Pregled bibliografske jedinice broj: 232531
Imunološka podloga lihena i lihenskih egzantema
Imunološka podloga lihena i lihenskih egzantema // Imunodermatologija II - Imunološki odgovori u koži / Lipozenčić, Jasna ; Marinović, Branka (ur.).
Zagreb: Medicinska naklada, 2005. str. 15-20 (predavanje, domaća recenzija, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)
CROSBI ID: 232531 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Imunološka podloga lihena i lihenskih egzantema
(Immunologic aspects of lichen and drug induced lichenoid eruption)
Autori
Lipozenčić, Jasna ; Milavec-Puretić, Višnja
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni
Izvornik
Imunodermatologija II - Imunološki odgovori u koži
/ Lipozenčić, Jasna ; Marinović, Branka - Zagreb : Medicinska naklada, 2005, 15-20
Skup
Poslijediplomski tečaj I. kategorije Imunodermatologija II - Imunološki odgovori u koži
Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 09.12.2005
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Domaća recenzija
Ključne riječi
Lichen ruber planus; lihenoidni medikamentozni egzantemi
(Lichen ruber planus; Drug induced lichen planus)
Sažetak
Lichen planus (LP) kronična je papuloskvamozna dermatoza, koja je posljedica autoimunskih zbivanja na keratinocitima. Nejasna je etiologija, najvjerojatnije uzrokovana virusima ili autotoksičnim reakcijama. Pojavljuje se s recidivima, u oba spola, između 20. i 30. godine. Češće se pojavljuje u skandinavskim zemljama, kao i u američkih Crnaca (0.29% do 1%). Češće obolijevaju žene i bolesnici s oralnim lichen planusom . LP je prvi opisao Kaposi (1892. godine kao lichen ruber pemphigoides, a Darier je poslije definirao njegova histopatološka obilježja. Učestalo se pojavljuje prevalencija HLA-A3 i HLA-A28, no i HLA-DR (u 80%). Postoje brojni dokazi da je LP autoimunska bolest uzrokovana oštećenjem bazalnih keratinocita koji iskazuju na svojoj površini promijenjene vlastite antigene. Kritični događaj za poticanje imunološkog odgovora u LP je migracija T stanica iz cirkulacije u kožu. LP je posljedica brojnih vanjskih čimbenika (virusi, lijekovi kontaktni alergeni), a za nastanak LP pogoduje nastanak efektorskih citotoksičnih T stanica koje predočuju antigene kao antigene prezentirajuće stanice. Istraživanje promijenjene kože u LP dokazala su postojanje γ δ T stanice koje se rijetko nalaze u zdravoj koži.Liječenje je simptomatsko. Egzantemske oblike bolesti liječi se peroralno kortikosteroidima ili retinoidima. Uspješnost primjene liječenja, kao i kod LP-a, dovodi do regresije takvih osipa. Lichen striatus jest lihenoidni egzantem poput vrpce široke do 1 cm, različite dužine i najčešće uzduž ekstremiteta. Sastoji se od lihenskih papula, no bez Wickhamove mreže. Etiologija nije još razjašnjena. Dijagnoza. Klinička uz histološki nalaz. Laboratorijski dokaz. U histološkom preparatu hiperkeratoza i akantoza i nešto limfocita u epidermisu, a subepidermalno infiltrat limfocita i fibrocita. Diferencijalno-dijagnostički treba isključiti nevuse, kako epidermalne, tako i verukozne. Liječenje nije nužno, no može se pokušati lokalnim triamcinolonom i retinoidima (nrp. Zorax 0, 05%-tni). Promjene iščezavaju spontano, a bolesnika treba uputiti u prognozu bolesti. Syndroma Gianotti-Crosti.Sinonim. Acrodermatitis papulosa eruptiva infantilis. Definicija. Papulozni akrodermatitis male djece pojavljuje se lihenoidnim osipom, najčešće na donjim ekstremitetima i obrazima. Etiologija. Smatra se da je posljedica infekcije virusom hepatitisa B, Barr-Epsteinovim virusom (u tijeku infektivne mononukleoze pojavljuje se u djece do 6. godine). Klinička slika. Iznenadni lihenoidni osip sastavljen od lihenoidnih papula, djelomice eritematoznih, koje mogu tvoriti žarišta i ne svrbe, nađu se, osim na ekstremitetima, i u glutealnoj regiji. Pojavi osipa obično prethode prodromni simptomi (glavobolja, febrilnost, povećani regionalni limfni čvorovi). Dijagnoza . Temelji se na kliničkoj slici, limfocitozi, disproteinemiji (povišenje alfa-2, betaglobulina i gamaglobulina), pozitivnim markerima na hepatitis B, povišenju transaminaza bez bilirubina i pozitivnog Australia antigena. Histološka slika. Histološka slika nije karakteristična. Nađe se perivaskularni infiltrat limfocita u dermisu. Diferencijalna dijagnoza . Treba isključiti LP, infektivnu mononukleozu, histiocitozu X, medikamentne egzanteme i virusne egzanteme uzrokovane ECHO virusima. Liječenje.Lokalna protuupalna terapija tekući puder ili neutralna krema. Promjene regrediraju u razdoblju do 5 tjedana. Potrebno je kontrolirati jetru.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti