ࡱ> 7 QbjbjUU .|7|7|YlvJT\dDxxD̠ΠΠΠΠΠΠ$Y yf@@@`4`4`4`4@ ̠`4@̠`4`4"6r.r̠ !0c;V `,̠0.ߧ24.ߧ̠`4Hrvoje Turkovi `to je 'reporta~a' - Nacrt odgovora Referencijalna strana reporta~e Dokumentaristi nost Oslanjajui se na izvorno, odnosno polazno zna enje, filmska ili televizijska reporta~a jest izvjeataj - obavjeatavanje nekoga o ne emu ato se doista zbilo u okolnom, stvarnome ~ivotu (vidi odredbe reporta~e u definicijskom okviru). Prema tome reporta~a je  kao ato su to i vijesti  tipi no dokumentaristi ka vrsta. Reporta~a pripada onoj vrsti filmova i videodjela koja prikazuju zbivanja u stvarnome ~ivotu, i za iji se prikaz podrazumijeva da je injeni ni, da odgovara stvarnim injenicama. Vjerodostojnost i istinoljubivost klju ne su norme reporta~e i vijesti. Kako se vijesti i reporta~u tipi no gleda s pretpostavnim povjerenjem u istinitost i to nost onoga ato mu se pokazuje, o ekuje se da to povjerenje nee biti iznevjereno. Iako neki oblici ' istog' dokumentarca mogu legitimno dopunjavati svoj prikaz stvari rekonstrukcijama (usp. Turkovi, 1996a), pa i fikcionalnim pasa~ima, ponekad i izdaano mijeaati fikcijsko zbivanje, glumu i dokumentaciju (npr. u dokudramama), u vijestima i reporta~i tako ato naj eae se do~ivljava kao prijevara, iznevjerenje bitne svrhe izvjeataja, ili kao ekstravaganciju koja takvu reporta~u odvaja od 'prave reporta~e'. Izvjeatajna aktualnost  rodna veza vijesti i reporta~e Meutim, nije svako dokumentaristi ko priopenje izvjeataj. Ono postaje takvim tek ako je aktualno. 'Aktualnost' ovdje ima viaestruki smisao, viae relevantnih dimenzija. Aktualnost zbivanja. Neko je dokumentaristi ko priopenje onda izvjeataj ako se bavi tzv. aktualnim zbivanjima, tj. ako se dokumentira o ne emu ato se upravo zbiva, ili se zbilo razmjerno nedavno te se joa dr~i va~nim za ope civilizacijsko i svakodnevno pre~ivljavala ko snala~enje ljudi u njihovoj trenuta noj ~ivotnoj okolini. (Usp. raspravu o suvremenosti i povjesnosti u tekstu Kad je film povijesni u Turkovi, 2005). Aktualnost obavijeatenosti. Dalje, neko je dokumentaristi ko priopenje onda izvjeataj ako pridonosi naaem trenuta nom, aktualno primjenjivanu, znanju, onomu koje mo~e utjecati na naae ~ivotne planove i poteze ato su u tijeku, odnosno onomu znanju na temelju kojega se trenutno snalazimo u druatvenom ~ivotu. Ako se neka dokumentaristi ka emisija (film) dosta naknadno pokazuje (ili reprizno, ili festivalski, ili u kinote nim okolnostima), dakle onda kad je zbivanje ve prestalo biti aktualno, davno proalo i zaklju eno  a prikazuje se odgoeno i 'zakaanjelo' jer ima do~ivljajnu vrijednost neovisnu o trenutnoj 'neaktualnosti' prikazana zbivanja  takvu e se (polaznu) reporta~u te~iti uzimati kao tzv. isti dokumentarac, a ne viae kao reporta~u. Reporta~nost nekog dokumentarca uvjetovana je i time ato se taj dokumentarac obraa interventnome znanju, onom znanju na temelju kojeg se joa aktivno mo~e mijenjati situaciju o kojoj je reporta~a, ili barem neke izravne posljedice te situacije za suvremenike. Reporta~a, kao i vijest, donosi a~urne informacije. Novost. Aktualnim nije svako 'aktualno primjenjivo' znanje, nego ono koje je za nas novo, tj. do tada ga nismo imali. Utoliko se aktualnim dr~i i in otkria ne ega ato se zbilo u proalosti ili je stalno bilo prisutno (dakle izvjeataj o nekoj bitno 'neaktualnoj' pojavi), samo ako se o tome nije uope znalo, a va~no je to znati (za mogue trenutne komunikacijske ili djelatne potrebe). Tako i neko arheoloako otkrie, medicinsko otkrie uzro nika neke stare bolesti, fizi arsko otkrie nekog fizikalnog zakona ato mo~e imati va~ne spoznajne ili tehnoloake posljedice... jesu itekako aktualni. 'Aktualni dogaaj' jest, prvo sam in otkria, ali nadasve aktualna primjenivost te nove spoznaje, novoste enoga znanja. Tu osobinu reporta~a u potpunosti dijeli s vijesti, i po tome obje pripadaju posebnome rodu 'djela'  priopajnih tvorevina  tzv. novinarskim, ~urnalisti kim formama. Na filmu se pojedine vijesti i reporta~e javljaju u sklopu filmskih novosti, filmskog ~urnala, odnosno u sklopu proizvodnih jedinica, poduzea, posveenih ~urnalisti ko-dokumentaristi kom pristupu, a na televiziji u sklopu emisija vijesti, odnosno tzv. informativnog programa. Idiosinkrati ka prolaznost. etvrta osobina aktualnosti osobito vrijedi za vijest, iako vrijedi i za veinu reporta~a, ali ne za sve njih. Tj. osobito nam je stalo da znamo, i ato br~e da doznamo, o onim zbivanjima koja su jedinstvena (neponovljiva, bez presedana) i prolazna. Koja su, dakle, unikatna, singularna i punkturalna  idiosinkrati na. Ako neko zbivanje (primjerice, bilo da je rije  o nekoj razvu enoj ekonomskoj krizi, ili potrazi za lijekom neke epidemijske bolesti  npr. side, sarsa) traje odve dugo, a u njegovu sklopu nema nikakvih krupnih obrata (kriza ne nalazi rjeaenja, lijek se ne otkriva), ili ako smo bili viaekratno i raznovrsno obavijeateni o nekom punktualnom dogaaju, ono gubi svoju informativnu vrijednost (eng.news value), postupno 'prestaje biti vijeau'. Jedinstvene stvari  upravo po svojoj jedinstvenosti, idiosinkrati nosti  jesu i apsolutno nove, ak i onda kad ih tipski itekako prepoznajemo. Reporta~e mogu biti iznimkom od toga tipa aktualnosti jer se mogu posvetiti i pojavama koje su svakodnevne, vrlo obi ne i obi ajne (naizgled 'trivijalne'), koje ve odulje (pa i vrlo dugo) traju i te~e joa trajati nakon ato smo o njima izvijeateni. A to je mogue zato ato reporta~e imaju na raspolaganju posebne izlaga ke osobine koje vijesti tipi no nemaju, a o tome e biti dalje posebnije rije i. Zbog idiosinkrati nosti zbivanja o kojima su vijesti i reporta~e, iznimno je va~no da se one dr~e onih uvenih pet postulata: ato, gdje, kada, zaato, tko. Prvi se postulat odnosi na izvjeatajnu obvezu da se utvrdi (imenuje) u zadovoljavajuoj mjeri ato se zapravo dogodilo, drugi na kojem se to mjestu dogodilo, trei u kojem vremenskom (povijesno lociranome) razdoblju, etvrti pod kojim uvjetima ili s kojim uzrocima i na koji na in, i peti - tko je sve klju no upleten u to. Sve su to odrednice dobre identifikacije ukupnoga zbivanja (pojave, situacije), a brza i prikladna identifikacija dogaaja klju na je snala~enje u ~ivotu, pa je po tome klju na i za vijest, ali i za reporta~u koja se odnosi na taj dogaaj. Dogaajna va~nost Meutim, ni vijest ni reporta~a ne izvjeauju o svim aktualnim zbivanjima. Nije vijeau, a ni vrijednom reporta~nom temom, svako trenutno primjenjivo znanje o nekoj novoj (jedinstvenoj) pojavi. Izvjeatavanje koje u slu aju vijesti i dijela reporta~a imamo na umu jest, prvo, javno  tj. na elno dostupno bilo kome ili, to nije, namijenjeno airoj zajednici (tzv. publici), a, drugo, za njega se pretpostavlja da je i personalno va~no  va~no za pojedinca  upravo zato jer je opecivilizacijski (opedruatveno) va~no. Naime, osnovni je zadatak vijesti, i na vijesti nadovezane reporta~e, da lokalno usidrene, jedinstvene i prolazne dogaaje trenuta no (tj. u ato kraem roku, dok nam je znanje o njima joa aktualno, djelatno upotrebljivo) u ine nadlokalno raspolo~ivim, tj. druatveno proairenim. Koja su to zbivanja, koje su to spoznaje ato su tipi no nadlokalno va~ne? Standardna civilizacijska va~nost nekih civilizacijskih podru ja. Kao i vijesti, i reporta~e vezane uz njih u estalo se posveuju nekim civilizacijski standardno va~nim promjenama (npr. politi kim, gospodarskim i zakonodavnim dogaajima, jer o njima ovisi tip funkcioniranja cijele dr~avne ili lokalne zajednice, pa i svakoga pojedinca u njoj u danome trenutku). Vijesti i reporta~e odr~avaju naau obavijeatenost, naau upuenost u trenutno stanje na tim va~nim podru jima opedruatvena ~ivota. Vijesti, zato, obvezatno imaju 'rubriku' politi kih i ekonomskih zbivanja, a reporta~e su esto posveene upravo nekom veem politi kom dogaaju ili procesu, posljedicama neke va~ne ekonomske 'mjere' vlade, reakcijama na donoaenje va~noga zakona i dr. Posebna dostignua. Va~ni su i 'viai' kulturni, tehnoloaki i sportski... dogaaji jer oni daju visoke, tj. druatveno aktualno mjerodavne uzore trenutnih postignua na podru ju posebnih druatveno njegovanih i osobno pri~eljkivanih vjeatina. One omoguavaju da se bude upuen u trenuta na mjerila dostignua, daju kriterij za procjenu druatveno prihvatljivih dostignua. Zato su i takve obavijesti redovito uklju ene u vijesti, obi no priklju ene u obliku dodatka (npr. po HTV Dnevniku slijedi obvezatni Sport  u kojemu prevladavaju izvjeataji o uspjesima ili neuspjesima sportaaa, a i u glavno 'tijelo' dnevnika se uklju i vijest o nekom kulturnom i sportskom dogaaju, nekom osobitome rekordu ili sportskom uspjehu). Takoer, reporta~e se mogu pozabaviti i posebnim osobama koje su nositeljima i otjelovljenjima posebnih dostignua u suvremenosti (kulturnjacima, znanstvenicima, gospodarstvenicima, sportaaima, nosiocima mode i zabavljaatva itd.). Ugro~avajua zbivanja. Potom, uvijek su nam klju ni dogaaji s drasti nim posljedicama, oni koji egzistencijalno ugro~avaju, tj. ugro~avaju opstanak i uvjete opstanka pojedinaca i zajednica. Takvima su ratovi, prirodne katastrofe, ekonomski slomovi, raznovrsne nesree, epidemije, kriminal i sl. O njima ~elimo znati osobito ukoliko nas izravno ugro~avaju, ali i zato jer te~imo biti za njih openito 'mentalno' spremni, imati predod~bu o tome da se uope javljaju, kakvi su, kako se ljudi nose s njima, kakve su im neposredne i dugoro ne posljedice... Zato su u vijestima obvezatni izvjeataji o takvu tipu dogaaja, osobito ako su veeg razmjera, a i dobrom su temom reporta~ne obrade i praenja (ako imaju neko trajanje). Neobi na zbivanja. Dalje, va~na su nam zbivanja koja iznenauju i zatje u jer naruaavaju naae standardne predod~be o tome ato je mogue i ega sve u svijetu ima. Zato se esto u vijestima javlja o bizarnim, neobi nim, udesnim i sl. pojavama, ma koliko su one malog dometa i irelevantne za naa dnevni opstanak. One postaju predmetom reporta~nog izvjeatavanja, a esto se dr~e 'zabavnim dodatkom' vijestima (pa se, primjerice, emisija vijesti  24 sata  Televizije Nove pokuaavala, isprva, razlikovati od vijesti HTV-a upravo po brojnosti tih 'zabavnih dodataka', a RTL je otprva uveo posebne emisije koje su se nadovezivale na glavne vijesti, npr. Explosiv i Exclusiv u kojem upravo dominiraju reporta~e o takvim pojavama). Ovo nabrajanje nije iscrpno, jer je pitanje ato je vrijednom vijeau bila stvar povijesno postupnih i prigodnih novinarskih otkria. Joa je uvijek, zapravo, predmetom postojane procjene, nasluivanja i domialjanja  a i stalnih rasprava i meu novinarima, redateljima, te kriti arima i teoreti arima  koja su to aktualna zbivanja 'prirodni' kandidati za vijest i reporta~u, ato to neko odreeno zbivanje ' ini vijeau', odnosno 'aktualnom temom' za reporta~u. Zbog vrlo probirljiva kriterija ato je vrijedno da bude vijeau, odnosno da bude temom reporta~e, obi no se ne mo~e bilo ato uzeti za temu, a osobito ne neato ato se 'na elno' dr~i va~nim, ali nije takvo u danome idiosinkrati nome slu aju. Neki muzej u maloj lokalnoj zajednici mo~e se toj zajednici initi va~nom ustanovom, ali ako on nema u svojoj zbirci neato iznenaujue za airu zajednicu (u usporedbi s drugim nacionalnim i svjetskim muzejima), ako nije u tome muzeju u injeno nikakvo civilizacijski va~no otkrie, ili ako se u tom muzeju nije dogodila neka nepodopatina ('afera', 'kraa', po injena ateta...), takva e se reporta~a smatrati, vjerojatno, dosadnom, neinformativnom  besmislenim izlaga kim potezom. Aktualno-poimateljska va~nost Iako smo u svemu ve spomenutome raspravljali o karakteristikama koje ine sama zbivanja i pojave vrijednim reporta~ne obrade, ni u jednome trenutku nije bila rije  o posve 'autonomnoj' vrijednosti zbivanja, nego o tome koliko su ona va~na za nas, za aire graanstvo i osobno za ljude ato ~ive u danoj civilizacijskoj okolini i koji imaju potrebu da ih se o njoj izvjeatava. S toga stajaliata nisu samo takva posebno va~na zbivanja  reporta~no relevantna. Za tekui je ~ivotni opstanak va~no ne samo znati ato se posebno va~no zbiva u naaem airem okru~ju  a to je tipi na tema vijesti i s vijestima vezanih reporta~a, nazovimo ih prigodno aktualisti ke reporta~e (koliko god to zvu alo tautoloaki)  nego i kako se stvari svakodnevno odvijaju i kako se s njima svakodnevno nosi. A to je podru je posebna tipa reporta~e  reporta~e iz svakodnevna ~ivota. Takve su, primjerice, reporta~e o de~urnima u hitnoj pomoi, pekarima u nonoj smjeni, djelovanju neke pu ke kuhinje, o tome kako radni ka obitelj pre~ivljava mjesec, odnosno reporta~a o djelovanju nekog kulturnog centra, problemima odvodnje s kojima se susreu stanovnici neke zapuatene ulice u gradu i mnogo atoata drugog. Doduae, takve se pojave ina e, karakteristi no, obrauju i u ' istom', 'nereporta~nom' dokumentarcu. No ' istom' dokumentarcu naj eae su klju no va~ni tipi ni aspekti takvih svakodnevnih dogaaja i pojava, oni koji 'karakteriziraju' sudbine i okolnosti na openit na in, kao proairene pojave 'stvarnoga' ~ivota. Ali ako se o njima radi reporta~a, mora ih se moi prikazati kao aktualne, tj. vrijedne trenutne upuenosti, obavijeatenosti  vrijedne da ih se istakne kao vijest, odnosno kao temu a~urnog izvjeataja (a~urne upuenosti). Dok je, dakle, vijest uvjetovana nadasve zbivanjem koje ima neku autonomnu iznadlokalnu va~nost, a za tim idu i aktualisti ke reporta~e, reporta~a iz svakodnevnog ~ivota ima dodatnu mogunost da izlaga kim pristupom prida aktualnu va~nost zbivanjima koja se sama po sebi ne bi nikada nametnula kao glavna vijest, ali su va~na za naa dnevni ~ivot i aktualnu informiranost o airim pojavama naae okoline (o kojima ne moramo niata znati, jer ih sami ne sreemo, a dobro ih je znati, jer ih mo~emo sresti). To se posljednje  prikazivanje nekog svakodnevnog zbivanja kao aktualno va~nog, vrijednog izvjeataja  posti~e prete~ito dvojako. Prvo tako da se takva tekua svakodnevna pojava nastoji pokazati kao va~na po nekom od prethodno specificiranih na ina. Na primjer, nastoji se pokazati (naj eae verbalnim tuma enjem) da je neki svakodnevni problem indikacija, recimo, propusta visoke politike, legislative, loaega funkcioniranja graanskih institucija i sl. Ili, se neka ina e redovita aktivnost poka~e kao uzor zamjernog dostignua, npr. osobitih vjeatina i zalaganja lije nika hitne pomoi, de~urnih policajaca, vitaliteta siromaane obitelji i sl. Ili se mo~e truditi da se svakodnevnom zbivanju pronae neobi na, udnovata, iznimna strana, ona koju rutinski ne opa~amo, a daje svakodnevnici mjeru iznimnog dostignua, spoznajnog otkria i sl. Drugo, te~i se za takvo prikazivanje pronai neki akutni  za vijesti mjerodavan  povod. Primjerice, ako je predlo~en novi zakon o prometu, onda se napravi reporta~a o statistici prometnih nesrea tijekom duga razdoblja, ato je, naposljetku, motiviralo donoaenje takva zakona. Ili ako u ulici mjeatani organiziraju prosvjede, onda to bude povod za reporta~u o sustavnom problemu s kojim su suo eni mjeatani i zbog kojeg i posi~u za prosvjedom. Ili, ako neki muzej organizira izlo~bu koja je izazvala iznimnu pozornost, onda to mo~e biti povod za reporta~u o tipi no slabu posjetu veini muzeja, a od ega se izuzima doti ni muzej. I tome sli no. Naj eae se ta dva pristupa nastoje kombinirati, pa se iskoristi neki akutni povod da bi se upozorilo na openitu va~nost neke svakodnevne pojave. Ali, dostatno je pribaviti barem jednu od tih izri itih motivacija za tematiziranje neke svakodnevne pojave, pa da reporta~a 'bude opravdana', tj. da se prihvati kao dobrodoala. Ako se za reporta~nu obradu neke svakodnevne pojave ne pronae takva 'aktualizacijska' motivacija, takvu e se reporta~u tipi no dr~ati nemotiviranom, vrlo esto i posve nezanimljivom, besmislenom (ili promaaenom) reporta~om. Izlaga ka strana reporta~e Klju na opisnost reporta~nog izlaganja Ako je klju ni cilj vijesti i reporta~e - predo avanje injenica, dokumentaristi nost  tada je neizbje~no temeljni oblik predo avanja, izlaganja  opis. Klju ne odlike opisa vodit e ustrojavanje pojedine vijesti, odnosno onoga dijela reporta~e ato predo ava samo zbivanje, odnosno prizor (usp. Turkovi, 1990; Turkovi, 2003). To, doduae, ne zna i da reporta~a nee posezati i za druk ijim tipovima izlaganja, primjerice za naracijom, argumentacijom (eksplikacijom), poetizacijama. Ali, u svemu e tome biti naglaaen deskriptivni pristup: narativno koncipirana reporta~a e biti zasnovana na narativnu opisu, a i argumentacijski i poetizacijski koncipirana reporta~a koristit e se opisnim kadrovima i sintagmama. Zato se i mo~e rei da je deskriptivni, opisni pristup dominantan, osnovan za reporta~u i vijest. Opisnost zna i da e se svako predo avanje injenica u vijestima i reporta~i morati brinuti da istakne one karakteristike koje su identifikacijski va~ne  koje pridonose prikladnoj identifikaciji zbivanja (prema gore navedenih pet postulata), te da predo avanje tih zna ajki tako poreda da gledatelj mo~e stvoriti ato cjelovitiju i prikladno potpunu predod~bu o tematiziranoj pojavi. Monta~a je u opisu prevladavajue diskontinuirana, ali s takvim sustavom nizanja da se slijed kadrova mo~e uzeti kao karakterizacijska specifikacija predod~be o jednoj te istoj konkretnoj prizornoj pojavi, ili o njezinim kontekstualnim odrednicama. Razraenost reporta~e Uzevai ozbiljno u obzir rodnu vezanost reporta~e i vijesti, jaki je polazni kriterij njihova razdvajanja, odnosno razlikovanja  razraenost i, s njom vezana, duljina. Emisija vijesti, odnosno pojedini filmski ~urnal, sastoji se od niza kratkih vijesti. im se neka vijest u sklopu npr. televizijskog Dnevnika odulji, tj. traje dulje nego standardno, i percipira se kao razraenija vijest, odmah se te~i dr~ati reporta~om. Dakako, kriterij razraenosti prili no je jednostavan: im uo imo da glavni cilj  i glavni efekt  pojedine vijesti nije da tek orijentacijski identificira dano zbivanje, nego da mu potanje poka~e aspekte i strukturu (slo~enost tijeka, viaestruke uzroke i posljedice...), da na slo~eniji na in upozori na moguu airu va~nost tog dogaaja... vijest dr~imo razraenom, i ona postaje reporta~om. Reporta~a je  u odnosu na vijest  razraena na viae na ina i na viae planova. Opisna razraenost. Dok se u vijestima daju samo oni opisni uvidi koji omoguuju brzu i tek orijentacijsku identifikaciju neke situacije ili dogaaja, ambijenta ili sudionika dogaaja, reporta~a mo~e svaki aspekt podrobnije opisati  razraenije opisati ambijent gdje se zbio ili zbiva dogaaj, portretirati izdaanije neke sudionike, opse~nije predo iti 'tragove' zbivanja i sl., a sve to i slikom i komentarom. Narativna razraenost. Reporta~e u sklopu vijesti esto su i narativno razraene, donekle nalik igranoj sceni ili igranom filmu. Pokuaava se 'uhvatiti' neko potencijalno (ili aktualno) dramati no zbivanje ato je u tijeku, nastoji se usredoto iti na jednu osobu, obitelj ili malu skupinu osoba da se ih se prati u njihovu djelovanju kako bi reporta~a imala 'ljudsko ~ariate', a pri tome se opisno ocrtavaju razli iti aspekti toga tijeka. Npr. u ratnim okolnostima, reporteri biraju (ili 'hvataju') neku osobu pred kojom je neki riskantni pothvat (npr. vojnik koji ide u akciju, ili izbjeglica koja mora pronai smjeataj...), odnosno osobu ili skupinu ato se nalazi pred nekim akutnim problemom (npr. spasiti rodbinu iz zato eniatva; dobiti putovnicu kako bi se mogli pridru~iti izbjegloj rodbini i sl.; pronai svoje meu mrtvima...), i potom ih prate u takvu nastojanju. Sli no je i s mirnodopskim uvjetima: i tu se pokuaava pronai (predvidjeti) neko dramati nije zbivanje sa zanimljivim protagonistom i pratiti ga. Dakle, dok se u vijestima samo indicira narav neke iskrsle situacije, u reporta~i se takva situacija prati u njezinu (po mogunosti dramati nu) tijeku. Razlika prema igranome filmu jest u prete~itoj prisutnosti opisne metode, veoj mjeri elipti nosti od standardnog igranofilmskog prikaza. I u naglaaenu dokumentarizmu, ovisnosti o zate enim injenicama i vjernosti njima. Tuma ila ka razraenost. Drugo, reporta~a naj eae nudi i tuma enje nekoga zbivanja, osobito onoga za ije je shvaanje potrebno posebno tek verbalno rspolo~ivo tuma enje, posebno objaanjenje. Npr. teako emo razumjeti slom na burzi ako nam neki stru njak ne objasni njegovo zna enje, uzroke i posljedice; poneki e ratni potezi biti posve nejasni ako nam se ne protuma i strategija u njegovu temelju; va~nost nekoga znanstvenog otkria neemo biti sposobni shvatiti ukoliko nam neki stru njak ne objasni njegovu bit i implikacije...). Reporta~a u takvu slu aju razrauje upravo tu tuma ila ku stranu u pristupu nekom dogaaju, tj. izrazito je diskursivno, raspravlja ki, objaanjavala ki postavljena i razraena (usp. Turkovi, 2001; Turkovi, 2004). Retori ka razraenost. Duljina, a ponekad i viae raspolo~iva vremena za izradu reporta~e omoguuje i viae brige oko retori nosti, tj. oko onih postupaka kojima se te~i poveati djelotvornost temeljnog izlaganja, odnosno poveati spektar djelotvornosti (do~ivljajne va~nosti). Reporta~a je zato otvorena unosu eksplikativnih metoda obrazovnog i znanstvenog filma, narativizaciji i poetizaciji. Ali omoguuje i naglaaeniju metanarativnu slo~enost  tj. slo~enost onih zna ajki izlaganja kojima se bolje vodi gledateljeva pozornost, poja ava zanimanje, oblikuje stav, ali i ini preglednijom struktura izlaganja i va~na mjesta izlaganja. Reporta~a zato trpi i uporabu popratne glazbe, vizualnih stilizacija, inserata, stilskih figura... Naravno, u onoj mjeri u kojoj ne razaraju temeljnu dokumentacijsku i obavijesnu funkciju. Dok je struktura vijesti tipi no stereotipizirana (dana u nekom od uhodanih predlo~aka za vijesti), struktura se reporta~e tipi no izvorno planira prema njezinoj duljini i slo~enosti teme te se, osobito za autonomne reporta~e, piau sinopsisi i scenariji, a te~i im se dati i dulje vrijeme za monta~nu obradu. Utoliko se mogu unaprijed i planirati stilovi razrade, odnosno koje e tipizirane podvrste biti dana reporta~a (vidi posljednji odjeljak), a prema nazna enim moguim tipovima razrade (o vrstama reporta~e viae u sljedeem dijelu teksta). Tematska usredoto enost Razraenost reporta~e, pak, nije bilo kakva, nego tematski uredoto ena, tematski maksimalno funkcionalna. To je, naime, vezano uz, spominjano,'vijesno' podrijetlo reporta~e: reporta~a zadr~ava jaku jednotematsku obilje~enost pojedine vijesti. Kako je klju no obilje~je pojedina ne vijesti identifikacija jedini nog dogaaja, takvo na elno tematsko usmjerenje zadr~ava i reporta~a. Naime, i reporta~a se tipi no posveuje razradi jedini nog dogaaja, tijeka zbivanja ili jedini no razlu enog problema i pritom je, kao i vijest, naglaaeno izri ita u pogledu toga ato je sredianja tema izvjeataja. Jednotemati nost pod uvjetima izrazite razrade (dakle slo~enosti, raznovrsnosti komponenata) podrazumijeva jaku funkcionalnost sastojaka, ma koliko bili raznovrsni, odnosno jaku koherentnost, unutarnju strukturnu povezanost. U reporta~i (kao i u vijesti, uostalom), podrazumijeva se da svaki sastojak pridonosi razbistravanju osnovne teme, njezinoj boljoj karakterizaciji. U narativnoj reporta~i, npr., podrazumijeva se da sve stvari koje se pokazuju imaju narativnu funkcionalnost, npr. da su dijelom problemski usmjerena zbivanja i da pridonose njegovu razumijevanju, da tuma e tijek i aspekte zbivanja, da pridonose emotivnom obilje~avanju zbivanja i njegovih implikacija... (U tome je jaka srodnost reporta~e sa strukturom klasi nog narativnog filma.)U interpretativno usmjerenoj reporta~i o ekuje se da prikazano bude umjesnom ilustracijom i argumentom za temeljni stav prema tematiziranoj situaciji, da analiti ki pridonosi razradi ili uvjerljivosti teze. Kao ato u pojedinoj vijesti odmah mora biti jasno o emu se govori, o emu je vijest, ovo je standardni postulat i reporta~e. Ako nije odmah jasno o emu je reporta~a, ili ako se tijekom reporta~e mijenja tema pa postaje nejasno o emu je zapravo, to je signal slabosti, izlaga ke promaaenosti dane reporta~e. Izradu reporta~e obilje~ava tipi no izrazito probiranje onoga ato e se rei i ato e se sve pokazati: svaki iskaz i svaki pokazani prizor (kadar i prizor u njemu) trebao bi imati neku informativno ili retori ki poja avajuu vrijednost. Verbalnost Ipak, iako se o ekuje da e i monta~no (promatra ko) nizanje samih prizora i prizornih vidova ato se pokazuju u reporta~i biti razaberivo koherentno, uglavnom je sredianji imbenik koherencije izlaganja u reporta~i upravo verbalni komentar, glasovno jezi no izlaganje (usp. Peterli, gl. ur., natuknica 'NARACIJA2'). Kao i u vijestima, koherentnost samog verbalnog komentara povezuje ina e diskontinuiranom monta~om nadovezivane prizore i dijelove prizora u reporta~i, ato je karakteristi no za opisno i pojmovno izlaganje. Naj eae je, zato, prva va~na uputa da je neki dokumentarac vjerojatno baa reporta~a uglavnom u naglaaenoj okvirnoj i provla noj prisutnosti i va~nosti govorenog komentara za razumijevanje onoga ato se izlaganjem iznosi. Glavni je razlog verbalnosti reporta~e u tome ato, recimo, esto tek verbalno narativno izlaganje mo~e rekonstruirati puni tijek zbivanja koje ina e samo zatjecajno snimanje aktualnog dogaaja naj eae ne uspijeva 'uhvatiti' u njegovu punom kontinuitetu i u svemu ato je potrebno za valjano razumijevanje zbivanja. Naime, dokumentarizam rijetko kad ima mogunost punog hvatanja kontinuiteta duljeg zbivanja, a nema ni mogunost da vizualno poka~e sve okolnosti koje su dovele do danog zbivanja i koje su va~ne po valjano razumijevanje zbivanja. (Ove pokaziva ke mogunosti u predo avanju zbivanja posebno razrauje igrani filma.) Zato upravo verbalni komentar daje informacije i tuma enja potrebna za razumijevanje koherentnosti onoga ato se ina e diskontinuirano prikazuje, tj. tamo gdje te koherentnosti nema u samim (napreskokce uhvaenim) snimkama zbivanja. S druge strane, kad reporta~a ima zadatak pojmovnijeg tuma enja zbivanja i problema onda je tipi no mnogo prikladnije verbalno pojmovno i poopavajue izlaganje, jer je ono sposobno brzo povezati pokazane prizore s drugim zapamenim (dakle o evida ki nepristupa nim) zbivanjima i tako dati kontekst tuma enju. Iako i konstrukcija slika ima pojmovne, apstrakcijske potencijale, esto to ini tek po cijenu nezgrapnih i slo~enih konstrukcija, uz uvijek prisutna naglaaena ograni enja (usp. Turkovi, 1994). Nekoliko je tipi nih postavljanja verbalnog izlaganja u reporta~i. Neprizorni komentar. Verbalni je iskaz naj eae (a u vijestima obvezatno) prisutan u obliku tzv. off-komentara (off-naracije), tj. uje se neprizorni glas koji nas izvjeatava o zbivanjima i njihovu zna enju dok za to vrijeme gledamo niz vizualno predo enih prizora (sa ili bez prizornih zvukova). Reporterov izvjeataj 'u kameru'. Ponekad izravno gledamo reportera u predo avanim prizorima: kako nam se govorno obraa komentarom u kadru, dok intervjuira druge sudionike, pokazuje nam mjesto i tragove dogaaja uz govorno komentiranje prizora ato je u tijeku (ali, naravno, i neverbalno upuivanje i komentiranje  pogledom, mimikom i gestama). Rekonstruktivni slijed izjava 'u kameru'. Izlaga ki vezan komentar ne mora davati jedan komentator, nego se mo~e graditi od niza osobito monta~no povezanih ulomaka 'anketnih' iskaza o evidaca i protagonista zbivanja, ili niza tuma itelja uz minimalni okvirni komentar samog reportera ili scenariste. Kombinacija prethodnog. Naravno, sve se to mo~e kombinirati u razli itim omjerima i rasporedima, pa se to esto i ini. Oslanjajui se na verbalni iskaz, televizijska i filmska reporta~a ujedno se oslanja i na novinsku reporta~u (dakle knji~evno-jezi no temeljenu reporta~u). Veina ovdje raspravljanih zna ajki reporta~e jesu i zna ajke novinske reporta~e, utoliko verbalni komentar mora paziti na sve ono na ato mora paziti dobro postavljena knji~evna reporta~a. S dvije va~ne 'korekcije'. Prvo, iako se verbalni komentar (osobito onaj neprizorni, off) naj eae ' ita' s napisana predloaka (dakle izvorno je pisan)  on ipak pripada usmenim ~anrovima jer se tako izvodi. Zato je i pri njegovoj konstrukciji i pri njegovoj izvedbi potrebno paziti na njegovu 'govorivost', tj. paziti na tzv. paralingvisti ke aspekte usmenog izlaganja  prete~ito na intonativne aspekte (usporedi viae o tome u odjeljku o retori nosti reporta~e). Ako je u pitanju izvjeatavanje 'u kameru', dakle s vizualnom prisutnoau reportera u prizoru, tada su iznimno va~ni i 'neverbalni' aspekti reporterova izlaganja  geste kojima se koristi reporter, kretanje njegova pogleda, mimika, postura tijela i logika njegova tjelesnog ponaaanja u situaciji. Odnosno, va~ni su neverbalni aspekti snimljenih 'anketnih' izjava od kojih se sklapa verbalno izlaganje u tako koncipiranoj reporta~i. Drugo, temeljni je zadatak da se u televizijskoj/filmskoj reporta~i ono ato se izla~e maksimalno vizualno ilustrira, odnosno da se verbalno izlaganje ato izdaanije i bli~e pove~e s audio-vizualno predo enim prizorima, o emu e upravo biti rije i. Televizijsko-filmske reporta~e u kojima se minimalno vizualno ilustrira ono o emu se govori, do~ivljavaju se loaim televizijskim, odnosno filmskim repotra~ama, koliko god ina e sam govor bio knji~evno, esejisti ki dobro smialjen. Bliska povezanost komentara i o evida kih prizora Tematska usredoto enost o ekuje se, naravno, od sama verbalnog komentara, odnosno od verbalne strane (u bilo kojoj izvedbenoj varijanti). No, dok je u vijestima verbalno priopenje (tzv. komentar, naracija) glavni, a katkad i jedini, nosilac obavijesti, reporta~u obilje~ava obvezatna isprepletenost verbalnog izlaganja sa slikovnim, prizorno o evida kim, izlaganjem. Zato, dok se vijesti mogu javljati isklju ivo verbalno, bez ikakve 'pokrivenosti slikom' (kako to ~argonski ka~u filmski i televizijski ljudi), to je gotovo nezamislivo za televizijsku, odnosno filmsku reporta~u. Reporta~a koja ne pru~a o evida ka svjedo anstva samih prizora obi no se otpisuje kao 'radijska', ona koja ne iskoriatava prednosti vizualnog medija. Stoga se tematska usredoto enost o ekuje i od predo ene prizorne strane. Kako je verbalna strana u na elu vodea (temeljni organizator izlaganja), to se tematska funkcionalnost vizualno-prizorne strane filmskog ili televizijskog izlaganja o ituje u njihovoj pravovremenoj i umjesnoj ilustrativnosti u odnosu na verbalno izlaganje. Dok sluaamo verbalno izlaganje o ekujemo da emo i vidjeti neato od prizora (dogaaja, situacije) o kojem se govori i to upravo u trenutku kad se o tome govori, kad se to spominje. Ako, pak, prvo gledamo prizore pa potom slijedi verbalni komentar, od njega o ekujemo da se barem nekim svojim dijelom izravno odnosi na upravo viene prizore, da njih komentira. U reporta~i op ekuje se da slika izravno oprimjeruje govor, a govor pojmovno izravno specificira i tuma i sliku. Druga ije re eno, izmeu audio-vizualno prizorne i verbalno komentatorske strane reporta~e o ekuje se izravna  tj. dobro tempirana  uzajamna motivacijska vezanost: dani trenutak u govornom iskazu motivira pojavu danog prizornog sadr~aja, a dani prizorni sadr~aj motivira sadr~aj govornog iskaza. Izmeu njih postoji  kako bi rekli lingvisti i filozofi jezika  referencijalna vezanost: govor upuuje na specifi ne izvaniskazne dogaaje i situacije koji se slikovno pokazuju, a im se neato poka~e, o ekuje se uti verbalno tuma enje toga, o ekuje se vidjeti koji se airi smisao oli ava, egzemplificira, oprimjeruje u promatranu konkretnom prizoru (za pojam egzemplifikacije usp. Goodman, 2002). Ti referencijalno-egzemplifikacijski odnosi izmeu verbalnog tuma enja i audio-vizualno predo ena prizora bit su pojma ilustriranja. Razlog razraenog usuglaaavanja govornoga komentara i predo avanih prizora temelji se na polaznoj dokumentaristi koj, svjedo ila koj funkciji svake vijesti i reporta~e. Vizualni mediji mogu jezi ne izvjeataje s jedne strane poduprti perceptivnim svjedo anstvima, a s druge ih strane mogu bolje  perceptivno  specificirati, konkretizirati. Kombinacija verbalno-vizualnog izvjeataja ima tako vee mogunosti da bude obavijesno 'potpunija' nego ijedno od njih samo za sebe, a vea im je mogunost da u dobroj uzajamnosti budu 'uvjerljiviji' jer je jedan potporom i razradom drugoga. `to je ta uzajamna potpora preciznija, izdaanija i istan anija, to se boljom ini naaa upuenost ato je stje emo takvim dobro kombiniranim i koordiniranim priopenjem. Iako je pronala~enje na ina tempiranog (monta~nog) usuglaaavanja komentara i predo ena prizora stvar specifi ne dosjetljivosti vezane uz konkretnu raspolo~ivu grau te su konkretni oblici usuglaaavanja vrlo raznoliki, nekoliko je uhodanih tipova usuglaaavanja. Pogledajmo te na ine sa svake od dviju strana  tj. pogledajmo koja je svrha verbalnog u odnosu na vizualno, a potom vizualnog u odnosu na verbalno. Razlozi za pridru~ivanje verbalnoga vizualnom: Pravovremeno imenovanje. Od komentara (ili barem od podnaslova) o ekujemo da nam pravovremeno imenuje klju ne osobe koju vidimo u slici, imenuje ambijent i geografski ga smjesti, kao i da imenuje tip zbivanja ako to nije odmah razaberivo. To su podaci koje sami prizori naj eae ne nude, a i nije ih uvijek lako vizualno, prizorno, osigurati. Nedostatak takvih podataka obi no frustrira gledatelja, koji kod izvjeataja te~i odmah znati o kako se zove va~na osoba u kadru, kako se zove i gdje je geografski smjeaten dani ambijent, kakvo je zbivanje po srijedi i dr. Pravovremeno obavijesno specificiranje trenuta ne teme. Ako u prizorima koje gledamo nije odmah jasno ato je najva~nije, kojoj stvari ili kojoj osobini obratiti posebnu pozornost  a to se esto zbiva kad je posrijedi airoka slika prizora (recimo total), kad je napu ena ljudima i predmetima te mnogoatoata nudi za razgledanje  komentar je taj od kojeg se o ekuje da imenovanjem, ili izravnim upuivanjem na va~nu pojedinost u onome ato gledamo to istakne, izdvoji za podrobnije opa~anje i razumijevanje. Pravovremeno tuma enje smisla. Kako je prizor u snimci u na elu vrlo konkretan i naj eae potencijalno viaesmislen, tj. dade se razli ito tuma iti, ne moramo odmah znati radi ega to gledamo, koji je priopajni cilj danoga prizornog pokazivanja, koji su smislovi koje se o ekuje od nas da ih pridamo zbivanju. Zato od komentara o ekujemo da nam odmah nazna i razlog zbog kojeg to gledamo, tj. da nam se verbalno nazna i tema ne samo ukupnog izlaganja (iako to ponajprije) nego i danoga konkretnog mjesta u izlaganju. O ekujemo neposredno prethodno tuma enje prizora koji e nam se pokazati, bilo pratee tuma enje prizora koji upravo gledamo, bilo neposredno naknadno tuma enje. Razlozi za tempiranje prizornog pokazivanja: Perceptivna konkretizacija verbalnih podataka. Verbalni iskazi uglavnom su prili no 'apstraktni'  ne specificiraju sve potencijalno va~ne osjetilne osobine pojave. Zato se verbalnim iskazima izrazito poveava predod~bena podrobnost i konkretnost pomou perceptivnog (audio-vizualnog) predo avanja samih prizora na koje se trenuta no odnosi komentar. Ipak emo bolje upoznati ovjeka ako ga se ne spomene tek po imenu i funkciji, nego ako ga se i poka~e; bolju emo predod~bu imati o nesrei ako vidimo kako izgleda slupan automobil i u kojem je polo~aju; bolju emo ideju imati o va~nosti nekoga politi kog dogovora ako vidimo ritualne okolnosti potpisivanja dogovora... `to viae od onoga o emu se govori mi i vidimo, to e nam predod~ba o danome zbivanju biti 'punija', informativnija, bit e nam to 'upe atljivije', tj. bolje emo to pamtiti. Dokaznost, svjedo anstvo prizora. Priroda je verbalnih iskaza i izvjeataja da su podlo~ni laku iskrivljavanju, a i verbalno je lako lagati. Kao jedno, vrlo va~no, sredstvo provjere injeni nosti i injeni ne adekvatnosti onoga ato se verbalno iznosi slu~i upravo vizualno svjedo anstvo koje pru~a filmska/videosnimka svojom registracijskom prirodom. Snimka prizora tako slu~i kao svojevrsni o evida ki dokaz, potpora, izravnije svjedo anstvo  jer je osjetilno, perceptivno. Stoga, ato se viae toga iz komentatorskog i svjedokovog govora prizorno ilustrira, to e ukupna reporta~a biti svjedo ila ki, izvjeatajno uvjerljivija. Pru~anje specifi ne motivacije komentaru. Za razliku od vijesti, u kojoj se pokazana zbivanja javljaju tek s ova dva prva razloga (konkretizacija i podupiranje), esto sami pokazani prizori  ljudi, zbivanja, ambijenti  trae dodatno na imenovanje i podrobnije tuma enje (vidi prva tri razloga za davanje komentara). }ivi i razgleda ki bogati prizori izvrsna su motivacija za komentatorsko-tuma ila ka tematiziranja. Prizori 'vabe' na svoje tuma enje, pa kad se to osjeti, onda je nu~no odmah i dati tuma enje. Retori nost reporta~e Reporta~a  kao i svako priopenje  te~i biti djelotvorna u onome ato joj je sredianje. Posebni postupci kojima se reporta~a ini djelotvornom tradicionalno se nazivaju retori kim, a tipski na ini kojima se posti~u retori ki efekti nazivaju se retori kim modusima. Kako je sredianji zadatak reporta~e aktualna dokumentaristi nost, to je njezin osnovni retori ki zadatak da nju u ini uvjerljivom. Nazovimo taj zadatak izvjeatajnom retori noau. No, kako reporta~a, poput svakog priopenja, te~i privui i zadr~ati pozornost aire publike, vezati gledateljev interes za ono ato se priopava, te kako te~i biti dojmljivom (emotivno i pamtila ki usidrenom), te utjecati na stavove (tj. preferencije koje ravnaju naaim akutnim snala~enjem), taj retori ki aspekt mo~emo nazvati motivacijskom retori noau. Kako se reporta~a tipi no sastoji od dva klju na sastojka  verbalnoga komentara i slikovnog slijeda prizora  to svaki od njih ima vlastite retori ke modalitete, kao ato se oni i osobito retori ki kombiniraju. Retori nost komentara. Sredstvo kojim govorni komentar, sam po sebi, pribavlja uvjerljivost onomu ato iznosi jest, prvo, intonacija, a ako se reporter vidi u kadru, i njegovo neverbalno ponaaanje. Primjerice intonacija mo~e biti rukovoena nadasve izvjeatajnom retori noau, odnosno utjecati se objektivisti kom iznoaenju, emotivno neanga~irane, ali 'autoritetne' intonacije, kao da se to iznose 'apsolutne istine' koje ne treba 'oskvrnuti' nikakva emotivna pristranost (takvu intonaciju tipi no imaju naai voditelji vijesti; usp. prethodne eseje u odjeljku 'Spikeri  njihove uloge i problemi'). No, naracija mo~e intonativno i gestualno pribjei i motivacijskoj retori nosti, tj. da bude emotivno poviaena, te~ei stvoriti dojam naratorove uzbuenosti onim ato iznosi, njegove osobne uvjerenosti u ono ato govori, njegove ganutosti time (ovo je praksa nekih ameri kih voditelja vijesti i rijetkih pojedinaca u nas).  Retori nost slike i monta~e. Slikovno svjedo anstvo podupire autenti nost ako je opisno adekvatno (tj. pokazuje se to no ono ato se govori), opisno dostatno iscrpno (tj. pokazuje se 'autonomna cjelina' zbivanja ili situacije, a ne tek neki previae 'selektirani' fragmenat) te ako prizori ostavljaju dojam zate enosti  tj. da su takvim neovisno o snimanju, ili da usprkos svijesti o snimanju odaju va~ne 'spontane', zate ene crte. Zapravo, kriteriji autenti ne zatjecajne dokumentaristi nosti ujedno su imbenici retori ke djelotvornosti snimaka prizora. Kao i u slu aju intonacije govornog izvjeataja, i snimanje i monta~a prizora mo~e biti voena na dva krajnja na ina. U modusu izvjeatajne retori nosti trudit e se postii 'objektivisti ki neutralizam' u slikovnom i monta~nom pristupu. On podrazumijeva puatanje prizorima 'da sami za sebe govore', s minimalnim kompozicijskim i monta~nim 'krojenjem' - nastoji se minimalizirati dojam 'manipuliranja' slikovnim materijalom, nastoji se pristupati stvarima s pomou tzv. nevidljivih postupaka ili dati sve u jednom kadru. Ali se mo~e utei i opre noj verziji u pribavljanju uvjerljivosti izvjeataju  motivacijskoj retori nosti. Mo~e se, naime, snimanjem iz kompozicijski neobi nih kutova koji kao da vizurno 'zaska u' va~ne sastojke zbivanja, pronala~enjem va~nih komponenti prizora naglim  drndavim seljenjem vidnog polja, dinami nim monta~nim nabrajanjem istotipskih, ali varijantnih injenica (nagomilavanje va~nih detalja) i dr. stvoriti dojam emotivne anga~iranosti i iskrenosti u promatra kom i tuma ila kom pristupu prizorima. Motivacijska retori nost tipi no se ja e povezuje s interpretativnije orijentiranim reporta~ama, dok se izvjeatajna retori nost ja e povezuje sa svjedo ila ki orijentiranim reporta~ama (vidi dalji tekst). Pri polaznom planiranju reporta~e obi no e se morati odlu iti o temeljnome 'stilu': hoe li se pristupiti 'objektivisti ki', 'neutralisti ki', ili 'tezi no', 'poneseno'. Svaka od tih odluka ima specifi ne posljedice i na na in snimanja, montiranja i verbalnog komentiranja. Svaka od tih odluka ima vrlina, ali i ograni enja (koja se mogu uvijek shvatiti i kao slabosti). 'Objektivisti nost' se mo~e shvatiti kao emotivno 'hladna', a 'dezinteresnost' koja se njome stavlja u prvi plan mo~e za posljedicu imati gubitak dojma o va~nosti onoga ato se snima (osobito ako to samo po sebi nema neku standardnu atrakcijsku, senzacijsku vrijednost, nego je rije  o nekoj svakodnevnoj pojavi). Opet, 'tezi ni', 'emotivniji' pristup mo~e se lakae shvatiti kao 'propagandni', kao pokuaaj da se 'manipulira' gledateljem, a to mo~e atetiti uvjerljivosti, povjerenju u injeni nu to nost onoga ato se tako emotivno i tezi no predo ava. Takoer, mjera 'retori nosti' velikim e dijelom ovisiti o duljini reporta~e, i o mogunostima njezine razrade. `to je reporta~a dulja, to e va~nost retori koga 'oja avanja' biti va~nija, jer e trebati o uvati gledateljevu pozornost i zanimanje tijekom duljeg izlaga kog vremena. Takoer, duljina i razraenost esto e podrazumijevati da se u reporta~u unose elementi koji je ine nadaktualno va~nom: ta se reporta~a mo~e po nekim segmentima ili aspektima pribli~iti poetskom dokumentarcu (po poetiziranim sekvencama, sugestivnoj glazbi), ili obrazovnom filmu (po pojmovnim tuma enjima) ili tzv. ' istom dokumentarcu' (po mjeri isticanja tipi nosti, na elne mogunosti da se tako ato dogodi kako se to prikazuje u danome slu aju), a mo~e se reporta~a pribli~iti i igranom filmu  stilskim poja avanjem dramati nosti zbivanja i utjecanju protoigranofilmskoj monta~i. Dakako, svaki od tih poteza pribli~avanja reporta~e nekom drugom tipu filma (ponekad se govori kao o 'nadila~enju reporta~nosti') donosi opasnost da se naruai temeljna injeni na autenti nost izvjeataja, njegova aktualisti ka vrijednost, a da se zbog ipak reporta~nih okvira ostali elementi javljaju u svojoj 'sirovoj', neistan anoj, 'primitivnoj' verziji, dakle da ne budu na razini standarda koji imaju u 'domicilnim' kontekstima (da 'obrazovnost' bude slaba, da 'poetizacija' i narativnost bude 'primitivna'...). Vrste reporta~a Zapravo, raspravljajui u prethodnim odjeljcima o reporta~i i njezinim mogunostima, nismo mogli a da ne vodimo ra una i o razli itim tipskim podvrstama reporta~e. Neke se od tih podvrsta preklapaju, jer su raene po razli itim, ali 'ukrstivim' kriterijima, a neke su naizgled autonomne. A. Primjerice, kad smo razbistravali odnos reporta~e i aktualiteta, odnosno reporta~e i vijesti, upozorili smo na dva tipa reporta~e. a) Aktualisti ka reporta~a. Kako se reporta~a esto opravdano dr~i 'proairenjem vijesti', prvo treba izdvojiti onaj tip koji je doista vezan uz vijesti, te samo razrauje ono ato se krae iznijelo u vijestima, ili se razrauje predod~ba i tuma enje nekog dogaaja ato se dulje prati od vijesti do vijesti. b) Reporta~a iz svakodnevna ~ivota. Te reporta~e posveuju se dogaajima koji se uobi ajeno ne dr~e 'vijeau', ali koji se mogu prikazati kao aktualno va~ni. Taj tip reporta~a tipi no se pribli~ava 'trajnijim' tipovima neaktualisti nog dokumentarizma (' istom' dokumentarcu). Naravno, uvijek je mogue (i preporu ljivo) kombinirati aktualisti ke momente sa svakodnevnim (na to ujedno i navode na ini na koje se preporu ilo u initi svakodnevna zbivanja 'vrijednom temom' reporta~e) te su itekako mogui mijeaani oblici. B. Reporta~ni pristup ovisi i o glavnom podru ju u koje se upuata autor reporta~e da bi dobio 'grau' za reporta~u. Tako se tipi no razlikuje: a) Situacijska reporta~a (eng. topical), a to su sve one reporta~e u kojima se prevladavajue koriste snimke (a ponekad i govorni komentar, izjave) 's mjesta dogaaja' za vrijeme dok se odvija klju an dogaaj, ili dok su joa '~ivi' njegovi tragovi. b) Istra~iva ka reporta~a. Kad se obrauje neki kompleksni dogaaj koji ima dulje korijene u proalosti a povezan je s nizom istodobnih zbivanja, reporta~a se mo~e, s jedne strane, koristiti tzv. 'arhivskom graom' (snimkama uraenim za druga ije svrhe), a s druge razgovorima sa svjedocima, odnosno 'informatorima'. U njoj ne mora biti nikakva 'izvjeataja s lica mjesta' (osim onoga kojim se opisujei ambijent u kojem se zbio dogaaj, ili snima informatore), nego se sve odvija na temelju tzv. 'sekundarnih izvora' i 'sekundarnih izjava'. Takva je reporta~a esto obilje~ena nizom intervjua (anketnom komponentom), i/ili je strukturirana filmsko-kompilacijski (tj. izborom ulomaka iz arhivskog filmskog i fotografskog gradiva). C. Koristan tip razvrstavanja reporta~a jest po njihovoj izlaga koj metodi. Kad smo, naime, raspravljali o tipovima razraenosti dostupnih reporta~i, zapravo smo ukazivali na temeljne tipove reporta~e, pa u ih ovdje samo nabrojati: a) Narativna reporta~a. U narativnoj reporta~i imat emo posla s praenjem nekog jedinstvenog slijeda zbivanja s izdvojenim pojedincima (protagonistima) tog zbivanja, ponekad i s 'fabulisti kom', dramatskom strukturom zbivanja i ponaaanja sudionika, i s osobitom retorikom estom u naracijama (usp. gore odjeljak 6). Ipak, za razliku od fikcionalnog igranofilmskog pristupa naraciji, narativnom reporta~om ravnat e na elo dokumentaristi ke istinitosti i 'zatjecajnog' praenja, pa ako se osjeti 'namjeatanje' i narativno-retori ko 'napumpavanje' dramati nosti, reporta~a e izgubiti na injeni noj uvjerljivosti. Komentar e u narativnoj reporta~i i sam te~iti da bude narativan, iako s naglaaenom metakomunikacijskom funkcijom (tj. davat e dodatne upute koje gledateljima olakaavaju praenje i razumijevanje prizornih zbivanja i njegove povezanosti, njihova tijeka). b) Opisna reporta~a. Iako se svaki reporta~ni pristup zasniva na opisu, kod va~nijih i slo~enijih zbivanja nastojat e se dati iscrpniji njihov vizualni opis kako bismo dobili adekvatniju i puniju predod~bu o njima. Naravno, i govorni komentar bit e prevladavajue opisan, dajui nu~ne identifikacijske informacije koje slika ne mo~e dati. c) Interpretativna reporta~a. Takvom su one reporta~e koje daju razraenija objaanjenja nekog dogaaja, osobito onog koji se ne mo~e u potpunosti razumjeti bez njih. Takva se reporta~a ponekad pretapa u svojevrsni aktualno-obrazovni film ili emisiju, ili se mo~e pretvoriti u svojevrsni propagandni film. d) Poetska reporta~a. Ponekad se  osobito u reporta~i iz svakodnevna ~ivota  ne ~eli samo predo iti konkretna izabrana idiosinkrati na situacija, nego i do arati svjetonazor ili temeljno raspolo~enje koje dominira danim tipom ~ivota. To se obi no ini tako da se hvataju osobito 'izdajni ke' (tj. indikativne) reakcije klju nih osoba, uz veliku pozornost prema prikladno sugestivnoj slikovnosti (osobitoj 'svjetlosnoj atmosferi' i posebnoj 'kompoziciji' kadra, njegovanju prizorno ne uvijek 'funkcionalna' monta~nog ritma, esto uz sporu smjenu kadrova, s iznenaujuim monta~nim prelazima, ili pak s ubrzanim 'ritmi kim insertima'  'monta~nim sekvencama') i sl. Takva reporta~a obi no pretendira da se uzima i kao ' isti dokumentarac'. Toj vrsti pripada, primjerice, tzv. etnografska reporta~a (reporter obilazi neko zabitno selo i izvjeatava o onome ato je tamo zatekao), takoer i turisti ka reporta~a (daje se prikaz trenuta ne turisti ke atraktivnosti nekog mjesta s dosta poetskih idealizacija), a u tom se slu aju esto naprosto govori o turisti kom ili etnografskom filmu, a da se pritom i ne spominje njihova reporta~na funkcija i pripadnost. Naravno, mogue je na initi i brojne druge podjele prema nekom od uo enih i aktivnih kriterija, ali i ovo je dovoljno da upozori na moguu kultivacijsku raznolikost koja stoji na raspolaganju reporta~i. A ujedno i objaanjava zaato je, ponekad, tako teako povezati raznovrsne filmove i emisije u istu vrstu  u reporta~u, i zaato se poneke od tih vrsta i ne dr~e reporta~ama, nego ih se pokuaava nekako druk ije, specifi nije, nazvati. Svaka od tih vrsta mo~e se njegovati ' istunski', puristi ki  tj. inszistirati da klju ne zna ajke dane vrste budu i isklju ive zna ajke, uz eliminaciju druga ijih moguih pristupa. Vrlina je takva pristupa ato on izbistrava najefikasnije postupke za dani pristup, ustaljuje ih i omoguuje gledatelju da ima puniji do~ivljaj odreenoga tipa. S druge strane, uvijek je mogue otvoreno iskuaavanje kombinacija razli itih pristupa ('antipuristi ki' pristup) te u provjeri koliko se danim kombinacijama mo~e pridonijeti temeljnim obavijesnim, razumjevala kim i retori kim svrhama reporta~noga pristupa. I istunstvo i ne istunstvo mo~e biti itekako korisno, ali tek ukoliko se svako temeljito razrauje i osjetljivo primjenjuje. Bibliografija: Ahmavaara, Yrj, Karle Nordenstreng, Pekka Peltola, 1973, 'Informational news criteria', u Nordenstreng, ur., 1973. Allen, Richard and Murray Smith, ur., 1997, Film Theory and Philosophy, Oxford: Clarendon Press Babac, Marko, ur., 1993, Leksikon filmskih i televizijskih pojmova, Beograd: Nau na knjiga, Univerzitet umetnosti u Beogradu Carroll, Nol, 1997, 'Fiction, Non-fiction, and the Film of Presumptive Assertion: A Conceptual Analysis', u: Allen i Smith, ur., 1997. Goodman, Nelson, 2002, Jezici umjetnosti: Pristup teoriji simbola, prev. Vanda Bo~ievi, Zagreb: Kruzak Ili, Mom ilo, 1990, 'Novosti, filmske', u Peterli, gl. ur., 1990. Jacobs, Lewis, ur., 1971, The Documentary Tradition. From Nanook to Woodstock, New York: Hopkinson and Blake Joji, Lidija, Ranko Matasovi, gl. ur., 2002, Hrvatski enciklopedijski rje nik, Zagreb: Novi Liber Klai, Bratoljub, 1978, Rje nik stranih rije i. Tuice i posuenice, Zagreb: Nakladni zavod MH Klugherz, Daniel, 1967, 'Documentary  where's the wonder?', u Jacobs, ur., 1971. Konigsberg, Ira, 1987, The Complete Film Dictionary, New York: New American Library McQuail, Denis, 2000, McQuail's Mass Communication Theory, London: SAGE Publ. Nordenstreng, Kaarle, ur., 1973, Informational Mass Communication, Helsinki: Tammi Publ. Peltola, Pekka, 1973, 'News transmission: past and present', u Nordestreng, ur., 1973. Peterli, Ante, 1990, 'Reporta~a, filmska', natuknica u: Peterli, gl. ur., 1990. Peterli, Ante, gl. ur., 1990, Filmska enciklopedija 2 (L-}), Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krle~a Plenkovi, Mario, 1989, Suvremena radiotelevizijska retorika, Zagreb: Stvarnost Rotha, Paul, 1968. (proaireno izdanje; prvo: 1935), Documentary Film, London: Faber and Faber Swallow, Norman, 1966, 'The curent affairs documentary', u Jacobs, ur., 1971. `entija, Josip, gl. ur., 1981, Opa enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, 1981, Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod `onje, Jure, gl. ur., 2000, Rje nik hrvatskoga jezika, Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krle~a i `kolska knjiga Tretyakov, S., V. Shklovsky, E. Schub, i O. Brik, 1927, 'Symposium on Soviet documentary' u Jacobs, ur., 1971. Turkovi, Hrvoje, 1990, 'Opis' (enciklopedijska natuknica), u Peterli, gl. ur., 1990. Turkovi, Hrvoje, 1994, 'Pojmovni iskaz: od slikovnog do govornoga i natrag', Republika, 9-10, rujan-listopad 1994, Zagreb: Druatvo hrvatskih knji~evnika Turkovi, Hrvoje, 1996a, 'Prireiva ki dokumentarizam', u Turkovi, 1996b. Turkovi, Hrvoje, 1996b, Umijee filma. Esejisti ki uvod u film i filmologiju, Zagreb: Hrvatski filmski savez Turkovi, Hrvoje, 2000, 'Programska narav televizije', Zapis, posebni broj, ljeto/2000, Zagreb: Hrvatski filmski savez Turkovi, Hrvoje, 2001, 'Obrazovni film  ato je to, i ato on sve jest', Hrvatski filmski ljetopis 27-28/2002, Zagreb: Hrvatski filmski savez i dr. Turkovi, Hrvoje, 2003, '`to se ini kad se filmski opisuje', Zapis, posebni broj `kola medijske kulture 2003, Zagreb: Hrvatski filmski savez Turkovi, Hrvoje, 2004, 'Pojmovni film prema Radovanu Ivan eviu. Perspektive, I-VI, serija element-filmova, Filmoteka 16, Zagreb, 1972', Hrvatski filmski ljetopis, 39/2004. Zagreb: Hrvatski filmski savez Turkovi, Hrvoje, 2005, Film: zabava, ~anr, stil, Zagreb: Hrvatski filmski savez Tyler, Parker, 1949, 'Documentary technique in film fiction', u Jacobs, ur., 1971.  REFERENCIJALNOST. Pod referencijalnoau se u filozofiji logike podrazumijeva osobina nekog naziva ili iskaza da upuuje na stvarne pojave, tj. da se stvarne pojave javljaju kao doseg, ekstenzija referencijalnog pojma. Iako, dakle, kad gledamo film ili televizijsku emisiju, gledamo tek audio-vizualnu pojavu tehnoloki i perceptivno vezanu uz ambijent projekcije, i smjetenu u njima (npr. televizijski ekran u prostoriji gledanja, filmski ekran i projekciju u projekcijskoj prostoriji...), ipak ono to se prikazuje na filmu i na televiziji mo~emo dr~ati da se odnosi na neato ato je prethodno snimljeno i ato se zbilo ili postojalo u stvarnome ~ivotu. Filmska ili video snimka na to referira, a stvarni dogaaj koji je izvorno snimljen (ili se u ~ivom prijenosu upravo snima) na filmskoj ili videosnimci jest referent, odnosno ekstenzija, doseg filmskog prikaza. Kako je taj zapisni odnos (odnos prema stvarnosti koja se odvija neovisno o injenici zapisivanja) klju an pri odredbi dokumentaristi nosti, odnosno i vijesti i reporta~e, to taj dio analize pojma reporta~e izdvajam u posebno poglavlje. A u posebno poglavlje emo izdvojiti neke tipi ne izlaga ke aspekte reporta~e, tj. one koji ovise o posebnoj 'konstrukciji' filmskog izlaganja. Dakako, jedna i druga strana meuuvjetovane su, ali ih je radi boljega razumijevanja dobro posebno obraditi.  ODNOS NAZIVA REPORTA}A I IZVJE`TAJ. Ponekad se rije  reporta~a te~i u potpunosti zamijeniti hrvatskom izvjeataj (usp. Plenkovi, 1989: 90-112). Iako je to mogue, pojam izvjeataja tipi no se do~ivljava rodno openitijim: tj. u red izvjeataja spadaju, kako emo odmah upozoriti, ne samo reporta~a nego i vijesti, ali i ne samo glavne vijesti nego i obavijesti o kretanju te aja deviza, o kretanju vrijednosti dionica, o vodostaju, o rasporedu temperatura na nekom geografskom podru ju, o stanju na cestama i sl. Kako ovaj posljednji niz izvjeataja nikako ne dr~imo reporta~om, bolje je i nadalje govoriti o reporta~i kad pomialjamo na posebnu podvrstu knji~evnog izlaganja u novinstvu, odnosno na posebnu podvrstu dokumentarnog filma, odnosno informativno-dokumentarne televizijske emisije, dok je rije  izvjeataj najbolje dr~ati 'nadvrsnim', rodno orijentacijskim nazivom za skup prete~ito verbalno iznesenih obavijesti o nekim javno va~nim injenicama, bez obzira kojoj podvrsti pripadali.  PITANJE ISTINITOSTI. Kao i za svaku dokumentaristi ku vrstu, za svako dokumentaristi ko izlaganje reporta~a i vijest povla e sna~no podrazumijevanje istinitosti, tj. da se to ato se govori i prikazuje u izvjeataju doista zbilo u svijetu izvan same vijesti ili reporta~e, te da se zbilo onako kako se opisuje i odreuje izvjeatajem. A kako se svako dokumentaristi ko, injeni no priopenje mo~e i izokretati, njime se mo~e lagati, izmialjati, varati i sl., to pri njegovu prihvatu obvezatno (naj eae nesvjesno, ali ponekad i svjesno, osobito onda kad nam se predo ava neato posve neobi no, izvan naaega redovita iskustva) mi provjeravamo njegovu istinitost: je li to ato nam se predo ava, ato nam se iznosi o svijetu, doista istinita vijest ili je neistinita, la~na, zavaravajua, nepotpuna... Osjetljivi smo na znakove varanja, laganja, iako polazno i po standardnoj pretpostavci stvar uzimamo kao istinitu ('s pretenzijom na istinitost', usp. Carroll, 1997).  REPORTA}A KAO PRO`IRENA VIJEST. Veza reporta~e i vijesti mo~e biti poput veze sijamskih blizanaca. Reporta~a se, naime, ponekad odreuje kao proairena vijest (usp. Plenkovi, 1989. i definicije u prilo~enu definicijskom okviru). To je stoga ato se reporta~om tipi no naziva poseban prilog u sklopu televizijske emisije vijesti, ili u sklopu filmskih novosti, filmskog ~urnala, te filmske prethodnice televizijskih vijesti i vrsne istovjetnice s njima. U takvu se slu aju reporta~a, dakle, rutinski javlja kao sastavni dio emisija vijesti. No, reporta~a se javlja i osamljeno, kao zasebno, autonomno djelo, izvan sklopa vijesti. Ali, opet to nije nevezano uz vijesti: javlja se tipi no u sklopu drugih emisija informativnog programa, esto vezano upravo uz teme samih vijesti. Zapravo, iako su vijesti glavnim proizvodom svih informativnih programa, ili informativnih slu~bi, one, naj eae, nisu jedinim njihovim proizvodom: informativni programi proizvode, u pravilu, i izdvojene reporta~e, razgovore u studiju, ankete, pa i klasi ne dokumentarce (ukoliko im je tema po nekom parametru aktualna). Primjerice, u seriji ranih Filmskih pregleda u bivaoj Jugoslaviji (poslije  Filmskih novosti) esto su se javljala 'posebna izdanja' Filmskih novosti koja su se tipi no sastojala od jedne jedinstvene, deset- do petnaestminutne reporta~e (usp. Ili, 1990)  poput priloga o, recimo, putovanju predsjednika Tita u posjet nekoj od 'nesvrstanih' zemalja. To su upravo bile reporta~e  iako ih se nije nu~no baa tako zvalo. Na televiziji se, opet, reporta~a samostalno javlja tipi no u sklopu posebnih emisija posveenih jednoj izdvojenoj 'aktualnoj' temi. Primjerice, u zapadnja kim su se velikim televizijskim kuama tijekom 1960-ih javljale posebne reporta~ne serije, tjedno u istom terminu u sklopu dnevnog programa, serije autonomnih reporta~a razli itih aktualnih tema. Tako Swallow navodi sljedee serijske emisije u sklopu poznatih televizijskih postaja Sjedinjenih Dr~ava koje su sustavno njegovale upravo autonomnu reporta~u po etkom 1960-ih: postaja CBS imala je seriju reporta~a See It Now (Vidi to sada), a potom je pokrenula seriju CBS reports (CBS-ovi izvjeataji); NBC je gotovo istodobno sa CBS report-om zapo ela seriju White Paper (Prazan papir), a potom seriju Outlook (Nazor); postaja ABC pokrenula je seriju reporta~a pod nazivom Close Up (Krupni plan), a imala je i seriju News Report (Reporta~ne vijesti). Veina je tih reporta~a trajala tridesetak minuta, bavile su se akutnim temama, s primjenom razli itih na ela strukturiranja (Swallow, 1966: 327-332). Reporta~e se, takoer, javljaju u sklopu posebnih informativno-mozai nih emisija (npr. u sklopu reporta~no koncipirana Monitora Hrvatske televizije, ili analogne i istodobne Mete TV Nove; 2003); ili kao 'prilozi' u sklopu tematski specificiranih razgovora u studiju (npr. Latinice na Hrvatskoj televiziji).  REPORTA}NA PROLAZNOST, 'EFEMERNOST'. Osobina reporta~e da se vezuje na idiosinkrati ne, dakle, povijesno prolazne pojave, i da ono ato je 'aktualno' u jednome povijesnom trenutku ve u iduem to prestaje biti, postaje nepovratna proalost, te da nova vijest istiskuje staru, razlogom je ato se i vijesti i reporta~e esto dr~e tzv. efemernim vrstama, pri emu se ta karakterizacija dr~i vrijednosno negativnom. Osobito se 'efemernim' dr~e reporta~ne obrade sa stajaliata proizvodnje ' istog' dokumentarca, jer taj  za razliku od reporta~a - upravo cilja na uo avanje trajnih vrijednosti nekog dogaaja ili prizora te nastoji da ono ato pokazuje bude dugoro no relevantno za brojna naknadna gledanja. Meutim, kako se razabire, upravo je 'efemernost' glavna snaga vijesti i dobro pogoene reporta~e: va~no nam je adekvatno se snai upravo u danome povijesnome trenutku, va~no nam je uhvatiti ono prolazno dok je joa va~no, a vijesti i reporta~e rade se upravo zato da olakaaju i omogue upravo takvo, trenuta no snala~enje u ~ivotu. 'Efemernost' je njihova tra~ena osobina, njihova snaga, ono ato ih ini toliko va~nima, nu~nim. Dakako, to osobito vrijedi za vijesti  reporta~a, meutim, ima mogunost ne samo da pomogne snala~enju u trenutnim, prolaznim, idiosinkrati nim uvjetima, nego da im predo i i 'trajnije vrijednosti', o emu viae u sljedeoj biljeaci.  IDIOSINKRATI NOST I PREPOZNATLJIVOST. Zbivanje ili spoznaja ato nam se daje u vijestima, pa i u reporta~i, jesu idiosinkrati ne i po tome su 'novoau' ak i kad je rije  o krajnjoj tipskoj prepoznatljivosti. Primjerice, u slu aju nekog dogaaja o kojem nas izvjeatava vijest ili je predmetom obrade u reporta~i mo~emo s lakoom prepoznati da je rije  o tipi nom visokopoliti kom inu s itekako poznatim zna ajkama i protagonistima (poznatim politi arima). Ali ono ato je novo jest jedinstvena pojedina nost danoga politi kog ina (npr. izglasavanje nekog zakona, potpis primirja, objava rata, inauguracija predsjednika...), jer je upravo taj jedinstven in va~an po nekom kriteriju va~nosti o emu e biti rije  u sljedeem odjeljku. O igledno je da apsolutna novina idiosinkrati nosti i krajnja njezina rodna poznatost ne samo da se ne isklju uju nego se itekako dobro povezuju: va~nost jedinstvenoga dogaaja bolje prepoznajemo ako se on javlja u sklopu prepoznatljive vrste, a osobito ako je to u sklopu prepoznatljivo ~ivotno va~ne vrste zbivanja ili znanja (usp. McQuail, 2000: 339). Za razliku od dokumentarca  koji se esto bavi idiosinkrati nim zbivanjem, ali ga pritom zanima njegova na elna, openita, rodna mogunost (tzv. univezalne vrijednosti 'u jezgri pojedina nosti')  vijesti nadasve zanimaju upravo idiosinkrati na vrijednost pojedina nog zbivanja (idiosinkrati nost 'u njedru rodne openitosti'). Reporta~a, u tom pogledu, povezuje osobine i jednog i drugog  povod joj je, i zanima je, pojedina nost, i poma~e u trenutnom, suvremenom snala~enju i odnosu na te pojedina nosti, ali je esto istodobno zanimaju i 'univerzalni korijeni' te pojedina nosti. Po tome se reporta~u i dr~i veznom vrstom izmeu vijesti i ' istih' dokumentaraca.  5 WH. U anglosaksonskoj ~urnalisti koj praksi govori se o 5 Wh (eng.Five Wh...) kao klju nim zadacima koje mora ispuniti jedna vijest da bi bila valjana: vijest mora indicirati What, Where, When, Why, Who (ato, gdje, kada, zaato, tko).  `TO NIJE VIJEST. Npr. to da sam danas presko io doru ak mo~e biti vijest mojoj supruzi, ili prijateljima s kojima dijelim jutarnja iskustva, ali to nije tip aktualnoga dogaaja koji bi zavrjeivao da bude javljen u Dnevniku Hrvatske televizije, pa ni u Zagreba koj panorami, niti da bude obraen reporta~no.  KRATKOA VIJESTI. Vijesti su tipi no vrlo kratke iz viae razloga. Prvi je u tome ato se vijesti tipi no koncipiraju kao prve obavijesti o nekom dogaaju, odnosno kao brza, pravovremena, informacija kojom se  da bi bila 'brza'  maksimalno jezgrovito izvjeauje o ne emu akutno va~nom. Vijest je tipi no tek identifikacijska 'skica', orijentacijska identifikacija dogaaja. Drugi je razlog kratkoi u tome ato se cijela emisija vijesti, odnosno cijeli filmski ~urnal, javlja kao poseban sklop vijesti, kao pregled svih akutno relevantnih vijesti. Vijesti kao komponirana cjelina jesu audio-vizualno djelo sastavljeno od probranih i u u planiran slijed slo~enih  pojedinih vijesti , a pri tome i slo~ena ukupnost svih pojedinih vijesti ima zadatak brze informacije o klju nim zna ajkama trenutna ukupno ope-relevantna stanja u svijetu. Emisije vijesti zato tipi no traju oko pola sata, ponekad i krae (po pet minuta), a tek iznimno dulje (tri etvrt sata do sata), ali nikada ne predugo, jer se onda gubi njihova funkcija brze obavijesti. U takvu ustroju emisije vijesti ili filmskog ~urnala, pojedine vijesti te~e trajati izrazito kratko.  VEZA DULJINE I RAZRAENOSTI. Duljina je, tipi no (iako ne 'nu~no'), vezana uz razraenost. Naime, ako se ~eli neki identificirani dogaaj razraditi, za to je potrebno viae vremena. S druge strane, ako novinar ili redatelj ima zadanu duljinu za izvjeatavanje o nekom dogaaju ili problemu, on e morati planirati razradu kako bi smisleno ispunio zadano vrijeme. Naravno, vijest mo~e trajati dulje, a da se niata ne razrauje (gledaju se neinformativni prizori, komentar varira iste podatke, ili se govore irelevantne stvari...), pa to mo~e vrijediti i za poneku reporta~u u kojoj se gomilaju nepotrebne slike i komentari (one koje nimalo ne razjaanjavaju ili razrauju sredianji dogaaj o kojem se izvjeatava). Ali takve zna ajke vijesti i reporta~e izravno ih 'diskreditiraju'  ine ih manje vrijednim, loaim.  VI`ESLO}NOST EMISIJA VIJESTI. Dok je pojedina vijest strogo jednotematska  jer je identifikacijskom indikacijom jedini no va~na dogaaja  emisija vijesti, odnosno filmski ~urnal, u kojima se javljaju pojedine vijesti, kako smo prije upozorili, tipi no je slo~ena od tipizirano raznovrsnih podru nih vijesti (politika, ekonomija, prirodne nepogode, kultura, sport...), tematski izrazito raznovrsnih (od kulture se, primjerice, izvjeatava o nekoj uglednoj nagradi, o dolasku nekog slavnog dirigenta, o kazalianoj premijeri...), razli ita stupnja va~nosti (razlikuju se glavne vijesti od sporednih vijesti, a meu glavnim se izlu uju udarne vijesti  one koje imaju jaku senzacionalisti ku ili visoko potresnu vrijednost). Struktura vijesti prikladno je tome - epizodska. Naime, vijest se od vijesti naglaaeno odvaja, a sve su tipi no dane nabrajala ki, bez nekih poveznica, ili s 'usiljenim', tek retori ki neobvezatnim, posredovanjem voditelja. Takva struktura vijesti (i filmskog ~urnala) vezana je uz kulturalnu multifunkcionalnost sredstava javnog obavjeatavanja, uz njihov zadatak da istodobno zadovoljavaju raznovrsne obavijesne potrebe airoke publike (usp. Turkovi, 2000, odnosno posljednju raspravu u ovoj knjizi).  DISKONTINUIRANA MONTA}A. Diskontinuiranom monta~om dr~imo one monta~ne prijelaze s kadra na kadar kod kojih se ska e s jednog na posve drugi prizor, ili kod kojih gledamo dijelove prepoznatljivo istoga prizora, ali bez naznake o neposrednom prostorno-vremenskom nadovezivanju tih dijelova. (Usp. natuknicu 'Kontinuitet' u Peterli, gl. ur., 1986; odnosno Turkovi, 2000, 176 i dr.)  KOMENTATORSKI PRISTUPI. Jezi ni pristupi nisu, doduae, karakteristi ni samo za reporta~u, nego i za sve diskursivne vrste: nadasve za za obrazovne i znanstvene filmove, pa i za poneke propagandne. Utoliko sama prisutnost glasovnoga komentara ne mora biti dovoljna za pouzdano identificiranje baa reporta~e  potrebne su nam i druge indikacije (npr. injenica da je rije  o o ito aktualnom dogaaju, da se naglaaava a~urnost izvjeataja, odnosno da je dano u kontekstu neke najavljene informativne emisije ili ~urnalskog programa).  PREPOZNAVANJE KOMENTATORSKOG GLASA. Neprizorni glas prepoznaje se po osobitoj zvu nosti  ne mijenja mu se intenzitet ni suzvu ja (kojih tipi no i nema) pri promjeni to ke promatranja u prizoru, odnosno pri promjeni prizora od kadra do kadra, tj. promatra ke i prizorne promjene nemaju utjecaja na zvu nost glasa. Nasuprot tome, prizorni glas (tzv. dijalog) prepoznaje se po tome ato je pomijeaan s drugim prizornim zvukovima, ato mu okolna prizorna zvu na slika mijenja zvu nost, ato se promjenom to ke promatranja mijenja zvu nost govora (osim ako govornik ne dr~i mikrofon pred ustima), te po tome ato se promjenom prizora mijenja i zvu nost govora (kod serije izjava istog govornika). Dakako, tu postoje i druge, vizualne, indikacije o prizornosti glasa  npr. vidimo govornika i sinkrono ujemo ato govori  ali, ako ne vidimo govornika, i te su dostatne.  VIZUALNOST REPORTA}E. Naime, ako se tematizirani dogaaj ili aktualni problem ne mo~e razraditi audio-vizualno, odnosno prizorno o evida ki, tada nema ni mogunosti za televizijsku ili filmsku reporta~u. U priopajnim sustavima pokretnih slika (film, televizija, video) isto verbalna razrada nekog dogaaja karakterizira neke druge ~urnalisti ke vrste  primjerice, televizijski komentar ili razgovor u studiju. (Npr. gledamo komentatora u sklopu, recimo, Dnevnika, ili svojedobno Filmskih novosti, kako izgovara 'komentar' - argumentacijsko tuma enje nekog zbivanja ili problema, ponekad temeljeno na verbalnoj 'pripovijesti' o slijedu dogaaja; ili pak sluaamo dvoje ili viae stru njaka i/ili svjedoka nekog dogaaja kako o njemu razgovaraju). Meutim, ak se ni isto verbalne televizijske vijesti, kave su mogue i este, ne smatraju uzornom varijantom vijesti, nego tek 'nu~nim zlom' (tamo gdje iz nekog razloga nije moglo biti slikovnih ilustracija) ili indikatorom profesionalne lijenosti ili nesposobnosti. U anglosaksonskom podru ju postoji ak i rugala ki naziv za takve vijesti  talking head  'brbljavo poprsje', a u nas ih se esto ru~i kao 'radijske vijesti' (jer je isklju iva verbalnost radijskih vijesti nu~na zbog isklju ivo sluane prirode radija). Kao suprotnu  ali prakti ki iznimno rijetku  krajnost mogue je na elno zamisliti vijest i reporta~u izgraenu isklju ivo od osobito sklopljenih vizualnih predo avanja prizora bez ikakva verbalnoga komentara. Ponekad, primjerice, voditelj vijesti najavi vijest 'koja govori sama za sebe'  pa se pusti slika bez ikakva komentara. A i praksa je nekih televizijskih postaja da u sklopu aireg programa vijesti puste tri- etiri minute slika bez ikakva komentara. Ovo posljednje se ini s jako upe atljivim i 'rje itim' zbivanjima (o kojima se pretpostavlja da postoji kontekstualno znanje iskazano u verbalnom dijelu vijesti), ili se pusti gledati neato ato se ne dr~i va~nom vijeau nego tek atraktivnim dogaajem koji bi trebao zabaviti, relaksirati gledatelja emisije vijesti (npr. neka bizarnost vezana uz ~ivotinje), i zaista je iznimnom pojavom. Kod reporta~e je takav pristup neato prihvatljiviji, pa se i produljene snimke nekog dogaaja bez komentara mo~e shvatiti kao izniman primjer 'nijeme reporta~e'. U takvu, neverbalno prezentacijskom slu aju bit e vrlo va~no da struktura audio-vizualnog izlaganja ini cijelu reporta~u dostatno 'rje itom', tj. da ona samom svojom vizualnom strukturom uspijeva izgraditi neku dostatno opojmljenu (konceptualiziranu) predod~bu o zbivanju. Drugim rije ima, da nedvojbeno znademo 'ato se htjelo rei', te da to mo~emo naknadno dostatno odreeno iskazati rije ima. Meutim, takav e se slu aj dr~ati rubnim i nekarakteristi nim. Takav e se dokumentarac dr~ati reporta~om tek ako je dan u kontekstu nekog informativnog programa, ako je izri ito predstavljen kao reporta~a i ako je rije  o jasno nedavnu dogaaju. Dok e se u drugim kontekstima, pogotovo ako se ponavljano prikazuje kao trajno djelo (trajan 'dokument'), takav film vjerojatno do~ivljavati kao ' isti dokumentarac'. Upravo zbunjenost u klasificiranju takvih slu ajeva indicira da nedostatak verbalnog komentara automatski ini dvojbenim status nekog dokumentarca kao reporta~e. Odnosno, opre no tome, da prevelika verboznost nekog dokumentarca, tj. prevladavajua prisutnost izravnog komentara onoga ato gledamo, ovoga pribli~ava reporta~i (osim ako nije rije  o obrazovnom ili popularno znanstvenom filmu koji se esto tretira kao 'dokumentarac').  ILUSTRATIVNOST I DOKUMENTARIZAM. Naravno, ta uska  tempirano motivirana  veza izmeu 'slike' i 'komentara' karakterizira samo posebne vrste dokumentarca: reporta~u, obrazovni odnosno znanstveni dokumentarac. U drugim tipovima dokumentarca takve uske motivacijske veze ne mora biti. Npr. u poetskom dokumentarcu mogue je sluaati neko poetizirano izlaganje, neku osobnu ispovijed, a da ono ato gledamo u slici ne bude izravno vezano uz sadr~aj, nego tek metafori ki, figurativno, 'asocijativno'. U tom tipu dokumentarca ak se izbjegavaju odnosi ilustrativnosti ('sinkronosti') izmeu slike i zvuka, izbjegava se da se slika shvati kao ilustracija, odnosno da govor bude izravnim tuma enjem predo enih prizora. Ponekad se tome utje e i u ispovjednom dokumentacu  tipa cinema verite  u kojem dominira ispovijed 'u kameru', ali se povremeno daju inserti 'primjera' iz ~ivotnih situacija osobe koja govori, a da ne mora postojati izravna motivacijska veza izmeu onog ato je prije pojave 'primjera' re eno i onoga ato se u primjeru gleda. Meutim, ova disociranost govora i prizora koja je dopuatena, a ponekad i tra~ena u drugome tipu dokumentarca, izrazitom je slaboau ako se javlja u reporta~i. Ako u reporta~i ne postoji neposredna motivacijska veza izmeu barem nekih prizornih elemenata i onoga ato se u bliskom kontekstu verbalno komentira  reporta~u emo dr~ati promaaenom, ili slabom. Tempirana motivacija i uzajamno podupiranje slike i govora glavna je odlika i snaga reporta~e (kao i obrazovnog i znanstvenoga filma), i zato je treba osobito pa~ljivo i dosjetljivo njegovati. Povremeni pokuaaji da se u reporta~i bude 'nekonvencionalan' razbijanjem ilustrativne veze izmeu govora i prizora naj eae zna i upropaatavanje reporta~e. A k tome znakom je i neobrazovanosti  neshvaanja da za njegovanje i ispitivanje neizravnih veza izmeu zvuka i komentara postoje druge dokumentaristi ke podvrste, da reporta~a nije dobro podru je za takva ispitivanja (osim ako se u reporta~nom kontekstu ne ~eli biti 'avangardan', uvoditi vizure druga ijih dokumentaristi kih formi).  VERBALNO LAGANJE I PROVJERA ISKRENOSTI. Provjeru iskrenosti (dakle odsutnost la~i i iskrivljavanja) u ~ivotu obi no tra~imo u neverbalnim aspektima ponaaanja. Primjerice, nesvjesno provjeravamo kako ovjek gleda dok govori, kojom to intonacijom govori, kojim kretnjama prati svoj govor. Naime, te je aspekte ponaaanja te~e kontrolirati od verbalnih iskaza, gestualni aspekti su ljudima automatski, nisu ih esto uope svjesni, te zato lakae odaju mjeru uvjerenja, odnosno neuvjerenja, mogue iskrenosti ili neiskrenosti s kojim govornik iznosi stvari koje bi nama trebale biti va~ne. Tu funkciju neverbalnog podupiranja govora ima i nastup reportera kad komentira 'u kameru': automatski mu iz ponaaanja provjeravamo iskrenost  zato je taj vizualni aspekt iznoaenja vijesti i davanja reporterskog izvjeataja toliko va~an i specifi an za televizijske/filmske vijesti i reporta~e. (Doduae: profesionalni reporteri, kao i politi ari i glumci, izvje~bani su u artikulaciji svojega neverbalnog ponaaanja  vjeati su da ga u ine vrlo uvjerljivim, naizgled iskrenim, iako to nije ili ne mora biti. Zato je dodatno potrebno dobiti neovisne provjere toga to govore, provjere koje daje slika samih zbivanja o kojima govore a takvu funkciju upravo ima izravno pokazivanje prizora o kojima se govori.  LAGANJE SLIKOM. Naravno, i snimkom se mo~e itekako lagati, ali te~e, za to treba vremena i dodatna rada, a i tradicionalno je to bilo lakae otkriti. Doduae, nova digitalna tehnologija poveava mogunosti uvjerljivog slikovnog laganja, ali njezine su obrade joa uvijek vrlo skupe, joa uzimaju mnogo vremena, daleko viae nego ato to dopuata vrijeme u kojem treba pripremiti vijest ili reporta~u za emitiranje, teako ih je primijeniti u a~urnu kontekstu vijesti i 'friakih' reporta~a. Vizualno svjedo anstvo joa uvijek nosi veu mjeru uvjerljivosti od samo verbalnog iskaza, a oba zajedno podupiru jedno drugo, osobito ako su dobro usuglaaeni.  INTONATIVNI DILETANTIZAM. Obi no je smrt uvjerljivosti komentatorova govora  recitatorska intonacija, osobito prisutna u amaterski koncipiranim reporta~ama. Naime, kad se ita i govori kao da se recitira napamet nau en tekst, odnosno tekst koji se 'mehani ki', odnosno tek foneti ki ' itko' reproducira, s apriornom intonativnom shemom, bez intonativne osjetljivosti prema kretanju konkretnoga sadr~aja danog izvjeataja, sve to upuuje na to da govornik nije spontan, da govori 'nau eno', bez anga~mana oko smisla izgovorenoga, bez ikakva uvjerenja, a osobito bez iskrenosti. To automatski diskreditira reporta~u (a i vijest).  Jh(>LVDF  N^r|" 4 : H J l n   J b *n@F< :^br dx N!\!!F"6]] j0JU6j0J5U6CJ]^JaJ 6CJ]U hj fb t$+.448:v;JAH^N & F>x8x^8 & F= 8>xx``؝QF""#~##$($B$n$p$r$t$$ %%^%b%%%2&H&&&&&&&&''&'*6*B*V***F+f+++/////00000222266~777 8^88888899,:>:@:j:l:n:z::::R;r;v;;<<JArA\BBEE6EFEEHH]6] j0JU6_HvII,L8LDLTLMM^NNNNQQpSSSSUUjUzUDXPXLYpY\\\\F^Z^b_n_``bbbbc.dg hiiiii&j(j`jtjjjkk>mXmNotouv|z}&zڂ܂`̄ЄXaJ]6]6`^NTWF]]p`fjnonu|z}~~RΊ4ԑ & F@ 7xx`` & F>xԆ؉Ћ Ȍʌ*<̍؍@ZVX.02ԑ :\nbxzȥ@ 0X:>~:Tδ6RֶBtv H@j 8VtvH*] j0JU6]6^ԑ ȥ8~Vڼ 6 @HDzD & FA/x^/`x`` & F4 8x` & F4 8x^`HDhDhz(DP6J\ P TtNn>l|:$&BTft.   Z86(,0J56\] j0JU6]]6[DfzfT Z!""$N()$1z5=2x^2 & FEx & FCx & FBx x^`x`,:>n2>"T"l""b#v##"$R%%(L()"***R+z++,B,v,/\>>>>ZI~I\KpKKKlRRSSSTPTRTTTTUUWHWX8XXX[[2\^\j\x\5] j0JU6`=&?BZF$M.QPQSTW(Y[,\^celloxq~z}x^x^ x`x``x\$^T^V^*cDcccc@dbdeehhkRkrlloNo~qqqrrrr szttwwfxxyyyy:zbzfz|z$܅V4JoÌƏ̑<ڒ Z\hjƕ|,6>r,JP^xaJ5]6`XRb4^4ی26jL 7^7`ԙ0֝؝r6B< N-=FLQQxx 7^7`x>B؝ڝ,>bn6F2BVzƤܦrtBTȩީDZĪƪԪެ2F.Bvή68dz|~4FZn¶ڸ6CJCJj0JCJU 6mHsHmHsHj0JUmHsH]66]SĹ>Ljһhz~¿ \6J 8v ,DF^ $:hz|6@ BDH\,B6]mHsH ]mHsH 6mHsHmHsHj0JUmHsH 6CJ]CJ6CJQ<V"*6LF8pBJ^<J<>hz2P8  D d     Xh6CJCJj0JCJUj0JUmHsHmHsH 6mHsHVN^`bJnD\$$J%`%&&''4(F(+*+b+t+v++N-P-......000111r111111V3p388===>/F7FFFdIILLQQ6]mHsH 6mHsHmHsHj0JUmHsHCJ6CJEQQ,1h. A!"#$%  i8@8 NormalCJ_HaJmHsHtH R@R Heading 1$<@&5CJ KH OJQJ\^JaJ T@T Heading 2$<@& 56CJOJQJ\]^JaJJ@J Heading 3$x@&5OJQJ\^JaJB@B Heading 4$x@& 56\aJ<A@< Default Paragraph Font\O\ medjunaslov0 77dh5$7$8$9DH$]`7aJZOZ naslov 7x5$7$8$9DH$5CJKHOJQJ\^JaJ$O!$ Style1xXO!X Heading 5 Char Char!5CJ\]_HaJmHsHtH 8&@18 Footnote ReferenceH*DC@BD Body Text Indentx`aJ>@R> Footnote TextCJaJmH sH C\8OQodDFIW:`ag uq{W' M/ 5i$W%&+2.2|469GOTpWYY'|45VjT^3 |:tCUZqZ"/%(),,8.^1u3k558>;<f=g===C>>@QCgCFFHMPTQU?VWVVXm\^^af gJhijHkll"pr3rru3xs{a~*_Y-|'Ɯ-ȧNа6?IJȿɿؿL)^/42MgXyP'*00(080%0F0F0F80%0= 0= 0= 00= 000800$0$0$> 0$> 0$> 0$> 0$0$0$800,0,0,0,0,@ 0,@ 0,0,0,0,(080H=0c=0c=0c=0c=80H=02C02C4 02C4 02C4 02C4 02C02C02C80H=0 V0 V0 V0 V80H=0q^0q^0q^A 0q^A 0q^A 0A 00000a^:08=0q0q0q0q0q0q0qB 0qB 0qB 0q0qC 0qC 0qC 0q:08=0Ž0Ž0ŽE 0ŽE 0Ž0Ž0Ž0Ž0Ž0Ž0Ž:08=0h0h0h0h0h0h0h0h0h0h0h0h0h0h0h0h0h0h:08=00000000000000000000000000000000 0@0@0@0@0@0 0F"H,x\xQ*-.02469:;<^NԑD=QQ+/13578=Q, _Toc101854880 _Toc119641918 _Toc101854881 _Toc101854882 _Toc101854883 _Toc101854884 _Toc101854885 _Toc119641919 _Toc101854886 _Toc101854887 _Toc101854888 _Ref44460192 _Toc101854889 _Toc101854890 _Toc101854891 _Toc101854892VC,g=g==QC?VIW^r' UUi2T,===fCVVJW^2r'Vijv7BGX GRv~  ( 2 R ^ y GS:Iv',%&+%bkyCL=G!"F"R"Z"f"''''''**,,,,B/O/111111333384B4i7r777^:d:g=p===>>>>~??"@/@BBDDDDGGLLMMMMMMNN:PEPxPPPPPPPPPPXQdQR'ROR]R`RkRRR$S0S=TMTVVVVW*WXXZZ[[|]]_$_____<`H```a(a b*bbbccddeenezeeeff g*gggggggiiiijjllllmmmm#n.nZnfnZoaoqqr*rssttttwwwwyyzzzzzzzzz{{{{{\|h||||| ˄-89G +7)/|KVȌՌt΍ҍ5@w>Q~% !1al_ij~GSjyz!-w~ &1Ӝޜ :EWd (/FTGN!=I3= ufsGRdos~ Q^[klz̪٪035<;Ḫ׮ *!-.<w˵ֵ5D=H 5Aɽӽ'-Yeؿ  !%&.3?ACLQSZ[^_efkmo})026?FHKLSUXY\bdepqz~ EMSU^dfkmox{|)./46? "#+,34;=BJSTXYfgm| %')2:ksy{MRTX  $(1:>DEPTZ\^goX`$"y al )sNZ(/>OSdk69:<=@qx:?@Bfjkq ^g@L>N)$+}x:>@EGKMPRU'(JSI\"/^fln"$1 : T [ \ ` $ iuKW5F$$%%%%'35UVijST]^23 {|9:stBCTUYZpqY"Z".%/%(()),,,,7.8.]1^1t3u3j5k55588=;>;<<e=g=====B>C>>>@@PCQCfCgCFFFFHHMMPPTTPUQU>V?VVVWVVVXXl\m\^^^^aaffg gIhJhiijjGkHkllll!p"prr2r3rrruu2x3xr{s{`~a~)*^_XY,-{|&'ŜƜ,-ǧȧMNϰа56>?HIIJǿɿ׿ؿKL()]^./3412LMfgWXxy jmLORUtw!$OR    " "$$''578''Hrvoje TurkovicsC:\Documents and Settings\Hrvoje Turkovic\Application Data\Microsoft\Word\AutoRecovery save of Sto je reportaza.asdHrvoje TurkovicID:\HRVOJE\KNJIGE moje\TELEVIZIJA\TELEVIZIJA - knjiga\Sto je reportaza.docD|*)>}~X N)r ldS^"~\(.PpHlOgtVR  4 '. j#;A TBN~[< Oav`=H! (m$ 9.-Y32=!4 J?7 dfE8C8x7Ew8!T 9Y9 w(:\eVS!;'>^>`.L^`L.hh^h`.808^8`0o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o()h^`)h ^`hH.h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH.h^`)h ^`hH.h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH.88^8`.^`. L ^ `L.  ^ `.xx^x`.HLH^H`L.^`.^`.L^`L.hh^h`.hhh^h`OJQJo(hHh88^8`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh  ^ `OJQJo(hHh  ^ `OJQJ^Jo(hHohxx^x`OJQJo(hHhHH^H`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHhh^h`o()88^8`.L^`L.  ^ `.  ^ `.xLx^x`L.HH^H`.^`.L^`L.h^`.h^`.hpLp^p`L.h@ @ ^@ `.h^`.hL^`L.h^`.h^`.hPLP^P`L.88^8`o(.^`. L ^ `L.  ^ `.xx^x`.HLH^H`L.^`.^`.L^`L.^`) ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.@xhh^h`)@xh^`.@xL^`L.@xh^`.@xhT^T`.@xL^`L.@xhp^p`.@xh ^ `.@x L^ `L.hhh^h`.h88^8`.hL^`L.h  ^ `.h  ^ `.hxLx^x`L.hHH^H`.h^`.hL^`L.hh^h`o(.hh^h`6o()88^8`.L^`L.  ^ `.  ^ `.xLx^x`L.HH^H`.^`.L^`L.hh^h`.h88^8`)h^`.h L ^ `L.h  ^ `.hxx^x`.hHLH^H`L.h^`.h^`.hL^`L.hhh^h`)h88^8`.hL^`L.h  ^ `.h  ^ `.hxLx^x`L.hHH^H`.h^`.hL^`L.hh^h`)hhh^h`.h88^8`.hL^`L.h  ^ `.h  ^ `.hxLx^x`L.hHH^H`.h^`.hL^`L.h^`)h^`.hpLp^p`L.h@ @ ^@ `.h^`.hL^`L.h^`.h^`.hPLP^P`L.hh^h`.hh^h`)h^`)h oo^o`hH.h ? L? ^? `LhH.h   ^ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h OO^O`hH.h L^`LhH.^`o(()Th^T`OJQJ^Jo(EEw8PT]PT]` @2vK o= H!aWE4~}|sl[<Y9p"r_3c;AXTTZei(m$T 9gQc<^BLkXdfE8>#w(:(dBl{8XJYB_h@i"9.kCG{J?7!4R ]KC8  ](QNDvOgEOT%ZUKC'. ,c, T`Y3 !;Oa(                  S                                             @Tx '9@CDGIabu2222222222222222222222222222!2"2$'```` `$`0`R`v````````````4`>`T`x`z``@````````@@``````````````````.`>`@`H`LUnknownGz Times New Roman5Symbol3& z ArialE& Century Gothic;Wingdings?5 z Courier New"qh٢&٢&!Vh!r0d`Hrvoje TurkovicHrvoje TurkovicOh+'0`   ( 4@HPXssHrvoje TurkovicrvoNormalTHrvoje Turkovic2voMicrosoft Word 9.0@@?Xb;@.c;!՜.+,0 hp|  hV  Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry Fp'0c;1Table?ߧWordDocument.|SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjjObjectPoolp'0c;p'0c;  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q