreman pomoi i to pomoi zna ajno". Direktor Nestlea Peter Brabeck-Letmath na web-stranicama korporacije objavljuje izjavu 23. prosinca: Prvo, smatramo kako je dugoro no va~no da ljudi Afrike i njihove vlade poka~u sposobnost prihvaanja meunarodnog prava, ali mi nismo zainteresirani uzeti novac od zemlje kao ato je Etiopija kada je u tako o ajnom stanju zadovoljavanja ljudskih potreba. Stoga emo sav novac dobiven od ove nagodbe usmjeriti prema javnim i privatnim naporima za borbu protiv gladi u Etiopiji. To e imati oblik i kratkotrajne humanitarne pomoi i dugoro ne sigurnosti u hrani. No i dalje se Nestle bahati i prijeti: Poato nam je etiopska vlada ve ponudila 1,5 milijuna dolara, odmah emo tu sumu usmjeriti za borbu protiv gladi u Etiopiji. Isto emo u initi sa svim drugim sredstvima koja emo dobiti od finalnog dogovora. Nakon daljnjeg pritiska, 24. sije nja 2004. godine Nestle je objavio kako nee zahtijevati daljnju kompenzaciju od vlade Etiopije. Kako se naziva stav kada je stvar principa uzeti novac od siromaanih? U knjizi The Corporation (2004), profesor prava na University of British Columbia, Joel Bakan ide tako daleko i definira korporacije kao patoloake institucije po uzoru na definiranje patoloakih osoba ili ponaaanja u psihologiji.50 Razlog za takvu teaku kvalifikaciju Baken nalazi u samom razlogu i cilju postojanja korporacija koji nastoji zadovoljiti, nemilosrdno i bez iznimaka, svoj vlastiti interes, bez obzira na este atetne posljedice koje mo~e imati po druge (2004:1-2.). Baken zapravo ~eli rei kako u zadovoljavanju svoje pohlepe za profitom i nezasitnom ~eljom za sve veim zaradama po svaku cijenu, korporacije se predstavljaju kao inherentno nesposobne da suosjeaju ili obrate pa~nju na potrebe i ~elje obi nih ljudi. To je opis patoloakih osoba ili patoloakog ponaaanja. Baken navodi mnoge primjere, slu ajeve ili afere kojima potkrepljuje svoju glavnu tezu. Nama se ini najindikativnijim spomenuti slu aj s najveom automobilskom korporacijom na svijetu General Motorsom. Patricia Anderson se sa svoje etvero djece vozila doma 1993. godine kada je na nju dok su ekali na semaforu naletio s lea pijani voza . Sudar je izazvao zapaljenje rezervoara za benzin. Anderson i njeno etvero djece zapaljeni su u autu od sudara te su pretrpjeli ozbiljne i teake povrede te opekline drugog i treeg stupnja. Troje djece je imalo opekline na 60 posto tijela, a jednom djetetu je amputirana ruka. Premda je razumljivo najprije bila zahvlana ato su uope ostali ~ivi, Anderson uz savjete svojih odvjetnika vrlo brzo podi~e tu~bu protiv GM-a, jer je vozila njihov model Chevrolet Malibu iz 1979. godine. Kroz suenje je postalo jasno kako je taj model postao opasan za vo~nju zbog ~elje GM-a da uatedi na proizvodnji kroz smanjenje sigurnosti automobila. Direktiva iz vrha korporacije nalagala je da se u model koji je vozila Patricia Anderson rezervoar za benzin pomakne na manje od 27,94 cm od branika auta umjesto prijaanjih 50,08 cm, premda su na suenju objavljeni interni dokumenti korporacije odavali sigurnosnu preporuku od stru njaka korporacije da rezervoar mora biti na najmanje 43,18 cm udaljen od branika. Takoer na modelu koji je vozila Patricia Anderson nije bilo za prijaanje modele uobi ajene metalne pregrade koja je odijeljivala rezervoar od branika kao dodatna zaatita. Ono ato je po Bakenu karakteristi no patoloaki za korporativno ponaaanje jest injenica da je GM potpuno svjesno doaao do ovakve odluke smanjivanja sigurnosti u svojim automobilima.51 Naime, Edward C. Ivey, in~enjer GM-a u Odjelu za unapreenje dizajna dobio je zadatak s vrha korporacije da analizira mogunost zapaljenja u GM autima. U izvjeataju Analiza smrtnosti uslijed zapaljenja automibila Ivey je izveo jednostavnu matemati ku ra unicu: 500 poginulih x 200 000$ po poginulom  = 2.44$ po automobilu 41 000 000 automobila Dakle, godianje pogine 500 ljudi vozei automobile GM-a. Ako se svakome u prosjeku isplati odateta od 200000 dolara, na 41 milijun GM-ovih automobila koliko ih ima na cestama SAD-a, po automobilu smrt svake osobe koata 2,44 dolara. Troakovi koje je GM imao do tada s pravilnim razmakom rezervoara od stra~njeg branika i metalnom pregradom izmeu rezervoara i branika po automobilu iznosilu su 8,59 dolara. Uateda od 6,15 dolara previae je primamljiv zalogaj za patoloaku instituciju isti e Baken. No, na suenju 1999. godine porota je odredila ponaaanje GM-a moralno neprihvatljivim te je uz prihvaanje suca odreena isplata Patriciji Amstrong u iznosu od 107 milijuna dolara plus kazneni iznos od do tada nezabilje~enih 4,8 milijardi dolara. Kasnije je ukupna kazna koju je GM trebao isplatiti smanjena na 1,2 milijarde dolara, a korporacija je uputila ~albu sudu savezne dr~ave Kalifornije. Trenutno je slu aj zastao kroz birokratska i pravna otezanja te sud savezne dr~ave Kalifornije joa nije zasjedao na ovu temu. Ovaj nas slu aj i ne bi toliko zanimao da se radi o izoliranoj aferi i na inu djelovanja jedne korporacije. No GM je u ovom sporu toliko paradigmati nom za odnos korporacija i javnosti dobio podraku Trgovinske komore SAD-a koja okuplja sve zna ajnije korporacije u toj dr~avi. To okupljaliate velikog biznisa SAD-a smatra kako je odluka suda nelegitiman ishod, krajnje problemati an zbog poruke da se proizvoa i ne upuataju u cost-benefit analizu kada dizajniraju proizvode ime se implicira kako je cost-benefit analiza kao takva vrijedna prezira (2004: 63). Cost-benefit analiza je, isti e se u potpori ~albi GM-a viaem saveznom sudu, pe at dobrog ponaaanja korporacija te se logika koja ju naglaaava ne mo~e dovoditi u pitanje (2004: 64). Nadalje se tvrdi kako porota nije dovoljno kvalificirana da mo~e davati to ne ocjene o slu ajevima koji ulju uju procjenu rizika, a koji uklju uju kompleksne aspekte in~injerstva (2004: 65). Ono ato je u neku ruku aokantno su stavovi kako je porota sklona staviti blokadu na svaki pokuaaj da se ljudski ~ivot izrazi u dolarima (2004: 65). Veina ovih korporacija je potpisnica Global Compacta u kojem se zaklinju u zaatitu ljudskih prava. Ako dobro legnu u cost-benefit analizi. Sve je jasnije kako je globalna politi ka i ekonomska elita stvorila sistem koji po iva na patologiji. I GM tu nije nikakva iznimka. Kako netko tko tvrdi da mu je stalo do ljudskih prava, do ljudi, mo~e matemati ki usporediti, u dolarima, ljudski ~ivot s razmakom rezervoara od branika. Korporacije Firestone (podru~nica Bridgestonea) koja proizvodi gume i Ford (automobili) znali su joa 1994. godine za nedostatke guma. Firestone ih je nastavio proizvoditi, a Ford stavljati na svoje automobile. U SAD-u je zbog tih guma bilo 1400 nesrea, 250 ozlijeenih i 88 mrtvih. Iz Venecuele je potvren 40 smrtnih slu ajeva zbog neispravnih guma, od kojih su se neke reklamirale i kao gume bolje kvalitete. Najviae mo~e aokirati patoloaka spremnost korporacija da la~u kako bi ostavarile svoj profit. Tako je korporacija Mitsubishi 20 godina prikrivala ozbiljne kvarove na svojim automobilima te su organizirali ak i tajne popravke samo kako bi uautkali prosvjede kupaca. Du Pont je joa 1979. godine znao za opasnost od teflona, estog premaza na posuu, ali su isto odlu ili autjeti. Phillip Morris je 40 godina tajio podatke o atetnosti cigareta. Ne samo to, u izvjeataju o puaenju koji su pripremili u toj korporaciji poru uje se kako je puaenje zapravo dobro za ekonomiju jer ubrzava umiranje ljudi koji time prestaju biti optereenje za dr~avu. ak se isti e u izvjeataju kako je na primjer eaka 1997. godine uatedila preko 100 milijuna funti jer se nije morala brinuti i lije iti starije osobe koje su umrle od bolesti povezanih s puaenjem. Monsanto je prije tri godine pristao platiti odatetu od 700 milijuna dolara u tu~bi koju je protiv njega podnijelo viae od 20000 stanovnika gradia Anniston u saveznoj dr~avi Alabami. Naime, Monsanto je godinama trovao taj kraj ispuatajui u okolia, rijeke i na otvorena odlagaliata ostatke od proizvodnje otrovne kemikalije PCB koriatene zbog protupo~arnog djelovanja u elektrici i elektronici. PCB je zabranjen 1979. godine, a Monsanto se ujedno optu~ivalo kako nisu upozorili stanovniatvo unato  svijesti o opasnostima izlaganju PCB-u. Stanovniatvo, a posebno djeca u tisuama slu ajeva obolijevala su od raka, cerebralne paralize i drugih bolesti. Sistem koji su stvorile korporacije i dr~ave je danaanji neoliberalni kapitalisti ki sistem koji na globalnom nivou airi pohlepu, neosjetljivost na iata doli zadovoljavanja nezasitne gladi za profitom i sebi nost. Nakon ato je otkriveno kako iz korporacije Sony apijuniraju ekoloake aktiviste i aktivistkinje koji ~ele regulirati proizvodnju i odlaganje visokotehnoloake opreme, iz te korporacije je dan komentar: O ito je da smo mi zabrinuti za naa imid~ i ~elimo se osigurati da ako Greenpeace neato sprema, mi budemo ispred. Sony je prezentirao svoja apijunska saznanja o svim ekoloakim organizacijama pred drugim konkurentskim korporacijama elektroni ke opreme na zatvorenoj konferenciju u Brusselu 2000. godine. Nakon ato je prezentacija dospjela u javnost, Mark Small potpredsjednik ne ega ato se zove Odjel za ekoloaka, zdravstvena i sigurnosna pitanja u Sonyju, odgovorio je kako priznaje da prezentacija nije bila predstavljena previae ukusno, ali da se to mora shvatiti, jer ipak, nije bila namijenjena javnoj prezentaciji. Nakon ato se predstavljao kao veliki prirodoljubac Bill Ford Jr. predvodio je pobunu automobilskih korporacija protiv zakona o smanjenju emisije iz vozila u Kaliforniji. Uz Ford, tu~bu protiv California Resources Air Borda, tijelo koje je donijelo odluku koja stupa na snagu 2009. godine, podr~alo je 13 automobilskih korporacija Ford, BMW, DaimlerChrysler, GM, Mazda, Mitsubishi, Volkswagen i drugi isti ui kako samo federalne vlasti smiju donijeti takav zakon, a ne savezne dr~ave. CO2 iz vozila zauzima 40 posto od ukupne emisije u Kaliforniji. Bill Ford Jr., osjetio je aovenski zov i u pismu guverneru Kalifornije Arnoldu Schwarzenegeru netom pred prihvaanje zakona istaknuo kako bi prihvaanje zakona bilo antimaeri ko, poato japanski automobili kao Honda ili Toyota imaju manju emisiju od ameri kih te bi tim zakonom bili u prednosti. Ford je u pismu budui zakon nazvao "kupuj japansko".52 Predstavljajui se kao veliki ekolog 2000. godine, najavio je kako e do 2004. poboljaati efikasnost svojih vozila koja puno troae (tzv. SUV-sport utility vehicle), ali je proale godine istaknuo kako je to bilo nemogue zbog nepovoljne poslovne klime i tehnoloakih izazova. To je sve rezultiralo da je ekoloaka organizacija Blue Water Network objavila 2004. godine reklame u novinama s likom Billa Forda Jr. pretvorenog u Pinokija. Ford Jr. Sama EPA je po etkom kolovoza ove godine objavila studiju u kojoj se isti e kako automobili ameri kih korporacija danas u prosjeku imaju manju efikasnost za aest posto u potroanji goriva od automobila prije 20 godina. Ono ato je najtragi nije jest to ato korporacije tako stvaraju i aire te vrijednosti i izvan svoga direktnog dohvata pa se ovakvi kulturni obrasci po inju prelijevati i po drugim druatvenim dimenzijama i sektorima. Korporacije vode utrku prema dnu, odnosno stvaraju svijet u kojem bi se ljudi, radnici, regije i zemlje natjecali u utrci prema dnu, kako bi se natjecali na aukciji u kojoj trebaju ponuditi najmanje u zaatiti radni kih prava, poreza, regulativa o zagaivanju i drugih va~nih socijalnih i ekoloakih prava. Naime, danas uslijed procesa globalizacije, korporacije prebacuju svoje "prljave" djelatnosti u ekonomski nerazvijene zemlje gdje ne postoji razvijen sistem radni kih prava, gdje se ne poatuju, ako ih uope slu~beno i ima, ekoloaki standardi, uglavnom tamo gdje je profitabilno (u)lagati kako bi se novac lakae plodio i vraao u centar. Takvo globalno natjecanje ogleda se u prijetnji korporacija kako e prebaciti proizvodnju u za investicije povoljnije podru je, ukoliko doe do zahtjeva za organiziranjem nezavisnih sindikata ili poveanja poreza na profit. Uz utrku prema dnu ve~e se i porast tzv. eksportno procesnih zona, izvozno orijentiranih zona ili zona za slobodnu trgovinu koje su nastajale usporedo sa stupanjem na scenu neoliberalnog kapitalizma, a predstavljane su kao rijeaenje za ekonomski spas zemalja u razvoju. Gotovo sve epz stvorene su nakon 1971. godine. Do polovice '60-ih godina postojale su samo dvije epz  u Portoriku i Indiji. Po podacima Meunarodne organizacije rada ima ih oko 850 i zapoaljavaju gotovo 30 miljuna ljudi, a locirane su u zemljama u razvoju (Ziegler, 2003). Sektori zapoaljavanja su dosta uniformirani. Skoro pola zaposlenih u azijskim epz-ima radi u elektroni koj industiji. U Meksiku je 60 posto unutar elektri noga sektora, a sljedeih 30 posto odlazi na tekstil i odjeu. Gotovo 90 posto zaposlenih u nekim sektorima (odjea, obua& ) ine ~ene. Samim time su donekle upitne airoko popularne tvrdnje o postindustrijskom dobu, postkapitalisti kom druatvu (Drucker, 1993) ili kibernetskom dobu, jer vrlo esto manufakturna proizvodnja nije nestala, ve je samo preba ena u zemlje u razvoju gdje su troakovi manji, a profit vei. Iz tekstilnih tvornica smjeatenih u free trade zonama isti u kako preferiraju zapoaljavati mlade djevojke i ~ene, jer imaju spretne prstie. (Maquiladora Solidarity Network, 2000). National Labor Comittee iz SAD-a u svojim je istra~ivanjima i prou avanju plaa u pojedinim industrijskim sektorima zemalja Treega svijeta izra unao razmjere ogromnih profita koje globalne korporacije takvom politikom ostvaruju. Usporeivanjem proizvodnje traperica u SAD-u i Nikaragvi vidljivo je kako su za taj isti posao radnik ili radnica u SAD-u plaeni 8,31 ameri kih dolara na sat, dok se u Nikaragvi dobije 23 centa. Kada se taj dnevni profit pomno~i s, uglavnom, 7 radnih dana u tjednu kroz cijelu godinu dobije se isti profit samo na uatedi plaanja radnika i radnica za jedan proizvod od 8,4 milijuna ameri kih dolara godianje. Sli nu pri u kalkuliranja naaao je i socijalni aktivist Charles Kernaghan dok je istra~ivao radne uvjete u Nikeovim tvornicama na Dominikanskoj Republici. Nevjerojatno je da je Kernaghan pronaaao na smetliatu interne dokumente iz Nikeja u kojima se jasno vidi na in odnosa prema, uglavnom, mladim djevojkama koje rade za tu korporaciju. Naime, proizvodnja jedne majice podijeljena je u 22 odvojene operacije te se za svaku operaciju odredilo dozvoljeno vrijeme u kojem se doti na mora izvraiti te broj o ekivanoga profita na kraju. Tako se doalo do rezultata da se svaka majica mora proizvesti za najviae 6,6 minuta, ato zna i 8 centi rada za majicu koja se u SAD-u prodaje za 22,99 dolara (Bakan, 2004). Nevjerojatno je da Nike u travnju 2005. godine javno objavio kako priznaje dugogodianja zlostavljanja i izrabljivanja radnika u njihovim tvornicama airom svijeta. I nikom niata. Korporacija se jedan dan probudila i odlu ila priznati injenice za koje su do prije koji mjesec tu~ili i tra~ili odatetu zbog nanoaenja loaih obrisa na njihov sjajni imid~. Nike je bio jedna od najzlatnijih kuglica na ukraaenom drvcu UN-ovog Global Compacta. U trenutku dok su potpisivili Ugovor dobrovoljnog karaktera u kojem su isticali predanost zaatiti ljudskih i radni kih prava, kraili su ih nemilice po cijelom svijetu i ostvarivali ogromne profite. Nike se nije niti osvrnuo na moguu odatetu izrabljivanim radnicima i radnicama. Ovakvi medijski ispadi nemaju nikakve svrhe dok se korporacijama i dalje bude dozvoljavalo dobrovoljno rijeaavanje problema koje proizvode bez da ih se prisili na vanjsku kontrolu i nadgledanje. A za takvo stanje su na kraju krajeva najodgovornije dr~avne vlasti i politika. Mo~emo govoriti i o globalnoj feminizaciji rada (ParreHas, 2001) za odreene poslove. Od po etka devedesetih godina proaloga stoljea ~ene ine viae od pola svih filipinskih migracijskih kretanja. Od tih migrantkinja, dvije treine je zaposlenih kao radna snaga u kui. ParreHas je istra~ivala filipinsku migracijsku populaciju koja danas broji 6,5 milijuna ljudi. Zaklju uje kako filipinsku ~ensku migraciju mo~emo ozna iti kao suatinske uslu~ne radnice globalizacije. Pri tom se pita: Nisu li te ~ene koje odlaze raditi na loae plaena radna mjesta tisuu kilometara daleko samo joa jedna vrsta robe? Zapadne zemlje se bogate na toj transakciji i trgovini jer dobivaju jeftinu radnu snagu, dok njihova vlastita ~enska populacija obavlja bolje plaene poslove. Filipini se kao dr~ava (ne kao druatvo) bogate s obzirom koliku ogromnu svotu novaca te ~ene aalju svojim obiteljima za troaenje na otoku. Mo~emo li govoriti kako zbog odreenog na ina ~ivota i vrijednosti bogate postindustrijske zemlje uvoze i maj insku ljubav? ParreHas nadalje povezuje emigraciju s Filipina s nazadovanjem cijeloga filipinskog druatva, poato odlazi najobrazovaniji sloj. Dapa e, povezuje cjelokupnu situaciju filipinske migracije s uvjetima i o ekivanjima Svjetske banke te Meunarodnoga monetarnog fonda. Naime, ukupan vanjski dug Filipina doaao je do cifre od 35 milijardi ameri kih dolara. Okrenutoau prema izvoznoj ekonomskoj politici, Filipini izvoze i radnu snagu, koja potom godianje na Filipine u tvrdoj valuti vrati 6 milijardi ameri kih dolara godianje te time pokriva veliki dio koji je potreban za godianju otplatu vanjskoga duga. Time su Filipini dovedeni u zatvoreni krug, poato je nezamislivo da se veliki dio tih emigranata vrati jer za njih nema toliko posla (predvianja isti u da bi nezaposlenost sko ila na 40 posto, ato bi bila prava katastrofa s obzirom da 70 posto stanovniatva ionako ~ivi u siromaatvu), a s druge strane filipinsko druatvo time erodira, jer najobrazovaniji i najobrazovanije odlaze raditi u strane zemlje kako bi mogli prehraniti vlastite obitelji. Poato u privreivanju Filipina emigrantski radnici i radnice dolaze odmah iza elektroni ke industrije, PareHas zaklju uje da su oni/e roba, kao i svaka druga, dapa e proizvod Filipina (i svjetskih financijskih institucija) koji uvelike doprinosi rastu bruto nacionalnoga proizvoda. Time su one zapravo svedeni na objekt globalizacije koji je dodatno u kontradiktornoj situaciji, jer jedino Filipine smatraju svojim pravim domom i povratak kui se smatra prestankom njihove osobne otuenosti, ali s druge strane ekonomski razlozi sprje avaju ih u toj nakani, ili je barem osjetno usporavaju, ime se krug opet zatvara. Potreba Zapada za reproduktivnim radom, ato uklju uje brigu za kuu openito, a nadalje brigu za starije osobe i djecu te socijalizaciju djece, po esto se tuma i i kao rasna divizija reproduktivnog rada (Evelyn Nakano Glenn) budui da su na tim radnim mjestima uglavnom zaposlene ~ene nebijele boje ko~e. Dapa e, ParreHas zaklju uje kako postoji sukladnost izmeu masovnog ulaska ~ena iz bogatih zemalja na tr~iate rada s dolaskom ~enske imigracije iz manje razvijenih i ekonomski bogatih zemalja. Danas su granice bogatih zemalja vrae od Berlinskoga zida, ne samo u arhitektonskom obliku. Dovedeni smo pred apsurdnu situaciju da su granice otvorene za protok novca i profita, otpada i zagaenja, ali ne i za slobodan protok ljudi koji postaju imobilni. Europska Unija zapravo tiho postaje tvrava koja mora sa uvati svoju civilizacijsku tradiciju pred divljacima koji nadiru gumenim amcima ili u hladnja ama. Istovremeno e po potrebi uvoziti te imigrante i imigrantkinje kao jeftinu radnu snagu te ih takoer po potrebi stavljati na pladanj desni arskim i rasisti kim skupinama koje e tako uvijek imati, naravno po potrebi, de~urnog krivca za domau nezaposlenost. Ljudi koji s ogromnom nadom bje~e u prikazima reklama na bljeatavi zapad od siromaatva vlastitih (polu)diktatura, esto kasno osjete da su ekonomski potrebni za te~ak rad i bijednu plau, odnosno da politi ki glume topovsko meso nezadovoljnoj domaoj radnoj snazi koja pak zbog svoje situacije postaje lak plijen razli itih rasisti kih agitatora. To ato razlozi nezaposlenosti domae radne snage prije le~e upravo u onim ljudima koji su i namamili dolazak jeftine strane radne snage, ostaje prekriveno bljeatavilom reklama i jeftinih duplerica. I samo druatvo, kada po ne grintati na imigrante, zapravo se debelo guai u vlastitoj licemjernosti jer bi teako bila ostvariva lagodnost koju imaju gotovo sva zapadna druatva bez imigranata kao radne snage. Na tragu zaklju ka ParreHasove mo~emo rei kako imigranti gotovo nikad ne zauzimaju poslove nekome od domaih jer su za njih rezervirani najgori poslovi u proizvodnji i uslugama koje nitko viae nee. Tek e se zajedni kom strategijom i direktnim akcijama sindikata s ostatkom civilnoga druatva (mladi, studenti, imigranti, ekoloaki i humanitarni aktivisti, organizacije za mirovnu edukaciju i ljudska prava, grupe za prava ~ena& ) globalna utrka prema dnu moi preobraziti u globalizaciju od dna, od samih ljudi na temeljima meusobnog razumijevanja i solidarnosti. Ti temelji takoer trebaju i jedino mogu biti bez granica - zaista globalni. Ako ovakvu politiku neoliberalnog kapitalizma definiramo kao nasilnu, jer ne dozvoljava pravo na izbor niti pravo na razli itost, jer nudi fiktivnu mogunost biranja, predstoji nam raditi na globalizaciji meusobnog razumijevanja i pomaganja te odr~ivosti u ekoloakom i pravednosti u socijalnom smislu. Da, predstoji nam dalje raditi na ukidanju granica, jer su neodvojive od kulture nasilja i razdvajanja. Vrlo esto se kritike o ajnih radnih uvjeta u tvornicama koje nas opskrbljuju odjeom, obuom i drugim vrstama roba, odbacuju uz ljigavi prigovor kako je i to bolje (tih par dolara na dan, ako i toliko zaradi prosje an radnik ili radnica) nego da su na smetliatu ili se bave prostitucijom. To je isto kao kad bi robovlasni ki sistem opravdavali usporedbom s koncentracijskim logorima i plinskim komorama. Razumljivo je da e svatko izabrati biti robom. Onda se vade i ljudi iz njihovih teakih sudbina gdje oni sami isto tako razumljivo isti u kako im je bolje rintati za neku od globalnih korporacija nego biti na smetliatu. No, ono na ato te korporacije ne ~ele odgovoriti je  zar je to vrhunac za te ljude u 21. stoljeu? }ivimo li mi zaista u svijetu koji je izgubio svaki oblik suosjeanja i odgovornosti te slavi cinizam kao odgovor na sve probleme. Sve vei broj ljudi koji se gura na airokoj lepezi siromaatva i bijede uporno se ~eli uvjeriti kako za njih nema alternative. Dapa e, oblikuje im se radni dan od 18 sati dnevno u ljudski, radno i ekoloaki o ajnim uvjetima kao uvjet njihova opstanka. Zaista mo~emo primijetiti isti tip ucjene kao i prije 130 godina kada je rije  o radnicima u tadaanjoj Europi (Baricco, 2004). Viae od 130 godina ekonomskoj, politi koj i intelektualnoj eliti kapitalizma nije bilo dovoljno da pronau dostojanstvenije opravdanje za iskoriatavanje ljudi. Taj pritisak da se prihvati kako je sasvim normalno da neki ljudi izgube cijeli ~ivot u tvornicama osiguravajui nama Zapadnjacima viae ili manje luksuzne stvari, toliko je jak da ga ponekad prihvate i sami aktivisti pokreta. Ovo nije apel za ukidanje tih radna mjesta. Dapa e, ovo je apel da se uvjeti tih radnih mjesta moraju poboljaati. Nije istina da korporacije nemaju novaca za to, ve se silna zarada slijeva u d~epove malog broja direktora i menad~era, dok se loai radni i opeljudski uvjeti samih radnika i radnica opravdavaju nedostatkom sredstava. Bez prevelike filozofije, mo~emo potpuno otvoreno zaklju iti kako je proces koji se skriva iza la~ne dogme o "slobodnoj trgovini" socijalno nepravedan do boli. Uostalom, kako govoriti o socijalnoj pravednosti kada 30000 vijetnamskih radnica u Nikeovim tvornicama zaradi ukupno u godinu dana isto koliko i globalno obo~avani koaarkaa koji isti proizvod reklamira. Kada bi Nike preusmjerio svega 3,5 posto od svojih ulaganja u reklame i promociju, mogao bi udvostru iti plae svih svojih radnica u Kini i Indoneziji (Wichterich, 2000). Da se njihove sulude zarade preusmjere prema potrebama onih koji proizvode, vrlo brzo bismo shvatili kako alternativa katastrofalnim ili loaim radnim uvjetima nije ulica i joa vea bijeda, ve ~ivot dostojan ovjeka. esti su slu ajevi zloupotrebe i u bogatim zemljama, gdje takve poslove zauzimaju ilegalni imigranti koje se lako ucijeni s obzirom na njihov polo~aj. Naj eae rade u tekstilnoj industiji te na farmama za uzgoj hrane. Prema podacima ameri koga Ministarstva rada, preko 60 posto tekstilnih tvornica u Los Angelesu su sweatshopovi (Danaher and Mark, 2003). Polovicom '90-ih godina potvrena su kraenja radni kih prava u preko pola tvornica u San Francisku i Oaklandu, pri emu je zabilje~eno ak i prisiljavanje na rad bez ikakve plae. Obi ni radnici u bogatim zemljama takoer su u sve gorem polo~aju. Economic Policy Institute izra unao je u periodu izmeu 1973. godine i 1998. godine smanjenje vrijednosti radnog sata s prosje no 11, 61 na 10,82 ameri kih dolara (Weisbrot, 1999). Radnici i radnice sve viae gube sigurne i bolje plaene poslove te dobivaju poslove s pola radnog vremena, privremena zaposlenja uz sve monotoniji rad, bez mogunosti u lanjivanja u sindikate. esto su, pogotovo osobe ~enskoga spola prisiljene raditi i viae poslova kako bi mogle zadovoljiti osnovne potrebe. O kvaliteti tih poslova dovoljno govori i situacija na Clintonovoj press konferenciji kad je ovaj navodio svoje uspjehe u rastu zapoaljavanja u SAD-u na ato mu jedna ~ena iz publike odgovorila: Znam, ja ih imam etiri (Bader, 2000: 131).53 U Britaniji u devedesetima viae od dvije treine poslova bili su honorarni, od ega 90 posto otpada na ~ene (Wichterich, 2000). Danas je svega 12 posto ameri kih radnika i radnica u lanjeno u neki od sindikata i njihov broj se kontinuirano smanjuje. ak 75 posto najmonijih i najbogatijih korporacija po magazinu Forbes imaju radnu mjesto konzultanta za zaustavljanje stvaranja sindikata od strane radnika. Godianje na poslu ili od bolesti uzrokovane poslom umre ak dva milijuna radnika. Najviae ih, 100000, umre od raka uzrokovanog radom s azbestom. Prema podacima ILO-a u 2004. godini tri etvrtine radnika i radnica ~ivi u uvjetima ekonomske nesigurnosti (WWI, 2005). S druge strane, tri etvrtine korporacija koje vrae svoju proizvodnju u SAD-u ne plaaju nikakav porez. Korporacije sa sjediatem u SAD-u uspjele su izbjei plaanje 45 milijardi dolara poreza godianje tako ato su umjetno dogovarale troakove i transakcije sa svojim vanjskim podru~nicama. Korporacije to rade na dva na ina: pretjeranim zara unavanjem robe koja odlazi u vanjske podru~nice i pretjeranim umanjivanjem robe koja se vraa u SAD, ato je taktika poznata kao tranfer pricing. Takoer, prilikom svakog otpuatanja radnika i radnica korporacijama uvijek rastu dionice na burzama. Poruka je jasna, biznisu raste vrijednost kada baca radnike na ulicu. Raste mu vrijednost i kada smulja obi ne ljude. Nakon sloma dot-com sektora u prvoj polovini 2001. godine, tzv. mali ulaga i su izgubili milijarde dolara, kao i obi ni graani koji su sumanuto ulagali u taj sektor prijaanjih godina kada su ih brokerske tvrtke mamile pri ama o procvatu i nepresuanom vrelu profita. Kako je pisao Zvonko Pavi u Jutarnjem listu (25.04.2001) od 367 tvrtki koje su javno ponudile svoje dionice na burzama vrijednosnica u protekle tri godine (po evai od 1997.), ak 316 ih je tr~ilo ispod po etne cijene. Nestalo je 2,5 milijardi dolara u svega godinu dana od proljea 2000. godine kada je sapunica Internet tvrtki bila na vrhuncu, svota nezabilje~ena u povijesti u tako kratkom roku. Menad~eri financijskih kua i investicijskih banaka trljali su ruke brojei provizije i zarade mjerene stotinama milijuna dolara dobivene knjigovodstvenim i drugim uslugama prilikom mamljenja lakovjernih ulaga a u tada prikazane profitabilne Internet firme. Naravno, ostaje pitanje ato je s tim obi nim malim ulaga ima, ~ednima kratkotrajne zarade. Gdje su granice njihove pohlepe? Jesu li nas direktori i menad~eri zarazili svojom pohlepom? Pohlepa korporacija ide zajedno s nevienom bahatoau. Dok njihovi radnici i radnice rade za manje od 10 dolara na dan, a u zemljama u razvoju i za nekoliko centi ili dolar/dva na dan, plae i honorari te dividende koje si isplauju vodei direktori i menad~eri dose~u nejvjerojatne visine. Prosje ni menad~er ili direktor korporacije u SAD-u, 2001. godine zaradio je viae od prosje nog radnika za ak 350 puta i taj nesrazmjer se sve viae airi. Poslije 2001. godine narastao je na omjer 411:1. Da bi radnica koja na Haitiju radi za Disney zaradila u jednom satu kao direktor korporacije Michael Eisner, morala bi raditi skoro 17 godina (Ziegler, 2003). Dapa e, posebno bode u o i injenica kako si vee nagrade za dobar i te~ak rad isplauju direktori korporacija koje se nalaze pod odreenim istragama zbog sudjelovanja u nekim ilegalnim poslovima. Tako su si direktori takvih inkriminiranih korporacija od 1999. do 2001. godine isplaivali za 70 posto vee plae i nagrade nego ato je tada bio prosjek (UFE, 2002). Kada su nakon teroristi kih napada na SAD, avio korporacije dobile pomo od dr~ave u iznosu od 25 milijardi dolara, radnici su i dalje dobivali otkaze, ali su si direktori, i najviae menad~eri, uredno poveali s tim novcem primanja za 33 posto. Keneth Lay, direktor Enrona u godini kada je zajedno s ostalim rukovodstvom korporacije uniatio istu, digao je 152,7 milijuna dolara na osnovu plae i dionica. Dobio je 11000 puta viae nego ato je minimum odatete za radnika kada dobije otkaz. Profit koji farmaceutske korporacije ostvaruju na lijekovima za tretiranje AIDS-a mjeri se u milijardama dolara. Upravo GlaxoSmithKline predvodi listu najbogatijih zaradom na bolesti s 9 milijardi dolara. Dalje slijede: Merck&Co. 7 milijardi, Pfizer Inc. i Behtingen Ingelheim 5,5 milijardi, Roche 5,1 milijardi, Bristol Meyers Squibb 4,5 milijardi i Abbott Laboratories 4 milijarde dolara (Sanja Simi, Jutarnji list, 25.08.2001.). Stoga kada Gates velikoduano daje velike novce u borbi protiv AIDS-a, pravi je cinizam da se upravo obogatio zahvaljujui korporativnom shvaanju patentnih prava, TRIPS sporazuma unutar WTO-a ato je presudno u nemogunosti siromaanih zemalja da kupe jeftinije varijante lijekova protiv AIDS-a. Novac koji ula~e u fondaciju koju je osnovao u borbi protiv AIDS-a iznosi dva posto njegovog bogatstva. To je kao da ovjeku kojeg ste osiromaaili svaki dan u aeair ubacite pet kuna i definirate to kao humanost. O prijekoj potrebi pojedinih zemalja da zaatite svoje bolesno stanovniatvo proizvodnjom ili kupovinom jeftinijih generi kih verzija lijekova protiv AIDS-a, direktor Glaxo Smith Klinea Jean-Pierre Garnier izjavio je: Ovo je ekonomski rat. Imamo par piratskih kompanija koje ~ele potkopati sistem patenata...One bi prosperirale kraom naaih otkria (Seabrook, 2003: 72). Idemo vidjeti kako Glaxo otkriva. U New Yorku je 2004. godine glavni tu~itelj Eliot Spitzer kona no podigao tu~bu protiv farmaceutske korporacije GlaxoSmithKline. Glaxo je godinama tajio nuspojave svog lijeka Paxila koje se kreu od stvaranja ovisnosti do sklonosti samoubojstvu kod mladih. Joa po etkom te godine u BBC Panorama objavljeno je postojanje internog dokumenta iz korporacije koji dokazuje kako su u Glaxu znali da je Paxil opasan za djecu. Spitzer je citirao dokument Glaxa iz 1998. godine u kojem se isti e kako korporacija mora upravljati airenjem ovih podataka kako bi minimalizirala potencijalno negativni utjecaj na prodaju. Glaxo je odbio optu~be, uz napomenu kako se ipak sla~u s novim etiketiranjem lijeka s najja im upozorenjem kako je nalo~ila Food and Drugs Administration. Istaknulo se na lijeku kako dvostruko poveava rizik od suicida kod djece. Samo 2002. godine viae od dva milijuna recepata na Paxil je ispisano djeci i adolescentima u SAD-u. Od toga je skoro 900000 imalo dijagnozu poremeaja raspolo~enja i depresije. U lipnju je Glaxo pristao platiti 2,5 milijuna odatete. Isto, korporacija Abbot Laboratories poveala je cijenu Norvira, svog lijeka protiv AIDS-a za 400 posto. Naime, znanstvenici su otkrili da je Norvir prejak, preotrovan ako ga se uzima zasebno, ali u manjim dozama djeluje odli no kao poja iva  efikasnosti drugih lijekova protiv AIDS-a. To poveanje se nee primjenjivati ukoliko se Norvir kupi s Kaletrom, drugim lijekom Abbota protiv AIDS-a. Time je Kaletra postala jeftinija od drugih lijekova kojima Norvir slu~i kao poja iva . Treba li uope spominjati kako je Norvir razvijen uz pomo dr~avnih subvencija, dakle javnim novcem. FDA-in stru njak za sigurnost lijekova dr. David Graham nazvao je to mo~da najveom katastrofom u sigurnosti lijekova u ovoj zemlji. Za vrijeme svjedo enja pred senatskim odborom dr. Graham je rekao kako je 88000-139000 ljudi pretrpjelo sr ani udar zbog uzimanja lijeka Vioxxa protiv artritisa. Od toga je direktno preminulo 35000-55000 ljudi. Nuspojave su proizvoa u lijeka, korporaciji Merck, bili poznati joa od 2000. godine kako je objavio The Lancet, jedan od najpoznatijih medicinskih asopisa na svijetu. U studiji se isti e istra~ivanje na 25273 pacijenata, te je otkriveno kako oni koji su uzimali Vioxx imaju 2,3 puta veu sklonost za razvoj sr anoga udara. Merck je u rujnu 2004. godine povukao lijek. Dr. Graham je kasnije izjavio kako su mu nadreeni prijetili da e izgubiti posao zbog svog svjedo enja u kojem je naveo joa pet lijekova koji mogu uzrokovati sli ne posljedice. U privatnoj tu~bi koju je podnijela protiv Mercka zbog smrti supruga, Carol Ernst je u kolovozu 2005. godine dobila presudom porote na sudu u Texasu odatetu od 253 milijuna dolara. Nakon presude, Mercku su dionice na burzama pale za 3,3 posto. Korporaciji slijedi 4200 tu~bi vezanih za slu aj Vioxx. Farmaceutske i biotehnoloake korporacije esto se ~ale kako nemaju dovoljno novaca za istra~ivanja i razvoj, te kako im je zato potrebno o uvati patentna prava i visoke cijene lijekova. U zadnje vrijeme im je fora naglasiti kako gube novac jer drugi proizvode generi ke varijante njihovih lijekova, nekoliko puta jeftinije u siromaanijim zemljama. No kada pogledamo koliko zarauju najviai predstavnici tih korporacija, jasno vidimo gdje odlazi novac od zarade: direktori korporacija u ovom sektoru zarauju: Hank McKinnell (Pfizer)  godianje 28 milijuna dolara + u dionicama 30,6 milijuna dolara; Raymoind Gilmartin (Merck) 19,5 milijuna dolara + 48 milijuna dolara u dionicama; P.R. Dolan (Bristol Myer-Squibb  8,5 milijuna dolara + 3,4 milijuna dolara u dionicama; Jean Pierre Garnier (GlaxoSmithKline)  11,8 milijuna dolara i C.O. Holliday (DuPont)  13,5 milijuna dolara. Ubrojite joa k tome plae, bonuse i uloge u dionicama drugih visokih menad~era ovih korporacija i pri a o nemanju novaca za razvoj i istra~ivanja lijekova postaje prozra no auplja. Najiskrenije se ta opsjednutost totalnom vlaau i monopolom uz sve vee zgrtanje profita izra~ava ovako: Svi mi u Coca Cola obitelji budimo se svaki dan znajui da e svaka osoba od 5,6 milijardi ljudi na svijetu taj dan biti ~edna...Ako uspijemo za tih 5,6 milijardi ljudi u initi nemoguim da izbjegnu Coca Colu...onda smo osigurali budui uspjeh za mnogo sljedeih godina. Bilo ato drugo nije opcija (Kingsnorth, 2003: 126). Coca Cola posluje u preko 200 zemalja, viae zemalja od UN-a. Zapravo bi ona mogla dati UN-u da potpiae kakav globalni ugovor, a ne obrnuto. Coca Cola u Africi pristaje platiti testiranje na AIDS samo 1500 ljudi koje direktno zapoaljava, dok 100000 ljudi koji rade posredno za Coca Colu nisu vrijedni testiranja, jer, to je skupo za Coca Colu. U Indiji se pak ljudi koji ~ive u blizini Coca Colinih postrojenja ~ale na isuaivanje bunara, nedostatak vode te zagaivanje vode. Iz korporacija obi no ka~u nije li vam se pri inilo, kad im uputia neku ovakvu pritu~bu. Ka~ea da nemaa vode, a odgovorni za to te pitaju jesi li siguran da nisi malo lud? Kada su se Solinjani 2001. godine ~alili na smrad koji dolazi iz otpadnih voda obli~nje punionice Coca Cole, direktorica za odnose s javnoau Coca Cola Beverages Hrvatska Majda Tafra-Vlahovi im je u najboljoj maniri postmodernisti kog relativizma odgovorila: "Smrdi li neato stvar je osobne, individualne procjene" (Slobodna Dalmacija, 03.04.2001.). I to je to, indijski seljaci individualno procjenjuju da im se krade pa zagauje voda, a Coca Cola individualno procjenjuje da to ne stoji. Ina e u korporacijama, posebno u njihovim reklamama, individualnost se cijeni. Ono uhvati ~ivot, ti si gospodar svoje sudbine, mo~ea sve ato po~elia i ostale new age fraze fino su upakirane u poruku kako smo im svi mi posebni i jedinstveni. Osim kada nam se neato ini. Onda imamo samo individualnu procjenu. Coca Cola je odbila odgovornost za isuaivanje bunara te okrivila suanu godinu. Kako bi smirila tenzije i nezadovoljstvo, korporacija je ipak odlu ila opskrbiti sela cisternama pitkom vodom. Center for Science and Environment iz Indije objavio je 2003. godine kako su u nekoliko proizvoda korporacija Coca Cole i Pepsija pronaene vee koli ine otrovnih elemenata (DDT, Lindane, Chlorpyrifos i Malthion) nego ato je to dopuateno. Koli ine pronaene su vee za 36 puta kod Pepsi Cole nego ato je dopuateno u EU, a kod Coca Cole 30 puta vee. Sa zajedni ke presice ovih navodno konkurentnih korporacija odaslana je poruka kako indijski potroaa i piju isto zdravo pie kao i potroaa i u EU. Takoer, u indijskoj dr~avi Kerali otkriveno je kako je Coca Cola poklanjala akart od proizvodnje lokalnim seljacima kao visoko vrijedno gnojivo, ali im nisu napomenili kako je otpad pun kadmija i ~ive. U o~ujku 2003. godine Coca Cola je nadmaaila samu sebe. U Velikoj Britaniji otkriveno je kako njihova odli na izvorska voda Dasani nije niata drugo do voda iz Temze koju svatko u Londonu mo~e popiti otvaranjem pipe. U Coca Coli su na po etku isticali kako to ipak nije izvorska voda, ali da je oni kroz visoko sofisticirani proces pro iaavanja baziranog na NASA-inoj svemirskoj tehnologiji zapravo u ine i boljom od nekog obi noga planinskog izvora. No svemirska tehnologija ovog visoko eti nog proizvoa a pia zna i ovo: prvo uzmea vodu iz pipe, onda je potjeraa kroz proces pro iaenja i nazovea je izvorskom te joj daa neko zvu no ime, na primejr Dasani. Stavia cijenu na boce. Kad se sazna za ovu odvratnu mulja~u, pokuaavaa se izvui iz sramote, ali kao da ni to nije dovoljno, otkrije se ne samo da voda nije izvorska, osim ako se pipu ne smatra izvorom, ve da je voda dobivena tvojom svemirskom tehnologijom otrovna. Naime, prilikom procesa pro iaavanja u Coca Coli su radi boljeg okusa dodali kalcijevog-klorida koji sadr~i bromid. Onda su to sve napumpali ozonom, pa je bromid (koji je u redu) oksidirao u bromat (koji nije u redu i otrovan je). U bocama na policama pronaena su doze bromata dva puta vee od dopuatenih. Inspektorat za pitku vodu prou io je i vodu iz Temze i zaklju io kako nema nalaza bromatu. Sva izvorska voda Dasani povu ena je s polica, a u reklamiranje iste potroaeno je 7 milijuna funti. Iz Food Standard Agency su rekli kako je rizik od poveanog raka ipak mali, mada je dopuatena doza bromata dva puta vea. Iz Coca Cole su rekli kako oni dobrovoljno povla e Dasani s polica, jer ~ele osigurati da samo proizvodi najvee kvalitete budu ponueni kupcima (Lawrence, 2004). U kolumbijskim postrojenjima Coca Cole proteklih godina je bilo 179 grubih prekraaja (otmice, mu enja...) radni kih prava te ak 9 ubojstva. Iz Coca Cole su rekli kako nemaju kontrolu nad svojim tvornicama i kako ne gaje politiku protiv sindikata. Nevjerojatno je da u Coca Coli tvrde kako ne znaju da desni arske paramilitarne skupine hara e po njihovim tvornicama. Deval Patrick, bivai glavni pravni savjetnik Coca Cole, a joa prije asistent dr~avnom odvjetniku SAD-a, dao je ostavku 2004. godine na polo~aj u korporaciji zbog protivljenja Coca Cole da se sprovede nezavisna istraga o dogaajima u kolumbijskim postrojenjima. U SAD-u je podignuta zajedni ka tu~ba International Labour Rights Funda i United Steelworkers of America u ime kolumbijskoga sindikata Sinaltrainal protiv Coca Cole. Sud u Mijamiju odredio je kako je Coca Cola odgovorna za smrt svojih radnika te dozvolio po etak procesa u SAD-u. Federalni sud je 2003. odbio tu~bu s obrazlo~enjem kako je odnos izmeu Coca Cole i njenih punionica u Kolumbiji bio "previae oslabljen" da bi se korporacija smatrala odgovornom. Joa su dodali: "Kolumbija je opasno mjesto, ali Coca Cola e u initi sve da nastavi osiguravati sigurnost radnika". U Coca Coli su nastavili osiguravati sigurnost radnika odbijanjem prihvaanja Sedam zahtjeva sindikata, i perfidnim pokuaajem u medijima povezivanja sindikata radnika u tvornicama pia i hrane s terorizmom. Nakon toga, Coca Cola je u srpnju 2004. predala ~albu na status Sinaltrainal sindikata Ministarstvu socijalne zaatite. Bilo je jasno kako se Coca Cola okree provjerenijim metodama s obzirom na utjecaj ove korporacije na politiku. U kolovozu je rezolucijom 2994 zahtjev Coca Cole prihvaen te su na taj na in sindikat u inili ilegalnim. Sinaltrainalu je uskraeno pravo na ~albu te je odluka potvrena u studenom 2004. godine. Sinaltrainal je pozvao na globalni bojkot Coca Cole. Tako Coca Cola ima mo zabraniti radni ki sindikat. Ljudi, kad ih netko otvoreno la~e, ne ~ele imati viae posla s tom osobom. I smatraju je patoloakom kako bi rekao Bakan. Ipak, ljudi i nakon ovih informacija i dalje kupuju Coca Colu. A oni nam i dalje umiruju savjest pa kao najbolji aci shellovske akole, Coca Cola Beverages Hrvatska d.d. u svom Socijalnom izvjeau iz 2003. godine tepa: Predani smo iskrenosti i poatenju, poatovanju dostojanstva i razli itosti meu ljudima, podraci zajednicama u kojima djelujemo i zaatiti okoliaa. Pokazatelj koliku mo imaju korporacije stoji u tome da Coca Cola i nakon o itog tretiranja ljudi kao zadnjih idiota u Indiji, Hrvatskoj, Kolumbiji, Velikoj Britaniji i bilo gdje drugdje i dalje e biti prihvaena od ljudi koji e rei da mrze la~ljivce, pohlepne i sebi ne osobe. Postavili smo korporacije na tron neizbje~nosti i nismo u stanju zamisliti alternative ili ~ivot bez njih. Brutalni je cinizam da korporacije taj ~ivot uniatavaju i pritom imaju osmijeh na licu. Tome kao primjer mo~e poslu~iti da je BBC javio Unileveru da je 2003. utvreno koriatenje dje je radne snage u indijskim postrojenjima za proizvodnju pamuka, nakon ega je iz korporacije odgovoreno kako su svjesni problema i kako ulaze u airoku korespondenciju oko toga...ali ne prihvaaju direktnu odgovornost.54 `iroko e korespondirati. Dje ji rad je i dalje sveprisutan unutar najja ih korporacija. Razne grupe za dje ja i radni ka prava utvrdile su, spomenut emo samo neke, dje ju radnu snagu u korporacijama tekstilne industrije (Nike, Reebok, Levi Strauss& ), prehrambene industrije (McDonald s), industriji dijamanata (De Beers), industriji za djecu samu (Walt Disney), trgova kim lancima (Sears, Wal-Mart), kemijskoj industriji (Union Carbide). Zadnja vijest o iskoriatavanju dje je rande snage odnosi se na biotehnoloake korporacije Bayer, Syngenta, Unilever, Monsanto. Djeca izmeu 6 i 14 godina rade u industriji pamuka u Indiji za manje od 3 kune na dan, a izlo~ena su opasnim pesticidima.55 Takoer u lipnju 2004. godine Human Rights Watch objavio je kako Coca Cola kupuje aeer dobiven dje jim ropskim radom u Hondurasu. Uporno odbijanje korporacija da javno objave mjesta na kojima se nalaze njihove tvornice, te da javnosti dozvole nadgledanje radnih i inih uvjeta u njihovim tvornicama pravdaju takav stav poslovnom tajnom(?!), odnosno potrebom da ostanu konkurenti na tr~iatu, ne zaslu~uje dodatni komentar. Dapa e, kada pojedini slu aj doe do javnosti, korporacije umjesto promjene vlastite politike esto ka~njavaju upravo svoje zaposlene uru ujui im otkaz. Kada je 2000. godine Hong Kong Christian Industrial Committee (HGCIC) prvi objavio podatke o katastrofalnim radnim (dugo radno vrijeme), materijalnim (2 kn na sat), i ope humanim (djeca kao radna snaga) uvjetima rada u kineskim tvornicama koje su proizvodile popularne igra ke za McDonald sove restorane, Mcdonald s je prekinuo daljnji ugovor s tim tvornicama, ime je tisue radnika i radnica ostalo bez posla. Nije naodmet spomenuti kako su u vlastitom izvjeataju svega par mjeseci prije istaknuli kako nema nikakvih kraenja ljudskih prava niti bilo kakvih drugih nepravilnosti u doti nim tvornicama. Prema posljednjim podacima UNICEF-a i ILO-a (Meunarodna organizacija rada) danas je prisiljeno na rad oko 250 milijuna djece izmeu 5 i 14 godina, od kojih pola ima puno radno vrijeme. Danas u Aziji, uglavnom na jugoistoku, industrija prostitucije zahvaa preko milijun djece. Djeca se iskoriatavaju i suptilnijim metodama. Channel One je projekt u 12000 akola. U 350000 u ionica (ato je 40 posto svih) u ameri kim akolama djeca su prisiljena sudjelovati u tom programu (Beder, 1998). Najja e korporacije koje proizvode hranu i napitke, odjeu i obuu, igrice i bilo koji drugi proizvod koji je zanimljiv djeci i mladima osnovale su firmu Chanel One koja ima ugovor sa akolama u SAD-u. Svaki dan se u akolama na 12 minuta prekida nastava kako bi djeca gledala edukativne reklame. Tako P&G u i djecu u akolama unutar svog programa Decision Earth kako je kr enje auma dobro, jer omoguava novim vrstama da se razviju, jer e sunce kona no doi do povraine zemlje pa e stimulirati rast novih biljaka i osigurati hranu za ~ivotinje (Bakan, 2004). Gledanje ovih reklama je prinudno i ukoliko neko dijete odbije gledati iste, eka ga suspenzija iz akole na odreen broj dana. Sam Chanel One se reklamira sa slikom djeteta zamialjena pogleda preko kojeg piae potpuna pozornost i poruka buduim korporacijama korisnicama programa kako je osigurana gledanost kod 12 milijuna tinejd~era. Tragedija cijele pri e, osim o ite prisile i ubacivanja korporativnog pogleda na svijet u obrazovni sustav, jest i injenica kako su uglavnom najsiromaanije akole dio ovog programa, jer zauzvrat dobiju kompjutersku opremu i drugu tehniku za koju same nemaju novca. U SAD-u je otkriveno kako siromaana djeca najvee doze antibiotika dobijaju prehranom u McDonald'su ili nekom sli nom restoranu. U velikom istra~ivanju kod 82 posto djece kojima roditelji nisu imali novaca platiti cijepljenje, pronaene su znatne doze antibiotika kojima je uzrok prehrana mesom tretiranim antibioticima. Ministar zdravstva SAD-a Tommy Thompson komentirao je kako ovo dokazuje da je McDonald's tu da pru~i ruku, te kako nema veze ato roditelji nemaju novca za cijepljenje, jer za Bic Mac za manje od dolar imaju svi. Thompson je nastavio: Ako vaae dijete preferira Burger King ili Wendy, to je isto dobro. Bilo koji od velikih fast-food lanaca mo~e ih u initi zdravima. Burger King je odmah odgovorio tiskanjem broaure u kojoj su ponudili 14-erodnevni tretman lije enja bakterijskih infekcija prehranom u njihovim restoranima. Istra~ivanje provedeno 2003. godine na sveu iliatu Rockfeller pokazalo ja kako hamburgeri i sli na hrana izazivaju ovisnost zbog koli ine masnoe i aeera na koju se naviknemo. Na ~alost ministra Thompsona, McDonald's je 2003. godine najavio smanjivanje antibiotika u mesu koje prodaje zbog zdravstvenih posljedica. Bayer je joa 1999. godine znao da lijek za smanjivanje kolesterola Lipobay ima atetne posljedice, ali su odlu ili ne povui ga sa tr~iata. Lipobay je do 2001. godine ubio 52 korisnika lijeka, premda je ta brojka vjerojatno vea ato se nee moi utvrditi. Direktor Bayera Manfred Schneider vodio je konferenciju za novinare: Iskreno ~alimo, stvarno se ispri avamo obiteljima i prijateljima onih ija je smrt imala veze s uzimanjem naaega lijeka za sni~avanje kolesterola, ali Da, istina je kako je umrlo 52 ljudi od 1997. godine, od kada je lijek na tr~iatu. Ali, ne smijemo zaboraviti kako nema sasvim pouzdanog dokaza da je smrt prouzro io lipobay.....odlu ili smo povui lijek s tr~iata jer su nam najbitniji ljudi koji su u Bayer oduvijek imali povjerenje (Valentina Grivi, Ve ernji list, 14/15.08.2005.). Lijepo je imati povjerenja u ljude. Tako, na primjer, Myron Ebell iz Competitive Enterprise Institute financiranog od najvee naftne korporacije ExxonMobilea piae Philu Cooneyu, visoko rangiranom slu~beniku u Vijeu za kvalitetu okoliaa Bijele kue: Ebell piae kako bi suzbio prihvaanje tada objavljene EPA-ine studije o klimatskim promjenama u kojoj se priznaje utjecaj ovjeka na klimatske promjene. Potrebno je zabiti klin izmeu predsjednika i onih u administraciji koji misle kako zastupaju predsjednikove interese objavljujui ovakvo smee. No posebno je zanimljiv po etak pisma u kojem se Ebell obraa predstavniku vlade SAD-a s rije ima: Dragi Phil, hvala ato ste zvali i pitali za pomo. Polovinom 2005. godine sa svoga dotadaanjeg radnog mjesta dragi Phil odlazi na radno mjesto, u pogodite koju, naftnu korporaciju? Sli no povjerenje se gajilo izmeu Enrona i 15 visokih slu~benika vlade SAD-a koji su imali dionice te korporacije. Od 1989. do 2002. Enron je donirao politi arima gotovo 6 milijuna dolara, od ega su tri etvrtine lanovi Republikanske stranke. Enron je u prikrivanju svoga realnog stanja imao viaegodianju pomo najmonijih banaka poput Citigroupa i J.P.Morgana. U manjoj mjeri imao je pomo i kod Credit Suisse, Barclaysa, FleetBoston Financial Corp.-a, Royal Bank of Scotlanda i Toronto-Dominion Banka. Enron je svoje dubiozne financijske transakcije obavljao preko tih banaka ime su one ostvarivale proviziju i garantirale autnju. Kroz istra~ivanje novinara i sadaanju istragu Kongresa postalo je poznato kako je vodstvo korporacije zataakavalo svoje loae (zapravo bahate) poteze, kako im je i revizorska kua pomagala u uniatavanju materijala koji to sve potkrepljuju i tome sli no. Enron je tada zavraio u najveem bankrotu u povijesti SAD-a, a tisuu radnika i radnica zavrailo je na ulici. Ne samo to, vodstvo korporacije je natjeralo radnike i radnice Enrona da investiraju u korporacijski mirovinski fond, tako da su pored otkaza zavraili i bez vlastitih mirovina. No kao ato smo naveli, i vodstvo korporacije nije podijelilo istu sudbinu. Naime, elni ljudi korporacije Enron su na vrijeme prodali svoje dionice dok se krah joa nije niti nazirao i tako u vlastiti d~ep pospremili stotine milijuna ameri kih dolara. Bivai predsjednik uprave Kenneth Lay izaaao je iz Enrona bogatiji za 200 milijuna dolara, Lou Pai, predsjednik odjela za ulaganja prodao je vlastitih dionica u iznosu od 353 milijuna dolara, a posebno je tragikomi an slu aj Wendy Gramm koja se pravovremenom prodajom dionica obogatila za 297 milijuna dolara. Gospoa Gramm je, vjerovali ili ne, bila zaposlena u Enronovom odjelu za financijsku kontrolu. Takoer, neposredno prije objave bankrota, 500-injak najviaih ljudi u Enronu podijelilo si je bonuse za uspjeaan rad u iznosu veem od 50 milijuna dolara. Mirovinski fond korporacije u kojoj su ulagane budue mirovine Enronovih radnika i radnica opao je za nevjerojatnih 346 puta s 90 dolara po dionici na 26 centi krajem 2001. godine. Odli an bivai kolumnist Feral Tribunea (#854, 26.01.2002.) Milan Gavrovi izra unao je kako je to kao da mirovina od 2500 kuna odjednom vrijedi 7 kuna i 23 lipe. Ron Sommer, tadaanji direktor Deutche Telekoma, najodgovorniji ato je ta korporacija pretrpila gubitak od 20 milijardi dolara, nagraen je otpremninom od 15 milijuna eura. Gotovo da mo~emo rei kako je Sommer za svaku izgubljenu milijardu zaradio milijun na svom privatnom ra unu, ato je u svijetu telekomunikacija i viae nego solidan omjer. Percy Barnevik, legenda eti ne korporativne odgovornosti, jedan od vizionara budueg Global Compacta s UN-om, neposredno prije svoje ostavke na mjesto direktora ABB-a 1996. godine prebacio je s ra una korporacije sitnih 149 milijuna avicarskih franaka na svoj osobni mirovinski ra un. Dioni ari ABB-a, kada su otkrili ovaj nesebi ni transfer, ostali su zaprepaateni. Tko im je kriv, Barnevik je jednostavno znao kako su ulozi na mirovinske ra une neoporezivi (Ziegler, 2003). Primjeri s General Motorsom, Enronom, Coca Colom i drugima, pokazuju nam koliko je opasno kada nedjela korporacija imaju zaatitu pravnoga sistema. No tek je opasno kad se ljudi s pozicija pravnih autoriteta po nu otvoreno stavljati u obranu korporacija. Pravni sustav SAD-a i slu~beno je podr~ao globalni teror kojem je ta zemlja sklona. Federalni sud u New Yorku odbacio je tu~bu vijetnamskih civila koju su ovi podnijeli zbog izlo~enosti otrovu Agent Orange. Agent Orange je naran asti prah koji je ameri ka vojska bacala na vijetnamske d~ungle kako bi ih ogolila i otkrila skrivene mrske neprijatelje. No, kao bojni otrov Agent Orange imao je devastirajue posljedice ne samo na liae stabala, ve i na cijeli okolia te zdravlje ljudi koji su se zatekli u blizini. Agent Orange je zapravo herbicid koji sadr~i opasan otrov dioksin. Dioksin dugo ostaje u zemlji, zraku, vodi, tijelima ~ivotinja i ljudi. Posljedice su zastraaujue  650000 ljudi, od ega 150000 djece, pati od teakih fizi kih i psihi kih oboljenja, a 500000 ljudi je ve umrlo zbog bolesti nastalih djelovanjem naran astoga praha. I danas, viae od 30 godina nakon ovog pokusa, raaju se djeca s teakim tjelesnim nedostacima osuena na vegetiranje. Ipak, sudac John B. Weinstein je na 233 stranice presude odbacio tu~bu udruge vijetnamskih civila te je ozna io kao neosnovanu, jer niti jedan ugovor ili sporazum kojeg su prihvaale SAD nije iaao u smjeru da bi se koriatenje herbicida u Vijetnamu moglo okarakterizirati kao povreda zakona o ratovanju ili bilo koje druge forme meunarodnoga prava, bar sve do 1975. godine. Te godine je predsjednik Ford donio odluku, odnosno zakon, na koji se na in u ratu smije trovati ljude, a Senat je prihvatio }enevski protokol o zabrani koriatenja otrovnih plinova tijekom ratovanja. Ali po sucu Weinsteinu ak da su SAD i bile potpisnice }enevskoga protokola i prije 1975. godine, ne bi bile odgovorne za posljedice bacanja naran astoga otrova, jer po njemu protokol se odnosi samo na plinove koji su stvoreni za direktno guaenje i trovanje ljudi, a ne za herbicide koji su stvoreni da djeluju na biljke pa onda imaju indirektne posljedice na ljude. Bah ti protokoli, pomisli Weinstein dok ispija viski u fotelji, joa bi zabranili i herbicide, a lijepo su nas u ili u akoli da su herbicidi odli na stvar za poljoprivredu. Ti Vijetnamci su krajnje nezahvalni, ti im besplatno sprije ia airenje insekata, a oni te tu~e. Nakon presude Scot Wheeler, glasnogovornik korporacije Dow Chemical lijepo je zaklju io: Mi vjerujemo kako je herbicid ogoljivanjem liaa i kroanji spasio ~ivote atitei ameri ke vojnike od zasjeda i nije stvorio nikakve druge efekte na zdravlje. Glynn Young, glasnogovornik Monsanta, istaknuo je kako smatra su evu odluku prihvatljivom utemeljenu na pa~ljivoj analizi zahtjeva tu~itelja. E, sad imamo par sitnih za koljica koje bi trebale ui u anale pri a iz sudnica. Vijetnamski civili nisu uope tu~ili vojsku SAD-a ili dr~avu, ve kemijske korporacije koje su proizvodile Agent Orange uz optu~bu da su znale kakve e posljedice nastati nakon vojne upotrebe toga otrova. No, Weinstein voli i korporacije, jer one osiguravaju dobru poljoprivredu. Tako su nas bar u ili u akoli. No, ipak joa je degutantnije da je isti sudac predsjedao slu aju od prije mnogo godina kada su tu~bu zbog istih razloga digle udruge ameri kih veterana iz rata u Vijetnamu. Weinstein je tako 1984. godine, premda on pravno zna kako ovdje nema mjesta za slu aj, savjetovao korporacijama da plate odatetu i izbjegnu suenje. U ameri koj javnosti bivai vojnici imaju vei zna aj od tamo nekih civila iz tamo neke daleke zemlje, ka~e Weinstein i srkne joa gutljaj viskija. Korporacije su naravno posluaale suca i pristale na odatetu od 180 milijuna dolara, ali su u sporazumnom pismu odbile prihvatiti odgovornost svoga proizvoda za zdravstvene probleme, objaanjavajui to nedostatkom znanstvenih dokaza. Kao i 20 godina poslije, kada za njih joa uvijek ne postoje znanstveni dokazi. Prije po etka zadnjeg suenja, iz Monsanta su istaknuli: Suosjeamo s ljudima koji vjeruju kako su bili oateeni i razumijemo njihova nastojanja da pronau uzrok, ali vjerodostojni znanstveni dokazi pokazuju kako Agent Orange nije uzrok ozbiljnim dugoro nim zdravstvenim problemima. Premda je joa je i krajem '80-ih pod pritiskom veterana i javnosti sam Pentagon izradio studiju o utjecaju Agent Orangea na zdravlje ljudi te iznio ak 28 po ~ivot smrtnih stanja do kojih dovodi izlo~enost tom herbicidu. Premda Institute of Medicine provodi godianja testiranja na veteranima koja jasno ukazuju na utjecaj naran astoga herbicida na pojavu specifi ne vrste leukemije. Premda je vojni znanstvenik dr. James Clary na ispitivanju pred Kongresom priznao kako su joa u '60-ima bili svjesni potencijalnih opasnosti od izlo~enosti dioksinu. Premda je dr. Arnold Schester, vodei stru njak za dioksin u SAD-u prou avao zemlju u Vijetnamu i doaao do dokaza kako sadr~i dioksin u omjeru 180 puta veem od dozvoljene granice u SAD-u. Premda je u Vijetnamu do sada roeno 150000 djece koja su dobila skupni naziv  Agent Orange bebe. Ali zeznuta je ta znanost kad ne daje dokaze. Zato na primjer Monsanto danas u Vijetnamu nudi znanstveno sigurnu stvar - GM usjeve, za ato su 2001. godine optu~eni od lokalnih seoskih udruga jer prisiljavaju seljake na kupovinu njihovog sjemena. Monsanto je pozvao dr~avu na urgiranje protiv novina koje su objavile tu vijest i pozvali su se na nedostatak znanstvenih dokaza u optu~bi da su prisiljavali seljake na kupovinu GM sjemena koje je sigurno i isto, jer, ka~u u Monsantu, onda nije potrebno koristiti kemijske herbicide. Nikakve, pa niti naran aste. Dakle, mo~emo zaklju iti kako je poruka stanovnicima Vijetnama iz najmonijih nekad kemijskih, danas kemijskih i kristalno istih biotehnoloakih korporacija jasna - nema znanstvenih dokaza da vas naai proizvodi truju i ubijaju, ali ima i znanstvenih i neznanstvenih dokaza da vas smatramo govnima. Patologiju i suludost svjetskoga financijskog sistema mo~da najbolje ocrtava slu aj s korporacijom Union Carbide, najpoznatijoj po tragediji u indijskom gradu Bhopalu kada je prilikom eksplozije u tvornici iscurio otrovni plin i direktno ubio 8000 ljudi. Pola milijuna ljudi je ozlijeeno i obolilo, a za 50000 do 70000 ljudi to je postalo permanentno stanje. I nakon viae od 20 godina, ljudi joa uvijek umiru u Bhopalu. Nakon brojnih pritisaka indijska vlada je popustila i dogovorila se s UC-om te objavila kako viae nee procesuirati korporaciju. Odmah nakon te vijesti isti dan, dionice UC-a na burzi u New Yorku sko ile su za 2 dolara. Odateta koju je UC pristao platiti ~rtvama Bhopala koatala je svakog dioni ara svega 0,43 dolara. Nakon ato su pobili ljude i zagadili okolia, u UC-u su se joa i obogatili za 1,57 dolara po svakoj dionici (Kovel, 2002). Globalno tr~iane je nagradilo korporaciju, jer se pokazalo da uspjeano upravlja novcem i profitom. Mnogo godina kasnije u jednoj subverzivnoj medijskoj akciji aktivisti su uvjerili cijeli svijet kako Dow Chemical (koji su kupili UC) prihvaa odgovornost za tragediju u Bhopalu te kako su spremni platiti 12 milijardi dolara odatete ~rtvama i njihovim obiteljima. U roku od par sati objavljen je pad dionica na burzama za Dow Chemical. Iz korporacije su demantirali svoju promjenu stava o Bhopalu. Dionice su prestale gubiti na vrijednosti i vratile su se u normalu. Mo~da neki od vas misle da pretjerujem. I je stvarno, evo ve spominjana Chiquita je u drugoj polovini '90-ih prihvatila Better Banana Project od Rainforest Alliancea koji daje proizvoa ima banana ECO-OK markicu da prilikom proizvodnje nisu zagaivali okolia. Tu se prate ostaci pesticida u rijekama i tlu te uniatavanje auma kako bi se dobio prostor za planta~e banana. Bio je to veliki pozitivni aok za sve u poslovnom, ali i aktivisti kom svijetu. No, kao da se ona nevidljiva ruka koju neoliberalni ekonomisti tako esto zazivaju uplela i poru ila Chiquiti  ne, neea, bar ne u mom dvoriatu. Chiquita je 2001. godine objavila bankrot, za ato su okrivili odluku EU o prvenstvu banana s karipskih otoka. No, prije e biti da je bankrot rezultat loaih oduka vrha te korporacije i nesklonost kupaca u EU upravo zbog tu~be WTO-u. Ironija stoji u tome da je kao korporacija poznata po trovanju vlastitih radnika i zagaivanju okoliaa uvijek bila uspjeana, a kad je po ela prihvaati sindikate u vlastitim redovima, potpisala prihvaanje svih ILO standarda i zagarantirala ekoloaki na in proizvodnje banana, Chiquita je propala. Bio je to lijep dan za iskrenu druatvenu odgovornost korporacija. Ali korporativni svijet pohlepe i nasilja ne trpi lijepe dane. I to ti je patologija. Umjesto zaklju ka: BOGATSTVO I SIROMA`TVO NARODA - ZA`TO SU NEKI TAKO BOGATI, A NEKI TAKO SIROMA`NI? Ovo je naslov svjetski poznate knjige harwardskoga profesora Davida S. Landesa kojom se proslavio tuma ei bogatstvo jednih, odnosno siromaatvo drugih. U spomenutoj knjizi Landes na prili no proizvoljan na in razla~e svoju osnovnu tezu  siromaane zemlje su siromaane jer ne prakticiraju slobodno tr~iate, a pune su korupcije. Vrijedi naravno i obrnuto. Nije nam ovdje namjera osporavati ogromni stupanj korupcije u vladajuim elitama siromaanih zemalja. No, ak da je i to no da se radi o jednom od najveih uzroka siromaatva tih zemalja, nedopustivo je svoditi njihovo siromaatvo primarno na korupciju. Upravo zato ato se na korupciju esto ne obraa pa~nja pa je se ak i potencira od strane bogatih sa Zapada. Namjera nam je zaokru~iti prvi dio knjige odgovorom na pitanje koje nam se zapravo i namee: Dobro do vraga, zaato u svijetu tolikog obilja, neki ljudi su i dalje tako siromaani? Landes ka~e korupcija i nedostatak globalne trgovine. Podaci koje smo iznijeli u ovoj knjizi Landesa duboko demantiraju, a sada emo probati objasniti i zaato. Ve smo na nekoliko mjesta u knjizi pozvali na holisti ki pristup istra~ivanju i analizi odnosa u danaanjem svijetu, pa tako inzistiramo, u svrhu to nijih i realnijih slika, spajanju pogleda iz politi ke, socijalne, rodne, ekoloake i drugih va~nih dimenzija za naaa druatva. Stoga nas ne treba uditi ato e Landes najbrutalniji demanti dobiti iz ugla, na prvi pogled, samo ekoloake dimenzije. Landesa se izmeu ostalih podataka i injenica najbolje mo~e demantirati ekoloakim otiskom. Ekoloaki otisak je "zemlja i voda potrebna da podr~i materijalni standard odreene populacije uz koriatenje prevladavajue tehnologije" (Chamber, N., Simmons, C. and Wackernagel, M., 2004: 177). Otisak izra unava potrebne hektare za naae troaenje prirodnih resursa, proizvodnju i odlaganje otpada. Ekoloaki otisak nam objaanjava kako ~ivimo. Umjesto pitanja: Koliko ljudi mo~e ~ivjeti na planeti?, radije se pitamo koliko zemlje ljudi trebaju da podr~e svoj na in ~ivota?. WWF redovno objavljuje ekoloaki otisak za sve zemlje na planeti. U izvjeataju Living Planet Report 2004 klju ni zaklju ak je da kao ovje anstvo imamo overshoot za 20 posto, odnosno mo~emo rei da konzumiramo Zemlju za 20 posto viae nego ato ona mo~e pru~iti. }ivimo iznad nosivoga kapaciteta prirode. WWF takvo stanje naziva ekoloakim dugom. Ekoloaki otisak na planeti po stanovniku je 2,2ha, dok je trenutno dozvoljeni nosivi kapacitet 1,8ha. No, ne sudjelujemo svi isto u stvaranju ekoloakoga duga. Od konferencije u Riju pa do one u Johannesburgu ekoloaki otisak u 27 najbogatijih zemalja je porastao za 8 posto po stanovniku, a istovremeno u ostatku svijeta se smanjio za 8 posto. SAD i EU imaju najvee otiske na planeti, a SAD je broj jedan s ak 9,57ha. Zapadna Europa ima 5,1ha po stanovniku. S druge strane zemlje Ju~ne Amerike imaju 3,1, a Afrike 1,2ha po stanovniku. Dakle za zadovoljavanje svojih potreba, stanovniku SAD prosje no treba skoro 10 hektara, a stanovniku Ju~ne Amerike tri puta manje. `to se dogaa kada stanovniku SAD-a u prosjeku treba daleko viae resursa nego ato ih se mo~e u samom SAD-u nai? Konzumerizam bogatih uniatava mogunosti za napredak siromaanih i dapa e, uvelike sudjeluje u proizvodnji toga siromaatva. Industrijski bogate zemlje zapravo ostvaruju svoj razvoj na uvozu nosivog kapaciteta od siromaanih i zemalja u razvoju. To zna i zapravo da se potonje zemlje te~e mogu razvijati jer im nosivi kapacitet prirode otima netko drugi; te da je nemogue ostvariti trend neoliberalnoga kapitalizma da zemlje u razvoju postanu kao bogate Zapadne zemlje. Kada bi svi ~ivjeli kao prosje an stanovnik SAD-a bile bi nam potrebne 3 planete (Hayden, 1999). Nije naodmet ponoviti kako je ak etvrtina svih ratova voenih posljednjih godina imala svoj direktan uzrok u borbi za kontrolu nad prirodnim resursima kao ato su drvo, drago kamenje i nafta  ato su sve resursi o kojima ovisi ~ivotni stil ljudi na Zapadu.56 Dakle, ne samo da bogate zemlje kradu biokapacitet siromaanih, ve ih svojim na inom ~ivota guraju u joa vee iscrpljivanje prirodnih resursa te ratove. Na planeti nema toliko resursa, odnosno prirodnog bogatstva da na trenutno prisutni na in iskoriatavanja tih resursa postanemo svi kao Zapad. Uostalom, dok se resursi siromaanih zemalja nesmiljeno iscrpljuju, bogate zemlje atite vlastita tr~iata visokim carinama i subvencijama za svoje proizvode. Radi se o dvostrukoj plja ki. Subvencije su pri a sa sebe i mogli bismo rei tamna tajna floskula o slobodnoj trgovini. Za samo etiri sektora  poljoprivreda, promet i cestogradnja, energija i gospodarenje vodama, vlade u cijelom svijetu, a pogotovo one u bogatim zemljama potroae kroz subvencioniranje 700 milijardi dolara. Velika veina u tim izdvajanjima odnosi se na projekte i investicije koje uniatavaju okolia i zdravlje ljudi, a odr~avaju na ~ivotu nadle~ne korporacije. John Micklethwait i Adrian Wooldridge su izra unali kako godianje subvencije za neekoloake projekte, djelovanja i politike iznose 650 milijardi dolara (Speth, 2003). Od ukupne svote SAD same subvencioniraju petinu svih ekoloaki destruktivnih i opasnih po zdravlje ljudi projekata i investicija. Tijekom devedesetih u razdoblju od pet godina kada se istra~ivalo naftne korporacije, one su donirale u d~epove politi ara preko 25 milijuna dolara, korporacije koje iskoriatavaju ugljen preko 20 milijuna dolara, a drvna industrija 16,5 milijuna dolara. Gotovo bi se moglo rei kako je doti nim korporacijama ovo bila najbolja investicija. ExxonMobil godianje dobije 25 milijardi dolara subvencija, a profitira i od troakova vojne zaatite naftnih polja na Bliskom Istoku s 40 milijardi dolara. To je 43 puta viae javnoga novca, nego ato se izdvaja za razvoj obnovljivih izvora energije. Na svjetskom nivou, industrija automobila dobije godianje 225 milijardi dolara subvencija od vlada, a od toga na SAD otpada 125 milijardi dolara (Pye-Smith, 2002). Zna i vlade ovog svijeta troae naae novce kako bi nas trovali, a sebi i svojim ekonomskim ortacima osiguravali ogromne profite. I kod poljoprivrednih subvencija najvei korisnici takoer nisu mali farmeri u bogatim zemljama, ve velike prehrambene korporacije i velepoljoprivrednici. Poato se subvencije dijele s obzirom na veli inu proizvodnje, najveih jedan posto proizvoa a dobije koliko i 80 posto najmanjih. To sve uzrokuje smanjivanje broja malih farmera i rast utjecaja velikih prehrambenih korporacija. U SAD-u godianje nestane s tr~iata nevjerojatnih 30000 farmera (Hall, 2001). Dakle, kako bi ostali bogati, zaatitu i subvencije dobivaju bogati. 60 posto farmi u SAD nikada ne dobije subvencije, a 47 posto subvencija ode na 8 posto najbogatijih farmi. Dok je gotovo 90 posto farmi u SAD-u kategorizirano kao male, ostalih 10 posto kontrolira velike prehrambene korporacije, ali zauzimaju 60 posto na tr~iatu hrane. Posljednji zakon o poljoprivrednim subvencijama koji je donio Bush 2002. godine ii e i takvim opepoznatim poljoprivrednicima kao ato su Ted Turner i David Rockfeller, naftnoj korporaciji Chevronu kao i 14-orici lanova Kongresa koji su glasali za zakon. U EU 20 posto najbogatijih farmera dobiva 80 posto svih subvencija. Zbog takve monopolizacije proizvodnje hrane samo u 2004. godini Britanija je ostala bez 17000 farmera. U Britaniji 20 posto najveih farmera dobije 80 posto svih subvencija. Najtragikomi nija je pri a welakog farmera koji je nekoliko godina dobijao subvenciju od EU da uzgoji 100 tona lana, kako bi nakon ~etve po pravilu doti ne subvencije isti lan morao uniatiti jer nije bilo spremnog tr~iata za tu sirovinu. Isti e se, ne bez ironije, kako EU po kravi subvencionira dnevno 2,7 dolara, dok u Indiji pola milijarde ljudi ~ivi s manje od 2 dolara na dan. Jedan jedini veliki farmer pamuka iz Arkansasa dobio je 1991. godine subvencije jednake ukupnoj godianjoj zaradi 25000 farmera pamuka u Maliju (Sharma, 2003). Njema koj bi, na primjer, bilo jeftinije zatvoriti sve svoje ugljenokope i podijeliti rudarima pune plae do kraja njihovoga ~ivota, nego raditi ono ato sada radi: subvencionira industriju ugljena milijardama dolara kako bi je umjetno odr~avala na ~ivotu uz saniranje ogromnih troakova zbog zagaenja (Pye-Smith, 2002). EU i dalje favorizira svoju industriju aeera. Da budemo to niji, graani i graanke EU-a kroz poreze financiraju industriju aeera, pa skladiatenje viakova ili izvoz kako bi bio jeftiniji od onog iz zemalja gdje puno bolje i lakae uspijeva. EU godianje subvencionira svaku kravu s viae dolara i aalje pomo od 8 dolara u Afriku po osobi. Netko je spominjao komparativne prednosti u ekonomiji? U Wuppertal Institute of Germany izra unali kako jednom jogurtu od jagoda treba 2000 kilometara da stigne do potroaa a na police u duanima, premda bi se sastojci (jagode, mlijeko, karton, tinta& ) mogli osigurati unutar 80 kilometara (Perkins, 1999; Mander, 2003). Idoliziranje slobodne trgovine vodi nas u potpuno apsurdne situacije pa tako Engleska izveze 111 milijuna litara mlijeka, a uveze 173 milijuna litara mlijeka; izveze 49 kilograma maslaca, a izveze 47 kilograma (Shiva, 2003). Time se, isti e Shiva, vrtimo u zatvorenom krugu ovisnosti o sve veoj trgovini koja uzrokuje uniatavanje okoliaa (poveanje CO2 i dr.) da bi postali joa ovisniji o trgovini. Jasno je da su sve te subvencije najpresudnije u poveavanju naaega otiska. Time nam postaje kristalno jasna povezanost izmeu odnosa moi i ekoloakog otiska. To je jedan od naj eaih razloga za siromaatvo i glad u odreenim zemljama, a ne nesklonost slobodnom tr~iatu ili, kako se esto pokuaava poturiti, visoka stopa populacije. Gotovo sve relevantne institucije sla~u se kako imamo dovoljno hrane za sve ljude na planeti, no ipak i dalje toliko ljudi ostaje gladno. Prema podacima UN-ovog World Food Programme-a danas proizvodimo dovoljno hrane za nahraniti 1,5 viae ljudi nego ato ih trenutno ima na planeti (Anderson, 1999: 56). To je ak 12 milijardi ljudi. ak i Svjetska banka tvrdi kako mo~emo s 2350 kalorija, ato je dovoljno za normalan i zdrav ~ivot, opskrbiti 6,4 milijardi ljudi na planeti (Kneen, 1999:25). Problem je ato se ogromne prijeko potrebne koli ine hrane radije ostavljaju u skladiatima ili propadaju, nego li da se daju onima koji gladuju. Ljudi nisu gladni zato ato nema hrane, nego zato ato je nemaju ime platiti. O tragi nom odnosu koje svjetske elite imaju prema problemu hrane dovoljno govori i podatak da danas 70 posto siromaanoga stanovniatva na planeti ~ivi u ruralnim podru jima, dakle tamo gdje se hrana proizvodi. U trenutku kada proizvodimo i viae nego dovoljno hrane za nahraniti cijeli svijet, najsiromaanija populacija jesu seljaci i farmeri. ak i jedan FAO koji bi se trebao boriti protiv gladi, polovicu svog bud~eta troai na plae zaposlenika i birokratski pogon(?!). Preko 80 posto pothranjenje djece ~ivi u zemljama s viakom hrane. Indija u kojoj je 380 milijuna ljudi pothranjeno, istovremeno je i trei po redu najvei proizvoa  ~ita. U zemljama Treega svijeta 21 posto hrane proizvodi se za prehranu ~ivotinja. Indijska dr~ava Punjab proizvodi hranu za pse za europsko tr~iate, a u Haryani se uzgajaju tulipani za izvoz kako bi se otplatio vanjski dug Indije. Najbolje je takvu situaciju opisao nobelovac iz podru ja ekonomije Amartya Sen kada je rekao kako se glad mo~e dogoditi i kada su ~itnice pune (Hertz, 2002: 57). Peter Rosset, direktor Food First organizacije isti e kako glad nije posljedica nedovoljne proizvodnje, ve pristupa i distribucije hrane (de la Perriere & Seuret, 2000: 62). McDonald's je 2000. godine otpustio jednoga mladog radnika u Francuskoj, jer je gladnoj ~eni dao besplatno hamburger. Predstavnica korporacije je na zgra~anje javnosti odgovorila kako korporacija ima 32 pravila o otkazu radnika, a jedno od njih je i taj konkretni in. U McDonald'su imaju pravilo koje isti e kako je zabranjeno nahraniti gladnu osobu. Ta injenica da bi se od radnika netko mogao smilovati i ponekad nekome dati makar i hamburger, za ovu korporaciju dovoljno je va~na stavka da ue u njezin slu~beni pravilnik. To da se hrana radije baca nego da se da gladnome, pravilo je neoliberalnoga kapitalizma. Samo u SAD-u se baci 43000 tone(?!) hrane svaki dan. Samo ~ivotinje u SAD-u pojedu soje i paenice koliko bi bilo dovoljno za nahraniti 2 milijarde ljudi (Gellatley, 2001). Na hranjenje stoke u proizvodnji soje otpada gotovo 90-95 posto (Anderson, 1999). Mo~emo zaklju iti kako je nemogue na planeti prehraniti sve ljude hranom koja se uglavnom bazira na mesu. Takoer sve viae prevladavaju industrijske farme na kojima se danas proizvodi polovina svjetske govedine, svinjetine i piletine. Proizvodnja mesa zahtijeva viae zemlje i energije. Osobi koja jede meso potrebno je 2 do 4 puta viae zemlje nego osobi s vegetarijanskom prehranom. Center for Science and Environment iz Indije izra unao je kako kada bi se ura unali svi troakovi, hamburger bi iznosio 140 funti (Gellatley, 2001). Na ~alost, proizvodnja mesa sve viae raste. Ljudi u bogatim zemljama jedu tri do etiri puta viae mesa od ljudi zemalja u razvoju. Opet, zemlje u razvoju proizvode 56 posto mesa i taj broj je u porastu. Nepoznavanje problema gladi u svijetu joa uvijek je raaireno u naaem svijetu, pa ak i kod nas neki od najuglednijih znanstvenika poput akademika Miroslava Radmana, neprihvaanju GM hrane suprotstavljaju glad. Ozbiljniji pristup ovoj temi rijedak je i u hrvatskim medijima. Proteklih godina naiaao sam jedino na jedan odli an tekst novinarke Ve ernjega lista Marine `eri (26.05.2001.), koja je navela prave razloge gladi. Tipi no za neomaltuzijansko pitanje je kako na Zemlji proizvesti hranu za 12 ili 18 milijardi ljudi (Markus, 2004). Radi se o klasi noj tezi populacijske bombe, gdje se isti e kako prevelika koli ina ljudi na jednom podru ju predstavlja opasnost za obnovljivo i odgovorno koriatenje resursa tog podru ja te, nadalje, to za sobom vu e posljedice kao ato su siromaatvo i glad. No maltuzijanci zaboravljaju, ili namjerno rade obrat oko uzroka i posljedice, budui da agresivno alarmiranje prekomjernog ljudstva na planeti vrlo lako i esto skree u namjerno ~mirenje pred injenicom kako nisu ljudi siromaani zato ato ih ima puno, ve upravo obrnuto, ima ih puno jer su siromaani (Ross, 1998). Jedna od najguae naseljenih zemalja je Nizozemska koju zasigurno ne bi stavili na vrh ljestvice zemalja s problemima siromaatva i gladi. Zanemaruje se da siromaatvo naj ea e prethodi populacijskom rastu zbog loae socijalne situacije i neobrazovanosti same populacije. Mo~emo svjedo iti pukoj nadi ljudi siromaanih zemalja koji o ekuju poveanjem potomaka poveati mogunost da netko od djece uspije u ~ivotu. U Indiji su ak esta edomorstva curica, jer one takoer imaju manje aanse uspjeti u ~ivotu. Siromaatvo i glad nisu posljedice populacijskoga rasta, ve politi koga, ekonomskoga i trgovinskoga svjetskog sistema, jer se danas proizvede dovoljno hrane kojom bi se moglo prehraniti sve stanovnike i stanovnice svijeta. Pritom, ne samo da se pitanju populacijske bombe daje pretjerano va~no mjesto u problemima koje danas imamo, ve se i bez razloga prori u populacijske bombe u budunosti. Nije jasno na osnovu kojih pokazatelja se predvia 15 milijardi ljudi na planeti ako e se zaustaviti glad? Posebno je neopravdano proricati takve zlokobne scenarije da ukoliko nahranimo siromaane, oni e ~ivjeti bolje i nagomilat e im se broj. Iskustvo nas u i upravo suprotno - zadovoljavanje osnovnih uvjeta za ~ivot i porast standarda zajedno s veom edukacijom, posebno ~ena, uzrokuju stabilan rast populacije. Ovako se pod izlikom za brigu prema ekosustavu, stabilnosti planete i odr~ivom rastu opravdava politi ki uvjetovano stanje velikog broja ljudi na planeti. Ovime naravno ne ~elimo rei kako u odreenim podru jima na svijetu problem rasta stanovniatva ne zauzima visoka mjesta na ljestvici problema, ve ponovno naglaaavamo kako siromaatvo prethodi rastu populacije, a ne obrnuto. Po jednom istra~ivanju CIA-e koje se bavilo uzrocima nesigurnosti u svijetu dobio se rezultat kako je smrtnost djece (slijepljena za siromaatvo nekog druatva) glavni pokazatelj nestabilnosti neke zemlje. Ili jasnije re eno, stopa smrtnosti novoroene djece je bolji pokazatelj kvalitete ~ivota neke zemlje od ekonomskih, ekoloakih ili obrazovnih pokazatelja, pa ak i od onih koji mjere stupanj razvijenosti demokratskih institucija (WWI, 2005). Dapa e, zemlje u razvoju, o kojima kako sada stvari stoje u potpunosti ovisi porast stanovniatva u budunosti i koje imaju 85 posto mladoga stanovniatva od ukupnoga svjetskog broja, za isto to mlado stanovniatvo imaju najvee stope nezaposlenosti. Time njihova mlada izbo ina postaje pogodna za proizvodnju nesigurnosti i sklonost nasilju. Tijekom '90-ih zemlje u kojima mladi ine preko 40 posto populacije imale su 2,5 puta veu aansu suo iti se sa zna ajnim druatvenim sukobima (WWI, 2005). I u samom izvjeataju LPR 2004 priznaje se kako je u razdoblju 1961.-2001. ekoloaki otisak rastao br~e od rasta populacije. Takoer se isti e kako je pokazano da rast populacije opada ja anjem pozicije ~ena kroz edukaciju, mogunosti za vlastitu ekonomsku nezavisnost te zdravstvenu zaatitu. ak i prethodnih desetljea kada je zabilje~en veliki porast stanovniatva, proizvodnja hrane se poveala za 16 posto viae (IFG, 2001). FAO predvia kako e do 2015. godine proizvodnja hrane od 1,6 posto godianjeg poveanja nadmaaiti predvien rast populacije od 1,1 posto godianje (Panos, 2004). U 300 godina populacija je narasla za 10 puta, a konzumerizam za 13 puta (WWI, 2005). Ne zaboravimo kako prosje ni stanovnik SAD-a ima otisak kao 66,5 stanovnika u Indiji (Merkel, 2003), bez obzira ato Indija ima tri puta viae stanovnika od SAD-a. Zato bogati ruju po planeti u potrazi za resursima koji su im potrebni da odr~e svoje bogatstvo i kontrolu. 50 posto svih rudnika zlata u sljedeih 20 godina iz kojih e se vaditi zlato bit e na zemlji koju nastanjuju uroeni ki narodi. 90 posto prirodnih rezervi nafte i 60 posto plina nalazi se na teritoriju zemalja u razvoju. Uz sve veu potroanju ovih resursa, a s obzirom na njihovu odlu ujuu ulogu u odr~avanju naaega potroaa kog sistema i odlu ujuu odgovornost tih resursa za poveanje ekoloakog otiska, mo~emo zaklju iti kako su odnosi moi presudni za ekoloaki otisak kakav imamo danas. Tu nas i dalje u odnosu na ekoloaki otisak, ali i na mnoga druga bitna pitanja, najviae zabrinjavaju fosilna goriva, posebno nafta. Premda se do prije svega nekoliko mjeseci vrhunac naftne proizvodnje smjeatao tek na polovicu trenutnoga stoljea, a u najgorem slu aju u '30-e koje nam predstoje, danas ak i institucije koje se ne mogu kititi epitetom katastrofi ara pomi u tu granicu na svega par godina od danas. Najvea investicijska banka na svijetu Goldman Sachs ove je godine istaknula stav kako nije daleko dan kada emo plaati i preko 100 dolara po barelu. Takoer se isti e da e u budunosti pad cijene benzina biti mogu samo uz pad potroanje. Meunarodna agencija za energiju predlo~ila je uvoenje hitnih mjera atednje: uvoenje racionalnije vo~nje te uvoenje parnih i neparnih datuma za vo~nju, smanjivanje dopuatene brzine na autocestama na 90 km/h, poveanje pristupa nosti i kvalitetu javnoga prijevoza, te ga u initi po mogunosti besplatnim, razvijati poslove kod kue i skratiti radni tjedan. Oporezivanje voza a koji idu sami na posao u autu, te promoviranje zajedni kih vo~nji na posao. Na Filipinima je, kako javlja novinarka Nada Kolega (Jutarnji list, 02.04.2005.) za dr~avne slu~benike ve uveden etverodnevni radni tjedan. Do sada su naftne korporacije, investicijske institucije i dr~avne agencije uvijek smjeatale vrhunac iskoriatavanja nafte puno dalje u naau budunost. Veina naftnih korporacija smjeatala je svoj vrhunac negdje izmeu 2012. i 2015. godine. Deutsche Bank je procijenila godinu nakon koje slijedi pad na 2014. godinu. Ameri ko Ministarstvo energetike procjenjivalo je vrhunac izmeu 2021. godine i kraja stoljea s tendencijom promjena u 2037. godini. No, danas su sve realniji glasovi koji upozoravaju kako emo imati ozbiljnih problema u opskrbi naftom ve u okvirima naaega desetljea. Udruga The Association for the Study of Peak Oil (ASPO) koja okuplja stru njake koji prognoziraju vrijeme vrhunca iskoriatavanja nafte, u 2004. godini predvidjela je taj vrhunac za 2007. godinu. Radi se o tzv. lakoj ili jeftinoj nafti u koju nije uklju ena nafta iz dubokog mora, polarnih podru ja i sli nih dijelova gdje e njeno iskoriatavanje biti i operativno i financijski te~e. John S. Herold Inc., kompanija koja se bavi analizom i projekcijama tr~iata, u o~ujku je 2005. godine objavila analizu predvianja za vrhunac proizvodnje nafte kod najpoznatijih naftnih korporacija: 2007. vrhunac proizvodnje za francuski Total 2008. kriti ni za ExxonMobil, ConocoPhillips, BP, Shell i Eni 2009. ChevronTexaco Iz ovoga slijedi zaklju ak kako e u sljedeih 48 mjeseci najvee naftne korporacije dosegnuti vrhunac svoje proizvodnje nafte. Premda ih veina odbija komentirati ovakva predvianja, izgledno je kako i naftne korporacije pomi u vremensku granicu maksimalnog iskoriatavanja nafte na ni~e nivoe. Najvei aok ipak je doaao od jedne od najveih korporacija, ChevronTexaca, koji je polovinom godine u vodeim ameri kim novinama (New York Times, Wall Street Journal...) objavio oglas preko dvije strane s naslovom: Era lake nafte je gotova. Ve prije je ConocoPhillips priznao kako su novi dodaci njihovim naftnim rezervama u 2004. godini dostatni za pokrivanje tek 60-65 posto potrebnih rezervi za tu godinu. ChevronTexaco, druga naftna korporacija na svijetu, iz usta svoga direktora Dave O'Reellyja joa je proale godine priznala kako e njihove dopune rezervi u 2004. godini biti prili no niske. Shell je ve nov ano ka~njen ato je la~no predstavljao svoje naftne rezerve uveavai ih za 20 posto. Kasnije su joa viae spustili granicu novih dodavanja rezervama u velja i ove godine na svega 45-55 posto. esto se isti e kako nafte joa uvijek ima mnogo. Procjenjuje se kako bi se moglo sada izvui 2 bilijuna barela, te joa neato manje od milijardu barela na buduim nalaziatima. U svijetu se u ovom trenutku vrae velika istra~ivanja u Meksi kom zaljevu, Kaspijskom moru, i Bliskom Istoku. No, pitanje je koliko e ta nova polja moi zamijeniti sadaanja koja se iscrpljuju brutalno i iji se output smanjuje svake godine za 6 posto. Proizvodnja nafte u cijelom svijetu u porastu je samo na tri podru ja: Zapadnoj Africi, Brazilu i Ekvadoru, ali i to je nedovoljno s obzirom da potra~nja nezaustavljivo raste. U sljedeih 15 godina potroanja nafte u Kini e se udvostru iti, dok e u Indiji imati porast za 30 posto u svega pet nadolazeih godina.57 Meksi ka naftna kompanija Petrleos Mexicanos najavila je smanjivanje proizvodnje ove godine. Ista je situacija i na Sjevernom moru i u Rusiji. Zemlje OPEC-a takoer nisu u stanju poveati proizvodnju. Al~irski naftni ministar Chakib Khelil samo je slegnuo ramenima i rekao kako oni ne mogu neato viae u initi. Zemlje Bliskoga Istoka koje nisu u OPEC-u poput Omana, Sirije i Jemena takoer idu prema manjoj proizvodnji. Dapa e, Indonezija kao lan OPEC-a ve sada nije u stanju ispuniti kvotu od 1,4 milijuna barela na dan, ve proizvodi maksimalno ispod milijun, ato je najmanje u 34 godine. Na sastanku u o~ujku jedino je Saudijska Arabija najavila spremnost poveati proizvodnju, premda i ta zemlja u to vrijeme nije prelazila viae od 90 posto svojih mogunosti. Dapa e, koristei podatke Meunarodne agencije za energiju, analiti ar Don Coxe koji radi za Bank of Montreal polovinom travnja izra unao je kako najvee nalaziate nafte na svijetu Gharwar u Saudijskoj Arabiji pada sa svojom proizvodnjom. Ovdje je zanimljivo primijetiti kako se jedino joa najvea naftna korporacija na svijetu ExxonMobil ne da i dalje isti e kako vjeruju da e nafte biti dovoljno. Istovremeno je jedan od najveih primatelja njihove financijske pomoi, aktualni predsjednik SAD-a George W. Bush najavio nova iskoriatavanja nafte u zaatienim podru jima Aljaske, premda ak da iskoriatavanje nafte u tom zaatienom podru ju po ne i sutra, ta nafta ne bi potekla prema ameri kim gladnim ustima njihovih automobila joa godinama. Dosljednost Exxona je ipak samo verbalna. Ako se prou i ponaaanje samih naftnih korporacija, mo~e se uo iti njihovo nastojanje da oplode naftni biznis dok se mo~e, ali da postaju svjesni kako se tome bli~i kraj. Proale godine smo u poslovanju upravo Exxona mogli vidjeti kako je najvea naftna korporacija spremnija potroaiti 9,95 milijardi dolara na otkup vlastitih dionica (joa uvijek jako vrijednih) i time ih dodatno poja ati, nego da investira u istra~ivanja novih naftnih polja. ChevronTexaco je to isto u inio s 2,5 milijardi dolara te pronaaao dodatnih 18 milijardi za kupnju Unocala, devete naftne korporacije u SAD-u. ak se i unutar samoga poslovnog sektora savjetuje ulaga ima da se pripreme na izbjegavanje ulaganja u naftni biznis (Lebb and Lebb, 2004). Hoe li nafta zaista joa dugo biti naae glavno pogonsko gorivo ako ak i same naftne korporacije viae novaca ula~u u kupnju vlastitih dionica, ime im odr~avaju i vrijednost, nego na nova istra~ivanja sirovine o kojoj i same ovise? Naravno ne ~elimo rei kako je uzrok svim sukobima borba za resurse. Ali ne mo~emo porei koliki utjecaj na naae ~ivote ima energija, esto kada niti nismo svjesni. Rijetko kada dok jedemo razmialjamo koliko je bilo potrebno energije da naa obrok doe na stol. Ovisnost naaih ekonomija i openito ~ivota o nafti je ogromna. Danas u globalnoj potroanji goriva neobnovljivi izvori zauzimaju ak 90 posto. Nafta tu zauzima prvenstvo s 37 posto udjela, a ato se ti e transporta ak 90 posto. Najvei utjecaj na ekoloaki otisak ima upravo iskoriatavanje i potroanja fosilnih goriva. Utje u s 47 posto na kasniji rezultat. Zato se i vode ratovi za naftu, za resurse. Oni osiguravaju mo. I obrnuto. Nikada u pri i o nafti ne treba zaboraviti tu politi ku dimenziju. Obi ne sirove i surove borbe za mo. S aspekata moi, ratovati za naftu je prili no lako, jer je izrazito centraliziran resurs  koristili bi ga svugdje, a ima ga samo negdje. S obzirom da troaimo previae, izvjesniji su ratovi za neobnovljive resurse, nego za obnovljive, premda se i to da promijeniti ukoliko obnovljive resurse troaimo iznad mogunosti njihova obnavljanja kao ato je slu aj s vodom. Upravo zbog pretjeranoga fokusiranja gladi SAD-a za naftom, rat protiv Iraka ostao je u komentarima promatran samo kroz tu dimenziju, premda ta agresija ima airu pri u, pri u borbe za mo. U drugom planu od nafte ostao je rat za dolar. Irak je postao vjerojatnija meta nakon ato je 2000. prebacio svoju trgovinu naftom na euro. U tom trenutku Irak je izgubio zaradu, jer je euro bio manji od dolara, ali nakon dvije godine ostvario je zaradu, jer je euro oja ao u odnosu na dolar. Tada je u SAD-u s razlogom nastala panika. Nakon ato prvi rezultati iz kaspijskog regije nisu pokazali pretjeranu plodnost naftom, i injenice kako e po studiji koju je izradio sam Dick Cheney, SAD 2020. ovisiti o uvoznoj nafti za 90 posto svojih potreba (trenutno ovise viae od 65 posto), Irak je postao zemlja s oru~jem za masovno uniatenje. Zemlja s drugim nalaziatima nafte u svijetu prebacuje se na euro, a Iran kao drugi najvei proizvoa  OPEC-a najavljuje isto. Iran je 2002. prebacio svoje rezerve u euro ime se vrlo lako svrstao u "osovine zla". Iste godine i trea lanica osovine, Sjeverna Koreja objavljuje prekid svake trgovine u dolaru i prebacivanje na euro. S obzirom na udio te zemlje u svjetskoj trgovini ta odluka i nije izazvala previae brige, ali je slijedila mogui opasni trend. Venecuela kao etvrti proizvoa  nafte na svijetu i peti opskrbljiva  SAD-a, ne samo da je prebacila svoju trgovinu crnim zlatom na euro, kao i svoje rezerve, ve je dogovorila posebne bilateralne sporazume s ak 13 zemalja koje u zamjenu za veneculansku naftu ne moraju platiti dolarima, ve dati protuuslugu. Tako na primjer, Kuba u zamjenu za naftu, provodi vlastiti uspjeaan program podizanja klinika u ruralnim krajevima Venecuele. Zamislimo, a to je vrlo izgledno u periodu od nekoliko godina, ato e se dogoditi kada dvije najvee europske proizvoa ice nafte Velika Britanija i Norveaka prihvate euro kao vlastite valute. Rat protiv Iraka je poruka ostalima ato im se mo~e dogoditi ako slijede monetarni put te zemlje. No SAD e se vrlo brzo nai u poziciji da zaustavlja lavinu. Zaato je pozicija dolara tako va~na? Kada neka zemlja ~eli kupiti neato (banane, metal, brodove, naftu& ) na svjetskom tr~iatu, uglavnom e plaati u dolarima. Dolare ima u rezervi ili potra~uje od SAD-a koji tada daje dolare uz velike provizije. Dakle, svi su ovisni o SAD-u ako neato trebaju. I to trebaju platiti. Time je dolar uvijek visoko tra~ena roba. A od Nixonovog ukidanja zlatnog standarda joa i tra~enija. Tako i zemlje izvoznice nafte dobivaju ogromne koli ine dolara s kojima onda kupuju obveznice ameri koga trezora. Ukoliko zemlje ne bi kupovale obveznice ameri koga trezora, njihova valuta bi postala prejaka u odnosu na dolar, ime bi njihovi proizvodi postali preskupi i nekonkurentni. Dakle, zemlje izvoznice nafte svoje dolare dalje vraaju SAD-u kupujui dr~avne obveznice, dionice, nekretnine i sli no. Tako SAD reciklira svoje petrodolare. Za druge zemlje pretjerani zahtjevi za njihovom valutom odreeni su rastom domae ekonomije. Pretjerano atancanje valute vodi u hiperinflaciju, jer vrijednost valute pada. Samo SAD ima pravo atancati svoju valutu koliko god hoe, jer je tu cijeli svijet da ih atiti. Samo SAD ima privilegiju atampati dolare gotovo bez ikakvog plaanja drugima. SAD atampa bilo koju nov anicu za svega 0,035 dolara ime se ostvaruje ogromna zarada. Federalne rezerve SAD-a (FED) su naprofitabilnija tiskara na svijetu. SAD mo~e atampati svoju valutu daleko viae nego su potrebe domae ekonomije za njom, jer uvijek znaju da e svijet pokupiti viaak (Markham, 2003). Tako nema problema ako je SAD najzadu~enija zemlja na svijetu s 7,4 milijardi dolara nacionalnoga duga uz najvei trgovinski deficit na svijetu od 630 milijardi dolara. Vje iti direktor Federalnih rezervi Alan Greenspan u o~ujku ove godine priznao je kako bi deficit u bud~etu mogao u budunosti biti rizi an za ekonomiju. Prosje ni Amerikanac duguje 12000 dolara. Problem SAD je ato proizvodi premalo, a troai previae. Taj dug i deficit je mogu samo pretjeranom potroanjom u SAD-u, ovisnoau cijeloga svijeta o nafti i ovisnoau cijeloga svijeta o dolaru. Ne pokrivamo rastroanost SAD-a samo resursima. Nije bez razloga Bush uslijed direktne ekonomske krize nakon 11. rujna pozvao Amerikance i Amerikanke da u ine najpatriotskiji in: kupuju. Premda se Bush obraao samo Amerikancima i Amerikankama, zapravo se obraao cijelom svijetu. Globalna poruka svijetu je: troaite. Ako se smanji potra~nja za dolarom, razbija se la~na ljuska sigurnosti i na povrainu izlazi neodr~ivost cijeloga sistema. Zar nije cini an do savraenstva takav sistem gdje smo mi zapravo globalni jamac rastroanosti SAD-a, a istovremeno prvaci neoliberalnog kapitalizma nam nude SAD kao uzor? Ostale ekonomski razvijene zemlje poput Britanije, Njema ke, Kanade i druge dug su dovele do nekoliko stotina milijardi. Ekonomski razvijene zemlje? To je viae od bilo koje zemlje u razvoju, a sam SAD ima dug 3 puta vei od svih zemalja u razvoju zajedno. Kako to da birokrati MMF-a i Svjetske banke nikad ne zakucaju na vrata ovih zemalja? `to rei o ekonomskom sistemu gdje svi duguju? I ako sve zemlje duguju, tko je taj koji to sve ubire? Velikim dijelom se visoka zadu~enost bogatih zemalja odr~ava njihovom neodr~ivom potroanjom, ali i siromaatvom zemalja u razvoju. `to resursima, ato slanjem novaca kroz plaanje dugova i kamata, ato nepravednim trgovinskim pravilima, siromaane zemlje financiraju bogatstvo i neodr~ivi potroaa ki na in ~ivota na Zapadu. Jasno je da time financiraju i vlastito siromaatvo ime su dovedene u jednu od najapsurdnijih situacija od kada je svijeta. U trenutku kad duguju nekoliko puta viae od njih, potpuno je suludo ato bogate razvijene zemlje sebe nude kao uzor zemljama u razvoju. Trebaju li zemlje u razvoju krenuti prema dugu koji se ra una u stotinama milijardi dolara? No, tko bi onda pokrivao njihovu rastroanost i plja ku, kao ato one sada slu~e bogatima? Sve zemlje moraju uvati zalihe u dolaru kako bi mogle poslovati s najva~nijom sirovinom na svijetu i kako ironi no, kako bi mogle otplaivati svoj vanjski dug po nalogu MMF-a i Svjetske banke. Osim ato ostatak svijeta kroz ulaganja vraa dolare natrag u SAD, zemlje moraju uvati svoje rezerve u dolarima kako bi vrstom valutom mogle lakae odgovoriti na eventualne apekulativne napade. No time isto omoguavaju i male kamate koje slu~beno kontrolira FED. Lako se glupirati Greenspanu da je monetarni udotvorac kad zna da e se uvijek ulagati tamo gdje treba. Krajem '90-ih viae od etiri petine svih meunarodnih transakcija i pola svjetskoga izvoza odvija se u dolarima. Takoer, dvije treine svih svjetskih dr~avnih rezervi uva se u dolarima. Zato je Irak bio opasni mamac i smjer za druge zemlje. Danas znamo da je Busheva horda smrti lagala opravdavajui agresiju na Irak posejdovanjem oru~ja za masovno uniatenje. Mogli bismo rei da je Irak zaista posjedovao oru~je za masovno uniatenje, ali bushoidi nisu rekli istinu po kakvo su oru~je doali. Primjer Iraka nije se smio slijediti, a repriza u Iranu je bila dovoljna da se pokrene ratni stroj za pozicioniranje u regiji. Dodatno je sve po~urilo i sve glasnije razmialjanje u samom OPEC-u o prelasku na euro u trgovanju naftom. Ne treba smetnuti s uma kako zemlje OPEC-a uvoze iz EU-a gotovo 40 posto svoga uvoza, a zemlje OPEC-a su glavni opskrbljiva i naftom EU-a. EU trguje sa zemljama OPEC-a viae nego te zemlje sa SAD-om. Sve se to dogaa u trenutku proairenja EU-a i ja anja eura u odnosu na dolar. Kada bi zemlje OPEC-a zamijenile dolar eurom za trgovanje naftom, prestale bi uvati dolar u svojim rezervama i zamijenile ga eurom ato bi uzrokovalo daljnji pad dolara za nekih 20-40 posto. Time bi se ponovio scenarij normalan drugim zemljama u takvim situacijama kao ato se dogodilo Argentini krajem 2003. godine. Unato  agresiji na Irak, ljuska oko iluzije sigurnosti ekonomskoga sistema, po ela je polako pucati. Ve prije rata u Iraku dvije velike sile na podru ju energije, Rusija kao prodava  i Kina kao sve vei kupac, odlu ile su prebaciti dio svojih rezervi na euro. U sije nju ove godine Financial Times je objavio da su menad~eri 70 posto centralnih banaka istaknuli kako su po eli dio svojih rezervi uvati u eurima. Joa do 2003. godine centralne banke su u prosjeku uvale 70 posto svojih rezervi u dolarima te su kupovinom obveznica u SAD-u financirale tekui deficit te zemlje za ak 80 posto (Giles, 2005). U velja i 2005. godine i centralna banka Ju~ne Koreje najavila je da razmialja o prebacivanju dijela svojih rezervi na euro. Sama Ju~na Koreja 90 posto rezervi od 200 milijardi dolara uva upravo u dolarima. Odmah su sli no najavile i vlade Tajlanda, Tajvana i Indonezije, ato je uzrokovalo pad dolara na burzama. Kao ato smo rekli, ina e se zemljama velikim izvoznicima kao ato je Kina isplati ulagati u SAD i dolar, jer time njihova valuta ostaje konkurentna i niska, a samim time izvozu je olakaan put. No azijske zemlje sada puno viae trguju izmeu sebe i s Europom koja je stvorila stabilnu valutu i joa ne pokazuje znakove ~elje da preplavi svijet eurima. Kako javlja The Economist u broju od 16. o~ujka ove godine, banke su 2000. godine uvale u dolarima 76 posto svojih rezervi da bi 2003. godine to palo na 68 posto s daljnjom tendencijom pada. Posebno su zabilje~eni padovi uvanja rezervi u dolarima banaka u Indiji i Kini, ali i drugdje po isto noj i jugoisto noj Aziji. Zato i je opasno za neoliberalni kapitalizam da se smanji ovisnost o fosilnim gorivima, prevenstveno nafti; da dolar prestane biti globalna valuta i da se rezerve nacionalnih banaka prestanu uvati u dolarima. Zato su neki tako bogati, a neki tako siromaani, gospodine Landes. Mnogi ljudi jalovo gube vrijeme na gruntanje i laprdanje o teorijama zavjere, pa nam se rasvjetljuje um podacima gdje je i kada bio sastanak ovog il' onog komiteta, tajne lo~e ili skupine probranih glavonja. Kao da se odluke od svjetske va~nosti donose na ladanjskim imanjima gdje se barabe opijaju skupim vinima i krevelje po foteljama. Tako se viae bavimo pojedincima, a ne sistemom. A sistem je brutalno brutalan, ali i brutalno jednostavan kad malo zagrebemo povrainu. Kad upalimo svijeu bolje se vidi. Kapitalizam je to, i nema tu nikakve teorije zavjere. Vrlo brzo nakon Greenspana, i iz Svjetske banke su shvatili gdje stvari idu i zaklju ili kako bi produbljivanje ameri koga deficita i zamjena dolarskih rezervi s onima eura, suo ile nas sa stvarnim sistemskim rizikom. Nikada rizik nije bio tako privla an. Nikada druga iji svijet nije bio tako mogu...   Dodatno vidjeti O'Rourke, K.H. and Williamskon, J.G. (2000) Globalization and History  The Evolution of a Nineteenth-Century Atlantic Economy, Cambridge: The MIT Press. 2 Premda je i sam Brzezinski uvelike doprinio tom svijetu izvan kontrole. U jednom od intervjua sam Brzezinski je priznao kako je SAD naoru~avao najbrutalnije skupine u Afganistanu koje su po izvjeatajima SAD-ove vlade provodile neopisivi horor. Uz napomenu kako je ponosan na takvu taktiku jer je trebalo baciti Ruse u afganistansku zamku. Vidjeti William Blum (2002) Rogue State, London: Zed Books: 4-5. 3 Na nekoliko mjesta u knjizi Barber naglaaava i posebno isti e kako koncept Jihad ne treba brkati s islamom, ve kako taj koncept mo~emo nai u razli itim zemljama, pa i druatvenim skupinama. Tako Barber pod konceptom Jihada ubraja i brojne desni arske radikalne skupine, vjerski isklju ive fundamentalisti ke kraane i druge. Barber se ak i ispri ava ukoliko je nekoga povrijedio s takvim odreenjem Jihada. To mu sve nije pomoglo od lavina kritika kako je time stigmatizirao brojne muslimane airom svijeta te kako je pogrijeaio i u shvaanju jihada. Vidjeti Nicholas Guyatt (2000) Another American Century? The United States and the World after 2000, London: ZED Books: 190. 4 Potrebno je dodati kako Barber isti e i odreene pozitivne odrednice tih dvaju svijetova, Jihada i McWorlda, no isti e da oni ne smiju prevladavati u odnosu na neke druge va~ne odrednice u demokratskim graanskim druatvima. 5 Vidjeti George Ritzer (2004) Globalization of Nothing, Thousand Oaks: Pinge Forge Press: 89-90. 6 U skladu sa svojom tezom o mcdonaldizaciji, Ritzer i ovdje isti e kako je za mnoge ljude niata privla no. Takoer isti e i odreene prednosti ni ega poput: neskupoe, udobnosti, efikasnosti& . Vidjeti George Ritzer (2004) Globalization of Nothing, Thousand Oaks: Pinge Forge Press: 141-142. 7 Od tih 54, 20 zemalja dolazi iz sub-saharske Afrike, 17 iz isto ne Europe i Srednje Azije (zemlje bivaega Sovjetskog Saveza), 6 iz Ju~ne Amerike i karipskog oto ja, 6 iz isto ne Azije i Pacifika te 5 iz arapskih zemalja. Tih 54 zemalja negativnog stanja ini 12 posto svih zemalja, dalje slijedi 71 zemlja s rastom od 0-3 posto koje zauzimaju 26 posto, te 30 zemalja koje su imale rast vei od 3 posto koje zauzimaju 47 posto. Vidjeti UNDP (2003) Human Development Report 2003 Millennium Development Goals: A Compact among nations to end human poverty, URL:  HYPERLINK "http://www.undp.org/"http://www.undp.org. (23.03.2004.). 8 Vrlo dobar prikaz globalne militarizacije ili militaristi ke globalizacije mo~e se vidjeti u Held at all. (1999) Global Transformations, Cambridge: Politiy Press: 87-148. 9 I dok su mnogi uzdizali Josepha Stiglitza kao dugo o ekivanu intelektualnu ikonu pokreta pa su neki ak po eli ra unati i vrijeme na prije i poslije Stiglitza (Monbiot, 2003), mislei pritom na objavljivanje njegovoga bestselera, drugi su iz ovih razloga zamjerili Stiglitzu ato se u svom bestseleru obruaio samo na MMF, lukavo zaobiaavai svoju bivau instituciju Svjetsku banku. Stiglitz je maltene svu krivnju za loau neoliberalnu politiku prebacio na MMF i potpuno zanemario suodgovornost Svjetske banke. To je neke ak navelo da posumnjaju kako je knjiga naru ena od Svjetske bake koja puno viae ula~e u svoj javni imid~. 10 F. William Engdahl iznosi tezu kako je cjelokupno poveanje nafte bilo smialjeno od male skupine najmonijih ameri kih i britanskih bankara i naftaaa. Premda Engdahl o ito pati od ovisnosti o teorijama zavjere pa bi se po njemu i u okupljanju Beatlesa moglo tra~iti tajnu ruku koja namamljuje mlade na duge kose i drogu, a ne na prirodne znanosti i vjeru u progres. Svakako bi valjalo obratiti pa~nju na analizu koju nudi o po etku naftnoga aoka. Vidjeti F. William Engdahl (2000) Stoljee rata  Anglo-ameri ka naftna politika i novi svjetski poredak, Zagreb: AGM: 209-241. 11 Strukturalni programi prilagoavanja postali su tijekom godina toliko nepopularni da su zamijenjeni s prakti ki istim programom, ali uz promijenjeno ime Poverty Reduction Strategy Initiative, a zemlje trebaju provoditi Poverty Reduction Strategy Papers (PRSP). 12 U tom smjeru mo~emo navesti pokuaaj Japana da joa i prije kolapsa tamoanjih monetarnih sistema kao preventivu osnuje Azijski monetarni fond s te~inom od 100 milijardi dolara s kojima bi se pomoglo krizom zahvaenim zemljama u odr~anju. Inicijativu je sprije io predstavnik SAD-a u MMF-u i kriza je zatim po ela s devastirajuim posljedicama za zemlje u regiji. Vidjeti Weisbrot, M. (1999) Globalization: A Primer,  HYPERLINK "../../../../Documents and Settings/Documents and Settings/Drazen/Desktop/ ETVRTI SVJETSKI RAT word doc.odt/url:http://www.cepr.net/GlobalPrimer2.htm"URL:http://www.cepr.net/GlobalPrimer2.htm (02.04.2004.). 13 Treba istaknuti kako je Svjetska banka najviae u fokusu aktivista i aktivistkinja jer djeluje na globalnom nivou. To ipak ne zna i da raspola~e najveim novcima. Na primjer, 2004. godine podijelila je manje nego prijaanjih godina, niti 15 milijardi dolara, a Europska investicijska banka u ime EU-a kreditirala je 46 milijardi eura. Stoga, brojne organizacije sve viae nadgledaju regionalne banke i prosvjeduju protiv njihovih socijalno neosjetljivih ili ekoloaki neodr~ivih politika. 14 Misli se na zadu~enost u odnosu na ukupan BDP, a ne na ukupan dug. 15 Vidjeti arhivu mailing liste 50 Years is Enough od 13.02.2004., Doing nothing for Ethiopia (31.03.2004). 16 Daje se primjer s projektom Svjetske banke u Bangladeau koji se kritizira jer zahtijeva od majki uklju enih u projekt da svaki dan dolaze na dogovoreno mjesto kako bi im se djeca nahranila, ato im je neprakti no. Vidjeti arhivu mailing liste 50 Years is Enough od 04.06.2003., WB nutrition programs:wasteful failures (30.04.2004.) Za feministi ku kritiku Svjetske banke vidjeti Sparr, P. (ed.) (1994) Morgating Women's Lives  Feminist Critique of Structural Adjustment, London: Zed Books 17 Posebno je takoer indikativan slu aj Isto noga Timora iji su stanovnici i stanovnice takoer patili/e za vrijeme diktatorske vlasti Suharta. Indonezija je 1974. godine okupirala Isto ni Timor i do 1999. godine indonezijska vojska ubila je treinu stanovnika otoka. SAD su osigurale 90 posto svoga oru~ja za indonezijsku vojsku. Nakon ato su se 1999. godine na referendumu opredijelili za samostalnost Isto noga Timora, njegove graane i graanke po ele su terorizirati sigurnosne slu~be i brojne paravojne formacije uz blagoslov sredianje vlasti u Indoneziji. Pritom je uniateno 75 posto infrastrukture ionako siromaane zemlje, raseljeno dvije treine stanovniatva i ubijeno oko 2000 ljudi. Kao jedno od najsiromaanijih podru ja na zemlji, s nepismenoau od 60 posto i prosje nim ~ivotnim vijekom od svega 48 godina, odmah nakon samostalnosti Isto ni Timor doaao je u opasnost da bez odlaganja dobije vanjski dug, jer u bud~etu nije bilo dovoljno novaca. Aktivisti i aktivistkinje su pokrenuli veliku kampanju da se Isto ni Timor oslobodi ulaska u du~ni ko stanje te da mu se bezuvjetno pomogne. Pri tom je va~no napomenuti kako Australija ubire ogromni profit raspola~ui crpljenjem i trgovinom naftom s otoka. Vidjeti arhivu liste 50 Years is Enough na datum 06.05.2002, Last chance ALERT: keep E.Timor out of IMF/WB clutches! (30.04.2004.). 18 Na primjer, u SAD-u se na nacionalnom nivou netko smatra siromaanim kad zarauje dnevno manje od 8 dolara. 19 Neato sli no rekla je i predstavnica }enske sekcije jedne od sindikalnih sredianjica u Hrvatskoj na temu ra unanja nezaposlenosti. Naime, po meunarodnim kriterijima dovoljno je da nas se svrsta u sektor zaposlenih ako samo jedan sat tjedno za neki odreeni posao primimo novac. Time i brojka od milijardu nezaposlenih s kojom barata ILO, ato ini treinu radne snage, ne daje pravu sliku nezaposlenosti pa onda samim time i siromaatva. Vidjeti Michael Chossudovsky (1998) Global Poverty in the Late 20th Century,  HYPERLINK "../../../../Documents and Settings/Documents and Settings/Drazen/Desktop/ ETVRTI SVJETSKI RAT word doc.odt/url:http://www.mtholyoke.edu/acad/intrel/chossu.htm"URL:http://www.mtholyoke.edu/acad/intrel/chossu.htm (01.04.2004.). 20 Vidjeti tekst Evaluation of Bank global programmes:"poorly-defined" and excluding the poor, od 02. velja e, 2005. na  HYPERLINK "../../../../Documents and Settings/Documents and Settings/Drazen/Desktop/ ETVRTI SVJETSKI RAT word doc.odt/url:http://www.brettonwoodsproject.org"URL:http://www.brettonwoodsproject.org (04.03.2005). 21 Vidjeti  HYPERLINK "../../../../Documents and Settings/Documents and Settings/Drazen/Desktop/ ETVRTI SVJETSKI RAT word doc.odt/url:http://www.whirledbank.org"URL:http://www.whirledbank.org. Ovdje je va~no napomenuti kako se u SAD-u sve viae bilje~i trend dekomisije brana zbog njihovih negativnih ekoloakih utjecaja, na primjer na rije ne tokove i bioraznolikost. Radi se o nekoliko stotina brana, ato je mali broj u odnosu na ukupan broj, ali trend je u porastu u '90-im godinama proaloga stoljea. Vidjeti Worldwatch Institute (2002) State of the World 2002, London: Earthscan Publications Ltd: 5-6. 22 Vidjeti tekst Bank on agricultural trade: export strategy "impoverishing" od 02. velja e, 2005. na  HYPERLINK "../../../../Documents and Settings/Documents and Settings/Drazen/Desktop/ ETVRTI SVJETSKI RAT word doc.odt/url:http://www.brettonwoodsproject.org"URL:http://www.brettonwoodsproject.org (04.03.2005). 23 Za najbolju i najdublju analizu WTO-a vidjeti Wallach, L. And Woodall, P. (2004) Whose Trade Organisation? A Comprehensive Guide to the WTO, New York: The New Press. 24 Cijeli memorandum sa svim zahtjevima mo~e se vidjeti na URL:http:// HYPERLINK "http://www.polarisinstitute.org/" \n _blankwww.polarisinstitute.org ili  HYPERLINK "http://www.gatswatch.org/" \n _blankwww.gatswatch.org (05.04.2004.). 25 Mnogi autori kritiziraju ovakvo usporeivanje korporativnoga prihoda i dr~avnoga BDP-ja. Bivai savjetnik u WTO-u Philippe Legrain isti e kako je to kao usporeivanje kruaki i jabuka, odnosno kao da tvrdimo da je prodava  voa i povra koji proda 1000 funti robe tjedno bogatiji od advokata koji zaradi 900 funti tjedno. Ipak, advokatu ostaje sve za potroaiti, a prodava  mora dalje ulagati. Sli no tvrde i David Held i Anthony McGrew koji nude i to nu tablicu najveih svjetskih ekonomija. Ipak, antikorporacijski aktivisti i aktivistkinje tvrde kako je to isto zamagljivanje istine, jer se navodno BDP-ju dodaju i vrijednosti. Za njih je BDP kruto ra unanje ekonomske aktivnosti koja se percipira kao pozitivna i uklju uje sve robe i usluge koje se kupuju i prodaju. Za kritiku usporedbe vidjeti Philippe Legrain (2003) Open World :/ The Truth about Globalization, London: Abacus: 139-140; David Held and Anthony McGrew (2003) Globalization/Anti-globalization, Cambridge: Polity Press: 43-44; a za obranu usporedbe Vidjeti Kevin Danaher and Jason Mark (2003) Insurrection  Citizen Challenges to Corporate Power, London: Routledge: 3. 26 Haliburton i dalje plaa Cheneyu 150000 dolara zatezne godianje kompenzacije, valjda za sve ato je u inio za korporaciju. 27 Spominju se i raniji glasnogovornici (npr. Aristotel) zagovaranja pretvorbe prirode u robe (ili robu) povezujui to s pod injavanjem ~ena, uroeni kih naroda vanzapadnoga kruga i openito svih marginaliziranih skupina airom svijeta. Vidjeti detaljnije Vandana Shiva (1989) Staying Alive, London: Zed Books i Carolyn Merchant (1990) Death of Nature: Women, Ecology and Scientific Revolution, New York: Harper & Row. 28 Vidjeti iscrpan pregled svih ovih upozorenja Ivan Cifri (1994) Napredak i opstanak  moderno mialjenje u postmodernom kontekstu, Zagreb: HSD. 29 Vidjeti The Global Compact: The UN's New Deal with 'Global Corporate Citizens' (1999) na URL: http://www.xs4all.nl/~ceo/observer5/global.html#note43 30 Vidjeti na URL: http//www.wssd.org. 31 To je navelo jednog od sudionika samita da cini no zaklju i kako zavrana deklaracija donosi dobre vijesti ukoliko nemate WC ili ste riba. Ina e, niata ne vrijedi. Vidjeti Danna Harman (2002) Amid protest summit ends, Christian Science Monitor (September 05) na URL: http//www.csmonitor.com/2002/0905/p01s04-woaf.html . 32 Vidjeti intervju s Naomi Klein na URL: http://www. dailysummit.net/says/interview250802.htm. 33 Vidjeti Odr~ivi razvoj No. 3, listopad 2002, Zagreb: Privredni vjesnik u suradnji s HR BCSD. 34 Vidjeti  HYPERLINK "../../../../Documents and Settings/Documents and Settings/Drazen/Desktop/ ETVRTI SVJETSKI RAT word doc.odt/url:http://www.baku.org.uk"URL:http://www.baku.org.uk (04.03.2005.). Takoer je zanimljivo kako je tijekom Clintonove ere, gdje je ovaj uvelike lobirao kod lokalnih vlasti da prihvate projekt, savjetnik BP-a bio dobro poznati Zbigniew Brzezinski. Brzezinski takoer sjedi u nadzornom odboru USACC-a, ato je kratica za Ameri ko-azerbejansku trgovinsku komoru. Predjednik USACC-a u Washingtonu je Tim Cejka, predjednik Istra~iva koga odjela u ExxonMobileu. Drugi lanovi odbora ovog zanimljivog udru~enja su Henry Kissinger, James Baker and Brent Scowcroft. 35 Vidjeti za sve slu ajeve i joa mnoge druge URL:  HYPERLINK "http://www.basd-action.net/"http://www.basd-action.net i  HYPERLINK "../../../../Documents and Settings/Documents and Settings/Drazen/Desktop/ ETVRTI SVJETSKI RAT word doc.odt/url:http://wbcsd.org"URL:http://wbcsd.org . 36 Vidjeti detaljnije na URL:  HYPERLINK "http://www.corpwatch.org/un"http://www.corpwatch.org/un i  HYPERLINK "http://www.xs4all.nl/~ceo"http://www.xs4all.nl/~ceo . 37 Za sve citate vidjeti URL:  HYPERLINK "http://www.etcgroup.org/"http://www.etcgroup.org. 38 Vidjeti na URL:http://www.etcgroup.org. 39 Vidjeti citat na URL:http://www.zelena-akcija.hr/ge/hrv/znanstvenici.html. 40 Sve kopije se mogu vidjeti na URL:http://www.biointegrity.org 41 Vidjeti The ICC: Crusadin for Investment Liberalisation na URL:  HYPERLINK "http://www.xs4all.nl/~ceo"http://www.xs4all.nl/~ceo . 42 Rezultati ovih istra~ivanja mogu se vidjeti u izvjeataju Seeds of Doubt (2002) na URL:http://www.soilassociation..org 43 Rezultate pogledati na URL:http:www.gmpublicdebate.org.uk 44 Cijeli izvjeataj mo~e se vidjeti na URL:http://www.number10.gov.uk/output/Page4127.asp 45 Cijelo istra~ivanje mo~e se vidjeti na URL:http://www.iatpc.fred.ifas.ufl.edu. 46 Rezultati cijeloga istra~ivanja mogue je vidjeti na URL: http://sasw.chass.ncsu.edu/global-food/foodglobal.html 47 Rezulti istra~ivanja mogu se vidjeti na URL:http://www.biotech-info.net/technicalpaper6.html 48 Vidjeti citat na  HYPERLINK "../../../../Documents and Settings/Documents and Settings/Drazen/Desktop/ ETVRTI SVJETSKI RAT word doc.odt/url:http://www.agbioindia.org/archive.asp"URL:http://www.agbioindia.org/archive.asp (10.09.2002) 49 Vidjeti izvjeataje na  HYPERLINK "../../../../Documents and Settings/Documents and Settings/Drazen/Desktop/ ETVRTI SVJETSKI RAT word doc.odt/url:http://www.fao.org/biotech/index.asp"URL:http://www.fao.org/biotech/index.asp i URL: HYPERLINK "http://www.fao.org/es/ESD/at2015/toc-e.htm"http://www.fao.org/es/ESD/at2015/toc-e.htm 50 Po radu Joel Bakena i njegovoj knjizi snimljen je i dokumentarni film The Corporation koji je osvojio brojne nagrade na filmskim festivalima. 51 Sli an primjer, takoer s automobilskom industrijom, spominje Russell Mokhiber s gotovo 20-godianjom opstrukcijom korporacija koje proizvode automobile da pod obavezno ugrauju zra ne jastuke u aute. Stru njak za sigurnost automobila Byron Bloch procijenio je kako je zbog takve politike korporacija u automobilskim nesreama od '70-ih godina proaloga stoljea poginulo 140000 ljudi u SAD-u. Vidjeti Russell Mokhiber (1996) Corporate Crime: Underworld USA, u Kevin Danaher (1996) Corporations Are Gonna Get Your Mama, Monroe: Common Courage Press: 61-69. 52 Pismo direktora Forda vidjeti na URL: http:www.jumpstartford.com/facts/letter.htm (01.03.2005.). 53 Mnogi isti u kako je upitna manja stopa nezaposlenosti u SAD-u od EU. Za vrijeme Clintonove vladavine 2 milijuna ljudi, 3 posto radne snage, nalazilo se u zatvorima SAD-a te su na taj na in brisani iz evidencije nezaposlenih pa je time i zna enje maloga postotka jasnije. Sliedeih pet posto je na uvjetnoj, a 15 posto crna ke populacije je u zatvorima. Vidjeti Noreena Hertz (2002) The Silent Takeover  Global Capitalism and the Death of Democracy, London: Arrow Books i Harry Shutt (2001) A New Democracy  Alternatives to a Bankrupt World Order, London: Zed Books. 54 Vidjeti  HYPERLINK "../../../../Documents and Settings/Documents and Settings/Drazen/Desktop/ ETVRTI SVJETSKI RAT word doc.odt/url:http://www.bbc.co.uk"URL:http://www.bbc.co.uk (01.03.05.) 55 Vidjeti URL: HYPERLINK "http://www.newmediaexplorer.org/sepp/2003/07/13/biotech_giants_exploiting_child_labour.htm"http://www.newmediaexplorer.org/sepp/2003/07/13/biotech_giants_exploiting_child_labour.htm (30.04.2004.) 56 Dobar izvor o ratovima za resurse predstavlja knjiga Michaela Rennera (2002) The Anatomy of Resource Wars, Worldwatch Institute,  HYPERLINK "../../../../Documents and Settings/Documents and Settings/Drazen/Desktop/ ETVRTI SVJETSKI RAT word doc.odt/url:http:www.worldwatch.org"URL:http:www.worldwatch.org (02.04.2005.). 57 Kina je 2005. pretekla SAD u potroanji ~ita, mesa, ugljena i ~eljeza, prema podacima Earth Policy Institutea.  PAGE 61 үد8:Tпҿ`Z\LNvxRtv  2켮hl}OJQJ^JhOJQJ^JmHsHhA OJQJ^JmHsHhOJQJ^JhA 5OJQJ^JhA 6OJQJ]^JhA OJQJ^Jhl OJQJ^J@24*TbdLXN "    62*T *`   0!n!!!."쳥hDOJQJ^JmHsHh8OJQJ^JmHsHhA OJQJ^JmHsHh8OJQJ^JhDOJQJ^JhA 6OJQJ^Jh~xh0J$OJQJ^JhA OJQJ^Jhl}OJQJ^J;."N#P#2$$''V)$.P.X.//$2(2X22D3F33333H4444>C,GG4H6HHHHHHHIئئ~ohA 5CJ OJQJ^JaJ hA 5OJQJ^JhA 5CJOJQJ^JaJhDOJQJ^JmHsHh'OJQJ^JmHsHhsOJQJ^Jh~xh0J$OJQJ^JhA OJQJ^JmHsHh'OJQJ^JhDOJQJ^Jh8OJQJ^JhA OJQJ^J'I JKjKlKKKL"OTOPP\P^PQQ6R8RSSSW^WWX2Z4ZR^^ijkVkooFppftt`ubuyzV~v~~(̄΄Ȇʆ2,4 ڻڻڻڻڻڻڻڻڰڰڰڰڻhA 6OJQJ^Jh~OJQJ^JhA 5OJQJ^Jh@6OJQJ^JhA OJQJ^JhA OJQJ^JmHsHh@6OJQJ^JmHsHEWXXy@Ph j   tR hh hl z D ֠ ؠ   8 o#o#o#nro#8Po#[o#ao#nro#8Po#|յo#o#o#o#&o#|յo#o%o#Auo#!:o#o#o#o#o#eo#so# j$ & F 8dha$ $da$gd$da$$dha$V^F &(dzΒ *|~B`ʚNPd¯ƻؾ޾@8v8x:h~xh0J$OJQJ^JhA 5OJQJ^JhOJQJ^JhA OJQJ^JmHsHhA 6OJQJ]^Jh~OJQJ^JhA 6OJQJ^JhA OJQJ^JADz  n t  ~   j  d f N P    X     4! # # $% 8% V% d% R* T* , , 1 1 2 2 5 (6 9 : ? ? G G pH H >M @M 4T 8T TU XU ] ] :d hMOJQJ^JhA 6OJQJ^Jh~xh0J$OJQJ^Jh=OJQJ^JhA 5OJQJ^JhOJQJ^JhJOJQJ^JhOJQJ^JhA OJQJ^J=:d vd e e ^f bf bh fh hh hl l l o o q q v v >w z F} J} } }   N P   ( J R l p D  6 j > p ( : x ƸƸƪ쟏ƪƪƪƪƪƪƪƪƪƪƪƪƪƪƪƪh~xh0J$OJQJ^JmHsHhA OJQJ\^Jh_OJQJ^JmHsHh`kOJQJ^JmHsHhA OJQJ^JmHsHhA 0J"OJQJ^Jh~xh0J$OJQJ^JhA OJQJ^Jh`kOJQJ^J8x   ē * \ Ĕ Ɣ ~ ֠ ؠ  У z r ڨ H J h j Ĵ ƴ > h X Z * . ( h 2 4 L N       Ⱦ侴h}[OJQJ^Jh =0J$OJQJ^Jh}%iOJQJ^JhA OJQJ^JhA 5OJQJ^J h_hA OJQJ^JmHsHhA OJQJ^JmHsHh_OJQJ^JmHsH> < D & J9 C J j l j l 4 0 @ * ^ N >    o#!0o#'Opo#.o# o#Zo#o#o#'Opo#UEo#Yo#o#o#8Po#4 o#4 o#Yo#4 o#Yo# o#.o#Yo#$dha$ $dh`a$ $da$gd}[$da$   P Z   R x ,    t  ,    4 6 H \ r : N ! ! ' ' ' ' ( ( - T- 0 0 nA A A A HB B B B B 0C ZD \D H I FP NP ~P P W W X X RX TX R T . * J \ ̮ ή t * , < f l hA OJQJ\^JhA 5OJQJ^JhdOJQJ^Jh&OJQJ^Jh =0J$OJQJ^JhmxOJQJ^JhA OJQJ^JF      & ƻ B D V X : * 6 H \  |   ^  hOJQJ^JhtshA OJQJ^JhtsOJQJ^JhA OJQJ]^JhOOJQJ^JhA OJQJ^JhA OJQJ\^J$h hA 0J >*B*OJQJphjh hA U h hA jh hA U2 b T , > \       p v   : B , x  P    "  ~ ! " z# # # 2$ % % % % j+ n+ + + + &, ޽ޯ޽ޝޯޯޯh`EOJQJ^JjhA U"hA CJOJQJ^JaJmHsHh`EOJQJ^JmHsHhA 0J"OJQJ^JmHsH hA 6OJQJ]^JmHsHhA OJQJ^JmHsHhOJQJ^JhA OJQJ^J6 B    n+ 3 ? d  0 ԙ ع  x   b+ 2F P o#o#o#Yo#o# jo#UEo# o#So#߾o#Z $da$gd/c K$da$gd@2 $da$gd $da$gdgO $da$@$da$Od$da$&, 0, - - / / h0 0 ,3 .3 83 :3 3 5 5 9 9 h: v: : : : ; ; ? @ @ @ xA A A C D D 4E ZE F G G I J dJ \L dL :M h h Ni i i i |k k k k l l l l lm nm n n bp p q ʼʼʼʼʼʼʼʼʮؤhOJQJ^JhGOJQJ^JhA OJQJ^JhGOJQJ^JmHsHh M4OJQJ^JmHsHhA OJQJ^JmHsH hA OJQJ\]^JmHsHhOJQJ\^JhA OJQJ\^J7q q *r ^r s s s t v v *w ,w Xw Zw z 6{ t{ |{ { 6~ 8~  T r t ȇ ܇ އ  . ԉ 0 2 ( 0 ܖ  ˜ ^ T V  ¡ F Ըh)OJQJ^JhCJOJQJ^JaJhsaCJOJQJ^JaJhA CJOJQJ^JaJhOJQJ^JhA OJQJ^JhsaOJQJ^J?F N 2 4 R T 2 R  4 6 ڮ  f  f ض ( ع . 0 p & ( > @ ` d p yyh)h)OJQJ^Jh)OJQJ^Jh 4OJQJ^Jh 4OJQJ^JmHsHhA 0J"OJQJ^JmHsHh)OJQJ^JmHsH h)OJQJ\]^JmHsH hA OJQJ\]^JmHsHhA OJQJ^JhA OJQJ^JmHsH, : | b  Z   ~ @ P x 2 j l T  ` ( n   * j 0 6 ` f n r ƼhA CJOJQJ^JaJhu (OJQJ^JhgOOJQJ^JhnxOJQJ^Jh)OJQJ^JmHsHhA OJQJ^JmHsHhA OJQJ^JhOJQJ^J@r  & * 4 : v  T ^ ` @ B     H ~  Z ^ l       $ & ^ ` d f x        6 R B D    ,   , .   "   D ΨhFZOJQJ^JhwOJQJ^JmHsHhA OJQJ^JmHsHh OJQJ^JhOJQJ^JhwOJQJ^JhgOOJQJ^JhA OJQJ^JBD    2 b+ l+ n+ + + , , - ^- `- p- - . D/ / 1 1 2 ,3 <3 H3 \3 |3 3 `4 4 5 Z5 \5 `5 |5 5 ԸԦƦpp\&hA 0J"CJOJQJ^JaJmHsH"hCJOJQJ^JaJmHsH"h@2CJOJQJ^JaJmHsH"h CJOJQJ^JaJmHsH"hA CJOJQJ^JaJmHsHh CJOJQJ^JaJh@2CJOJQJ^JaJhA CJOJQJ^JaJhOJQJ^JhA OJQJ^Jh OJQJ^J$5 5 5 6 26 r6 7 8 8 8 8 8 9 B9 : : ; ; < < < < < < = l= > b> r> t> > > @ A zE 2F F ΰΡΓ΅΅΅΅vhhA OJQJ^JmHsHhA CJOJQJ\^JaJh/cCJOJQJ^JaJhCJOJQJ^JaJhA 5CJOJQJ^JaJhA 0J"CJOJQJ^JaJh@2CJOJQJ^JaJhA CJOJQJ^JaJ"h@2CJOJQJ^JaJmHsH"hA CJOJQJ^JaJmHsH$F F F VG |G H H $J 6L L L N N O O P DQ Q R R S JT T T T U U U NU V RV W X X T\ \ r] t] x] ] _ _ ` ` ` ` ` Pc c pd d n Pn `n 2v 6v nw rw x x ({ b{ n{ r{ 8 B ( ~   ` b d   f h)l OJQJ^JhA 0J"OJQJ^Jh4mOJQJ^Jh$>OJQJ^JhA B*OJQJ^JphhAl#OJQJ^Jhc/OJQJ^JhA OJQJ^JCg g ~ ډ ~ 2 o#Yo#.o#C`o#o#o#o#o#o#o#o#o#o#o#o#o#o#$dha$ $da$gdJ $da$gd)l $da$gd4m$da$f ̜ Z j t 4 6 H  F z α < ޲ ( *  & T X ~  ^  : N d f z n < ̴̴̴̴̴hJOJQJ^JhJOJQJ^JmHsHhA OJQJ^Jh)l OJQJ^JmHsHh:OJQJ^JmHsHhA OJQJ^JmHsHD $ ( h f 2 f h r $ & P , . < z  Ը촰rcYh_OJQJ^JhV;h_0J"OJQJ^JhV;h_6OJQJ^JhV;h_OJQJ^J%jhV;h_0J"OJQJU^JhHeh_jh_Uhs hA h:OJQJ^JmHsHhfOJQJ^JmHsHhA OJQJ^JmHsHh:OJQJ^JhA OJQJ^JhfOJQJ^J , d v : z @PN o#o#o#o#o#o#o#o#o#o#o#o#v:o#v:o#v:o#v:o#v:o#v:o#v:o#v:o#v:o#v:o#z& Kgd /KFh]h 0 d f ~  F N f v x : < , Z \  `  , . 0 V X z | ` * h P 㗫hV;h_0J OJQJ^J'jUhV;h_OJQJU^J!jhV;h_OJQJU^JhV;h_6OJQJ^Jh_OJQJ^JhV;h_0J"OJQJ^JhV;h_OJQJ^JhV;h_6OJQJ]^J5 lx\02@Djx>PTx@*`       , . N R T  䑥q hV;h_OJQJ^JmHsHhV;h_0J OJQJ^J'jhV;h_OJQJU^J!jhV;h_OJQJU^J h_0J$hV;h_6OJQJ]^JhV;h_6OJQJ^Jh_OJQJ^JhV;h_OJQJ^JhV;h_0J"OJQJ^J(  6 r   "0d2Z^` *.Vz####$%βΣββββΒ!jhV;h_OJQJU^JhV;h_0J"OJQJ^JhV;h_6OJQJ^Jh_h_OJQJ^JhV;h_OJQJ^J h_0J$ hV;h_OJQJ^JmHsHh_OJQJ^JmHsH4N Z%N(-/02;<?ADBBEEFKDNO`PPRQQo#z& o#<o#wo#v:o#4o#v:o#v:o#wo#z& o#wo#v:o#v:o#o#wo#z& o#wo#wo#<o#o#<o#<o#` o#<o#<o#<o#<o#<o#<KgdnlKKgd$%&%(%%%%%&&'''.(0(N(R(T(d(f())))),,.,,,-----///j/l/ھھھھھtھ`'jH hV;h_OJQJU^JhV;h_6OJQJ^Jh_OJQJ^J'j hV;h_OJQJU^Jh_'j hV;h_OJQJU^J h_0J$hV;h_OJQJ^JhV;h_0J OJQJ^J!jhV;h_OJQJU^J'j hV;h_OJQJU^J%l///20000h1j1111 2222z2|2~22222>3@3f3h33 4j4p44467899:N:;~;;;ŢŢ~~~~~~nnnhV;h_6OJQJ]^Jh_OJQJ^J h_0J$'j hV;h_OJQJU^JhV;h_0J OJQJ^J'j hV;h_OJQJU^J!jhV;h_OJQJU^JhV;h_6OJQJ^JhV;h_0J"OJQJ^JhV;h_OJQJ^J*;;;;;;;;;;;;;<<< <"<*<,<2<4<L<P<\<^<b<d<j<n<r<t<x<z<|<~<<<<<<<<<=f=>>>>J????v@@AAA*AADBHBJBBB,CjCDFDEEEEEE޾޾޾޾޾hV;h_6OJQJ]^Jh_OJQJ^J h_0J$hV;h_OJQJ^J hV;h_OJQJ^JmH sH h_KEFFFFFGGG H H,HpHHHH"III J2JKKKLLNLZLdLfLLLLLLLLNNNNDNHNJNNNNصصص'juhV;h_OJQJU^J'j hV;h_OJQJU^Jh_OJQJ^JhV;h_0J OJQJ^J'j6 hV;h_OJQJU^J!jhV;h_OJQJU^Jh_ h_0J$hV;h_OJQJ^J/NNN OOOObOdOfOOOOOOOO(P*P,PZP\P`PdPfPPPPRQVQXQQQQQHRZR\RRRRھھھھھ|ھh'jhV;h_OJQJU^JhV;h_6OJQJ]^J'jYhV;h_OJQJU^Jh_ h_0J$'jhV;h_OJQJU^JhV;h_OJQJ^JhV;h_0J OJQJ^J!jhV;h_OJQJU^J'j hV;h_OJQJU^J(RRRRRRR^SzSSSSRTVTXTU U UUUUUUVVVRWVWXWzW|WXXXYY2Y6Y8YdYfYZZZZZ [ [z[ɿӱӿӝӉ'j7hV;h_OJQJU^J'jhV;h_OJQJU^JhV;h_6OJQJ^Jh_OJQJ^Jh_ h_0J$hV;h_OJQJ^J!jhV;h_OJQJU^JhV;h_0J OJQJ^J0QRSRTUUVRW2Y[\TabfhinlPmRmjmlmnmpmo#<o#wo#<o#<o#<o#wo#<o#<o#wo#v:o#v:o#v:o#v:o#v:o#v:o#v:o#v:FKz[|[~[[[[[h\\\\]]d]]__`aTaXab b8c:cc*d,d>dFdhd eeejfffffggghhh hھھsھ'jhV;h_OJQJU^JhV;h_6OJQJ^Jh_OJQJ^JhV;h_6OJQJ]^JhV;h_0J"OJQJ^JhV;h_OJQJ^JhV;h_0J OJQJ^J!jhV;h_OJQJU^J'jhV;h_OJQJU^J- h:h*FV@F FollowedHyperlink B* ph>*@O!@ Endnote CharactersH*@&1@ Footnote ReferenceH*>*@A> Endnote ReferenceH*.X@Q. Emphasis6]*W@a* Strong5\hOqh (WW-Absatz-Standardschriftart111111111111jOj )WW-Absatz-Standardschriftart1111111111111.O. WW8Num3z052O2 WW8Num7z1OJQJ2O2 WW8Num7z2OJQJ2O2 WW8Num7z3OJQJ@O@ WW8Num26z0OJQJ6PJ^J4O4 WW8Num26z1OJQJ4O4 WW8Num26z2OJQJ4O4 WW8Num26z3OJQJ8O8 WW8Num28z0 OJQJCJ8O!8 WW8Num28z1 OJQJCJ8O18 WW8Num28z2 OJQJCJ<OA< WW8Num40z0OJQJPJ^J4OQ4 WW8Num40z1OJQJ4Oa4 WW8Num40z2OJQJ4Oq4 WW8Num40z3OJQJ>O> title15CJOJQJ\^JaJ@O@ authorbig1CJOJQJ^JaJ<O< datebig1CJOJQJ^JaJHOH subheading15CJOJQJ\^JaJNON sidelinks1!@B*CJOJQJ^JaJph$O$ spelle"O" grame:O: Numbering Symbols>B@> Body Text@CJOJ QJ aJ (/@( ListA^JH"@"H Caption Bxx $6CJ]^JaJ.O2. IndexC $^JNON Heading Dx$CJOJPJ QJ^JaJ\C@R\ Body Text Indent"Ex]^`4 @b4 Footer F _$<Or< Table ContentsG $LOqL Table Heading H$ $a$ 65]\8O8 Frame contentsI>@>  Footnote TextJCJaJ<+@<  Endnote TextKCJaJB @B Index 1L]^`R>@R TitleM$dha$5CJ OJQJ^JaJ mHsH@J@A@ SubtitleN$a$6CJ]aJ>P@> Body Text 2O$dha$hOh artlinkP$a$/5B*CJOJPJQJ\^JaJmH phsH XOX Standard (Web) QOJQJmH sH PJ^Je@" HTML Preformatted7R 2( Px 4 #\'*.25@9 CJOJPJQJ^JaJmH sH TQ@2T Body Text 3S$da$OJ QJ CJ5^J\ROR Definition ListTh]^h`D^@RD Normal (Web) UmH sH 4@b4 dHeader V p#LSy@.b CKatͰ6l\->GV^j+m ?%& :AX )O(a?kuۼ`  19ZTlp('rH3Y 6>WC=!#$%w&*j+--8._./0a03844F5q55667?777_889;;=$>`@$ABMCCC  /089= (W )2r455555(6]6^6_6A(E)IbRcRdRRR\ \P\Q\bb.c/co?pq1234ABPlϰа':kl+,IJcd²òԲղ'(H\gv'4dexyŴʵ˵N<*F!"?$8.'<lE)F*F+F,FAF|FFFFFHHIIM X%^z$'9OGdJUUvZbfaj~kpnx2dž™ÙęřƙǙșəʙ˙̙͙ΙϙЙљ|2p,e`ů+r@{5Iu H<.AFFFFFNSg\aiprpwyހБˠ`QXWf.6/3>>>>H`BkBmRtwyz֏*Y,D CDij((.)))5*j*-,/::;/;_;`;FLPVuixOʪt'Bl  s  1GH)LZN_aitjjjjv{͗ة٩ک۩ܩݩީߩ@ɯ+Q˳x.6O;5|ob0WY 0>i7WXE00000000 0 0 0 0 0000p0p00000000000000@0p000000000000000000000 00 0 0 0 0 0  0 0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000 00000000000 000000000000000000000000000 000000000000000000O000000000000000000000000000 000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0  0  0  0 000( 00)0)0)0)0) 0) 0) 0) 0 0 0000000000000000000K0K000000000000000000000p00p0p0p0p0p0808080p0p0`0p0p0p 0000p0p0p0p00p0p0p0p0p0p0p0000p00p0 0 0 0 0 0 0p0p000000000O0O0p0p00p@0p0p0p0p0p0p0p0p0K0p0p0000p00p00000000p000000000000000000000000 000p0p0H0p00p0`0`0`0`0p0p0p0p0p0000000000000000000000000000@F0@00Nx@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K0@K00 x;F000034klIJ²ò'(de!"?$8.`H<.AD 'B6O;5|ob0WY 0>i7WXEO900 NO900 O900 4NO900 O900 lNO900 O900 NO900 O900 NO900 O90 0 wO900 O90 0 O900 O900 yO900 O900 8yO900 O900 xO900 O900蛲O900O900O900O900O900wO900O9000O900dxO900O9000O90!0LO90!0O90!00O900O90&0 BM90&0M90&0My0&00O900 0 x.Oy00?NOy00Oy00@0Oy00Oy00Oy00عNOy00@0Oy00Oy0 0Oy0 0@0Oy00Oy00Oy00Oy00Oy00Oy00Oy00Oy00Oy00Oy00Oy00Oy00Oy00Oy00Oy00Oy00Oy00Oy00Oy00Oy00Oy00Oy00Oy00Oy00Oy00Oy00Oy00Oy00Oy00Oy00Oy00Oy00 0x.x8b[s6D43`l Z0N;sD;a2wl»`0^Mwr5Qk,~.U"2."I:d x  ~  &, Q q F r D 5 F f z   l# |R f  $%l/;ENRz[ hhmpm{~789:<=>?ABCDFGHIJKLMNPQSTUVXY[\]_`abcdfghs$fh itjklmNnopql9KfW  P g N Qpm|;@EORWZ^enm}X f !-!H!!!$$$%&&"&T&f&l011H3r333444V4444445+5C5C6k668v999j:::::k@@A3AAAB CEL@?E @@E@AE@BEL@CEADEDAEEAFEAGEAHEDAIEoJEloKE,oLEoMEoNEloOELZPE ZQEYREYSELYTE YUEVELWE XEYEZEL[E\ED]E^Eă_E`EnaE!nbE8cE~#dEeE"BfEx`gE|hEZ8iELt#jENjkE@lEmELnE8oEnpEZ8qEnrE#sE$tEo>uEvE;wEkxEtkyE4kzEk{Ek|Etk}E4k~EybELybE ybExbExbELxbE xbE[<EZ<EZ<ETZ<EZ<EY<EY<E<E<E<E\<E<E<E4wkE<E E<EEE<E|EEEEE\EEEE\EyETyEyEyEzETzEzB)1w7MCRfcct}7G2.:!<@ZڢHVI  8*7{g&tژhJ=SxXhtvkw*swQBooT#/@01AEBCC PTUecg5jray|&"I#;  !5Nz[]ehbmRn {Kųh!JZuz(#di:      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~G#)1y7MHRhcct}9I4.:#<@ZܢM[N  =*7g(tݘm!O=S}Xhtvmw,u|QGooY#/B01AGBCC%PTUefg:jtc}~($K%@  !5N|[]ehdmTn{ Pdzj#L\w|*%fk<  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~V*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags PersonNamehttp://www.microsoft.com /089Zabhiopqwx%,-34:;  < A H g o q x z    T\]efg'(/ UZ  !-.4}%FMNV^kpxy8>IJVW^ !",Z\]ghtUbdoq{|}~(-.3ABMNQ]cdjko0 7 8 = > A """!"""&"6";"="H"I"P""###~$$$$$%%P%W%%%%%%%&&&'&*&+&4&5&8&9&?&@&C&D&H&&&&&&&('/'0'7'8'?'''''''()(*((((!)%)&)*)+),)-)/)1)7)8):)l)s)u)z){)))))))))******++++++i.q.s.u.v.z....../// /U/W/X/_/`/h/i/j/k/t/u/{/|/}/~///////////////////////////////////000000 0!0*0+0q0{0|00000000011 1 111222222Q3\3]3c3d3g3h3p3r3t3u3y333333333333333333445555556063646C6D6M6N6R6S6]6_6888888::::::::::;; ;;;;;;;<<<<<<=====>>>??@@@@@@@@@@@AA4A=AfAmAnAqArAtAABBBBBBBCCCCC D DDLFTFVFZF[F]FFNGZGGGHHHH)IKKKKKKKKKKKKKKKKKKKK L"L$L)L*L,L{NNNNNNNNNNNNrQtQQQQQQQQQQQQQQQRRRRR R RRRRR&R'R+RXR`RdRgRiRRRRRLSNSSSSSSSSSKT_T`TiTjTlTWWWWWWWWXXJZPZRZZZ[ZeZZZZZZZ[[[[[\\ \#\%\P\Q\^\`\a\h\i\s\t\v\w\\\]]^^ ^^^!^#^*^+^/^ __~_______aaaaaabMWvz <@AGHL•ĕɕʕו ϖ֖זkpqwx|}FQRWX_ABHJKQRTUZ[\]d%&,-:>HIOPXYܝƞўҞמ؞ȟɟ؟ٟ7=>TU\^¤äĤФѤդ֤ݤߤ >GHIJWXZ[c$%h ֪ݪߪګ *ghiprz|ϬѬ׬ج߬ij?@cdqz{|}ǯ14ABϰа:;kl+,IJcdòͲԲղ'(dexy4dfʵ˵<> MOQTUWhs056:;@AF$% FLNdelnGKMRSVGMNWX\syz|} "$)+#$,. Mprs{| !&Z^_abf&pt LXY\]_-23;=CDFemntuy{"  (*KLLMvVNXYe $%239:@AEFHIJKVWZ[abfghinowxz{}~ x~#$()+,-.1289>?HIVW[\_`abijlmqsy{ *+:DEQRT$&i"Y^`ghp "#$&)u03mwx/0245;<>DFGNOQbfgijop29:CDHqvx\          c d             L         OTvGP_deijl~!"UV.  @ENPZ\efn09:CDLJKt1<     & ( + , 6 l r           +!0!!!!!!!!!!!!!!!########W#b#######?$:%B%C%K%L%S%$&/&0&9&:&@&A&I&Q&S&W&X&`&v&{&}&~&&&&&&&&&&&&&*'4'5'='>'D'E'J'''''''T(g(o(p(x(y(}( )S)V)))))********++s+v++++++++++++++,,,,,,V----- ..'...8.:/!01 1 1111111111111222)2I2O2P2X2Y2_2l2q22234X4_444C6F6G6I6J6K6L6S6T6[6b6f6h6q6r6v666777"7#7/77777777777778888|999999999999::::::::j;v;w;;;;;;;; <<.<9<<<=== = =====$=N=Q===>?@A@BB;CECFCNCPCDD DDDDEEE)F,FAFUF|F}FFFGG G)G+G4G5G,H/H0HHHII\I]IJJJJJJDKEKlKuKvKzK{KKKKKKKKKZLvLMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM N NNNNZN[NNNNNNNZQ[QQRRRR RR!R"R+R,R0R1R2R8RRRRRRRRRS S SSSSVS\SSSSSSSSSTTTTTTTTyUUUUUUUUUUUVVV"V'V(V.V/V6VfVkVW&W'W,W-W.WZW_WWWXXXX,XsXzXXXXZZZZZZ]]^]g]p]q]{]|]~]^^^^^^ _"_#_%_&_)_H_I_aaaaaaaaaabbbbb"b#b$b%b-b.bbbbbbbccccccccccc d(d)d1d2d6ddddeeee e eeeee#eGeMeOeTeUe\e]ece!f*f,f3f4f6fXfffffffffUg^g_gfggghg{gggggghhh&h(hbhchi#i$i&i'i,i.i/i0i3iGiiiiiiiiiiiiiijjkkkkkkkkkkk[lcldlhlilklllplqlxlyllmmmmmmmmmmmEnMnNnVnWn]nnnnpppppqqqrr r r rtt~uuuuuuvvvvvvswwwxxyy yyyy+y5y7y?y@yBy_ylyzzzzzz;{D{E{F{G{I{{{{{{|||| |||||||| |!|$||||||||||}}}}}$}%})}*},}}}}}}~T~[~]~b~d~g~h~q~Yc,uv  /78@AMɄل߄dijklxx{|ĈňɈʉωЉ׉؊ߊڋ$LXY^_gz{3;=CDLTYZbcefpÎ"#$%(VÏ muGRS_`fߕ}~&'/&ј٘ۘ  !"$ߚ !-.8HOڛ    "#(ǝϝѝ>@AHIKLR[\fgl¡ášơѡҡء١>EFLMST\]efnostvwy #$'(13#%W_`abl&'./1.34<=?̧ϧѧا٧ۧܧߧ~ͪԪժ٪ڪܪݪߪ  _lmz{}~=@#$%ŮƮήϮ֮ٮڮۮ:AC6@BCDK°ǰȰϰаѰҰװذްk.89>?A&mrsзշַطٷڷ !%&+JPRWX\AGHLMP@HIMN]gûĻȻ   FJKPо׾ 7>¿ÿǿȿͿ 'UVW]^_"#%7#$-/QVW_`bHNOYZ`^ijklpqu#$)*/JQSXY\246;=ABL    &'-.0145:;BDNOUVamuvyz|@o13456>?EFMNTUW<>  gopuv{$13456;<B   ovwbjkst|'(01=>")*459JKLRSTUZ[^_aV^_delv}~"(v|cjms")2[bcklq !%&23hopwx|  !"/045757/:< KUbcghi~krtz{467DEL8;_jkop{&'01<ELNPQWX]_efkHQRXYcx!"+[_`ghopxCMOTUY= > ? D E G                            + 3 4 9 : E   m #+,1245:^demnqrw '()bghnoq#$-.45=Y[\^_`almwx{|DG&', !+-127GKLST_U\_b]bdku}$)\hinoy{j tB"F"G"H"I"V""""""""#####!#"#+#-#`#f#g#l#m#o#######################$ $!$$$%$/$o%q%))))))*++++++++,,,",$,',(,0,1,8,:,C,D,H,~,------7.C.D.P.Q.X.Y.c.d.e.f.o./"/#/,/-/2/3/2E222222222222222223333i3s344444&4445525W6b6c6i6j6n666666677777!7:7C7E7K7L7R7777777S8V8`8b8e8f8h88888888888999999999999M:W:Y:c:d:f:::::::;;;;;;<<< < < < <<<<<<<<<<<<<<0=<===B=C=F=G=Q=R=[==============>>">#>%>&>'>U>Z>[>\>]>d>e>l>m>n>o>>>>?"?#?,?-?3??????? @@@@@ @5@9@:@?@@@B@P@R@S@Y@Z@\@]@b@AAAAAABBBC&C'C)C*C.C]DaDbDeDfDnDoDxDyDDDDDD:EAECEKELENEOETEUEdEeEoEpExEyE~EEEFF F FFFFFFF%F&F-F.F0F1F9FFFFFFFFFG G GGnG|G}GGGGGG)H.H/H9HHHHHHHHHHHHHHHHHH I7IIBICIFIGIIIJIQIRI\I]IcIdIeIfInIoIrIsIyIzI~IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIJJJJJJJJJ J&J'J+J,J5J6J8J9JAJBJLJMJNJOJZJ[JaJdJeJfJmJnJrJ|JJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKrLzL{L|L}LLLLLLLLLLLLLLMMMMMMMMMMMMMMMMMMNNN NYN\N]N_N`NdNeNlNrNwNNNNNNNNNNNNNNNNNNNOOOOOOOOOOGPKPlPtPlQvQQQQQRRRRRRGRSR|SSSSSSSSSSSSWT^T_ThTTTTTTTUUUIVJVqVvV}V~VVVVVVVVWWCWFWHWKWLWOWWWWWWWOZVZWZ[Z\Z^Z_ZfZ^^^^^^_K`O`Q`S`T`[`\`j`k`t`u`|`aaa#a,aaaaaaave~eeee3f5f6f8f9flIlJlPlYlhlilslulLmXmYm\m]mempnrntnvnwnynoooooo?p@pEpFpKpLpNppp.q4q5q8q9qBqurrrrrrrrrrrsasbscsmsnsosstttt tvvvvvvvv xxxxxxyy y yylyzzz z%z&z'zXz]z_zgzhzkzf{l{m{p{q{v{{{{{{{{{| |||||| |!|#|||||||||||||} }!}#}$}(}Q}V}W}[}\}^}}}~~~~~~~~~~~;=hoxz|ŀ̀΀ր׀ۀ܀"'(/2ƒ!"'/9:;HIOPTUWЉՉ؉ۉ 189<J!ԌՌ$%ȐɐАѐԐ֐א',-/06KO !,-48@Ė՗֗ݗޗ  љ  )*56<=O}ޟ  FHIMNWX^_hist{|ƠǠРѠ۠ܠɢʢ̢͢ҢGSTVW\jrUX`  &Ũ֩*46=>@تߪ  $-.346īūƫΫϫ׫V`almpqz{}~ʮЮѮخڮ$)*-.0ů  %&/045:LTUXY^۱ܱ;$%,-0˳ѳҳس<DEMNUVabg)./7dfhijl#$-.23679@KLQRW P\]defgo z{}ڼ39ƽǽҽ޽ituy~!%EHW_`jkrtz{}~S]^ghmouQY V[/5!w=DELMNjrsxy")U^_hipqs)2   &') luvUX8;=DEJNTUZ[]x{8?$+BDFNOYbg*0167?   nsQ]_d8@BC(/18} |jqr{|5=?FGW#+cegijs  !(*/026?@GIRS^_e%&-.09AVZ\bcjkp',AFGT,78=>JX]im6:PTuxejkpqy=@KW   *-$%/0129 &'()+,89DEF25HNPST\]cdgkr6;GNOWXY`c!&'029:Awyz|}%,-3mru}~),KW} 8<NQ     * + 0 X Z [ _ ` b c k l n |           ( ) 0 1 3 4 < > A             b o p q r x                       ( / 0 9 _ b IPglnuv{|~  '-.129:HH Wabhio !$*7@IVWYZ]^cdijnow)eo   + , 3 }          2!?!\!]!^!j!k!t!u!!!!!!!!!!!!!!!!!!!"*"+"-"."7"""""""""""""######$$$$$$ %%8%A%B%H%I%R%%%%%%% &&&&&&&&&&&&&&&&&& ((+(/((((((())))))))))))))*&*M*R*t*w*******++++++++++++5,;,<,>,?,A,B,L,M,R,^,c,l,,,,,,,----------........N/U/V/a/b/p/q/u/v/w////////0 0000000 0!0-0.000104050:0;0C0D0I0J0M0N0V0W0[0\0h0i0s00000000000Q1a1111112`2g2h2m2n2s2t2v2C3N3O3X3Y3[3\3b3p3}3E4M4O4X4Y4Z44455555556.6=6Y6_67(777;7<7B7C7L7M7T7V7Z7[7\7k7t7u7z7{77288898>8?8A888999!9l9p9q9r9s9x9y9~999::::::W:]:a:l:m:x:z:~:::::::::; ;!;";#;,;-;;;<;G;H;O;;;;;;;;;< < <<<<<<<<<<v=y===============> >->:>;>?>@>B>L>Q>R>S>T>X>j>t>v>{>|>~>>>>>>>4?B?B@BDBEBGBHBJBKBQBBBBBBBBB+C.C/C7C8C?CEE(F+F-F2F4F:F;FEFFFFFFGGG?GDGEGMGHHHHHHHHLLLLLLLLMMMMMMMMMMMMNNOOYOOOPPGQMQNQRQSQWQXQeQfQpQQQQQQQQQQQQQ3R9RRRRR,S5S6SFGQRVЁց #%'zЂ؂ق߂ 089>@BCE߃ #$,04y,2389=EKׅ߅CEs{|ˇ͇·ч҇ԇ QSĈňˈ܈35ʼnljȉʉ؉܉݉#$,-./78B}_cgnËʋЋKSŌƌ͌  NUV\^`s}~ҍ܍ݍPZdf̎Վ ^`)5!%-2SVZ^_e O[ɒӒݒ$%)*,qzGOqyzȕΕϕҕӕוەgmTVWcdlmp&/FNOXYiƙǙә  W\046;<>`hǛϛЛٛڛߛTeʜIQ}˝Нz(5RRTVWfwyz}~¨è˨`#$IJXY٫ګޫ߫:W[ۮ  $% H̳ͳ89BCN{̴˶[\ceZԸոظٸ1uwлѻػڻ>}ܽݽy{  '(-. mnpqxy}~qrtu]^abEFKLOQWXZ    &'-.569:CDKLM=D"#$%1@HSZ[\]derz FMNXYdefgiy#/7#$./1eo389=>@  "(*./56OV x 9=>DEH*+238 CE()23?NVWYZefklnos  $%,FKLS#$&kpJPQUVTxEFKLPQSTC !,9?@DEIKQR]kyz  !$9EGLfuv|}~hsuz{9=!#-.;  )5bcdmnpjo&+0>nstwxzfR \ ] e f m ( - T Y t y    & F R         ? N         W\]fglms#06PS &Q]^eflmstv   ;KQ&fz|}1378F"37.&')*/5?adjv         !!!!!!#!!! ####"#'#(#.#h#l#n#s#t#}####$ $$$$$$$$%% %%%(%?%G%I%O%P%Q%S%Y%p%t%5&9&:&A&B&H&&&&&&'z'|''''''''''((((((((((((())))))))E*N*Z*d***F+J+K+R+S+W++++,----:.D.6/X/q/r/}/~/////////e1x1111113g4q4673757%8'8888888(90999999999-:/:6:?:::::i;k;<<<<<<<<<<= =-=/=1>6>8>C>D>K>L>M>N>Y>Z>i>y>>>>>>>>7?A?B?I?J?K???????jAqABBwCCCCCCCCCCCCCDDD1D:D;D=D>D@DE EEEE"E#E%E&E)E*E2E3E:E;EFEFFFFFFFFG"GrG|G}GGGGGGGGGG9H@HHHHHHHIIIIIIIIIIII KK8L9L@LALbMcMeMfMnMoMpMqMuMvMMMMMXOOOOOOcPdPkPlPP-Q,R-R5R6RS_STT$T%TUUVVVV=WIWSW`WX YY&YZZZZ[>[E[Q[e[g[n[o[]]]I_m_H`k`s````aa*a+a-a/aaaaa$cbc f fff=ggh'i)iIiJiOiPiiiii?j@jHjIj#k2kAkBkHkIkMkkkk1mBmjmsmtm{m|mmnooo o op p pKrUrVr]r^rbrrsRtttt5uIuLuuuuuuuuuvvvvvvvvvvvvwwwww*w3w4w8w9w?@AFGiprvw}  WY[]^egmnq $%*HNOXYZyzԇ=ΊϊъҊ؊ي{|}~3U9&()249:CDOP]^ejprz{CE:<ۓݓ9=ߔ8Aepqs̖ΖWboxTXɘљә1=    "%&./12?@E^b֛؛13%+/5MPOBCEFr¤äȤɤ_קާ*017Шը֨ݨ!)+3ĩҩթک۩ީߩ"#,-78@ALjqrw/q̭ѭխYgiĮѮ56?@IK,JLGI}~GIʹϴѵ"# LO^&')*,`bvx %1;<CDEdf)BJKQRToݼ޼esu8./0167@AHJTUZm!"()24;<GHLMO=HIT*,-56:;?}46]_TYkm  U_almv "#()3VbcfgiR_Z\SY]aFH KQR\]abhino}~2<ce.3589<=Eclmqrz#(z|oq!"79=>` c56BC&GhjjFGTUZ[*D1378m  !"# !./!] !ST`a-l  & ' + - / 0 7 9                      ! 0 6 8 D J K M N P    % & ( ) , . 7 9 @ A B       !"%&()2;<=FTVW\]efuv|}  $%,-89A.4 pwuyz2G(nsw/1459;CD8>Koxycopqry )12457Y_&eijqrv#)LPv| V ]    !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! """""""""""""""""""""""##### #<#>#?#G#H#P######$$ $$$%%u&}&&&''!'('C'H'V'''))j*l**s++,,,,q--_.a.c.d.....X/Z/_/`//$0<0>0 1 177777$799.:/:::;;.;I;_;`;.</<F=I=J=>>A?[?)B.C/C1C2C9C:C>CCCCCCC}DDEEEEEEE E'E(EF3G=G_GiGjGlGmGsGtG~GGHHHHHHHHHHHH&I'I*I+I2I3IBIeIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII+LLLOLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLL%M&M(M)M2M3MMMMMMMMNNNN'NNNNNNNbOcOeOfOP(P.PPPPPPPPQRRSTTTTT5T;TpApBpppppqqq)qrr r"rrrrrrrrrUssttttttttttttttttuv*v+v/v1v=xWxuxxxxxxxxxxxxxx^y_yhyiynyoywyxyzzzzzzzzzzzz{{{{{{{ {"{#{{{{{{{{{{{||||||+}A}G}H}M}N}R}S}W}X}ikop!"gntلڄ  #$݇Ԉ\()56:<ABDƋ!)*/0:{Ď֏ilmopuvÐΐϐѐҐߐ !EFKLWXYZ@ptuyz]_Ɣǔ͔!"$%-.7@CDEFLMTUYZ\]mnopҙܜޜߜɝҝԝ՝֝ݝޝ[j-HPإܥRléĩ˩̩ʪͪΪЪѪڪ۪ݪު-.01CEPQVX\]hiklprĬNOQRXYabgino $%ܮݮ   !()-.01#$,.ABDESTXY$%KLWX˱ӱ%&()@AFGLMnorsvw{|<=BCEFWY\]зҷַ׷"MNZ[¹ùĹŹҹԹ #$&'>@FGJKNOWXYZкҺֺ׺ܺݺ'HLMOPWatuv|NRo%&0178 !$%  %&()56CDHW  TU`aw 2378!"Z  %&*,./12=>HIMNPQYZbcd  GHJL!")*+?Duw}~NPRS^_fgrsyz{|?@HJUV~'V]}~nosuyz|}abdemnyzXu|}'-.3578<epruvx.79?@DW_`fho  HIKLQfjlnovx}~CKLXY_`fhjkr   +,239W]_`aijnpvwzR  '()*jlnostvw4678aI    Mkq#%)*LNTU]^egq  ')-.LNTUFHJK !nouwJKMNXZab 2;y&Li     }              N O V W Y Z \ ]                 1GQR^_f%&,#wr!"129:tuynz{JSTWXZouvx#* @"A"K"L"S"T"""""####$$$$!$"$$$$$%%%%& &&&&&&&&&&&&&''*'+''''(( (!(+),)/)0))*,+-+\+b+d+i+j+k+m,q,r,~,,,,,,,- -------------------------------.....4.5...///////12222222222223333W4X4Z4[444556666666 7 77777777#7$7&7E7H7I7O7Q78888899999'9(9*9999999e::::::::::::::::::::S;];^;`;a;g;<<<<<<=== ======G>P>Q>X>Y>[>>>>>>>>>>>>>@@A@@AAAB&B'B3B4B6BCkClCmCnCCDDDKDLDFFFFG3GfGgGpGxGGHHHHHHHHHHHHJDJKKKKKKKKCL]LUMWMdMeMMMMMMMMMMMMMNNNN3N5N9N:NUEUFUWXYYZZZZZZ#Z$Z6ZsZZZZZZZ3[4[=[>[[[[[\\^^^^^^^^^\___`_b_c_e_|_L`M`X`Y`````HaJaQaRa_aaaaaaJbKbQbRbtccddddffffMgNgUgVg\g]gagbghh)h+hAhBhEhFhgihilimiiiiiiiiiiij ln?nEnFnnnpqrrrrpsqswsxs|sssttttuuuuvvvvvvvoxxxxxxxxxxzzzzzzP{Q{T{U{{}E~F~H~I~S    hinptuwktu{|YZ[^_aÈ؋ً ݎ,v~N[cmז!"():;@A`ajkqrЗїחؗޗߗ<HIOQ™  5@ABCGHRSYZ`ؚٚ؜ٜkmnvw}ٝڝinorsuGJKRS]^ijqs,BKLQ !#$ ٢פ-GæĦǦȦħŧX_`efhèĨŨ!"*+ܩ ʫ˫&(ABͮϮ1278ACʯ˯,-߰$&RS34>?UVz}̳ͳTVyzSTBCֶ׶Էշ\]ghop01-/89#%ջ{  GH  @BQR')=>mnhipr^%(78@%&kmac~M^aqr57 '(46<=?@CDGHJKQRTU` 23YZ13[\dXZ  @k,023Ny$;>@Akl23;d}9:YZocQR-/BCCEZ[c+km47GH.079<= '(VW  ))22q4r4555555'606\6_6AA'E(E(I)IaRdRRR\ \O\Q\bb-c/coo>?or04@BOPklΰа&'9:jl߱*,HJbd~òӲղ&(GH[\fguv &'34cewyĴŴ4ɵ˵MN;<t)*EF ">$?$7.8.&<'<kElE(F,F@FTF{F}FFFFFHHIIMM X X$%]^y$z$&9'9NGOGcJdJUUuZvZbbff`jaj}k~konpnwx12Ɔdžљ{|12op+,de_`įů*+qr?@z{45HItu  GH&&;.<.AAFFFFNNSSf\g\aaiipprrowpwyy݀ހϑБʠˠ_`PQWX~VWef-.5/6/33>>>>G`H`AkBkAmBmQtRtwwxzՏ֏)*XY+,C D BDhj'(((-).)))))4*5*i*j*,,-,//::;;.;I;^;`;FFLLPPVVtiuixxNOɪʪst&'ABkl    r s   01FH))LLYNZN __~aaiisjtjjjjjjjvv{{̗͗ש?@ȯɯ*+PQʳ˳wx-.59NO:>48{|nrae /3VZX\ /3=Ahl6:VZWXDE9Jffݩ*Z0>i/simlesaankicaVedran  ^`^`^`^`^`^`^`^`^`II^I`.0^`0..808^8`0...TT^T`.... ^` ..... $ `$ ^$ `` ......  ` ^ ``.......   ^ `........ ^`.........^`.z^`z.808^8`0..0^`0...pp^p`....   ^ ` .....  ` ^ `` ...... `^``....... ^`........ ^`.........^`.,,^,`. ^`OJQJ^J-hh^h`.^`..^`...11^1`.... tt^t` ..... ^` ...... ^`....... ==^=`........ ^`.........^`^`^`^`^`^`^`^`^`  OutlineWW8Num2WW8Num3WW8Num4WW8Num5WW8Num6WW8Num7WW8Num8Outline 78){z!02s.  = l B !d )l fRy^u?ll}(` .#Al#&'u (-%). /c/0|122Bs3 474 M4# 78V;=$>~B`EE\TE\HoHTJN\OgOZFZ9_n`sa/cHe1)gNg9lg~xh}%i"Ai4mJnZonoqerts@ACFGOSTVX[\]^`nwyPPPP(P,P.P0P4P6P8P@PDPFPHPLPPPRPTPZPfPhPjPxP|PPPPP`@PP@PPPPPPPPPP P&P(P0P>PBPPPTPfPhPjPlPnPpP@PtPPPPPPl@PPPPP@PPPPPPPPPTP|P~PPPPPPPPPPP$P&PPPRPXPZP@PhPjPrPvPzP@P~PPPPL@PPPX@PPPPPP@PPPPPPPPPPPPPPP P PPP(@PPP&P(P.P0P2Pp@P:PBPDPFPLP@PVP\P^PjPtPxPPP @PPPPPPPPPPPPPPPPP P*P0P6P:PFPHPLPRPXP @P\P`P @PhPjPpPvPPPPPPPPP @PPPPPPPPPPPPPPPP,P6PBPDPFPHPPP`PhPvPPP @PPPPPPPPPPP| @PPPPPUnknown Gz Times New Roman5Symbol3& z ArialI& ??Arial Unicode MS5& zaTahoma9Garamond?5 z Courier New;Wingdings7&  VerdanaK,Bookman Old StyleO& k9?Lucida Sans UnicodeB h,ƶ̛ۗf Vg  !r4(2qH?#. ETVRTI SVJETSKI RAT  globalni napad na ~ivot Artpionirsimlesa0         Oh+'0  0< X d p |/ETVRTI SVJETSKI RAT globalni napad na ivot1ETV ArtpionirJErtprtpNormalisimlesa15lMicrosoft Word 10.0@H3I@?@31@,6V՜.+,D՜.+,d  hp   Ivo Pilarg gA /ETVRTI SVJETSKI RAT globalni napad na ivot TitleTH0H _PID_HLINKS_AdHocReviewCycleID_EmailSubject _AuthorEmail_AuthorEmailDisplayName_ReviewingToolsShownOnceABMzhttp://www.amazon.co.uk/exec/obidos/search-handle-url/index=books-uk&field-author=Chetley%2C%20Andrew/202-1894375-6592607S 9[http://www.newmediaexplorer.org/sepp/2003/07/13/biotech_giants_exploiting_child_labour.htme:3+http://www.fao.org/es/ESD/at2015/toc-e.htm R*http://www.xs4all.nl/~ceoTY'http://www.etcgroup.org/ R$http://www.xs4all.nl/~ceo>,!http://www.corpwatch.org/undihttp://www.basd-action.net/[http://www.gatswatch.org/\_!http://www.polarisinstitute.org/FIhttp://www.undp.org/͉viva drazooooo!!ownDrazen.Simlesa@pilar.hrDrazen Simlesapraz  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghiklmnopqrstvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|~Root Entry FVTData j1Tableu_WordDocument1SummaryInformation(}DocumentSummaryInformation8CompObjj  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q