Naslov
Gerontološki centri izvaninstitucijska skrb za starije osobe - šansa razvoja hrvatskog gospodarstva u 2006. godini
(Gerontological centers noninstitutional care for older persons - chances for development of Croatian economy in 2006 year.)

Autori
Tomek-Roksandić, Spomenka ; Mihok, Diana ; Tomić, Branimir ; Čulig, Josip ; Šostar, Zvonimir ; Ljubičić, Mate

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Ekonomska politika Hrvatske u 2006. : zbornik radova / Veselica, Vladimir ; Mlinarević, Mladen ; Jurišić, Snježana ; Jurčić, Ljubo - Zagreb : Inženjerski biro, 2005, 574-595

Skup
Tradicionalno savjetovanje Hrvatskog društva ekonomista

Mjesto i datum
Opatija, Hrvatska, 16.11.2005. - 18.11.2005

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
starije pučanstvo; Gerontološki centri; gospodarstvo; razvoj
(older population; Gerontological centers; economy; development)

Sažetak
Brojna gerontološka istraživanja osobito iz SAD-a, te Njemačke, Austrije i Skandinavskih zemalja potvrdila su kako se u onih starijih osoba, koje su nastavile raditi i nakon umirovljenja, pogoršavanje zdravlja pojavljuje čak dva puta rjeđe za razliku od onih starijih koji su prekinuli sa radnom aktivnošću. To potvrđuju i hrvatska i zagrebačka gerontološka istraživanja koja ukazuju na potrebu osiguranja trajne tjelesne, psihičke i radne aktivnosti starijih osoba u cilju očuvanja njihove funkcionalne sposobnosti i u dubokoj starosti. Bečki međunarodni plan akcija UN-a o starenju iz 1982. godine te iz Madrida iz 2002.godine, uz nedavno donijetu Berlinsku deklaraciju Ministarske konferencije o ekonomiji starenja s UN-ove Svjetske skupštine o starenju (2002. godina), postaje obvezujuća međunarodna norma za Vlade članice država EU-e. To je u cilju implementacije akcijskog djelovanja u svrsi unapređivanja zaštite zdravlja toliko brojnog Europskog starijeg pučanstva. Osobitu gerontološku akciju nalaže Berlinska deklaracija u praćenju i proučavanju diferencijalnog starenja pučanstva i to između prostorne distribucije u okviru same zemlje i između ekonomskih - socijalnih ciljnih kategorija starijeg pučanstva. Zbog toga ne začuđuje primjena mirovinskih i ekonomskih reformi u zapadnim državama Europe kojima se sukladno cilju broj 5 SZO-a nastoji osigurati aktivno zdravo produktivno starenje, a što uključuje i pomak obvezujućeg administrativnog starosnog odlaska u "mirovinu" sa 65 godina na 68 i 70 godišnjake, diktirano ovisno o njihovoj funkcionalnoj sposobnosti. Značajno je istaknuti kako odlazak starijih zaposlenika u kasnijim starosnim dobnim skupinama u mirovinu ne predstavlja problem za uvećanu nezaposlenost mlađih dobnih skupina, već se pojavljuje kao otpor u zapadnim najrazvijenim državama Europe kao što su Njemačka i Austrija, od samih sadašnjih umirovljenika. Oni su planirali drugačiju organizaciju svojih aktivnosti u vrijeme mirovine s dostatno osiguranim financijskim mirovinskim primanjima. Također razvijene države svijeta kao što su Amerika i Njemačka, a poglavito Japan čak zakonskom legislativom stimuliraju poslodavce na zadržavanje najstarijih funkcionalno sposobnih zaposlenika. To je u cilju osiguranja njihove dodatne uloge u prijenosu znanja i vještina na mlađe zaposlenike tijekom rješavanja problematike radnog procesa, kao doprinos neopetovanju grešaka iz prošlosti rada. Tom dodatnom ulogom stariji zaposlenici postaju iskoristivi i koristan potencijal u razvoju gospodarstva ali i u osiguravanju prevencije vlastitog bolesnog starenja, što znatno rasterećuje rastuću gerijatrijsku zdravstvenu potrošnju. Povezano interesantna je time utvrđena i pojavnost većeg zapošljavanja osoba u mlađim dobnim skupinama. Tako Makedonski model iz 90-tih kojim su zaposlenici odlazili administrativnom odredbom u mirovinu u ranijem starosnom razdoblju od 50 godina nije doprinijela uvećanju zaposlenika u mlađim dobnim skupinama. Također je svjetsko iskustvo pokazalo da su za razvoj društva ključna i određena zanimanja i pozicije (znanstvenici, liječnici, tehnolozi, organizatori-manageri posla, kreativni stvaraoci poput umjetnika, književnika i sl.) koji svoju punu stvaralačku potenciju doživljavaju upravo u starijim godinama. U slabije razvijenim državama Europe često je prisutno nekritičko povlađivanje prohtjevima određenog broja mlađih djelatnika s izraženom sklonošću odlazaka u prijevremenu mirovinu, uz kadrovske poteze osiguranja umirovljenja poradi rješavanja gospodarskih kriza i prilika u poduzećima pod stečajem, a što je i dovelo do nesrazmjernog uvećanja mlađih umirovljenika u dobi od 45 do 55 godina. Nepotrebno je isticati kako su te mjere doprinijele katastrofičnoj situaciji s financijskim sredstvima mirovinskog osiguranja. Kao što je već u ranijim hrvatskim gerontološkim istraživačkim radovima upozoreno na nastali gotovo neodrživi omjer umirovljenika i broja nezaposlenih koji iznosi 1, 45 zaposlenika na jednog umirovljenika sa prosječnom dobi umirovljenika u starosnoj mirovini od 52 godine, nužan je imperativni gospodarski hrvatski razvoj kao najefikasniji argument sprječavanja ne samo preranog odlaska u mirovinu nego i smanjenja broja nezaposlenih osoba. Osobitu gerontološku istraživačku pozornost nužno je posvetiti i novonastaloj pojavnosti međunarodne migracije starijih osoba iz inozemstva u Hrvatsku. Tako se konkretnim primjerom naseljavanja starijih osoba iz inozemstva s najvećim udjelom iz Londona u hrvatska istarska sela omogućuje i ekonomski razvoj tih područja, a koja su zbog napuštenosti poglavito mlađih dobnih skupina bila u razvojnoj stagnaciji. Unutrašnja hrvatska migracija starijih osoba po regijama Hrvatske je u pravilu pod utjecajem nastalih njihovih životnih događanja kao što su umirovljenje, smrt bračnog partnera te funkcionalna onesposobljenost i ovisnost o tuđoj skrbi. Zbog tog su posebice interesantni i ciljani demografski pokazatelji o doseljenom i odseljenom staračkom pučanstvu od 65 i više godina po županijama Hrvatske i Gradu Zagrebu. Naime hrvatska migracija starijih nije povezna sa ekonomskim mogućnostima tržišta zaposlenosti i po tome se bitno razlikuje od unutrašnje migracije mlađeg hrvatskog pučanstva. Migracija starijih u pravilu je povezana sa potrebom dostupne i učinkovite potrebne skrbi uvjetovane smanjenjem vlastitih troškova u starijoj dobi. Potrebno je istaknuti kako inozemni stariji umirovljeni migranti imaju potrebna i zadovoljavajuća financijska sredstva te njihovi zahtjevi za osiguranjem kvalitete življenja i u dubokoj starosti mogu znatno utjecati na razvojnu ekonomsku strukturu njihove odabrane nove prebivališne destinacije. To je uvjetovano kratkoročnim i dugoročnim planiranjem između ostalog i osiguranja usluga mogućih Gerontoservisa u sklopu djelatnosti navedenih Gerontoloških centara. U Gerontoservisima se mogu ovisno o potraživanoj vrsti usluga zapošljavati i stariji nezaposlenici u dobi od 45 do 50 godina uz nužnu njihovu reedukaciju na preorjentacijsko novo zaposleničko mjesto u skrbi za starije kao što su npr. gerontodomaćice, ekogerontološka zanimanja različitih obrtničkih usluga. Značajno je utvrđivanje svjesnosti i trajne izobrazbe mlađih generacija iz područja gerontologije o sudbini svake generacije kojom ona postaje sve starija, uz osiguranje integracije starijih generacija u zajednici u kojoj žive s mlađima. Time postaje uravnoteženi proces starenja i starosti ne samo za starije nego i za osobe u mlađim dobnim skupinama.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita

POVEZANOST RADA