Naslov
Solvent ekstrakcija titana iz troske dobivene taljenjem crvenog mulja
(Solvent extraction of titanium from the slag produced by melting of the red mud)

Autori
Špadina, Boris

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad

Fakultet
Tehnološki fakultet, Metalurški odjel

Mjesto
Sisak

Datum
15.04

Godina
1977

Stranica
55

Mentor
Logomerac, Vladimir

Neposredni voditelj
Črnko, Josip

Ključne riječi
solvent ekstrakcija; građa tvari; aluminij; sivi lijev; atom; gravitacijski val; kvark; deuterij; proton; neutron; elektron; mikrovalno i infracrveno zračenje; elektronski omotač; X-zrake; NMR; Plankova konstanta; g-Mol
(solvent extraction; material structure; aluminium; gray iron castings; atom; wave of gravitation; deuterium; proton; neutron; electron; microwave and infrared radiation; electron cover; X-ray; NMR; Planck constant; g-Mol)

Sažetak
Titan sadržan u trosci, dobivenoj taljenjem crvenog mulja, ekstrahira se na način da se najprije od troske naparavi lužnata otopina- solvent za tvar (titanovi ioni) koju želimo ekstrahirati. Nakon toga se "tekućinskom izmjenom iona" na granici faza : "primarno tekuće otapalo (solvent)/tekuće sredstvo za ekstrakciju", titanovi ioni prevode u ekstrahirajuče sredstvo (dietilfosforna kiselina), iz kojeg se na kraju reekstrakcijom pomoću otopine Na_2CO_3 izlučuje hidroksid titana kao finalni proizvod.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Metalurgija

Napomena
Predmetni rad je polazna osnova za moj daljnji nastavak stručnog/znanstvenog rada, kojeg sam kontinuirano i sustavno nadograđivao s "pojedinačnim praktičnim racionalizacijama u industrijskoj proizvodnji" kroz cijelo vrijeme svojeg zaposlenja u neposrednoj proizvodnji (proizvodnja primarnog aluminija, zatim sivog i nodularnog lijeva, te na kraju sekundarnog aluminija ). Zajednička "tema" svih ovih radova je bila: kako najoptimalnije primjeniti teorijske postavke iz predmetnog Diplomskog rada koji obrađuje temu iz solvent ekstrakcije tipa "tekuće /tekuće". Na taj sam način u praksi razvijao metalurške metode solvent ekstrakcije tipa "tekuća troska (taljivo)/tekući metal s nemetalnim nečistoćama". Na kraju bih mogao rezimirati rezultat svojeg 30-godišnjeg rada, na današnji dan (30.12.2006.g.) kad unosim dopune/ ispravke podataka za konačnu prijavu Rada CroSBi. Ovaj rezime, ili zaključak svih svojih ranijih zaključaka iz dosadašnjeg stručnog/znanstvenog rada, odnosit će se na problematiku građe atoma. To činim posebno iz razloga što je ovaj problem star koliko i sama znanost, a još uvijek nije riješen na odgovarajući način . Naime, današnji opis građe atoma je površan, odnosno nedovoljno jasan. Na temelju svoje "Univerzalne teorije građe tvari" (koja je arhivirana u DZIV-RH) ukratko ću iznjeti svoje, nove osnovne teorijske poglede ili svoje zamišljanje građe atoma. Atom izgrađuju gravitacijski valovi sačinjeni od "deuterijevih gravitacijskih valova - silnica", odnosno od "neutronskih i/ili protonskih polusinica" kada želimo raščlaniti masu deuterijevih silnica (jer neki kemijski elementi u svojim atomima, za razliku od deuterija, imaju nespareni broj protona u odnosu na broj neutrona). Čestice protona i neutrona iz "atomske jezgre" kako ih opisuje stanje tehnike, po mojoj teoriji su samo središta ( i na neki način sjecišta) svih "gravitacijskih neutronskih i/ili protonskih valova - polusilnica" prisutnih u atomu određenog kemijskog elementa. Opisano središte atoma bi trebalo imati masu u stanju tzv. apsolutnog mirovanja (u prostoru koji zauzima ova masa nema nikakvog valnog gibanja - titranja ). Ukupna masa "neutronskih" i/ili "protonskih" polusilnica, je raspoređena gotovo jednoliko po cijelom tijelu atoma (osim u samom središtu ), a jednaka je ukupnim masama protona i/ili neutrona po današnjem, važećem stanju tehnike. "Neutronski i/ili protonski gravitacijski valovi" formiraju "tijelo atoma" na način da se gravitacijski valovi namotavaju u kuglasti oblik tijela atoma rotacijom svojih međusobno povezanih "valnih segmenata - kvarkova". Ovi kvarkovi sadrže najelementarniju složenu česticu "gravitacijskog vala" koja je složena od najmanjeg elementarnog dijela elektrona te najmanjeg elementarnog dijela protona i/ili najmanjeg elementarnog dijela neutrona. Opisani najmanji dijelovi elementarnih čestica se opet dijele na dva simetrična dijela , jednaka po masi ali suprotna po električnim nabojima. Ovi pod-djelovi se naizmjenično privlače i odbijaju i na taj se način povezuju. (Podčestica protonskog kvarka neznatno je lakša od podčestice neutronskog kvarka ). Namatanje opisanih dijelova gravitacijskih valova (pri opisanom formiranju tijela atoma) ima svoj početak, pojedinačno za svaki val-polusilnicu, u središtu atoma. Ravnina opisane vrtnje (ponovo ističem pri zamišljenom formiranju tijela atoma) bi se trebala jednoliko i konstantno zakretati u odnosu na središte ravnine, koje središte bi se opet preklapalo sa centrom samog atoma, što bi na kraju trebalo stvoriti kemijski homogenu atomsku građu. Po svojoj karakteristici, valno gibanje gravitacijskih valova se manifestira kao naizmjenično mikrovalno i infracrveno elektromagnetno zračenje. Nadalje, elektronski omotač (po stanju tehnike) je u stvari samo vanjski površinski plašt opisanog tijela atoma, u kojem egzistiraju slobodni elektroni čija bi se masa mogla nazvati "masom elektronskih viškova tvari" koja okružuje tijelo atoma, ali mu po orjentaciji svoje ukupne sile težine ne pripada. Ova tvar bi trebala pripadati tzv. "Molarnim viškovima tvari", (vidi Napomene uz druge Radove-otkrića ). Na kraju još samo jedna moja teorijska postavka u usporedbi sa stanjem tehnike. Rentgenske zrake, pomoću kojih je "otkrivena" građa atomske jezgre, stvarno ne prolaze kroz središte atoma (već samo kroz preostali pretežiti dio tijela atoma ), tako da one i otkrivaju samo središnji dio atomske građe. To stvara kod znanstvenika ( fizičara) privid da je sva masa atoma sadržana samo u ovom središtu kojeg su nazvali jezgrom atoma. Međutim, kada tvar izlažemo npr. mikrovalnom (radiovalnom) zračenju otkrivamo masu preostalog pretežitog dijela atoma - npr. pomoću tehnike nuklearne magnetske rezonance u medicinskoj dijagnostici "dobivamo jasnu sliku" građe tkiva. I na kraju ovom prilikom navodim da sam tijekom provjere svoje "Univerzalne teorije građe tvari", u odnosu na neke važeće fizikalno-kemijske teorije (koristeći naravno svoje novo - izvedene fizikalno-kemijske veličine) među ostalim, došao do spoznaje da bi trebalo ispraviti vrijednost "Plankove konstante zračenja" koja pripada jednom kvantu energije zračenja, jer sam (računski!) dobio vrijednost u razlici za jedno decimalno mjesto. To navodim zbog toga što sam, također na sličan način, ustanovio da masu 1 Mola tvari( g/Molu ), naravno za svaki kemijski element pojedinačno, treba umanjiti za 10 puta. Ovo je po redosljedu upisivanja radova 4. rad - slijedi još 19 radova (patenti ; znanstveni poslijediplomski seminarski radovi ; otkrića ; rukopisi i drugo). Rad upisao u elektronsku bibliografiju CROSBI autor ovog Diplomskog rada i njegovog aneksa-Napomene Boris Špadina dipl. ing. metalurgije, a sve putem AAI elektroničkog identiteta prijenosom podataka iz "Gradske knjižnice Juraj Šižgorić - Šibenik".

POVEZANOST RADA