ࡱ> egTUVWXYZ[\]^_`abcdq` bjbjqPqP< ::E].,$PPPd 8DTTduL($\0kkkkkkk$Lwhylk P---kPPtaaa- DPPka-kaa:3R,PPa `$ MS@_Wct0uW z1 za zPaM ar MMMkkjMMMu----dddDdddddddPPPPPP Inoslav Beaker % Orlanda Obad Hrvoje Appelt % Anelko Erceg % Ivica iki % Renata Ivanovi % Sanja Modri % }eljko Peratovi % Ivana Petrovi % Helena Puljiz % Silvija `eparovi ISTRA}IVA KO NOVINARSTVO  ISTRA}IVA KO NOVINARSTVO Priru nik Nakladnik PressData, medijska agencija HND Urednik Mario Boanjak Izdanje uredili Inoslav Beaker i Orlanda Obad Grafi ka oprema i prijelom Siniaa Nikoli Foto ilustracija Ognjen Alujevi Tisak Birotisak d.o.o. Zagreb, 2004 Inoslav Beaker % Orlanda Obad Hrvoje Appelt % Anelko Erceg % Ivica iki % Renata Ivanovi % Sanja Modri % }eljko Peratovi % Ivana Petrovi % Helena Puljiz % Silvija `eparovi ISTRA}IVA KO NOVINARSTVO  Kazalo Miris novca, moi i strasti (Sanja Modri)7Osnovni pojmovi (Inoslav Beaker)12Novinarstvo, novinstvo, mediji, glasila, 5W/H12Istra~ivanje u novinarstvu20Regule zanata i istra~iva ko novinarstvo (Inoslav Beaker)24Informiranje21A~urnost i objektivnost21Usredoto enost na korisnika22Istra~iva ko i ino novinarstvo23Vjerodostojnost28Eti nost istra~iva kog novinarstva30Nastanak i razvitak istra~iva kog novinarstva (Inoslav Beaker)38Druatveni kontekst istra~iva kog novinarstva (Inoslav Beaker)39Svrha istra~ivanja u novinarstvu39Istra~iva ko novinarstvo i vlast40Komercijalna funkcija istra~iva kog novinarstva42Opi proces homologiziranja novinstva i medija u interesu komercijalne propagande 43Nacionalni zakonodavni i politi ki okvir44Tragom novca 45Globalizacija medija i istra~iva ko novinarstvo45Izraz u istra~iva kom novinarstvu47Neke specifi ne teme novinarskih istra~ivanja53Politi ka i sudbena vlast: Siva zona (Ivana Petrovi)53Visoka politika: Ples na ~ici (Helena Puljiz)57Lokalna politika: Na udaru priprostih monika (Anelko ErcegTajne slu~be: Nepouzdani izvori (}eljko Peratovi)60Kriminal: Opasni informatori (Ivica iki)62Zdravstvo i socijala: Plja ka najnemonijih (Renata Ivanovi)64Inozemstvo: Oru~je, otrovi, ratovi (Inoslav Beaker)67Metode u istra~iva kom novinarstvu (Orlanda Obad)71Kako prepoznati istra~iva ko novinarstvo u medijima?72Istra~iva ki proces73Induktivni i deduktivni pristup istra~ivanju74Kako pronai teme za istra~iva ko novinarstvo?75Preliminarno istra~ivanje77Procjena izvedivosti studije 78Popis izvora informacija79Zvi~da i i oatra i sjekira: kako manipulirati novinarima 81Va~nost pisanih izvora informacija83Zaatita identiteta izvora informacija84Redoslijed prioriteta istrage85Sredianje istra~ivanje 88Umijee intervjuiranja 89Istra~iva ki i formalni novinarski intervjui 90Kako doprijeti do sugovornika93Tajno istra~ivanje95Klju ni intervju96Pisanje pri e98Tehnologija u istra~iva kom novinarstvu (Inoslav Beaker)109Novinarstvo i tehnologija 109Informatika u istra~iva kom novinarstvu 111Biblioteke i arhivi114Novinske dokumentacije115Pretra~ivanje online107Traganje za osobamaProblemi s InternetomKomercijalne baze podatakaLogika pretrage109Ra unalna analiza podataka 112Istra~iva ko novinarstvo s obzirom na medije117Prednosti i mane tiska (Orlanda Obad)117Na radiju uvijek ostaje snimak (Silvija `eparovi)119Televizija je slika (Ivana Petrovi)122Neiskoriatenost Interneta i multimedijalnosti (Inoslav Beaker)125Dodatak129Elementi plana istra~ivanja (Orlanda Obad i Inoslav Beaker)129Primjer primjene plana istra~ivanja: Trgovina ljudskim organima (Hrvoje Appelt) 131Literatura135Biljeake o autorima139 Istra~iva ko novinarstvo: Miris novca, moi i strasti Sanja Modri Istra~iva ko novinarstvo razotkriva informacije koje se svjesno skrivaju, a od iznimnoga su javnog interesa. U Hrvatskoj je ono u povojima. U dobrom dijelu struke ne razumije se ni ato je istra~iva ko novinarstvo, a svojevrstan je neugodan kuriozitet da je ak i Hrvatsko novinarsko druatvo znalo dati godianje nagrade za istra~iva ko novinarstvo radovima koji uope ne odgovaraju opisu toga ~anra. Bitna je karakteristika istra~iva kog novinarstva jasan anga~man na ciljevima koji su korisni za zajednicu i legitimiraju zakonito i druatveno po~eljno ponaaanje. Predmet interesa istra~iva kog novinarstva su politika, javni sektor, biznis, crkva, mafija, ukratko sve ono gdje le~e autenti ne jake pri e o novcu, nepravdi, la~i, otima ini, izdaji, o monim pojedincima i nevinim ~rtvama. Istra~iva ko novinarstvo svojim projektima podupire ono ato je pravedno i moralno i ato, kao takvo, izaziva identifikaciju, druatvenu katarzu i druatvene promjene. Uspjeaan je epilog istra~iva kih projekata, uvijek i bez razlike, razobli avanje i osuda ne asnog, sramotnog, sebi nog, koristoljubivog i u bilo kojem smislu ne ovje nog djelovanja. Novinarska istra~ivanja razotkrivaju zloupotrebe u javnim slu~bama, nezakonito financiranje izbornih kampanja, korupciju u policiji, raskrinkavaju veze kriminala i politike, la~ne dobrotvore, podmiivanje, zlostavljanje u mentalnim ustanovama i zatvorima, trgovinu na ra un zdravlja, zaradu na ljudskoj nevolji itd. Novinare istra~iva e usporeuju s policijskim inspektorima, apijunima, uhodama i vrhunskim analiti arima i u svemu tome ima neke istine. Nije nam do definicija, ali rekla bih da se novinar istra~iva  mo~e najto nije opisati kao mastermind koji rjeaava odreenu va~nu druatvenu zagonetku prikupljajui informacije i ugraujui ih u logi an i kompaktan obrazac. Zadatak novinara istra~iva a jest otkriti i povezati sve o osobama, tvrtkama i dogaajima, naj eae bez znanja i bez pomoi protagonista, dakle onih koji su osumnji eni negativni junaci konkretne istinite pri e. Ne postoji formula po kojoj se to radi. Dobro je nau iti istra~iva ke tehnike, citati knjige o istra~iva kom novinarstvu i popabir iti ato vise tuih iskustava. Ali ak i netko tko o tome niata ne zna  ali je pametan, odlu an, ustrajan i motiviran  mo~e napraviti bolji posao nego netko tko e napamet izrecitirati sve tehnike, metode i sinopsise poznatih slu ajeva od Watergatea do danas. }elim, dakle, stotinu puta naglasiti da je najvrednije sredstvo za istra~iva ke projekte  vaa mozak. Najbolji istra~iva ki novinari su inteligentni, uporni i fleksibilni ljudi s dosta maate. Talentirani meaetari ka~u da novac le~i na cesti, samo ga treba znati pokupiti. Mislim da to isto vrijedi i za pri e. Pri e le~e na cesti, stotine najboljih pri a, samo ih netko treba podii i napisati. Naravno, to nije samo, to je veoma teako. Pri u za istra~ivanje kvalificira to ato negdje u njezinu tkivu postoji problem. Neato neobi no. Nelogi no. ini vam se da netko la~e. Da roba previae koata. Novinar problem prvo mora uo iti. Recimo: Vlada redovito nabavlja potrepatine po cijenama koje su viae nego u maloprodaji. Ili, gradona elnik svaki petak karta s vlasnikom manje tvrtke, a onda ta tvrtka za malu cijenu dobije elitnu graevinsku lokaciju u gradu. Direktor dr~avnog poduzea X na slu~benom putu kupuje nekome briljante karticom tvrtke koje je X-u dobavlja . Ministrova osiguravajua tvrtka osigurava sve cisterne javnog poduzea za naftu. Za mjesto u stara kom domu treba osniva u doma prepisati stan atienika. Lije nik mnogo puta uzima neplodnim pacijenticama jajne stanice za umjetnu oplodnju, ali umjetna oplodnja nikad ne uspije... Takve su te pri e. To su one u kojima neato jako smrdi i u kojima su istodobno u pitanju veliki ulozi. Kad je novinar odlu io ato e istra~ivati, potrebno je dobro promisliti o svim aspektima. Vidjeti ato ~elite istra~iti i zaato, a onda detaljno isplanirati kako, s kim i na koji na in ete to u initi. Zatim slijedi rad i konstantna valorizacija materijala. Morate biti spremni mijenjati pri u u skladu s informacijama koje ste prikupili i provjerili. esto nam se kod mutnih stvari ini da je u pitanju jedno, a onda ispadne neato posve drugo. Najva~nije je stalno misliti, evaluirati, suprotstavljati fakte koje imamo, razmialjati o motivima, sredstvima, moguim scenarijima, moguim svjedocima itd. Treba se znati staviti u poziciju onoga o kome istra~ujete i pokuaati pretpostaviti zaato on radi to ato radi, koji mu je cilj, koga mora ~rtvovati, ato biste vi u inili na njegovom mjestu, kako biste prikrili svoje poteze, tko su mu saveznici, a tko protivnici itd. Zanimljivo je da se u svim ru~nim pri ama ponavljaju tri tipi na motiva ili njihove kombinacije. To su novac, mo i strast. Nemojte se prepasti hiljade pitanja koja vam se roje po glavi, a na koje nemate odgovore. O svemu postoje tragovi i izvori informacija kojih nismo ni svjesni. Tragova ima, samo treba netko tko ih zna nai, povezati i sklopiti u istinitu pri u. Vi mo~ete biti taj/ta. Uzmite istu bilje~nicu i krenite. Na raspolaganju uglavnom imamo tri tipa izvora. To su dokumenti, ljudi i osobna opa~anja. Dokumenti su sve ono ato je napisano, fotografirano, odnosno snimljeno. Dokumenti su ra uni, potvrde, ugovori, ekovi, pisma, izvjeataji, oporuke itd. Jako je va~no nau iti se koristiti javnim dokumentima koji su svima dostupni, a u kojima se nala~e mnoge informacije koje su nam potrebne. U Hrvatskoj postoje stanoviti problemi s definicijom javnih dokumenata i procedurom kojom se do njih dolazi, ali novi zakon je u nekoj mjeri olakaao novinarima pribavljanje takvog materijala. Obavezao je tijela javne vlasti da ih na zahtjev izdaju i proairio popis. Ako odbijaju, na raspolaganju imamo tu~be. U SAD-u je banka na moje o i izdala novinaru fotokopije svih ekova koje je slu~benik gradske uprave potpisao u aest mjeseci. Tako jednom mora biti i u nas. Jasno je kako nam mogu pomoi ljudi, nas drugi klju ni izvor. Mi trebamo insajdere, one koji neato znaju o onome ato nas zanima. Dakle, susjede, prijatelje, bivae prijatelje, konkurente, kolege s posla, vatrogasca, ra unovou, telefonista, bivau ~enu, onoga tko je imao vee aspiracije pa se razo arao... }elimo uti tra eve, dojmove i neobavezno askati, sluaati ljude, ali sve dobro vagati i upotrijebiti samo ono ato se potvrdi kao istinito i bitno. Naaa mitska duboka grla su: Svjedok, Osvetnik i Pravednik. Svjedok je slu ajno vidio ato se dogodilo, Osvetnik je osobno oateen ili osramoen i ~eli zadovoljatinu, Pravednik je onaj koga da vam pomogne motivira moralno zgra~anje nad onim ato je po injeno. Njih trojica postoje gotovo u svakoj pri i, samo ih treba nai. Ipak, budite vrlo oprezni. Osvetnik ponekad namjerno la~e da bi upropastio osobu koja mu je nanijela atetu ili bol, svjedok je mo~da krivo protuma io ono ato je vidio, pravednik mo~da ne zna sve elemente pri e. No, u pravu su Hercul Poirot i Hitchcock kad ka~u da ne postoji idealan zlo in, jer trag je uvijek ostavljen. Mozak koji stalno misli nai e rjeaenje ak i slu ajevima poput onoga iz filma Nepoznati iz North Expressa (Strangers in the Train), gdje se sreu dvije potpuno nepoznate osobe i razmjenjuju ~rtve. U istra~ivanju su potrebni i eksperti koji e nas uputiti kako stvari funkcioniraju na podru jima koja su nam nepoznata. Kako, recimo, djeluje neki otrov, kako se sortira poata, kako banka provjerava bonitet komitenata, ili koji su simptomi paranoje. Novinarsko opa~anje je klju no. Niata ne mo~e zamijeniti izraz lica, trzaj, spontani osmijeh i gestu koju novinar vidi kod sugovornika, bez obzira na to kakve odgovore on davao. Samim pa~ljivim gledanjem i hvatanjem vibracija mo~e se dobiti gomila nezamjenjivih informacija. Kako pribavljamo nove elemente, popunjavamo rupe, tako rekonstruiramo pri u. Va~no je ne dati se obeshrabriti. Ako jedan plan propadne, nema veze, smislit emo rezervni, ako nam zatvore vrata, ui emo kroz prozor. Uzrok ato novinari u Hrvatskoj malo istra~uju i ato oko ideje i instrumentarija istra~iva kog novinarstva vlada pojmovna zbrka nije to ato mi nismo talentirani ili ato nismo zainteresirani, nego je uzrok u organizaciji redakcija. Kod nas mnogi urednici o ekuju velika novinarska otkria u jednom, dva ili najviae tri dana rada. Teoretski je, naravno, mogue da pri a sama padne u krilo, ali mi koji radimo ovaj posao znamo da je to jako, jako rijetko. Informatori ne tr e za novinarima po cesti i ne strovaljuju im u naru je straano va~ne konspiracije. `toviae, iskustvo ka~e da od velike veine informatora  dakle osoba koje same neato ~ele ispri ati novinarima  nema apsolutno nikakve koristi. To mogu tvrditi s velikom sigurnoau jer sam uvijek bez iznimke primala svakoga tko god ~eli razgovarati, smatrajui da ovjek nikad ne zna ato odakle mo~e kapnuti. Dakle, u barem 90 posto slu ajeva ljudi donose gole tra eve koje provjera brzo delegitimira. Rijetko tko donese neki spektakularan dokument, ugovor ili neato drugo tako vrsto da se, uz malo rada, odmah mo~e pustiti u novine. U principu, za dobru pri u treba se uvijek dobro naraditi. Velike i slo~ene pri e moraju se dugo istra~ivati i zato u svakoj iole ozbiljnijoj medijskoj kui na Zapadu postoje ili redakcije ili ekipe za istra~iva ko novinarstvo koje se isklju ivo time bave. U Pulitzerovoj novini Saint Louis Post Dispatch, te u Chicago Tribuneu, o emu mogu govoriti iz osobnog uvida, od novinara koji rade u istra~iva kim timovima ne o ekuje se da objave bilo ato i po aest mjeseci, nitko se tome ne udi i oni normalno dobivaju plau. Daje im se, dakle, da mirno rade na svojim projektima, u jasnom uvjerenju da se to novinama i te kako isplati. Ako se istra~ivanjem poka~e da pri e u stvari nema, nikome niata, ide se na drugi zadatak. Vrlo banalno: kad se u naaim medijskim kuama stvore uvjeti za razvoj istra~iva kog novinarstva, tada e se taj tip novinarstva u Hrvatskoj i razvijati. Do tada, sudbina ~anra e biti u rukama entuzijasta koji i u nestrukturiranoj situaciji ipak mogu postii odli ne rezultate. Osnovni pojmovi Inoslav Beaker Novinarstvo, novinstvo, mediji, glasila, 5W/H Medij je sredstvo, kako mu i naziv ka~e. Sam medij nije poruka (bez obzira na prodornost te McLuhanove dosjetke koja je izazvala mnogo zbrke). Od atmosfere (ozra ja) kao medija airenja zvuka do aarlatana kao medija u spiritisti kim seansama, taj se pojam mo~e povezati s informacijom odnosno dezinformacijom, mo~e obilje~iti ono ime se informacija prenosi  ali medij sam po sebi nije informacija. Novinskoj informaciji kao mediji slu~e sredstva masovnog komuniciranja, pa mo~emo rei da je u tom slu aju medij tehni ki na in prezentiranja informacije (dakle: njezina objavljivanja i distribuiranja). Sli nu definiciju u Osnovama znanosti o novinarstvu daje i Marko Sapunar (1994: 43), za koga je medij materijalni supstrat pomou kojeg se informacije posreduju u komunikacijskom procesu. Izvan novinarske struke postoje i druk ije definicije medija u masovnom komuniciranju (ato se, po uzoru na engleski, ali ne baa u duhu hrvatskoga, zna sa~eti u pojam masovnih medija, premda masovni nisu oni nego publika). U tim definicijama nerijetko se pojam medija prenosi, kao pars pro toto, i na njihov sadr~aj. Tu terminoloaku labavost, u kojoj je ~ivopisnoau nadomjeatena jednozna na preciznost, unijeli su neki sociolozi, ali su je prigrlili i raairili sami novinari  pa je iz sredstava masovnog informiranja, pronoaenih sredstvima masovnog komuniciranja, preala u masovnu uporabu. Za Opu enciklopediju su (1979) masovni mediji skupni naziv za komunikacijska sredstva i ustanove koje djeluju na veliki broj itatelja, sluaatelja, gledatelja (tisak, radio, televizija) (5: 359). Sabor, kao zakonodavac, diktira zakonsku definiciju, i time ato Zakonom o medijima regulira odreene (nipoato sve) sadr~aje prenoaene nekim medijima. U tom je Zakonu, usvojenome 30 travnja 2004, formulirana ovako (i zaista) slo~ena definicija toga ato mediji jesu, a ato nisu u smislu tog zakona. Mediji su: novine i drugi tisak, radijski i televizijski programi, programi novinskih agencija, elektroni ke publikacije, teletekst i ostali oblici dnevnog ili periodi nog objavljivanja uredni ki oblikovanih programskih sadr~aja prijenosom zapisa, glasa, zvuka ili slike. Mediji nisu knjige, ud~benici, bilteni, katalozi ili drugi nositelji objavljivanja informacija koji su namijenjeni isklju ivo obrazovnom, znanstvenom i kulturnom procesu, oglaaavanju, poslovnoj komunikaciji, unutarnjem radu trgova kih druatava, zavoda i ustanova, udruga, politi kih stranaka, vjerskih i ostalih organizacija, akolska glasila, Narodne novine Republike Hrvatske, slu~bena glasila jedinica lokalne i podru ne (regionalne) samouprave i ostala slu~bena priopenja, plakati, letci, prospekti i transparenti, te video stranice bez ~ive slike i druge besplatne obavijesti, osim ako ovim Zakonom nije druk ije propisano. Novinari djeluju u druatvu koje je regulirano zakonima, pa su du~ni zakone poatovati, a zakonske definicije poznavati. U nas postoji tradicija da zakonodavac postojeim sadr~ajima nametne naziv druk iji od uvrije~ena u znanosti koja se time bavi. Tako je dr~avni kapitalizam nosio ustavni i zakonski naziv socijalizam, najamni rad se u nekom razdoblju zvao udru~eni rad, etni ke zajednice su dobivale i gubile naziv nacionalnih manjina itd. Zakonodavac je u nas, u raznim razdobljima svoje politi ke volje, iste sadr~aje nazivao as sredstvima javnog informiranja, as glasilima, as obavijesnim sredstvima, a sada je odlu io da sve to zove medijima, osim onoga ato ne zove medijima, osim ako zakonom nije druk ije propisano. U smislu ovog priru nika, i u smislu terminologije dosad prihvaene u naaemu novinarskom zanatu, u novinarskom poslu glavni mediji su: tisak, radiofonija, televizija, Internet. Nalo bi se jo medija, poput telefonije, koja se postupno ubacuje u sferu javnih informacija inovacijama kao to su sms-flash, videovijesti itd. Giovanna Botteri, izvjestiteljica Raija 3, emitirala je prvi snimak bombardiranja Bagdada 2003 videomobitelom u izravnu prijenosu. Tek emo objasniti zaato u medije ne pripada npr. oglasna plo a, pa s njome ni zidne novine, odnosno sli ni oblici informiranja. Svaki od spomenutih medija slu~i za prenoaenje informacija, ali nisu sve informacije prenesene tim medijima  novinske informacije. Dapa e, manji dio ih pripada u taj skup. I posjetnice, i obrasci, i vozni redovi, i knjige, i plakati  sve su to proizvodi tiska, svi oni prenose informacije, ali te informacije nisu novinske. Ne samo kad su fiktivne, poput romana (fiction) koji se takoer tiska, nego i kada su fakti ke  ali nisu u funkciji novinstva. Isto se mo~e rei i za prete~an dio radiofonskog programa kada emitira glazbu, ato takoer jest informacija, ali specifi na, o stanovitoj vrsti duhovnog stvaralaatva (komponiranje je stvaralaatvo, koncert je informacija), a ne o onome ime se bavi novinstvo. Podjednako se to mo~e rei i za televiziju, koja je razvila i nove oblike informacije  poput videospota, gdje je komercijalna informacija apsorbirala aspekte vizualnog stvaralaatva  ali u kojoj je novinska informacija i programski, i vizualno, jasno razlu ena od drugih informacija. Mutatis mutandis, isto vrijedi i za Internet, koji je, na primjer elektronskom poatom, osvojio znatan dio osobnih informacija koje su dotad prenoaene drugim medijima, te koji je nadmaaio televiziju u nasrtljivosti ne~eljene javne informacije (spam)  ali i u tom mediju je novinska informacija zasad statisti ka manjina. U pogledu proizvodnje i distribucije novinskih informacija, hrvatski standardni jezik, za razliku od nekih drugih jezika, lu i pojmove novinstva i novinarstva. Novinstvo je djelatnost prikupljanja i a~urnog objavljivanja istinitih informacija o dogaajima i trendovima koji su pojedincu va~ni za orijentiranje i, eventualno, odlu ivanje u njegovoj druatvenoj zajednici. Novinsku informaciju karakterizira, dakle, ne samo to ato je injeni na (ina e je fikcija) i istinita (ina e je dezinformacija), nego i to ato je javna, jednostrano usmjerena nepoznatim korisnicima (one-to-many; korisnici mogu biti i ciljana grupa, npr. u specijaliziranim glasilima, ali to je druga tema), i ato je a~urna (fr. a jour, dnevno), dakle svaki dan nova (novine, news). Potreba za novinstvom nastaje ondje gdje je zajednica dovoljno airoka da usmeno informiranje ne mo~e obuhvatiti najzanimljivija zbivanja u njoj, te gdje je zajednica takvoga karaktera da svakodnevni ~ivot pojedinca i njegove obitelji uvjetuju (i) zbivanja izvan njegova fizi koga dnevnog vidokruga. Eto zaato se potreba za periodi nim, pa i dnevnim informiranjem (a time i prapo etak novinstva) javlja u trenu kada Rimska Republika (SPQR) nadilazi granice Grada iji graani ipak i dalje odlu uju o dr~avnim pitanjima ili izravno (comitia), ili posredno, biranjem magistrata u ijoj su nadle~nosti izvrane odluke (konzula, pretora itd.). Eto zaato te potrebe nema u prostranijim dr~avnim tvorbama, poput Frana kog Carstva, gdje je pojam graanina sveden na manjinu, koja ne odlu uje ni o emu izvan svog vidokruga (pogledajmo, kao primjer izvan tog Carstva ali u istoj kulturnoj sferi, zagreba ku Zlatnu bulu ili splitski opinski Statut). Eto, napokon, zaato u medije nismo uvrstili oglasnu plo u, ni zidne novine u glasila: jer se nalaze striktno u dnevnom vidokrugu i odnose se na zbivanja u tom vidokrugu  pa makar prenosile smjernice iz imperijalnog centra ili se oblikovale u skladu s tim smjernicama (najmasovnije rabljen tip takve informacije bio je u Kini, za kulturne revolucije, dazibao, ili ta-tzu-pao, plakat s velikim slovima). Novinstvo se javlja i opstaje ondje gdje postoje graanska prava  danas bismo ih nazvali ljudskim pravima  i gdje su za ekspletiranje tih prava potrebne informacije, obuhvatne i a~urne. Odnosno, u loaijem slu aju, gdje je dirigirana odnosno cenzurirana informacija potrebna radi rukovoenja, zapravo manipuliranja onima u ije ime se odlu uje. Da bi moglo ostvariti komunikaciju s mnoatvom (po na elu one-to-many), novinstvo iziskuje i medij i sposobnost praenja sadr~aja medija. U tom pogledu se Gutenbergov izum tipografije (tiskarstva) sredinom XV stoljea mo~e smatrati prvom novom informacijskom tehnologijom (nakon izuma pisma) i pojavom prvoga masovnog medija; ra una se da je u sljedeih stotinjak godina opismenjeno desetak milijuna Evropljana, osposobljenih dakle da prate sadr~aje ponuene medijem tiska (u to doba pada i po etak knji~evnosti i publicistike na hrvatskom jeziku). Komunikacija meu graanima preduvjet je demokratske politi ke kulture. Demokracija se samo u malim mjestima (poput anti ke Tebe ili anti ke Atene, odnosno republikanskog Rima) mogla ostvarivati neposredno (one-to-one). U Ateni je bazna mogla biti diskusija na Areopagu (na otvorenu prostoru ne prostranijemu od ovee danaanje dnevne sobe). Tisak je brzo percipiran kao mogunost komunikacije u svrhu demokratizacije centraliziranih i gdjeato despotiziranih dr~ava. Logi no je da su se i liberalizam, izra~en prvi put sustavno u idejama Johna Lockea, te prosvjetiteljstvo (koje je izravno utemeljeno na Lockeovim glediatima), u svojoj ideji demokracije dohvatili tiska, i kao sredstva obrazovanja graana za vladanje, i kao sredstva za meusobno komuniciranje graana. Suvremeno novinarstvo proizlazi iz tog gledanja; istra~iva ko novinarstvo prva iskustva stje e baa u sredinama koje su prve prihvatile te ideje, poput engleske ustavne monarhije u XVII stoljeu (kao ato emo vidjeti u poglavlju o nastanku istra~iva kog novinarstva), te ameri kog druatva u XVIII stoljeu, kada Thomas Paine (pisac djela Prava ovjeka, pamfletist pod pseudonimom Zdrav Razum, te istra~iva ki novinar koji je raskrinkavao ropstvo Afrikanaca u Americi) tvrdi da ljudi mogu vladati sami sobom, bez ikakva vladara, ako su obrazovani i informirani dovoljno da suvereno raspravljaju o bitnim temama. Tu je tezu elaborirao Immanuel Kant (1784) u lanku `to je to prosvjetiteljstvo?, anticipirajui gotovo u potpunosti ono ato e Jrgen Habermas nazvati javnom sferom. Graanska politi ka kultura je od tada definitivno neodvojiva od komunikacija. Almond i Verba (1980) klasificiraju graansku (politi ku) kulturu na: patrijarhalnu (lokalnu, ~upnu), bez interesa za politi ki sustav, koja svoje reakcije ograni ava na poticaje iz neposrednog okru~enja te je usmjerena rjeaavanju mjesnih problema, podani ku (klijentelarnu), s povjerenjem u vlast i bez ~elje za mijeaanje u prerogative suverena-vrhovnika, participativnu (aktivisti ku), koja na bazi airokih socijalnih interesa navodi na sudjelovanje u odlu ivanju o opem dobru, u skladu s dostignutom mjerom razvitka predstavni ke demokracije i graanske samosvijesti. Prihvaajui tu klasifikaciju, Batalov (1990) dijeli participativnu kulturu na podvrste: autoritarno-totalitarnu, demokratsku, socijalisti ku, pri emu svaka od njih mo~e imati razli ite dodatke: nacionalisti ki etatisti ki, itd. Koja je funkcija novinstva u tako definiranoj politi koj kulturi? Tocqueville u svojoj Demokraciji u Americi (De la Dmocratie en Amrique, knj. I, Flammarion, Paris, 1981, Deuxime Partie: 3. De la libert de la presse aux tats-Unis) definira novine kao prvu vlast nakon naroda. S obzirom na trodiobu vlasti (na zakonodavnu, izvranu, sudbenu) bila je uvrije~ena i dosjetka da je novinstvo etvrta vlast. Novinstvo nije vlast i ne treba da bude vlast. Ono nije ni zamjena sudskoj vlasti, premda je James Gordon Bennett u prvoj polovici XIX stoljea tvrdio da je ono porota nacije. Novinstvo ipak ima stanovitu nemalu ulogu provjere i nadzora u suvremenoj graanskoj politi koj kulturi, poglavito ako je ona participativna, demokratskog tipa. Ono se za tu ulogu izborilo i ranije: miljokaz u povijesti slobod je Engleska 1692, kada je ukinut Licensing Act, zakon o preventivnoj cenzuri, ato je zbiljski po etak slobode tiska (tada nije bilo drugoga masovnog medija), ne samo novinskoga. Uloga provjere i nadzora, za koju su se engleski pisci i novinari prakti ki izborili u XVII stoljeu, implicitno je priznata ve u osnovama ameri koga demokratskog sustava, koji se oslanja na mehanizam provjere i protute~e (checks and balances), poato su joa oci ameri kog Ustava, klasi no obrazovani, sebi i potomcima postavili klasi no pitanje: tko e nadzirati nadzornike, kontrolirati kontrolore (Quis custodiat ipsos custodes?), na koje je pametno upozorio i Gibbon. Ameri ki obi aj da se pravilo ne samo pretvori u formulu, nego i da se upakuje u mnemoni ki pogodnu i dojmljivu ambala~u (pa i na uatrb preciznosti) pridonijela je da se novinarstvo  a ponajviae istra~iva ko  ondje definira kao pas uvar (watchdog) demokratskog sustava i ponajprije ljudskih sloboda. Obazrivije i obuhvatno tu ideju izra~ava Alan Knight (2000), po kojemu istra~iva ki novinari mogu biti vieni kao uvari javne savjesti. To nipoato ne zna i da bi istra~iva ki novinari imali odlu ivati kako se tko ima ponaaati, ni da su uvari nekoga viaega moralnog znanja, ka~u Ettema i Glasser (1998: 4), nego da donose i pronose podatke koji anga~iraju javni osjeaj za pravdu. Oni bi morali biti, dakle, uvari onoga ato zamialjamo da je naaa savjest: moralno anga~iran glas (Isto). Vijee Evrope je na etvrtoj ministarskoj konferenciji o politici sredstava masovnog komuniciranja, u Pragu 7-8-XII-1994, dogovorilo i objavilo ovo na elo: Odr~avanje i razvitak izvorne demokracije iziskuju postojanje i ja anje slobodnoga, neovisnoga, pluralisti koga i odgovornog novinstva. Taj se zahtjev ogleda u potrebi da novinstvo: informira pojedince o djelovanju javne vlasti i o djelovanju privatnog sektora, omoguujui im tako da formiraju svoje mnijenje, omogui pojedincima odnosno skupinama da izra~avaju mnijenja, pridonosei time da o tim mnijenjima budu obavijeatena i javna i privatna tijela, te druatvo u cjelini, podvrgava djelovanje razli itih tipova vlasti stalnome kriti kom preispitivanju. Novinstvo je, dakle, i djelatnost kojom se zadovoljava ljudsko pravo na informiranost, pravo koje je izravno u funkciji temeljnih ljudskih prava  na ~ivot, slobodu, rad, ravnopravnost. Ta se djelatnost odvija kroz glasila, posredstvom medija, ali je ne treba poistoveivati s medijima (barem ne viae negoli putovanje treba poistoveivati s prijevoznim sredstvima). U toj djelatnosti nisu samo novinari. U novinstvu sudjeluju: nakladnici i njihov aparat (uprava), novinari (glavni urednik jedan je od novinara, u nekim dr~avama to je propisano i zakonom, ali on je prvenstveno delegat nakladnika meu njima), prodajno-distribucijski aparat ( iji je samo jedan dio u glasilu, odnosno u nakladni kom aparatu), marketing (prodaja oglasnog prostora, sponzorstva itd.) medij javnog komuniciranja. Novinari prikupljaju, obrauju, sortiraju i objavljuju informacije. Taj postupak Ward (2002: 30) definira kao proces u etiri etape: identificiranje i pronala~enje novosti odnosno informacija koje e privui i zanimati klju nu publiku; prikupljanje svih materijala potrebnih da se ispri a pri a odnosno pru~i informacija; odabir najboljih materijala iz tako prikupljena zbira; prezentiranje tog materijala efektno koliko je god mogue. Novinarstvo (~urnalizam) je, stoga, zanat prikupljanja, obrade, sortiranja i objavljivanja informacija, u funkciji javnog interesa definiranoga ljudskim pravom na obuhvatnu, a~urnu i, prije svega, to nu informaciju. Budui da je informacija roba koja se prodaje na tr~iatu, nakladniku je u ra unu da informacija bude (i) atraktivna, a u ra unu je i novinaru. Zaato zanat? Novinarstvo nije vokacija, poziv (a pogotovu ne poziv od Boga, kakav je na Carravaggiovoj znamenitoj slici dobio Matej, dotad joa ne svet). Nije istina da se novinar raa i da se novinarstvo mora imati u genima; neke prirodne sklonosti, nazvane i talentom, jama no mogu pomoi, ali u novinarstvu nisu presudne  novinarstvo nije ni umjetnost. Novinarstvo nije ni misija u kojoj e poslenik javne rije i smo~diti zmaja ognjenoga korupcije, ili inoga druatvenog zla, jednim nadasve vjeatim potezom pera (odnosno zamahom kompjuterske tipkovnice). Ono nije nauk, jer ga je nemogue do kraja nau iti iz ud~benika ili inog u ila, pa makar to bio interaktivni cd-rom. Nau iti novinarstvo je mogue, ali kombinirajui i nauk i vje~bu. Ono je vrsta posla koja se teae u praksi, radei, stje ui umijee vje~bom  a tako se definira zanat. Nauk pritom jama no poma~e, u novinarstvu viae nego u tesarstvu (gdje poznavanje drvne tehnologije mo~e pomoi u odabiru pogodna drva i primjerena alata za izradbu prozora  ali joa nitko nije nau io prozor ispiliti, istesati, oblanjati i sastaviti samo gledajui u knjigu), odnosno ne manje nego u matematici (poato nitko nije nau io matematiku samo itanjem, bez vje~banja). Za iole kvalitetnije obavljanje novinarskog zanata nauk je nu~an. U XXI stoljeu nu~no je da taj nauk bude na fakultetskoj razini, zasad jedinoj koja nudi dovoljnu metodoloaku strogost i preciznost koja je i u novinarstvu sve nu~nija, unato  utrci s vremenom, koja ina e novinara zavodi na stranputicu povranosti, nepreciznosti, ukratko  poluinformacije, koja je samo podvrsta dezinformacije. Hrvatsko novinarsko druatvo je 2003 odlu ilo da u svoje redove viae ne prima novinare bez visokoakolskog obrazovanja. Dobar zanatlija mora ne samo znati regule svog zanata, nego unutar njega mora imati smisao za umjesno, dakle: za primjeren odnos svrhe i sredstva (niti se tanjuri izrauju od stakla, niti aae od porculana, niti se izvijest s tr~nice piae u desetercu), za skladan odnos sadr~aja i oblika (kaput mo~e biti ili dug ili kratak, ali jama no ne bez rukava; o nesrei se mo~e pisati i vijest i reporta~a, ali ne kozerija). Novinarstvo se mo~e dijeliti na viae na ina. S obzirom na svrhu ovog rada, prihvaamo podjelu na: deskriptivno (opisno) novinarstvo analiti ko novinarstvo, koje sadr~i, meu inim, istra~iva ko novinarstvo interpretativno novinarstvo U novinarstvu svrha je obavijest (informacija)  a sredstvo (instrument) je: novinarski izraz. On je va~an i u istra~iva kom novinarstvu. Logika iznoaenja obavijesti ista je kao i logika svake ine naracije. Ta se logika efektno predstavlja kroz 5W, dakle kroz pet klju nih pitanja koja na engleskome po inju tim slovom: who? (tko?), what? (ato?), where? (gdje? kamo? kuda?), when? (kada?), why? (zaato?). Ta formula jest anglosaksonska, ali njezin je sadr~aj bitno stariji, jer su isti metodski upiti postojali joa u anti koj retorici. Nepoznati anglosaksonski autor dodao je tu dojmljivu prezentacijsku strukturu  5W  ato je u inilo da se metodska pitanja lakae pamte. To je istodobno i pouka novinarima kako prezentacija u naraciji zna biti va~na (i djelotvorna) koliko i sadr~aj. Pravilo 5W (ili 5W/H) ponekad se naziva Lasswellovom formulom, ali naziv nije to an. Lasswellove formule su dvije. Prva je sadr~ana u naslovu njegove prve knjige: Politics: Who Gets What, When, How (1936; u prijevodu: Tko ato dobije, kada i kako), a druga (preciznija) je njegova formula komunikacije koja glasi: Who says what to whom with what effect? (Tko ka~e ato i kome, te s kojim u inkom?). Sama formula 5W postojala je u tom obliku u ameri kim uredniatvima ve u drugoj polovici XIX stoljea, prije Lasswellova roenja. U antici je tih obvezatnih pitanja bilo ne pet, nego aest ili sedam  kako ih nalazimo joa u latinskim priru nicima retorike (govorniatva, dakle usmenog diskursa). I ondje su imala prezentacijsku strukturu, dojmljivu za svoje doba: u itelji prava sro ili su ih u heksametar (stih od aest stopa koji se ritmi ki skandira): quis?, quid?, ubi?, quibus auxiliis?, cur?, quomodo?, quando? (tko?, ato?, gdje?, ijom pomou?, kako?, kada?). Taj heksametar dugo je ostao u pravnim studijima, pa nije udo da je preaao u novine. Amerikanci, dakle, nisu pitanja ni iznjedrili, ni poredali u formulu, ali su naali suvremeniju dojmljivu ambala~u formule, kako bi se danas lakae pamtila. Od tih pitanja etvrto, tj. quibus auxiliis? ( ijom pomou?), nije imalo sigurno mjesto ni u kasnoj antici, barem ne izvan pravne istra~ne prakse. Pitanje quomodo? (kako?)  zagubljeno je tek na putu u anglosaksonsku formulu, a baa je ono va~no za naraciju. Mo~emo pretpostaviti da nije otpalo kao neva~no, jer je itekako va~no i u anglosaksonskom poimanju novinarstva, nego zato ato se w u fonetskim promjenama engleskog jezika naalo na kraju a ne na po etku tog upita (how?), pa se nije moglo utopiti u dojmljivu ambala~u 5W. I to je dokaz da je kako? bitno za sadr~aj, a joa bitnije za probojnost. Posljednjih godina teoreti ari i nastavnici novinarstva sve eae pose~u i za tim pitanjem, pa se formula zna prikazati i kao 5W/H. Prvih pet pitanja odreuju suatinu informacije, pa ih novinarski izraz na svaki na in mora respektirati. `esto pitanje je istodobno klju no za sam novinski izraz: kako ispri ati kako se neato dogodilo (dakle, kojim slijedom kojih uzroka). U novinarstvu, kao povjesnici trenutka, naj eae se rabi kronoloaki slijed, ali dopustivo je ii i obrnutim redom, od posljedica ka uzrocima, a mogu je i umetnuti ekskurs u proalost, tzv. flashback, koji u vizualnom mediju mo~e biti iznesen paralelno s tekstom, npr. kada se uz susret dvojice dr~avnih poglavara umontiraju prizori iz proalih ratova njihovih zemalja. Mora li novinarski prilog, bez obzira na tip izraza, sadr~ati 5W? Mora. Za svaku naraciju to je naprosto dogma. Ne mora ih, meutim, sve sadr~avati u tekstu, ako je neki od njih nedvosmisleno iznesen inim sredstvom: snimak nekoga stopostotno poznatog mjesta mo~e odgovoriti na pitanje gdje? To e, ipak, biti iznimka, dopustiva u kratkim prilozima (poput flasha u kratkim tv-vijestima). Moraju li se i u istra~iva kom novinarstvu kanonskih 5W nai na po etku priloga, ili tekst mo~e po eti i ne im drugim? O tome postoje razli ite akole. Po etak: Prolaznik se sledio od u~asa, spazivai& za neke je tipi na greaka, literarizam nedopustiv u novinarstvu, a drugi pak ka~u da je dopustiv, dapa e opravdan, poato se, posljednjih decenija, svih 5W nalazi ve u naslovu, nadnaslovu i podnaslovu (ta je oprema prije 30-40 godina bila bitno oskudnija). Vjerujemo da je najprihvatljivije ono ato privla i i zadr~ava pozornost itatelja/gledatelja/sluaatelja. Ako se spomenuti sklad sadr~aja i oblika oplemeni ponekom stvarala kom notom, ako se zae time i u lijepo  utoliko bolje. Ali to ne zna i da time novinarstvo postaje umjetnost. ak i tada govorimo samo o majstorstvu izraza, jer znamo da je posrijedi zanat, majstorija, da se mo~da dosi~e do razine umjetni kog obrta, eventualno ak primijenjene umjetnosti  ali niata viae. Umjetnoau nazivamo uglavnom ono stvaralaatvo koje nema izravnu uporabnu vrijednost  a suatina svakoga novinarskog oblika je baa u njegovoj uporabnosti, obavijesnoj, dakle u informiranju. istra~ivanje u novinarstvu Istra~iva ko novinarstvo je, tematski i metodski, usmjereno uglavnom na trei zadatak nabrojen u citiranu na elu Vijea Evrope, po kojemu novinstvo podvrgava djelovanje razli itih tipova vlasti stalnome kriti kom preispitivanju. Naravno da novinstvo nije ekalo na smiraj XX stoljea da bi se sjetilo tog zadatka  nego je politika, ovaj put meunarodna, zakasnila viae od dva stoljea da bi novinstvu zadala kao zadatak (tj. kao formulaciju zahtjeva) ono ega su se novinari latili spontano i davno, polazei od same suatine svog posla. Istra~ivanje je u novinarstvu, s obzirom na taj zadatak (ne jedini, ali jama no najistaknutiji), postupak utvrivanja injenica unutar njihova druatvenog (socijalnog, ekonomskog, politi kog itd.) konteksta, utvrivanja odnosa izmeu injenica i njihova konteksta, analize tako dobivenih podataka, referiranja podataka i analize korisniku ( itatelju/sluaatelju/gledatelju). Pri istra~ivanju novinar, slijedei uglavnom shemu Paula Williamsa (Weinberg 1996: 9-13): utvruje koncept istra~ivanja, pri emu odabire teme istra~ivanja, postavlja hipoteze istra~ivanja; utvruje mogue izvore primarne dokumentacijske izvore, sekundarne dokumentacijske izvore, ljudski izvori; odabire istra~iva ku tehniku; procjenjuje izvedivost; (su)odlu uje o izvoenju istra~ivanja; izrauje plan istra~ivanja; gradi bazu podataka; provodi istra~ivanje; evaluira prikupljene podatke; popunjava eventualne praznine u podacima; reevaluira prikupljene podatke; finalizira rezultate istra~ivanja (pisanje, monta~a, dopisivanje, zavrana evaluacija, zavrana dorada); objavljuje rezultate istra~ivanja; eventualno slijedi temu (follow up). Ovisno o temi odreuje se je li to posao za jednog novinara ili za tim, je li u timu potrebna multidisciplinarnost (uz anga~man stru njaka izvan novinarstva), itd. Klju ni metodski aspekti istra~ivanja u novinarstvu izneseni su na drugom mjestu u ovom priru niku, gdje ih podrobnije razla~e Orlanda Obad. Novinarsko istra~ivanje slo~eni je oblik novinarskog izraza, jer mo~e sadr~avati elemente izvijesti, reporta~e, komentara, esto izjava i intervjua, a ponekad i drugih ~anrova. To je ~anrovsko aarenilo zadano time ato se novinsko istra~ivanje ne bavi samo injenicom ili dogaajem, nego nastoji zai u vijest i ii preko vijesti istra~ujui joj razloge, uzroke, prethodna i sli na zbivanja, te mogue posljedice; odnosno ispitati neku aktualnu druatvenu temu (politi ku, ekonomsku, kulturnu, socijalnu& pojavu) ili neku zajednicu (naciju, grad, religiju& ). Novinarsko istra~ivanje pristupa temi fenomenoloaki, istodobno s raznih aspekata, dakle polifunkcionalno, s nakanom da obuhvati sve njezine bitne elemente (ato je uglavnom nemogue u jednome novinskom lanku). Istra~ivanje mo~e provoditi jedan novinar, u duljem slijedu, ili ekipa razli itih stru njaka (preuzimajui termin bez prevoenja iz ameri kih izvora, gdje se istra~iva ko novinarstvo pojavilo prvi put, u nas su se ponegdje uvrije~ili izrazi investigativno novinarstvo, odnosno investigativni tim za istra~iva ku ekipu  ato je ru~an primjer unakazivanja jezika, a ima i elemente eti kog unakazivanja kada takva formulacija slu~i da se sakriju imena novinara koji se slu~e ne asnim sredstvima, poput kopanja po intimi, a bez opravdanja druatvenim interesom koje bi jasno prevladalo nad privatnim). Rezultat novinarskog istra~ivanja mo~e se objaviti u raznovrsnim oblicima, koji variraju od kratkog priloga ( lanka), preko veih lanaka ili niza lanaka kroz viae nastavaka, sve do knjige, odnosno od emisije do tematskog niza emisija ili dokumentarnog filma. Novinarska knjiga ili novinarski dokumentarni film imaju, obi no, i elemente istra~iva kog novinarstva, i elemente tipi ne za knjigu odnosno film. Pojedini rezultati novinarskih istra~ivanja ve su se pojavili i na Internetu, opremljeni u hipertekstu, a treba, vjerojatno, o ekivati da se rezultat novinarskih istra~ivanja pojavi i kao CD-ROM, odnosno DVD. Novinarsko istra~ivanje dobiva na va~nosti osobito u tiskanim novinama, a poglavito u tjednicima te periodicima s joa duljim intervalom. Naime, televizijske i radijske informativne emisije, a odnedavna i telematski mediji, sve se jasnije iskazuju kao pogodna sredstva za neposrednu, ali nu~no povranu obavijest  pa se novinarska istra~ivanja u tiskanim medijima pojavljuju kao primjeren odgovor na te~nje onih korisnika koji ~ele znati viae i potpunije. Taj tip novinarstva nosi u sebi, ne od ju er, i opasnost manipulacije: u te~nji da po svaku cijenu pronae dublju, tajnu vezu nekih fenomena, da iznenadi i osvoji itatelja, ta vrsta novinarstva zna takve veze nategnuti, ili ak izmisliti, pokatkad i u funkciji posve neinformacijskih, ak dezinformacijskih politi kih ciljeva (poput otkri o judeomasonskim urotama i Protokolu sionskih mudraca potkraj pretproalog stoljea koja su poslu~ila kao podloga za holokaust ~idov, ili poput otkri o vatikansko-kominternskim zavjerama koja su poslu~ile za pripremu postjugoslavenskih pokolja). Istra~iva kom novinarstvu glavna je tema druatvena kontroverzija i stoga, uglavnom, druatvena patologija. Naime, u sklopu je ljudskog prava na informiranost i pravo na informiranost o proturje jima, o temama ili dogaajima koje izazivaju proturje ja. To se osobito odnosi na proturje ja o ljudskim pravima  radi tih prava novinstvo i postoji  a ponajprije na sve ato ta prava ugro~ava izravno ili neizravno (dakle na druatvenu patologiju). Da bi javnosti mogli pru~iti neovisne, vjerodostojne i a~urne podatke o kontroverzijama i o elementima druatvene patologije, novinari moraju moi i znati sami istra~iti injenice i prikupiti podatke. U kvalitetnome istra~iva kom novinarstvu novinar ili glasilo istra~ivanje planiraju i vode samostalno, neovisno od ustanova vlasti, primjenjujui verificirane metode druatvenih istra~ivanja, uz skrupulozno provjeravanje podataka. Ve smo rekli da je osnovna funkcija novinstva da prikuplja i objavljuje informacije o dogaajima i trendovima koji su pojedincu va~ni za orijentiranje i, eventualno, odlu ivanje u njegovoj zajednici. U istra~iva kom novinarstvu, viae nego u inim rodovima novinarstva (od izvjeatajnoga do ostaloga analiti koga) dolazi do izra~aja eventualna nadzorna funkcija novinstva (watchdog u angloameri kom ~argonu). To novinarstvo naj eae istra~uje djelovanje koje institucije ili pojedinci prikrivaju, iako je va~no za druatvenu zajednicu na nekom teritoriju. Usredoto uje se uglavnom na akcije atetne po interese te zajednice odnosno po ljudska prava, osobna ili skupna; akcije veinom nezakonite; akcije vjerojatno nemoralne. Stoga se istra~iva ko novinarstvo ponekad definira i kao prekapanje po smeu (muckracking, pojam prvotno primijenjen na specifi nu teme koje su zaokupljale novinare u Sjedinjenim Dr~avama Amerike na prijelazu iz pretproaloga u proalo stoljee). To usmjerenje istra~iva kog novinarstva mo~e kliznuti u puki skandalizam i izgubiti svoju zbiljsku relevantnost. Kvalitetno istra~iva ko novinarstvo razlikuje se od skandalisti koga i po tome ato druatveni interes za temu pretpostavlja njenoj komercijalnosti. Istra~iva ko novinarstvo, istra~ujui proturje ja i osobito patologiju druatva, eae se nego drugi rodovi novinarstva sudara s granicama druatvene snoaljivosti, kako spram tema kojima se bavi, tako i spram novinarstva samoga i njegova eventualnog zadiranja u privatnost. Tipi an primjer su bolesti dr~avnika: koliko su one privatna stvar pacijenta koji je na javnoj du~nosti, a koliko njegova specifi na patologija mo~e utjecati na percipiranje i odlu ivanje pacijenta, a time i na javno dobro u mjeri u kojoj pacijent na nj utje e  ato onda jest druatveno interesantno. Granica izmeu druatvenog interesa i prava na privatnost fluidna je. Mijenja se od doba do doba, od zemlje do zemlje. Ta je granica izvor osjetljivosti. Novinar je du~an svaki put, od slu aja do slu aja i od prigode do prigode, ocijeniti koliko prednosti mora dati druatvenom interesu, dakle ljudskom pravu na relevantnu informaciju, a koliko ljudskom pravu na privatnost. Mora se pritom voditi svojom savjeau, uvijek u interesu primarnoga ljudskog prava na slobodu, i uvijek poatujui primarnu novinarsku devizu iznoaenja materijalne istine, tj. cjeline injenica koje ju sadr~e. Regule zanata i istra~iva ko novinarstvo Inoslav Beaker Informiranje Obaveza glasila je informiranje. Dobro informiranje pozna tri stupnja: Izvjeatavanje je osnovni stupanj, u kojemu podaci moraju biti izlo~eni pregledno, po na elima anti ke retorike (u anglosaksonskoj verziji: 5W). Objaanjenje dogaaja povezivanjem, usporeivanjem, raa lanjivanjem, kontekstualiziranjem, otkrivanjem njihovih uzroka i eventualnih posljedica itd. Komentiranje  iznoaenje stavova, glediata  mo~e uslijediti poato su glasila izvijestila i eventualno objasnila. U istra~iva kom novinarstvu morala bi biti prisutna sva ta tri stupnja, s time ato je prikupljanje podataka baza prvog stupnja, dakle izvjeatavanja, drugi stupanj se primjenjuje i pri evaluaciji podataka i pri zavranoj obradi, dok komentiranje ne bi smjelo izostati iz zavranog oblika, ili zavranog nastavka serije. A~urnost i objektivnost Informiranje mora biti a~urno: nijednu informaciju ne treba dr~ati na ledu, nego je pripraviti i objaviti im se za nju dozna, bez obzira na to kome to ateti ili koristi; objektivno: da ne izostavljamo nijedan bitan element pri e, da ton ne bude navija ki te da se svim relevantnim akterima dade prilika da iznesu svoje stajaliate; uravnote~eno: na elo balansa ili odmjerenosti zapovijeda da se dogaaju ne daje ni vei, ni manji zna aj od zbiljskoga (da se od buhe ne pravi slona, ali ni od slona buhu); privla no: informacija je roba na tr~iatu i kupca treba privui atraktivnoau opreme, ali i zadr~ati kvalitetom i zanimljivoau, a to je mogue samo informiranjem o svemu ato bitno interesira kupca informacije  sve graane u glasilima opeg tipa, odnosno ciljanu skupinu u tematskim glasilima. Nijedno od tih etiriju na ela ne smije biti ispuateno ni u istra~iva kom novinarstvu, dapa e  iako a~urnost mora ustuknuti pred to noau: istra~iva ko novinarstvo u pravilu zahtijeva viae vremena za provjeru svih izvora i svih okolnosti, pa je bolje izgubiti neato vremena (i a~urnosti) nego objaviti nedovoljno utemeljene odnosno, joa gore, neistinite podatke. Osobito opasnom hridi mo~e se pokazati objektivnost. Novinar e se zainteresirati za neku temu doaavai u posjed informacija o nekoj kontroverziji ili o nekome izravnom kraenju prava (ne ijih, ili nekoga), ato ve u po etku mo~e djelovati na njegovo svrstavanje. Tu je objektivna opasnost da novinar u istra~ivanje krene s tezom i da prednost, makar podsvjesno, d elementima koji potkrepljuju njegovu tezu, a zanemari one druge elemente. Taj postupak, legalan u interpretativnom novinarstvu (npr. u komentarima s tezom), veoma je neprikladan u istra~iva kom novinarstvu. Novinar bi morao nastojati, u trenutku kada ulazi u istra~ivanje i sve do trenutka kada je zavraio analizu podataka, oprati svoje mo~dane od pristranosti, u nedoumici bi mo~da ak morao biti popustljiviji spram strane koja mu je antipati na, eda bi rezultat bio ato objektivniji. Jer taj dio posla novinar ne radi u svoje ime, nego u ime svoje budue publike, u ime graana. Tek u zavranom komentiranju tako dobivenih rezultata dopustivo je da novinar d oduaka svojim glediatima, ocjenama, pa i osudama, ako to smatra nu~nim. Usredoto enost na korisnika U novinskom informiranju razlikujemo: davatelja informacije (izvor), posrednika u informiranju (novinara), korisnika informacije (sluaatelja, gledatelja, itatelja  u svakom slu aju: graanina) i predmet informacije: injenicu. Novinarski posao je, prvo, da se u redundantnom obilju svakodnevnih injenica: izaberu one informativno bitne, dakle one koje zadovoljavaju potrebu, interes, odnosno radoznalost korisnika; da ih se posreduje, tj. izrazi na na in podoban da ih korisnik shvati. U pogledu tih elemenata istra~iva ko novinarstvo ne razlikuje se od inog novinarstva Korisnik je osnovna mjera uspjeanosti novinarskog izraza: valjan je samo onaj izraz koji gledatelju/sluaatelju/ itatelju posreduje puninu i suatinu injenice. Korisnik  premda nema mogunost neposrednog odgovora  mora ve u samoj novinarevoj metodoloakoj nakani, a zatim i u njezinoj provedbi (kroz novinarski izraz) biti tretiran kao ravnopravan sugovornik. Uostalom, ako i ne mo~e odmah odvratiti, tqk na utuk, korisnik  barem u demokratskim i razvijenim druatvima  ima mogunost posrednog odgovora: prestanka kupovanja obavijesnog sredstva koje ga u startu podcjenjuje. etiri su tipi ne novinarske pogreake spram korisnika: Kada ignorira korisnika. Novinar tada ne piae za veinu korisnika, nego za ograni en krug (npr. za druge novinare, za glavnog urednika, za nakladnika-poslodavca, za politi ki referentnog initelja& )  da bi pokazao kako je koristan i pouzdan, kako je ideoloaki vjeran. U toj raboti novinar mo~e u initi korak dalje, kada svojom interpretacijom nudi verziju-vodilju za svoje politi ke pokrovitelje ili za vlastodrace: u tom slu aju se iz svjedoka pretvara u protagonista, iz kroni ara u politi ara, i to na punktu koji nije namijenjen politici, jer nije podvrgnut demokratskom izboru. Kada korisnika tretira kao dio mase shvaene kao povijesni initelj, koji mo~e promijeniti ili usmjeriti tok zbivanja. U tom slu aju nije korisnik glavni cilj informacije, nego ga se zlorabi kao sredstvo kako bi se postigli ciljevi izvan novinareva izravnog dosega. Korisnik viae nije subjekt informiranja nego njegova meta; novinar se iz promatra a i opisiva a stvarnosti pretvara u njezina manipulatora, djeluje kao agitator (druatvenopoliti ki radnik), provodi viai cilj, u sklopu kojega se informacija podreuje filtrima tipa kome to koristi?, tko stoji iza toga?, zaato baa u ovome slo~enom trenutku? itd. Kada korisnika tretira kao dio mase shvaene amorfno, bezli no, kao slu ajne gomile individua, koje ganjaju samo primordijalni interesi (tipa: spolnost, novac, zlo in& ) i koju niata izvan toga bitno ne zanima. Kada korisnika tretira kao stereotip, kada umjesto razli itih individua novinar kao cilj vidi odreenu vrstu (naj eae ograni enu na okolia u kojemu se kree i u kojemu razgovara, dakle na osobe novinareve druatvene, kulturne i obavijesne razine). Istra~iva ko i ino novinarstvo Istra~iva ki novinar je muakarac ili ~ena ija je zadaa otkriti istinu i identificirati odstupanja od nje bilo u kojemu dostupnom mediju. To tvrdi de Burgh (2000: 9). Iz te definicije apsolutno je nemogue utvrditi bilo kakvu razliku izmeu istra~iva koga i ikakvoga drugog novinarstva. Postoji li novinar kojemu zadaa nije da utvrdi istinu i odstupanja od nje? Preciznije: smije li se novinarom zvati onaj tko to ne ini? Odgovor se ini o itim. Calvert (1999) objaanjava da za neku pri u valja zvati pet puta, za neku dvadeset. Ali kada zovea stoput, to je istra~iva ko novinarstvo. Naravno da razlika nije u tome, ato znaju brojni izvjestitelji koji su se polomili za obi nu vijest, ali i istra~iva ki novinari koji su kombinacijom pameti i sree dobili u ruke dokument poslije kojega se nije imalo ato puno zvati. Opisno (izvjestiteljsko, reportersko) novinarstvo ima dva zadatka: da objavi (a) sve ato je vrijedno i (b) sve ato je zanimljivo. Ili, kako ka~e Boyd (1994): sve ato sadr~i bliskost (proximity), relevantnost, neposrednost (immediacy), dramati nost itd. Istra~iva ko novinarstvo takoer mora udovoljiti tim kriterijima  ali oni mu nisu dovoljni. Uz njih mora vazda biti nazo an i stanovit moralni kriterij: vrijedno je istra~ivanja ono ato je i vrijedno i zanimljivo, ali ato istodobno u korisnika budi jasno opredjeljivanje za ili protiv, jasno oduaevljenje ili gnuaanje (priznajemo da je redoslijed uglavnom obrnut). Uglavnom bi morao biti nazo an i kriterij druatvene va~nosti: istra~iva ko izvjeatavanje ne odnosi se na izolirane incidente, nego na sustavne probleme (Fleeson 2000: 6). Pritom se esto rabi pojam javni interes (sadr~an i u hrvatskom Zakonu o medijima). Taj pojam izmi e preciznoj definiciji, jer je teako jednim tuma enjem pokriti sve slu ajeve, konstatira Ellmore u svom Rje niku masovnih medija (1991) u istoimenoj natuknici. Mo~e se rei da definicija, a osobito primjena, ovise o interesu onoga koji primjenjuje (u Hrvatskoj je Sabor odlu io, u Zakonu o medijima, koristiti baa javni interes kao opravdanje da vlast od novinara prisili da oda izvor informacija koje vlastima ne odgovaraju). U novinarstvu jedino novinari treba da odlu uju ato je javni interes (poato su, naravno, pribavili informacije s relevantnih strana). U tom pogledu je dobro rei da svaki novinar istra~uje (ili bi trebalo da istra~uje)  ali istra~iva ki novinar (ili novinar na istra~iva kom zadatku u novinarstvu, jer se malo tko bavi samo istra~iva kim novinarstvom) mora u istra~ivanju ra unati i na eti ki moment (koji izvjestitelju mo~e biti radno irelevantan) i na druatvenu va~nost. Baa zato mora optirati za objektivisti ki pristup u samom istra~ivanju  onaj koji ne jam e ni istra~iva ke metode u druatvenim znanostima, ali ga najvema obeavaju. Desk, kao dio redakcije koji usmjeruje i distribuira zadatke novinarima izvjestiteljima, a s njime i sami izvjestitelji, ne samo da mogu, nego i moraju poatovati i kriterij konstituiranog autoriteta: prihvaaju i objavljuju vijesti i izvijesti (pa i glediata, kroz izjave i intervjue) kojima relevantnost daje injenica da ih iznosi neki institucionalni autoritet (tijelo ili pojedinac), neki relevantan gremij (npr. komora), neki autoritet autoriziran titulama (znanstveni, stru ni), ili pak sljedbenicima (vjerski) itd. Ako su im podaci nesuglasni, ako su im glediata suprotstavljena, novinar (ili desk) nastojat e ih izbalansirati pru~ivai i jedna i druga, ili e iznoaenje alternativnog vienja povjeriti komentaru. Vjerodostojnost e pru~iti o evidac (ili snimak), osna~en podacima koje nudi autoritet, ili e biti zasnovana na autoritetu samome. Istra~iva ki novinar niti jedan taj podatak nee uzeti zdravo za gotovo (osim ako je posve o evidan i notoran). Budui da njegov zadatak esto po inje od dojma o krivdi (Randall 2000: 99-100), sve e provui kroz eaalj skepse, jerbo je njegov cilj nai i ono (odnosno: baa ono) ato je skriveno, iskrivljeno, krivotvoreno (de Burgh 2000: 17): identificirati sramnu ili ak ilegalnu praksu kao moralno nesnosnu, otkriti zloporabu vlasti odnosno moi, propitati injenice na kojima se temelje tvrdnje, provjeriti je li pravosue bilo pristrano i/ili korumpirano, provjeriti je li zakon bio zaobien i duh zakona izdan, razotkriti jaz izmeu izjave i prakse, otkriti skrito. Opisno (reportersko) novinarstvo treba(lo bi) da se odlikuje oatrim opa~anjem, primjerenim objaanjavanjem, ~ivahnoau i ~ivotnoau. Mo~da ti zahtjevi u istra~iva kom novinarstvu nisu u prvom planu, ali budui da se ono u nekoj mjeri odnose na svako novinarstvo  odnose se i na istra~iva ko. Ono, za razliku od reporterskoga, ne smije sebi dopustiti luksuz da u temi koju je sebi zadalo nesrazmjerno naglasi jedan aspekt koji omoguuje, na primjer, briljantan opis, a da presko i ili potisne onaj aspekt koji ne pru~a toliko atraktivnosti za tipkovnicu, mikrofon ili kameru. Interpretativno novinarstvo proizlazi iz potrebe da se bolje razumiju dogaaji i fenomeni, da se jasnije i obuhvatnije odgovori na pitanja "zaato?" (why, cur) i na u anglosaskoj formuli zanemareno "kako?" (quomodo). Istra~iva ko novinarstvo odgovara i na ta dva pitanja, vjerojatno iscrpnije negoli na prva etiri  ali za razliku od interpretativnog novinarstva, koje sebi dopuata hipoteze i otvorena pitanja, istra~iva ko novinarstvo ne smije ii dalje od injenica, svih injenica, ne iznosei iata osim injenica, kojih se mora dr~ati i u svojoj zaklju noj analizi, ma koliko rezolutna ona bila. Istra~iva ko novinarstvo specifi no je, dakle, i po tome ato u sebi  bilo u metodama, bilo u prezentaciji  sadr~i bitne elemente ostalih ~anrova novinarstva, ali je uporaba tih elemenata druk ija i podreena njegovoj razli itoj svrsi. Ne treba ga brkati ni s anga~iranim novinarstvom, bez obzira na to ato istra~iva ko novinarstvo zna iziskivati golem anga~man. Od anga~iranog novinarstva istra~iva ko novinarstvo se lu i  ili treba da se razlikuje (po mom uvjerenju)  time ato anga~irano novinarstvo smije biti novinarstvo s tezom, smije polaziti od (evidentnih, a ne skrivenih) idejnih, religijskih, pa i strana ko-politi kih orijentacija novinara. Va~no je da ga korisnik od po etka percipira takvim i da zna ato je posrijedi: zastupanje vlastita glediata u novinarskim ~anrovima. Istra~iva ko novinarstvo, naprotiv, ne smije kliznuti u taj kolosijek, mora sa uvati maksimum mogue objektivnosti, da bi korisniku pru~ilo ato vjerodostojnije podatke na kojima e on sam moi graditi svoj sud (odstupanje je dopustivo, kako smo ve rekli, samo u zaklju nom komentaru, ali tek poato su svi rezultati izlo~eni). `toviae, istra~iva ko novinarstvo mora njegovati metodoloaku skepsu od samog projekta istra~ivanja pa sve do definitivnih zaklju aka i njihova komentiranja. Novinara ne treba suviae zabrinjavati ato e predstavnici pogoenih kategorija tu skepsu nazivati arogantnom i ato e joj tra~iti politi ko zalee. To je njihov posao, te se ne treba uditi nad pokuaajima onih koga istra~ivanje prikazuje u nepovoljnu svjetlu da se prika~e kao ~rtva politi kog neprijateljstva, makinacija ili raznoraznih mra nih urota. Skepsa, naglaaavam, i zato mora biti metodska. Metodsku skepsu ne treba brkati s idejnom. Ne treba je, po am od vlastita novinarskog uma, pro~eti politi kom obojenoau. De Burgh (2000: 10-12) upozorava na razlike izmeu istra~iva koga i disentivnog novinarstva (u taj airok termin mo~e ui kojeata, od opozicijskoga do disidentskoga, uklju ujui svakojake vrste protimbe: generacijske, rasne, civilizacijske& ). Naravno da disentivno novinarstvo pripada u anga~irano novinarstvo i da se na nj odnosi isto ato smo netom rekli o anga~iranu novinarstvu. Ve je re eno da i u drugim vidovima novinarstva mo~e biti istra~ivanja, koja mogu donijeti i senzacionalne novosti (scoop), ali to nije samo po sebi dokaz da taj novinarski uradak zalazi u istra~iva ko novinarstvo, ako mu nedostaju bilo metode, bilo ciljevi istra~iva kog novinarstva. Samo bavljenje negativnostima odnosno crnim stranama druatva ne ini novinarstvo odmah istra~iva kim: ono se razlikuje od sudske i od crne kronike, koje mogu donositi ili prenositi informacije, objavljivati reporta~e, a da to ipak ne preraste u istra~iva ki posao. Istra~iva kom novinarstvu se pribli~ava tuma ena reporta~a (interpretative reportage), ali ni ona ne zalazi u istra~ivanje ako ne koristi metodska pravila istra~iva kog novinarstva. Timski rad nije obavezna zna ajka istra~iva kog novinarstva, ali u njemu je eai nego ina e. Vjerodostojnost Iz toga proizlazi joa jedan metodski zadatak istra~iva kog novinara, odnosno njegove ekipe: kompetentnost. Niata ne mo~e toliko potkopati vjerodostojnost istra~ivanja koliko pogreaka (ma koliko bila glupa odnosno nehoti na) u mjerenju, u razumijevanju, u interpretiranju. Provjeravanje je i ina e dvosmjerno, i spram podatka koji nam drugi daje ili ak nudi, a i spram podatka do kojega smo sami doali. Fracassi (1994) u knjizi Sotto la notizia niente navodi u~asne primjere prijevara koje su podmetnute kao rezultat istra~iva kog novinarstva i koje su korumpirale vjerodostojnost ne samo novinara koji su se njima poslu~ili (ili su im naprosto nasjeli), nego i poatenih i pa~ljivih kolega, pa i novinarstva u cjelini. Temiavarski pokolj, vien 1989 prakti ki na svim svjetskim televizijskim mre~ama, jama no je jedan od najtipi nijih takvih primjera. Po Fracassijevoj rekonstrukciji (1994: 9-22), svjetski halo efekt zapo eo je 17-XII-1989, kada je mad~arska agencija MTI javila da se po navodima nekoga ehoslova kog putnika danas ula paljba u Temisvru (koji se rumunjski piae Timi_oara i gdje pored rumunjske pravoslavne veine ~ivi i znatna mad~arska protestantska manjina, te neato manje manjine pravoslavnih Srba i katolika Hrvata). Iste ve eri je dr~avna Mad~arska televizija javila da su u tom gradu, bile demonstracije, kako bi se sprije ilo da bude protjeran protestantski pastor Lszl Tkes. Vijesti su bile to ne, ali zakaanjele: i demonstracije i pucnjava zbili su se dva dana ranije. Te ve eri o tome nisu javljale ni druge evropske televizije, pa ni ameri ke (kojima je vremenska razlika dala viae vremena). Sljedeeg jutra samo su dva velika svjetska lista  milanski Corriere della Sera i pariaki Le Monde  objavila vijesti o pucnjavi u Timi_oari i o napadima policajaca na demonstrante. Ni u njima joa nije bilo rije i o masakru. Tek je 19-XII-1989 autoritativni Washington Post pisao o krvi na ulicama Timi_oare. To su mirno po eli prenositi i drugi. Rimska la Repubblica se u svojim izvijestima o pokolju u Timi_oari pozivala na rumunjskog pisca, izbjegloga u Jugoslaviju, koji je tvrdio da je mrtvih ondje bilo tristo- etiristo. Manje-viae sli ne vijesti po ele su prenositi i iz dana u dan ponavljati najglasovitije svjetske agencije, navodei listom da je vinovnik pokolja Ceau_escuova tajna policija Securitate. Korak dalje zabilje~ila je 20-XII-1989 jugoslavenska agencija Tanjug, koja je javila da je Temiavar potpuno razoren, te isto nonjema ka ADN. Joa su detaljnije i straanije vijesti koji istog dana objavljuju beogradski dnevnici Ve ernje novosti i Politika ekspres: o djeci zga~enoj tenkovima, o trudnicama rasporenima bajunetama, o helikopterima koji su mitraljirali mnoatvo. Evropa od kraja drugoga svjetskog rata nije imala takvih pokolja (postjugoslavenski masakri tek imaju doi, ali tada ni Tanjug ni beogradski listovi nee javljati kako su iz aviona mitraljirani civili na `entilju, kako je razoren Vukovar, kako su pobijeni ratni zarobljenici na Ov ari, niti srebreni ki pokolj, zaista najgori u Evropi poslije drugoga svjetskog rata). Joa dan kasnije ADN objavljuje to ne razmjere pokolja u Timi_oari: 4660 mrtvih, 1860 ranjenih, 13.000 uhienih, 7000 smrtnih presuda. Toga 21-XII-1989 (na sam Stalinov roendan) pao je s vlasti Nicolae Ceau_escu. Sve dotad se podacima iz Rumunjske bavilo obavijesno novinarstvo, ali su pad diktature i otvaranje granica omoguili da na scenu stupi istra~iva ko. Ve 22-XII-1989 Mad~arska televizija je javila da je u Timi_oari naena prva masovna grobnica u koju je, na brzu ruku, ba eno 4630 trupala. Odmah zatim je Televizija Beograd objavila jezive prizore: u noi su, pod baterijskim svjetlom, snimljena unaka~ena tijela, od kojih je najdojmljivije bilo rasporeno i ovlaa saaiveno truplo djeteta na jednako udeaenom truplu ~ene, tako da je sugestija bila jasna: majka i dijeti, ~rtve iste mu eni ke smrti. Snimci beogradskih kolega istog su dana obigrali svijet. Objavile su ih sve nacionalne televizijske mre~e. Sljedeih dana u Rumunjsku su uali novinari velikih svjetskih agencija, listova, televizija. Sljedeih dana su objavljivane njihove reporta~e iz prve ruke, koje su sve ponavljale iste elemente: pokolj, strijeljanje iz helikoptera, rasporena tjelesa, Corriere della Sera objavio je i prizor majke iz koje je izvaen fetus. Izvijesti tog tipa objavljivane su i nakon Nove 1990 godine, u glasilima i desne i lijeve orijentacije, s podjednakom indignacijom. Za jedan od talijanskih provincijskih listova stigli su i Michele Gambino i Sergio Stingo. Netom su ostavili prtljagu u hotelu Continental, prepri ava njihovu reporta~u Fracassi (1994: 16), otiali su u istu mrtva nicu gdje su prije njih bili ve poznatiji izvjestitelji poznatijih glasila. im su malo pogledali tijela, sve im je postalo sumnjivo. inilo im se, po stupnju raspadanja, da su morala biti mrtva ve tjednima a ne samo nekoliko dana. Ona ~ena im se inila starijom od 60 godina, pa im je bilo nevjerojatno da je majka dvo-tromjese na djeteta, uostalom bitno raspadnutijega. Grobar, netom su ga pitali, objasnio je: naravno, to nisu nikakve ~rtve re~ima, nego kloaari, pijanci i drugi sirotani naeni mrtvi; rezovi na njihovim tijelima su tragovi autopsije, zato su tako ovlaano i pokrpani. To sam sve rekao i drugim novinarima, nitko se ne obazire, citiran je grobar. List kojem su poslali rezultate svog istra~ivanja  nije objavio ni retka. Tek desetak dana kasnije to je objavio jedan tjednik. Scoop desetljea tek se mogao po eti prepoznavati kao prevara. Tada je ve bilo kasno i za televiziju i za radio: baricentar globalnog interesa pomaknuo se ka drugim zbivanjima. Prostora za propitivanje istinitosti bilo je samo u tiskanim glasilima, i to onima koji su imala prostor predvien za analizu meunarodnih zbivanja, izvan kolote ine odreene mainstreamom agencijskih vijesti. Ali i njima je bilo jednostavnije baratati pretpostavkama (da je Securitate tijela sakrila, uniatila spalila& ) nego injenicama. Prevara je ostala kao javna injenica. Uzalud su se javila joa dva svjedoka zbiljskog stanja. Prvi, novinar Guy Sibton, koji je prvi javno postavio pitanje: gdje su tragovi borbi? Ako su u tri dana u prosincu tisue projektila ispaljene na trgu pred komitetom, gdje su njihovi tragovi, kako to da je sjediate oporbe netaknuto? Drugi je bio lan organizacije Mdecins Sans Frontires, koji je pred kamerama francuske dr~avne televizijske mre~e, koja se tada zvala Antenne 2, ispri ao: Otialo nas je dvadeset lije nika i kirurga, sa etiri tone sanitetskog materijala. Kirurzi su se odmah vratili natrag, jer nije bilo potrebe za njihovim intervencijama. Toliko o 1860 ranjenih samo u Timi_oari. Tek 24-I-1990 je njema ka televizija ARD prikazala izjave rumunjskih o evidaca iz Timi_oare da su one slike u~asa& bile inscenirane, la~ne. Tada je i Agencija France Presse objavila da su trojica lije nika iz Timi_oare potvrdili da su iz zavoda za sudsku medicinu i iz gradske bolnice izvu ena tijela prirodno preminulih osoba i izlo~ena televizijskim kamerama kao ~rtve koje je pobila Securitate. Velike novine i veina ostalih svjetskih televizijskih mre~a to su zanemarile, kao da su posrijedi bizarne tvrdnje (poput otkria da je Hitler ~iv u izbjegliatvu& ), narugao se Fracassi (1994: 20). Neato viae o tome su pisali, uz ispriku, francuski periodici Libration i Le Nouvel Observateur. Analiza nastanka te prevare je bitna: to u po etku nije bila podvala. Razvila se po obrascu urbane (metropolitanske) legende, koja pak na ni~oj razini prati obrazac po kojemu se pri e (pa i istinite) pretvaraju u mit. Na putu u mit pri e moraju prei tri stupnja: prihvaaju se kao istinite kad odgovaraju o ekivanjima, kad se podudaraju s javnim mnijenjem, prelaze u metropolitanske legende (pri e urbanog sela) kada u njima odraz i katarzu nalaze podsvjesni strahovi pojedinih grupa (koji su, dakle, prerasli u arhetipske), promoviraju se u mitove kada se arhetip (bilo straha, bilo projicirane ~elje) uklapa u kolektivni imaginarij. Tek poato je metropolitanska legenda u ovom slu aju bila uspostavljena, novinari Televizije Beograd su inscenirali scenu s masakriranim leaevima (ili prihvatili tuu inscenaciju zdravo za gotovo). Tada je legenda postala i podvala. Preala bi u mit da nije bila demaskirana, ali u trenu kada je raskrinkavanje imalo bitno manji odjek od prethodne inscenacije. Joa je tipi niji primjer kojega se sjeaju neki gledatelji u Hrvatskoj, a izazvao je reakcije u Italiji, i meu novinarima: izvijest Milene Gabanelli o hrvatskom pokolju srpske djece u Vukovaru, emitirana 2-XII-1991 u Mixeru, magazinskoj emisiji Raijeva Drugoga televizijskog programa koju je ureivao Giovanni Minoli. Kao i Andrew Gilligan u osporavanoj BBC-jevoj radijskoj emisiji koja je izazvala aferu Kelly, tako je i Milena Gabanelli samo prepri ala ono ato je kazala da je vidjela: u nekom mra nom podrumu u Borovu Naselju tijela srpske djece koju su pobile ustae, kao to je viekratno opetovala. Milena Gabanelli bila je jedini novinar koji je u Vukovaru mogao snimati pad toga grada u ruke Jugoslavenske vojske, srpskih paramilitarnih jedinica i srpskih pobunjenika, nakon viaetjedne opsade. To joj je bilo mogue jer je na bojiate doala iz Beograda, zajedno s paramilitarnim jedinicama koje je vodio }eljko Ra~natovi Arkan. Naala se u situaciji onih novinara koji se na ratiatu kreu u sklopu neke vojne jedinice, pa vide samo ono ato im zapovjednik omogui. Milena Gabanelli nije vidjela ni vukovarsku Opu bolnicu, ni odvoenje civila, ni Ov aru, nego ono ato joj je Arkan htio pokazati (na snimku se jasno uo glas koji joj je na srpskome sugerirao ato treba da rekne, a glas je ili bio Ra~natoviev, ili mu je frapantno sli io). Zaato Gabanelli nije snimila ta tijela? Po njezinim rije ima u emisiji, u noi, kad ih je vidjela, bilo je tako mra no da nije mogla snimati. U mnogo kasnijem intervjuu (Ugolini 2003) ka~e pak: & mislim na njihove majke i zlo mi je, ne uspijevam snimiti i prtljam s kamerom kao amaterka, kada stisnem Rec treperi mi Standby& Uvjerena sam da su tuda ve proale sve televizije na svijetu i ne ~elim dalje to gledati& U prilogu pak ka~e da sljedeeg jutra malih tijela nije vie bilo, da su ih Srbi makli kako ne bi razjarili svoje ekstremiste. U prilogu se spominju i podaci, temeljeni na Reutersovoj vijesti, da su hrvatske snage (Gabanelli je koristila termin ustae) pobile srpsku djecu te da su neki Hrvati u Vukovaru nosili ogrlice od prstia pobijene srpske djece. Minoli je emitirao njezin prilog premda je u meuvremenu agencija Reuters demantirala svoju vijest, temeljenu na dojavi nekoga srpskog fotoreportera, agencijina stringera, koji ju je preuzeo navodno iz neprovjerena izvora. Emitirao ga je, premda Gabanelli nije provjerila niti jednu od atribucija, nego je zdravo za gotovo uzela ono ato joj je rekla jedna od zaraenih strana, u ovom slu aju Arkan. Emitirao ga je, premda su u talijanskim glasilima ve bili viae puta objavljeni podaci o kriminalnoj karijeri }eljka Ra~natovia i prije rata. Reakcije javnosti bile su prili no ~estoke, po am od hrvatskih gledatelja nastanjenih u Italiji. Upozorili su na neistine, ali su ih neki od njih sami iznosili: novinarkino ime ih je navelo na tvrdnju (neprovjerenu i neistinitu) da je Milena Gabanelli Srpkinja udata za Talijana (u Italiji su crnogorska imena uala u modu s talijanskom kraljicom Jelenom Petrovi Njegoa). Podijelili su se i publika i novinari, u nekoliko knjiga je navoena kao falsifikator, ali je izaala i knjiga u njezinu obranu (Guidi 1993). Joa se godinama tvrdilo da joj je hrvatski lobby u Italiji onemoguio profesionalni rad  ato nije bila istina. Nastavila je raditi za Rai2, vodila je emisiju Professione Reporter (1994-1996), pa Report. Dobila je i viae presti~nih nagrada za istra~iva ko novinarstvo (npr. Ondas u Barceloni, te viae puta nagradu kritike Ilaria Alpi). ak ako to i apsolvira novinara  ne apsolvira njezinu istra~iva ku reporta~u iz Vukovara. U spomenutom intervjuu, poslije 12 godina, priznaje samo jednu svoju eventualnu pogreaku: Neregularni vojnici koji su me pratili rekli su mi da su to srpska djeca koju su pobili Hrvati. Budui da to nisam mogla provjeriti, mogla sam barem biti u dvojbi: moglo je biti i obrnuto. Toga se danas malkice stidim. O ito, ni danas, poslije svih nagrada, Milena Gabanelli ne shvaa da je upravo to klju na greaka: preuzeti tui podatak bez provjere (da i ne govorimo ato zna i preuzeti bez provjere podatak jedne zaraene, ili naprosto sukobljene strane, o drugoj). To proturje i osnovnom na elu istra~iva kog novinarstva: da novinar svjedo i samo o onome ato je utvrdio i provjerio. Teaka je pogreaka novinara koji preuzima tui podatak bez provjere. To mo~e biti tolerirano uredniku vijesti, koji prenosi tuu vijest, iz vjerodostojna izvora, navodei taj izvor. Ali ni viaestruka provjera ne mo~e novinara uvijek zaatititi od manipulacije sa strane dr~avnog aparata, kao ato pokazuje primjer koji dalje u ovoj knjizi iznosi Helena Puljiz. Apsolutno je neoprostivo novinaru koji s mjesta zbivanja prenosi tue neistine, ne provjeravajui, ne ukop avai mozak, vjerujui a priori ikome. To je apsolutno neoprostivo reporteru, a novinaru istra~iva u joa i viae, iako je to logi ki nemogue. Ako novinar nije provjerio vjerodostojnost izvora (openito i u konkretnom slu aju)  na njegovu duau padaju neto nosti. Vjerodostojnost je, napokon, jedino zbiljsko oru~je kojim novinar raspola~e. Jedino koje je kadar suprotstaviti vojskama i policijama, predikaonicama i reaetkama. Kad i ako javnost povjeruje novinaru, uzaman je oprati se onome koga novinar proka~e kao krivca, ma kakvim novcem raspolagao ili kakvom dr~avnom slom. Kada je javnost uvjerena da je sudstvo korumpirano (ne samo nov ano, nego i politi ki, ili na ini na in), prihvatit e pri u novinara i ako je osuen (kao ato se dogodilo, na primjer, u slu aju ratnog veterana Merepa, koji je ishodio osudu Feral Tribunea, ali to nije uautkalo pri e o ubojstvima ni u Pakra koj Poljani ni drugdje). Eti nost istra~iva kog novinarstva Istina i odnos spram nje klju no su eti ko pitanje svakog novinarstva, ali istra~iva koga joa i viae nego drugih. Raspravljajui o etici i novinarstvu Kangrga (1998) raa lanjuje novinarstvo na etiri kategorije s obzirom na njihov eti ki anga~man: Puko prenoaenje vijesti, dobivenih od nekoga (iz odreena izvora zadu~ena za prikupljanje vijesti), mehani ki je posao a ako je rije  o radiju, onda bi tu osnovni problem bio znati dobro, jasno i razgovijetno pro itati danu vijest. Uzet sam za sebe, taj aspekt novinarstva nema joa neposredne veze s eti kom problematikom. Samo u airem druatveno-politi kom kontekstu (najdrasti niji je primjer novinar kao glasnogovornik ili sluga okupatora koji prenosi o ite dezinformacije i la~i, kojih i mo~e i mora biti svjestan, pa je kao takav svjesni neprijatelj svojega naroda) takav novinar i takvo tobo~e "neutralno" novinarstvo podlije~e eti ko-moralnoj valorizaciji (to se onda naziva osudom). Drugi oblik novinarstva jest traganje za vijestima, koje se onda moraju provjeravati, pa je rije  o injenicama ili dogaajima, ato kao takvi ne smiju biti iskrivljeni ili polovi no prikazani, odnosno ak i falsificirani u odreenu interesu ili koristi. Trei bi oblik ili aspekt novinarskog zanata bio tzv. viaeg ranga, a sastoji se u interpretaciji nekog dogaaja ili injenice iz razli itih podru ja politi kog, druatvenog, gospodarskog, kulturnog ili znanstveno-umjetni kog ~ivota. Taj je oblik novinarskoga rada ve jako vezan za jedno eti ko prosuivanje, jer je tu na djelu odreeno stajaliate i implicitno ili eksplicitno valoriziranje predmeta izvjeatavanja. Kvaliteta tog posla ne ovisi samo o poznavanju "materije", nego ujedno ili ak prete~ito o "habitusu" novinara, ato uklju uje gotovo itavo njegovo ~ivotno stajaliate i opredjeljenje za ili protiv, pri emu je maksimalna objektivnost najviai zadatak i dostignue tog posla. Taj zadatak mogu izvraavati i u njemu se usavraavati samo vrsni novinari, koji onda na taj na in posti~u odgovarajui ugled ne samo unutar svoje struke ili profesije, "meu svojima", nego, ato je tu mnogo va~nije, i u airoj druatvenoj sredini, ili ak u inozemstvu. I napokon, dolazimo do tzv. analiti kog ili istra~iva kog novinarstva, koje zaista zahtijeva potpunog ovjeka s posebnim "nervom" kako za novinarstvo samo, tako i za samostalan, originalan, moglo bi se ak rei i stvarala ki pristup predmetu obrade. Novinar se tu potvruje kao osebujna osobnost koja dr~i do sebe i svojeg posla tako da ni na koji na in ne pristaje na bilo kakav "diktat" izvana ili unutar svojeg ceha, nego inzistira na samostojnosti i neovisnosti svojeg mialjenja, profesije i ugleda, ato zna i na svojemu moralnom dignitetu ili integritetu. Time dolazimo do neposredne veze i odnosa etike i novinarstva kao naaeg problema& Istra~iva ko novinarstvo mora, joa viae od drugih, dr~ati se injenica, izlo~iti injenice, sve relevantne injenice i niata osim injenica (da parafraziramo anglosaksonsku formulu sudske prisege). Kangrga upozorava na dinami ki (odnosno dijalekti ki) naboj pojma injenica: Meutim, upravo u odnosu na novinarstvo koje primarno smjera na informaciju, valja ovdje upozoriti na onu tradicionalnu novovjekovnu, spoznajno-teorijsku i metafizi ku definiciju istine kao adaequatio rei et intellectus: podudaranje stvari i intelekta, pri emu se pod pojmom intelekta ovdje razumije spoznavateljski usmjereni subjekt, odnosno razum. Ta adekvacija ili podudaranje po iva na shvaanju svijeta (prirode zapravo) kao ne ega gotova, stvorena, jednostavno za spoznaju danoga i bitno nepromjenljiva, dakle istoga, odakle u naaem jeziku etimologijski i dolazi pojam istine. Smisao toga odreenja istine mo~e se odrediti samo kao to nost suda o predmetu, pri emu se i pojam predmeta uzima ovdje posve krivo, kao neato puko dano, a to predmet nije i ne mo~e biti. Naime, bit predmeta nije danost, nego proizvedenost, i to je ono ato se filozofijski odreuje kao predmetnost predmeta. To je na najdublji na in elaborirano i do kraja provedeno u klasi noj njema koj filozofiji (Kant, Fichte, Schelling i Hegel), pa otada pojam istine dobiva posve drugo, upravo povijesno odreenje, po kojemu se u samom predmetu kao konstitutivno za nj nalazi aktivitet subjekta, dakle ovjek u totalitetu svojega djelatno-spoznajnog odnosa (tj. proizvodnje odnosa) sa sada ve svojim vlastitim svijetom. Predmet je tako svagda ve i neato drugo nego ato za svijest jeste, budui da za nj nije konstitutivno samo ono ato se izvanjski prikazuje, nego i proces njegova proizvoenja-uspostavljanja. Stoga iza injenice uvijek ve stoji initelj, pa i pojam injenice dolazi od u- injenice, tj. od ne ega ato je moralo biti tek u injeno da bi uope bilo. Stoga i pozivanje na injenice promaauje u bitnome, ako se ujedno ne pita za koga ili po kome su to injenice. U novinarstvu je to va~no ve i zato, nastavlja Kangrga, ato nema informacije in abstracto! Iza nje svagda stoji netko tko je daje, u ovom slu aju novinar. On je, dalje, sav prisutan u svakoj informaciji, pa se stoga i ne mo~e skrivati tobo~e iza neke, u ovom slu aju apstraktne puke injenice, jer je to njegova injenica! Kako e je on iznijeti, upravo u tome le~i itava stvar. Na prakti nijoj razini na to je upozorio Indro Montanelli (La stanza di Montanelli, Corriere della Sera, Milano 30-IV-1997): injenice se iznose u cijelosti; tko cenzurira neato od njih nepoaten je, pa e prije ili kasnije biti raskrinkan kao takav. Ali ak i kada se injenice iznose najskrupoloznije, pa ak i koristei iste rije i, mogu se izrei razli ite, ak suprotne teze. Na primjer, ako o nekome ka~em: Veliki je podlac, ali veoma inteligentan, dajem prednost njegovoj inteligenciji nad podloau, pa time iznosim, u biti, pozitivan sud. Ako ka~em: Inteligentan je, ali veliki podlac, iznosim negativan sud. Eto: taj izbor redoslijeda imbenika jedina je samovolja koju mi komunikatori smijemo sebi dopustiti u naaem rezimiranju osoba i injenica. Primjer mo~da i nije najsretniji, jer osoba nije odgovorna za svoju inteligenciju, a jest za svoje ponaaanje, pa podlost vazda prete~e  ali princip je jasan. On je u novinarstvu va~niji nego drugdje. Ako se i suglasimo s Kangrgom da je odreenje istine kao to nosti suda o predmetu samo jedan moment istinitosti, ostaje nepobitno da je to klju an moment u komunikaciji, pa time i u novinstvu. Bez toga se informacija pretvara u dezinformaciju. Na sljedeoj razini, meutim, gdje se istina nadaje kao uvjet istinskog (ispravnog) ~ivljenja, gdje informacija sugerira odreeni na in i oblik ~ivota (kako ka~e Kangrga), odnosno gdje odabir injenica, pa ak i redoslijed njihova iznoaenja, sugerira sud i prosudbu (na ato upuuje Montanelli), novinar postaje (su)odgovoran za u inak svog rada na orijentaciju ljudi, na njihovu svijest, pa i na njihovu akciju. Novinarstvo, osobito analiti ko (i interpretativno i istra~iva ko), ima, dakle, znatnu odgovornost. Istra~iva ko i viae od interpretativnoga, jer se pretpostavlja da komentator iznosi svoj stav, da je pristran, dok istra~iva  mora svoju orijentaciju, svoju pristranost, podrediti teroru injenica. On mora istra~iti injenice i iznijeti ih cjelovito, djelovati neovisno, I u istra~iva kom novinarstvu odabir tema, pristupa, rastera injenica, proizlazi ipak iz individualnoga novinarova osjeaja za istinu i  ne zaboravimo  pravdu, socijalnu ve utoliko ato se novinska informacija prikuplja i distribuira u druatvu, spram nepoznata korisnika. Taj aspekt naglaaava eti ku dimenziju istra~iva kog novinarstva. Ono, naravno, mora poatovati tradicionalne eti ke postulate svakog novinarstva (pregledno ih navodi Eti ki kodeks Druatva profesionalnih novinara, citiran u: Black-Steele-Barney 1993: 4-6, pa smo ih se djelomice dr~ali ovdje). To ne zna i samo odbijati darove, usluge i privilegije (jer su u sukobu sa aau i ugro~avaju neovisnost), izbjegavati dodatne poslove (koji dovode u pitanje ve i dojam o novinarevoj objektivnosti, a kamoli objektivnost samu), kloniti se ikakva plagijata, uvati tajnost i sigurnost svojih zaatienih izvora, a nadasve istra~ivati podatke u javnom interesu, bez obzira na zapreke. To zna i i respektirati dostojanstvo, privatnost, prava i dobrobit osoba s kojima se novinar susree u istra~ivanju: izazvati ato manju atetu svojim akcijama i pokuaati razumjeti i one s kojima smo nesuglasni; ne objavljivati neslu~bene optu~be koje dovode u pitanje ne iju ast odnosno ugled, a da mu ne damo priliku za odgovor; ne naruaiti tue pravo na privatnost, osim kada to iziskuje ugro~enost javnih interesa koja mo~e prouzro iti nepopravljive atete po zdravlje, ~ivot i sli ne vrijednosti; osobito zaatititi privatnost (pa i mogunost identificiranja) druatveno hendikepiranih: zdravstveno (bolesnici, invalidi itd.), socijalno (siromasi, beskunici, neadaptirani, eventualno opet invalidi itd.), dobno (djeca, malodobnici, pripadnici tree dobi itd.), poativati posebnosti pripadnika manjinskih skupina; poativati posebnosti spolova ustrajui u njihovoj ravnopravnosti; ne objavljivati one podatke o poroku ili zlo inu koji zadovoljavaju samo morbidnu radoznalost; smjesta i potpuno ispraviti objavljene neto ne podatke, i bez zahtjeva zainteresiranih. Ne zaboravimo da etika i zakon nisu istozna nice  premda je bolje kad je i zakon eti an, a ne samo moralan. Ni eti ki kodeks nije kadar predvidjeti, a kamoli razrijeaiti sve situacije na koje novinar nailazi u praksi. Dvojbi uvijek ima, i u najiskusnijih novinara. Posavjetovati se s kolegom i sa stru njakom nije znak neznanja nego odgovornosti. Odgovornost je klju an pojam novinarske etike. Nastanak istra~iva kog novinarstva Inoslav Beaker Korijeni istra~iva kog novinarstva mogu se nai u ranoj povijesti novinarstva. John Milton (1608-1674), Daniel Defoe (1660-1731) i Jonathan Swift (1667-1745) pripadaju u pisce koji su izolacijom, zatvorom ili ak sakaenjem platili svoje izvijesti o atetnu i nezakonitu djelovanju monih pojedinaca u Engleskoj (to ato su u povijesti poznatiji kao autori poema ili romana govori ne samo o novinarstvu, nego i o odnosu druatva spram fakata i spram fikcije). Posrijedi je reakcija na restrikcije koje distingviraju barok spram humanizma i renesanse. Meu tim restrikcijama valja spomenuti uporabu inkvizicije kao politi kog instrumenta, ato je u `panjolskoj proveo osobito Toms de Torquemada, generalni inkvizitor od 1483. Uslijedio je 1492 izgon inovjeraca (etni ko iaenje), pa 1502 zabrana objavljivanja bez prethodnog dopuatenja (ideoloako iaenje, preventivna cenzura kojom se nastoji ograni iti subverzivan utjecaj tiska i pismenosti). Taj model preuzima i anglikanska Engleska Henryja VIII, gdje je 1529 uveden popis zabranjenih knjiga, a 1530 model preventivne cenzure (licensing), oja an nakon restauracije Stuarta (Licensing Act 1662). I univerzalna Katoli ka crkva prihvatila je taj inkvizicijski model, pa je 1542 osnovan Sveti Uficij, a od 1564 se po eo objavljivati Popis zabranjenih knjiga (Index librorum prohibitorum), ukinut tek u XX stoljeu. Ukidanje zakonskih restrikcija nerijetko je kontrobilancirano ekonomskim restrikcijama: u Engleskoj je 1694 ukinut Licensing Act, ali su vladajui konzervativci (toryjevci) 1712 uveli porez na novine (u istu svrhu se u Hrvatskoj zlorabio porez na aund, a u mnogim zemljama se i danas enormne odatete koriste i za kroenje medija). Istra~iva ko novinarstvo je bilo jedan od odgovora novinstva na restrikcije. Kao po etak istra~iva kog novinarstva u suvremenom smislu rije i esto se navodi Engleska 1720, kada su pod pseudonimom Cato (aluzija na Katona Starijega) dvojica eminentnih liberala (whigovaca), John Trenchard i Thomas Gordon, izabrali London Journal za objavljivanje svojih Katonovih pisama (Cato's Letters), detaljne izvijesti o radu parlamentarnog povjerenstva imenovanoga da bi rasvijetlio tadaanji klju ni ekonomski i politi ki skandal: financiranje Kraljeve stajae (profesionalne) vojske. Tu su ve sadr~ani mnogi tipi ni sastojci ne samo istra~iva kog novinarstva, nego i druatva u kojemu je ono potrebno, pa i utjecajno: demokratskoga (po tadaanjim kriterijima), premre~enoga javnim i tajnim ekonomskim i politi kim interesima, gdje se manjina utje e sudbenoj vlasti, gdje parlament istra~uje, gdje javnost prosuuje (i na izborima presuuje), dakle u druatvu gdje postoje protute~e moi, kako u vlasti, tako u nadzoru, a u obje svrhe i u informiranju. Glasilima se ve i tada pamti kada daju prostor za glas slabijih (pa i ugnjetenih)  iako su ona i tada, statisti ki gledano, prete~no prostor ja ih. Unato  njima, glasila se, ponajprije kroz istra~iva ko novinarstvo, domialjaju kako osigurati izvore injenica kojima se kontrobilancira premo onih koji vladaju. Benjamin Franklin Bache je u Sjedinjenim Dr~avama Amerike joa potkraj XVIII stoljea obznanio podatke koje mu je pribavio unutraanji svjedok (whistleblower). U XIX stoljeu istra~iva ke novinske tekstove piau i Herman Melville (o okrutnosti u Floti Sjedinjenih Dr~ava), Charles Dickens (o izrabljivanju djece u Engleskoj), te drugi pisci, danas poznatiji kao autori fikcije nego faktografski novinari. Karl Marx je, kao dopisnik New York Tribunea, tada najnakladnijih novina na svijetu (njihov nasljednik je International Herald Tribune), kombinirao metode arhivskoga i bibliote nog istra~ivanja, te deduktivne analize. Tako je 1860 zaklju io da Karl Vogt nije bio idealist kakvim se prikazivao, nego tajni agent Napolona III; kad je Pariaka Komuna 1871 otvorila tajnu arhivu Drugog Carstva, otkrila je i objavila dokumente o isplatama Vogtu, pa je Marxov novinskoistra~iva ki rad dokumentirano potvren. Jednako su tako naknadno otvoreni arhivski dokumenti pokazali koliko je u pravu bio mile Zola objavljujui svoja deduktivna istra~ivanja, meu kojima i znameniti J accuse!, o aferi Dreyfus u Francuskoj. Zolino istra~ivanje afere Dreyfus prvi je slu aj istra~iva kog novinarstva koji je potresao politi ki establishment neke dr~ave, ali Zola nije zadnji istra~iva  progonjen zbog svog rada (i vjerojatno mu ki ubijen: naen je uguaen uglji nim monoksidom, ali je ustanovljeno da je dimnjak bio za epljen krpom, po svoj prilici namjerno). Ubojstva novinara istra~iva a ni danas nisu puka iznimka, pogotovo u nekim zemljama. Samo u Italiji ih je u demokraciji ubijeno dvadesetak: Mauro De Mauro (mafija), Nuccio Fava (mafija), Peppino Impastato (mafija), Walter Tobagi (terorizam), Carlo Casalegno (terorizam) i drugi. Neki su ubijeni u istra~ivanjima izvan nacionalnih granica, npr. Ilaria Alpi (trgovina oru~jem Italija-Somalija), Antonio Russo ( e enija). Ubijen je i Pirmino Pecorelli (novinar i apijun), kao naru itelj je optu~en, pa osloboen Giulio Andreotti (novinar i politi ar). Svim tim slu ajevima je zajedni ko da su ti novinari, svojom istra~iva kom aktivnoau, utjecali na realne odnose moi u dr~avi, pa su bili zaustavljeni. Sjedinjene Dr~ave Amerike pokazale su se, zbog medijske otvorenosti zajam ene ustavnim Prvim amandmanom (1791), osobito osjetljivima na rezultate istra~iva kog novinarstva, koji su znali mijenjati politi ke odnose u dr~avi, pa su svjetsku glasovitost postigli novinari Seymour Hersh (My Lai), Neil Sheehan i Hedrick Smith (Pentagonski papiri), te naro ito Robert Woodward i Carl Bernstein, iji su tekstovi o aferi Watergate stajali Richarda M. Nixona predsjedni kog polo~aja (1974). Taj rezultat je prouzro io stanovito mitiziranje istra~iva kog novinarstva u Americi i svijetu, rehabilitirajui i pojam muckrakinga. Od evropskih novinara svjetsku glasovitost su tada postigli Gnther Walraff (koji je preruaen istra~ivao polo~aj gastarbajtera u Njema koj), Harold Evans (glavni urednik Sunday Timesa koji se u aferi thalydomide u Engleskoj uspjeano sukobio s Gornjim domom, da bi kasnije kao glavni urednik vodio The Times) itd. U aezdesetim i sedamdesetim godinama XX stoljea istra~iva ko novinarstvo bilo je klju na domena alternativnih glasila (Mother Jones, gdje su Mark Dowie, Barbara Ehrenreich, odnosno Stephen Minkin sustavno istra~ivali zlo ine transnacionalnih korporacija; u Hrvatskoj su Pitanja 1975 zabranjena zbog istra~ivanja o atetnom utjecaju kemijske industrije na Krku). Ta su glasila uglavnom ia ezla kada je sudbina novina presudno po ela ovisiti o prilozima od reklama. Opstala su ona koja su uspjela visokom kvalitetom osigurati dovoljan interes, ali uglavnom na velikim tr~iatima (dobar primjer je Philadelphia Inquirer). Ve u aezdesetim godinama svoje istra~iva ke ekipe (investigative teams) osnovale su ne samo pojedine velike novine u Americi (Chicago Tribune) i Evropi (The Sunday Times), nego i agencije (prednja io je 1967 Associated Press). `to je tr~iate manje, to je manji prostor za neovisno glasilo oslonjeno prvenstveno na istra~ivanje. Budui da ono, da bi bilo zaista neovisno, pretpostavlja znatnije zanimanje publike, istra~iva ko novinarstvo se u drugoj polovici proalog stoljea sna~nije razvijalo u lokalnim glasilima, te na jeftinijom medijima (npr. na radiju). Tako i meu hrvatskim glasilima koja se u svojoj ureiva koj politici osobito oslanjaju na istra~iva ko novinarstvo treba spomenuti Radio 101, te lokalni tjednik Makarsku kroniku. Naro it su slu aj satiri ki listovi koji se sustavno slu~e istra~iva kim novinarstvom, npr. pariaki Le Canard Enchan (Afera Giscard-Bokassa), ato u Hrvatskoj primjenjuje Feral Tribune (Paulin Dvor itd.). Osobita ekspanzija istra~iva kog novinarstva bilje~i se od osamdesetih godina XX stoljea. Od tada ono postaje i akademska disciplina. Meu najpoznatije istra~iva ke novinare u svijetu ubrajaju se joa Roy Gutman (logor u Omarskoj), Samantha Power (SAD i genocid), Giuseppe D Avanzo (Telekom Srbija) itd. U Hrvatskoj su se istakli Renata Ivanovi (Globus), Orlanda Obad i Hrvoje Appelt (Jutarnji list), Ivana Petrovi (HTV), Silvija `eparovi, }eljko Mati itd. (Radio 101), Diana Glavina, Duako Miljua i Jasna Babi (Ve ernji list), Ivica iki i Drago Hedl (Feral Tribune), }eljko Peratovi (Vjesnik), Saaa Lekovi (Centar za istra~iva ko novinarstvo) i dr. Manca Koair (1995) tvrdi: S demokratizacijom postkomunisti kih druatava novinarstvo je dobilo nove zadae. Kao u zemljama s razvijenim masovnim komunikacijama, trebali bi i u "dr~avama u tranziciji" masovni mediji obavljati svoju temeljnu ulogu: nadzor i kontrolu. Novinarima je namijenjena uloga "pasa uvara" (watchdogs) koji budno prate ponaaanje dr~avnih organa, politi kih, gospodarskih i financijskih centara moi, kao i utjecajnih pojedinaca. U ime graanskih i ljudskih prava, u ime javnosti i za javnost moraju nadzirati da li je djelovanje monika u skladu sa zakonima i druatvenim moralom. I primjer Pitanja koji smo spomenuli i neki drugi primjeri pokazuju da je za istra~iva kim novinarstvom potreba postojala i prije negoli se stupilo u razdoblje ondje emfati no nazvano demokratizacijom postkomunisti kih druatava. Ni bivaa Jugoslavija nije bila izvan civilizacijskog kruga kojim se bavio Frankfurtski krug; pojam javne sfere, kako ga je definirao Jrgen Habermas, bio je primjenjiv i na taj prostor dakako, unutar granica represivne tolerancije, da upotrijebimo termin koji je skovao Theodore W. Adorno a svojedobno airoko popularizirao Herbert Marcuse. Dakle, uvijek se moglo slobodno istra~ivati ono ato nije diralo u osnove legitimiteta vlasti i u poluge njezine moi. Pa su tako  da se zadr~imo na Hrvatskoj  i u Vjesniku u srijedu bila objavljivana novinska istra~ivanja i o druatvenim fenomenima (poput fenomenalne `odanove serije o prosjacima), i o kriminalu (poput serije o Mimarinoj donaciji, koja je iala na ruku jednoj politi koj garnituri protiv druge u istoj Partiji), itd. Joa veu slobodu sebi su uzimala atudentska glasila (u ato ubrajamo i glasila mladih, odnosno njihove organizacije, u kojima su opet kolo vodili sveu iliani atudenti raznih orijentacija: Studentski list, Omladinski tjednik, Polet itd.). Gledano s naknadnom pameu, mo~e se rei da je pojava istra~iva kog novinarstva, joa i viae od kriti ki usmjerenoga interpretativnog novinarstva, bila lakmus razine osvijeatenosti o graanskim pravima i njihovu mjestu u javnoj sferi. Druatveni kontekst istra~iva kog novinarstva Inoslav Beaker Svrha istra~ivanja u novinarstvu Istra~ivanje u novinarstvu razlikuje se od istra~ivanja u druatvenim znanostima prvenstveno svojom svrhom: da a~urno istra~i neki fenomen koji je aktualno druatveno zanimljiv i da o tome a~urno izvijesti publiku. Dok istra~ivanja u sociologiji, socijalnoj antropologiji i inim druatvenim disciplinama mogu ra unati na dugoro ne ciljeve i njima primjerenu sistemati nost, istra~ivanje u novinarstvu uglavnom je kratkoro an zadatak; dok druatvena istra~ivanja mogu (a katkad i moraju) tretirati fenomene koji se iskazuju u duljem razdoblju, novinsko istra~ivanje nu~no mora biti aktualno; dok neka druatvena istra~ivanja mogu sebi dopustiti dugu i minucioznu obradu, novinsko istra~ivanje za to nema vremena jer mora biti prezentirano a~urno. Povjesni arstvo insistira na distanci, a novinar je povjesni ar trenutka (kako glasi uspjela dosjetka Umberta Eca), pa i istra~ivanje mora provoditi bez distance. Unato  svemu tome, obaveza to nosti i vjerodostojnosti nije manja nego u druatvenim istra~ivanjima. Novinaru mo~e olakaati zadatak samo injenica da su novinarska istra~ivanja uglavnom bitno manjeg obuhvata. Novinar istra~iva  i druatveni istra~iva  razlikuju se upravo po tome ato je u novinstvu istra~ivanje u funkciji novinarskog posla: prikupljanja i a~urnog objavljivanja istinitih informacija o dogaajima i trendovima koji su pojedincu va~ni za orijentiranje i, eventualno, odlu ivanje u njegovoj druatvenoj zajednici. Pojedini autori smatraju da je du~nost novinara, a osobito novinara istra~iva a, da bdi nad druatvom, njegovim funkcioniranjem, njegovom zakonitoau, njegovom pravednoau. U literaturi o istra~iva kom novinarstvu ono se ponegdje definira i kao viaa vrsta lojalnosti, novinarstvo protiv nepravde, moralno novinarstvo, novinarstvo o ljudskim pravima, itd. To bi zna ilo definirati tu vrsta novinarstva kao misiju. Potpisani autor smatra da je novinarstvo zanat koji, kao i svaki drugi, mora biti obavljan u skladu sa svojim majstorskim regulama, savjesno i zduano  ato je misija svakog posla. Istra~iva ko novinarstvo nije viaa, plemenitija vrsta novinarstva. Ono je nesumnjivo slo~enija vrsta, koja iziskuje dugotrajniji napor i dulju koncentraciju. Vea slo~enost pretpostavlja i veu odgovornost, ali ne nudi a priori vea prava, pa ni moralna. Istra~iva ko novinarstvo ipak ima dvije druatvene funkcije koje ga razlikuju od inog novinarstva: njegovi rezultati, kada su va~ni, znaju izazvati neposredne, pa i dalekose~ne promjene u javnom mnijenju, poslu~iti kao uporiate politi kim akcijama itd.; s druge strane, ono nerijetko daje impuls, pa i input, slo~enijim i dugoro nijim druatvenim istra~ivanjima. U vjerodostojnosti (utemeljenosti, to nosti) i aktualnosti je njegova mo, u odgovornosti za rezultate istra~ivanja (a ne za politi ke ili ine posljedice) je i druatvena odgovornost istra~iva kog novinarstva  a eti ka dimenzija proizlazi iz tih elemenata, ne iz eventualne misije i njezina cilja. Cilj izabran izvan regula zanata mo~e ugroziti objektivnost svakog novinarstva, a osobito istra~iva koga. Istra~iva ko novinarstvo i vlast Gotovo tri stoljea razvitka istra~iva kog novinarstva, koja smo linearno izlo~ili, ne treba da navedu na nerazumnu pomisao kako je i taj razvitak bio linearan i kako su sva danaanja dostignua pala s neba, odnosno kako je samo trebalo da se netko sjeti pa da u javnosti buknu Pentagonski papiri ili se utope watergateski vodoinstalateri. James B. Reston godinama je prije i poslije drugoga svjetskog rata pisao o vanjskoj politici USA i stoga posjeivao redovito Dr~avni odsjek (State Departement). Opisao je (Reston 1967, The Artillery of the Press) neformalne brifinge. Dr~avni tajnik pozivao je diplomatske urednike vodeih novina u svoj ured, opisivao svojim rije ima osnovne linije vanjske politike USA, itao na glas najva~nije dijelove izvijesti ameri kih veleposlanika. Nikada nije rekao da govori off the record, niti je ikome od novinara palo na um da ga citiraju li da direktno koriste sadr~aj brifinga (i time odre~u ne granu nego informacijovod na kojemu su se pojili). To se u ~argonu zvalo nacionalnim sau esniatvom. Novinar je ljubomorno uvao svoju neovisnost, ali ne do mjere kojom bi se isprije io diplomaciji svoje zemlje (Romano 2001: 11). Jednako tako je funkcionirao odnos britanskih novinara i Inozemnog ureda (Foreign Office), te britanskih veleposlanika u zemljama kamo su zalazili. Oni su to radili iz uvjerenja, a sovjetski novinari zbog partijske stege (a poneki bi bio i rezident KGB u zemlji u kojoj je djelovao kao TASS-ov dopisnik). Moral je klju  tog obi aja. Nisu to novinari radili za novac i protiv morala, nego su nacionalni cilj smatrali moralno viaim od novinarskoga, a dr~avu izrazom nacije. Kada su po eli procjenjivati da dr~ava postupa nemoralno  po eli su je prozivati. Britanski u doba sueske krize 1956, razvaljujui kako su se Eden, Mollet i Ben Gurion dogovorili o tajnoj podjeli uloga radi zajedni kog bacanja na koljena Egipta i predsjednika Abd-el-Nassera. Baa sa stanoviata morala su L Express i Le Monde optu~ivali francuske vlasti u Al~iru za teror i, osobito, torturu. Moralne dvojbe su natjerale Daniela Elsberga, du~nosnika Obrambenog odsjeka USA, da se zgrozi nad injenicom da su USA bombardirale Laos, programirale upade na vijetnamsku obalu i ovlastile marince za komandoske operacije i prije nego su bile upletene u vijetnamski (tada joa formalno graanski) rat. Elsberg je dostavio papire Antonyju J. Russu, The New York Times ih je po eo objavljivati poslije oklijevanja, Defence departement je postigao privremenu zabranu objavljivanja, ali je Vrhovni sud 3-VI-1971 ukinuo zabranu i to je bio po etak kraja sustava nacionalnog sau esniatva. Vlast, kad govorimo u ovim terminima, obi no se vidi kao dr~ava, kao ona koja ima oru~je i zatvore. Vlast je, u airem smislu te rije i, svatko tko ima mo nad nekim, makar financijsku (tko, dakle, dr~i novac) U tom smislu je novinaru vlast i vlastita redakcija, protiv koje mu mo~e biti mnogo te~e nego protiv dr~avne vlasti. U proljee 1923 Albert Londres je poaao u netom okupirani Ruhr. Poslao ga je Le Quotidien de Paris da napiae reporta~e o toj okupaciji kojom je Francuska poala silom naplatiti ratne reparacije. Pripadnik generacije u koju se ubrajaju i John Reed, Paul Morand, Joseph Roth, Ernest Hemingway i George Orwell, Londres je napisao istinu o okupaciji opakoj i bezo noj, o pasivnom otporu Nijemaca, o tome da se sije sjeme novog rata. Urednici su mu objasnili da se reporta~e nee tiskati. Ne zato ato nisu istinite, nego zato ato su protiv linije dnevnika. Gospodo, odvratio je Londres uzevai svoje rukopise, uvjeren sam da novinar smije slijediti samo ~eljezni ku liniju! Politi ka glasila o politici izvjeauju, ali ne treba da politiku vode. Novinar (politi ki) mora o politici izvijestiti, mo~e politiku i tuma iti (analiti ki lanak, komentar), ali ne smije publiku uvjeravati, navoditi ato da radi, kako da misli, kako da odlu uje. Kada se pree ta crta, prestaje se biti novinarom i postaje politi arom. To vrijedi ak i za strana ka glasila. Naravno da su iznimka prilozi politi ara koji u glasilu istupaju s tog naslova, a ne kao novinari. Na ~alost, u Hrvatskoj ima politi ara koji su u tom biznisu propali, sakupivai premalu ili nikakvu klijentelu, pa su se bacili (ili vratili) u novinarstvo gdje, presvu eni u novinare, vode svoju politiku, obra unavaju se s politi arima (naj eae bivaim saveznicima), ak se samokandidiraju za najviae dr~avne funkcije, kompromitirajui genuinost novinara u tome istom glasilu. Takav image pojedinog glasila kompromitira i istra~iva kog novinara koji u njemu djeluje, bez obzira na njegovu objektivnost. Istra~iva ki novinar koji pak istra~ivanja vodi s tezom, u funkciji glasila pretvorenoga u politi ki manifest, a kompromitira i cjelokupno istra~iva ko novinarstvo, ato su u nas inili i joa ine poneki pojedinci ili anonimni investigativni timovi. Politi ka glasila moraju biti saborno mjesto: ovisno o publici koju ciljaju mogu biti saborno mjesto jednog svjetonazora, nekih svjetonazora ili sviju svjetonazora (javna glasila, za razliku od privatnih, smiju provoditi samo posljednju opciju). Ali to saborno mjesto ne treba brkati sa sabornicom, promatra nicu s tribinom. U hrvatskim prilikama nije bilo malo slu ajeva kad se novinarskim zanatom zakrivao politi ar: i to je danak druatvu bez (dovoljne) demokracije. Joa je viae bilo slu ajeva novinara koji su napustili zanat i odvrgli se u profesionalnu politiku (promjena zanata je legalan postupak, ako se provodi javno). U 20. stoljeu bilo je mnoatvo takvih primjera. I Frano Supilo, i Josip Vrhovec, i Hido Bia evi, dalje da ne nabrajamo, bili su vrsni novinari, ali su se odrekli zanata (koji su posvjedo ili ne jednom) da bi ga zamijenili politikom, prvo u mediju kao tribini, a zatim u vlasti. Nisu usamljeni u svijetu. Bili su politi ki novinari i Churchill, i Trockij, i Mussolini, i Goebbels, i Andreotti, i Palme& Politi ko novinarstvo od politike u novinarstvu jasno razlu uje metodoloaki postupak: novinarstvo je ono ato izvjeauje i objaanjava (pri emu se, dakako, ne mo~e ukloniti novinarovo glediate, koje izbija ve od odabira injenica), dok je politika ono ato poziva i navodi (premda bi se, dakako, i to moralo temeljiti barem na nekakvim injenicama). Druatvena proturje ja i, naravno, druatvena patologija glavna su tema istra~iva kog novinarstva; ono istra~uje djelovanje koje institucije ili pojedinci prikrivaju; usredoto uje se uglavnom na akcije atetne po ljudska prava, osobna ili skupna, veinom nezakonite, vjerojatno nemoralne; u tom sklopu viae nego u inim novinarskim vrstama dolazi do izra~aja eventualna nadzorna funkcija novinstva (watchdog u angloameri kom ~argonu); istra~iva ki novinari u zaklju cima izri u svoju indignaciju nad tim negativnostima i da prozivaju i neposredne krivce, i vlast koja to dopuata (ili poti e u svoju korist)& Sve to utje e da se istra~iva ko novinarstvo vidi kao podvrsta oporbenoga ili barem nesuglasnoga (disentivnog) novinarstva. Tome je pridonijela injenica da su upravo raznovrsna nesuglasna glasila (spomenuli smo ve Mother Jones ili Feral Tribune) od istra~iva kog novinarstva u inili svoga bojnog konja, rabili ga kao komparativnu prednost, zahvaljujui tome ato su uspjeana komercijalna odnosno politi ki etablirana glasila mogla sebi dopustiti da zanemare istra~iva ko novinarstvo. ak i kad je rezultat isti, opstaje osnovna razlika: kvalitetno istra~iva ko novinarstvo ne polazi u istra~ivanje s tezom, pa ni oporbenom, nego nastojei maksimalno na objektivnosti, pa i kada rezultati nu~no vode ka kritici konstituirane vlasti. S druge strane, istra~iva ko novinarstvo nalazi svoje mjesto i u glasilima vezanima uz vlast. Ponekad je i tu rije  o istra~ivanju s tezom, dakle nekorektnome (kao ato redovito prakticira milanski Il Giornale, dnevnik u vlasniatvu brae Berlusconi). Komercijalna funkcija istra~iva kog novinarstva Budui da danas masovni mediji djeluju bez dr~avnih subvencija i u pravilu su ovisni o tr~iatu (ato asopisi imaju veu nakladu, ato je radio program sluaaniji a televizija gledana, bit e viae oglasa i s njima veeg profita), uredniatva i novinari nastoje pridobiti pozornost pu anstva. Kako dr~ava raspola~e novcem svojih poreznih obveznika, kako ~ive funkcionari koje su graani izabrali, tko krai ljudska prava, pitanja su koja zahvaljujui novinarima nalaze aktualne odgovore. Ljude upravo to i zanima - ato se dogaa s novcem koji daju iz vlastitog d~epa, tko la~e, tko krade na njihov ra un. Oni ~ele znati kakav je moralni lik osoba koje predstavljaju njihovu gospodarsku, politi ku i kulturnu elitu. Medij koji prvi objavi ~eljene novosti, zanimljive za najairi krug javnosti, ima osiguranu viau nakladu, veu sluaanost i bolju gledanost. A njihovi novinari osjetno viae novaca na svojem ~iro ra unu. Tako tvrdi Koair (1995), slijedei `uena (1994). Njezina shema je pojednostavljena, u zaklju ku je i neutemeljeno optimisti na (barem kad je rije  o Hrvatskoj), ali s pravom upozorava da je i novinska informacija ste ena istra~ivanjem  roba, koja ima svoju cijenu na tr~iatu informacija. To mo~e biti ne samo stimulirajui, nego i ograni avajui initelj u istra~iva kom novinarstvu, jer redakcija i vlasnik mogu insistirati na onim istra~ivanjima koja obeavaju neposrednu korist (mjerenu nakladom/auditorijem). Isto tako i nakladnik knjige, odnosno dokumentarnog filma. Opasnost je utoliko vea ato je homologiziranje glasila na komercijalnoj bazi ve izbacilo iz utrke gotovo sva alternativna (i/ili disentivna) glasila  emu se zasad opiru samo lokalna glasila, ali samo u imunijim sredinama (jedan od primjera je i zagreba ki Radio 101). Opi proces homologiziranja novinstva i medija u interesu komercijalne propagande Postoji stanovita zabluda o ovisnosti glasila u raznim tipovima druatva, odnosno dr~avnog ureenja. Tvrdi(lo) se, naime, da u etatisti kim i autoritarnim druatvima glasila i njihova politika (linija, kako se govorilo strana kim rje nikom, pa i Londresu) ovise o dr~avnim vlastima, dok u slobodnom druatvu ona odgovaraju samo svojoj publici. Te dvije tvrdnje imaju zajedni ki nazivnik: u oba slu aja glasila i njihova politika ovise o onome tko kontrolira njihove prihode. To je evidentno u druatvima s mjeaovitim sustavom vlasniatva, gdje koegzistiraju glasila u vlasniatvu pojedinca ili grupe pojedinaca, glasila u vlasniatvu velikih i anonimnih skupina vlasnika, glasila u dr~avnom vlasniatvu (uklju ujui tzv. javna glasila), te strana ka glasila. Analizirajui politiku svakoga od njih kroz dulje razdoblje, neizbje~no se uo ava njihova ovisnost o tipu vlasniatva, a u dr~avnim i strana kim glasilima i o tipu vlasnika. Bez obzira na zakonsko pravo na slobodu glediata, novinar se obi no ili povinuje politici glasila ili  ondje gdje (joa) postoji tr~iate novinarskim radom  odlazi u glasilo koje viae odgovara njegovu svjetonazoru. Posljednjih nekoliko desetljea odnos se mijenja utoliko ato sve vei udio u prihodu glasila ini utr~ak od reklama. U Zapadnoj Evropi on ini oko 65 posto prihoda tiskanih glasila, a u elektroni kim glasilima s pretplatom si~e i do 80-85 posto, dok je zapravo jedini izvor prihoda elektroni kih glasila bez pretplate. U tim uvjetima korisnik ( itatelj/sluaatelj/gledatelj) viae nije primarni kupac, nego je to reklamna agencija ili sam proizvoa  odnosno ponua  usluga. Prodana naklada, odnosno sluaanost ili gledanost (audience) u manjoj je (ili nikakvoj) mjeri u izravnu odnosu sa zaradom, nego postaje baza za izra unavanje cijene oglasnog prostora/vremena. Karikirano re eno, oglasnik nije viae prilog u glasilu, nego glasilo postaje prilog oglasniku, njemu podreuje i rokove, i prostor, i ureiva ku shemu (kad uleti oglas  izleti novinski prilog), Ta klju na promjena, vidljiva u svim razvijenim i polurazvijenim zemljama, prouzro ila je homologizaciju istovrsnih glasila. ak i na javnim (dr~avnim) televizijama, koje se financiraju od zakonom propisane i obvezatne pretplate (eda bi njome financirale i tako jam ile sadr~aje od opega javnog interesa& ), sadr~aji koji ne privla e dovoljan broj gledatelja (poput obrazovnih programa, elitne kulture itd.) protjerani su u geto najmanje privla nih dnevnih zona (npr. u razdoblje od 1 do 5 u noi), ili su posve ia ezli iz programske sheme. Na privatnom radiju je informativni program sveden esto na vijesti u rudimentarnom obliku, dok je ostatak u najveem broju slu ajeva dobio zna ajke showa. U tiskanim dnevnim novinama tabloidni sadr~aji potiskuju ostale, prilozi su u prosjeku sve krai, a opremom se garantira tabloidni aspekt i ozbiljnim analiti kim sadr~ajima. nacionalni zakonodavni i politi ki okvir Ameri ko i britansko novinarstvo imaju zajedni ke povijesne i kulturne korijene a ipak se znatno razlikuju, konstatira de Burgh (2000: 6), ocjenjujui da je najva~nija razlika u u zakonskom i politi kom okviru unutar kojega novinari djeluju. S hrvatskog stanoviata te se razlike mogu initi sitnima ili ak zanemarivima, ali s motriata de Burgha, odnosno onoga koje je iskazala Gill Moore (2000: 126-149), one imaju presudan utjecaj. Pravni okvir na viae na ina determinira rad novinara u istra~iva kom novinarstvu. O tom okviru ovisi: ato novinar opa~a kao nezakonito djelovanje, koja prava ima na stjecanje i objavljivanje podataka, kakve sankcije riskira u svom radu, itd. Nema nikakve sumnje da sli an utjecaj ima i politi ki okvir. Za ilustraciju je dovoljno usporediti pravne i politi ke uvjete istra~iva kog novinarstva u Hrvatskoj u pravnom sustavu samoupravnog socijalizma i politi kom jednostrana kom sustavu do po etka devedesetih proalog stoljea, zatim u periodu demokrature s liberalnijim pravnim sustavom ali autoritarnijim politi kim, te u sadaanjem trenutku, kada se do 2003 donose dva joa liberalnija temeljna zakona o medijima (tj. o novinstvu u elektroni kim i u inim medijima), a zatim 2004 novi i po novinare restriktivniji Zakon o medijima. Hrvatska je ve u situaciji da mora voditi ra una i o evropskome pravnom sustavu: propisi Vijea Evrope ve se primjenjuju, a s pravnim sustavom Evropske unije usuglaaavanje ve traje. To donekle obuzdava zakonodavni voluntarizam, ali ne utje e presudno na politi ki okvir u Hrvatskoj. Razmotrili smo, komentirajui glediate Mance Koair (1995), injenicu da bitno razli iti uvjeti nisu sprije ili neka iskustva istra~iva kog novinarstva ni u aezdesetim i sedamdesetim godinama proalog stoljea. I to pokazuje da ti uvjeti mogu biti bitni, ali da ne moraju biti presudni  ako graansko druatvo iziskuje taj tip novinskog anga~mana. Tragom novca Cherchez la femme!, cini an naputak za tra~enje uzroka svakovrsnih jada, naslijeen iz poklada prosvjetiteljske ironije, danas jama no nije politically correct. Njegov se daleki korijen mo~e nai u joa jednoj drevnoj rimskoj pravnoj maksimi: cui prodest? (kome koristi?). Taj metodski upit bio je svjetionik u mnogim istragama i parnicama, jer se temeljio na pu( )koj ljudskoj psihologiji. Nema ama baa nikakva razloga da ga ne koristimo i u istra~iva kom novinarstvu. U njemu se taj naputak uvrije~io u drugom obliku: Slijedite trag novca!. Teako je nai krah, aferu, skandal, a da nije trag novca onaj koji nepogreaivo vodi do injenica. Globalizacija medija i istra~iva ko novinarstvo Ve smo vidjeli kako de Burgh (2000: 6) i Moore (2000: 126-149) naglaaavaju znatne razlike izmeu ameri koga i britanskog novinarstva koji imaju zajedni ke povijesne i kulturne korijene. Oboje autora ni ne spominju, kao preo itu, najja u poveznicu tih novinarstava  veoma sli an standardni jezik (koji emo, s naaeg stanoviata, mirno zvati engleskim, ne insistirajui na razlici izmeu britanskog engleskoga i ameri kog engleskoga). Engleski je, i kad je o novinarstvu rije , postao neka vrsta zajedni kog jezika, lingua franca, aktualna , baa kao i gr ki u helenizmu. Primjeri istra~iva kog novinarstva objavljeni na engleskome mogu biti recipirani  osobito meu novinarima  prakti ki u svemu svijetu. Pentagonski papiri, Watergate i sli ni primjeri dovoljno su rje iti. Ipak ni ti primjeri nisu dospijevali u tom obliku izravno do korisnika glasila na neengleskim jezicima. U na elu se tu kao filtar javlja novinar-domorodac, onaj koji prikuplja i bira podatke na stranom jeziku i zatim ih prenosi, obrauje, sortira i objavljuje na svom jeziku. Joa je slo~eniji put do korisnika na neengleskom jeziku za primjere istra~iva kog novinarstva na neengleskom jeziku. Dobar je primjer analgetik thalydomide, koji je potkraj aezdesetih davan ciljano trudnicama, sve dok neka njema ka novinarska istra~ivanja nisu iskoristila zataakavani podatak lije ni kih statistika po kojima su trudnice koje su koristile thalydomide u prvim mjesecima gestacije znatno eae raale djecu s malformiranim udovima. Ti su podaci mnogo ranije prodrli u zemlje koje su imale tradicionalni dodir s njema kom jezi nom kulturom (tj. gdje je njema ki tada ili u bliskoj proalosti bio , odnosno unsere allgemeine slawische Sprache, kako se sprdao KollY), pa tako i u glasila tadaanje Jugoslavije, nego u USA (gdje je bilo manje interesa jer se thalydomide prakti ki nije ni koristio, pa je bilo malo slu ajeva). Najsporije je, naravno, prodirao u zemlje gdje su poslenici u glasilima bili orijentirani na engleski, i to iz ameri kih izvora. Protok tih podataka iz zemlje izvora u zemlju recepcije neato je br~i kada u zemlji izvora ima dopisnik iz zemlje recepcije. Joa je mnogo br~i ako je problem dvjema sredinama zajedni ki (afera sa Glaxovim filtrima za dijalizu, koji su u Hrvatskoj u dva dana ubili nekoliko pacijenata, dobila je daleko vei odjek u `panjolskoj, gdje je neato ranije bio isti slu aj, nego u Francuskoj, Poljskoj i sli nim zemljama; afere i novinarske istrage iz Hrvatske dobivaju viae odjeka u susjednoj Italiji negoli u Francuskoj, a u Italiji u glasilima u Trstu, centru emigranata iz sadaanje Hrvatske). Slu aj Telekoma Srbija i njegove prodaje talijanskom STET-u pa ponovne preprodaje Srbiji izazvao je istra~iva ke novinare i u Italiji (D Avanzo-Bonini 2003) i u Srbiji (Brki 2003). U Hrvatskoj je interes za taj slu aj generiran prvenstveno utjecajem koji je novac uplaen za Telekom Srbija imao na politi ki opstanak Miloaevia i njegova re~ima. Ipak, glavni izvor informacija koje su dolazile u Hrvatsku bili su dopisnici u Italiji, a ne dopisnici u Srbiji (i Crnoj Gori). Iako je jezi na barijera sna~nija izmeu standardnoga talijanskoga i standardnoga hrvatskoga nego izmeu standardnoga srpskoga i standardnoga hrvatskoga, ulogu nepropusnije membrane preuzelo je hrvatsko nepovjerenje u srbijanska glasila. Rezultati istra~iva kog novinarstva tako dolaze korisnicima s drugih jezi nih podru ja kroz membrane: poznavanje jezika izvora filtar odabira filtar prijevoda. Globalizacija medija, dakle, s jedne strane poma~e airenje rezultata istra~iva kog novinarstva izvan granica jezi nog podru ja na kojemu je nastalo (pri emu i novinari i korisnici u istim dijasistemima, poput engleskoga, odnosno atokavskoga, emfatiziraju razlike slabije uo ljive strancima izvan tog dijasistema). Vea je propusnost airenja iz engleskog dijasistema u druge jezi ne sustave nego obratno, zatim iz podru ja dominantne jezi ke kulture u dominirano nego obratno, a najte~a je izmeu dviju razli itih dominiranih kultura. Pritom kao olakotni faktor airenja djeluje eventualan zajedni ki interes, a kao otegotan djeluju sporovi i sukobi. S druge strane, dakle, i u globalizaciji, kada se podaci aire iz podru ja u podru je, kao faktor limitiranja dosega istra~iva kog novinarstva djeluju membrane (poznavanje jezika, filtar odabira i prijevoda). Izraz u istra~iva kom novinarstvu Membrane se bilje~e i unutar istoga jezi nog prostora. Jedna od njih je jama no pozornost koju je korisnik kadar posvetiti novinskom proizvodu. Maksimalno vrijeme koje itatelj posveuje itanju neke vijesti, bez rasapa pa~nje, oscilira izmeu 30 i 90 sekundi, nakon ega se pozornost automatski seli s jednog teksta na drugi. U prosjeku za to vrijeme itatelj pro ita oko 300 rije i, odnosno 1800 znakova (jednu autorsku karticu). Pozornost spram sluaane vijesti obuhvaa otprilike isto doba (maksimalno do 90 sekundi), ali se, ovisno o mediju, mijenja koli ina obavijesti. U prosjeku u 60 sekundi novinar jasno izgovori 120-140 rije i pripremljena teksta (12-14 daktilografskih redaka), ato je manje od polovice obavijesti koja se u istovetno doba primi itanjem. Napokon, pri televizijskoj informaciji pozornost se dijeli izmeu slike i teksta (koji ne mora biti samo govoren, nego mo~e biti napisan na ekranu  kada se iznose statisti ki podaci dobra je regula iznijeti brojke, eventualno s grafikonom, na ekranu dok se isti podatak ita). To za joa 20-40 posto smanjuje koli inu teksta koji gledatelj mo~e usvojiti u jedinici pozornosti od, rekosmo, 30-90 sekundi. Koli ina pozornosti ovisi i o asortimanu informacija. Nijedan televizijski program nije zasnovan tako da bi gledatelja dr~ao prikovanoga uz ekran sve vrijeme trajanja. Radijski program se koncipira tako da mo~e biti praen usput, dok se radi neato drugo ato ne iate auditivnu pa~nju, ili dok se putuje. Novine, pogotovu dnevne, koncipirane su tako da nude bitno viae no ato je prosje an itatelj kadar usvojiti. Za itanje samo naslova na novinskoj stranici velikog formata potrebno je 60-75 sekundi; za itanje cijele takve stranice s kakvom-takvom pozornoau treba barem 20-25 minuta; da bi se pro italo Vjesnikovih 20 stranica, bez oglas i reklama, potrebno je oko sedam sati. Oko aest sati itanja bilo bi potrebno za itanje 36 stranica Jutarnjeg lista. Zaposlen ovjek za to nema vremena i da hoe. Postoje, dakle, fizioloaka ograni enja u pa~nji, te konkurencija sli nih sadr~aja. Svaki oblik novinarskog izraza podreen je toj psiholoakoj zakonitosti, koja ini bitno ograni enje. Za bilo koji opse~niji prilog, da bi ga gledatelj/sluaatelj/ itatelj uope pratio, nu~no je zadr~ati, zarobiti pa~nju u tom prvom kontaktu s desetkom redaka izgovorenoga ili najviae tridesetkom redaka tiskanog teksta. Korisnikovu pozornost mogu zadr~ati dulje: sadr~aj novinskog priloga, njegova tema, izabrana u funkciji one publike kojoj se glasilo ili emisija ili rubrika obraaju; korisnikove namjere, njegova o ekivanja i njegova radoznalost utje u kako na razumijevanje priloga, tako i na trajanje pa~nje; oblik priloga, izabran u funkciji sadr~aja (ali vodei ra una i o tipu publike); novinarska praksa je iznjedrila tipove oblik, dakle ~anrove; struktura iznoaenja, naracije, dakle red kojim se iznose podaci te obrati u iznoaenju koji ponovo pobuuju pozornost kao da je posrijedi nova informacija; jezik uporabljen za iznoaenje podataka: odabir termina i inih rije i, duljina re enice i raspored rije i u njoj, sintakti ka struktura re enice; vizualna prezentacija informacije u vizualnim medijima: slikovna informacija i grafi ka oprema na televiziji, grafi ka oprema u novinama, i to tip i veli ina slova, airina stupca, veli ina naslova, smjeataj na stranici, fotografski, grafi ki ili karikaturalni prilog, eventualna uporaba boja; zvu na prezentacija na radiju. Novinar, i bez uredni kih ovlasti, ima klju an utjecaj na zadr~avanje pozornosti, jer upravo on odreuje i sadr~aj, i strukturu i jezik priloga. Sadr~aj je, naravno, prvobitan meu navedenim klju nim elementima koji omoguuju privla enje i zadr~avanje pozornosti korisnika. Podjednako naravno, sadr~aj je element koji se ne mo~e nau iti i koji, stoga, podcrtava zanatsku narav novinarskog posla: na temelju iskustva i poznavanja sredine valja svaki put nanovo procijeniti situaciju i opredijeliti se za one injenice koje zadovoljavaju potrebu, interes, odnosno radoznalost korisnika. Jedini mogui ud~benik ostaju sama obavijesna sredstva: gledajui televiziju, sluaajui radio, itajui novine (sve to, po mogunosti, ne samo u svojoj zemlji ili u svojoj oblasti), gledajui agencijske vijesti (i usporeujui ato se od njih probija u glasila), brodei po Internetu itd., te  veoma va~no  kontaktirajui sa stvarnim i potencijalnim gledateljima/sluaateljima/ itateljima, novinar svakodnevno u i (i nikada do kraja ne nau i) kriterije odabira injenica. Struktura je osnovni element svakog izraza, pa tako i novinarskoga. Novinarstvo pripada u osnovi u tekstualni iskaz (iako sa sve ja im udjelom slikovnog iskaza, ovisno o mediju), a unutar njega prete~no u usmeni a ne u pisani diskurs (ato je tema druge rasprave). U novinarstvu se struktura stoga svodi  u krajnjoj, posve pojednostavljenoj crti  na naraciju, pri anje. Naracija je klju  svakog iznoaenja podataka, ne samo injenica. Upravo je naracija onaj klju  koji omoguava da se pozornost zadr~i ne samo kroz zadanih 30-90 sekundi, nego i mnogo dulje. Ona je ta koja ne samo omoguuje, nego navodi gledatelja da sat i p ili dulje prati pomno film, ili itatelja da pro ita roman i od 500-600 stranica, od prve do posljednje. Vrsna naracija je kadra gledatelju, odnosno sluaatelju, odnosno itatelju, stalno sugerirati kuriozno pitanje, koje formulira ve dje ja, dakle primitivna radoznalost: A ato se onda dogodilo? Razlika izmeu umjetni ke naracije, koja iznosi fikciju, i novinarske (ili ine fakcijske) naracije koja iznosi injenice, zapravo je samo u osnovnoj sirovini, u suatini obavijesti: umjetnik podatak mo~e izmisliti, ili ga mo~e preoblikovati da bi mu se podudario sa ~eljenom strukturom; novinar (i ini faktograf) mora kao podatak koristiti injenicu, fakt (zato govorimo o faktografu i faktografiji), ne smije je preoblikovati, a strukturu mora prilagoditi njoj, da bi generirao daljnju radoznalost (tj. pitanje: A ato se onda dogodilo?). Na toj se razini podudaraju zadae novinara i povjesni ara; novinar je, kako smo ve citirali Eca, povjesni ar trenutka; nema ni du~nost ni mogunost respektiranja historijske distance, jer na injenicu mora reagirati odmah, mora je nadrediti a ne podrediti povijesnom kontekstu. Novinar, osim toga, mora ponuditi sa~et odgovor na klju na metodska pitanja naracije (5W) tako da on nae mjesto u prvih 30 sekundi percipiranja teksta odnosno inog priloga, bez obzira na to bio on itan ili sluaan (i eventualno gledan). Ako je posrijedi samo vijest  ona se u sa~etu odgovoru na tih pet pitanja i iscrpljuje. Ako je posrijedi ikakva druga vrst priloga  odmah mora biti ponuen i razlog zaato bi korisnik dalje pratio taj tekst, dakle podatak, komparacija ili obrat, koji e zaplijeniti njegovu pa~nju. To je utoliko va~nije za istra~iva ko novinarstvo, gdje ra unamo na dulji prilog, koji nu~no mora plijeniti pa~nju  ina e propade trud i troaak (kako je gavran rekao Augustu). Jezik je osnovni instrument novinarskog izraza: glavni je i katkada isklju ivi nositelj informacije u tiskanim novinama te u radiofonskim obavijesnim sredstvima, a i na televiziji mo~e biti i primaran, a ne samo sekundaran nositelj informacije. Glasila su upuena na standardni jezik, radi lakaeg komuniciranja, pa su u proalom stoljeu, zahvaljujui proairenosti, glasila postala glavni instrument standardizacije jezika, zamijenivai u tome vjekovnu funkciju knji~evnosti. U pojedinim evropskim zemljama se upravo televiziji pripisuje potiskivanje dijalekata i airenje uporabe standardnog jezika, ak i unutar obiteljskih jezgri. Odatle proizlazi golema odgovornost novinara i medija za brigu o standardnom jeziku. Za samo istra~iva ko novinarstvo ipak je va~nije kako novinar rabi jezik za iznoaenje podataka. Ako je jezi ka ili politi ka praksa neku rije  stilski obilje~ila u politi kom terminu, smialjen odabir tog termina u nekom tekstu mo~e zna iti i znak politi kog opredjeljenja, ali i nehoti na odnosno nesmialjena uporaba istog termina mo~e u korisnika biti shvaena kao politi ki signal. Naravno, to nije specifi an slu aj u Hrvatskoj, niti samo u zemljama gdje se otvara problem jezi kog identiteta kao znaka nacionalnog ili politi kog identiteta, u sprezi sa estim mijenjanjem politi kog sustava ili dr~ave (Split je u manje od 80 godina proalog stoljea aest puta promijenio pripadnost dr~avnoj zajednici). Isti se problem javlja i u zemljama gdje se ni standardni jezik ni oblik dr~avnog i druatvenog ureenja nisu promijenili i viae od dva stoljea, npr. u Sjedinjenim Dr~avama, gdje je za podjelu na politi ki podobne i nepodobne rije i uveden izravan termin politically correct (politi ki ispravno). Dakle, jezik u glasilima je  svjesno ili ne  nositelj druatvene (nacionalne, teritorijalne, politi ke, klasne& ) poruke, pa je samim time ve i odabir rije i svojevrsna (ne uvijek subliminalna) informacija. Osim odabira termina i inih rije i, na kvalitetu novinarskog izraza utje u i drugi jezi ki elementi, kao ato su duljina re enice i raspored rije i u njoj, sintakti ka struktura re enice itd. Ti elementi mogu pozitivno ili negativno utjecati na razumljivost teksta ili uope na njegovu prijem ivost, te su samim time takoer moment novinarskog izraza. Jezik mo~e bitno utjecati na razumljivost ili nerazumljivost poruke, odnosno loau razumljivost poruke  pa i u istra~iva kom novinarstvu. Razumijevanje pojedinih rije i i opseg individualnog poklada rije i razlikuje se od pojedinca do pojedinca, te ovisi o druatvenom i zemljopisnom okoliau, o tipu i trajanju akolskog obrazovanja, o zvanju i zanimanju, o pro itanim knjigama i novinama, o sluaanju radija i televizije, o putovanjima, o tipu i u estalosti kontakata s drugim osobama& Aniev Rje nik hrvatskoga jezika sadr~i oko 80.000 pojmova. Smatra se da visokoobrazovani graanin nee znati zna enje 20 do 30 posto rije i. Graanin sa zavraenom osnovnom akolom barata s najviae 7000 rije i. Dobra polovica pu anstva u viae-manje svakom evropskom narodu barata svakodnevno s oko 2000-3000 rije i. Novinar o tome mora voditi ra una. To ne zna i da on svoj vokabular treba da ograni i na 2000-3000 rije i. Meutim, mora voditi ra una o tome: kakvu je druatvenu sloju prete~no usmjereno glasilo u kojemu objavljuje; kojoj vrsti stanovnika je namijenio svoj specifi an tekst. Mora voditi ra una i o tome da itani tekst dopuata zastanak nad nedovoljno razumljivom rije ju, vraanje na neshvaen odjeljak, kao i tuma enje iz konteksta, dok tekst na radiju i na televiziji mora biti razumljiv odmah kako se sluaa. To zna i da e se jednostavniji jezik rabiti za radio i televiziju nego za novine; da se mora koristiti ograni en vokabular za aportske izvjeataje ali ne i za kulturnja ke recenzije; da jezik komentara mo~e biti slo~eniji od jezika izvijesti, pa tako i jezik zavranog komentara istra~ivanja smije biti slo~eniji od teksta kojim se iznose tok i rezultati; da uporaba zamjenica, koja ini raznolikim tiskani tekst, mo~e zbunjivati u govorenom tekstu, gdje je stoga dopustivo ponavljati imenice, itd., itd. Da bi ra unao na razumljivost svog teksta, novinar ne treba da ga svede na 2000-3000 baznih rije i, jer bi se tako lako dogodilo da tekst izgubi na razlikama bez kojih je takoer ponekad nemogue shvatiti zna enje. Uzimajui u obzir svoju ulogu u prenoaenju ili ak stvaranju standardnog jezika, novinar uvijek mora ra unati na to da ubacuje i one rije i koje nisu poznate same po sebi, ali se razabiru iz konteksta, jednako kao i one metafore koje obogauju jezik. U uporabi sinonima valja dati prednost hrvatskoj i uobi ajenijoj rije i, ali umjereno valja rabiti i druge radi raznolikog i ~ivahnijeg diskursa (npr. dobro je rabiti i glazbu i skladbu, ali ako se ponavlja unutar istog pasusa, dobro je koji put pribjei muzici i kompoziciji; ravnatelj e imati prednost pred dirigentom ako je iz konteksta jasno o kakvoj je vrsti ravnatelja rije  (glazbe a ne ustanove); rabiti i koristiti valja rabiti odnosno koristiti naizmjence; itd. Treba izbjei metaforu koja se pretvorila u svoju suprotnost, u stereotip, i izgurala izvorni pojam. Treba se kloniti i birokratskih sklopova, a pogotovu kad su izmialjeni radi zavaravanja graana (korigirati cijene umjesto poskupiti, kao da je jeftinoa neato nekorektno). Jezi ki aspekt novinarskog izraza mora biti podvrgnut jasnoi i nedvosmislenosti iskaza, a tek nakon toga njegovoj ljepoti ili njegovu izri ajnom bogatstvu. Istra~iva ko novinarstvo iziskuje krajnje jednostavan i nadasve jednozna an jezik u fazi ispitivanja, a i u fazi iznoaenja podataka. Posve je nedopustivo zamutiti misao radi stila u tim fazama. Gdje god je mogue likovnim iskazom dopuniti tekst (grafikoni, karte)  dobro ih je upotrijebiti, ne bojei se redundancije. Vei je oprez potreban pri kombiniranju tekstualne i slikovne poruke (poput netonskog snimka, fotografije i sl.), pazei da se njome ne posreduje sadr~aj suprotan onome u tekstu. Neke specifi ne teme novinarskih istra~ivanja Politi ka i sudbena vlast: SIVA ZONA Ivana Petrovi Najaktualnija tema istra~iva kog novinarstva u Hrvatskoj, kad je posrijedi politi ku vlast, pronalazi se uvijek u sivoj zoni trodiobe vlasti u naaoj zemlji. Podjela vlasti  na izvranu, zakonodavnu i sudbenu  u Hrvatskoj postoji zasad samo na elno, u govorima politi ara i pravosudnih slu~benika, ali nikako i u stvarnosti. U prilog toj tvrdnji ide i injenica da u Hrvatskoj joa nije donesen zakon o prijenosu vlasti nakon provedenih demokratskih izbora. Zakon o spre avanju sukoba interesa, donesen je nakon trogodianjih parlamentarnih poroajnih muka, uz imperativ Europske unije, tek pri kraju mandata Vlade premijera Ivice Ra ana. O upitnoj kvaliteti tog zakona joa traju javne polemike. Osim toga, Hrvatska Vlada joa nije predlo~ila, niti je Sabor stavio u proceduru novi prijedlog Zakona o financiranju politi kih stranaka i kampanja. `toviae, od prvih demokratskih izbora do danas, ni jedna politi ka stranka nije bira ima i javnosti  dakle poreznim obveznicima  javno polo~ila ra une, s to nim prikazom i specifikacijom troakova. S obzirom na to sumnja u porijeklo novca koji je doveo na vlast, bilo politi ku stranku, bilo aefa dr~ave, u cijelosti je opravdana, i mo~e postat predmet novinarskog istra~ivanja. Sudbena vlast u Hrvatskoj do~ivjela je veliku devastaciju po etkom devedesetih. O tome sam u viae navrata pisala. Komisija predvoena tadaanjim predsjednikom Dr~avnoga sudbenog vijea, danas sucem Vrhovnog suda RH, po ela je s velikom istkom sudaca i tu~itelja. Zadr~ani su mahom oni suci koji su svojedobno sudili u montiranim politi kim procesima za vrijeme Jugoslavije. Sasvim je jasno da je procijenjeno da takve suce najlakae ucijeniti i prilagoditi potrebama nove politike. Mnogi profesionalci otiali su bez velike javne polemike i postali uspjeani odvjetnici. Rijetko tko je imao snagu asnog suca, pokojnog Vladimira Primorca, kojeg su proganjale ve jugoslavenske vlasti jer je nakon sloma hrvatskog proljea 1971. odbio suditi kaznene predmete po lanku 133 tadaanjega Krivi noga (tj. kaznenog) zakona. Tim lankom bilo je obuhvaeno kazneno djelo verbalnog delikta, dakle, inkriminiralo je slobodu govora i mialjenja. Mjesta za suca Primorca, ujedno poznatog intelektualca i erudita, nije bilo ni u novostvorenoj hrvatskoj dr~avi. Ta komisija odbila ga je imenovati sucem Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Vladimir Primorac preminuo je prije demokratskih izbora 2000, ne do ekavai eventualnu profesionalnu i ljudsku satisfakciju. Prikaz profesionalnog puta suca Primorca, najbolji je primjer funkcioniranja hrvatskog pravosudnog sustava. Svakako da meu sucima i tu~iteljima ima vrsnih profesionalaca, no hrvatsko je pravosue i dalje mentalno ovisno o politi koj vlasti. Ono i dalje osluakuje njezine postulate i preautno poatuje njezina pravila. Tome zacijelo pridonose i mala koli ina prora unskog novca koji Vlada izdvaja za pravosue, te kreiranje uglavnom loaih zakona koji preairoko tuma e pojedine pravne norme, stvarajui time prostor za obranu najte~ih oblika kaznenih djela. Va~ei Kazneni zakon do te je mjere u pojedinim segmentima nerazraen da se doima upravo kao u ali nekoga mog kolege: kao da ga je autorizirao sam organizirani kriminal. Zanimljivo je da je novelirani Kazneni zakon, potkraj studenoga 2003, samo dva dana prije stupanja na snagu, proglaen neustavnim. Ustavni sud prihvatio je primjedbu Vladimira `eksa i Hrvatskoga helsinakog odbora po kojoj je novelirani Kazneni zakon organski zakon, pa nije u Saboru izglasan s brojem glasova propisanim za te zakone. Je li rije  o dogovorenu scenariju? Odgovor na to pitanje potra~it e novinar-istra~iva . Jer malo je vjerojatno da saborski slu~benici ne znaju brojati glasove, a zastupnici i predsjedavajui ne poznaju propise. U nas se esto mo~e uti: Hrvatsko pravosue u velikoj mjeri je nezavisno. Ta izjava, viae puta javno ponavljana kao demagoaka floskula, prvi je klik novinaru istra~iva u. `to to zna i: u velikoj mjeri? Pravosue ili jest ili nije nezavisno. Tu nema ne eg izmeu. To je kao da se izjavi: ~ena je u velikoj mjeri trudna. }ena ili jest ili nije trudna. Ovisnost pravosudnog sustava, dakle, sudbene vlasti, o ~eljama politi kih oligarha, mo~emo po eti istra~ivati i kroz slu~bene podatke Dr~avnog odvjetniatva. Prema njima, od 87 posto pravomono osuenih, samo 11 posto uistinu slu~i kazne zatvora, a sve ostale osude su uvjetne. Pove~emo li injenicu da su Hrvatsku proteklih godina potresale mnoge afere od kriminala u pretvorbi i privatizaciji, zlo ina kih udru~ivanja, ubojstava, tajnih ortakluka itd.  novinar istra~iva  e u tim podacima Dr~avnog odvjetniatva prepoznati jedan od ulaza u svoju pri u. Tra~it e odgovore na pitanja: zaato je pravosudni epilog tako labav i u suprotnosti sa zbiljskim, ~ivotnim stanjem stvari? je li u Hrvatskoj na djelu korupcija politi kog sustava? uspijevaju li demokratski mehanizmi u nas kontrolirati tu korupciju? koja obilje~ja naae demokracije pridonose korupciji? koji je stupanj, s obzirom na manjkavost i manjkave zakone, do kojeg dr~ava rasporeuje vlast meu njezinim slu~benicima ? je li na djelu kleptokracija? je li u ovim uvjetima uope mogue stvaranje zdravih konkurentnih politi kih sustava i vlasti? Odgovori na ta pitanja mogu novinaru izgledati nedosti~ni. No, u istra~iva kom novinarstvu politi ke vlasti, pa i ostalih segmenata ~ivota druatva, novinar u pripremnoj fazi, dakle, fazi prikupljanja podataka, selektiranja i analitike  uvijek treba postaviti visoke ciljeve. Iluzorno je misliti da emo doi do potpune istine, ali razotkrijemo li u cijelosti barem segment tematike koju istra~ujemo, dobijemo li istinit i na injenicama utemeljen odgovor na barem jedno od prethodno postavljenih pitanja  napravili smo puno. Pokrenuli smo domino-efekt, aktivirali troma dr~ava tijela da odrade svoj dio posla  preispitaju zakonitost i valjanost imenovanja du~nosnika, izvade iz ladica bunkerirane kaznene prijave, vrate na ponovno postupanje traljavo presuene sudske postupke itd. U istra~ivanju slabosti politi ke i drugih oblika naae prividno trodijelne vlasti, po~eljno je imati na umu operativnu definiciju korumpiranosti vlasti pravnih stru njaka Vijea Europe: korupcija je proces u kojemu sudjeluju najmanje dvije osobe, korupcija je uvijek postupanje s namjerom, korupcija je nedopuatena razmjena radi ostvarivanja vlastitih probitaka na atetu javnog interesa, korupcija je kraenje moralne norme. Primjer za istra~ivanje slabosti vlasti nudi nam poznati slu aj a ija. Na prvoj sjednici novoformirane Vlade premijera Ive Sanadera, jednom jedinom uredbom, izdvojen je ured za osiguranja MUP-a iz sustava Ravnateljstva policije i stavljen pod izravnu ingerenciju Ministra unutarnjih poslova. Smijenjen je dotadaanji na elnik i postavljen Stipe a ija, osobni tjelesni uvar Ive Sanadera. Izgovor je bio da i Hrvatskoj prijeti terorizam, a da je a ija vrstan stru njak za obranu od terorizma. Ubrzo se otkriva kako je a ija kao djelatna vojna osoba koristio duga bolovanja zbog toga da bi dra Sanadera pratio u predizbornoj kampanji. Budui da je time prekraio vojne zakone, ministrica obrane je protiv njega pokrenula stegovni postupak. a ija je u meuvremenu dobio predsjedni ku mirovinu koju, po definiciji, mogu dobiti samo asnici iji je rad okarakteriziran kao iznimno va~an za dobrobit, napredak i ja anje ugleda Republike Hrvatske. A a ijin ~ivotopis to ne govori. `toviae, predsjednik neovisnih policijskih sindikata poslao je pismo Vladi kojim a iju tereti za kriminal i nezakonite radnje. Ministar unutraanjih poslova, nije postupio u skladu s internim pravilnicima unutarnje kontrole Ministarstva unutraanjih poslova: nije suspendirao a iju do provjere istinitosti navoda, nego je suspendirao policijskog sindikalca. Ubrzo se otkrilo da a ija ima punoljetnog izvanbra noga sina, koga nikad, unato  pravomonoj sudskoj odluci, nije financijski pomagao, niti je sudjelovao u njegovu odgoju i odrastanju. Nakon iznoaenja te injenice premijer je smijenio Stipu a iju, a aef dr~ave mu je oduzeo predsjedni ku mirovinu. Za novinara istra~iva a, voenog navedenim determinantama korupcije vlasti, prvo je pitanje: je li trebalo da Stipe a ija padne nakon razotkrivanja ru~nog detalja njegova privatnog ~ivota? Odgovor glasi: nije. Zaato nije? Zato jer je to bilo potpuno irelevantno spram svega ato se prethodno dogodilo. Relevantne su injenice koje ukazuju na moguu slabost politi koga i sudbenoga, pa i izvranog sustava: Postupak Vlade krai Zakon o policiji, jer svako izdvajanje iz Ravnateljstva zahtijeva izmjenu zakona i parlamentarnu proceduru. Ministar unutarnjih poslova javno opravdava postupak i a ijino imenovanje opasnoau od terorizma, ali bez argumenata, valjanih i prikupljenih slijedom operativnih spoznaja. Time airi paniku od moguih eksplozija, napada itd. Novinar istra~iva  pritom mora baratati podatkom Organizacije Ujedinjenih naroda, po kojemu Hrvatska pripada u zemlje potpuno sigurne, neidentificirane kao mete moguih teroristi kih napada. Na ministrove izjave ne reagira Dr~avno odvjetniatvo. Dr~avno odvjetniatvo ne zahtijeva od Vlade Republike Hrvatske ni dopis koji tereti a iju za mogue kriminalne radnje. Novinar pritom mora poznavati Zakon o dr~avnom odvjetniatvu u kojemu piae: Dr~avni odvjetnik je du~an reagirati im do njega dopre glas  a glas mo~e doprijeti bilo na koji na in, pa i putem medija. Bivai ministar unutarnjih poslova, sada saborski zastupnik u izjavi za medije, ka~e kako e u Saboru pokrenut raspravu o zakonitosti a ijina imenovanja, ali sve ostaje na tome, on u Saboru ne reagira. Predsjednik Republike ne objaanjava razloge zbog kojih je dodijelio a iji presti~nu predsjedni ku mirovinu. Odgovornost svaljuje na proceduru. `ute i sindikati. Ne osporavaju suspenziju predsjednika neovisnih policijskih sindikata, suprotnu pravilima. Ministar obrane izjavljuje da je tek doaao na du~nost i da nema pojma ni o emu. Ne oglaaava se ni misija Organizacije evropske sigurnosti i suradnje (OESS) u Hrvatskoj, uz ostalo zadu~ena i za monitoring reforme Hrvatske policije. Prema tome, krajnja injenica  iznoaenje a ijinih ru~nih privatnih detalja  nije trebalo da bude razlogom njegove smjene. Razvidno je da je, unato  teakim povredama zakon, politi ki sustav pokuaao sve da a iju zadr~i. U istra~ivanju politi ke vlasti koristimo osobito ove izvore: Slu~beni izvori: Ured premijera, Ured predsjednika Republike, nadle~ni uredi resornih ministarstava, uredi misij i diplomatsko-konzularnih predstavniatava uredi nevladinih udruga, kao ato su: Hrvatski helsinaki odbor, Transparency International, IOM, Amnesty International itd. Neslu~beni izvori: rodbina, suvremenici dogaaja (i dobitnici i gubitnici) domaa i inozemna glasila, podaci s Interneta Korektivni izvori: neovisni stru njaci i analiti ari, knjige, arhivska graa. visoka politika: Ples na ~ici Helena Puljiz Novinarsko istra~ivanje u podru ju tzv. visoke politike, zbog objektivne moi koncentrirane u glavnim dr~avnim institucijama Vlade, predsjednika Republike i Sabora, proizvodi viaestruka ograni enja i rizike. Zbog tih rizika i ograni enja istra~ivanje je, kao metoda pristupa informacijama kojima operira dr~avni vrh, jedna od najnerazvijenijih funkcija novinarstva u Hrvatskoj. Rizici se kreu u rasponu od standardne teakoe pronala~enja vjerodostojnih izvora do, nerijetko, najgrubljih politi kih manipulacija koje su i najvea opasnost po novinare, ali i redakcije u cjelini. Svaka vlast je u biti tajna i tu tajnovitost kao temeljni princip funkcioniranja te~i zadr~ati netaknutom, pa utoliko novinare shvaa uglavnom kao protivni ku stranu, nastojei ih preodgojiti u pomonike koji e joj omoguiti da svoju volju nametne veini i, po mogunosti, navede javnost da povjeruje da ima onoga ega nema. Te te~nje nisu, kako se esto vjeruje, rezervirane isklju ivo za eksplicitno totalitarne ili autoritarne re~ime nego su svojstvene i demokratski izabranim vlastima zbog ega se sloboda medija i smatra jednom od najva~nijih snaga dr~ave vladavine prava. Novinarska praksa pokazuje da je Ralph Miliband (1969) bio u pravu kada se potkraj aezdesetih suprotstavio raairenom glediatu da indoktrinacija i pranje mozga nisu mogui u uvjetima pluralisti ke konkurentske borbe, slobode za opoziciju i nepostojanja kontrole nad masovnim medijima. Po njegovu uvjerenju, to je obmana, jer je za postojanje indoktrinacije nu~no samo da ideoloaka konkurencija bude tako nejednaka da jedna strana ima neodoljivu prednost pred drugom. Primijenimo li Milibandovu tezu na odnos medija i vlasti lako je zaklju iti da upravo informacije osiguravaju politi arima tu neodoljivu prednost. Manipulacija Dok novinarski poziv podrazumijeva, s jedne strane, te~nju da se dopre do objektivne istine u svrhu opeg dobra i da se ona javnosti predo i u odgovarajuoj formi, politi ari, s druge strane, nastoje pretvoriti medije u puko sredstvo pomou kojega mogu nadra~iti primarne slojeve svijesti, impresionirati podra~aj i, po mogunosti, zaobii intelekt. To stvara trajnu napetost, pa se politi ko novinarstvo mo~e lako usporediti s permanentnim plesom po ~ici. Padovi nisu esti, ali imaju dugotrajne posljedice. Do koje mjere su mediji u Hrvatskoj izlo~eni manipulaciji pokazuje primjer iz prakse iz kojega je razvidno da ni strogo pridr~avanje osnovnih postulata istra~iva kog novinarstva u sferi visoke politike nije dovoljna zaatita od bezobzirne politi ke zloupotrebe. Novinari neke hrvatske redakcije dobili su od visokorangirana du~nosnika Ureda Predsjednika informaciju da je uhapaen odbjegli osumnji enik za ratne zlo ine, ina e visoki vojni du~nosnik. Zbog pozicije koju je izvor zauzimao u sustavu dr~avne vlasti mogao se i morao smatrati vjerodostojnim, ali je bila neophodna i temeljita provjera. Novinari su, tragajui dalje, potvrdu spomenute informacije dobili od visokopozicioniranih du~nosnika ministarstava unutarnjih poslova i pravosua. U namjeri da se osigura vjerodostojnost, potvrda je zatra~ena i dobivena i od tajnih slu~bi. Iako je mahom bila rije  o izvorima koji su ~eljeli ostati neimenovani, s obzirom na sve navedeno uredniatvo je, logi no, procijenilo da su ispunjeni svi uvjeti za objavu pri e. Ali, dan kasnije ispostavilo se da navedeni osumnji enik nije bio uhien i da je javna objava spomenutih (dez)informacija poslu~ila zapravo kao dojava kako bi doti ni mogao sigurno pobjei. List se naaao usred skandala, a prvotni informatori javno su optu~ili novinare za suradnju s parapoliti kim krugovima bliskima osumnji eniku, utjelovljenima u izravnim politi kim suparnicima samih informatora. Mada je imala sve argumente na svojoj strani redakcija je odlu ila odautjeti cio slu aj i pri ekati da cijela pri a padne u zaborav. No, posljedice su bile dalekose~ne i u narednom razdoblju uslijedili su gotovo potpuno zamiranje i krajnje selektivna primjena istra~iva ke metode u sektoru visoke politike. Distanca Jedan od razloga odustajanja novinara od prodiranja iza granice znanja koju im postavljaju politi ari nije, kako se esto tvrdi, navodna injenica da e politi ar novinaru dati samo onoliko informacija koliko ~eli, nego objektivna egzistencijalna ugro~enost samih novinara. Stalna izlo~enost novinara i urednika pritiscima politike (pa i paradr~avnih struktura), kao i neefikasnost pravosudnog sustava, rezultirala je u najveem dijelu hrvatskih medija prihvaanjem politike manjeg otpora, pa se umjesto istra~ivanja sve viae tek puko slijede smjerovi koje odreuje slu~bena politika, a sve manje ide za zdravorazumskim pitanjima koja iz takve politike proizlaze. Poseban problem krajnji je izostanak distance spram izvora informacija, jer se bilje~i izjedna avanje prisnog odnosa s politi arima  koji gotovo posve isklju uje kriti ko preispitivanje  s mogunoau da se najbr~e mogue dopre do relevantnih informacija. Takav se pristup, po mojem mialjenju i iskustvu, pokazuje posve nepotrebnim i kontraproduktivnim  ak i kada zanemarimo fluidne eti ke kategorije (koje bi ipak trebale biti okosnicom novinarskog posla) i okrenemo se istoj tehnici posla  jer upravo zadr~avanje pristojne udaljenosti airi informacijsko polje i poveava broj moguih informatora. Naime, jednako kao ato je novinaru za praenje politike neophodno poznavanje neformalnih veza meu politi arima ili politi ara i pojedinih interesnih skupina, politi ari lako i brzo doznaju koliko je vrsta veza pojedinog novinara (medija) i politi ara. Novinar koji se zbli~ava s informatorima i politi arima uope, mo~e ra unati samo na informacije iz takvog bliskog izvora dok e onome koji te~i nepristranosti biti dostupne i informacije primarnog izvora, ali i svih moguih protivnika i suparnika, odnosno zainteresiranih strana, ato se u svim tzv. velikim temama pokazuje klju nim za dostizanje ideala objektivnosti. Zaato? Novinaru je samom funkcijom u druatvenom sustavu svojstvena objektivna mo propitivanja (posredovanja) odluka koje se ti u opeg dobra zajednice, sama identifikacija, imenovanje nekoga novinarom (novinarkom) trebalo bi podrazumijevati da je on u tom propitivanju moniji od zajednice u ime koje pita. Dobar reporter mo~da ne zna sve odgovore - niti ih mora znati, ali bi trebao znati kako postaviti pravo pitanje. Od svih razglaaenih 5W (tko, ato, kada, gdje i zaato) koji ine objektivnu novost, politi kom reporteru koji te~i osvijetliti drugo lice politi ke svakodnevice klju na rije  jest: zaato?. Kauzalnost jedan je od temeljnih ljudskih ~ivotnih principa, pa tako i politi kog djelovanja. Stoga to heuristi ko zaato esto vodi u zamornu dekonstrukciju (ili rekonstrukciju) dogaaja, ali je ujedno i mo~da jedino pitanje koje doista razotkriva dublje slojeve pri e i ozbiljno naruaava temeljni princip djelovanja vlasti  da tajna (namjera) zauvijek ostane tajnom. Lokalna politika: Na udaru priprostih monika Anelko Erceg Ajde reci, ata to tebi sve triba?  zaustavio je novinara na ulici gradona elnikov sin. Samo stvaraa zlu krv, bez potribe uznemirujea ljude, nastavio je bijesno i uvrijeeno, unosei se novinaru u lice. Stid te more bit, rekao je, a novinar se, malo od besmislenosti te situacije, a malo od svoje muke, slabaano nasmijeaio. Smijea se?!, dodao je gradona elnikov sin Smij se. Samo se ti smij& ., zavraio je neodreeno i produ~io svako se malo osvrui, kao da provjerava je li novinar joa na istome mjestu ili je napokon u crnu zemlju od sramote propao. Tko god je ikada radio u novinama, zna ovakve prilike. Dogodi vam se, ako baa niste novinarska kukavelj ato pomno pazi i dovija se nemoguim alegorijama da nikoga ne opatrne, s vremena na vrijeme da negdje na otvorenom natr ite na nezadovoljnu muateriju nekog svog lanka. Otrpite minutu ili dvije njegova gnjeva, uvreda i prijetnji, obi no zaprepaateno autei, jer vas je ta stvar zatekla. Tip vas je uhvatio nespremna i ispljuvao dok joa niste pravo ni shvatili ato se dogaa i dugo se nakon toga loae osjeate. A Anelko Erceg i novinari njegove Makarske kronike gotovo svakog svog itatelja znaju, znaju mu ~enu, znaju tko mu je bio aa, te su im ovakvi susreti neizbje~ni im pomole iz redakcije. Tim rije ima je novinar Ante Tomi opisao scenu koju je do~ivio u Makarskoj u ljeto 2003. kada je potaknut priopenjem Hrvatskoga novinarskog druatva o pritiscima lokalnih politi ara na tjednik Makarsku kroniku doaao o naaim novinama praviti pri u za Jutarnji list. Povod za reakciju Hrvatskoga novinarskog druatva tada je bila hajka koju su lokalni politi ari poveli protiv elnih ljudi Makarske kronike nakon ato je objavila vijest da je predsjednik lokalnog HDZ-a izgubio prvostupanjski sudski spor u kojemu ga je aef lokalnog SDP-a i bivai gradona elnik tu~io zbog klevete. Zbog te vijesti o nepravomonoj sudskoj presudi protiv nekog politi ara, kakve svakog dana nalazimo u dnevnim novinama, predstavnici vlasti su na lokalnom radiju imenom i prezimenom optu~ili suprugu direktora Makarske kronike, djelatnicu Opinskog suda, za otkrivanje profesionalne tajne, odnosno za dostavljanje sudskih dokumenata novinarima, ato naravno nema veze s istinom. Naime, i njima je trebalo biti poznato da su takve sudske rasprave javne te da su obje strane u sporu dobile presudu, ato zna i da je ona iz viae izvora bila dostupna novinarima. Gradsko poglavarstvo jednoglasno je odlu ilo tu~iti Makarsku kroniku i njezina glavnog urednika (to je bila prva to ka dnevnog reda sljedee sjednice). Tu~bu je Opinski sud u Makarskoj odbacio kao neosnovanu. Ipak je tu strategiju zastraaivanja vlast primjenjivala svaki put kada smo objavili po nju neugodnu vijest  npr. ispovijed gradske slu~benice koja je javno razotkrila seksisti ko ponaaanje gradona elnika, otkrie da tvornica u gradona elnikovu vlasniatvu gradu duguje tri milijuna kuna komunalnog doprinosa, da gradska uprava gradi bez dozvole, nezakonito i nestru no nasipa gradske pla~e, da zapoaljava sezonske radnike na crno i sli ne teme. Istra~iva ko novinarstvo, kako se vidi iz tih primjera, bilo je glavna novost u mjesnom informiranju i istodobno glavni razlog ljutitih reakcija mjesne vlasti, pritisaka i zastraaivanja. Lokalne novine su, s jedne strane, informirale javnost o onome ato se od nje skrivalo, a s druge su pru~ile priliku graanima da neposredno reagiraju. Najveim uspjehom u godinu i pol smatramo injenicu da smo zadobili povjerenje itateljstva pa je Makarska kronika postala svojevrstan parlament. Rubrika Forum postala je zaatitnim znakom u kojoj itatelji pod punim imenom i prezimenom raspravljaju o klju nim problemima sredine. Takvo ato u po etku je bilo nezamislivo. Naime, odmah po izlasku bili smo zatrpani pismima, ali je veina autora zahtijevala anonimnost. Takve priloge nismo objavljivali, pa su se itatelji postupno otvarali i danas je stvorena navika da se i o najosjetljivijim problemima, recimo o nasilju meu djecom ili o zlostavljanju na poslu javno raspravlja, a primjeri se iznose pod punim imenom i prezimenom. Kada je vlast, do pojave Makarske kronike nenavikla na bilo kakav utjecaj javnosti, nakon reakcije HND-a i nekoliko napisa o fenomenu Makarske kronike u drugim novinama (Feral Tribune, Slobodna Dalmacija, Jutarnji list) shvatila da imamo podraku ceha  promijenila je taktiku. Umjesto otvorena pritiska poja ala je vlastitu medijsku aktivnost. Zakupila je, na teret poreznih obveznika, stalnu jednosatnu emisiju na lokalnom radiju, utorkom, na dan izlaska Makarske kronike, u kojoj predstavnici vlasti pokuaavaju demantirati pisanje Kronike. Drugi odgovor, koji joa viae stoji porezne obveznike, bilo je pretvaranje lokalnog mjese nika Makarsko primorje (koje ve trideset godina izdaje Gradsko poglavarstvo) u tjedni podlistak Slobodne Dalmacije. Pritom za takav projekt, kojemu je teako pronai zakonski okvir, u gradskom prora unu nije predviena nijedna stavka, e da bi nakon javnih upozorenja o netransparentnu financiranju Gradsko poglavarstvo izdavanje svog glasila prebacilo na Gradsku knji~nicu, ali joj istodobno nisu odobrena i sredstva za tu proairenu djelatnost. Sitnih osveta neovisnom glasilu je napretek. Od pokuaaja da se na razli ite na ine utje e na ja e oglaaiva e, pa do toga da se sve obavijesti i blagdanske estitke graanima Makarske objavljuju isklju ivo u Slobodnoj Dalmaciji, iji je oglasni prostor viaestruko skuplji nego u Makarskoj kronici, koja istodobno na airem podru ju Makarske rivijere ima veu prodanu nakladu nego splitski dnevnik. Za razliku od velikih novina, s velikom, anonimnom publikom, mjesna glasila se suo avaju s lokalnim, malim politi arima, bitno priprostijima od velikih  a mjesni se novinari uistinu ne mogu nigdje skloniti od njih. Naaa je ambicija, kada smo potkraj 2003. krenuli u projekt lokalnog tjednika, bila stvoriti neovisne novine, namijenjene stanovniatvu Makarskog primorja  grada Makarske i opin Brela, Baaka Voda, Tu epi, Podgora, Gradac, te okolice koja gravitira rivijeri: Zagori s Imotskim i Vrgorcem kao veim centrima i opinama `estanovac, Zagvozd i Zadvarje, pa i otocima okrenutima toj obali, Bra u i Hvaru, osobito njihovim centrima izravno povezanima s mjestima na Rivijeri, iji se stanovnici opskrbljuju, akoluju, odnosno rade u Makarskoj. To je zaokru~eno podru je koje sve viae postaje prepoznatljiva subregija, a ije je stanovniatvo vrsto vezano zajedni kim gospodarskim interesom. Posrijedi je ukupno 90.000 potencijalnih itatelja. Uz to je Makarska kronika i na tr~iatu Zagreba, gdje ~ivi viae tisua ljudi koji su podrijetlom iz makarskoga kraja i uza nj su vrsto vezani. Osim toga, u turisti koj sezoni, koja se pribli~ava pri~eljkivanom trajanju od 120 dana godianje, broj gostiju Makarske rivijere i otoka znatno premaauje broj domicilnog stanovniatva. Time se i broj potencijalnih itatelja, promatrajui na godianjoj razini, gotovo udvostru uje. Iz tih injenica proizlazi i koncepcija lista koji trenutno izlazi na 80 stranica. Od prvog broja postoji i web izdanje ( HYPERLINK "http://www.kronika.hr" http://www.kronika.hr) koje sada ima prosje no pet tisua posjeta mjese no. Trajna je orijentacija biti ato bli~e itatelju, pridobiti ih ak i za inicijalne istra~iva e i, dakako,  biti prvi. Tajne slu~be: Nepouzdani izvori }eljko Peratovi Najvei je problem u novinarskom istra~ivanju rada tajnih slu~bi u Hrvatskoj njihova neraa iaena i pravno nesankcionirana proalost. Tajne slu~be su za bivae Jugoslavije, odnosno SRH, odigrale poprili no negativnu ulogu u odr~avanju tadaanjega nedemokratskog sustava. Tajnoj policiji pripisivana su mnoga ubojstva politi kih neistomialjenika u emigraciji, i neato manji broj u zemlji. Tadaanja Slu~ba dr~avne sigurnosti (popularno Udba, po poratnom nazivu Uprava dr~avne bezbjednosti, UDB), igrala je bitnu ulogu i u politi kim sudskim procesima protiv disidenata. Za razliku od nekih dr~ava bivaega socijalisti kog bloka (zemalja bivae Njema ke Demokratske Republike, Poljske, sadaanje eake, Mad~arske), u Hrvatskoj na prijelazu iz socijalizma u graansku demokraciju nije obavljen postupak lustracije, odnosno zabrane obavljanja javne du~nosti pripadnicima bivae tajne policije koje se mo~e sumnji iti za zapovijedanje ili injenje kaznenih djela, odnosno sudjelovanje u njima ili pomaganje pri njima. To je tuma eno potrebom pomirbe meu Hrvatima radi boljeg otpora agresiji iz Srbije. U devedesetim godinama proalog stoljea glasila su izvjeatavala o brojnim kriminalnim aferama iji su glavni akteri bile tajne slu~be: od upletenosti u ratne zlo ine, preko politi kih ubojstava, organiziranja averca narkotika, do tajnog nadzora novinara i tadaanjih oporbenih politi ara. Promjenom vlasti 2000. nijedna od tih javnih optu~aba nije sankcionirana. Neki su novinari samo dobili zadovoljtinu time to su imali pravo uvida u dosjee koje je o njima sastavljala tajna policija. Pokazalo se da su iza brojnih tzv. obavjetajnih afera koje su glasila objavila od 1990. do danas stajali zapravo dijelovi toga istoga obavjetajnog sustava, kojima je cilj bio diskreditirati suparni ku skupinu u sustavu. Tako su i novinari koji su se uglavnom rukovodili dobro obavijeatenim obavjeatajnim izvorima zapravo bili samo sredstvo za ostvarivanje istog cilja. Selektivno i tendenciozno se prilazilo objavljivanju brojnih povjerljivih dokumenata tajnih slu~bi, bez sagledavanja svih aspekata bitnih za ozbiljan novinski istra~iva ki rad, mada su te pri e u pravilu bile najavljivane kao istra~iva ke. Autori takvih tekstova, u pravilu, ne bi nastavljali rad na pri i, ako bi se u javnosti pojavila nova informacija vezana uz temu. S druge strane, stav politi kih elita da se mra na proalost tajnih slu~bi ne rasvjetljava do kraja i zaziranje pravosua od tih tema, u dobroj mjeri obeshrabruju i one svjedoke, odnosno izvore koji javno ~ele upozoriti na pojave kriminala, nezakonitosti i nepravilnosti u sustavu. A upravo su izvori koji su pod punim identitetom, u medijima i na sudu spremni ponoviti informacije dane novinaru istra~iva u, klju no va~ni za na injenicama utemeljeno, nepristrano, objektivno i odgovorno novinsko istra~ivanje rada tajnih slu~bi. Procjena vjerodostojnosti izvora i ciljeva koje on ~eli postii publiciranjem informacija obavlja se prou avanjem do tada objavljenih materijala vezanih uz pri u te razgovorom s kolegama i drugim izvorima. Va~no je stei predod~bu o cjelokupnu mozaiku u koji se ~eli uvrstiti komadi ponuenih informacija. Izvor treba otvoreno upitati o svim proturje jima do kojih se doalo provjerom njegove vjerodostojnosti. U dugogodianjem istra~ivanju Gospikog slu aja 1991. razgovarao sam ne samo s Milanom Levarom, koji je iza svojih informacija javno stajao, nego i s brojnim pripadnicima tadaanjih obavjeatajnih slu~bi. Uglavnom su se oni javljali meni, a ne ja njima. Ispostavilo se da je njih viae zanimalo kakve su moje spoznaje o njihovoj ulozi u istra~ivanu slu aju, nego ato su mi bili spremni ponuditi nove i vjerodostojne pojedinosti. Pa~ljivo sam usporeivao informacije dobivene od njih. Objavljivao sam ih kad bi se pru~ila prilika, istodobno potpuno rasvjetljujui ulogu tih obavjeatajnih izvora u istra~ivanu slu aju. Mo~da sam time bio prikraen za neke informacije koje ti izvori posjeduju o drugim aferama tajnih slu~bi, ali mi je motiv da cjelokupno obuhvatim istra~ivane dogaaje i da javnosti prezentiram sve informacije do kojih sam doaao istra~ujui, te da to urodi i pravosudnim epilogom, bio mi je va~niji od kratkoro nih uspjeha koje pru~a suradnja s informatorima ne iste savjesti. Od 2001. aefovi tajnih slu~bi ne daju intervjue. Protuobavjeatajna agencija, Obavjeatajna agencija te Vojnosigurnosna agencija nemaju urede za informiranje, ni glasnogovornike koji komuniciraju s novinarima. Danas se o radu hrvatskih tajnih slu~bi slu~bena informacija mo~e dobiti od: Predsjednika Republike i Vlade  institucija koje zajedni ki usmjeruju, koordiniraju i nadziru tajne slu~be, Odbora Hrvatskog sabora za nacionalnu sigurnost i unutarnju politiku  zadu~enoga za parlamentarni nadzor nad tajnim slu~bama, Vijea za civilni nadzor tajnih slu~bi  graanskog tijela ustrojenoga nedavno pri Hrvatskom saboru. Teako je govoriti o vjerodostojnosti informacija koje se mogu dobiti u kontaktima s tim institucijama. Najbolji primjer za to je slu aj iz 2003. kada su predsjednik Republike i premijer tvrdili da slu~bena hrvatska vlast nema kontakata s odbjeglim generalom Antom Gotovinom, odnosno da hrvatske tajne slu~be niata ne znaju o njegovu boraviatu, a predsjednik saborskog Odbora za nadzor tajnih slu~bi, istovremeno je novinarima izjavio da su naae tajne slu~be u kontaktu s odbjeglim generalom. Kriminal: Opasni informatori Ivica iki Premda se nekako uvrije~ilo da je bavljenje istra~iva kim novinarstvom koje se ti e organiziranog i neorganiziranoga kriminala jedan od lakaih na ina za gubljenje glave, skloniji sam uvjerenju da je doti na aktivnost i poprili no pogodna za brzinsko gubljenje ~urnalisti ke vjerodostojnosti. Zaato? Zato ato se u Hrvatskoj u posljednjih petnaestak godina uobi ajilo da je gotovo nemogue na vrijeme dobiti slu~benu informaciju o bilo kojem dogaaju ili o bilo kojem ovjeku ato su u vezi s kriminalnim poslovima: naravno, policija e saopiti vijest o plja ki kladionice ili o krai automobila ili o uli nom ubojstvu iji su motivi redovito nejasni, ali novinarima nikad nee biti otkriveno tko se, recimo, krije iza porasta broja otmica u Zagrebu ili iza serije ubojstava u kojima stradavaju ljudi s podebljim dosjeima i viaegodianjom mafijaakom reputacijom. A novinare koji se bave istra~iva kim novinarstvom, u pravilu, zanima ono ato se krije iza nekog dogaaja: zanima ih, recimo, da doznaju kome je bilo u interesu da bude likvidiran Shpejtim Thai ili da otkriju tko su ljudi koji upravljaju lokalnom narko-mre~om. I zanima ih da to otkriju i objave ato prije: svakako prije kraja beskrajno duge i naj eae uzaludne policijske istrage koja je vje ito u toku i svakako prije nego ato pri u objave konkurentski listovi. Budui da novinski urednici  ne bez osnove  njeguju uvjerenje da pri e o mafiji i mafijaaima podi~u tira~u, novinari koji se bave istra~ivanjem kriminalnih pojava, suo eni s manjkom slu~benih podataka, moraju stvarati mre~u vlastitih informatora u redovima obiju zaraenih strana: kako u policijsko-pravosudnim krugovima, tako i u gangsterskom miljeu u kojemu, pogotovo u malim zemljama kakva je Hrvatska, svi o svima sve znaju i pritom, naravno, imaju poprili an interes da novine objave baa onu stranu pri e koja njima odgovara. Iz dosadaanje novinarske prakse znam da nema tog policajca, dr~avnog tu~itelja, istra~nog suca i kriminalca koji e novinaru  ispod ~ita  otkriti neki ekskluzivan podatak, ako u tome ne nalazi vlastiti interes koji je esto vrlo prizeman i veoma konkretan. To je, po meni, jedno od va~nijih predznanja koje mora imati novinar koji se kani baviti istra~ivanjem kriminala: svaki informator ima vlastiti interes! Druga va~na spoznaja glasi ovako: interesi informatora utoliko su ozbiljniji ato je informator kvalitetniji i vjerodostojniji. Trea va~na uputa je da novinar prepozna kojim se interesima vodi policajac koji mu off the record otkriva kakav va~an dokaz iz istrage ili koje interese ima kriminalac koji e mu ispri ati pozadinu mafijaakog ubojstva. To je va~no i stoga ato italac nee imati priliku procjenjivati kojim se interesima vodi informator, a priliku nee imati zato ato e informator redovito ostati obavijen velom anonimnosti. Za razliku od novinara. Da bi se, ipak, bilo ato moglo prepoznavati i procjenjivati valja najprije imati izvor informacija. U tome nema pravila. To je stvar ~urnalisti ke sree, predanosti poslu i razli itih socijalnih vjeatina koje se teako mogu nau iti. Novinaru koji ~eli prvi objavljivati to ne podatke o svijetu kriminala nema druge nego zaigrati napornu psiholoaku igru s ovjekom koji e mu biti informator. Rije  je, zapravo, o uspostavljanju povjerenja, a novinar u tom procesu treba da bude spreman na svaata: nalaziti se s kriminalcima ili policajcima na beskrajno dugim kavanskim sastancima koji e se esto pokazati beskorisnima; u pono ustajati iz kreveta i sastajati se s informatorom koji ima neato va~no rei, a zapravo mu je dosadno i ~eli s nekim pri ati; pustiti ponekad neku informaciju za koju zna da koristi njegovu informatoru, a koja ne ruai njegovu novinarsku vjerodostojnost, kako bi zauzvrat dobio neku vrijednu informaciju; preautjeti katkad neku omanju informatorovu nepodopatinu  opet pazei da ne okrnji vlastiti ugled  i zatim ekati da mu se izvor zbog toga odu~i podatkom koji nee imati nitko drugi. Pri svemu tome va~no je slijedee: a) novinar ne smije pokazati da se boji; b) novinar u informatora mora ostaviti dojam da zna viae nego ato uistinu zna o tematici kojom se bavi; c) novinar uvijek treba otii meu kriminalce da bi provjerio informaciju iz svog policijskog (pravosudnog) izvora, i obratno: objavljuju se samo oni dijelovi pri e koji se podudaraju, a ostali dijelovi ostaju predmet slobodne procjene i osjeaja; d) novinar mora logi no razmialjati dok piae svoj tekst; e) novinar uvijek mora dr~ati distancu prema informatoru, a ponekad tu distancu treba naglaaavati i u tekstovima kako informator ne bi pomislio da preko novinara mo~e objaviti ato god ~eli; f) prethodna to ka najte~i je dio bavljenja istra~iva kim novinarstvom koje se ti e kriminala, jer veina informatora nije sklona tolerirati ~urnalisti ko demonstriranje neovisnosti i drskosti; g) bilo bi po~eljno i va~no da novinar ima pametna urednika koji e obuzdavati njegov istra~iva ki zanos, a to je va~no stoga ato je zanos po esto put u pristranost i neobjektivnost; h) pristranost i neobjektivnost staza su prema sigurnom gubitku vjerodostojnosti; i) vrlo malo hrvatskih novinara uspjelo je, po meni, ozbiljno se i du~e vrijeme baviti praenjem kriminala bez posljedica po vlastitu vjerodostojnost. O kriminalu najpoatenije i beskompromisno piau oni koji se ne slu~e uslugama informatora sumnjive provenijencije. To su komentatori koji mogu hladno analizirati i kritizirati zaraene gangove i korumpirani dr~avni aparat koji ne proganja kriminalce. Ali novine se ne prodaju zbog moralnih i u enih komentara o loaim kriminalcima i pasivnoj dr~avi, nego zbog tekstova u kojima se otkrivaju imena, injenice i pozadina onoga ato javnost vidi. Novinari koji se time bave teako mogu du~e vrijeme izdr~ati a de ne pokliznu: ne znam nijednoga ovdaanjeg novinara  uklju ujui i sebe  koga katkad nije nasanjkao neki informator. Nevolja je u tome ato kolege i javnost pamte samo promaaaje. Otkria se podrazumijevaju. Zdravstvo i socijala: plja ka najnemonijih Renata Ivanovi U zdravstvu je obilje potencijalnih tema za novinare istra~iva e. Taj resor godianje obre najmanje 20 milijardi kuna poreznih obveznika i obveznika zdravstvenog osiguranja, te joa 20 milijardi kuna za privatne lije ni ke usluge, lijekove i razna zdravstvena pomagala. Ima ih koji nastoje uspostaviti parasustav da bi taj novac preusmjerili u svoje d~epove. Najte~e malverzacije i korupcija dogaaju se upravo u podru ju iskoriatavanja ljudskih nevolja. Iskoriatavaju se nemoni i bolesni, ljudi bez druatvenog i politi kog utjecaja. U prvome mome novinarskom istra~ivanju povod su mi bili ortopedski uloaci koje je neka privatna tvrtka iz Rijeke te 1993. godine po ela prodavati po zagreba kim osnovnim akolama. Djelatnici te tvrtke ulazili su u akole i u enicima uzimali otiske stopala, te kune adrese. Potom su obilazili njihove roditelje s pri om kako im dijete ima veoma spuatena stopala, ali se to d ispraviti njihovim prvorazrednim uloacima. Na prvi se pogled sve inilo legitimnim. Tvrtka je imala dopuatenja i od Ministarstva prosvjete i Ministarstva zdravstva, a roditelji su bili uvjereni kako je posrijedi organizirana zdravstvena prevencija u enika. Crv sumnje pojavio se kad sam ustanovila da su rije ki ortopedi ustanovili kako viae od 80 posto u enika ima spuatena stopala. Mnogi domai i inozemni ortopedi rekli su mi da je nemogu tako visok postotak ravnih stopala u akolskoj populaciji. Otkrila sam i da su zaposlenici rije ke ortopedske tvrtke zapravo dvojica priu enih radnika, te samo jedan ortoped, lije nik u mirovini, koji protuzakonito radi za privatnu tvrtku registriranu kao obrt. U Rijeci je tvrtka imala manufakturu za izradu ulo~aka, koji su se, kad smo ih dali na ispitivanje, pokazali zdravstveno neispravnima. Prodavali su par po sto maraka, a u enici u to vrijeme, kao i danas, imaju pravo na besplatne ortopedske uloake napravljene u provjerenim i registriranim hrvatskim klinikama. Tijekom istra~ivanja tko je tim la~nim ortopedima dao dozvole da u akolama rade zdravstvene preglede, ato im zakon nije dopuatao jer nisu bili registrirani kao zdravstvena ustanova, otkrila sam da su neki dr~avni slu~benici krivotvorili dozvole, a zauzvrat dobivali proviziju od prodaje. Razotkrila sam, dakle, korupciju u sustavu, spregu privatne tvrtke s dr~avnim slu~benicima, kojom je obmanuto na tisue roditelja. Objavila sam dva lanka o cijeloj pri i u Ve ernjem listu u kojem sam tada bila zaposlena. Vlasnici rije ke tvrtke tu~ili su i mene i izdava a zbog klevete i za duaevne boli, te nanesenu poslovnu atetu tra~ili odatetu od dva milijuna maraka. Nakon dvije godine sud nas je pravomono oslobodio tih optu~aba. Osobna drama jedne obitelji, mladih supru~nika iji je sin obolio od leukemije, dovela me do joa jednog sustava korupcije, koji je uspostavio ugledan lije nik, profesor onkologije na Medicinskom fakultetu i aef dje jeg odjela za oboljele od leukemije, na kojemu se lije io dje ak. Tadaanji ministar zdravstva je svim profesorima zakonom omoguio da uz redovan rad u dr~avnim bolnicama otvore unutar bolnica i svoju privatnu praksu preko koje su primali pacijente uz dodatno plaanje nevezano s redovnim zdravstvenim osiguranjem. I naa profesor onkolog otvorio je privatnu praksu, malenu kancelariju u podrumu bolnice gdje je bio uposlen. Tu je, u redovito radno vrijeme za koje je ve primao plau, primao i privatne pacijente. Imuniji roditelji su svoju oboljelu djecu smjeatali u tu bolnicu posredovanjem njegove privatne prakse. Djeca siromaanijih roditelja u istu su bolnicu smjeatana pomou zdravstvenog osiguranja. Da bi opravdao novac dobiven od roditelja malih pacijenata, naa se onkolog o njima posebno brinuo, te je i cijelo zdravstveno osoblje na odjelu ustrojio tako da pa~nju posvete onima koji posebno plaaju. Maliaani koji nisu bili onkologovi privatni pacijenti bili su gotovo prepuateni sami sebi. Sami su morali na kanilama mijenjati boce s infuzijom i citostaticima. Do zahoda su u bolovima puzali jer nisu imali pomo medicinskog osoblja. Nisu dobivali potrebne lijekove za ubla~avanje boli, nije im se redovno mijenjala posteljina kad bi se pomokrili u krevet& O tome su mi svjedo ili njihovi roditelji, kasnije potvrdile i medicinske sestre. Daljnjim istra~ivanjem otkrila sam da doti ni profesor onkologije nije ni jedne vlastite kune odvojio za lijekove za lije enje privatnih pacijenata. Uzimao je bolni ke. Njegov financijski ulog u obavljanje privatne prakse bio je nula. Kad smo objavom razotkrili cijelu pri u, profesor je okupio roditelje privatnih pacijenata, koji su se organizirali u njegovu zaatitu, a protiv roditelja dr~avnih pacijenata. Sve je rezultiralo disciplinskim postupkom pokrenutim protiv profesora, koji je zdravstvena inspekcija pokrenula reda radi i nikad zavraila. Isti profesor i dalje radi na odjelu za lije enje maliaana oboljelih od leukemije. I u aferi Kurjak, koju sam razotkrila prije dvije godine, ima elemenat zloporabe sustava, ali i drugih nezakonitosti. }elja za potomstvom jedan je od najsna~nijih ljudskih nagona. Parovi koji iz raznih razloga ne mogu prirodnim putem za eti dijete ne pitaju koliko stoji i gdje sve trebaju ii da bi tu svoju ~elju ostvarili. Piaui joa prije pet godina o umjetnoj oplodnji, ula sam da u privatnim ordinacijama profesora Asima Kurjaka neke ~ene kupuju jajne stanice drugih ~ena, jer vlastitih nemaju, kako bi na tuima za ele i rodile djecu. Tek godinama kasnije u ruke su mi o tome doali i prvi dokazi. U to je doba objavljena pri a o pedesetogodianjakinji, najstarijoj prvorotkinji u Hrvatskoj, koja je dijete za ela prirodnim putem. Istra~ivanjem sam doala do medicinske dokumentacije po kojoj ta ~ena nikako nije mogla prirodno za eti dijete, jer je deset godina bila u menopauzi, a joa se du~e kod Kurjaka lije ila od neplodnosti. Nije imala vlastitih jajnih stanica. Istodobno sam doala i do dokumenata u kojima je jasno pisalo kojim su sve ~enama uzete jajne stanice i prodane ~enama koje nemaju vlastitih, a rodile su djecu. Doala sam do nekih od tih ~ena i pitala ih jesu li svjesno darovale svoje jajne stanice drugim ~enama, koje nemaju vlastitih. Sve su mi rekle da za tako neato prvi put uju. Nikome nikad nisu dale pristanak za donaciju svojih jajnih stanica. Dakle, one su im ukradene i preprodane! Istra~ivanje tog slu aja trajalo je nekoliko mjeseci, razgovarala sam s brojnim domaim i inozemnim stru njacima i pacijentima. Prikupila obimnu dokumentaciju koja Kurjaka i njegove suradnike u dva istra~na postupka danas na sudu terete za po injene nezakonitosti. Osim manipulacije jajnim stanicama otvorila sam i pri u o bespotrebnim operacijama materi nih pregrada (septum uteri) na kojima je isti tim mogao zaraditi puno novca. Rije  je o anomaliji maternice zbog koje ~ene imaju spontane poba aje. Po istra~ivanjima, domaim i stranim, takvu anomaliju u ~enskoj populaciji nerotkinja ima izmeu tri i pet posto ~ena. Kurjak i njegova suradnica Sanja Kupeai objavljivali su u radovima da od te anomalije pati gotovo 70 posto nerotkinja. Opet viaetjednim istra~ivanjem doala sam do dokumentacije po kojoj se vidi da je ginekoloaki par dijagnosticirao septum uterusa pacijenticama koje uope nisu imale tu anomaliju. Te su pacijentice upuene na operaciju koju je naplaivana po 2000 maraka  a tu istu operaciju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje pacijenticama odobrava u bolnicama besplatno. Otkriveno je kako su Kurjak i njegovi suradnici za obavljanje privatne prakse koristili bolni ki sustav i novac, kako su provodili nesavjesno lije enje, i kako su, kad se pojedini slu aj razotkrio, uniatavali medicinsku dokumentaciju u pokuaaju javnog zataakavanja afere. Afera je utjecala i na izmjene pojedinih zakona, kako bi se legislativno pratila medicinska dostignua, te procesuirale mogue malverzacije. Predlo~ene su izmjene Kaznenog zakona u lanku koji govori o otuivanju dijelova ljudskog tijela, u Obiteljski zakon uvedena je definicija majke po kojoj majka nije samo ona koja rodi, ime bi se otvorila mogunost onim ~enama kojima su ukradene jajne stanice da dokazuju svoje bioloako maj instvo (Sanaderova vlada odlu ila je tu formulaciju ipak ukinuti). Prvi je put napravljen i Prijedlog zakona o zaatiti i pravima pacijenata. Izraen je i prijedlog Postupnika o umjetnoj oplodnji kojim bi se regulirala donacija jajnih stanica i spermija. Poznato je da treba platiti mito da bi se stekla neka mjesta u pojedinim umirovljeni kim domovima. Tu je korupciju teako razotkriti, jer o tome nee svjedo iti ni oni koji su platili, ni oni koji su novac primili. Prije aest godina upoznala sam aktivisticu Crvenog kri~a, koja je volonterski obilazila starije osobe po domovima umirovljenika nosei im ru~u i bombonjeru za roendan, te bi s njima razmijenila poneku toplu rije . Bila bi to lijepa pri a o humanosti malih ljudi prema malim ljudima, koji nemaju nikog svog, da nisam otkrila da je aktivistica obilazila uvijek iste starce i to ne slu ajno. To su bile osobe koje je upravo ona tu i smjestila pomou svojih veza u Ministarstvu socijalne skrbi i nekim domovima umirovljenika. Zauzvrat su joj ti starci pripisali u vlasniatvo svoju imovinu, kue i okunice na Trnju. Rije  je o troanim kuercima koje im je, onemoalima od bolesti i pozne dobi, bilo teako uzdr~avati, pa im se smjeataj u domu inio kao idealno rjeaenje na kraju ~ivota. Regularnim putem, molbama, nisu mogli dobiti dom, jer su liste ekanja deset puta du~e od kapaciteta. To je iskoristila aktivistica koja je tako upisala u vlasniatvo cijelu jednu ulicu na zagreba kom Trnju: kvartu gdje je cijena zemljiata troanih kueraka po ela dostizati astronomske visine, jer tu, po urbanisti kim planovima, treba graditi poslovne nebodere, centre za shopping, va~ne kulturne ustanove. Inozemstvo: Oru~je, otrovi, ratovi Inoslav Beaker Istra~ivanja u inozemstvu u prvi mah se doimaju kao egzoti na podvrsta istra~iva kog novinarstva, gdje e hrvatski novinari veoma rijetko moi zai, ponajprije zato ato to nema tko financirati. Tako je samo na prvi pogled. Hrvatska je zemlja mala i udnovato (geografski) dizajnirana, pa je teako nai mjesto udaljenije od 50 kilometara od najbli~e granice, kopnene ili morske. Zagrize li se u organizirani kriminal, ak i na banalnim prijestupima kao ato je kraa i preprodaja automobila, prakti ki je nemogue obaviti znatnije istra~ivanje a da neki njegov krak ne segne u Bosnu i Hercegovinu, ili Srbiju, ili Crno Goru, ili Albaniju. Odva~imo li se, i dalje u sferi organiziranog kriminala, pozabaviti avercom narkotika ili oru~ja, tragovi naprosto ne mogu ne voditi u inozemstvo. Jednako kao i tragovi averca ljudi, trgovine robljem (radnim, spolnim). Isto vrijedi za istrage o kvaliteti hrane, ako zadru u podru je genetski modificiranih organizama, ili u uporabu nedopuatenih pesticida. Isto vrijedi i za sport, odnosno industriju sportskih priredaba, netom se krene tragom dopinga. Mogli bismo tako nabrajati do kraja ove knjige. Globalizacija nije zahvatila samo ekonomiju i (visoku) politiku, nego apsolutno svaku manifestaciju drutvenog ~ivota. Kriminalne, sramne, ne ovje ne djelatnosti u tome su prednja ile: Evropljani su tek zaali u Novi svijet, i smjesta su zapo eli genocid, kontrobilanciran trgovinom robljem, a nedugo zatim uslijedila je piraterija, averc oru~ja, uvoz droga& Istra~iva ko novinarstvo se time bavilo ve u XVIII stoljeu. Ipak su razmjerno rijetki primjeri da se istra~iva ki novinari u inozemstvu bave temama koje s ni na koji na in ne ti u njihove domovine. ak i kad se nijedan podatak ne ti e zemlje za ije glasilo novinar istra~uje, obi no je posrijedi povod dovoljno globalan i univerzalan da se njime osjea ugro~enim i javnost te zemlje: na primjer, kad je rije  o terorizmu sada, o faaizmu ranije (ili o bjegovima nacista i njihovih saveznika), o krizi fosilnih energenata, o klimatskim promjenama& Iznimke bi mogli biti takozvana globalna glasila, koja pokrivaju gotovo univerzalni medijski prostor  kao ato su satelitske televizijske mre~e kao ato su CNN ili Al Jazeera, donekle i International Herald Tribune  ali i tu valja imati na umu dvije ograde. Prvo, ta glasila dio univerzalnosti duguju orijentiranosti na vijesti, one od opeg interesa, i tu nema mnogo prostora za istra~iva ko novinarstvo; esto se pojavljuje neki scoop, doduae, ali on obi no nije rezultat istra~ivanja, nego potrebe pojedinih subjekata u svijetu da iskoriste globalna glasila za brzo irenje vlastite propagande (poput video poruka Osame bin Ladena preko Al Jazeere). Drugo, makar bila svjetski rasprostranjena, ta glasila imaju ciljanu publiku: International Herald Tribune biznismene i politi are koji se slu~e engleskim, Al Jazeera publiku koja se slu~i arapskim, pa je najbli~i zbiljskome globalnom glasilu CNN, ali samo u onoj mjeri ukoliko je engleski lingua franca  a njime se izvan anglofonog svijeta ipak slu~i samo u~i socijalni sloj obrazovanih. U pravilu novinar slijedi u inozemstvu tragove fenomena koji se izravno ti e zemlje za ije glasilo radi. Mogadishu, glavni grad Somalije, bio je posljednja radna i ~ivotna postaja Raijeve novinarke Ilarije Alpi. Ubijena je ondje poato je, po svoj prilici, obavila intervju previae, tj. jer je otkrila prve bitne konce trgovine oru~jem i inim ratnim materijalom, na kojem su neki talijanski, arapski, odnosno somalski faktori dobro zaraivali na ratu u Somaliji. Novinarsku istragu vodila je kao sporedan (odnosno: prikriven) zadatak uz izvjeatavanje o stanju u Somaliji. Doala je, o ito, preblizu podataka koji su mogli ugroziti bilo zaradu bilo sigurnost avercera. Oni nisu prezali od smrti tisua ljudi u Somaliji za svoj nov ani interes, pa je bilo jasno da im je utoliko manje zna io fizi ki integritet jedne novinarke. Novinarki, meutim, nije bilo svejedno ginu li Somalci ili tko drugi  anga~irala ju je injenica da ginu ljudi. I smrt je mogua cijena toga zanatskog anga~mana. Ni danas nije javno otkriveno tko je u samoj Italiji imao interesa prokazati novinarku i ometati istinu o njezinoj smrti ali je jasno da se i to dogodilo. Samantha Power dobila je Pulitzerovu nagradu za knjigu A Problem from Hell. America and the Age of Genocide. (Pakleni problem. Amerika i doba genocida), rezultat istra~ivanja koje je provela samo jedna osoba, ali radei na njemu osam godina (1993-2001), obavivai viae od 300 intervjua, te prekopavai niz arhiva u potrazi za primarnim dokumentima. Obavila je novinarsko istra~ivanje, koje istodobno ima kvalitetu i dignitet studije, kako povjesni arske, tako i politoloake, s dobro fundiranim ekskursima na podru je meunarodnoga kaznenog prava. Da bi istra~ivanje bilo potpuno, pretresla je pojam i pravni tretman genocida i istra~ila genezu tog pojma i viaedecenijsku bitku za njegovo uvratenje u internacionalno sankcionirane zlo ine (tek 1948, Rezolucijom Organizacije Ujedinjenih naroda o genocidu), istra~ila je odnos Sjedinjenih Dr~ava Amerike (i administracije, i diplomacije, i javnog mnijenja) spram niza genocida odnosno etni kih iaenja u svijetu u XX stoljeu: u Armeniji, pa evropski faaisti ki genocid }idova (ovlaano, jer je i najpoznatiji), pa u Kambod~i, Kurdistanu, Bosni (s posebnim poglavljem o samoj Srebrenici), Ruandi, pa na Kosovu. Poala je od potvrene radne pretpostavke da USA nisu primjenjivale Konvenciju UN o spre avanju genocida (1948), nisu optirale za zna ajnu diplomatsku, ekonomsku, pravnu, ni vojnu intervenciju. Utvrdila je etiri tipa, odnosno stupnja reakcije ameri kog establishmenta na genocide u svijetu: Ameri ki tvorci politike, novinari i graani krajnje sporo reagiraju na zlo, unato  informacijama glasila. Uo i ubojstava uzdaju se u razum, pregovore i diplomaciju; kad ubojstva po nu, uzdaju se u nadu da e biti poateeni oni koji poniknu, koji ne pru~e otpor. Zahtijevaju prekid vatre i humanitarnu pomo. U unutraanjoj politici se gubi bitka protiv genocida. Prevladava strah od posljedica anga~mana. Premali je pritisak onih koji mogu djelovati na promjenu dr~avnog stava. Vlada ne aalje trupe, premalo nastoji obeshrabriti genocid. Vlada tvrdi da je nasilje obostrano, a ne genocid, izbjegava taj pojam. Mo~da bi za te zaklju ke bila dovoljna i manja knjiga, mo~da ak i esej. Ali bez skrupuloznoga novinarskog istra~ivanja zaklju ci ne bi bili dokumentirani onako kako ih je dokumentirala Samantha Power. `toviae, dokumentacija je takva da netko mo~e, ako hoe, izvui i druk ije zaklju ke, jer podaci nisu selektirani tako da pristaju samo na Prokrustovu postelju autori ina mialjenja, uz rezanje svega ato strai i natezanje onoga ato ne bi dostajalo. S te strane istra~ivanje je uzorno  a istodobno je to pitko ativo, unato  pogolemu opsegu: viae od 600 knjiakih stranica. Osnovna svrha, naravno, nije da izvijesti (pre~ivjelu) publiku u zemljama koje su pogoene genocidom, nego da obavijesti one koji bi se sami mogli nai na meti, a joa viae one koji imaju najviae snage i mogunosti da genocide sprije e u za etku, a dosad to nisu znali ili htjeli u initi. Prema tome, to ostaje i dalje istra~iva ki novinarski rad Amerikanke prvenstveno za Amerikance (ali je tema univerzalna, pa je knjiga ve prevedena na viae zapadnoevropskih jezika). Novinar relativno informiraniji o Bosni (a takvih joa ima u Hrvatskoj, poato su Bosna i Hrvatska bile zajedni ki u sastavu istih dr~ava 1878-1990) naaao bi jama no u knjizi Samanthe Power nekih neto nosti, ponekad diktiranih opim mjestima zapadnja koga kolektivnog imaginarija o Balkanu. Unato  tome ato je Samantha Power tri godine (1993-1996) izvjeatavala o postjugoslavenskim ratovima s terena, pa je o evidac i izravan poznavatelj sredine. To ne utje e bitno na kvalitetu njezina rada, pa ne bi ovdje bilo ni spomenuto, da ne otvara joa jedan problem novinskog istra~ivanja u inozemstvu: znanja i predrasuda. Novinski istra~iva  polazi vazda od vlastite kulturne i civilizacijske baatine. Ona nije uniformirana ni u jednoj sredini, pa su civilizacijski sukobi ne samo mogui, nego nerijetko neizbje~ni unutar obavijesnog prostora iste dr~ave, makar bila maleana poput Hrvatske. Utoliko su lakai kada se ide preko granica poznate sredine. To ne treba zanemariti, ali se time ne treba dati ni fascinirati, a kamoli prepasti. Establishment u zemljama nekadaanjega drugog svijeta (tj. dr~av realnog socijalizma), a i establishment u mnogim zemljama veoma meusobno raznorodnoga treeg svijeta, ponekad pribjegava tezi da novinari iz stranih zemalja naprosto nisu kadri razumjeti civilizacijsku stvarnost drugih zemalja, da sude po svojim lokalnim predrasudama, pa i u eti kim pitanjima: da provode eti ki imperijalizam, kako se oko 1990 izrazio turski veleposlanik u Londonu osporavajui britanskome liberalnom zastupniku moralno pravo da pitanje Kurda postavlja u terminima zapadnoevropskih standarda ljudskih i manjinskih prava (de Burgh 2000: 304). Na novinaru u inozemstvu  izvjestitelju, dopisniku, istra~iva u  ostaje zadatak da vodi ra una o toj vrsti osjetljivosti, da va~e od slu aja do slu aja vode li ga predrasude ili ipak univerzalni motivi. Ipak, ne smije nikada izgubiti iz vida da je jedan od aspekata globalizacije i mondijalizacija osnovnih ljudskih prava (pojedina nih, odnosno skupnih), te da su ta prava ipak univerzalno priznata ili u svjetskoj Organizaciji Ujedinjenih naroda (gdje po jedan glas imaju dr~ave male ili velike, iz prvoga ili iz treeg svijeta), ili meunarodnim dogovorom (kakvim je nastao, na primjer, Meunarodni kazneni sud). Te nas regule obavezuju, bez obzira buni li se protiv njih Turska ili se bune Sjedinjene Dr~ave Amerike (koje ne priznaju nadle~nost Meunarodnoga kaznenog suda). Metode U istra~iva koM novinarstvU Orlanda Obad Novinari nisu obi ni itatelji, nego profesionalni ita i vijesti koji objavljene informacije promatraju u kontekstu, kriti ki. Istra~iva ki novinar vijest ne procjenjuje s obzirom na veli inu naslova u novinama, ili ovisno o tome na kojem je mjestu u informativnoj emisiji ona plasirana, nego nastoji odvagnuti njezinu uvjerljivost i potencijalnu va~nost. Za takvu je procjenu bitno koji su izvori informacija navedeni, jesu li oni materijalni ili ljudski, jesu li slu~beni ili anonimni, je li istra~ivanje rezultat originalnog rada istra~iva a, ili tek prenoaenje informacija neke skupine zainteresirane za objavu pri e u javnosti. Nije neva~no ni kakva je reputacija redakcije koja informaciju objavljuje i kakav je politi ki i druatveni kontekst. Novinari obraaju pa~nju i na to tko je autor istra~ivanja: istra~iva ki novinari ugled stje u viaegodianjim radom u kojem su demonstrirali da su nepristrani, sposobni, i da dosljedno provode pravila ove novinarske discipline. Kako bi bio u stanju samostalno procijeniti informacije, novinar-po etnik mora upoznati pravila igre, odnosno standarde istra~iva kog novinarstva. Na koji na in, mialjenja su podijeljena. Mnogi predava i iz ovog podru ja izbjegavaju davati generalne upute, odnosno opa pravila za bavljenje istra~iva kim novinarstvom i insistiraju na prakti nom pou avanju ove novinarske discipline. To je, donekle, opravdano jer novinarstvo, unato  tome ato koristi metode koje nalikuju onima iz znanstvenih istra~ivanja, ipak nije znanost. Pravila koja vrijede u ud~benicima pokazat e se neupotrebljivima u radu na konkretnom slu aju, a neke se tehnike istra~ivanja zaista mo~e nau iti samo dugogodianjim radom u redakciji. Unato  tome ato metodika istra~iva kog novinarstva redovito ostaje tek pokuaaj izvoenja opih pravila iz kaoti ne novinarske prakse, teorijsko poznavanje ove novinarske discipline ipak je od pomoi. Pa makar tek kao kataloaka ponuda orua iz koje e novinar jednog dana odabrati ona najpodesnija za kopanje dobre pri e. Kako prepoznati istra~iva ko novinarstvo? Istra~iva ko novinarstvo nije sve ato se pod tom egidom objavljuje. Podjela koja slijedi pokuaaj je definiranja elemenata koji su karakteristi ni za istra~iva ke vijesti. Istra~iva ko novinarstvo rezultat je originalnog rada novinara. Dakle, nije dovoljno da novinar dobije kakav zanimljivi dokument ili izjavu i prenese ih u javnost. O kojoj god se temi radilo, novinar, nakon ato je pribavio kvalitetnu informaciju, mora provesti vlastitu istragu, uklju iti suprotstavljene strane, provjeriti sporne navode i preispitati motive izvora informacija. Novinar koji nekriti ki prepiae dokument koji mu je netko dostavio, ili koji bez ikakvih provjera prepri a neslu~benu izjavu kakvog du~nosnika, podlo~an je raznim vrstama manipulacije. Spark (1999) isti e da je va~nije da pri a bude to na, nego da bude na naslovnoj stranici. Pri a mora biti to na, ali mora biti i rezultat originalnog novinarskog istra~ivanja. Istra~iva ki novinar ne smije se svesti na ulogu pukog pronositelja tuih informacija. Bez znati~elje, bez iskrene ~elje da dozna o emu, na primjer, du~nosnici pri aju iza zatvorenih vrata, na ato troae novce i s kime se sastaju u slobodno vrijeme, novinar i dalje mo~e biti uspjeaan, ali ne u ovoj disciplini. Dugogodianji istra~iva ki novinar dnevnog lista St. Louis Post Dispatch, Louis J. Rose (1981), smatra da sve dobre istra~iva e, od tvoraca legendarnih likova krimi-romana poput Herculea Poirota i Miss Marple, do ameri kih novinarskih zvijezda poput Boba Woodwarda, Carla Bernsteina ili Jamesa Steelea, karakterizira nekoliko osobina: neumorna znati~elja, skepticizam i spremnost za slijeenjem traga na koji upuuju injenice. Njihove istra~iva ke umove izaziva i provocira svaka naizgled nerjeaiva zagonetka, koju nastoje rijeaiti uzimajui u obzir sve ato im u toj misiji mo~e pomoi: tra eve, injenice, impresije i naizgled bezna ajne sitnice. Znati~elja ostavlja traga na istra~iva kim vijestima  one zaviruju iza paravana i njuakaju ispod tepiha. Za razliku od vijesti koje novinarima svakodnevno serviraju razne druatvene institucije i zainteresirane skupine, istra~iva ke su vijesti rezultat aktivne potrage novinara za informacijama. Umjesto da tr i za dogaajima i nastoji sustii ritam koji mu nameu drugi, istra~iva ki novinar svojim radom mo~e nametnuti vlastiti ritam akterima pri e. To nikako ne zna i da istra~iva ki novinar nije zainteresiran za dnevne dogaaje ili da, s druge strane, novinari-izvjestitelji ne mogu biti i istra~iva i. Suatina razlike izmeu istra~iva kih i drugih novinara nije u tome o kojim temama i koliko esto piau, nego kako: kao pasivni pronositelji, ili kao aktivni traga i. Istra~iva ko novinarstvo esto ~eli razotkriti neato ato drugi skrivaju ili o tome radije aute pa su stoga teme koje obrauje ova novinarska disciplina esto konfliktne, a neke rezultiraju i tu~bama. Moni poslovni lobiji ili korumpirani politi ari, ipak, nisu jedini oblik otpora istra~iva kom novinarstvu. Naime, i unutar novinarske zajednice neki istra~iva ko novinarstvo opisuju kao pranje prljavog veaa, kao posao koji je ozbiljnim novinarima ispod razine. O odnosu nekonfliktnog i istra~iva kog novinarstva u knjizi Good Times, Bad Times Harold Evans, bivai glavni urednik britanskog Sunday Timesa, ka~e: Kvalitetne su novine prakticirale beski menja ko novinarstvo. Reciklirale su govore i izjave, i iznosile elegantne komentare o rutinskim javnim poslovima. Zapravo su ozbiljnost pobrkale sa sve anim dr~anjem, a pod ozbiljnoau mislim ozbiljno preispitivanje institucija i aktivnosti koji utje u na ~ivote, sigurnost i sreu milijuna ljudi (Spark, 1999: 24). U istra~iva kom novinarstvu objektivnost ne zna i da e novinar iznijeti dvije strane pri e, ne objaanjavajui pritom tko su krivci, a tko ~rtve. U tom su smislu zanimljive pri e koje se sastoje od tvrdnje i opovrgavanja (Spark, 1999), ili, kako to ka~e Weinberg (1996), pri e napisane po modelu s jedne strane, s druge strane. Rije  je o novinarskoj formi koja nalikuje istra~iva kom novinarstvu jer izla~e problem koji, na primjer, sadr~ava i optu~be oateene strane i reakcije odgovornih, ali joj nedostaje najva~nija karika u lancu  originalno novinarsko istra~ivanje. Za takvu je formu karakteristi no da stvara privid objektivnosti na na in da novinari ne arbitriraju u pri i, nego sukobljenim stranama dopuataju da ravnopravno iznesu vlastitu verziju pri e, a zaklju ak se, bez dodatnih objaanjenja kakva bi priskrbio istinski istra~iva ki proces, ostavlja itatelju. Nasuprot pri ama s jedne strane, s druge strane, u istra~iva kom radu mora biti jasno je li kakvo zlo po injeno, tko ga je po inio i tko je za to odgovoran. Istra~iva ki proces Istra~iva ki proces nipoato nije niz strogo kontroliranih radnji koje novinaru, ako ih vjerno slijedi, jam e da e napraviti dobru istra~iva ku pri u. Velika se veina ideja za istra~ivanje nikada ne realizira. Za neke teme pojedini novinari, jednostavno, nemaju osobnih sklonosti. O nekim se glasinama po nu raspitivati, ali ih informacije odvedu u posve drugom smjeru. Neka istra~ivanja rade s prekidima, jer imaju i drugih obveza u redakciji. Katkad se istra~ivanja poka~u izrazito jednostavnima, drugi put budu na rubu neizvedivosti. Ipak, veina se istra~iva kih procesa mo~e podijeliti u nekoliko osnovnih etapa. Na samom je po etku uvijek pronala~enje istra~iva ke teme, a slijede utvrivanje potencijalnih izvora informacija i procjena izvedivosti. Ukoliko novinar odlu i da je istra~ivanje provedivo, krenut e u sredianje istra~ivanje, u kojem se podaci prikupljaju, dopunjavaju i ponovo evaluiraju. Istra~iva ki proces zavraava pisanjem i objavljivanjem pri e. Induktivni i deduktivni pristup istra~ivanju S obzirom na na in na koji nastaju, teme iz istra~iva kog novinarstva mogu se ugrubo podijeliti u dvije skupine: induktivne i deduktivne. U deduktivnu pristupu istra~ivanje kree od neke uopene teze ili kakvog zanimljivog, ali openitog podatka, prema konkretnim primjerima. Dobar primjer takve teme je oboljeli od astme na Manhattanu  temat na kojem je skupina istra~iva a iz njujorakoga dnevnog lista Daily News 1999. godine radila aest mjeseci. Novinari su u tom razdoblju temu istra~ili iz raznih aspekata - od iznoaenja slu ajeva pojedinih astmati ara, do otkrivanja zabrinjavajuih podataka o porastu broja oboljelih. Sli ne, deduktivne istra~iva ke teme mogle bi se izroditi i iz pitanja poput: jesu li skupi kozmeti ki preparati u inkoviti?, postoji li spolna diskriminacija u vojsci?, je li novi ministar vanjskih poslova imao uspjeanu akademsku karijeru?, prodaje li se droga u osnovnim akolama? ili ima li korupcije u hrvatskim redakcijama? Deduktivni pristup istra~ivanju esto je zahtjevniji, prije svega zato ato u pripremnoj fazi iziskuje viae vremena. Novinar, naime, u pri u ulazi izvana, bez jasnog fokusa i razraene mre~e izvora informacija, a u pravilu raspola~e samo opim hipotezama od kojih se mnoge tijekom istra~ivanja poka~u nevaljanima. Takvo novinarstvo, stoga, mogu prakticirati samo redakcije koje novinaru ili istra~iva kom timu mogu omoguiti da na jednoj pri i rade viae tjedana ili ak mjeseci. To je na hrvatskoj medijskoj sceni joa veoma rijetko. S druge strane, tako istra~ene teme rjee podlije~u uobi ajenoj utrci s konkurentskim redakcijama. Mogunost manipulacije takvim je pristupom takoer znatno umanjena jer poticaj za bavljenje odreenom temom dolazi od samog novinara. Pri induktivnom<JZv. 0 f h l n  " : f v ( H j  6 ¹~wnch<25CJ$]aJ$h<256CJ$ h<2:] h<2] h<26 h<2:jh<26CJU h<26CJ h<2CJ' h<2CJ#h<2h<25CJ>aJ>h<25CJ$aJ$ h<25CJ$ht6CJ$aJ$hp h<26CJ$]aJ$hp h<26CJ$aJ$h<26CJ$aJ$h<256CJ,aJ,%<f h j l n $ p#a$$@&a$@&$a$ 2    " d f v ( F H j  @ B D F x $a$$a$6 P R > @ D F x |  (,HLPRTſxŰof[h<26CJ]aJh2q_5CJaJh<26OJQJh<26OJQJ]h<2CJaJh<25CJaJ h<26h<2jh<26CJU h<26CJ h<2CJ'h<26CJHaJH h<2CJ# h<25h<25CJ>aJ>h<25CJ$aJ$h<25CJ$]aJ$h<26CJ$aJ$h<25B* CJ$]aJ$ph x z |  $$Ifa$ $$@&Ifa$$a$$@&a$@&yq$@&If $$@&Ifa$zkd>$$Ifl0l(# t0#644 la LRyq$@&If $$@&Ifa$zkd$$Ifl0l(# t0#644 laRTum$@&If$h$@&If^ha$zkd~$$Ifl0l(# t0#644 laNPlprtvxVX~.2NRTVXZ^`&,.vx  rt(*vh<2CJaJmHsHh<2hZ5CJaJh<26OJQJh<25CJaJ h<2CJ'h<2CJaJh2q_CJaJIum$@&If$h$@&If^ha$zkd$$Ifl0l(# t0#644 layq$@&If $$@&Ifa$zkd$$Ifl0l(# t0#644 lapvyq$@&If $$@&Ifa$zkd^$$Ifl0l(# t0#644 lavxum$@&If$h$@&If^ha$zkd$$Ifl0l(# t0#644 laum$@&If$h$@&If^ha$zkd$$Ifl0l(# t0#644 la um$@&If$h$@&If^ha$zkd>$$Ifl0l(# t0#644 laPVum$@&If$h$@&If^ha$zkd$$Ifl0l(# t0#644 laVXx~um$@&If$h$@&If^ha$zkd~$$Ifl0l(# t0#644 la~um$@&If$h$@&If^ha$zkd$$Ifl0l(# t0#644 layq$@&If $$@&Ifa$zkd$$Ifl0l(# t0#644 laRXyq$@&If $$@&Ifa$zkd^$$Ifl0l(# t0#644 laXZ\^yq$@&If $$@&Ifa$zkd$$Ifl0l(# t0#644 la^`yq$@&If $$@&Ifa$zkd$$Ifl0l(# t0#644 la&,{s$@&If $$Ifa$zkd>$$Ifl0l(# t0#644 la,.pvum$@&If$h$@&If^ha$zkd$$Ifl0l(# t0#644 lavxtl$@&If$hd$If^ha$zkd~$$Ifl0l(# t0#644 laumm$@&If$h$@&If^ha$zkd$$Ifl0l(# t0#644 laum$@&If$h$@&If^ha$zkd$$Ifl0l(# t0#644 la um$@&If$h$@&If^ha$zkd^$$Ifl0l(# t0#644 la  lrum$@&If$h$@&If^ha$zkd$$Ifl0l(# t0#644 lartum$@&If$h$@&If^ha$zkd$$Ifl0l(# t0#644 layq$@&If $$@&Ifa$zkd> $$Ifl0l(# t0#644 la"(yq$@&If $$@&Ifa$zkd $$Ifl0l(# t0#644 la(*um$@&If$h$@&If^ha$zkd~!$$Ifl0l(# t0#644 larj$@&If$h$@&If^ha$gdtzkd"$$Ifl0l(# t0#644 la\`z|~*@JL4>@DF"$LRޚؚؚ؆ynh<25CJ\aJh<26CJOJQJ] h<25h<26CJOJQJ]aJh<2 htCJ'htCJaJ htCJht6B* OJQJ]phhtB* CJphhthtB* CJph h<2CJ'h<2CJaJhth<2CJh<26OJQJ] h<2CJ+|~um$@&If$h$@&If^ha$zkd"$$Ifl0l(# t0#644 la~ul $$Ifa$$h$@&If^ha$zkd^#$$Ifl0l(# t0#644 laDJum$@&If$h$@&If^ha$zkd#$$Ifl0l(# t0#644 laJL{r $$Ifa$ $$Ifa$zkd$$$Ifl0l(# t0#644 la8>{r $$Ifa$ $$Ifa$zkd>%$$Ifl0l(# t0#644 la>@BDyq$@&If $$@&Ifa$zkd%$$Ifl0l(# t0#644 laDFwo$@&If $$If^a$zkd~&$$Ifl0l(# t0#644 la"{s$@&If $$Ifa$zkd'$$Ifl0l(# t0#644 la"$LR{s$@&If $$Ifa$zkd'$$Ifl0l(# t0#644 laRTzr$@&If h$If^hzkd^($$Ifl0l(# t0#644 laRTPVXPXZ8>@pvx PVX~(*,HJLRTVĹho$CJaJh<25CJ\aJho$5CJ\aJh<26CJOJQJ] h<2aJh<2 h<25h<2CJaJ h<2CJ\ h<2CJFzr$@&If h$If^hzkd($$Ifl0l(# t0#644 laPVzr$@&If h$If^hzkd)$$Ifl0l(# t0#644 laVXzr$@&If h$If^hzkd>*$$Ifl0l(# t0#644 lazr$@&If h$If^hzkd*$$Ifl0l(# t0#644 laPRXzrr$@&If h$If^hzkd~+$$Ifl0l(# t0#644 laXZzr$@&If h$If^hzkd,$$Ifl0l(# t0#644 lazr$@&If h$If^hzkd,$$Ifl0l(# t0#644 la8>zr$@&If h$If^hzkd^-$$Ifl0l(# t0#644 la>@pvzr$@&If h$If^hzkd-$$Ifl0l(# t0#644 lavxzr$@&If h$If^hzkd.$$Ifl0l(# t0#644 la zr$@&If h$If^hzkd>/$$Ifl0l(# t0#644 laPVzr$@&If h$If^hzkd/$$Ifl0l(# t0#644 laVX~zr$@&If h$If^hzkd~0$$Ifl0l(# t0#644 lazr$@&If h$If^hzkd1$$Ifl0l(# t0#644 lazr$@&If h$If^hzkd1$$Ifl0l(# t0#644 lazr$@&If h$If^hzkd^2$$Ifl0l(# t0#644 laLT{s$@&If $$Ifa$zkd2$$Ifl0l(# t0#644 laTVum$@&If$h$@&If^ha$zkd3$$Ifl0l(# t0#644 laum$@&If$h$@&If^ha$zkd>4$$Ifl0l(# t0#644 la"um$@&If$h$@&If^ha$zkd4$$Ifl0l(# t0#644 la "$RXZ\x$ & F N P ,!D!P!R!!!!!!!!" "t""""º𢙎th<26CJOJQJ]aJh<26OJQJ]h<25CJ\aJh<25CJaJh<2 h^'CJh^'CJaJ h=CJh=CJaJ hq CJhq CJaJh<26CJ]aJh<26CJ]aJmHsH h<2CJh<2CJaJho$CJaJ-"$RZum$@&If$h$@&If^ha$zkd~5$$Ifl0l(# t0#644 laZ\um$@&If$h$@&If^ha$zkd6$$Ifl0l(# t0#644 laum$@&If$h$@&If^ha$zkd6$$Ifl0l(# t0#644 laum$@&If$h$@&If^ha$zkd^7$$Ifl0l(# t0#644 la" $ um$@&If$h$@&If^ha$zkd7$$Ifl0l(# t0#644 la$ & F N ul $$Ifa$$h$@&If^ha$zkd8$$Ifl0l(# t0#644 laN P um$@&If$h$@&If^ha$zkd>9$$Ifl0l(# t0#644 la yp $$Ifa$ $$@&Ifa$zkd9$$Ifl0l(# t0#644 la yq$@&If $$@&Ifa$zkd~:$$Ifl0l(# t0#644 la H!P!um$@&If$h$@&If^ha$zkd;$$Ifl0l(# t0#644 laP!R!!!um$@&If$h$@&If^ha$zkd;$$Ifl0l(# t0#644 la!! ""ul $$Ifa$$h$@&If^ha$zkd^<$$Ifl0l(# t0#644 la""""{s$@&If $$Ifa$zkd<$$Ifl0l(# t0#644 la""""{s$@&If $$Ifa$zkd=$$Ifl0l(# t0#644 la""""""""##2#6#>######$ $ $4$<$>$@$$$11.\d\h\\mmmnHsJslsssss`wwwDxxǻh#h<25CJ\h#h<2CJh#h<25CJ h<26]h<2B*CJ,ph33h<26CJaJh<2B*CJ,aJ,ph33h<2OJQJ^Jh<2OJQJh<26OJQJ]h<25CJ\aJ h<25h<2CJaJh<20""""wo$@&If $$If^a$zkd>>$$Ifl0l(# t0#644 la""6#>#{s$@&If $$Ifa$zkd>$$Ifl0l(# t0#644 la>#@####{ss$@&If $$Ifa$zkd~?$$Ifl0l(# t0#644 la##$ $wo$@&If $$If^a$zkd@$$Ifl0l(# t0#644 la $ $4$<$wo$@&If $$If^a$zkd@$$Ifl0l(# t0#644 la<$>$$$$-02144,9;pA@Bztttttttttt`$a$$a$zkd^A$$Ifl0l(# t0#644 la @B IJ`LRV]_>abrkkqHslssssw$zPl=$^`a$gdt$`a$$a$$a$`xyp{{T|n|xzt(ԛğ̡ fpТȣԣjxrzξ|~<2~Vrɼ붯h<26CJaJ h<25CJ h<26CJ h<2CJh#htOJQJ^Jh#h<2OJQJ^Jh#htCJh#h<25CJ\h#h<2CJh#h<26CJ]==ES`k`ԛV<fBBЮԵػ $ & Fa$gdC$`a$ $ & Fa$gdC~V$V24 $ & F a$gd&6$^`a$gd&6$`a$ $ & Fa$gd&6$`a$ $ & F a$gd&6( "6l~`06F "Tzmzdh#hCJh#h&6OJQJ^Jh#h<2OJQJ^Jh#h<25CJh#h<26CJh#h<2CJh<26CJ] h<26CJ h<25CJ hCJ h<2CJh<2CJaJmH sH h<2CJ\aJh<2CJ\aJmH sH h<26CJ\aJmH sH h<2CJaJ%"xT^,F`$ & F gdS` $ & F a$gd $`a$gd $ & F a$gd $ & F a$gd&6$`a$ $ & F a$gd&6Td$FP>RlD`dL0dp@b\$<h~ؼؼؼؼرvvnvhSCJaJh<25CJaJh<26CJ]aJh<2CJaJ h#h<256CJ\]aJh#h<26CJ]aJh#h<2CJaJh#hMACJh#hgCJh#h<26CJh#h<2CJh#h<25CJh#hCJh#h5CJ\+$h2F(Hh`    RZ 0%2% & FgdS` & FgdS` & FgdS & FgdS`r (2HPpt      $ , 0 P T \ ` p t  $BDF~"h<2CJ]aJh<2CJaJmH sH h<26CJaJh<26CJ]aJh<25CJ\]aJh<25CJaJh<2CJaJI"~2h&"2%j%.-0-D----L.N.l.n.z.|.......H2Z2QXST@VPVYYefTffffg6g2hĵĵīh<25CJ\h<2B*CJ,ph33hB*CJ,ph33h<26CJOJQJ]^Jh<2CJOJQJ^J h<26CJ h;CJ h[XCJ h<2CJh<2h<26CJ]aJh<2CJaJ:2%j%)x*B+++,D---.>....&/V///0 $ & FBa$gd# $ & FAa$gd# $ & Fa$gd;$ hh^h`a$gd<2 $ & Fa$gd;$`a$$a$020n00112`234788"9:r?FDGLQXSTX$[$\$`a$$[$\$`a$ $ & Fa$gd$`a$ $ & Fa$gd;X[\_rabeTfrftffg>hhiLjll$mLnop>s & Fgd & Fgd`$a$$a$gd"1n$[$\$`a$$[$\$`a$2h6h:hhThhiiiill$m0mLn`noopqqq>s~~:Lx|rց "HNPz~HP*2Ɠؓ•ĕззЯзззззh>rOJQJ^Jh>rCJaJh<256CJ\]aJh<26CJ]aJh<2CJaJh<2CJOJQJ^Jh<2h<25CJ\ h<2CJh<26CJ]=>s~~:x|Z>ЂzTt •ؖ$^`a$gd>r & Fgd>r$a$ & Fgd>r & Fgd`$a$$[$\$`a$ĕ֖ؖܖ0B^z\,@`RVXbrXn@ڥԦ,JxVZfNԳԭy hv CJ hFqCJhhGfACJ h%CJ h+CJ h=CJ h6CJ hCJ hKCJhGfAhGfA5CJ h0fCJhGfAh<25CJ h<26CJ hGfACJ h CJ h<2CJ h>rCJh>rOJQJ^Jh<2OJQJ^J/ؖF0Fε2j rn  $ & Fa$gd $`a$NPX^jڪ $4:>D6V<~>T*4 .    &&&'((h<26CJmH sH h<26CJ]h<2h<26CJmH sH  h<CJ h<26CJ h<2CJ hFqCJM x6Vv^@* *8fz$~*.f;2>A\B$F $ & Fa$gd<$ ha$$`a$(3"33(4H4X444D5Z5lEE$FjFZHdHHM$NPNhNbP~PTTjWW`[[[8\:\f^___`j(jLj^jjjkkkkllloopu:Ph<25CJ,\h<2B*CJ,ph33h<25CJ\h<26OJQJ]^Jhb=OJQJ^Jh<25OJQJ\^Jh<2OJQJ^Jh<2 h<26CJ h<2CJ=$FjFZHMO4W:\f^lopuTvx{~h·Š $ & Fa$gdb= $`a$gdb= $^`a$ ^`$`a$$a$Š$Ѝ:P $[$\$`a$$a$$a$$`a$ $ & Fa$gd{n $ & Fa$gd{nx֚@vڠġ46R,>BJdֽN\`Rhjlnɼ尌rh@6CJOJQJ^JhB`@6CJOJQJ^J'hpHhB`@6CJOJQJ^JmH sH hB`@h<26CJOJQJ^JhB`@CJOJQJ^Jh<2CJOJQJ]^Jh<26CJOJQJ]^Jh<26CJOJQJ^Jh<2CJOJQJ^Jh<25CJOJQJ\^J,n$4L $a$$a$ [$\$` $^`a$[$\$^`$`a$$[$\$`a$gdP,$[$\$`a$n(<@0D F幭xl_l_h%l6CJOJQJ^Jh%lCJOJQJ^Jhd)6CJOJQJ^JhH6CJOJQJ^JhHCJOJQJ^Jh<26CJOJQJ]^Jh<2CJOJQJ^Jhh<2CJOJQJ^Jhh6CJOJQJ^Jh6CJOJQJ^JhhCJOJQJ^JhCJOJQJ^J  4Zz.^28bNrʽʮxiYiYJ;hUhP,CJOJQJ^JhP,6CJOJQJ]^JhUhU6CJOJQJ^JhUhUCJOJQJ^JhUh<2CJOJQJ^JhHh<2CJOJQJ^JhP,CJOJQJ^JhHCJOJQJ^Jh4LhP,CJOJQJ^Jh4L6CJOJQJ^Jh4LCJOJQJ^Jh%l6CJOJQJ^Jh%lCJOJQJ^Jh%lh%l6CJOJQJ^J$4*D0JL|~$VtxǽǽǽǽǽǷǪ~o~o~o~o~o~fh<25CJ\h<26CJOJQJ]^Jh<2CJOJQJ^Jh{nOJQJ^Jh<2OJQJ^J h<2CJ h{nCJ h<2CJ h;}6CJ h;}CJh \h<26CJhUh<2CJhUh<2CJOJQJ^JhUhP,CJOJQJ^J"hUhP,6CJOJQJ]^J&Pf0v 6 N P     8@H@**"-$-:0J03333333*9@999AGGGGXH\UlU컳 h<2CJ] h<2CJh<26]mHsH h<26]h<26mHsHh<2mHsHh<25CJ\ hp CJ hb0CJh<26CJ] h<26CJh<2CJOJQJ^J h<2CJh<2B*CJ,ph33h<26  PfX6^2v_zfZ"$j*$-25$a$$[$\$`a$$`a$$a$5799AXCEGXHOFQTxVX^4_bjcc0dxddd"i $ & Fa$gd6O$a$$`a$[$\$^`gdb0$a$$a$lUX^^^4_Z``aab*b`bbbgg^h in.nRnTnFo\o^olop,p8ssptt uuuuwwwwʣܤh<26CJ]aJh<2CJaJh\h<26CJ]mH sH h<26CJ]mHsH h>^lCJh<26CJ]h<26CJ]mH sH h<2CJmH sH h<26CJ]mH sH  h6OCJ h yUCJh<2 h \CJ h<2CJ2"i^kn.nLFZ*<L^02b$+--F.`.@<H<NNBBEFGH8IfJ(LLLL MnMM & F$gd[R* & F#gd[R* & F"gd[R*` & F!gd[R*MNN OjOOOO2PBPbPPPPWY^^bdj$l0pBp`$a$$a$$a$ & F&gd[R* & F%gd[R* & F#gd[R* & F$gd[R*Bphrvu0z0 vD(`gdf[$\$`gdf[$\$`gdf[$\$^`gdf[$\$^`gdf$a$$a$`}ƒ̃„0 &><\Z|z>^8`z~mmmmmmmmmmmmm0h>^lh<256;CJOJPJQJ\^JaJ-h>^lh<25;CJOJPJQJ\^JaJ$h>^lh<256;CJPJ\aJ!h>^lh<25;CJPJ\aJ h>^lh<2 h>^lhfh>^lh<26CJaJh>^lh<2CJaJh<26CJaJh<2 h<26h<2CJaJ*6D&>ȱ6@BZ(*x赠蠆l^RK h>^lh<2h>^lh<2CJ\aJh>^lh<2;CJ\aJ3h>^lh<20J5;B*CJOJQJ^JaJph2jAh>^lh<25CJOJQJU^JaJ)h>^lh<25;CJOJQJ\^JaJ2jh>^lh<25;CJOJQJU\^JaJ0h>^lh<256;CJOJPJQJ\^JaJ-h>^lh<25;CJOJPJQJ\^JaJVxVDkj6dr & F'7$8$H$gd, ($7$8$H$a$ 7$8$H$`$a$$a$xd<XLNl,,MMvQQeeeeDfwwwwyyzzz|b|x|n}}φlԲdތތ h<2CJh<2B*CJ,ph33h,CJaJh^lh<2CJaJ34 L$+~.0:?@JLfSUZ\e&f [$\$`$a$`$`a$$a$&fDfFfhnrr6~ :>Fn:̦xjԲ$ & F h^a$gdL_ & F h^gdL_$`a$$a$Բ0j`D & F$a$`$a$df6NP|d~46D$"8 "DX@f""$h<2B*CJmH $phsH $h<26B*CJphh<26B*CJ]phh<2B*CJphh<2B*CJph33U h<2CJ\h<2 h<26CJ h<25CJ h<2CJjh<20J!CJU; odabiru istra~iva ke teme proces po inje od konkretnoga: npr. anonimne dojave, neslu~bene informacije, javno izre ene izjave, zanimljivog znanstvenog istra~ivanja ili dogaaja. U induktivnim temama istra~iva ki je proces skraen utoliko ato su glavne hipoteze istra~ivanja jasne u samom po etku, pa ih je lakae i provjeriti. Tako e, primjerice, pozivom u studentsku referadu novinar relativno brzo saznati je li istinita tvrdnja anonimnog izvora da neki gradona elnik nikada nije diplomirao pravo, premda to navodi u slu~benoj biografiji. U induktivnim je temama redovito jasniji i fokus istra~ivanja pa je novinaru jednostavnije doku iti tko su mu potencijalni izvori informacija. Ako iz Muzeja za umjetnost i obrt nestanu umjetnine, logi no je krenuti od ravnatelja muzeja i policije, a kad se objavi istra~ivanje o porastu nasilja meu zatvorenicima  od autora tog znanstvenog rada. Induktivne teme prevladavaju u hrvatskome istra~iva kom novinarstvu  razotkrivanje korumpiranosti nekoga carinika, istra~ivanje okolnosti u kojima je gradona elnik pobjegao policajcima zbog vo~nje u pijanom stanju, ili ukazivanje na to tko su krivci za manjak u dr~avnim zalihama paenice, u pravilu su rezultat tog pristupa istra~iva kom procesu. Takve su teme nerijetko vezane uz aktualne dogaaje, pa se novinari natje u s rokovima i drugim redakcijama. O preispitivanju motiva izvora informacija, koje je posebno va~no u ovakvom pristupu istra~ivanju, opairnije se govori u poglavlju o manipuliranju novinarima. Kako pronai teme za istra~iva ko novinarstvo? Tema za istra~iva ko novinarstvo sasvim sigurno ima viae nego novinara koji ih istra~uju. Jedan od naj eae koriatenih izvora dobrih pri a su potpuno javne i svima dostupne informacije. U dnevnim novinama svakodnevno se objavljuju vijesti koje skrivaju prvorazredne medijske senzacije, ato je osobito va~no za istra~iva a-po etnika, koji joa nema razraenu mre~u informatora. Ipak, i za prepoznavanje zanimljive teme treba izoatriti novinarska ula i stei poneato iskustva. U tom su smislu dragocjene vijesti koje prizivaju odgovore na dodatna pitanja. Jedna obi na dnevna vijest potaknula je mog kolegu Kreaimira }abeca i mene, tada novinare zagreba kog Radija 101, da po nemo istra~ivati financijske malverzacije bivae vlasti u Dubrova koj banci. Naime, u velja i 1998. godine u Slobodnoj Dalmaciji objavljena je vijest da je direktor banke Neven Bara  smijenjen zbog modernizacije banke i pomlaivanja poslovnog kadra.To je obrazlo~enje privuklo naau pozornost, ponajprije zato ato se starost doimala kao neuvjerljiv razlog za smjenu direktora va~ne regionalne banke. U tadaanjem su se politi kom re~imu gotovo sve smjene i imenovanja dogaala po naredbi politi kog vrha pa se inilo malo vjerojatnim da e taj slu aj biti iznimka. Ta je pretpostavka bila to na: nekoliko mjeseci kasnije direktor banke Bara  u intervjuu tjedniku Nacional izravno je optu~io tadaanjeg Predsjednikova savjetnika za unutarnju politiku Ivia Paaalia za sudjelovanje u pokuaaju protuzakonita preuzimanja i izvla enja novca iz banke. Slu aj Dubrova ke banke je prerastao u jednu od najveih afera tadaanje HDZ-ove vlasti. Mnogi se autori sla~u da najbolje pri e ipak dolaze od ljudi. ak i na one informacije do kojih bi novinar mogao doi sam, recimo pozornim praenjem javnih dokumenata i stru nih asopisa, ili postavljanjem upuenih pitanja na pravim mjestima, novinare obi no upozori netko kome je to specijalnost, odnosno osoba koja je blizu izvora dogaaja. Na tr~iatu vijesti je dotok informacija nepravedno raspodijeljen: u potrazi za kvalitetnim dojavama po etnici oglaaavaju svoje usluge na sav glas, napominjui sugovornicima da ih zanimaju istra~iva ke teme i dijelei posjetnice na svakom koraku, dok se veteranima s izgraenom reputacijom informatori esto javljaju sami. Stjecanje pouzdanih informatora dugotrajan je postupak koji se zasniva na meusobnom povjerenju: novinar se mora uvjeriti da mu izvor ne nastoji podvaliti la~i, a informator da je novinar sposoban istra~iti i objaviti informacije koje mu nudi. Povjerenje, dakako, nikada ne smije postati bezuvjetno: takav je odnos mo~da najbolje definirati kao poslovni dogovor od kojeg obje strane mogu imati koristi. Mre~e informatora istra~iva kih novinara s dugogodianjim iskustvom mogu se proairiti na viae stotina ljudi. S nekima od njih novinari informacije razmjenjuju redovito, a s drugima tek povremeno, kada istra~uju temu iz njihovog djelokruga. Najjednostavniji savjet za proairivanje kruga informatora jest da valja uvati kontaktne informacije svih osoba od kojih novinar mo~e imati koristi u daljnjem istra~iva kom radu. Dakako, imena, telefonski brojevi i adrese elektronske poate potpuno su beskorisni ako nisu pohranjeni u osobnom arhivu podataka, a najbolje je sve podatke unijeti i u kompjutor, jer ih je tako lakae pretra~ivati. Kako bi bio u tijeku s dogaajima, novinar se s osobama koje su mu korisni izvori informacija treba sastajati redovito. Iako su manje cijenjene od informacija koje dolaze iz provjerenih izvora s kojima novinar ve ima radnog iskustva, anonimne dojave nisu zanemariv izvor istra~iva kih tema. Rose (1981) savjetuje novinare da nikada ne odbacuju informacije bez provjere  ak i kad se ono ato dojavljiva i tvrde ini malo vjerojatnim ili apsurdnim, uvijek postoji mogunost da su taj put u pravu. Nekih e se tema istra~iva  dosjetiti i na temelju iskustva iz svakodnevnog ~ivota: recimo, kad za neku uslugu dr~avni inovnik od njega zatra~i novac ili kad primijeti da je u lokalnoj zajednici naglo porastao broj heroinskih ovisnika... Izvori informacija mogu biti i posve nekonvencionalni: razgovor koji je novinar posve slu ajno na uo u tramvaju, jumbo plakat koji oglaaava alkoholna pia ili letak protiv poba aja na stolu ekaonice u lokalnom dispanzeru. Znati~elja je, ponovno, klju na rije . Najbolji istra~iva ki novinari, primjeuje Williams (Weinberg, 1996: 10-11), svakodnevno itaju lokalne i nacionalne novine, gledaju televizijske vijesti i sluaaju radio, pregledavaju niz asopisa, posjeuju knji~are i knji~nice i stavljaju svoja imena na mailing liste koje odr~avaju vladine agencije, korporacije, dobrotvorne i druge organizacije. Novinari kao izvor informacija mogu koristiti i stru ne lanke, knjige, doktorske i magistarske disertacije, a otkako je formirana internetska stranica Hrvatska znanstvena bibliografija, u Hrvatskoj je znatno olakaano traganje za temama i sugovornicima iz gotovo svih znanstvenih podru ja. Kako procijeniti je li pri a zanimljiva za objavljivanje? Klasi no ameri ko novinarstvo temelji se na metodi procjenjivanja vrijednosti vijesti, a njihov se broj i sastav u posljednjim desetljeima mijenjao, ve s obzirom na razli ite akole i autore. Na procjenu vrijednosti vijesti utje u i faktori poput novinarske tradicije ili ureiva ke politike redakcije, pa popis koji slijedi nipoato ne treba shvatiti kao univerzalnu i kona nu metodu: Pravodobnost. U pravilu je zanimljivije ono ato se upravo dogaa ili ono ato se dogodilo nedavno. Blizina. Smatra se da su primatelji vijesti viae zainteresirani za ono ato im se dogaa u neposrednoj blizini. Prominentnost. Pri e o poznatim, javnim osobama kakve su, primjerice, politi ki voe ili uspjeani sportaai, privla e viae pa~nje od pri a o manje poznatim ili nepoznatim ljudima. Topla ljudska pri a. Donekle opovrgava prethodno pravilo. Recipijente vijesti zanimaju i pri e o anonimnim, tzv. obi nim ljudima, s kojima se mogu poistovjetiti. Utjecaj. Zanimljivije su pri e koje se ti u veeg broja ljudi, kao ato je, primjerice, propast regionalne banke ili poveanje poreza. Aktualnost. Vijest je aktualna ako govori o ne emu ato je ve postalo javnom temom. Ako se, primjerice, u ponedjeljak objavi da je Dalmacija regija s najveim porastom opijatskih ovisnika u Hrvatskoj, novinar koji u utorak otkrije da je to rezultat sprege policije i dilera drogom, imat e aktualnu pri u. Neobi nost. Primatelje vijesti privla e informacije koje sadr~e neo ekivane, ponekad ak i bizarne pojedinosti. Sukob. Pri e koje na raznim razinama sadr~e elemente sukoba zanimljivije su od nekonfliktnih pri a. Joa jedan element je zna ajan u procjenjivanju vrijednosti potencijalne istra~iva ke teme, premda nije dio kanona vrijednosti novinarskih vijesti. Naime, veliko zanimanje pobuuju visoki nov ani iznosi, ato je jasno i iz odjeka niza medijskih afera koje su nastale kao rezultat slijeenja traga novca, po evai od afere Watergate koju su razotkrili novinari Washington Posta, sve do otkria talijanskih novinara da je dio novca od prodaje Telekoma Srbije izdvajan za plaanje provizije srbijanskome dr~avnom vrhu. Preliminarno istra~ivanje U preliminarnom istra~ivanju novinar koristi najgrublje istra~iva ke metode kako bi utvrdio jesu li osnovne postavke slu aja valjane. Mnogo anonimnih dopisa, dojava i povjerljivih informacija koje obeavaju senzacionalna otkria ne prou ni najjednostavnije provjere, koje nisu niata viae od zdravorazumskih mjera opreza. Preliminarno istra~ivanje mogli bismo opisati i kao sondiranje predmeta istrage kojemu je glavni cilj isklju ivanje o itih i nepotrebnih pogreaaka. Novinaru ovakvo provjeravanje koristi da besperspektivne teme razotkrije na vrijeme, prije no ato je u njih po eo ulagati ionako ograni ene resurse. Preliminarno istra~ivanje mo~e pokazati da zakon dopuata i neke postupke koji se neupuenome ine kriminalnima, nedopustivima, ili barem nemoralnima. Drugi put e novinaru policija potvrditi da je osoba XY odista po inila kazneno djelo, ali da nije rije  o poznatoj saborskoj zastupnici, nego o njezinoj imenjakinji, koja je roena dvije godine ranije. Trei put, da neka institucija i njezini elni ljudi, suprotno o ekivanom, uope nisu nadle~ni u spornom slu aju. U preliminarnom su istra~ivanju novinarima najkorisniji izvori informacija njihovi kolege, koji su se specijalizirali za praenje pojedinih podru ja, i stru njaci, koji im mogu pomoi profesionalnim savjetima. Test sprje avanja nepotrebne atete su, primjerice, uspjeano polo~ile sve novinske redakcije koje neposredno nakon parlamentarnih izbora u prosincu 2003. godine nisu objavile anonimni dopis u kojem se tvrdilo da jedan od vodeih politi ara nikada nije stekao akademsku titulu kojom se predstavlja. Dopisu je bio prilo~en otiskan abecedni popis studenata koji su zavraili studij iste godine kad i ta osoba, a na kojem nije bilo njezina imena. Za provjeru te dojave dostajao je jedan poziv sveu iliatu, odnosno jedan posjet virtualnoj knji~nici na internetskoj stranici tog sveu iliata, na kojoj je ta osoba, zajedno s godinom uspjeanog zavraetka studija, uredno registrirana. Procjena izvedivosti studije Donoaenje odluke o tome treba li krenuti u istra~ivanje donekle sli i studijama izvedivosti koje izrauju poduzea kada ulaze u nov, riskantan posao: u toj je fazi procesa novinaru najva~nije odgovoriti na pitanje je li dobro odabrao predmet istra~ivanja i kakve rezultate od njega o ekuje. U procjenjivanju izvedivosti istra~ivanja novinar odmjerava potrebna ulaganja  poput vremena i novca  i mogui dobitak u slu aju da istra~ivanje uspije. Ulo~eni trud mora biti razmjeran o ekivanu rezultatu: postoje pri e ija je potencijalna druatvena va~nost tolika da opravdavaju golema ulaganja, ali, s druge strane, i one koje vjerojatno nikada nee biti istra~ene jer bi njihovo razotkrivanje, s obzirom na ulo~en trud, bilo svojevrsna Pirova pobjeda. Pitanje jesu li razni gospodarski i politi ki monici iz Hrvatske devedesetih iznijeli novac, koji je danas pohranjen u raznim inozemnim bankama, primjer je pri e u kojoj su utezi na obje strane imaginarne novinarske vage teaki. U vrijeme predizborne kampanje za parlamentarne izbore 2003. godine, bivai trgovac oru~jem i predsjednik marginalne Demokratske socijalne unije Zvonko Zubak je u nastupu na HTV-ovoj emisiji Latinica izjavio da je iz zemlje izneseno 2,912 milijardi dolara, te da postoji popis 22 ljudi, meu ostalim i politi ara, koji su s time povezani. Kad su mu se sljedei dan, nekako istodobno, obratili i novinari i policija, kako bi ispitali pojedinosti te senzacionalne objave, odgovorio je da o tome ipak nema konkretne podatke, ali je dao obeanje da e, za razliku od tadaanje vlasti, to pitanje istra~iti  kad pobijedi na izborima. To se, dakako, nije dogodilo. Sve da je pri a o inozemnim ra unima istinita, u ovom bi slu aju trag novca bilo posebno teako slijediti jer je zaatita privatnosti klijenata osnovno po elo rada svih banaka. Uz to, kad novac prijee granicu slu aj se dodatno komplicira i zato ato je na snazi druga ije pravo i zato ato istra~ivanje iziskuje dodatne resurse. U nizu pitanja, na koja bi novinari trebali odgovoriti u fazi njuakanja, profesorica ameri kog sveu iliata Indiana, Sherry Ricchiardi (Ricchiardi-Malovi, 1996: 110-112) postavlja i ova dva: Hou li ovo moi dokazati? `to je najmanje mogue potvrditi, a da se od toga joa mo~e napisati lanak? Prvo pitanje usmjereno je utvrivanju jesu li prepreke koje istra~ivanje pretpostavlja uope savladive. Prema uputama istra~iva kog novinara i teoreti ara ovog zanata, Paula Williamsa, tom dijelu preispitivanja pripadaju i pitanja je li itko spreman razgovarati o predmetu istrage, mo~e li se projekt izvraiti u zadanom roku, zna li novinar - ili njegovi kolege - interpretirati tehni ki materijal koji se odnosi na pri u, hoe li onaj kojeg se istra~uje vraiti pritisak na izvore informacija da ne govore (Weinberg, 1996). Odgovorom na pitanje o tome ato je najmanje mogue potvrditi novinar bi, pak, trebao osigurati svojevrsni pomoni padobran u slu aju da se najva~nija hipoteza koju novinar ispituje poka~e pogreanom. Tako, primjerice, istra~ivanje iznosa koji javni instituti u Hrvatskoj dobivaju od dr~ave mo~da ni nakon iscrpne istrage nee pokazati da u sustavu financiranja ima nepravilnosti. Prikupljeni se podaci svejedno mogu iskoristiti za pri u o tome postoji li nesrazmjer izmeu znanstvene produkcije institut i iznosa koji oni primaju iz prora una, ili za komparaciju ulaganja u znanost u Hrvatskoj i susjednim zemljama. Prednost je zahtjevnijih istra~ivanja u tome ato ona u pravilu proizvedu dovoljno materijala za viae pri a. Ipak, istra~iva ki novinari moraju biti svjesni da, i uz sve mjere opreza, neke istra~iva ke teme ipak zavrae u slijepoj ulici. U sferi predvianja izvedivosti tema i ispunjavanja zadanih rokova puno su zahvalnije neke druge novinarske discipline. Popis izvora informacija Nakon donoaenja odluke o izvedivosti, novinar mora sastaviti popis izvora informacija od kojih o ekuje da e mu pomoi u istra~ivanju predmeta istrage. Izvori se mogu podijeliti u dvije airoke kategorije: materijalne i ljudske. S obzirom na odnos spram predmeta istrage, ljudski se izvori informacija dijele na posredne i neposredne, dok se materijalni izvori obi no dijele na primarne i sekundarne. Prvotni popis treba sastavljati neselektivno, sa svim izvorima informacija koji se ine korisnima, uklju ujui i one manje dostupne. U samom po etku istra~ivanja, novinar joa nema dovoljno podataka da bi znao s kime sve treba razgovarati ili koji su mu materijalni izvori uope na raspolaganju. Zato se na tom popisu, umjesto imena ljudi koje novinar ~eli intervjuirati, mogu nai njihove funkcije ili tek opis njihovih pretpostavljenih funkcija (recimo: blagajnik, bivai suradnici u poduzeu ili netko blizak izdava u (koji je s politi arima potpisivao sporne honorare za knjige)). Na sli an na in, novinar mo~e sastaviti i popis materijalnih izvora, odnosno popis institucija i organizacija u kojima se oni nalaze (na primjer: Poslovna banka, ispis boniteta poduzea, Nakladni zavod Matice hrvatske, ugovor o djelu izmeu izdava a i predsjednika Sabora, Filozofski fakultet, magistarski rad). U sastavljanju liste e u prednosti biti novinari koji imaju prethodnog iskustva sa strukturom koju istra~uju, odnosno oni koji otprije poznaju aktere pri e. MATERIJALNI IZVORI INFORMACIJA. Ova je kategorija s vremenom postala karakteristi na za istra~iva ko novinarstvo jer su u mnogim novinarskim pri ama bili presudni izvori poput dokumenata, snimki i fotografija. Sekundarni izvori. Najlakae bi ih se moglo definirati kao informacije iz druge ruke. Weinberg (1996) tu ubraja sve ato je ve objavljeno o predmetu istra~ivanja, od lanaka na internetskim stranicama do novinskih tekstova i televizijskih emisija. Ovakvi izvori informacija uglavnom slu~e kao putokazi koji istra~ivanje usmjeravaju ka primarnim materijalnim izvorima i ljudskim izvorima. Sekundarni izvori su i knjige, doktorske i magistarske disertacije, te informacije koje sadr~e razne internetske baze podataka. Primarni izvori. Rije  o originalnim, izvornim dokumentima, kao ato su javni i tajni izvjeataji, privatna i slu~bena pisma, radne knji~ice i putovnice, bankovni ra uni i interni dopisi, fotografije i sl., ali novinar korisne informacije mo~e nai i u manje o ekivanim oblicima, kao ato su markice na kutijama cigareta, omotnice glazbenih albuma, upute za koriatenje lijeka ili deklaracije na prehrambenim proizvodima. LJUDSKI IZVORI INFORMACIJA. Kao izvor novinaru mogu poslu~iti doslovno sve osobe s kojima dolazi u kontakt, od u~eg kruga obitelji i osobnih prijatelja, do posve nepoznatih ljudi koji e s novinarom pristati komunicirati isklju ivo telefonski. Posredni ljudski izvori. Toj kategoriji pripadaju oni sugovornici koji imaju informacije o temi koju novinar istra~uje, ali sami u njoj nisu sudionici: od stru njaka, do kolega novinara koji prate to podru je. Neposredni ljudski izvori. Takvim se izvorima informacija mogu smatrati svi svjedoci i akteri u predmetu koji novinar istra~uje. Ovoj kategoriji nerijetko pripadaju ve spomenuti informatori, odnosno krug osoba od kojih novinar redovito doznaje korisne informacije. Meu njima su najviae na cijeni, ali vjerojatno i najrjei, oni koji nisu na pozicijama moi, nego u njihovoj neposrednoj blizini, ato ih ini korisnim svjedocima. Dobar primjer takvih funkcija mogli bi biti slu~benici Porezne uprave, daktilografi koji transkribiraju tajne razgovore politi kih du~nosnika, ili razni slu~benici na sudovima. Zvi~da i i oatra i sjekira: kako manipulirati novinarima Prvenstveni zadatak novinara je provjeravanje istinitosti informacija koje su predmet istra~ivanja, ali u istra~iva kom procesu valja razmisliti i koji su motivi onih koji informacije nude. Na popisu najboljih izvora podataka Ricchiardi (Ricchiardi-Malovi, 1996) navodi prijatelje, neprijatelje, gubitnike, ~rtve, ljude u nevolji, policiju i stru njake. Veinu kategorija s tog popisa ine, dakle, ljudi koji su uz predmet istrage vezani emocijama i osobnim interesima, ato je sna~no upozorenje novinaru da u ophoenju s ljudskim izvorima postupa oprezno. Motivi izvora informacija mogu biti uzviaeni, poput ~elje za istinom ili podupiranja ideala demokratskog i graanskog druatva, a i sasvim prizemni, kao ato je osveta ili poriv za ogovaranjem (Rose, 1981). Sve ako novinar i zaklju i da izvor informacija ima posve sebi ne motive, ne zna i da njegove informacije treba odbiti, ali s njima svakako treba postupati s poja anim oprezom. Napokon, u razgovoru s informatorom novinar ne treba oklijevati da svojeg sugovornika izravno upita zaato ~eli otkriti neke informacije: takvim e jednostavnim pitanjem sugovorniku dati do znanja da, osim o objavljivanju dobre pri e, vodi ra una i o njezinoj pozadini. Spark (1999) spominje dvije skupine osoba koje novinarima dostavljaju informacije: whistleblowerse, ato u doslovnom prijevodu zna i zvi~da i, i axe-grinderse, ato bi se, opet doslovno, moglo prevesti kao oatra i sjekira. Potonji sa injavaju kategoriju informatora sa sebi nim motivima, koji iznoaenjem odreenih informacija u medijima ~ele nametnuti vlastitu agendu, i ostvariti neki svoj prikriveni cilj. Primjer razdoblja u kojem su manipulatori novinarima izrazito aktivni jesu predizborne kampanje, za kojih suprotstavljeni tabori nastoje u redakcije proturiti ato vei broj informacija koje atete protivnicima. Hoe li novinar prihvatiti takve ponude, koje katkad slijede i razni drugi uvjeti  recimo, zahtijevanje da se informacija objavi u odreenom roku  stvar je procjene vrijednosti informacija i konteksta. Tako su, recimo, urednici dvojih ameri kih novina  Minneapolis Star & Tribunea i St. Paul Pioneer Press Dispatcha  tijekom predizborne kampanje za guvernera u Minnesoti 1982. godine odlu ili da, umjesto minorne pri e o krai robe iz duana u vrijednosti od 6 dolara, zbog koje je jedan od guvernerskih kandidata bio osuen ak 12 godina ranije, objave vijest o tome da savjetnik za odnose s javnoau i glasnogovornik protivni kog tabora nastoji plasirati takvu informaciju u medijima. Nakon objave te vijesti je glasnogovornik izgubio posao, ali mu je sudskom presudom kasnije dodijeljena odateta zbog toga ato su novine prekraile dogovor i objavile njegov identitet. Skupini zvi~da a pripadaju, pak, graani s nesebi nim motivima, koji medijskim eksponiranjem riskiraju vlastitu sigurnost, ponekad ak i ~ivot. Njihova je va~nost u svim zemljama razvijene demokracije neizmjerna, jer predstavljaju korektiv koji na slabosti sustava upozorava kad svi drugi mehanizmi, od policije do pravosua, zaka~u. U SAD-u danas postoje nevladine udruge iji je primarna svrha pomo takvim upozorava ima, primjerice, u vidu pravnog savjeta u slu ajevima kad zbog prijavljenih malverzacija izgube posao. No, tim je ljudima potrebna i druga, suptilnija vrsta zaatite jer se njihove akcije u druatvu nerijetko etiketira kao nelojalno ponaaanje, drukanje ili cinkarenje. Mo~da je baa zato ameri ki tjednik Time osobama 2002. godine proglasio tri zvi~da ice, odnosno whistleblowera  Cynthiju Cooper iz WorldComa, Coleen Rowley iz FBI-ja i Sherron Watkins iz Enrona  koje su bile spremne riskirati gubitak posla, pritiske i prijetnje, kako bi upozorile na nepravilnosti i nezakonite radnje u vlastitim poduzeima i organizacijama. Najpoznatiji takav hrvatski primjer je slu aj Ankice Lepej koja je 1998. godine autorici ovog teksta, koja je tada radila kao novinarka Jutarnjeg lista, dostavila podatke o tajnim ra unima Franje Tumana i njegove supruge Ankice. Uslijedila je ~estoka reakcija vlasti, po evai od potjernice Zagreba ke banke koja je ponudila milijun kuna za otkrivanje zvi~da a, sve do sudskog progona svih koji su bili povezani s pripremom i objavljivanjem te pri e. Informacije koje je bankovna slu~benica dostavila novinarki Jutarnjega pokazale su da je prvi hrvatski predsjednik u svojoj imovinskoj kartici zatajio svoje stvarno imovinsko stanje. Ali, osim zbog aokantna sadr~aja tog otkria, taj e slu aj ostati zapamen i zato ato je iza objavljenih informacija imenom i prezimenom stala osoba koja je postala egzemplar graanske hrabrosti i otpora autoritarnom re~imu. Reci koje je zapisala u knjizi objavljenoj potkraj 2003. godine, Ankicu Lepej prikazuju kao osobu kojoj je motiv za otkrivanje ra una Tumanovih bila pobuna protiv licemjerja i bahatosti vlasti. S nevjericom gledajui goleme iznose (bankovnih ra una Tumanovih, op. a.) koje sam zabilje~ila, sjetila sam se nedavne predsjednikove izjave kako razumije teakoe umirovljenika, jer mu se supruga po~alila da teako plaa re~ije. Pomislila sam  koliko taj njegov cinizam poni~ava umirovljenike, njegove najbrojnije glasa e? A nije se narugao samo njima, nego i svima nama koji smo sanjali vlastitu dr~avu, a ponajviae anonimnim herojima koji su je stvarali ginui na ratiatima. Dok sam razmialjala o svemu tome, u meni je rastao bijes, morala sam neato u initi, boriti se za istinu i pravdu, nisam mogla samo mirno sjediti i gledati svu tu nepravdu i nesreu oko sebe. Odlu ila sam podatke o bankovnim ra unima obitelji Tuman ponijeti sa sobom na sastanak s novinarkom, pa ato bude  bit e (Lepej, 2003: 26). Provjeravanje materijalnih izvora informacija Baa kao ato e materijalni izvori novinara dovesti do novog kruga ljudi s kojima mo~e razgovarati o predmetu istrage, ljudske izvore informacija novinar uvijek treba koristiti kako bi doaao do novih materijalnih izvora. Carta canta  papir pjeva, talijanska je izreka koja u novinarstvu vrijedi na sli an na in kao i u policijskoj istrazi i na sudu. Veterani istra~iva kog novinarstva James Steele i Donald Barlett ka~u da dobar istra~iva ki novinar uvijek ~eli pronai pisani trag, odnosno da uvijek vjeruje da negdje postoji dokument koji e potvrditi njegovu informaciju. Oni kojima je u interesu osporiti nalaze novinarovih istra~ivanja, uvijek mogu opovrgavati izjave i argumente ljudskih izvora informacija. U nekim e ih slu ajevima zastraaivati i ucjenjivati, ili e, pak, upotrijebiti argumentum ad hominem: dovodit e u pitanje njihovu mentalnu stabilnost, prikazivat e ih kao problemati ne pojedince, lijene radnike, i sl. S druge strane, ni ljudski izvori informacija nisu posve pouzdani: dogaa se da oni koji su novinarima spremno davali izjave, u trenutku kad slu aj doe do suda, svoje tvrdnje ubla~e ili ustvrde da su bili pogreano interpretirani. Weinberg (1996) upozorava da, baa kao i ljudi, i dokumenti mogu biti u krivu i lagati, ali, za razliku od njih, barem ne daju drske odgovore i ne tvrde da su bili pogreano citirani (str. 5). Istra~iva ki novinar Mark Hollingsworth (Spark, 1999) upozorava i da ljudsko sjeanje nije pouzdano te da su uvijek uvjerljivije tvrdnje popraene dokumentima. Jednake mjere opreza s kojima novinar pristupa ljudskim izvorima informacija, vrijede i pri provjeravanju materijalnih izvora. Falsificiranje dokumenata nije posve rijetka pojava, a kompjutorska tehnologija krivotvorenje je u inila joa dostupnijim, jednostavnijim i jeftinijim. Primjer jedne podvale je otkrie novinara Frenkija Lauaia u Feral Tribuneu da je letak u kojem general-pukovnik Mile Mrkai poziva srpsko stanovniatvo na povla enje, a koji je u vrijeme vojne akcije Oluja 1995. godine distribuiran po Kninu i okolici, krivotvoren. U razotkrivanju je bio va~an detalj s pe ata na dokumentu: u rije i Ministarstvo (odbrane) tri su slova omaakom bila napisana latini nim pismom. Primjer savjesne i uporne provjere izvora informacija je slu aj britanskog novinara Petera Watsona koji je za Channel 4 1997. godine napravio istra~iva ku emisiju o tome kako je poznata aukcijska kua Sotheby s prodavala nelegalno pribavljene umjetnine (Spark, 1999). Prva njegova procjena dokumenata koje mu je dostavio bivai uposlenik te aukcijske kue bila je da su autenti ni: bilo ih je viae od tri tisue, meu njima je bilo originala, fotokopija i rukom pisanih dokumenata i teleksa, a neki su bili potpisani rukopisom ljudi ije je potpise Watson prepoznavao. Mnogi su od tih dokumenata bili posve svakodnevne naravi i bilo je malo vjerojatno da bi netko ulo~io toliki trud da ih krivotvori. Novinar je prvo triput preispitao osobu koja mu je dala dokumente, dok se nije uvjerio da se njegova pri a svaki put ponavlja na isti na in, odnosno da se u njoj ne pojavljuju neke nelogi nosti. Zatim je pribavio primjerke rukopisa uposlenika Sotheby sa kako bi provjerio autenti nost njihovih potpisa na dokumentima. Grafolog mu je potvrdio da postoji 90-postotna sigurnost kako rukopisi u svih devet predlo~aka odgovaraju potpisima u dokumentima. Iako je do tog trenutka ve znao da su vjerodostojni, dokumenti su bili ukradeni pa je Watson, kako bi izbjegao pravne komplikacije, do potvrde pri e svejedno morao doi na zaobilazan na in. Zaatita identiteta izvora informacija Sve ato sugovornik ka~e ili napravi nakon ato se novinar predstavi imenom i prezimenom i ka~e za koju redakciju radi, zapisuje se u notes, odnosno snima se na traku. Mnogo razgovora koje istra~iva ki novinari vode su slu~beni, odnosno on the record intervjui, nakon kojih se izjave sugovornika citiraju punim imenom, prezimenom i funkcijom. Ipak, osobe koje u javnost iznose informacije koje neki skrivaju ili bi radije da ostanu tajne, mogu zbog toga u svojoj radnoj i ~ivotnoj sredini biti izlo~ene neugodnostima, pa ak i otvorenim opasnostima. Iz tog razloga u istra~iva kom novinarstvu izvori informacija esto od novinara tra~e neku vrstu zaatite identiteta. Postoji viae stupnjeva tajnosti identiteta sugovornika. Popis koji slijedi izraen je na temelju podataka s internetske stranice NewsLaba, koja je zamialjena kao izvor prakti nih informacija za televizijske novinare, a povezana je s postdiplomskim studijem novinarstva Sveu iliata Columbia. NOT FOR ATTRIBUTION, odnosno informacije koje se ne pripisuju izvoru. Rije  je o razgovorima nakon kojih novinar smije citirati izjave, ali bez navoenja imena sugovornika. Tu vrstu zaatite identiteta koriste, primjerice, zaposlenici raznih slu~bi za odnose s javnoau kada daju izjave s kojima, iz raznih razloga, ne ~ele biti izravno povezani. U takvom je aran~manu nerijetko dopuateno navesti iz koje institucije informacije dolaze, recimo: u Vladi smatraju, ili iz Croatia Airlinesa poru uju... BACKGROUND TALK, mogao bi se prevesti i kao razgovor u sjeni. To obi no zna i da sugovornik pristaje da ga se citira, ali ga se identificirati smije samo na uopen na in. O pogodbi izmeu novinara i izvora ovisi hoe li osoba biti predstavljena posve openito, recimo, kao poznati pravni stru njak, ili neato viae odreeno, primjerice, kao visoki menad~er u poduzeu ili jedan od najbli~ih suradnika. Unato  tome ato je sugovornik neprepoznatljiv, ta vrsta zaatite identiteta novinarskoj pri i daje odreenu transparentnost jer ukazuje na to koji je  red veli ine , odnosno rang izvora informacija. Jednako tako, razgovor u sjeni donekle obavezuje i izvor da, makar samo djelomi no i bez navoenja punog imena i prezimena, preuzme odgovornost za izre ene tvrdnje. DEEP BACKGROUND razgovor, odnosno razgovor u dubokoj sjeni. Rije  je o razgovorima nakon kojih novinar ne navodi ni ime, niti funkciju sugovornika, nego informacije koristi na na in da se ne mo~e zaklju iti tko im je izvor. Neki izvori informacija zloupotrebljavaju taj tip zaatite identiteta za puatanje probnih balona, odnosno za javno testiranje vlastitih ideja i projekata, ili radi provoenja neke prikrivene agende. Novinarima se tako mo~e dogoditi da objavljene informacije po nu kritizirati i demantirati upravo oni koji su ih plasirali u javnost. OFF THE RECORD, odnosno neslu~beni razgovor. To zna i da novinar pristaje s izvorom informacija razgovarati kao s privatnom osobom pa informacije koje dozna na taj na in uope ne smije objaviti. Novinar mo~e pristati na taj uvjet, primjerice, kad smatra da mu bilo kakav kontakt s doti nim izvorom u budunosti mo~e koristiti, ili ako misli da e mu informacije koje tako sazna pomoi da bolje razumije predmet istrage. Novinarima se u pravilu ne preporu a da pristaju na taj tip dogovora, prije svega zato ato je njihov posao da objavljuju, a ne da skladiate korisne informacije. Eric Nalder iz San Jose Mercury Newsa, kalifornijskih novina sa sjajnom istra~iva kom reputacijom, novinarima savjetuje da ne pristaju na ovu vrstu dogovora: Apsolutno neslu~bene informacije su beskorisne jer ih ne mo~ete upotrijebiti bilo u kojim okolnostima. Izbjegnite ih. One su gubitak vremena. Takva stroga podjela u praksi, dakako, ne postoji. U Hrvatskoj, primjerice, off the record uglavnom zna i da novinar mo~e objaviti sadr~aj razgovora, ali bez navoenja imena, ili da uz izjavu mo~e navesti i funkciju sugovornika, ako je ona dovoljno openita da izvor ne bude prepoznat. Da bi izbjegli nesporazume, novinari moraju s izvorom informacija jasno definirati stupanj zaatite identiteta. Kad svom izvoru informacija obeaju da e atititi njegov identitet, novinari na sebe preuzimaju jednu od najozbiljnijih du~nosti u ovom poslu: to je obeanje da ime osobe nee razotkriti i pod prijetnjom zatvorske kazne. Ali, puno eae nego na sudu, novinar e o svom izvoru biti ispitivan u svakodnevnom radu. Sugovornici novinare esto pitaju na koji su na in neato doznali, odakle im informacije koje iznose. U tim je situacijama iznimno va~no atititi izvor, i to ne samo zato ato je to eti ki ispravno. Naime, sugovornik koji se uvjeri da istra~iva  uva tajnost identiteta drugih izvora ima razlog viae da povjeruje da e novinar na jednak na in postupati i u njegovu slu aju. Zaatita izvora informacija jedan je od klju nih elemenata istra~iva kog novinarstva: William Lewis, novinar britanskog Timesa, koji radi u poslovnoj redakciji tog lista, u pravilima o istra~iva kom novinarstvu ka~e da se novinari, kako bi zaatitili vlastite izvore informacija, smiju ponaaati pomalo paranoi no. On smatra da je sasvim opravdano da se zbog osjetljivosti teme novinari sa sugovornicima sastaju na mjestima koja je teako prisluakivati, kao ato su bazeni, ili da, primjerice, spaljuju povjerljive dokumente. Neki se medijski stru njaci protive koriatenju anonimnih razgovora. Suradnik floridskog Poynterova instituta za medije Don Fry predla~e novinarima da pri donoaenju odluke hoe li koristiti anonimne izvore informacija razmisle opravdava li va~nost informacija koriatenje takvih izvora, te mogu li u svojoj pri i to jasno obrazlo~iti. Fry novinarima preporu a da anonimne navode potvrde i iz drugih, pouzdanih izvora, a navodi ih i da promisle bi li malo opse~nije i upornije istra~ivanje urodilo time da ti isti, ili neki drugi ljudi istupe javno, pod vlastitim imenom i prezimenom? Napokon, va~no je i pitanje koje grani i s problematikom medijskog prava: do koje je mjere novinar spreman atititi identitet izvora informacija? Je li spreman otii u zatvor ili dobiti otkaz? Navedena pitanja zorno pokazuju kakav je odnos prema anonimnim izvorima informacija po~eljan u novinarstvu koje nastoji biti odgovorno: treba ih koristiti racionalno, samo onda kada nema drugog na ina da se tema istra~i. Uvijek se viae cijene istra~iva ke pri e u kojima su izvori informacija spremni posvjedo iti da su iznesene informacije istinite svojim imenom i prezimenom, riskirajui, dakle, vlastiti ugled i polo~aj. Neki novinarski priru nici mladim novinarima savjetuju da u po etku karijere, dok ne steknu mogunost prosudbe vjerodostojnosti izvora informacija, u potpunosti izbjegavaju anonimne izvore i tako umanje mogunost da se njima manipulira. Napokon, ni ono ato je novinaru netko posvjedo io javno, pod vlastitim imenom i prezimenom, ne mora biti istina, pa i tako izre ene optu~be treba provjeravati. O opasnostima koriatenja anonimnih izvora u ovom priru niku piae i Helena Puljiz. Redoslijed kontaktiranja izvor Nema univerzalnih pravila za to kojim redom novinar treba kontaktirati izvore informacija. Ipak, metodu koju novinari naj eae koriste moglo bi se  poneato nespretno, ali prili no to no  opisati kao kru~enje oko vrue kaae. Novinar istra~ivanje po inje prikupljanjem lakae dostupnih informacija, a glavne aktere, ako oni u predmetu istra~ivanja uope postoje, ostavlja za kraj. Weinberg (1996) tu fazu istra~iva kog procesa opisuje kao koncentri ne krugove: u vanjskom su krugu sekundarni izvori informacija, u unutarnjem primarni izvori informacija, veinom izvorni dokumenti o predmetu istra~ivanja, a u samom srediatu  ljudski izvori informacija. Svi sekundarni materijalni izvori idu u red lakae dostupnih. Takvi su, primjerice, lanci pohranjeni u raznim novinskim arhivama ili informacije dostupne na Internetu. U samom po etku istrage novinar takoer mora utvrditi koji su pravne, eti ke, obi ajne i druge okolnosti relevantne u pojedinom slu aju. Recimo da novinar istra~uje zaato poduzee u veinskom dr~avnom vlasniatvu poput INA-e plaa proviziju za nabavu libijske nafte. Najva~nije je, dakako, utvrditi je li plaanje takve provizije zakonski sporno i, ako jest, u kojem slu aju. Valja doznati i kakvi uzusi vladaju u naftnim poslovima: ato se smatra visokom, a ato umjerenom provizijom i kakva je po tom pitanju praksa u inozemstvu. Osim itanja ve objavljenih lanaka i upoznavanja sa zakonima, potrebne informacije novinar mo~e pribaviti i uz pomo stru njaka iz podru ja koje istra~uje, ali i od drugih novinara koji imaju iskustva s predmetom istrage. U prvom krugu istra~ivanja novinar e, dakle, kontaktirati i posredne ljudske izvore informacija. Poato utvrdi lako provjerljive injenice, ubrzo e se iscrpiti izvori informacija koji su novinaru na raspolaganju. To je znak da je vrijeme za promjenu taktike: novinar sada mora razmisliti kojim e redoslijedom kontaktirati osobe koje ~eli intervjuirati i kako e doi do potrebnih materijalnih dokaza. Rije  je o postupku koji nalikuje igranju mikada ili slaganju kule od karata: jedan pogreaan potez  i partija je zavraena. Ako se istra~uje slu aj u kojemu je viae meusobno povezanih aktera, novinar mo~e pokuaati primijeniti metodu koja se naziva razbijanjem najslabije karike u lancu. Istra~ivanje tako po inje od osobe za koju novinar smatra da ima najviae razloga da progovori o slu aju ili od one za koju smatra da je najvjerojatnije da e otkriti kakvu korisnu informaciju. U razotkrivanju meunarodne trgovine organima, novinar Jutarnjeg lista Hrvoje Appelt krenuo je upravo tim putem, od kontaktiranja osoba koje su bile spremne prodati vlastite organe jer im je trebao novac. Zato ato je Appelt dobro oponaaao zainteresiranu muateriju, ali i zato ato im se ~urilo i zato ato su bili u o ajni kim situacijama, niti jedna od osoba koje su prodavale vlastite bubrege nije posumnjala da razgovara s novinarom. Informacije koje su otkrili u pregovorima novinaru su pomogle do prodre do samog vrha lanca trgovine organima  posrednika koji su davatelje organa povezivali s lije nicima, te samih lije nika, koji su zaraivali na transplantacijama (vidi Dodatak). Ve smo spomenuli da se kao logi an izbor za sugovornike u predmetu istrage nameu gubitnici, neprijatelji i ~rtve. To su, primjerice, sindikalci iji zahtjevi u pregovorima s poslodavcima nisu prihvaeni, politi ari koji su iz stranke istupili zbog neslaganja s vodstvom, tu~itelji koji su izgubili sporove zbog korumpiranih sudaca. Ali, nikada ne treba zaboraviti niti pobjednike, prijatelje i simpatizere: mnoge va~ne informacije novinari su saznali upravo u razdoblju kad je pobjedni ka strana, opuatena nakon duge bitke - recimo poslije izbora ili po zaklju enju va~nog posla - trijumfirala nad pobijeenom. Ricchiardi (Ricchiardi-Malovi, 1996: 112) navodi da prijatelj ponekad mo~e odati upravo onoliko koliko i neprijatelj u ~elji da odagna bilo kakvu pomisao o malverzaciji. Pokuaavajui opravdati ono ato je prijatelj u inio, mo~e otkriti neato ato novinar do tada nije znao. Malo je iskusnih novinara kojima u slaganju elemenata pri e barem jednom nije pomogao razgovor s posve dobronamjernom rodbinom, prijateljima i znancima osobe o kojoj su se raspitivali. Kad je predmet novinarove istrage osoba, dobar su izvor informacija svi koji su s njome povezani: poslovni suradnici i konkurenti, bliski prijatelji i ~estoki protivnici. Ali, ne treba zaboraviti ni one koje mo~emo podvesti pod nazivnik bivai, od supru~nika do poslodavaca (Weinberg, 1996). Sli no je i s drugim predmetima istrage: o tome zaato je neko poduzee otialo u ste aj razgovorljiv e biti bivai direktor, koji je na tom mjestu bio uspjeaan, a o malverzacijama u auto-akolama jednostavnije je razgovarati s bivaim zaposlenikom, koji o tom poslu viae ne ovisi financijski. Razgovor s klju nim akterima pri e, ako oni u predmetu istrage postoje, u pravilu se ostavlja za sam kraj istra~ivanja, kad novinar ve raspola~e s dovoljno informacija na temelju kojih mo~e postaviti kvalitetna pitanja, odnosno kada ima dovoljno materijala za objavu pri e i u slu aju da glavni protagonisti odbiju razgovarati. Osim toga, ako ih se prijevremeno upozori da su predmet novinarske istrage, glavni akteri pri e mogu zastraaiti izvore ili onemoguiti novinaru pristup podacima, ato e usporiti, ote~ati, ili potpuno onemoguiti istra~ivanje. Sredianje istra~ivanje U trenutku kad po ne razgovarati s neposrednim ljudskim izvorima, odnosno pribavljati primarne materijalne izvore, novinar ulazi u sredianju fazu istra~ivanja. Odlazi na teren, prikuplja informacije, pa se, s dodatnim pitanjima i radi provjere novih podataka, ponovno obraa osobama koje je ve intervjuirao. Pritom se neke pretpostavke pokazuju potpuno pogreanima, prioriteti istrage neprestano se mijenjaju, a krug informacija koje su u opticaju se airi. Proces slaganja elemenata pri e mo~e postati kaoti an i zamoran i novinar mo~e doi u iskuaenje da stvar pojednostavi isklju ivanjem informacija koje su kontradiktorne i koje opovrgavaju glavnu hipotezu istra~ivanja. Metoda airenja kruga izvora informacija koju novinari naj eae koriste nalik je jednom od na ina odabira uzorka ispitanika u znanstvenim istra~ivanjima, koji se naziva metodom snje~ne grude, odnosno snowball metodom. U po etku novinari kontaktiraju s ograni enim brojem sugovornika i raspola~u djelomi nim informacijama, nepotvrenim glasinama i osobnim impresijama. Krug se airi na na in da novinar od svake osobe s kojom razgovara tra~i preporuku za daljnje kontakte. Svaka nova osoba potencijalna je veza s novim sugovornikom, ili kakvim dokumentom. Svaki dokument  ili koji drugi materijalni dokaz  novinara, pak, upuuje na dodatne ljudske izvore informacija. I tako se gruda snijega neprestano poveava. Na kraju sredianjeg istra~ivanja, novinar mora imati dovoljno informacija da proizvede zaokru~enu i neprobojnu pri u, s jasno definiranim fokusom i jasno izre enom tezom. Da se istra~ivanje bli~i kraju, novinar mo~e zaklju iti kad samom sebi postane najbolji izvor informacija, odnosno kad o slu aju zna toliko da na vlastita pitanja mo~e dati odgovore sa svim potrebnim dokazima. U trenutku kad zaklju uje istra~ivanje, novinar mora biti siguran da materijal koji je prikupio podupire hipotezu koju nastoji dokazati. Ni viae, ni manje od toga: dobar e novinar uvijek imati dodatna pitanja i nedostajat e mu joa informacija, ali to ne zna i da pri a nije zrela za objavljivanje. Napokon, mnoge su va~ne istra~iva ke pri e istinu o predmetu istrage otkrivale postupno, serijom lanaka, priloga ili emisija. Umijee intervjuiranja Umijee intervjuiranja temelj je svakog uspjeanog istra~ivanja i najva~nija tehnika kojom se istra~iva i svakodnevno koriste. U ovom emo poglavlju navesti neke opekorisne savjete, a veu emo pozornost posvetiti tehnikama koje mogu biti od pomoi u istra~iva kim intervjuima. Svakako je korisno da novinar prije razgovora dozna ato viae mo~e o sugovorniku. To je, dakako, puno lakae u zemljama u kojima i manje redakcije raspola~u internetskim bazama podataka poput Lexis-Nexisa, uz pomo kojih se u kratkom roku mo~e doznati sve ato je o predmetu istrage u dnevnim i tjednim listovima, te na najva~nijim televizijskim postajama, ve objavljeno. Neki dnevni listovi, kao ato je, primjerice, Washington Post, u takvim bazama podataka nude svoje lanke sve od 1977. godine. Internet je iz godine u godinu u Hrvatskoj sve korisnije sredstvo rada istra~iva kih novinara, ali se centralna Vjesnikova arhiva, u kojoj je pohranjeno najviae lanaka, joa pretra~uje fizi ki. U istra~iva kom se procesu veina razgovora, iz prakti nih razloga, obavlja telefonom, iako je razgovor sa sugovornikom u~ivo kvalitetniji. Ako je rije  o sugovorniku s kojim je va~no uspostaviti neku razinu povjerenja, u izravnu je susretu to lakae, ponajviae zato ato novinar od depersonaliziranog predstavnika nekog medija, postaje osoba koja sjedi preko puta. O prednosti razgovora u~ivo novinarka Daphne Bramhan ka~e da e novinar telefonom obi no dobiti odgovor na pitanje koje je postavio, dok e u razgovoru u~ivo osim odgovora dobiti i nove ideje za pri u (Biagi, 1992: 74-75). Ako je posrijedi konfliktan intervju, nije manje va~na injenica da je nakon nekog neugodnog pitanja sugovorniku lakae sklopiti sluaalicu, nego izbaciti novinara iz ureda. Novinar Eric Nalder kolegama preporu uje da sugovornike koji su im u istra~ivanju va~ni pozovu u aetnju ili na ru ak. Ako su nervozni, aetnja e ih opustiti, a ru ak e ih u svakom slu aju obavezati da s novinarima provedu barem jedan sat. Novinar Don Ray (2001) istra~iva ima savjetuje da uvijek budu pristojni i ljubazni. Uobi ajenu predstavljanju, savjetuje on, korisno je dodati i neku uvodnu re enicu, neato poput: Imate li vremena za kratki razgovor?, ili, Jesam li Vas omeo/la u ne emu? Ako sugovornik odgovori da nema vremena, odnosno da je zauzet, savjetuje Biagi (1992), novinar mo~e upitati ima li vremena za odgovor na barem jedno pitanje. Ako osoba i dalje oklijeva, ka~e ista autorica, treba odmah pitati kada da nazove ponovno. im sugovornik pristane na razgovor, novinar mora biti spreman da postavi pitanje: svako odgaanje mo~e dovesti do toga da se izvor predomisli  vlastitom odlukom ili zbog pritiska izvana. Odnos sugovornika i novinara definira se u nekoliko prvih minuta razgovora i zato je bolje intervju po eti manje konfliktnim pitanjima. Kao moguu metodu opuatanja neki autori preporu aju da istra~iva  sugovorniku otkrije dio informacija koje je dosad prikupio o slu aju. Recimo:  U dosadaanjem sam istra~ivanju saznala da XY u imovinskoj kartici nije prijavila svu svoju imovinu. Mislite li da je to poznato i vrhu njezine stranke? Novinar Los Angeles Timesa Bill Nottingham smatra da se uvijek isplati pristupati sugovornicima kao partnerima u poslu. Ne ~elite da napiaem neto an lanak, zar ne? Bolje da radimo zajedno, ili Puno ete mi pomoi ako mi date to ne informacije (Biagi, 1992: 73), re enice su kojima novinar daje do znanja da je njegov rad transparentan, i da ~eli uspostaviti korektan odnos. Autori se uglavnom sla~u da novinar treba unaprijed pripremiti pitanja koja ~eli postaviti u razgovoru. O osobnom stilu i preferencijama ovisi zna i li to da e na razgovor doi s listom uredno otisnutih pitanja s rednim brojevima, ili e na papiriu zabilje~iti tek po jednu ili dvije rije i koje e ga podsjetiti na teme o kojima svakako ~eli razgovarati. Uostalom, to na formulacija i redoslijed pitanja definiraju se u razgovoru. Spretan e novinar najzanimljivija pitanja sro iti na temelju sugovornikovih odgovora. Ako novinar propusti reagirati na ono ato pred sobom vidi i uje, od razgovora u~ivo ionako nema koristi  pitanja je mogao poslati i poatom. Istra~iva ki i formalni novinarski intervjui Istra~iva ki intervjui se razlikuju od formalnih novinarskih intervjua. Veliki broj formalnih intervjua vodi se s osobama koje su vi ne medijskom eksponiranju, a u tim je razgovorima novinar ravnopravan sugovornik: njegova su pitanja gotovo jednako va~na kao i odgovori. U hrvatskom se novinarstvu, pogotovo pisanom, takvi intervjui esto objavljuju u cijelosti  odgovori zajedno s pitanjima - pa novinar mora paziti da pitanja rasporedi na na in da razgovor bude zanimljiv i dinami an. Formalni intervjui se rade s povodom, pa uglavnom imaju jasan fokus: ako novinar zna ato hoe izvui od sugovornika, posao mo~e biti gotov za petnaestak minuta. Ako, pak, sugovornik razgovor prekine zato ato mu pitanja ne odgovaraju, novinar i dalje mo~e imati objavljiv, pa ak i atraktivan materijal. U istra~iva kim, pak, intervjuima novinaru je primarni cilj da od sugovornika dobije ato viae podataka i dobrih citata, pri emu je posve neva~no hoe li do toga doi pametnim ili glupim pitanjima, u prvih pola sata razgovora ili nakon ato tri sata pri anja o posve drugoj temi. Rijetki su ljudski izvori u istra~iva kom novinarstvu medijski osvijeateni na na in da to no znaju ato bi o predmetu istra~ivanja novinar trebao ili ~elio znati. U nekim slu ajevima sugovornici i namjerno prikrivaju ili izbjegavaju govoriti o informacijama za koje je novinar zainteresiran. Istra~iva ki su intervjui, stoga, u pravilu slabije strukturirani od formalnih razgovora: isprekidani su, neuredni i pitanja u njima esto mijenjaju smjer. U velikom broju slu ajeva, novinari nastoje sugovornika ato dulje zadr~ati u razgovoru jer ~ele dobiti viae od odgovora na pitanja s kojima ulaze u razgovor. Prekinuti istra~iva ki intervju za novinara zna i samo to da je u jednom trenutku ostao bez mogunosti da dozna joa informacija. U intervjuima je klju na vrsta pitanja koja novinar postavlja. U istra~iva kim se intervjuima u velikoj mjeri upotrebljavaju pitanja s otvorenim zavraetkom  tzv.open-ended pitanja  koja bi u nekim formalnim intervjuima mogla biti i znak loaeg novinarstva. Kako pojaanjava Biagi (1992), takva pitanja, koja esto po inju s upitnim prilozima zaato i kako, su korisna u izmamljivanju anegdota, dobrih citata i mialjenja. Ona poti u konverzaciju i otvaraju prostor sugovorniku da sam odredi sadr~aj i du~inu odgovora. Na pitanja: Kada ste se povezali s XY? ili Tko vas je upoznao?, odgovor e, u najboljem slu aju, biti jedna jednostavna re enica. Ako novinar zaista ~eli doznati okolnosti susreta o kojem se raspituje, vjerojatno e biti uspjeaniji s pitanjem koje manje nalikuje na policijsko istra~ivanje. Recimo: Ostalo mi je pomalo nejasno koja je vaaa veza s XY... Mo~ete li mi, molim vas, opisati kako je to bilo u po etku... , ili: Kako to da ste se susreli baa u tom kafiu? Glavna mana ove vrste pitanja je to ato su odgovori na njih dugotrajni: neki istra~iva ki intervjui mojih kolega trajali su i po aest sati. Za razliku od pitanja s otvorenim zavraetkom, tzv. closed-ended, odnosno pitanja sa zatvorenim zavraetkom, od sugovornika zahtijevaju izravne, decidirane odgovore. Recimo: Proalog ste se tjedna susreli u utorak, zar ne?, Koliko ste puta dosad uzimali novac s toga ra una?, ili Je li vam sada ~ao, ili biste sve to ponovno napravili? Pitanja sa zatvorenim zavraetkom treba nau iti koristiti: ona su uspjeana kad novinar ~eli utvrditi injenice ili precizirati detalje pri e, ali rijetko uspijevaju ako se koriste kao pre ac. Malo e sugovornika pozitivno odgovoriti na pitanja: Jeste li rasist? ili Jeste li ukrali dr~avni novac? Kombinacijom tih dviju vrsta pitanja, smatra Biagi (1992: 94), novinar e dobiti pri u punu specifi nih detalja i karakteristi nih anegdota. Pitanja s otvorenim zavraetkom svakako su korisna u po etnom razdoblju istra~ivanja, kad novinar joa nema jasnu sliku o slu aju koji istra~uje, pa ~eli proairiti krug informacija i tuma enja kojima barata. Za o ekivati je da e, kako se istra~ivanje bli~i kraju i fokus postaje sve jasniji, novinar postavljati viae pitanja koja zahtijevaju odreene odgovore. U razgovoru o osjetljivim temama open-ended pitanja ipak su bez premca. Neki autori novinarima savjetuju da uope ne postavljaju izravna pitanja, ina e karakteristi na za novinarstvo, koja po inju s: tko?, ato?, kada?, gdje?, zaato? i kako? Odgovori na sva ta pitanja, smatra Don Ray, pre esto zavraavaju kratkim i nepotpunim odgovorima, pa ih je bolje izbjegavati. Pitanje: Zaato ste odgodili isplatu tog novca?, mo~e sugovornika zastraaiti i natjerati ga na povla enje, ili e isprovocirati kratak odgovor, poput: Zato ato me niata na to ne obavezuje. Zato se novinarima, a pogotovo onim istra~iva kim, savjetuju formulacije koje koriste bla~i vokabular, poput pitanja: Pod kojim je okolnostima to plaanje odgoeno?, ili `to je, po vaaem mialjenju, razlog zaato nije doalo do te isplate? Ako je rije  o osjetljivoj temi  a nerijetko jest  nije uputno da novinar u samom po etku razgovora upotrebljava rije i i sintagme koje e u sugovornika upaliti lampice za uzbunu, koje e prepoznati kao sporne, konfliktne, ili potencijalno opasne. Veina istra~iva kih novinara postanu pravi majstori eufemizama, izraza koji ubla~avaju pravo zna enje rije i. Umjesto da nekog ni~e rangiranog inovnika javnog poduzea zastraae izjavom da istra~uju korupciju njegovih nadreenih, radije e kazati da pokuaavaju doznati na koji na in funkcionira sistem nabave u tom poduzeu. Ili, recimo da novinar istra~uje je li neki ravnatelj bolnice omoguavao uglednim graanima Zagreba da organe za transplantaciju dobiju preko reda. Izvjesno je da e istra~iva  biti uspjeaniji ako osobama s kojima ~eli o tome razgovarati ka~e da istra~uje kako je osoba koja je predmet istrage obnaaala tu funkciju, nego ako da do znanja da zapravo ~eli provjeriti je li ona u svojoj karijeri imala epizodu koja bi mogla ukaljati njezin ugled i ugroziti njezinu sadaanju poziciju. Jedna od korisnih taktika u istra~iva kom intervjuu je i postavljanje zaobilaznih pitanja. Nakon ato sugovornik ka~e da o nekoj temi ne ~eli razgovarati, novinar mo~e nakratko odustati od te teme, a zatim se ponovno, pomou niza drugih pitanja, vratiti na problemati ni dio razgovora. U takvim situacijama istra~iva ko novinarstvo iziskuje visoku razinu strpljenja i upornosti. Sve dok nije dobio informacije koje su mu potrebne, istra~iva ki novinar pokuaava odr~ati razgovor postavljanjem potpitanja. A ona zaista mogu biti raznolika, ovisno o tome ato ~eli postii. Obi no podizanje obrve, ka~e McCracken (1988) u savjetima za uspjeaan dugi intervju, sugovornika e gotovo uvijek potaknuti da proairi ono ato je upravo kazao. Drugi je na in da istra~iva  upitnim tonom ponovi klju nu rije  iz sugovornikove re enice (S: ...i nismo se uli otkad je otiaao u Be . N: U Be ? S: Da, sad tamo prodaje rabljene aute.) Dakako, novinar nikako ne smije dopustiti da sugovornik odluta u posve krivom smjeru pa e potpitanja koristiti i za usmjeravanje na temu o kojoj ~eli viae uti. Ponekad sugovornik zavraava odgovor, a novinar se ne mo~e sjetiti sljedeeg pitanja. U tim situacijama, savjetuje Ray, vrijeme koje je potrebno da sabere misli novinaru e osigurati neko jednostavno potpitanje: Hmm, interesantno. Ka~ite mi neato viae o tome... Nalder novinarima savjetuje da u slu aju da sugovornik po ne prekidati razgovor u trenutku kad imaju joa pitanja budu snala~ljivi i iznau na in da se konverzacija nastavi. Iskusniji za takve situacije ve imaju spremnu re enicu, kao ato je: Evo, pri kraju smo. Joa samo jedno pitanje..., ili mo~da: Vidim da imate puno Hajdukovih postera. Jeste li bili na utakmici proali tjedan? Dobar novinar e sugovornika sluaati pa~ljivo, a reagirat e samo kad je potrebno. Duge pauze nije uvijek po~eljno popunjavati novim pitanjima jer to mo~e biti trenutak kad se sugovornik priprema kazati neato va~no. Ako ga se tada nepromialjeno prekine, mo~e se predomisliti i zaautjeti. Osobito pa~ljiv novinar mora biti u razdobljima intervjua kad se sugovornik opusti i po ne govoriti otvorenije. Glavni je cilj istra~iva kih razgovora sakupljanje ato veeg broja korisnih informacija, pa se novinarima esto savjetuju postupci koji e im u tome neposredno koristiti. Tako se novinarima preporu a da suspregnu svako izra~avanje osobnog mialjenja koje bi moglo dovesti do prekida razgovora, da koriste i neverbalne geste kako bi sugovorniku pokazali svoje razumijevanje i suosjeanje, te da, kad su u prilici, pohvale sugovornika jer e im to osigurati nastavak suradnje. Istra~iva kom novinaru je primaran cilj da dobije ato bolju i potpuniju pri u, ali ne bilo po kojoj cijeni. Najviae ato novinar treba nekome obeati jest da e korektno prenijeti njegove ili njezine stavove i da e slu aj istra~iti savjesno. Stvaranje dojma da podupire ne iju stranu, ili davanje nade da e objavljivanje pri e rijeaiti ne iji problem, krai novinarske eti ke norme a  ato je joa gore  mo~e rezultirati i sna~nim osobnim razo aranjem osobe koja je ustupila informacije. Kako doprijeti do sugovornika Ako svaki novinar prije nego ato podigne telefonsku sluaalicu mora znati koja pitanja i s kojim ciljem ~eli postaviti, istra~iva ki novinar mora unaprijed smisliti i taktiku za slu aj da ga sugovornik odbije i prije no ato je iata upitao. Postoji viae razloga zaato potencijalni izvori informacija odbijaju razgovarati s novinarom. Neki od njih, kao ato navodi Biagi (1992), nemaju vremena, drugi se osjeaju krivima, trei osjeaju tjeskobu pri samoj pomisli na razgovor s novinarima... U situacijama kad su izvori informacija zastraaeni i kad smatraju da bi odgovaranjem na novinarska pitanja doveli u pitanje vlastiti posao, sigurnost obitelji, ili ato tree, novinarima je pristup izvorima dodatno ote~an. Ako pitanja izbjegava neka javna osoba, novinar joj  dakako, vrlo obzirno  mo~e objasniti da to ateti njezinu publicitetu i ostavlja loa dojam o njezinoj ulozi u predmetu istrage. Ukoliko je to u danom slu aju istina, novinar ne bi trebao propustiti joa jedan sasvim razuman argument: osobi s kojom ~eli razgovarati vjerojatno je u interesu da i njezina strana pri e bude zastupljena. Kad je rije  o javnim osobama, novinaru su ponekad problem razni tajnici, uredi za odnose s javnoau, glasnogovornici i pomonici. Biagi (1992) smatra da novinar mo~e pokuaati od osobe koja atiti potencijalnog sugovornika napraviti saveznika, pri emu je ljubaznost ponovno klju na rije  (Maaa, znam da vas gnjavim, ali ako me sad spojite, obeavam da danas viae neu zvati.) Ponekad upali i blef: osobu koju nastoji kontaktirati, novinar mo~e nazvati po imenu ili nadimku, stvarajui tako dojam da je osobni prijatelj (Je li Gospar u uredu? ). Ako novinar nikako ne mo~e do osobe doi putem telefona, vjerojatno je najbolji na in da se s njom suo i izvan ureda, recimo na nekom domjenku ili protokolarnom dogaaju: vrlo je izvjesno da e u izravnu kontaktu dobiti makar nekakav odgovor. U Hrvatskoj, za razliku od, primjerice, SAD-a, nije uvrije~ena praksa da potencijalnim sugovornicima na razgovor u ured, ili na kunu adresu, novinar doe bez najave, a aktere medijskih afera rijetko se s neugodnim pitanjima do ekuje na ulici. Neki e rei da je to pozitivno jer hrvatski novinari poatuju pravo na privatnost, a drugi da su nedovoljno agresivni u istjerivanju pravde. Ako je, pak, rije  o anonimnoj osobi, odnosno tzv. obi nom graaninu, novinarske su mogunosti znatno ograni ene jer te osobe nemaju nikakvu, esto ak ni moralnu obvezu za istupanje u javnosti. Takve je sugovornike, koji u pravilu nisu na pozicijama moi, lakae privoljeti na razgovor u slu ajevima kada oni nisu jedini izvor informacija. Neki e biti spremniji govoriti ako znaju da je novinar kontaktirao i s drugim osobama, da ve zna dio pri e i da razgovor s njima nee biti klju an u istra~ivanju. Kada je glavni motiv autnje potencijalnih izvora informacija strah, istra~iva  im mo~e ponuditi anonimnost i potpunu (zakonsku) zaatitu kao novinarskog izvora informacija. Biagi (1992) preporu a novinarima da potencijalnim sugovornicima istaknu da informacije iz intervjua mogu pridonijeti javnom dobru, ili da ljudi koji su u istoj situaciji mogu neato nau iti iz njihova iskustva. Novinaru e ponekad pomoi otvoreno priznanje da viae nema telefona koje nije nazvao ni vrata na koja nije zakucao ili da bi mu koristio bilo kakav trag, makar i nesiguran, da nastavi istra~ivanje. U nekim situacijama mo~e biti korisno da novinar jednostavno ispri a svoju verziju pri e, u nadi da e mu sugovornik, izrijekom ili samo neverbalnom gestom, dati do znanja da je neato ato iznosi to no, odnosno pogreano, i na taj na in odgovoriti na pitanje koje nikada nije ni postavio. Sli nu taktiku neki novinari upotrebljavaju u nizu svakodnevnih situacija, recimo kad pokuaavaju doi do broja mobitela osobe koje trenuta no nema u uredu. Umjesto da pitaju za broj, koji se uglavnom uva od novinara, oni naprosto ka~u da ga ve imaju, i zatim nekom tajniku ili pomoniku odlu no po nu recitirati posve izmialjen slijed brojeva. Odlu an ton ponekad suradnika natjera da novinara ispravi i tako mu oda tra~eni broj telefona. Kako bi doaao do izvora informacija, Weinberg (1996) piae pisma u kojima, svjesno izbjegavajui prijetee rije i poput intervjua ili istrage, potencijalne sugovornike moli da mu pomognu da popuni neke praznine u istra~ivanju (str. 83). Isti je autor u nekim slu ajevima koristio i preporuke osoba koje su imale prijaanje iskustvo s rada s njime i koje su bile voljne jam iti za njegovo novinarsko poatenje i pomnost. Weinberg (1996) smatra da novinar u nekim situacijama potencijalnim izvorima mo~e obeati ak i to da e imati priliku pro itati tekst prije objave. Dakako, s prethodnim objaanjenjem da spreman promijeniti samo ono ato je neto no, a ne ono je netko doista kazao. Tajno istra~ivanje Neke je teme gotovo nemogue istra~iti klasi nim metodama istra~iva kog rada. Dok neke akole novinarstva preporu uju da o pri ama koje se ne mo~e istra~iti u svojstvu novinara uope ne treba ni pisati, drugi su, pak, mialjenja da novinar za istinom treba tragati i po cijenu la~nog predstavljanja. Primjer takva tajnog istra~ivanja, koje se u anglosaksonskom svijetu naziva i undercover (tj. tajno), objavila je spisateljica Barbara Ehrenreich (2001), koja je domete ameri ke socijalne reforme istra~ila tako ato je viae mjeseci pokuaavala pre~ivjeti radei neke od najslabije plaenih poslova u SAD-u. Bila je sprema ica, konobarica, prodava ica u lancu trgovina Wal-Mart, a svoja je neugodna iskustva kasnije opisala u knjizi Nickel and Dimed, koja je pokazala kako Amerikancima minimalna nadnica ne dostaje za osnovne potrebe. Sudei po istra~ivanju ameri kog sveu iliata Indiana, objavljenu u travnju 2003. godine, neprestano se smanjuje broj novinara koji podr~avaju klasi no tajno istra~ivanje (undercover), kakvo je, na primjer, zapoaljavanje u svrhu stjecanja internih, tajnih informacija o poslodavcu. Prije dvadesetak godina, u po etku osamdesetih, ak 67 posto ispitanih novinara podr~avalo je tu kontroverznu novinarsku praksu, dok je posljednjih godina podraka spala na 54 posto. Stru njak za novinarsku etiku floridskog Poynterova instituta za medije Bob Steele novinare upozorava da prilikom donoaenja odluke o tome hoe li krenuti u istra~ivanje u kojem se prikriva novinarski identitet, razmisle ugro~avaju li time vlastitu sigurnost i sigurnost ljudi koji e, i ne znajui, biti sudionici istra~ivanja. Kao primjer loae ideje za tajno istra~ivanje Steele navodi provjeravanje raznih vrsta osiguranja kako bi se ispitalo funkcionira li sistem kako treba  od toga da se novinar na nekom javnom mjestu poput aerodroma po ne oponaaati terorista, do testiranja osobnog osiguranja javnih du~nosnika. Ruku pod ruku s tajnim istra~ivanjem time ide i metoda tajnog audio i video-snimanja. Kao prvo, kako nala~e i BBC-jev priru nik za producente, novinari moraju biti svjesni da je rije  o ekstremnim metodama koje ne smiju postati rutinom. Priru nik navodi i u kojim je slu ajevima upotreba ovakvih metoda opravdana (BBC, Producer s Guidelines). Pri istra~ivanju slu ajeva koji pokreu pitanja o ozbiljnom antisocijalnom ili kriminalnom ponaaanju, a u kojima ima prijaanjih dokaza o takvom ponaaanju. U prikupljanju materijala koji se ne bi moglo pribaviti na otvoren na in, u zemljama gdje lokalni zakoni djeluju neprijateljski spram temeljnih sloboda ili demokratskih principa ili koji predstavljaju ozbiljnu prepreku odgovornom stvaranju (radijskog, odnosno televizijskog) programa. Kao metoda druatvenog istra~ivanja kad ni jedna druga metoda ne mo~e na odgovarajui na in zabilje~iti ponaaanje koje se istra~uje. U takvim e slu ajevima biti uobi ajena praksa prikrivanje identiteta pojedinaca o kojima je rije . U zabavne svrhe kad je tajno snimanje i bilo koja druga vrst obmane dio zabave. U tim e slu ajevima uvijek biti nu~no dobiti naknadno dopuatenje pojedinca koji je snimljen. Klju ni intervju Na samom kraju istra~iva kog procesa preostaje intervju s glavnim akterom ili akterima pri e. Taj se razgovor obi no odgaa do samog kraja zato ato novinar kvalitetna pitanja mo~e postaviti tek kad su mu poznate sve okolnosti slu aja i kada objavljivanje pri e viae ne ovisi o pristanku klju nih aktera na sudjelovanje. To, ipak, nije pravilo: neke e osobe bolje reagirati ako im se novinar obrati izravno, nego nakon ato iz drugih izvora saznaju da je istra~ivanje o njima ve u tijeku (Weinberg, 1996). Napokon, svako je istra~ivanje razli ito  u nekima uope ne postoji razgovor koji bi se mogao izdvojiti kao klju an. U klju nom intervjuu nisu neva~ne okolnosti razgovora: uputno je da se intervju odvija na mjestu koje sugovornik do~ivljava kao neutralno, ili ak prijateljsko, kao ato su njegov dom ili ured. Tehniku kojom e se koristiti u toj fazi istra~iva kog procesa novinar e odabrati s obzirom na to ato o ekuje od razgovora. Ako je klju an razgovor u biti nekonfliktan  recimo da je rije  o najva~nijem svjedoku nekog dogaaja koji ~eli javno iznijeti svoje iskustvo  najjednostavnije je pitanja postavljati kronoloakim slijedom. Na taj na in novinar ima dobar pregled dogaaja i lako mo~e uo iti praznine, eventualne nelogi nosti ili namjerna izostavljanja. U razgovoru novinar od sugovornika mora zatra~iti da mu objasni ono ato mu se ini nelogi nim i ato ne razumije, a u dijelovima va~nim za predmet istra~ivanja treba postavljati mnoatvo potpitanja. Puno viae pozornosti i takta iziskuju konfliktni intervjui. Neki akteri istra~iva kih tema izbjegavaju susret s novinarima dok god je to mogue, ili ih, pak, do zadnjeg trena nastoje uvjeriti da pri a koju istra~uju nije vrijedna pa~nje, da je rije  o podmetanju konkurencije i sl. Neki od njih ne ~ele komentirati slu aj ni nakon ato je pri a objavljena, smatrajui da e na taj na in smanjiti utjecaj novinarskih tvrdnji. Ako istra~iva  doe u priliku da razgovara sa sugovornikom koji je bio glavni predmet istra~ivanja, mudro je da u po etku postavi pitanja za koja je vjerojatnije da e dobiti odgovore, a da ona te~a ostavi za drugi dio razgovora. Nalder novinarima savjetuje da koriste ono ato smatraju da znaju. Tako je, primjerice, umjesto: Jeste li pronevjerili taj novac?, uputnije postaviti pitanje: Zaato ste otpustili one koji su pronevjeru otkrili javnosti? Na taj na in novinar mo~e sugovornika potaknuti da prizna i ono za ato joa nema slu~bene potvrde, odnosno da po ne objaanjavati, umjesto da pori e. U takvim razgovorima novinar treba biti spreman na to da e intervjuirani pokuaavati razgovor skrenuti u smjeru koji mu viae odgovara, da e izbjegavati neugodna pitanja te da neka pitanja mogu izazvati i prekid intervjua. U tim je situacijama va~na odlu nost. Ako neki odgovor zvu i neuvjerljivo ili preopenito, novinar to mora sugovorniku dati do znanja i ponoviti pitanje  ako je potrebno, i viae puta. Najjednostavnije je razgovarati s onima koji iznose o igledne la~i: u pravilu je najbolje pustiti ih da sami sebe kompromitiraju tako da im se dopusti da potanko iznesu vlastitu verziju pri e. Nalder ak savjetuje da se od la~ljivca zatra~i ato viae detalja, a u kontrastu s la~ima, injenice i dokazi koje novinar iznese naknadno bit e joa efektniji. U nekim slu ajevima kao ato je, primjerice, televizijska emisija u~ivo, davanje prilike la~ovu da neometano iznosi svoju stranu pri e, ili zakaanjelo opovrgavanje neto nih navoda, mo~e izazvati kontraefekt. U nekim e razgovorima sugovornik pa~ljivim odabirom rije i nastojati zaobii klju ne teze pitanja ili e demantirati posve nebitne elemente pri e: to je posebno jednostavno u slu ajevima kada u predmetu istrage ima stru nih detalja zbog kojih je sugovornik u prednosti u odnosu na novinara. U takvim je slu ajevima va~no da novinar ne prihvati prvo sugovornikovo obrazlo~enje koje demantira elemente istra~ivanja, nego da demantijima i ponuenim alternativnim tuma enjima pristupi kriti ki i s pouzdanjem u vlastite zaklju ke i teze. Novinar uvijek mo~e insistirati na tome da sugovornik svoje argumente pojasni ili da ih razlo~i na sastavne dijelove koji su razumljiviji. Nakon ato novinar obavi klju ni intervju, istra~iva ki je proces pri samom kraju i preostaje samo krajnja odluka o tome hoe li krenuti u pisanje pri e. Ako je istra~ivanje do tog trenutka bilo raeno postupno i pa~ljivo, novinar e imati vrlo jasnu sliku o tome ato mo~e rei o predmetu istrage, a da to bude dostatno potkrijepljeno izjavama i dokazima. Smatra li redakcija da su rezultati istrage dovoljno dobri, atraktivni, korisni, jednom rije ju  objavljivi, ovisit e o odluci urednika. U Dodatku su sa~eti elementi istra~iva kog procesa. Pisanje pri e Pravila pisanja istra~iva kih tema su ista kao i u ostalim novinarskim disciplinama: one moraju biti izlo~ene jasno i zanimljivo. Ipak, va~no je imati na umu da je materijal kojim barataju novinari u istra~iva kom novinarstvu miljama daleko od onoga ato se novinarima nudi na tiskovnim konferencijama, na kojima su i sadr~aj i forma informacija unaprijed prilagoeni medijskom formatu. Ponekad se ini da je istra~iva ke pri e teako prepri ati jezikom razumljivim prosje nom itatelju zato ato su mnoge od njih pune stru nih termina ili zato je slijed dogaaja u njima zamraen. U uspjeanom kroenju takvih pri a novinaru je najvei saveznik zaliha znanja koju je stekao istra~ujui  gotovo da i nema uspjeane istra~iva ke pri e ako novinar nema u rukavu joa koju informaciju viae od onog ato objavljuje. Akumulirano znanje novinaru omoguava da brzo razlu i bitno od nebitnoga, zanimljivo od nezanimljivoga, da u pri i uvijek zadr~i jasan fokus i da dobro potkrijepi osnovnu tezu. Sve ato nije neophodno za razumijevanje pri e, smanjuje razumljivost teksta, a mo~e i nepotrebno otvoriti pitanja na koja novinar joa nema odgovor. Ako novinar piae o stru nim temama, i openito, u svim slu ajevima kad nije posve siguran je li dobro razumio neku izjavu ili objaanjenje, nije na odmet da ponovno kontaktira sugovornike i pro ita im sporne dijelove. Budui da i neva~ne pogreake ugro~avaju vjerodostojnost istra~ivanja, prilikom pisanja valja provjeriti svaki sumnjivi podatak  ako treba, i viae puta. Opis Johna Ullmana, koji je bio urednik novinarskih projekata u Star Tribuneu u Minneapolisu, prikazuje ozbiljan pristup provjeri podataka. Pri kraju svakog projekta, pregledavamo svaku rije  u svakom retku kako bismo provjerili to nost, nepristranost i kontekst... Ja uzmem prvu verziju pri e, po evai od vrha, a reporter se vrati izvornoj dokumentaciji kako bi provjerio svaku injenicu. Kada doemo do citata, reporter ita citate iz kompjutora u kojemu se nalaze transkribirani intervjui. To je naaa zadnja aansa da osiguramo da je sve to no i to je puno temeljitija metoda od bilo koje odvjetnikove. ekamo gotovo do kraja jer veina problema nastane ne zbog injenica koje koristimo, nego zbog rije i kojima ih se okarakterizira, poput priloga i pridjeva. Kako neato ka~emo je jednako va~no kao i ato ka~emo... Ne tra~imo samo jednostavne stvari, poput toga je li ime ispravno napisano ili je li datum roenja to an. (Weinberg, 1996: 496-497) Mo~e se dogoditi da e pri samom kraju istra~ivanja neki od sugovornika, koji su se u meuvremenu predomislili, novinara pokuaati nagovoriti da ih izostavi iz pri e, ponekad i pod prijetnjom tu~be. U takvim je situacijama presudna novinarova arhiva: onaj koji je snimao ili pa~ljivo bilje~io i pohranio svoje razgovore, na takve zahtjeve i dalje mo~e pristati, ali nipoato nije na to prisiljen. Krajnji tekst u istra~iva kom novinarstvu mora biti transparentan: po~eljno je da je u njemu jasno koliko je istra~ivanje trajalo, s koliko je osoba novinar kontaktirao, i kako je provjeravao pojedine informacije. Gdje god je to mogue, dobro je navoditi imena i funkcije ljudi koji su iznijeli informacije koje se navodi u pri i. Ponekad u toj zadnjoj fazi istra~ivanja istra~iva  mo~e nagovoriti izvore koji su mu inicijalno pristali govoriti isklju ivo anonimno da iza nekih dijelova pri e stanu vlastitim imenom i prezimenom, ili barem navoenjem funkcije koju obnaaaju. Novinari ponekad imaju dovoljno materijala za objavljivanje pri e u nastavcima. Drugi put, novi elementi pri e koje otkrije nakon objavljivanja omoguit e im da objave follow-up, tj. nastavak pri e. Ponekad je potrebno objaviti cijeli serijal pri a o nekom slu aju prije no ato akteri afere i nadle~na tijela odlu e reagirati. Naposljetku, demantiji. Najva~nije je pravilo da ih treba pro itati pa~ljivo, jer se iza sna~nog vokabulara i odlu nih negiranja zna skrivati priznanje najva~nijih otkria neke pri e. Manje se pogreake mogu potkrasti svakome, bez obzira na pa~ljivost i koli inu provjera. Ugled istra~iva kih novinara ozbiljno naruaavaju pri e za koje se ispostavi da su bile namjerno preuveli ane, posve la~ne, ili koje su poslu~ile kao puko sredstvo obra una zainteresiranih strana. Onima koji poznaju pravila profesije takvo se ato, ipak, nee dogoditi tek tako. TEHNOLOGIJA U ISTRA}IVA KOM NOVINARSTVU Inoslav Beaker Novinarstvo i tehnologija Ra unalo (ili: kompjuter) u danaanjem je novinarstvu nazo no, pa i nezaobilazno, otprilike onoliko koliko je to donedavna bio pisai stroj. Bilo je, dakako, novinara koji se nisu srodili ni s tom novotarijom (Jo~a Vlahovi je sav svoj novinarski vijek pisao pisaljkama, napredovavai naposljetku do kemijske olovke, te diktirajui tekstove daktilografkinjama; Marija Juri  koja je na viae na ina revolucionirala tadaanje hrvatsko novinarstvo  pisala je do smrti gua jim perom, i to ne samo lanke nego i feljtone koji su je proslavili kao Zagorku& ), pa svejedno to nije ugrozilo ni kakvou, ni koli inu njihova rada. Golema veina njihovih kolega prihvatila je, ipak, kako pisai stroj, tako poslije i ra unalo. Zaato je, dakle, dvaput u proalom stoljeu golema veina novinara bitno promijenila navike, prihvativai prvo pisai stroj, a zatim ra unalo? `to e novinaru uope stroj? Donekle, jama no, i kao statusni simbol  ali prvenstveno kao orue u njegovu zanatu. Novinarski je zanat veoma star (ato vrijedi navesti ne samo zbog paralela s najstarijim zanatom na svijetu). Novinaru je zanat da ispri a pri u o dogaaju, o novom dogaaju, da iznese novinu, kojih zbir daje novine. Dakle, to je zanat star kao povijest (koja takoer iznosi pri e o dogaajima, ali ne tako novima), jer su novosti vazda bile kurentna roba. One su iznoaene na isti na in i onda kada suvremeni strojevi nisu mogli biti ni zamialjeni, ali je svaka tehnoloaka revolucija promijenila na in kako su novosti prenoaene. Prenoaenje stvara specifi nu potrebu za strojevima u novinarstvu: omoguuju da protok informacija bude ne samo ekonomi niji (ato je svrha svakog stroja u svakoj djelatnosti), nego i br~i. Nema, ili barem nema joa, stroja koji bi na sebe mogao preuzeti zadatak da odgovori ni na aest ili pet metodskih pitanja (5W/H), osnovnih za svaku informaciju. Ra unalo mo~e izra unati sve mogue aahovske poteze i pobijediti svjetskog prvaka, ali mogui broj poteza je u socijalnim odnosima kudikamo vei. Kompjuteri ne stvaraju velike izvjestitelje. Ra unalo je alat koji vrijedi onoliko koliko i osoba koja ga rabi. Radoznalost stvara velike izvjestitelje, rekao je Segal Garrisonu (19982). Novinari, dakle, iatu stroj (i prelaze na noviji) ne radi oblikovanja informacije (u emu je ovjek i dalje apsolutno nezamjenjiv, zasad, ali mu za to i dalje mo~e biti dovoljno pero), nego za ubrzanje protoka informacija. U protoku informacija novinar je karika u lancu, izmeu izvora (odnosno izvor) vijesti i krajnjeg korisnika. U obim tim aspektima stroj (uklju no kompjuter) treba novinarima: da olakaa zadatke (npr. da izbjegne repetitivne i stoga dosadne i zamorne akcije), da omogui br~i i/ili sveobuhvatan pristup izvorima (input), vijestima iz domene kojom se bavi (iz sredine o kojoj izvjeauje), referalnim vijestima iz domene kojoj se obraa (iz sredine u kojoj glasilo djeluje), dokumentaciji (koja mo~e biti na papiru ili elektroni ka, u vlastitu posjedu ili u ustanovi, na vlastitu kompjuteru, poput enciklopedije na CD-ROM-u, ili pak negdje u Mre~i, itd.), osobnim informacijama (o plai, o bankovnim ra unima, o troakovima, ili pak porukama itd.) da ubrza predaju informacija (output) do klijenata ( itatelja, sluaatelja, odnosno gledatelja) da omogui interakciju s klijentima. To je bila svrha i svih strojeva koje su novinari rabili prije kompjutera, po ev od brzojava, pa nastavivai s telefonom, pisaim strojem, dalekopisa em, telefotom itd. Ra unalo je i prvi stroj kojim se slu~e i novinar i glasilo. Za razliku od novinara, iji je osnovni modus rada isti stoljeima, glasila svu svoju strukturu duguju tehnologijama: novine izumu tiska, suvremene novine izumu prve rotacijske tiskare; radijskog novinstva ne bilo bez izuma radija, televizijskoga bez izuma televizije, internetskoga bez povezivanja ra unala u svjetsku mre~u. Svaki masovni medij mora prvo biti tehni ko sredstvo, kadro doprijeti do masovne publike. U drugoj polovici 20. stoljea uslijedio je niz va~nih doprinosa znanosti, golemih otkria koja e dramati no utjecati na razvoj novinarstva u sljedeih stotinu godina pa i dalje. Ni jedno od tih otkria ni na inio ni novinar, ni onaj tko pou ava novinarstvo, konstatirao je Johnson (1994). Ni kompjuter, dakle, nije izmialjen niti namijenjen za novinarstvo  nego su u tom mediju oba glavna i nerijetko suprotstavljena segmenta novinstva (novinsko nakladniatvo i novinarstvo) prepoznala joa jedno povoljno i bogomdano tehni ko sredstvo za prethodno spomenute ciljeve. Novinarima je ra unalo postalo neophodan alat, a Prelog (1996) veli: i prijatelj. Tehnologija je pripomogla i veoj pokretljivosti novinara. Nisu posrijedi samo prijevozna sredstva. Razvitak tehnologije osobnih ra unala i osobito minijaturizacije njegovih dijelova nu~no je vodio proizvodnji prijenosnih osobnih ra unala (prvo su stigli portable od 10-12 kg, koji dakle nisu bili niata lakae prenosivi od aivaeg stroja, pa lap-top od 4-5 kg i sve lakai, da bi prispio notebook od 2-3 kg, prvi kadar da se i u tom pogledu nadmetne prijenosnome pisaem stroju, pa palm-top, dlanovnik, lakai od 0,2 kg, dok je minijaturizacija omoguila da sada i cjelovita workstation ne bude ni vea ni te~a nego nekadaanji notebook, koji je u meuvremenu postao lakai od 1,2 kg). Razvitak radiotelefonije (npr. mobitel) omoguio je povezivanje i ~ivog glasa, i podataka iz kompjutera, a zatim i iz kompjuteriziranih fotografskih aparata i video kamera, s uredniatvima odnosno, posredovanjem masovnih medija, s publikom, nerijetko istodobno ili izravno (in a real time). Napokon je i sam mobitel dobio kameru (ve smo spomenuli kako je Giovanna Botteri, izvjestiteljica Raija 3, emitirala 2003 prvi snimak bombardiranja Baghdada videomobitelom u izravnom prijenosu). Tu nipoato nije kraj. Taj i takav prijenos podataka ekonomski je dostupan novinaru pojedincu. Kroz Mre~u mogue je sada, po cijeni lokalnih telefonskih impulsa, slati bilo kamo tekst snimak (fotografiju) ili inu grafiku video (sekvenciju snimaka u nizu) zvuk (audio). Internet i jeftini digitalni fotoaparati dodatno su promijenili novinsku scenu, jer su bitno ote~ali nadzor nad vizualnim informacijama. U vijetnamskom ratu je 1973 Nick Ut (Associated Press) snimio 9-godianju Kim Phuc kako, dok na njoj joa gori napalm, u~asnuta i u gr u bje~i s ostalim civilima, poato su Amerikanci napalmom spalili selo Trang Bang. Taj snimak je presudno utjecao na glediate ameri ke javnosti spram tog rata (a fotoreporteru priskrbio Pulitzerovu nagradu). U Iraku 2004 snimateljima i fotoreporterima pristup je bio znatno ograni en, ali se pokazalo da viae nije nu~na ni sofisticirana oprema, a ni majstor kakav je u drugome svjetskom ratu bio Robert Capa. Naju~asnije fotodokumente o mu enjima i ubojstvima u ira kim zatvorima s ameri kom odnosno britanskom posadom priskrbili su sami mu itelji, snimajui ih za uspomenu i aaljui ih prijateljima elektronskom poatom. Seymour Hersh nije morao tjednima prikupljati dokaze, kao tri desetljea ranije za My Lai, nego je u Newyorkeru mogao objaviti zavrani izvjeataj samo zahvaljujui snimcima prispjelima preko Interneta, i dokumentu iz Pentagona koji mu je pribavio whistleblower. Bushova administracija je zatajila izvijesti Crvenog kri~a i vlastitoga vojnog inspektora  ali su fotografije procurile kroz Internet, mimo nakana onih koji su ih snimili, nametnule se istra~iva kim i interpretativnim novinarima, te opet klju no utjecale na raspolo~enje javnosti u Sjedinjenim Dr~avama Amerike i Velikoj Britaniji. Ra unala omoguuju izvjestiteljima da smjesta nau izvore diljem svijeta, da lako provjere slo~ene prora une i brzo raa lane informacije. Novinar 21. stoljea mora znati kako da ukrca trosatni govor u ra unalo i uporabi funkcije programa za obradu teksta da bi obavio jednostavnu analizu sadr~aja ka~e Garcia (1998.) Informatika u istra~iva kom novinarstvu Istra~iva ko novinarstvo je, viae nego ijedno drugo, orijentirano ka uporabi ra unalske (kompjuterske) tehnologije. Istra~iva ko novinarstvo je stoga sve eae i kompjutersko (ili: kompjuterizirano) novinarstvo. Za nj Garcia (1998) nudi ovu definiciju: Kompjuterizirano novinarstvo podrazumijeva uporabu elektronskih sredstava pri istra~ivanju, uobli avanju i objavljivanju novosti. Kompjutersko novinarstvo (Computer-assisted journalism) se, po Garciji, mo~e podijeliti na tri glavne kategorije: Kompjutersko istra~ivanje (Computer-assisted research) Kompjutersko izvjeatavanje (Computer-assisted reporting) Kompjuterska prezentacija (Computer-assisted presentation) Izraz kompjutersko izvjeatavanje se (u ameri kom ~argonu, op. prev.) esto rabi, pars pro toto, kao ina ica za sve kompjutersko novinarstvo (dakle: i za ra unalsko istra~ivanje). Za neke druge kompjutersko novinarstvo (& ) je uporaba kompjutera radi stjecanja podataka za novinsku prezentaciju (Garrison, 19982). Informati ka tehnologija se u novinskom istra~ivanju rabi, kako sa~ima Ward (2002: 68-69), za pronala~enje informacija (dokumenata, podataka, snimaka  fotografija, auditivnih snimaka, videozapisa; pronala~enje osoba (ne samo imenovanih pojedinaca, nego i sudionika u debatama, nosilaca tekuih mialjenja, trendova i moda); provjeru informacija (koriatenjem referalnih izvora online); analiziranje informacija (osobito podataka). Ward upozorava da te granice tih kategorija nisu nepropusne, pa e tehnika koju rabimo za pribavljanje nekih informacija istodobno donijeti i neke druge: vidjet emo na drugom mjestu u ovoj knjizi kako tra~ei tekstove mo~emo nai elektronske adrese njihovih autora, kao ato tra~ei imena nailazimo i na podatke o osobama i o njihovim djelima. O ito je da je u citiranim (i mnogim drugim) definicijama naglasak baa na istra~ivanju, na koriatenju kompjutera (samostalnoga ili umre~enoga) u tra~enju podataka. Podsjetimo da se pretra~ivanje mo~e razlikovati i s obzirom na nosa e podataka koji se pritom koriste, pa postoje: potraga na perifernim nosa ima podataka (Batch research) vezanima uz ra unalo (HDD, CD-ROM, DVD itd.), potraga online (Research online) po udaljenim bazama podataka, odnosno Internetu. Pojam online zna i izravnu i simultanu komunikaciju izmeu dvaju udaljenih ra unala, odnosno ra unalnih sustava, povezanih telekomunikacijskim kanalom (svejedno da li telefonskom linijom, kroz lokalnu mre~u, kroz Internet ili sli no). Taj pojam je u posljednjih nekoliko godina mijenjao i sadr~aj i ortografiju. Baze podataka pasivni su izvori informacija, koji se od zadnje treine proalog stoljea nalaze sve eae u elektronskom obliku (databases), pa se sada gotovo zanemaruje mogunost da bi mogle biti, recimo, i karti ne. U nas su definirane na mnogo razli itih, nerijetko disparatnih na ina. Maja Joki (1999) definira ih kao zbirke srodnih tekstualnih i/ili numeri kih podataka u strojno itljivom obliku koje se diseminiraju i publiciraju u elektroni koj formi. Na ina njihovih podjela joa je viae nego definicija. Novinar treba da zna da u elektronskim bazama mo~e nai podatke, probrane i sortirane, jer su baze podataka po svom sadr~aju naj eae [& ] selektivne i zapisi su standardizirani (Joki 1999). Veoma dobre i pregledne upute o pretragama online, namijenjene britanskim (i evropskim) novinarima, nudi Ward (2002: 67-101). Informacijski brokeri nova su vrsta specijalista koja se pojavila u Sjedinjenim Dr~avama izvan novinskih poduzea. Posrijedi su stru njaci koji zarauju za ~ivot pronalazei informacije za ine korisnike. Informacijski brokeri stvaraju, pribavljaju, pronalaze i koriste informacije za korisnike  definira Helen P. Burwell u svome godianjemu Svjetskom adresaru informacijskih brokera, gdje ih navodi viae od 1200 u Sjedinjenim Dr~avama Amerike, dodajui popise za joa 44 ine zemlje. Po istom izvoru, to zanimanje se razvilo stoga ato neki korisnici ili ne ~ele sami tra~iti podatke, ili nemaju prigode da ih sami tra~e, pa radije plaaju stru njaku da ih tra~i za njih. Sli na specijalizacija se razvila i unutar veih redakcija i novinskih agencija, gdje su se neki knji~ni ari odnosno dokumentalisti specijalizirali za linijsku kompjutersku pretragu i potragu za podacima. Takvi primjeri se rijetko nalaze izvan Sjedinjenih Dr~ava (potpisani autor zna za takve slu ajeve samo u Reutersu). Najvei dio evropskih novinara koji ~ele koristiti kompjutersku potragu za podacima moraju pritom biti sami svoji majstori. Pretrage online mogu biti podijeljene na dvije razine: globalnu i lokalnu. Lokalna pretraga se usredoto uje na jednu mre~nu stranicu (website), ili na jednu bazu podataka (database), ili na jednu datoteku (file), ili na jedan pojam. Ona atedi vrijeme, ali je korisna samo ako znamo dovoljno podataka i prije po etka pretrage. Potraga za jednom natuknicom u enciklopediji ili za odreenim lankom u dokumentaciji takoer je vrsta lokalne pretrage. Lokalna pretraga mo~e biti i periodi na: redovito pretra~ivanje iste mre~ne stranice. Globalna pretraga obuhvaa sve datoteke u knji~nici, ili svu bazu podataka, ili sav Internet. Njih rabimo kada znamo samo ograni ene podatke ili nam hitno treba mnoatvo obavijesti. Dok se ameri ki priru nici o kompjuterskom novinarstvu bave ponajviae pretra~ivanjem baza podataka, evropski novinari su natjerani da to zamijene prvenstveno pretragama po Internetu. Biblioteke i arhivi Meu izvore podataka dostupne (i) pomou ra unala valja svakako ubrojiti biblioteke i arhive. Elektroni ki bibliografski katalozi su, na primjer, najkrupnija skupina u bazama podataka dostupnima online i u Hrvatskoj i u Srednjoj Evropi kao cjelini. Arhivi su bitno malobrojniji, ali su uglavnom dostupni po istom na elu. Knji~nice i arhivi su veliki, va~ni i, ato je takoer va~no, organizirani skupovi (tezaurusi, pokladi) razli itih informacija, pa mogu biti veoma va~ni novinaru u istra~ivanju, ovisno o vrsti. To se osobito odnosi na sredianje takve dr~avne ustanove, kao ato su u Hrvatskoj Nacionalna i sveu iliana knji~nica, odnosno Dr~avni arhiv. Njihova sve vea dostupnost uz pomo ra unala ini ih joa korisnijima  iako se ondje mo~e doznati da su novinari razmjerno rijetki korisnici tih depozita. Regulativa koriatenja arhivske grae u Dr~avnom arhivu dostupna je na internetskoj stranici:  HYPERLINK "http://www.arhiv.hr/hr/koristenje/fs-ovi/dostupnost.htm" http://www.arhiv.hr/hr/koristenje/fs-ovi/dostupnost.htm): Pravo na koriatenje arhivskoga gradiva imaju svi korisnici pod jednakim uvjetima. Javno arhivsko gradivo u pravilu je dostupno 30 godina nakon nastanka, a mo~e biti dostupno i prije isteka navedenoga roka, ako je od nastanka namijenjeno javnosti ili ako je to stvaratelj izrijekom naveo u ispravi o predaji gradiva arhivu. Javno arhivsko gradivo koje sadr~i podatke ato se odnose na obranu, meunarodne odnose, gospodarske probitke dr~ave i na poslove nacionalne sigurnosti, a ijim bi objavljivanjem nastupile atetne posljedice za nacionalnu sigurnost ili nacionalni interes Republike Hrvatske, dostupno je po isteku 50 godina od njegova nastanka, ako posebnim propisom nije druga ije odreeno. Javno arhivsko gradivo koje se odnosi na osobne podatke (matice, lije ni ka dokumentacija, osobni dosjei, sudski, porezni, financijski dosjei i sl.) dostupno je 70 godina nakon nastanka, odnosno 100 godina od roenja osobe na koju se odnosi. Arhivsko gradivo mogu koristiti bez ograni enja stvaratelji ijom je djelatnoau i radom nastalo, u svrhe radi kojih je nastalo, odnosno kojima je slu~ilo. novinske dokumentacije Potraga za podacima u novinskim dokumentacijama u Srednjoj Evropi i dalje je vezana uz zastarjele tehnologije, unato  zahtjevima samih novinara. Vjesnikovi novinari su joa 1986 izrazili zahtjev za preobrazbu njihove papirne dokumentacije u linijsku bazu podataka (podrobnije u: Beaker 1997). Ta najvea novinska dokumentacija u Hrvatskoj tek je 2003 krenula u preobrazbu iz carstva akara, ljepila i gumenih ~igova, te u 2004 planira biti 24 sata dnevno dostupna online i novinarima i inim korisnicima (Hodonj 2003). U Hrvatskoj do po etka 1998 nije bilo niti jednih dnevnih novina u elektronskom obliku (Gavran 1999), iako su se neke od njih ve godinama slagale u elektronskom obliku, pa su se tako mogle i pohranjivati. Svejedno, do po etka 1998 nije bilo niti jednih novina u Hrvatskoj snimljenih ni na CD ROM-u (ibidem). Prva kompjuterizirana i linijski dostupna novinska dokumentacija po ela je djelovati tek potkraj proalog stoljea. Hodonj (2003) nudi novi model izgradnje i pretra~ivanja Vjesnikove novinske dokumentacije koji bi omoguio svakodnevno 24-satno pretra~ivanje te baze podataka: izborom novina i autora; pregledom tekstova prema izabranoj novini i datumu; prema osobama i temama u kojima se pojavljuje; prema izabranoj osobi i izabranoj temi; pretra~ivanje prema temi i novinskoj vrsti; pregled baze prema dogaajima; pretra~ivanje baze prema klju nim rije ima; institucijama, zemljopisnim odredbama vremenskim odredbama Logika je tog modela da ne napuata informaciju poslije njezina objavljivanja. Novinar bi tu morao nai dvostruku korist: da su mu informacije dostupne u svako doba dana ili noi; takoer, da je njegov proizvod dostupan komercijalno (uz naplatu), ato bi mu omoguilo dodatnu eksploataciju njegova materijalnoga autorskog prava i nakon objavljivanja u glasilu: od naknade koju bi naplatila dokumentacija dio pripada autoru. pretrage online Pretra~ivanje podataka i vijesti u javnim  profesionalnim i besplatnim odnosno komercijalnim  bazama podataka postoji u Sjedinjenim Dr~avama joa od sredine sedamdesetih godina proalog stoljea. Pojedine novinske redakcije raspola~u vlastitim elektronskim dokumentacijama svih priloga koje su objavile joa od ranih osamdesetih godina. Javne kompjuterizirane dokumentacije (dostupne online bilo s vlastitih terminala, bilo pomou telefonske linije) veoma su rijetke u cjelokupnoj Srednjoj Evropi (osim djelomice Njema ke) a ne samo u njezinu dijelu u tranziciji. To smo konstatirali prije nekoliko godina (Beaker 1998), ali se stanje u meuvremenu nije bitno promijenilo. U Sjedinjenim Dr~avama Amerike su baze podataka online dinamit informacijske eksplozije (Paul, 1994), dakle, ve desetak godina. Ross je (u raspravi u Dubrovniku 1998) smatrao da Zapadna Evropa zaostaje za Sjedinjenim Dr~avama samo tri ili etiri godine kad je rije  o tom aspektu obavijesne tehnologije. Nisam dijelio njegov optimizam, a injenice su mi, na ~alost, dale za pravo. To pokazuju i neato kasnije objavljeni rezultati istra~ivanja Richarda Poyndera (1998: 21-22), po kojima je u Evropi World Wide Web mnogo popularniji nego online hostovi, a da ta popularnost joa ja a u zemljama u tranziciji, npr. u Isto noj Evropi (vidi i: Joki 1999). Bjelodano je da tu popularnost naprosto ovisi o dostupnosti. O ita je potreba da se, ne samo u Srednjoj Evropi, nego u Evropskoj uniji, uspostavi transparentna politika informiranja i usvoji regulativa po ugledu na Information Act u Sjedinjenim Ameri kim Dr~avama. Prije desetak godina neki je ovjek pomahnitao i na Long Islandu po eo pucati po putnicima lokalnog vlaka koji je vraao zaposlene s posla, ubivai petoricu i ranivai joa dvadesetak. Longislandski dnevnik Newsday je za manje od 24 sata objavio cjelovitu pri u s detaljima o ~ivotu i liku ubojice koji je dotad bio javno posve nepoznat. Izvjestitelj Kevin McKoy napisao je preglednu izvijest, ali uz pomo joa najmanje 21 lana redakcije i uz koriatenje informacija dostupnih online (Garrison, 19982). Teako je zamisliti ijedne evropske dnevne novine koje bi bile kadre ulo~iti takvu radnu investiciju bilo u koji dnevni aktualni dogaaj, makar i samo na jedan dan. ak i kad bi imale odgovarajuu tehnologiju. Joa 1998 su Pavao Novosel i Stjepan Malovi utvrdili da je, po percepciji tadaanjih hrvatskih mladih novinara, Internet najkorisniji za istra~iva ko novinarstvo (Novosel-Malovi, 1988: 199). Internet je, tvrdi Brian S. Brooks (1997), najobimnija i vjerojatno najva~nija knji~nica na svijetu. Toliko je postao pristupa an da ak ni tehni ki potpuno nepismen novinar ne bi smio imati problema broditi njime  ali je to prosto surfanje joa daleko od koriatenja Mre~e u novinarske profesionalne svrhe. Internet nudi mnogobrojne izvore podataka pristupa ne istra~iva kom novinaru. Evo samo nekih: Zakoni (u Hrvatskoj dostupni na adresi  HYPERLINK "http://www.nn.hr" www.nn.hr) Statisti ki zavodi (nacionalni   HYPERLINK "http://www.dzs.hr" www.dzs.hr, viaenacionalni  npr.:  HYPERLINK "http://www.europa.eu.int/comm/eurostat" www.europa.eu.int/comm/eurostat, strani) Vlada i uprava (nacionalna   HYPERLINK "http://www.vlada.hr/" http://www.vlada.hr/, lokalna) Specifi ni informacijski portali (u Hrvatskoj npr.  HYPERLINK "http://www.hr" www.hr) Biblioteke (pogledajmo zbirni uputnik na adresi  HYPERLINK "http://161.53.240.2/" http://161.53.240.2/) Obavjeatajni izvori (npr.  HYPERLINK "http://www.cia.gov" www.cia.gov, podaci o Hrvatskoj su dostupni na adresi  HYPERLINK "http://www.odci.gov/cia/publications/factbook/print/hr.html" http://www.odci.gov/cia/publications/factbook/print/hr.html, nepreciznost nekih podataka o Hrvatskoj, npr. o bira kim pravima, na toj adresi podsjea na potrebu provjeravanja svih podataka); u Evropi obavjeatajne organizacije uglavnom kriju podatke od graana; Nevladine organizacije (u Hrvatskoj npr.  HYPERLINK "http://www.hho.hr" www.hho.hr,  HYPERLINK "http://www.babe.hr" www.babe.hr itd.) Poslovne organizacije (pogledajmo zbirni uputnik na adresi  HYPERLINK "http://www.hr/wwwhr/business/index.hr.html" www.hr/wwwhr/business/index.hr.html; podaci o svim trgova kim druatvima u Hrvatskoj, njih viae od 183.000 u 2004, dostupni su na internetskoj adresi Trgova kog suda http://sudreg.pravosudje.hr) Traganje za osobama Poseban problem je tra~enje podataka o osobama, pri emu Internet mo~e biti koristan, ali ni izdaleka dovoljan. Bez obzira na to trebamo li podatke o osobi da bismo pisali o njoj i o njezinim akcijama, ili zato da bismo s njome stupili u dodir  Internet nam ne jam i uspjeh, ali ga mo~e omoguiti. Podaci o djelovanju osoba mogu se eventualno nai koriatenjem nekog od pretra~iva kih motora (pri emu je korisno staviti ime i prezime unutar istih navodnika, kako bi se izbjeglo listanje dokumenata u kojima se javljaju i to ime i to prezime, ali u dviju raznih osoba), lakae ako osobu tra~imo u popisu (npr. na websiteu) njegove strukovne organizacije (odvjetni ke, lije ni ke itd.), a joa pouzdanije u specijaliziranim komercijalnim bazama podataka (o emu govorimo malo kasnije). Pretragu u Internetu emo suziti i u initi djelotvornijom ako uz ime i prezime dodamo neku tipi nu klju nu rije  o osobi (njezino zanimanje, naziv njezina poduzea, naslov njezina djela, ovisno o tome ato i zaato iatemo), naravno, izvan navodnika, odnosno u drugim navodnicima (ako je pojam viae lan). Mo~da emo naii na dovoljan i vjerodostojan opis, mo~da emo naii samo na referenciju koja e nas uputiti na drugi izvor (knjigu, lanak& ), ali mo~da neemo nai ono ato tra~imo, pa emo se morati obratiti drugim izvorima. Podaci o dostupnosti osoba joa su te~e pribavljivi na Internetu. Telefonski imenici operatera fiksne i mobilne telefonije ne samo da su dostupni, nego su i a~urniji od njihovih tiskanih ina ica, ako ih davatelj usluga uope (joa) izdaje. Potrebno je, meutim, znati internetsku adresu imenika (te adrese ne slijede istu logiku ni u istoj dr~avi), u mnogim je zemljama potrebno znati pribli~nu adresu pretplatnika fiksne telefonije (ako ne opinu, a ono barem oblast), nema efikasnog na ina za snala~enje u slu ajevima homonimije, a u fiksnoj telefoniji i dalje je na elo da je u imeniku dostupan samo pretplatnik, a ne i njegovi ukuani, od kojih nam netko mo~da treba. Naravno, u zemljama gdje je viae davatelja usluga treba reaetati jednoga po jednoga da bi se dohvatila sva istovetna imena i prezimena od kojih nas jedno zanima. Nitko ne jam i da je osoba koju tra~imo ostavila svoje ime javnim. A i dalje je mnogo lakae nai telefonski broj nego adresu elektronske poate, premda je to zasad najviae preporu ljiv oblik komuniciranja (ne samo zato ato je razmjerno najjeftiniji a prili no brz, nego i zato ato iza njega ostaje dokument, ato istra~iva kom novinaru mo~e biti presudno). Mnogo je razloga zaato nema jednostavnoga ni pouzdanog sustava nala~enja adrese elektronske poate  nije ovdje mjesto da se razmatraju ni uzroci ni aspekti njezina booma, kako pozitivni, tako i negativni (ponajprije spam). Ostaje injenica da je najpouzdaniji na in da sama osoba d svoju elektronsku poatansku adresu. Postoje internetski imenici i internetski pretra~iva i, koje navode i Nora Paul (19994: 29-30), i Reddick i King (1995: 87-91), ali nisu ni efikasni ni pouzdani: pretra~uju samo neke davatelje usluge, uglavnom locirane u Sjedinjenim Dr~avama Amerike, ak ni u njima nisu uvijek kadri nai registriranog korisnika; nema nikakva pokazatelja je li to glavna adresa (koju korisnik rabi redovito) ili neka posve slu ajna, zanemarena ili ak otkazana& Naravno da su sve te mane sadr~ane i u rutinama tra~enja osoba koje operativni sustavi (npr. Windows) nude u svom izborniku, a zapravo koriste neki od internetskih pretra~iva a. Vei postotak uspjeha zabilje~ili smo tra~ei pomou generalnog pretra~iva a ime i prezime (unutar navodnika, ali svejedno je jesu li odijeljeni razmakom ili to kom, uobi ajenom za adrese elektronske poate, jer generalni pretra~iva i uglavnom ne razlikuju razmak od to ke) i naziv davatelja usluge, ili barem znak AT (@)  ali to koristi samo ako je ta adresa objavljena u nekom dokumentu nazo nome u Mre~i. Naravno, postoje specijalizirane baze podataka, pa je adresa novinara, na primjer, mo~da dostupna na websiteu njegove staleake udruge itd., adresa privrednika je jama no dostupna u komercijalnim bazama podataka o privrednim subjektima itd. Problemi s Internetom Za svakog je novinara, ne samo istra~iva a, bitno da se dobro upozna s Internetom. Pritom je bitno da ima na umu dva klju na problema: vjerodostojnost  jer pouzdanost informacija nije na Internetu niata bolje zajam ena nego u drugim medijima, nego je joa lakae zabaauriti izvor podatka i njegovu provjerivost. redundantnost (zalianost)  na Mre~i je naprosto previae sadr~aja za listanje. Novinar  kao i bilo koji ini profesionalni korisnik toga silno rasprostranjena medija  mora shvatiti zapreku kojom preobilje obavijesti ometa nala~enje strateaki bitnih informacija, te nai prihvatljiva i vjerodostojna rjeaenja. Mre~ino prostranstvo lako se mo~e doimati kao praauma redundantnih ili beskorisnih obavijesti. Novinar mora razviti tehniku brzog i djelotvornog orijentiranja u tom dijelu kyberprostora, pretvarajui divlju aumu u za aranu. U toj tehnici samo neki koraci mogu biti zajedni ki svim novinarima: na primjer osnovno kompjutersko obrazovanje. im se iole zae u praksu  lako je uvidjeti da razlike u potrebama, interesima i sredstvima gotovo posve onemoguuju da se ponude opa ili barem zajedni ka vjerodostojna rjeaenja. Svaki pojedini novinar mora razvijati vlastitu taktiku. Veoma esto e biti prisiljen da je mijenja, neznatno ili stubokom, u skladu s novim svojim potrebama, interesima, odnosno sredstvima. Napokon, i tehnoloake mijene su dosad ve donosile nove taktike, pa nema razloga da tako ne bude i ubudue. Mo~emo se ugledati i na tua rjeaenja  ali dvojbeno je hoe li ta rjeaenja, optimalna drugom novinaru, odgovarati naaim potrebama. KOMERCIJALNE BAZE PODATAKA I u ovoj knjizi prenijeli smo davno i mnogoput potvrenu tezu da u istra~iva kom novinarstvu valja pratiti trag novca. Globalizacija i u tome ima dvojak u inak. S jedne strane globalizacija omoguuje da novac veoma brzo te e iz tvrtke u tvrtku, iz dr~ave u dr~avu: nisu rijetki slu ajevi da se goleme koli ine novca (za koji bi, u nov anicama, trebali kamioni) prebacuju u tili as s kraja na kraj kontinenta ili globusa, nekad i viae puta u isti dan, a da se fizi ka akcija svela na nekoliko klikova miaem, mo~da na sasvim devetome fizi kom mjestu. To se osobito odnosi na onaj novac ije tragove ~ele skriti kriminalne organizacije (u ato ne treba ubrajati samo mafijaae nego i, nerijetko, korumpirane politi are, pa i korumpirane dijelove raznih policija, ili korumpirane suce  o emu svjedo e pravomone presude kako na Balkanu, tako i u zapadnoevropskim dr~avama). Pravosue i organi gonjenja obi no se pred dr~avnim granicama moraju zaustaviti ili barem bitno usporiti, ulazei u dugu i ne uvijek izvjesnu proceduru iskanja podataka od pravosua neke druge dr~ave. Novinari i u istoj zemlji nailaze na zid odbijanja kada takve podatke tra~e bilo od zainteresiranih, bilo od njihovih banaka, bilo od organa gonjenja. S druge strane, globalizacija i tehnoloaki razvitak daju i novinaru istra~iva u mogunost da, pomou sli nih nekoliko klikova miaem, dou do dijela tih podataka. Ako ne druk ije, a ono pretresavai legalne i javne podatke o trgova kim tvrtkama airom svijeta, sadr~ane nekada na Internetu, a mnogo pouzdanije u komercijalnim bazama podataka, dostupnima ili online, ili na zasebnim nosa ima podataka, elektronskima (kao ato su CD-ROM, DVD ili sl.), ili naprosto tiskanima (kao ato je, na primjer, Papinski godianjak). Ti su podaci, naime, takoer roba, na prodaju su, te je na novinaru istra~iva u da procijeni treba li u njih investirati, isplati li mu se da ih kupi on sam, ili da insistira da ih kupi redakcija za koju radi. Ne zadirui, dakle, u ekonomski aspekt koriatenja komercijalnih baza podataka, ovdje valja ukratko izlo~iti njihov tehnoloaki aspekt. Naravno da komercijalne baze sadr~e raznovrsne podatke o krajnje razli itim temama  ali ovdje emo, primjera radi, ovaj put spomenuti samo neke od baza koje tretiraju privredne subjekte. Evo nekoliko primjera, isklju ivo u svrhu ilustriranja tematskih mogunosti koje takvi izvori podataka nude novinaru istra~iva u, odnosno tehnoloakih postupaka kojima novinari mogu dosegnuti podatke nedostupne koriatenjem institucionalnih kanala. Komercijalne baze podataka dostupne online, kao ato su Lexis-Nexis ili Duns and Bradstreet, sadr~e i podatke o trgova kim druatvima i inim poduzeima airom svijeta. Te dvije baze na neki su na in komplementarne: neke od podataka lakae je nai u jednoj, neke druge u drugoj. Za hrvatske pojmove nisu jeftine: godianja pretplata na Lexis-Nexis Professional iznosi 1000 dolara. Joa je skuplja pretplata za viae razine, kao ato su vijesti o tvrtkama, podaci o pojedincima koji omoguuju da ih naete (people-finders), sudski slu ajevi, zakoni, registracije zrakoplov itd. Ipak, Sullivan (2003: 1) upozorava novinare da u veleposlanstvu Sjedinjenih Dr~ava Amerike u Zagrebu (kao i u nekim susjednim dr~avama) djeluje Information Resource Center koji raspola~u najsuvremenijim programima za pretra~ivanje golemih, specijaliziranih baza podataka, a novinarima su na raspolaganju besplatno. Te baze podataka omoguavaju novinarima da pretra~uju na hiljade dnevnih novina, asopisa, znanstvenih publikacija, te dokumente koji se ti u sudskih slu ajeva, firmi i kompanija, kao i pojedinaca. Iako veina tih podataka potje e iz ameri kih izvora, povezanost ovog regiona [tj. zemalja bivae Jugoslavije, op. I.B.] i Amerike ine ove baze dobrim alatom za novinare, smatra Sullivan. Meu njima su Lexis-Nexis (na internetskoj adresi:  HYPERLINK "http://www.lexisnexis.com" http://www.lexisnexis.com), ProQuest Direct (na internetskoj adresi  HYPERLINK "http://www.il.proquest.com/proquest/" http://www.il.proquest.com/proquest/, sadr~i viae od 5000 izdanja, zasad od 1986, ali postupno se digitaliziraju i ranija godiata, kako bi se obuhvatila sva periodika u Sjedinjenim Dr~avama Amerike po am od XVIII stoljea), Factiva ( HYPERLINK "http://www.factiva.com/" http://www.factiva.com/, nju vode Dow Jones i Reuters, sadr~i vijesti iz poslovnog svijeta i ope vijesti, prikupljene iz oko 8000 periodi kih izdanja, u ato su uklju ene sve vodee svjetske novine), jednostavna First Search ( HYPERLINK "http://www.ref.oclc.org/" http://www.ref.oclc.org/, ona pretra~uje oko 70 specijaliziranih baza podataka, uklju ujui sa~etke znanstvenih radova, enciklopedije itd.), te GaleNet ( HYPERLINK "http://www.gale.com/" http://www.gale.com/, vodi je tvrtka Gale Research, specijalizirana za sastavljanje vodi a kroz informacije. S websitea mo~ete pristupiti izdanjima kao ato su njihov genealoaki vodi  (profili oko 12 milijuna ljudi, profili suvremenih autora, biografije slavnih ljudi, profili 144.000 udru~enja i drugi zanimljivi podaci, izvjeauje Sullivan (2003: 4). Najpoznatije su baze koje nudi Lexis-Nexis. Te baze omoguuju novinaru da jednostavnim ukucavanjem u polje za pretragu imena politi ara ili li nosti iz podzemlja dozna je li ta osoba osnovala bilo kakvo druatvo u inozemstvu i tko su mu suradnici. Tako novinari mogu vidjeti da su, na primjer, vlasnici stranog druatva kojemu je vlada upravo odobrila va~an ugovor  nekim slu ajem upravo ljudi iz iste te vlade, piae rumunjski novinar Paul Radu (2004: 1). On je (2004:1-3) ispri ao pri u kako je njegov Rumunjski centar za istra~iva ko novinarstvo doaao do podataka o osobama povezanima s tvrtkom Balkan Petroleum, sa sjediatem u Londonu, koja je dugovala golem novac rumunjskome dr~avnom prora unu. Rumunjske vlasti odbile su dati podatke, tvrdei da bi ina e povrijedile poslovnu tajnu. Rumunjski novinari su konsultirali bazu podataka  HYPERLINK "http://lexis-nexis.com/professional" http://lexis-nexis.com/professional, u njoj su naali imena i prezimena dvoje direktora, Rumunjke i Irca, njihove adrese i datume roenja. Doali su do Rumunjke, koja je reagirala nervozno, uvjerivai time novinare da neato krije i da su na dobru tragu. U policijskoj bazi podataka registarskih tablica automobila provjerili su registarske tablice direktori ina automobila. Ustanovili su da je automobil ukraden u Jugoslaviji 2001, te da je registriran na ime aefa kabineta jednoga od glavnih suradnika rumunjskog predsjednika. Vratili su se u Lexis-Nexis, pa su ustanovili da je irski direktor u nekim drugim poduzeima povezan s dvojicom meu najsumnjivijim rumunjskim poslovnim ljudima: jednim dvaput zatvorenim u Australiji zbog heroina, te drugoga, bliskoga rumunjskom predsjedniku, svojedobno umijeaanoga u aferu pranja novca iz Kolumbije, koja je stajala slobode visokoga NATO-va du~nosnika. To je bilo utoliko lakae utvrditi jer je Centar napravio vlastitu bazu podataka u koju je unosio podatke o svim sumnjivim rumunjskim biznismenima  pa je bilo dovoljno ispreplesti podatke vlastite baze s podacima u komercijalnoj bazi i pronai zanimljive veze. Na adresi  HYPERLINK "http://lexis-nexis.com/professional" http://lexis-nexis.com/professional mogue je pretra~ivati po imenu osobe za koju pretpostavljate da posjeduje neku tvrtku, po nazivu tvrtke o kojoj se raspitujete, ili koja bi mogla biti (su)vlasnik u nekoj drugoj tvrtki. Mogu se pretra~ivati sve tvrtke u svijetu, ili tvrtke u odreenoj zemlji. Radu je, na primjer (2004: 2), pretra~io sve tvrtke u `vicarskoj uz koje se spominju pojmovi Rumunjska ili rumunjski. Komercijalne baze dostupne na neovisnim nosa ima (poput CD-ROM-a), usredoto ene na odreenu vrstu podataka, mogu znatno koristiti istra~iva kim novinarima koji se bave upravo tim podru jem ili su im potrebni pouzdani podaci s tog podru ja. Jedan od primjera takve baze podatak u Hrvatskoj je Poslovna Hrvatska, koju svake godine a~uriranu izdaje Zavod za poslovna istra~ivanje (ZAPi), poduzee specijalizirano za sustavno prikupljanje svih javno dostupnih podataka o hrvatskom gospodarstvu te za analizu tih podataka. Ta baza omoguuje da se na jednom mjestu pronau, usporede i analiziraju podaci o djelatnosti, prihodima, dobiti, novostvorenoj vrijednosti, strukturi imovine, prihoda odnosno rashoda, o broju uposlenih, o imenima i adresama lanova nadzornih i upravnih odbora, odnosno elniatava, o dioni arima, o adresama, brojevima telefona, brojevima bankovnih ra una te o prethodnim promjenama tih podataka za 183.000 trgova kih druatava, 225.000 obrtnika i samostalnih djelatnika, viae od 60.000 udruga, sindikata, zajednica i inih oblika udru~ivanja graana, te za sva tijela dr~avne uprave. Uklju eni su podaci iz Crne liste hrvatskih du~nika i neplatiaa (u prvoj polovini 2004 blokirani su bili ra uni 21.000 poduzea s prosje nim dugom od 590.000 kuna po blokiranu subjektu). Istra~uje li se iata ato ima veze s tim podacima, a osobito malverzacije  ti podaci bi mogli biti ne samo nu~ni, nego katkad i dragocjeni. Ta i takve baze podataka su, naravno, dostupne uz naplatu. Profesionalna ina ica Poslovne Hrvatske 2004 prodavana je po 2400 kuna, pa novinar mora procijeniti isplati li mu se takva osobna investicija jednom godianje. To su samo neki od primjera tematske baze podataka, kakvih je mnogo ve i u Hrvatskoj. Hrvatski Centar za istra~iva ko novinarstvo najavio je (za sredinu 2004) internetske stranice o istra~iva kom novinarstvu, na internetskoj adresi:  HYPERLINK "http://www.netnovinar.org/ir" www.netnovinar.org/ir, u sklopu centra online za novinarstvo za podru je jugoisto ne Evrope. Najavljeni su prilozi za uvje~bavanje novinara (pisaca i urednika) temeljeni na konkretnim primjerima; lanci o istra~iva kom novinarstvu (uklju ujui analizu eti kih dvojbi i informiranje o medijskom pravu); arhiva istra~iva kih novinarskih radova; popis korisnih internetskih adresa; adresar stru njak; adresar istra~iva kih novinara u jugoisto noj Evropi. Logika pretrage Dobra pretraga zasniva se na jasnoj procjeni konkretne informacijske potrebe, poznavanju sredstava za pretragu, te na ispravnom koriatenju tih sredstava (Garcia, 1998). Prava pretraga po inje postavljanjem pravih upita. Nora Paul s Poynterova instituta sugerira (1994) da se pritom rabe klasi nih 5W i da im se doda how (kako) eda bi se konstruirala pretraga. Postavljanje pravih pitanja izravno vodi do upita:  kamo da pogledam za ovu obavijest? Je li bolje potra~iti komercijalnu cjelovitu bazu podataka, je li bolje broditi Webom, ili treba naprosto da siem do knji~nice i pregledam katalog?, pou ava Garcia (1998). Odluka ovisi o prethodnim aestorim pitanjima. Mike Ward (2002: 73-74) sugerira dva metodska pitanja: Koju vrstu informacija tra~im? Razlo~imo moguu pri u i pogledajmo koji su joj sastavni dijelovi. Koja vrsta informacija, glediata i podataka poma~e da razvijete pri u ili da se bolje uputite u nju? Gdje je vjerojatno da u ih nai? Mogu li mre~ne adrese koje ve poznate i kojima vjerujete pru~iti vam informaciju koju trebate? Ako ne mogu, treba da uzmete u obzir koji e alat za pretra~ivanje biti najprimjereniji i najdjelotvorniji. Onima koji plove prili no je teako, no joa je te~e onima koji definiraju ciljeve plovidbe, konstatirao je Prelog (1998), naglaaavajui da je internetski prostor viaedimenzionalan, te da je naa uvid u nj ograni en prozorom monitora. Evo njegova popisa klju nih elemenata orijentacije u tom prostoru, kako za onoga tko u njemu gradi informaciju, tako i za onoga tko informaciju tra~i: Danas se obi no pri tome koristi niz programskih, logi kih, oblikovnih i organizacijskih rjeaenja koje vrijedi pobli~e razmotriti. Standardna orijentacija u virtualnom prostoru koristi najmanje dvije dimenzije (lijevo-desno i gore-dolje), ekran se mo~e shvatiti i kao prozor u sadr~aj, kliza i (scrolleri) su ti koji olakaavaju kretanje; sadr~aj stoji, a ekran se pomi e. Potpuno je nova razina kretanja odnos temeljnog sadr~aja i drugih sadr~aja, odnosno dijelova nekog dokumenta; veza daje novu dimenziju kretanju, omoguava skokove unutar dokumenta i na nove dokumente koji nikako viae nisu sputani veli inom ekrana odnosno brzinom njegova pomicanja. Veza (link, uputnica) je prozor u dubinu ili daljinu istog ili novog sadr~aja. Osim standardnih, uvjetno re eno  stati kih veza koje su unaprijed postavljene i fiksirane na odreenim mjestima, postoje i  dinami ke veze koje se generiraju automatski u odnosu na kontekst u kojem se u tom trenutku nalazi korisnik dokumenta (Gloor, 1997) Poseban je pristup kretanje naprijed natrag kroz dokument uz pomo strelica koje nudi pretra~nik (! natrag ili ! naprijed) i to uvijek samo ponavljanjem neke stranice na kojoj smo ranije bili. Ovaj nas na in meutim naj eae ne vraa doslovno na sve stranice na kojima smo ranije bili jer se obi no u hijerarhijski organiziranim sadr~ajima vraamo samo do prvog grananja (dakle  penjemo se na viae razinu, a ako smo prije toga silazili na neku ni~u razinu taj silazak nee biti mogue ponoviti putem strelice za natrag). Prebirnik (browser) omoguava joa i: vraanje na naslovnu/po etnu stranicu (home page), vraanje na stranice koje smo prije (istoga dana ili proteklog tjedna i sl.) ve posjeivali (history), te na stranice koje posjeujemo eae no ostale (favorites, bookmarks). Dobro organizirani hipertekstualni dokument omoguava i putove povratka (odnosno napredovanja) vlastitim navigacijskim pomagalima; bilo strelicama (obi no smjeatenim na dnu stranice) bilo rije ima (rjee ikonama) koje ozna avaju (tj. upuuju na) pojedine dijelove dokumenta. U pravilu bi na taj na in morali uvijek pronai jednostavan put povratka iz virtualnog prostora dokumenta. Obi no se ne preporu uje viae od tri razine podjele u hijerarhijski organiziranim dokumentima, a povratak se treba omoguiti putem a) skokova s razine na razinu i b) direktnog skoka na naslovnu/po etnu stranicu. Kazalo je najva~niji instrument orijentacije virtualnog svijeta, ono se mo~e temeljiti na nesekvencijalnom pristupu ! /klju nim/ rije ima odabranim u skladu s unaprijed odreenim na elima (i provedenom leksi kom kontrolom kako bi se uklonile viaezna nosti iz jezika) iz nekog sadr~aja i poredanima po abecedi; sekvencijalnom pristupu ! opisu strukture sadr~aja (naslovi dijelova ili poglavlja, podnaslovi, meunaslovi i drugi elementi orijentacije) koji nam omoguavaju trenuta ne skokove na odabrane cjeline sadr~aja; ili internom (unutarnjem) pristupu ! kada smo upueni samo na one dijelove cjeline dokumenta kojem smo pristupili (koji smo  otvorili ); eksternom (vanjskom) pristupu ! gdje nam je osim upuivanja na jedan ili viae  mjesta o dokumentu omogueno i putovanje do drugih sadr~aja odnosno do drugih  mjesta koja su na razli ite na ine povezana s temom trenuta no otvorenoga dokumenta; ili vremenskom klju u (vremenska crta,  time line )  kada sadr~aj mo~emo pretra~ivati u odnosu na dogaaje, procese, dinamiku i sl. dakle kroz vremenski slijed zbivanja o kojima je rije  u sadr~aju; prostornoj lokaciji sadr~aja  bilo na imitaciji odnosno reprodukciji stvarnoga prostora (fotografija), bilo na njegovom modelu ili pojednostavljenom prikazu (karti, crte~u i sl.), gdje je mogue odabrati sadr~aj u skladu s njemu pripadajuom lokacijom; ili podjeli po podru jima interesa, djelatnosti, disciplina i sl.  ato omoguuje pretra~ivanje u skladu s autorovom klasifikacijom i podjelom sadr~aja na odreene (tematske) cjeline i hijerarhijsko dijeljenje na sve manje podcjeline, podskupine itd.; podjeli po medijima tj. na inu prikaza informacija ! kada mo~emo koji puta iste ali eae razli ite dijelove sadr~aja itati/gledati/sluaati putem odabira medija prezentacije, dakle u obliku teksta, fotografije, crte~a, tablice, grafikona, zvuka, videa, animacije, i sl.; Pretra~ivanje slobodnoga teksta (interno ili eksterno) na in je kretanja koji zbog karakteristika jezika joa nije do kraja usavraen no on uvijek omoguava onaj dodatni ulaz koji preostaje ako ni na jedan drugi na in nismo doali do tra~enoga sadr~aja. Svaka baza podataka, svaki motor za pretra~ivanje, kazalo, odnosno katalog, ima vlastitu zbirku operatora, pravila i uputa. Neke dopuataju pribli~ne odnosno booleovske pretrage, neke dopuataju potragu samo za cijelim rije ima a ne i za to nim nizom rije i, neke i to omoguuju stavljajui niz u navodnike, neke dopuataju ope zamjenske znake (wildcards). Istovetni operator (na primjer booleovski, kadikad ak i zamjenski znaci) mogu biti rabljeni na razne na ine u raznim instrumentima. Upute za koriatenje motora za pretra~ivanje i kazala na njihovim kunim stranicama u pravilu ne zadovoljavaju, tvrdio je PC World (sije anj 1996.). Zato novinar mora nai vlastiti (ili najbolji) na in uporabe svakoga pojedinoga sredstva pretrage. Ona (joa) nisu standardizirana, osobito ne u raznim linijskim pretragama. S druge strane, stalno ih poboljaavaju, sve su prijaznija za korisnika (user friendly)  ali nikada dovoljno. Na Internetu se dogodilo da su pojedini motori za pretragu postajali standardi, pa su tako i njihovi na ini nezamjetno postali standardnima. U zatvorenim (pretplatni kim) sustavima standard je postavio Lexis-Nexis. U otvorenima je standard bila Alta Vista, pa Yahoo!, a posljednjih godina barjak je preuzeo Google. Nijedan od motora, po nekim tvrdnjama, ne pokriva viae od 15 posto sadr~aja na Webu. Evo, ipak, kratkoga opeg popisa operatora i filtara koji se mogu rabiti u novinarskoj kompjuterskoj pretrazi: klju na rije  (keyword), jedna ili viae njih (uglavnom je dovoljan razmak izmeu njih, bez posebnog operatora) potraga za to nim nizom znakova ili rije i (string), obi no definiranima izmeu navodnika (") opi zamjenski znaci (wildcards) ? i * boolovski logi ki operatori (Boolean logic operators): AND, NOT, OR potrage za susjednim nizovima (proximity searches) broj ani operatori (numeric operators) pretrage polja (field searches) nadneva ki operatori (date operators) Internet ve samom svojom logikom navodi da se potra~e i dodatne informacije, bilo da na njih izravno upuuju oznake veze (links) na stranici koju prou avamo, bilo da nas sadr~aj mami na dodatnu potragu nekim od pretra~iva a. Oblik i sadr~aj uputnica ka dodatnim informacijama pregledno je razlo~io Prelog (1999a): Bez pretenzija na izgradnju cjelovite tipologije umre~avanja informacija, analiza nekoliko stotina publikacija na Mre~i (dnevnika, tjednika, ali i agencija te specijaliziranih servisa) pokazuje da se gotovo sve uputnice (linkovi, veze) mogu svesti na one koje su usmjerene: prema proalosti (ato je o tome ranije pisano ili govoreno, povijest ideje ili dogaaja, katkad se pojavljuje i vremenska crta   time line , koja dogaaj, osobu ili pojam stavlja u povijesni kontekst ili uspostavlja uzro no-posljedi ni odnos); prema medijskom pojaanjenju (ato bi se o tome moglo bolje rei s pomou drugih medija  zvuk, slika, video, animacija, grafikoni i sl.); prema prostornoj organizaciji zbivanja (gdje je to u odnosu na cjelinu regije, zemlje, kontinenta ili svijeta, naj eae u obliku mape); prema autoru teksta (tko je on i ato radi, kako izgleda, ato je joa napravio); prema airenju problema, veza na drugu (srodnu) informaciju (ato se joa o tome mo~e pronai, ato je pisano u istom izvoru, ato u drugima); prema  sreivanju , odnosno sistematizaciji problema (gdje je pozicija teme, dogaaja, problema, pojma u odnosu na nadreene ili podreene pojmove; upuivanje na neku klasifikacijsku shemu i sl.); prema jezi no-leksikonskim objaanjenjima (upuivanje na definicije ili objaanjenja u rje nicima ili leksikonima); prema drugim dodatnim objaanjenjima putem drugih dokumenata ili predmeta (rije  je o pristupu koji najbolje objaanjava planetarni uspjeh virtualne prvo knji~are, a kasnije globalnog duana Amazon.com; o svemu ato nas zanima postoje knjige, kasete, programi i predmeti, pa ako baa ~elimo znati joa viae, bit e dovoljan jedan  klik da to ato ~elimo stavimo u naaa kolica koja guramo u  cyber marketu ; koliko god knjiga ili predmeta stavili kolica nam nikada nee ote~ati jer u virtualnom prostoru niata nema te~inu& ); prema budunosti (raspored relevantnih dogaaja, ato je najavljeno, ato e se dogoditi, itd.); prema stvaranju novih konteksta (prilagoenih autorovim, odnosno korisnikovim vienjima, putem kazala, ili pretra~ivanja putem  tra~ilica i sl.); prema razmjeni ideja, reakcija (komentari, prijedlozi, komuniciranje s autorom ili urednikom, uspostavljanje sustava rasprava  tzv. forum); prema oglaaiva ima/sponzorima; prema javnim uslugama i obvezama (npr. zapoaljavanje, prava manjina, pomo hendikepiranima i sl.). Jasno je da se ne promatra samo tekst, ve se suo avamo s prostorom koji ima i viae od dvije dimenzije (dubinu mu daju uputnice, veze, a esto i mogunost poveanja prikaza informacija). Dio ponuenog prostora (unutar ili izvan temeljnog teksta ili slike) dobiva nove funkcije (gumbi za kretanje, pretra~ivanje, poveanje i sl.). Takav tip uvida novinaru je koristan osobito ako ~eli sustavno sagledati bilo sadr~aje koje nalazi u otvorenim ili zatvorenim informati kim sustavima, bilo njihovu strukturu i, osobito, logiku njihova strukturiranja. U svakodnevnom radu ta se struktura naj eae nadaje kao samorazumljiva ili, barem, zadana, pa ne razmialjamo o njoj onoliko koliko bismo trebali da bismo se suvereno u njoj snalazili  ili da bismo je prilagodili novim novinarskim sadr~ajima, odnosno potrebama. Strategija pretra~ivanja se, u svakodnevnom radu, ipak naj eae svodi na uo avanje i rjeaavanje zadataka definiranih dobro postavljenim upitima, proizaalima iz samog zadatka, kako je to sa~ela citirana Nora Paul. Nekoliko primjera razraenije strategije pretra~ivanja nudi Maja Joki (1999). Taktika istra~ivanja proizlazi iz strategije. Na primjer, ako smo odlu ili istra~iti temu Istra~iva ko novinarstvo i etika, ako smo odlu ili da se, kao prvi korak, o tome informiramo na Internetu, kako bismo vidjeli ato se uope nudi i kako bismo, eventualno, dobili ideju za specifi no su~avanje teme  preostaje nam da se organiziramo, mentalno i operativno, pa da krenemo na posao. Sebi smo ve, svjesno ili podsvjesno, postavili pitanja 5W/H, kako sugerira Nora Paul. Dakle: tko?, ato?, gdje?, kada?, zaato?, kako? Na toj osnovi emo pripremiti popis klju nih rije i. U ovom slu aju te bi rije i mogle biti: novinarstvo, novinari (i joa eventualno: izvjestitelji, reporteri, dopisnici, izvjeatavanje), glasila, mediji; zatim: istra~ivanje, "istra~iva ko novinarstvo" (pripazite na navodnike kojima se omeuje niz), vlast, mo, politika, malverzacije, zloporabe, kriminal; takoer: etika, moral, zajednica, "ope dobro"; mo~emo se dosjetiti i nekih autora koji o tome piau, pa ubaciti i njihova prezimena: Kangrga, Alaburi, Paen& Razmislit emo gdje tra~imo podatke, pa emo ovisno o tome popis klju nih rije i suziti (npr. ako nas zanima prvenstveno zakonski aspekt u Hrvatskoj, pretra~it emo adresu Narodnih novina  HYPERLINK "http://www.nn.hr" www.nn.hr, pa nam nee trebati prezimena, ni pojmovi koji ne ulaze u zakonsku terminologiju, npr. "ope dobro"; ako nas zanima cehovski aspekt pretra~it emo stranice Hrvatskoga novinarskog druatva na adresi  HYPERLINK "http://www.hnd.hr" www.hnd.hr, koje neemo nasumce reaetati klju nim rije ima uz pomo pretra~iva a, pa ni Googleovom opcijom Search site, nego emo pretpostaviti da je tako va~na tema predstavljena tematski i u dokumentima druatva, pa emo od predlo~enih uputnika kliknuti Dokumenti HND ( HYPERLINK "http://www.hnd.hr/dokumenti/index.php" http://www.hnd.hr/dokumenti/index.php), gdje emo odmah moi ugledati uputnik Kodeks asti HND ( HYPERLINK "http://www.hnd.hr/dokumenti/kodeks-231101.doc" http://www.hnd.hr/dokumenti/kodeks-231101.doc), koji nas vodi i do stavova o naaoj temi. Razmislit emo i o onome na ato se ~elimo usredoto iti, pa mo~da neemo koristiti klju ne rije i jednu po jednu, nego rabei boolovske operatore da nam priatede vrijeme i omogue preciznije ciljanje (npr.: dr~avnost AND sloboda, dr~avnost OR sloboda, dr~avnost NOT sloboda, itd.). }elimo li istra~ivanje proairiti na prostor izvan hrvatskoga, klju ne rije i emo prevesti na druge jezike, na primjer na engleski, koji, volens-nolens, funkcionira kao lingua franca svjetske informacijske zajednice. U slu aju koji smo odabrali kao primjer neke bismo termine naprosto preveli: journalism, journalists (i uz to: reporters, reporting, correspondents)& Neke bismo varirali: media, "mass media"& Neke bismo pak dodali jer u engleskome pokrivaju dio zna enja za koja nemamo posebne pojmove u hrvatskome, na primjer: muckraking, muckrakers, odnosno: perception& Ponekad se i za posve domae teme mo~e nai viae informacija na engleskome nego na hrvatskome. Tra~ei na Googleu pojmove "Investigative journalism" AND Croatia  naali smo 2190 rezultata; za pojmove "istra~iva ko novinarstvo" AND Hrvatska  rezultata je bilo 399. Pri takvim potragama obi no je veoma mali postotak pronaenih rezultata zaista koristan. One ne jam e ni da emo dohvatiti neato za ato znamo da je u Mre~i, jer znamo da i najbolji pretra~iva ki motori dosi~u tek oko 15 posto pohranjenih dokumenata. Ali kad bi nam u prethodnoj potrazi valjalo samo 1 posto pronaenih materijala  to bi zna ilo gotovo 22 dokumenta. Razborito kombinirajui razli ite postupke  npr. globalne pretrage, lokalne pretrage, ciljane posjete adresama koje ve znamo (i koje smo, u svrhu lakaeg vraanja, pohranili meu Favorite)  postii emo bolji rezultat u manje vremena. Naravno da emo te potrage koriatenjem informati kih tehnologija dalje kombinirati, gdje treba, s klasi nim metodama pretra~ivanja po knji~nicama i drugim bazama nedigitaliziranih podataka  a sve to, ovisno o onome ato istra~ujemo, s ostalim metodama, slijedei pravila odabira istra~iva ke tehnike, o emu je ve bilo govora u ovoj knjizi. Ra unalna analiza podataka Uporaba informati ke tehnologije u istra~iva kom novinarstvu ne svodi se na prikupljanje podataka, te na kasniju ra unalsku obradu teksta. Ra unalo je daleko prakti nije od papira pri: izradi plana istra~ivanja, izgradnji baza podataka analizi prikupljenih podataka. Garcia (1998) tvrdi da novinari presporo shvaaju i premalo koriste pune prednosti ra unalne tehnologije: Uporaba ra unalnog lista (spreadsheet) za analizu bud~eta ili organiziranje podataka o otrovnim lu enjima na razumljiv na in morali bi biti jednako tako opepoznati kao i koriatenje telefona da bi se doprlo do izvora podataka. Meu novinarima koji su dobili Pulitzerove nagrade 1995. njih pet je rabilo neku vrstu kompjuterskog analizatora, kao ato su spreadsheet ili data manager. Evo naputka: rabite spreadsheet ako koristite prete~no brojke, mnogo izra unavate, a treba vam samo osnovno sortiranje stubaca. On dodaje: Koristite programe za obradu baza podataka ako imate mnogo podataka koje treba usporeivati ili ako morate povezivati podatke u razli itim bazama podataka. Carole Fleming, na sli an na in, smatra da ra unalne listove valja koristiti za analizu numeri kih informacija, kao ato su prora uni (dr~avni, opinski ili korporacijski), trendovi plaa, stope kriminala, podaci iz popisa stanovniatva itd., dok se baza podataka koristi za organiziranu pohranu informacija (de Burgh 2000: 187). Ako novinar istra~iva  istra~uje, na primjer, demografski trend, ra unalni list omoguuje da brzo usporedi stope nataliteta u nekoliko zemalja (ili nekoliko ~upanija) i da ustanovi koliko natalitet pridonosi tome demografskom trendu. Baza podataka e mu omoguiti da lakae usporedi razli ite podatke, kao ato su stopa zaposlenosti, dohodak po glavi stanovnika, broj stanovnika po stambenoj jedinici, stopa obrazovanja, pripadnost vjerskim zajednicama itd., da bi lakae zaklju io koliko je demografski pad ili demografski boom rezultat nekog od tih imbenika. Baza podataka mo~e poslu~iti i za pohranjivanje podataka ekstrapoliranih u pretragama otvorenih ili zatvorenih sustava, online ili unutar vlastita ra unala. Tako pohranjeni podaci mogu budue pretrage u initi i br~ima i djelotvornijima (primjer za to nudi i Radu 2004: 2). Uporaba ra unalskih listova i baza podataka mnogo je eaa u Sjedinjenim Dr~avama, gdje se mnogi podaci rutinski dobivaju u elektronskom obliku (npr. na CD-ROM-u), nego u Velikoj Britaniji, gdje Data Protection Act omoguuje vlastima da zaustave informaciju  tvrdi Fleming (de Burgh 2000: 188). Stanje je joa nepovoljnije za korisnike u zemljama u tranziciji, gdje je novinar sretan kad podatke dobije i na papiru. Svejedno mo~e biti korisno i takve broj ane podatke unijeti pjeake u ra unalni list, usporeivati ih razvrstavajui ih po raznim kriterijima, jer takva rangiranja znaju otvoriti o i  a pohrana u bazi podataka olakaava kasnije usporedbe, npr. s novim zemljama odnosno ~upanijama, ili s istima u kasnijim razdobljima. U istra~iva kom novinarstvu mogue su i razne druge vrste ra unalne analize. Jedna od najpoznatijih i relativno esto koriatenih jama no je statisti ka analiza. Mo~e se koristiti za ekonomske, demografske i razne druge podatke, za obradu glediata jednako kao i za tretiranje injenica. Ra unalna analiza teksta mo~e takoer ponuditi neo ekivane rezultate: lingvisti ka analiza mo~e poslu~iti za utvrivanje autorstva nekog teksta (npr. konfrontacijom frekvencija pojedinih karakteristi nih rije i ili sklopova); frekvencijsku analizu je John Naisbitt uspjeano koristio za ispitivanje trenda u nekom druatvu u neko doba: Osnovna je svrha analize sadr~aja javnih glasila da omogui kvalitativnu procjenu nekih poruka i njihovo kvantificiranje u skladu s unaprijed utvrenim kriterijima i normama. Metode analize sadr~aja javnih glasila proizvod su ratne kontraapijuna~e u SAD. Iznaali su ih Lazarsfeld i Lasswell kako bi prikupili informacije o neprijatelju do kojih bi se ina e moglo doi nekom od metoda ispitivanja javnog mnijenja. Ve 1942. Lasswell ju je upotrebljavao za indiciranje ideoloakih trendova, a 1953. su Berelson i njegova akola pokazali airoku upotrebljivost te metode za otkrivanje trendova koje nije mogue otkriti drugim metodama analize. Napokon, Naisbitt je to primijenio u marketinake svrhe. (Beaker 1990) Koristili smo je i za uo avanje trenda koji je u drugoj polovici osamdesetih vodio prema ratovima u tadaanjoj Jugoslaviji (ibidem); mo~e je se rabiti i za komunikoloaku analizu samih sredstava javnog informiranja (ibidem). Presudan za takva istra~ivanja je odabir analiti ke matrice, koja mora biti prilagoena specifi noj eklekti koj strukturi analiziranih glasila (ili drugih predmeta istra~ivanja) Matrica je istra~iva ki instrument, primjenjivan ponajviae u psihometriji i sociometriji. Rije  je, zapravo, o vrsti testa pomou kojega se prepoznaju, zahvaaju i ekstrapoliraju razli ite po~eljne informacije iz analiziranog priloga. Najvea poteakoa u analizi sadr~aja upravo jest konstrukcija valjane, pouzdane i osjetljive matrice, te izbor ili uvje~bavanje klasifikatora. Naravno, taj se problem pojednostavljuje ukoliko se u istra~ivanju medija ispituju samo trendovi. Osnovno pitanje matrice je jedinica koja se istra~uje. U na elu to mo~e biti samo cjeloviti prilog. Glavni ponder priloga je takoer presudno zna ajan, jer o njemu ovisi sumjerljivost rezultata. Praksa je da za tiskane medije ponder bude povraina (izra~ena gotovo isklju ivo u cm), a za auditivne i audiovizualne duljina trajanja emisije (izra~ena gotovo isklju ivo u minutama). Naravno, definicija priloga mo~e varirati od slu aja do slu aja, osobito u auditivnim i audiovizualnim medijima. Ukoliko se cilja odreena populacija, potroaa  nekoga specifi nog tipa emisije, onda e naj eae cijela emisija biti prilog. Ukoliko se tretiraju, meutim, informativnopoliti ke emisije, poput dnevnika ili magazina, tada e prilog biti svaka jedinica  vijest, komentar, feature itd., a morat emo ustanoviti i njihov odnos (on takoer govori o psihosocijalnom trendu: vei udio featurea spram informacija govori o opuatenijem i stoga potroaa ki povoljnijem razdoblju, a prevladavajui ili apsolutni udio informacije  npr. u vigiliji izbora i u njihovu toku  govori o razdoblju vee napetosti). Klju an faktor u istra~ivanju, dakako, ostaje ovjek. Na njemu je da donese klju ne odluke: urednik ili nakladnik o opsegu i prora unu istra~ivanja, novinar o navedenim metodoloakim dilemama, a klasifikator o identificiranju i svrstavanju pojedinih elemenata u istra~ivanju. U tim se elementima niata nije promijenilo tehnoloakim razvitkom  ali su klju ne promjene nastale u brzini, troaku i pouzdanosti istra~ivanja. Svako takvo istra~ivanje se obrauje i finalizira daleko br~e, jeftinije i preciznije ako se koriste ra unala (i specijalizirani programi; ali za poneku analizu dovoljna je i neka od banalnih funkcija programa za obradu teksta, spreadsheeta ili inog programa). Kompjuter ne mo~e obaviti istra~ivanje umjesto ovjeka. No, njemu se mo~e povjeriti najmukotrpniji i najdosadniji dio posla  prebrojavanje i sortiranje podataka  atedei pritom novac izravno (softwareom jeftinijim od ljudskog rada) i neizravno (uatedom vremena, potroanog materijala itd.). Istra~iva ko novinarstvo i medijI PREDNOSTI I MANE TISKA Orlanda Obad Istra~iva ko novinarstvo u pisanim glasilima ima viae prednosti nego mana. Po nimo s loaim vijestima: u usporedbi s elektroni kim medijima, prije svega s televizijom, dnevne novine, tjednici i mjese nici imaju znatno manje recipijenata. Prema podacima koje je u prosincu 2003. godine objavio istra~iva ki centar Media Metar, ukupan zbroj itatelja svih dnevnih novina u Hrvatskoj otprilike je jednak broju gledatelja Dnevnika, sredianje informativne emisije Hrvatske televizije: u prosjeku, oko milijun i pol ljudi. To nikako ne zna i da istra~ivanja novinara koji rade u pisanim medijima prolaze neopa~eno. Naprotiv. Istra~iva ke teme obraene u novinama i tjednicima u javnosti u pravilu izazivaju ~estoke reakcije, a pitanje zaato se informacije koje odlaze u eter do~ivljava manje opasnima od tekstova koji se tiskaju na novinskom papiru, vjerojatno zalazi u podru je socijalne psihologije. Tek, nekoliko izreka koje su se uvrije~ile u naaem svakodnevnom govoru daju naslutiti da naae kulturalno naslijee pisanom daje prednost u odnosu spram usmenoga. }elim to crno na bijelo, kroz jedno uho unutra, kroz drugo van, rekao pa porekao... Zakon ne pravi razliku izmeu pisanih i drugih medija, ali u praksi ipak gore prolaze oni koji ne ije ime nepravedno umrljaju tintom. Ipak, nije to jedini razlog zaato je tijekom devedesetih velika veina novinara, koje su dr~avni du~nosnici (i priklju eni im interesni krugovi) tu~ili zbog klevete i nanoaenja duaevnih boli, radila u pisanim medijima. Naime, koli ina i kvaliteta istra~iva kog novinarstva u pojedinim redakcijama u sna~noj je korelaciji s politi kim pritiskom. Tako, zapravo, ne udi ato najvea televizijska kua u Hrvatskoj danas, nakon cijelog desetljea izravne kontrole, ima manje istra~iva kih pri a od veine novinskih redakcija... Istra~iva ki su novinari u pisanim medijima pod neprestanim pritiskom svijesti o tome da njihove lanke prate i itaju tisue ljudi, pogotovo ako je rije  o visokotira~nim novinama. itatelji novinske lanke izrezuju, lijepe ih jedni drugima na vrata, podcrtavaju sporne dijelove teksta flomasterom, fotokopiraju i aalju poatom. Pogreanu informaciju koja je objavljena u nekom elektroni kom mediju mo~e se ispraviti ve kroz nekoliko sati, ali pogreaan naslov u dnevnim novinama na kioscima e airiti la~ i sramotiti autorovo ime cijeli dan. Ako je rije  o tjedniku, joa sedam puta du~e. U odnosu spram drugih medija, istra~iva ki novinar u pisanim glasilima veinu procesa istra~ivanja prolazi sam. Sam odreuje kada e se i s kime sastati, koliko e vremena provesti na odreenom mjestu, hoe li se s istim sugovornikom susresti viae puta. `to je tu prednost, mogu razumjeti samo televizijski novinari koji su proveli bar jedno poslijepodne sa snimateljem koji nije bio osobito motiviran za rad, ili radijski novinari iji su telefonski intervjui uvjetovani slobodnim terminima u studiju. Joa jedna dobra vijest: lanak objavljen u pisanim medijima mo~e biti u potpunosti utemeljen na izjavama neslu~benih izvora. Dok radio iziskuje snimljeni ton, a televizija makar kakvu snimku, istra~iva ki lanak u novinama mo~e biti atraktivan i dobro opremljen i bez fotografija sugovornika. Tu su prednost, meutim, neke redakcije koristile neselektivno pa je dolazilo i do hipertrofije anonimnih izvora. Ako se to u nekim, ili ak u veini slu ajeva moglo opravdati posvemaanjom nedostupnoau slu~benih informacija, povremeno su se zbog pretjerane uporabe anonimnih izvora dogaale i posve nepotrebne manipulacije novinarima. Nedostatak slike, odnosno tona istra~iva kom novinaru ponekad i odma~e. Kada postavi najdelikatnije pitanje, u prepri anoj ili citiranoj izjavi nee se uti ili vidjeti kako je sugovornik reagirao. Kada mu i deseta osoba odbije dati odgovor na neko zanimljivo pitanje, u tekstu se nee uti sugovornikov strah, ili vidjeti zatvaranje vrata pred nosom. U takvim situacijama novinari u tisku imaju mogunost koju nedovoljno koriste: opisivanje. Ton kojim je netko neato izjavio, promijenjen izraz lica, uznemireno dr~anje ili premetanje kemijske olovke iz ruke u ruku  za sve bi to trebalo biti mjesta u zavranoj verziji novinarskog teksta. Kako e prezentirati temu koju istra~uje  trebalo bi da novinar o tome po ne razmialjati ve u istra~iva kom procesu. Koja bi fotografija najbolje prikazala problem koji predstavlja? Je li potrebna i koja druga vrsta ilustracije? Mnoge redakcije u proizvodnji tzv. infografike danas koriste specijalizirane kompjutorske programe koji u relativno kratkom roku mogu proizvesti grafi ke prikaze u rasponu od jednostavnih pita, kojima se prikazuju statisti ki rezultati istra~ivanja, do sofisticiranijih tlocrta zgrada ili, recimo, prikaza kadrovske kri~aljke Ministarstva obrane. Neko je vrijeme u istra~iva kom novinarstvu bilo u modi objavljivati i preslike dokumenata na kojima se temelji tekst. Pojedini su urednici forsirali takvu opremu, vjerojatno iz uvjerenja da e popratni dokumenti poveati vjerodostojnost teksta (pod egidom: zbilja vam govorimo istinu), odnosno da e ne iji potpis ili isje ak iz originalnog spisa poja ati itateljevu znati~elju (pogledajte sami kako to izgleda). ini se da posljednjih godina hrvatske redakcije napuataju tu praksu, pa se takva oprema u novinama koristi sve rjee, samo u slu ajevima kad ekskluzivnost objavljenog materijala to opravdava. Uostalom, rijetki preslici dokumenata izgledaju atraktivno: u novinama ipak najbolje prolaze fotografije ljudi. Tako, primjerice, u dnevnim novinama slika vrijedi tisuu rije i, i to doslovno. Naime, jedna dobra fotografija mo~e dr~ati tekst od tri i pol kartice teksta, ato je, otprilike, ekvivalent tisuu rije i. Vjerojatno najva~niji dio opreme teksta u tiskanim glasilima je naslov. Hoe li se u tom dijelu produkcije, koja se naziva i prijelomom teksta, novinari sukobiti s urednicima, ovisi i o njihovu osobnom stavu. Neki novinari, naime, dr~e da je njihov posao zavraen kad stave to ku na posljednju re enicu u tekstu. Drugi, pak, nad svojim tekstovima bde do samoga kraja, sve dok nisu posve sigurni da im tekst u posljednji trenutak nije neznala ki skraen ili naslovljen. Bez obzira na pristup, novinari u pisanim medijima brzo upoznaju gramatiku svog lista. U dnevnim novinama nije svejedno hoe li informacija biti objavljena u dnu dvanaeste stranice, ili kao udarna tema na naslovnici ili na treoj stranici. Cenzura ima viae od jednog lica: ponekad e redakcija objaviti problemati nu pri u, ali na stra~njim stranicama i uz naslov koji odvraa od itanja. Ta se pojava u novinarskom slengu obi no naziva pokapanjem pri e, ato je i nezgrapan i, na ~alost, prili no to an prijevod engleske sintagme. NA RADIJU UVIJEK OSTAJE SNIMAK Silvija `eparovi Nala~enje i istra~ivanje kakve pri e za radio ne razlikuje se od istog posla bilo u kojemu drugom mediju. Ista je znati~elja, glad za informacijom ili istinom, potrebna pri bilo kojem drugom novinarskom izrazu. A sve uvijek po inje nekim sitnim, naoko zanemarivim podatkom, dnevnom vijeau. Hoe li je novinar prepoznati  ovisi o njegovu novinarskom njuhu. Premda se uje da bi svaki novinar morao biti istra~iva , to se ne mo~e rei baa za svakoga. Iako je u novinarskom defaultu da se uvijek propituje i pita, istra~uje i njuaka, sumnja i dokazuje. U svim novinarskim i medijskim izrazima i oblicima. Kad je radio posrijedi, jasno je da je  meu elektroni kim medijima  on u sjeni prije svega televizije, a kao staromodan donekle mo~da i Interneta, premda je to teako zamjetno u zemlji sitnog broja njegovih korisnika. Nekad su se obitelji skupljale oko radija, danas kad se i skupe - tu je carica televizija. No, radio uvijek mo~e slu~iti kao zvu na kulisa, a o umjesnosti onih koji se odlu e da je baa radio taj na kojemu se ~ele izraziti ovisi koliko e njihov zvuk biti zanimljiv i intrigantan. A bit e intrigantni prije svega ako nanjuae, naravno, dobru pri u. Koju onda, dakako, treba dobro prokopati. I tu, dakle, vrijede ista pravila kao i u drugim medijima. Ono ato radio jest  zvuk dakle  njegova je prednost, ali i mana. Istra~enu se pri u u novinama mo~e ispisati bez problema, pozivajui se na neimenovane izvore bliske tome i tome, koji su informaciju ustupili off the record, mogue je prikazati dokumente do kojih se doalo i koji dokazuju otkud pri a. I na radiju se, dakako, mo~e upotrijebiti sve to, to jest ispisati da bi bilo pro itano, ili da to pro ita voditelj  ali u tom slu aju program postaje dosadan. Mo~e ga se ucifrati da bi zvu ao zanimljivo: unijeti malo drame, npr. odabirom vokala ili vokal (koriatenjem glumaca, razli itih glasova). Gotovo je besmisleno na radiju raditi pri u koja nee imati niti jedan snimljeni razgovor ili izjavu, pa bih se u tom slu aju prije odlu ila za razgovor voditelja s novinarom koji je pri u istra~ivao. Takav slu aj je, na primjer, slu aj Davida Kellyja, nazovimo ga tako. Novinar Andrew Gilligan, s BBC-jeva Radija 4, objavio je u svibnju 2003, pozivajui se na izvor iz ministarstva obrane, da je Blairova vlada odlu ila malo uljepaati ( sex up  to je bio izraz koji je Gilligan upotrijebio) svoj dosje o ira kom oru~ju za masovno uniatenje  takozvani September Dossier  kako bi javnost lakae prihvatila odlazak u rat u Iraku. Gilligan je to izrekao baa u razgovoru u studiju u~ivo s voditeljem. I premda za radio ka~u da je medij u kojemu se mo~e puno ~eae stvari izrei a da bude pritom manje reakcija (jer izjava nema crno na bijelo) nego, recimo, kad se isto uradi u novinama, ovaj slu aj je protresao Blairov mandat, ali i BBC, do samog mu vrha. U nemilosrdnoj potrazi za krticom u ministarstvu obrane, koja je sli ila na lov na lisicu, izvor je otkriven: mikrobiolog i ovjek koji je zadnjih 10 godina bio lanom inspekcije ira kog oru~ja, David Kelly. Zbog pritiska Kelly se ubio, Blair je naredio istragu (poznata Huttonova istraga) koja je za njega na kraju zavraila povoljno, njegov spin doktor Alastair Campbell morao se povui u sjenu, neato ~ui tisak pisao je da se Blair zaprljao Kellyjevom krvlju, a sigurno je da e se taj slu aj spominjati kao bitna to ka u njegovoj vladavini. I BBC-ju je nezaboravan, jer su dva vodea ovjeka dala ostavke, Gilligan je dao otkaz, a mogue su i daljnje posljedice po funkcioniranje i financiranje toga javnog diva. To je dakle afera, ne baa na razini Watergatea, ali ipak velika, a proizveo ju je  radio. Dakle, kad se radei za radio istra~uje neku pri u a pritom se ima samo informacije off the record i dokumente, za radio je to porazno ali nije neizvedivo. Smialjanje strategije pristupa istra~ivanju i odreivanje ato e se odnosno koga e se snimati  to je tek po etak. Dogovori o intervjuu obavljaju se na razli ite na ine. Za velike pri e trebat e dogovori o i u o i, nagovaranja preko poznanika, prijatelja, rodbine  ali i to je opet tehnika koju rabe svi, bez obzira na medij. Po radijima se danas esto uju snimci telefonskih razgovora, pa se cijele emisije sastoje od intervjua snimljenih telefonom. Snimanje razgovora telefonom, uglavnom je rezultat komotnosti novinara, ali jasno je da se u mnogim slu ajeva izjava, odnosno razgovor, moraju snimati preko telefona jer su osobe naprosto nedostupne za izravno snimanje, bilo da su na putu ili na drugi na in sprije ene. Ili je u cajtnotu sam novinar istra~iva , iako pri istra~ivanju zapravo ne bi smio biti u vremenskom akripcu. Dobro je razmialjati i o toj tehni koj strani, jer vrlo je bitno da je i samom sluaaocu razumljivo ono ato je re eno novinaru, da je ujno i razgovijetno a da sluaalac ne mora sjediti uaima na zvu niku. Snimanje telefonom mo~e biti veoma korisno, na primjer kada se dokazuje koliko su osobe s kojima se ~eli stupiti u kontakt neuhvatljive (snimaju se, u tom slu aju, izgovori tajnice te osobe), kada vas netko skida s mobitela iako je dogovorio intervju, ili naprosto naprasno prekida razgovor u trenutku kad mu se postavi pitanje koje mu ne odgovara. Tu ostaje ton i taj je ton  premda nema nekog velikog sadr~aja  silno bitan. Ilustrira nevoljkost osobe da odgovori na pitanje za koje novinar smatra da je bitno javnosti. Osim toga, ak i ton ne ijeg odgovora mo~e puno toga rei. To se mo~e iskoristiti radi poja avanja pri e: kad nekome glas zadrhti, zatreperi, zaakripi  to se uje. Pustivai taj ton vi niste rekli da netko zaobilazi istinu ili la~e, nego ste sluaaoca naveli da misli u tom smjeru& ili & naprosto posumnja. Ponekad netko ~eli dati intervju ili izjavu, ali ne ~eli biti prepoznat. To se rjeaava lako  obradom zvuka u studiju: bilo ubrzanjem ili raznim filtriranjem. Tajno snimanje? BBC-jeva biblija za novinare i urednike (odnosno knji~ica kojom se moraju voditi kad proizvode svoje programe  Producers guidelines, BBC s values and standards ) zabrinuta je prije svega za privatnost, jedno od njihovih temeljnih na ela pri izradi programa, pa ondje piae da pri tajnom, skrivenom snimanju treba poativati pravo osoba na privatnost, treba ih tretirati fer. Ka~e se da takvo snimanje ne bi smjelo biti koriateno kao redovita, rutinska metoda, niti kao neato sto e unijeti malo drame u izvjeataj. Iznesen je ondje popis slu ajeva u kojima je tajno snimanje prihvatljivo. BBC-jeva biblija tu spominje i da se ponekad mo~e snimati otvoreno a da se ne ka~e da je to za objavljivanje. Mo~e se, dakle, zaklju iti da se puno toga mo~e zapravo i na strogom BBC-ju. Bitan je jedino smisao. To jest va~nost vaae pri e. I na kraju, dakle kad ste prikupili sve ato ste prikupili  to treba i slo~iti a da ima smisla. Postoje mnogi putovi do istog cilja  zavraene emisije. Predmonta~a, na primjer  dakle montiranje smislenih cjelina u grubo. Dijelove koje ete koristiti mogu biti ozna eni u transkriptu po kojemu se onda na kraju montira. A to zna i da treba imati transkript. No mo~e se raditi i bez transkripta. Dakle, sve opcije su otvorene, samo je pitanje kako ete to imati na okupu. I to samo tehni ki. Jer da bi se pri u dobro slo~ilo, njene klju ne to ke prije svega trebaju postojati u glavi. Najjednostavnije bi bilo kad bi se svakog sugovornika pustilo da ka~e ato ima, pa onda drugoga, i tako po redu. To je dakako jednostavno izvesti ali prili no neinventivan i dosadan pristup. Zanimljivijem i informativnijem programu vodi pametna monta~a. Smatram je bitnom a za radio presudnom. Pametna monta~a pri u e initi vaaom: kombinirate sugovornike i tonove koje ste snimili, podreujete ih svom tekstu i pri u vodite smjerom koji ste sami sebi zadali. Na papiru se mo~e napisati kostur - nabacane misli koje sla~ete u nekom redu, i kojega se ne morate dr~ati, ali tako imate ispred sebe sve ato ste procijenili da u emisiju ui treba. I - krenite. Sve u svemu  kad je radio u pitanju  zvuk vam mora biti stalno na pameti. To radio ini radijem i pri u radijskom pri om. I ima jednu veliku prednost pred, na primjer, pisanim medijima: ako vas netko demantira vi uvijek imate snimku, ako netko ka~e da je pogreano shvaen  vi i dalje imate snimku. Televizija je slika Ivana Petrovi Za razliku od tiskanih medija i radija, gdje dominira, detaljan opis dogaaja  televizija je slika. Nema rije i koja mo~e tako vjerodostojno prenijeti neki dogaaj kao ~iva slika, kao stvarnost. Televizijski arhivi su nacionalno bogatstvo dr~ave. Oni su naj~ivlji svjedoci vremena, pa i poato suvremenici raznih povijesnih zbivanja viae nisu meu ~ivima. Televizija je ujedno najja i medij, najviae se konzumira i utje e na javno mialjenje. Usporedbe radi: u Hrvatskoj Dnevnik Hrvatske televizije dnevno gleda pet puta viae stanovnika nego ato je zbroj svih tiskanih novina kupljenih mjese no u Hrvatskoj! I zbog toga istra~iva ko novinarstvo na televiziji zahtijeva: odgovornost novinara, istinitost i vjerodostojnost javno izre enih teza. Istra~iva ko novinarstvo na Hrvatskoj televiziji zasad se ne razvija u redakcijskom smislu i nije apostrofirano kao va~na to ka u ureiva kom konceptu. Istra~iva ke teme uglavnom se svode na interpretaciju ve pre~vakanih pri a objavljenih u tisku, ato je nerijetko zamka  jer ti tekstovi nerijetko vrve pogreakama, pogreanom percepcijom i loae utvrenim kontekstom. Nerijetko su pisani u korist nekog lobija  politi koga, gospodarskoga, pa ak i kriminalnoga  ili objavljeni i analizirani po neformalnim i anonimnim izvorima. Teme tako preuzete na Televiziji, preraene i interpretirane bez osobnoga autorskog stava, dobivaju na javnoj te~ini. Reciklirana istra~iva ka pri a, pa i viae puta objavljena u tiskovinama, biva demantirana tek nakon objave na televiziji, tek tada izaziva sna~nu javnu reakciju prozvanih, spominjanih, intervjuiranih, odnosno nedostupnih koji odjednom postaju dostupni itd. To je mo televizije spram drugih medija. Ipak, ne mo~e se porei da na Hrvatskoj televiziji nema dobrih  svje~ih, intrigantnih i analiti ki prikazanih  istra~iva kih reporta~a. Dakako da ima. Samo ato ti rezultati zasad ovise isklju ivo o osobnoj hrabrosti i stru noj kompetentnosti autora. Za uspjeano televizijsko istra~iva ko novinarstvo potrebne su ove pretpostavke: posebna redakcija, tim iskusnih novinara, vrijeme, novac. Istra~iva ka reporta~a je ne samo najzahtjevnija, nego i najskuplja forma televizijskoga novinarskog izraza. Tehnike istra~ivanja kojima se slu~i televizijski novinar istovjetne su tehnikama kojima se slu~e kolege iz drugih medija. Te su tehnike opisane u ovom Priru niku. Posebnosti istra~iva kog novinarstva na televiziji proizlaze baa iz toga ato je televizija slika, ato injenice mora pokazati, ato izjave moraju biti re ene u mikrofon pred kamerom. Evo nekoliko elemenata, koji su rezultat osobne viaegodianje prakse. Valorizacija izvora i potencijalnih govornika u reporta~i Ne volim anonimne dojave kao mogui prvi trag u istra~ivanju. No, ako anonimni sugovornik  koji je na tko zna koji na in doaao do broja mobitela novinara, to nije: ciljano ga odabrao  ponudi zanimljiv sirov materijal, potrebno je detaljno vrednovati svaki navod iz njegove pri e. Sve navode raa lanim, stavim ih na papir, svaki pojedina no ocjenjujem od 1 do 5 (sli nim ocjenjivanjem slu~e se i policijski istra~itelji), pa tra~im meusobnu logi nu vezu izmeu tih navoda. Sve zajedno nastojim provjeriti u joa najmanje dva nezavisna izvora (po~eljno je i viae), koji meusobno ne znaju jedan za drugoga. Sli no je i sa sugovornicima, bilo nu~nim sudionicima pri e, bilo onima koje smo sami odabrali za meritoran komentar. Unaprijed sam skepti na prema onima koji su mi spremni sve kazati "off the record" a ne u kameru. Izjave sa svake strane Televizijska istra~iva ka reporta~a, na na in koji nerijetko vidimo u tiskovinama nezamisliva je bez izjava po mogunosti svih sudionika u pri i. Istra~iva ka reporta~a bazirana isklju ivo na izvorima koji su ~eljeli ostati anonimni nikad nee i ne mo~e biti objavljena. Objaviti je zna ilo bi ne samo sruaiti osnovne postulate dinamike TV izvjeataja, ve biti nevjerodostojan i neodgovoran. Svakako da nije zabranjeno iznoaenje podataka dobivenih i od izvora koji ~ele ostati anonimni, ali tek nakon ato smo tonskim izjavama potvrdili ili negirali osnovne teze istra~iva ke pri e i uli sve strane. Primjera radi: Ako istra~iva ka reporta~a sadr~i osam elemenata, minimalno ih pet moramo imati u tonskom iskazu. Preostala tri  ako smo ih valorizirali i ukoliko se uklapaju u kontekst  mo~emo iznijeti pozivajui se na izvor koji je ostao anoniman. Po~eljno je to u initi uz stanovite opaske kojima se ipak, i kao autori, ograujemo od ~elje naaeg sugovornika da ostane anoniman. To nije potrebno jedino ako utemeljeno sumnjamo odnosno ako znamo da ~ivot naaega sugovornika mo~e biti ugro~en, ili ve jest ugro~en. `toviae, tada smo du~ni zaatititi njegov identitet. Slika Ni najbolji tekst na svijetu, kandidat za Pulitzera, ne zna i niata u smislu dobre televizijske istra~iva ke reporta~e ako nemamo dobru sliku i njezin "govor". Grimase, pogled, pa i autnja naaih sugovornika  mogu govoriti viae od rije i. Sliku zbivanja koja nam nedostaje i koju nismo bili u mogunosti snimiti rjeaavamo nadomjescima. To mo~e biti arhivski snimak kojim mo~emo na neki na in o~ivjeti ono o emu govorimo, mo~e bit gluma, dakle glumljena rekonstrukcija dogaaja, a u posljednje vrijeme za rekonstrukcije se koristi i kompjutorska animacija. Na in pisanja i interpretacija Kad je posrijedi televizijska istra~iva ka reporta~a, dakle pri a koja traje mo~da 10 ili, u iznimnim slu ajevima, ak i 15 minuta, i koja sadr~i puno elemenata koji se meusobno isprepliu, osobito je va~no da tekst koji e pratiti sliku napiaemo kratkim i jasnim re enicama. Uvijek treba poi od osnovnog pravila televizijskog novinarstva prema kojem gledatelj (za razliku od itatelja reporta~e u tisku) nije u mogunosti reporta~u pogledati ponovo ili viae puta, sve dok mu sve ne postane jasno. Gledatelju televizijske istra~iva ke reporta~e mora sve biti jasno odmah. Ja ini pri e pridonosi i dramaturgija itanja teksta. Svakako da neemo na isti na in pro itati temu koja govori o korumpiranosti dr~avnih du~nosnika i njihovoj upletenosti u narkomafiju i temu koja govori o zlostavljanoj djeci, njihovim psihi kim patnjama i smrti. U tom smislu postoji velika razlika u percepciji govora u televizijama zemalja jugoisto ne i srednje te zapadne Europe. BBC, najglasovitija svjetska javna televizija, nema foneti are. U njih postoji tzv. voice coach (trener glasa), dakle stru njak koji s novinarima vje~ba isklju ivo dramati nost interpretiranja, ne marei pritom je li naglasak na prvom ili drugom slogu ni kakva je boja glasa. U nas se viae vodi ra una o izgovoru, pravilnim stankama i naglascima, nego o dramati nosti i sugestivnosti u interpretaciji reporta~e. I to drugo osobno smatram iznimno va~nim. Predrasude i predod~be U televizijskome, ali i svakome drugome istra~iva kom novinarstvu, iznimno je va~no na po etku istra~ivanja sve mogunosti ostaviti otvorenima i ne stvarat apriorne zaklju ke. Konkretno, kao jedan od sudionika pri e koju istra~ujemo mo~e se nai osoba koja nam je poznata po ne asnim radnjama, kvarnosti, licemjerju, korumpiranosti itd. Sve te atribute moramo eliminirati na po etku rada kao irelevantne. Jer ta predod~ba, iako utemeljena na injenicama iz ~ivota osobe, mo~e biti naaa vlastita mentalna zamka koja e nas odvesti u krivome smjeru. Svako novinarsko istra~ivanje je zasebna cjelina, ato zna i da svako po injemo od po etka. Zavrani komentar Teorija po kojoj televizijski novinar, osobito istra~iva , treba da iznese stavove svake strane, a ostati bez svog stava, te prepustiti gledateljima da oni neato sami zaklju e  pogreana je. Novinar bez stava nije novinar. Posljednji dio istra~iva ke reporta~e ini upravo stav, iznesen u formi zavrane rije i ili zavranog komentara. Stav, meutim, nije ono ato mi osobno mislimo o nekome ili ne emu: stav je ono ato je proizaalo iz istra~iva ke pri e i do ega smo doali svojevrsnim prikupljanjem dokaza. Ako dokazni materijal procijenimo nedovoljnim za vrst stav u zavranom komentaru, naae glediate mo~e biti izre eno i u formi retori kog pitanja. Televizijski novinar istra~iva , osobito na javnoj televiziji koja je du~na iznositi provjerene injenice, ne smije se bojati iznijeti svoj stav dobiven istra~ivanjem, ako je on vrst i argumentiran. Ne treba se osvrtati ni na injenicu je li stav njegova zavranog komentara potvren kroz novinske lanke i je li opeprihvaen u odreenim krugovima. Mo televizijskog novinara baa je u tome da istinitim injenicama utje e na ispravno formiranje javnog mialjenja. NEISKORI`TENE MOGUNOSTI InternetA I MULTIMEDIJALNOSTI Inoslav Beaker Interaktivnost je klju na rije  kada treba opisati razliku izmeu Interneta i ostalih glavnih medija u novinstvu (tiska, radija, televizije). Istina je da novinstvo na Internetu samo iznimno koristi tu razliku. Internet je omoguio joa jednu podjelu informacijskih sadr~aja, ovaj put s obzirom na njihovu promjenjivost, uo io je Prelog (1997). On informacijske sadr~aje, dakle i novinarske priloge, dijeli u dvije temeljne skupine; promjenjivi i nepromjenjivi. Ovi prvi su napisani i zavrano ureeni dok su drugi predstavljeni samo kao veze prema adresama na Mre~i, gdje se mogu pronai neprestano osvje~eni podaci. Promjenjivost je prisutna ali ni danas (2004) nije znatnije koriatena, kamoli da prete~e. Veina glasila na Internet prenose izdanja s drugog medija: iz tiska, s radija, s televizije. ak i kada pripravljaju informaciju samo za Internet, urednici kao da misle samo u gabaritima joa tradicionalnijih medija. Agencije koriste Internet doslovce kao medij, za distribuciju, jer je njihova emisija tako i tehni ki i ekonomski dostupnija negoli bi bila na posebnoj liniji (online)  ali im je sadr~aj zaatien lozinkom, kako ga ne bi mogao koristiti itko osim pretplatnika (osim ato omoguuju svima da vide ili naslove (IKA) ili nekoliko probranih informacija (Hina), u svrhu reklamiranja vlastite tr~iane ponude. Televizijska i radijska glasila rabe Internet ne samo za emitiranje svojih programa (koji tako mogu doprijeti svuda po svijetu), nego i za objavljivanje dijela svojih informacija u tekstualnom obliku, provien eventualno streamovima (koje korisnik tako mo~e uti odnosno vidjeti i izvan doba emitiranja). U Hrvatskoj su zabilje~ena i auditivna glasila koja bi teako bilo nazvati radijskima, budui da emitiraju program, ali samo u kyberprostoru, a ne i u eteru (preko radijskog medija), o emu je izvijestila joa Mu alo (2001). Tiskana glasila u Hrvatskoj (ne sva) objavljuju na Internetu izbor iz sadr~aja svojih tiskanih izdanja. Nekima je sadr~aj zaatien lozinkom dostupnom jedino pretplatnicima (npr. Feral Tribune), neka se objavljuju na Mre~i tek poato im je glavnina tiskane naklade uglavnom ve prodana (npr. Slobodna Dalmacija). Ve ernji list je prvi (tek u prvoj polovici 2004) uveo praksu, ve uvrije~enu u mnogim inozemnim dnevnicima prenesenima u Mre~u, da na Internetu budu a~urnija, dodajui stalno nove vijesti. U inozemstvu neki od njih na Internetu nude i tekstove odmah poato su ureeni za objavljivanje, dakle i dan prije negoli e osvanuti u tiskanom izdanju ( HYPERLINK "http://www.larepubblica.it" www.larepubblica.it), ali to nitko u Hrvatskoj ne ini. Neke dnevne novine koje imaju viae razli itih izdanja objavljuju na Internetu sadr~aj prvog izdanja, zaklju enoga prethodnog dana popodne, koje je bilo zastarjelo ve ve er ranije (npr. Vjesnik). Jutarnji list odbija biti nazo an na Internetu. Preobrazba novinstva na Internetu u internetsko novinstvo spora je jer je novinsko tr~iate na Internetu joa malo i rahlo. Utoliko internetsko novinarstvo joa ostaje privjesak glavnih tokova novinarstva. `toviae, umjesto da Internet mijenja model medijski posredovane javne sfere, taj se model preslikava i u novi medij, takav kakav jest, tvrdi Oblak (2001): Internet, naime, shvaamo kao medij koji udru~uje i omoguava niz razli itih komunikacijskih obrazaca. U kontekstu normalizacije kibernetskoga prostora dolazi do va~nih strukturnih promjena, pri emu mre~ne reprezentacije imaju sve va~nije mjesto. Prevladavanje paradigme Web mre~nih reprezentacija i potiskivanje dijaloakih prostora, sve viae dovodi do nastajanja elektroni ke javne sfere koja viae podsjea na model medijski posredovane javne sfere, nego ato se od njega udaljava. Prodora interaktivnosti ipak ima, pa se neki bilje~e i u Hrvatskoj, baa na podru ju istra~ivanja, iako bi bilo pretjerano to nazvati istra~iva kim novinarstvom. Na primjer, Ve ernji list redovito na svoje internetske stranice stavlja anketu o temi dana, prikupljajui glasove italaca. Te ankete nisu statisti ki pouzdane, ali mogu biti stanovit pokazatelj javnog mnijenja, a na svaki na in su za etak interaktivnosti glasila na Internetu. Joa manju statisti ku vrijednost imaju diskusijske skupine, koje otvaraju i pojedina glasila na Mre~i. Istra~iva ko novinarstvo u internetskim glasilima moglo bi koristiti interaktivnost za provoenje jednostavnijih istra~ivanja, za privla enje svjedoka, za intrigiranje samih korisnika itd.  pri emu bi provjeravanju vjerodostojnosti tako prikupljenih podataka, pa i motiva javljanja, trebalo posvetiti joa znatno veu pozornost nego u istra~iva kom novinarstvu u klasi nim novinskim medijima. Multimedijalnost bi mogla otvoriti i nove horizonte istra~iva kom novinarstvu utoliko ato, u dobroj mjeri, dokida granice prostora, odnosno vremena, inherentne svakome pojedinom mediju. Evo ato o tome ka~e Prelog (joa 1998): Iako je pojam multimedija star ve nekoliko desetljea, u danaanjem se zna enju po inje pojavljivati tek prije desetak godina. U pravilu pod multimedijem podrazumijevamo sve oblike komunikacije koji koriste viae od jednog na ina prezentacije informacija. Multimedij je zbroj svih dosadaanjih revolucija u obradi informacija, obrade crte~a i slike, filma odnosno videa, teksta, zvuka, itd. odjednom, na istom mjestu, uz pomo istoga informacijskog stroja. Ra unalo se koristi u cilju omoguavanja viaeosjetilnog iskustva (dakle i o i i uai i dodir; odnosno tekst, slika, zvuk, pokret) koje kontrolira (odnosno njime upravlja) korisnik svojim odlukama ili poduzetim akcijama. Upravo spoj audio-vizualne snage televizije, interaktivne snage ra unala, privla nosti koju je do sada nudila zabavno/potroaa ka elektronika, brzine osvojene razvojem telekomunikacija te nakladni ke snage tiska donosi novu kvalitetu. Uvoenje svakog novog medija u procese prijenosa, pohrane i prezentacije informacija  gledano unatrag  prije ili kasnije utjecalo je i na sadr~aj i strukturu informacije. U po etku je to funkcioniralo na na elima analogija, na novom mediju su ponavljane  stare strukture, razvijene do maksimuma u okviru ranijih na ina prezentacija, no pravi uspjeh novi medij posti~e tek s vlastitim, mediju primjerenim na inom organizacije informacija. U to nas uostalom uvjeravaju odnos kazaliata i filma koji se promijenio tek pojavom tipi no filmskih rjeaenja kao ato je primjerice  flash-back , odnosno dugih pokuaaja televizije da u svemu slijedi filmska rjeaenja umjesto da svoju estetiku maksimalno temelji na odnosu prema realnom vremenu i ~ivom prijenosu dogaaja ili uklju ivanju gledatelja u kontakt emisije. Prelog (ibidem) naglaaava novo jedinstvo mjesta i vremena kao klju an aspekt multimedijalnosti. Prethodno je film dokinuo jedinstvo mjesta radnje, tipi no za kazaliate, a video je mogunoau odgoenog gledanja ukinuo jedinstvo vremena. Internet, ka~e on, uspostavlja novo jedinstvo mjesta i vremena; cijeli svijet postaje informacijska mre~a, novo mjesto; istodobno se vrijeme iskazuje kao zbir mnogih razli itih vremena koja se prezentiraju u isto doba. Interaktivnost i multimedijalnost koju je ve tada nudilo ra unalo umre~eno u Internet, preuzeo je i DVD, ponudivai je s odgodom odnosno ponavljanjem. Daljnji razvitak telekomunikacija (ponajprije elijske radiotelefonije, tj. mobitelefonije), uz daljnju minijaturizaciju ra unala (usp. sve sna~nije performanse dlanovnika, zvanoga i palm-top), te uz integraciju telekomunikacija i ra unalstva (npr. mobitela i dlanovnika), omoguuju multimedijalnost i u pokretu, te na dosad teako dostupnim to kama. Novinstvo nije joa pravo ni po elo koristiti te mogunosti, pa na tom podru ju industrija informiranja znatno kasni za industrijom zabave. Joa se ne ostvaruje, osim u maloj mjeri, vizija koju je Prelog ponudio (joa 1998): Multimedij je dakle taj prvi pravi na in koriatenja informacija na osobnom ra unalu koji nije samo slijeenje starih struktura! Rije  je o novoj organizacija informacija koja je mogua samo ako se temelji na koriatenju ra unala! Jer, sposobnost pohrane, prijenosa, pristupa (izvedbe) i integracije multimedijskih podataka (tekst, podaci, zvuk, slika, itd.); uklju ujui i softver za ureivanje, pripremu (produkciju), pohranu, pristup, interakciju, (izvedbu/izvoenje), navigaciju, ponovno nas uvjerava da se radi o informacijskoj arhitekturi gdje je pristup zna enju mogu samo uz pomo ra unala, koje jedino omoguava razne transformacije (ureivanje, kopiranje, uzorkovanje/sampling, preobrazbu/morphing, itd.) bez gubitka u kvaliteti. Treba pretpostaviti da e istra~iva ko novinarstvo biti meu prvim vidovima novinarstva koji e se znati koristiti mogunosti ato ih otvara multimedijalnost. Korisne upute novinarima koji djeluju u internetskim glasilima odnosno multimedijima nudi, dakako, Mike Ward (2002: 121-208). DODATAK Elementi plana istra~ivanja Priredili: Orlanda Obad i Inoslav Beaker Koncept Odabir teme istra~ivanja, Hipoteza istra~ivanja `to se ~eli rei istra~ivanjem? Koji su maksimalni predvidivi rezultati, a koji minimalni dopustivi? Zaato je tema va~na? Kome je tema va~na? Tko ini ciljanu publiku teme? Kako bi javnost mogla reagirati? Polazni podaci Koje su injenice poznate? `to su samo pretpostavke? `to tek treba utvrditi (povijest slu aja, sli ne slu ajeve u nas ili u inozemstvu, okolnosti, relevantne zakone, relevantne obi aje, statisti ke podatke, eti ka pitanja& )? Popis klju nih pitanja u istra~ivanju Izvori Akteri (popis) Tko su ~rtve? Tko bi bio zainteresiran za objavljivanje teme? Tko bi bio zainteresiran za spre avanje objavljivanja teme? Svjedoci (popis) Materijalni izvori (popis) Primarni dokumentacijski izvori Sekundarni dokumentacijski izvori Stru njaci Odabir istra~iva ke tehnike Intervjui : broj i mjesto  i/ili Anketa: koliko i kojih sudionika, kako i gdje  i/ili Pretra~ivanje dokumentacije: koje i gdje  i/ili& Procjena izvedivosti Koliko novinara kroz koje vrijeme treba za istra~ivanje Koliko joa ljudi/sati i kojega profila (snimatelji, anketari itd.) treba za istra~ivanje Koliko novaca treba za sve to? Za koliko vremena bi rezultati mogli biti spremni za obradu? Koliko vremena zatim treba novinaru za finalizaciju? Odluka o izvoenju Izgradnja baze podataka (ako je nu~na) Izrada agende (popis i raspored svih potrebnih aktivnosti) Redoslijed ispitivanja Pomoni izvori (za tuma enje podataka, za potvrdu ili odbacivanje hipoteza) Izvori manje va~nih podataka Izvori voljni suraivati Izvori najva~nijih podataka Izvori neskloni suradnji (koje mo~da treba privoljeti ve prikupljenim podacima) Uo avanje i rjeaavanje zakonskih odnosno eti kih problema vezanih uz pojedine izvore Uo avanje eventualne potrebe za zaatitom identiteta izvora i njezina provedba Redoslijed istra~ivanja materijalnih izvora i popis njihovih lokacija Popis lokacija za uviaj odnosno reporta~u, redoslijed odlaska Dostupnost i pristup pojedinoj lokaciji Eventualne zakonske, eti ke ili ine prepreke za pristup Mogunost fotografiranja, odnosno zvu nog, odnosno video snimanja Odluka o eventualnom maskiranju nakana (npr. undercover nastup) Procjena eti kih i tehni kih prepreka i odluka o preuzimanju rizika Istra~ivanje Evaluacija prikupljenih podataka Popunjavanje eventualnih praznina Reevaluacija Finaliziranje (pisanje, monta~a, dopisivanje, zavrana evaluacija, zavrana dorada) Objavljivanje Slijeenje teme (follow-up). Primjer primjene plana istra~ivanja: Trgovina ljuDskim organima Hrvoje Appelt Rezultati istra~ivanja o trgovini ljudskim organima objavljeni su u Jutarnjem listu od 4 do 6 travnja 2003, a tema je bila slijeena i kasnije. Evo kako je bio zasnovan plan istra~ivanja te teme: Temeljne hipoteze Crno tr~iate ljudskim organima raaireno je u cijelom svijetu, a za naae itatelje posebno je interesantno ono na prostorima bivae Jugoslavije. Stranice Interneta prepune su oglasa osoba koje za cijenu od 10 do 100 tisua eura ~ele prodati dio tijela, a naj eae nude - bubrege. Kako bismo novinarskom istragom dokazali i javnosti pribli~ili put koji treba proi ovjek kojega je ~ivotna situacija natjerala na takav o ajni ki potez, prodaju dijela tijela, i bolesnik koji na crnom tr~iatu kupuje dio tijela nu~an za normalan ~ivot, trebalo je uloviti i tzv. posrednike ili preprodava e koji, kako je pokazala istraga, vode do vrhunskih lije ni kih ustanova i vojnih vrhova. Ponekad tragovi vode do privatnih klinika u Indiji, a tada bubre~ni bolesnik prolazi organizirani program koji obuhvaa putovanje avionom, bolnicu, transplantaciju i povratak avionom. Gotovo u svim navedenim zemljama zakon zabranjuje prodaju i transplantaciju organa sa ~ivog ovjeka, osim ako nije rije  o bliskom roaku ili bra nom partneru koji je svojevoljno pristao na taj humani potez. No, kako su pokazali rezultati istra~ivanja koje smo proveli tijekom dva mjeseca, u tom nelegalnom ali unosnom poslu malo tko mari za poativanje zakona. Budui da kompliciranost operacije i njezina skupoa upuuju na to da u cijelom krijum arskom lancu, od bolesnog ovjeka preko dobronamjernog posrednika do lije nika profitera, nije rije  samo o ljudima koje je nevolja natjerala na kupoprodaju organa, gotovo sve upuuje na to da je posrijedi sofisticirano iskoriatavanje tue nevolje ili, jednostavnije, organizirani kriminal. Efikasno organiziran, kao ato je i trgovina drogom. S po etnim informacijama, teza koju su novinari svojom istragom mogli dokazati (a koja treba poslu~iti za objavljivanje pri e s minimalnom mogunosti od naknadnog sudskog/ih postupka) bila je vrlo daleko od zaklju aka koji su se nametnuli na kraju dvomjese nog istra~ivanja. Sudei prema tekstovima koje smo naali u arhivi Vjesnika, o temi pod radnim naslovom Trgovina ljudskim organima, nije se moglo nai istra~iva kih novinarskih uradaka, a joa je te~e bilo doi do susretljivih sugovornika, zainteresiranih da se o trgovini ljudskih organa pri a i piae gotovo da i nije bilo, pa su prve informacije za ulazak u nepoznato i neistra~eno podru je bile stranice oglasnika na Internetu. Maksimum koji smo o ekivali bio je razgovor s nekim od prodavatelja ili, pak, bolesnika koji bi ispri ao svoju tragi nu pri u koja ga je dovela do tog o ajnog pokuaaja kupoprodaje dijela tijela. Otkrivanje lanca spretnih kriminalaca, koji se vole predstavljati kao posrednici koje ne zanima velika zarada nego pomo ovjeku uz gotovo minimalnu nadoknadu, bio je, mo~e se rei, nedosti~an san. To viae ato gotovo niti jedna prijava MUP-u Hrvatske ili Interpolu na tu temu na prostorima naae dr~ave dotad nije bila zabilje~ena. Na po etku istrage je otkrivanje krijum arskog lanca viae sli ilo imaginaciji nego stvarnom problemu u kojem sudjeluje viae segmenata druatva, ali je ve sama pojava prodaje ljudskih organa na oglasnim stranicama bila zanimljiva tema o kojoj je trebalo izvijestiti javnost. Koja su najva~nija pitanja u slu aju? Sudei prema informacijama s po etka istra~ivanja, sigurno je da postoje osobe spremne na prodaju ili kupnju nekog ljudskog organa, bio to bubreg, jetra ili neki drugi organ. S obzirom na to, logi na je pretpostavka da postoje i oni koji te transplantacije rade. Budui da je presaivanje organa, ako ga besplatno ne donira bliski roak, nezakonito, a ta vrlo slo~ena operacija ne mo~e se u initi bez grupe stru njaka, teako je bilo povjerovati da u kupoprodaji sudjeluju samo kupac i prodavatelj. Zato smo, osim po oglasniku, po eli tra~iti i odgovore na pitanja o statisti kim podacima, obi ajima, zakonskim regulativama i eti kim pitanjima. Zvali smo lije nike koji se bave transplantacijom organa, udruge bubre~nih bolesnika, pravnike, statisti are smo tra~ili podatke o uspjeanosti operacija, broju bolesnika i broju izlije enih... Tko su zainteresirani akteri ? Kao ato sam ve naveo, zainteresiranih za objavu pri e o prodaji ljudskih organa gotovo da i nije bilo. Javila je tek jedna osoba, za koju se naknadno utvrdilo da je psihi ki bolesna, koja je htjela javno progovoriti o prodaji svog bubrega jer ~eli urediti troanu kuu. Zbog toga je ova istra~iva ka tema specifi na, moralno i eti ki upitna, jer su se novinari morali koristiti la~nim predstavljanjem. Kao kupci bubrega za bolesnu majku, dali smo oglas na koji se javilo nekoliko prodavatelja. Kako bismo doali do samog vrha piramide i zaokru~ili eventualni kriminalni lanac, bilo je potrebno uvjeriti prodavatelje, putem kojih smo jedino mogli doi do ostalih aktera (doktora i posrednika), da smo doista kupci. Zato smo istragu, nakon ato smo dobro apsorbirali sve detalje o bolesti bubre~nih bolesnika, po eli razgovorima s potencijalnim prodavateljima. Javili su se B. . iz okolice Karlovca, Nena iz Srbije, bra ni par Goca i Pajo, posrednik Veljko, bivai sportaa Dragan, svi iz Srbije, Uroa iz Ljubljane te posrednik Amir B. iz Fojnice, a svi su bili zainteresirani za ato hitnije rjeaavanje kupoprodaje. Neki od njih su dali nazna iti povezanost s klinikama i lije nicima koji bi mogli odraditi najzahtjevniji dio cijelog procesa - operaciju. La~no predstavljanje bio je jedini na in da bismo se infiltrirali u taj milje i doali do potrebnih informacija. Koliko je potrebno vremena i novca? Za istra~ivanje cijele pri e bilo je potrebno dva mjeseca i dvadesetak tisua kuna, uz redovne troakove novinarskih plaa. Istra~ivanje smo po eli u arhivi, zatim smo nekoliko dana primali oglase putem Interneta, meu kojima smo birali ozbiljne ponude i po eli kontakte s prodavateljima. Nakon dva tjedna kurtoazni razgovori postajali su sve ozbiljniji, sve zainteresiraniji prodavatelji po eli su davati brojeve svojih telefona, a trei tjedan, kada se razvilo meusobno povjerenje, dali su naslutiti da mogu srediti i razgovore s lije nicima koji su u stanju obaviti operaciju. Zbog obujma posla, odnosno komunikacije s viae ljudi, bilo je potrebno raditi timski. Oba novinara su cijelo vrijeme morala biti u kontaktu i izmjenjivati informacije koje su stizale na e-mail ili telefonom. Trebalo je organizirati sastanke s prodavateljima bubrega, koje smo zbog sigurnosti forsirali na javnim mjestima, pronai laboratorije za pretrage krvi, organizirati sigurnu telefonsku liniju u redakciji na koju se nee javljati s: Dobar dan, Jutarnji list, izvolite..., doi do dokumenata bubre~nog bolesnika kako bi naaa pri a bila uvjerljivija, organizirati smjeataj u hotelu, fotografa... Sve fotografije morale su biti snimljene bez znanja druge strane, dakle tajno. Zbog toga smo mjesto sastanaka dogovarali s fotografima kako bi oni uspjeano mogli obaviti svoj posao. Njihova uloga je ponekad bila i sigurnosna jer su situacije u kojima smo se nalazili s prodavateljima organa bile pune nepovjerenja. Rije  je o ljudima koji su htjeli prodavati svoje organe samo zbog novca. Oni su bili pritisnuti loaim ~ivotnim uvjetima, a Uroa iz Ljubljane je bio prisiljen prodati organ zbog kockarskih dugova. Osim kolega iz redakcije, komunicirali smo i s ravnateljima bolnica koje su se spominjale kao mogue institucije za obavljanje operacijskog zahvata, a nakon objavljivanja pri e kontaktirali su nas novinari redakcija iz Jugoslavije i Slovenije, s kojima smo razmjenjivali informacije, kao i s predstavnicima Interpola. Organizacija izvora Popis izvora na po etku nije bio osobito dug. Usmeni izvori bili su ljudi koji su nas kontaktirali s ciljem prodaje svog organa. Jedan pacijent iz Zagreba, koji je uspjeano obavio transplantaciju bubrega prije desetak godina, bio je dobar izvor koji je objasnio kako funkcionira taj lanac, a u razgovorima sa stru njacima upoznali smo se s problemima s kojima se susreu bubre~ni bolesnici. Ljudi iz udruge bubre~nih bolesnika pomogli su nam tuma enjem podataka, laboratorijskih nalaza i ispravnosti naaih tuma enja. Lije nici s kojima smo razgovarali, nisu bili voljni pri ati o transplantacijama koje nisu obavljene u skladu sa zakonom, ali smo tijekom istra~ivanja doali do spoznaja da su neki od njih pisali preporuke s opisima stanja bolesnika doktorima koji su transplantacije bili spremni raditi. Niti jedan od izvora, osim ljudi iz udruge bubre~nih bolesnika, nije bio spreman podr~ati tezu o ilegalnoj trgovini organa. Upravo zbog toga bili smo primorani koristiti nelegalne i neeti ne na ine da bismo doali do podataka: la~no se predstavljati, snimati razgovore, manipulirati prodavateljima... Budui da su prodavatelji tek dio lanca, atitili smo njihove identitete, a objavili smo samo imena i prezimena lije nika koji su potvrdili da mogu operirati i ako donator i bolesnik nisu u bli~em srodstvu. Pisani izvori o prodaji ljudskih organa nisu postojali ni u policiji, ni u udruzi, ni u bolnicama, pa smo do dokumenata dolazili tijekom istra~ivanja. Radili smo analize krvi potencijalnih prodavatelja organa, a laboratorijske nalaze uvali. Takoer smo sustavno uvali i e-mailove prodavatelja koji su u njima davali do znanja da mogu doi do lije nika koji bi operacije obavili. Do podataka iz Interpolova izvjeataja o povezanosti lije nika iz Srbije s navodnom prodajom ljudskih organa tijekom rata saznali smo naknadno od srpskih novinara. Lokacije na kojima smo se kretali, bili su hoteli, ulice, kafii i lobiji, uvijek dobro isplanirane kako bi fotografi neopa~eno mogli snimiti naae susrete s prodavateljima. Literatura 4th European Ministerial Conference on Mass Media Policy - Prague, 7-8 December 1994: The media in a democratic society. Council of Europe. Dostupno na internetskoj adresi:  HYPERLINK "http://www.coe.int/T/E/Com/Files/Events/2002-09-Media/ConfMedia1994.asp" http://www.coe.int/T/E/Com/Files/Events/2002-09-Media/ConfMedia1994.asp Almond, Gabriel A., Sidney Verba (19802). The Civic Culture Revisited. Boston/Toronto: Little, Brown and Company [reprint 19893: Newbury Park (Calif.): Sage Publications]. American Journalist Survey, Indiana University, School of Journalism. Dostupno na Internetu na adresi:  HYPERLINK "http://www.poynter.org/dg.lts/id.28838/content.content_view.htm" http://www.poynter.org/dg.lts/id.28838/content.content_view.htm 0B0;>2, -4C0@4 /:>2;528G (1990). >;8B8G5A:0O :C;LBC@0 A>2@5<5==>3> 0<5@8:0=A:>3> >1I5AB20. >A:20: 0C:0. Black, Jay, Bob Steele, Ralph Barney (1993). Doing Ethics in Journalism, A Handbook with Case Studies. Greencastle (In): The Society of Professional Journalists. Beaker, Inoslav (1990). Kompjutorom do trenda, u: Panian, }eljko, Nenad Prelog [ur.] (1990). Informacijska tehnologija i marketing, 79-90. Zagreb: Informator. Beaker, Inoslav (1997). Novinar su eljen s ra unalom, Medijska istra~ivanja (god. 3, br. 1-2) 1997 (157-170). Zagreb: Doron & FPZ. Beaker, Inoslav (1998). Za arana auma, Medijska istra~ivanja (god. 4, br. 2) 1998 (245-254). Zagreb: Doron & FPZ. Beaker, Inoslav (2004). Britanski pou ak: u vlast sumnjati i kad je demokratska, Novinar (god. 59, br. 1-2) 2004 (20-23). Zagreb: HND. Biagi, Shirley (19922). Interviews That Work: A Practical Guide for Journalists. Belmont, Ca.: Wadsworth. Boyd, Andrew (1994). Broadcast Journalism, Techniques of Radio and TV News. Oxford: Focal. Brooks, Brian S. (1997). Journalism in the Information Age. Needham Heights (Ma.): Allyn & Bacon. Burwell, Helen P. [ed.] (199813). The Burwell World Directory of Information Brokers. Houston (Tx): Burwell Enterprises. Calvert, Jonathon (1999). Interview with Hugo de Burgh, 28 May 1999. de Burgh, Hugo [ed.] (2000). Investigative Journalism: Context and Practice. London, New York: Routledge. De Fleur, Margaret H. (1997). Computer-Assisted Investigative Reporting. Mahwah (NJ): Erlbaum Associates. Ehrenreich, Barbara (2001). Nickel and Dimed: On (Not) Getting By in America. New York: Henry Holt and Co. Ellmore, R. Terry (1991). NTC's Mass Media Dictionary. Lincolnwood (Ill): Natl Textbook Co Trade Ettema, James S., Theodore Glasser (1998). Custodians of Conscience: Investigative Journalism and Public Virtue. New York: Columbia University Press. Fleeson, Lucille (2000). Ten Steps to Investigative Journalism. Washington (D.C.): International Centre for Journalists. Fleming, Carole (2000). Journalism and new technology. U: de Burgh, Hugo [ed.]. Investigative Journalism. London & New York: Routledge. Fry, Don. When Can I Use Anonymous Sources? London: Media Diversity Institute. Dostupno na internetskoj adresi: HYPERLINK "http://www.media-diversity.org/resource%20categories/diversity%20in%20general.htm"  http://www.media-diversity.org/articles_publications/anonymous%20sources.htm  Gaines, William (19942). Investigative Reporting for Print and Broadcast. Chicago: Nelson-Hall. Fracassi, Claudio (1992). Sotto la notizia niente. Roma: Avvenimenti. Garcia, John (1998). Computer-Assisted Journalism. Dostupno na internetskoj adresi:  HYPERLINK "http://www.nyu.edu/pages/journalism/caj/home.htm" http://www.nyu.edu/pages/journalism/caj/home.htm Garrison, Bruce (1995, 19982). Computer-Assisted Reporting, Hilsdale (NJ): Lawrence Erlbaum Associates, Inc. Gavran, Gabrijela (1999). Elektronska novinska dokumentacija - hrvatski model, Medijska istra~ivanja (god. 5, br. 1) 1999. Zagreb: Doron & FPZ. Gloor, Peter A. (1997) Elements of Hypermedia Design, Techniques for Navigation and Visualization in Cyberspace. Coopers & Lybrand; Boston: Birkhuser; Berlin: Springer. Greenwald, Marilyn, Joseph Bernt [eds.] (2000). The Big Chill: Investigative Reporting in the Current Media Environment. Ames: Iowa State University Press. Guidi, Marco (1993). La sconfitta dei media. Bologna: Baskerville. Hodonj, }eljko (2003). Projekt VND online. Zagreb: Vjesnik (umno~eno lokalno). Houston, Brant (1994). Computer-Assisted Reporting: A Practical Guide, Presentation to Florida Press Association and Florida Society of Newspapers Editors, St. Petersburg Beach (Fla), 1994, June 11. Houston, Brant, Len Bruzzese, Steve Weinberg (2002). The Investigative Reporter's Handbook. Boston: Bedford/St. Martin's. Interviewing Glosary. Washington (D.C.): NewsLab. Dostupno na internetskoj adresi:  HYPERLINK "http://www.newslab.org/resources/intvgloss.htm" http://www.newslab.org/resources/intvgloss.htm Johnson, Tom (1994). Journalism Education in the Information Age, Social Science Computer Review (god. 12, br. 3), jesen 1994 (405-413). Joki, Maja (1999). Online baze podataka kao relevantni profesionalni izvori informacija za novinare, Medijska istra~ivanja (god. 5, br. 1) 1999 (93-104). Zagreb: Doron & FPZ. Kangrga, Milan (1998). Novinarstvo i etika, Medijska istra~ivanja (god. 4, br. 1) 1998. Zagreb: Doron & FPZ. Kant, Immanuel (1784). Beantwortung der Frage: Was ist Aufklrung? Auszge aus: Berlinische Monatsschrift. Dezember-Heft 1784. S. 481-494 Cjelokupan tekst dostupan na internetskoj adresi:  HYPERLINK "http://www.access.ch/netzhaus/aufklaer.htm" http://www.access.ch/netzhaus/aufklaer.htm; engleski prijevod dostupan na internetskoj adresi:  HYPERLINK "http://eserver.org/philosophy/kant/what-is-enlightenment.txt" http://eserver.org/philosophy/kant/what-is-enlightenment.txt. Knight, Alan (2000). Online investigative journalism. Dostupno na internetskoj adresi:  HYPERLINK "http://www.ejournalism.au.com/ejournalist/inv.pdf" http://www.ejournalism.au.com/ejournalist/inv.pdf Koch, Tom (1991). Journalism for the 21st Century: Online Information, Electronic Databases and the News. New York: Praeger Publishers. Koair, Manca (1995). Istra~iva ko novinarstvo. Medijska istra~ivanja (god. I, br. 1) 1995 (43-51). Zagreb: Doron & FPZ. Kovach, Bill, Tom Rosenstiel (2001). The Elements of Journalism: What Newspeople Should Know and the Public Should Expect. New York: Crown. Lepej, Ankica (2003). Istina: Savjest iznad bankarske tajne. Zagreb: Prometej i CIN. Meyer, Philip (1991). The New Precision Journalism. Bloomington: Indiana University Press. McCracken, Grant (1988). The Long Interview. Newbury Park (Ca): Sage Publications. Miliband, Ralph (1969). The State in Capitalist Society. New York: Basic Books. Moore, Gill (2000). The English legal framework for investigative journalism. U: de Burgh, Hugo [ed.]. Investigative Journalism. London & New York: Routledge. Mu alo, Marina (2000). Web izdanja radijskih postaja u Hrvatskoj, Medijska istra~ivanja (god. 6, br. 2) 2000 (25-39).Zagreb: Doron & FPZ. Nalder, Eric (2002). Pri aonica  umjetnost intervjua. Predlo~ak za predavanje odr~ano 2001 za HND i Institut za istra~iva ko novinarstvo. Nalder, Eric (2002). Loosening Lips: the Art of the Interview. London: Media Diversity Institute. Dostupno na internetskoj adresi:  HYPERLINK "http://www.media-diversity.org/resource%20categories/diversity%20in%20general.htm"  http://www.media-diversity.org/articles_publications/loosening%20lips.htm Novosel, Pavao, Stjepan Malovi (1998). Prvi koraci na Internetu  novinari i Internet, Medijska istra~ivanja (god. 4, br. 2) 2001 (199-222). Zagreb: Doron & FPZ. Oblak, Tanja (2002). Internet kao medij i normalizacija kibernetskog prostora, Medijska istra~ivanja (god. 8, br. 1) 2002 (61-76).Zagreb: Doron & FPZ. Paul, Nora (19942). Computer-Assisted Research: A Guide to Tapping Online Information. St. Petersburg (Fla.): The Poynter Institute. Pe ar, Janez (1995). Kriminalistika u istra~iva kom novinarstvu. Medijska istra~ivanja (god. I, br. 1) 1995 (53-58). Zagreb: Doron & FPZ. Poynder, Richard (1998). A market whose time is still to come, Information Today, 15 (5) May 1998, (21-22). Prelog, Nenad (1996). Ra unalo: prijatelj novinara. U: Ricchiardi-Malovi [ur.]. Uvod u novinarstvo. Zagreb: Izvori. Prelog, Nenad (1997). Novo novinarstvo, Medijska istra~ivanja (god. 3, br. 1-2) 1997 (85-92). Zagreb: Doron & FPZ. Prelog, Nenad (1998). Elektroni ko (interaktivno) nakladniatvo danas: Kako je mre~a poosobila masovne medije (I), Medijska istra~ivanja (god. 4, br. 2) 1998 (123-140). Zagreb: Doron & FPZ. Prelog, Nenad (1999a). Elektroni ko (interaktivno) nakladniatvo danas: Kako je mre~a poosobila masovne medije (II), Medijska istra~ivanja (god. 5, br. 1) 1999 (61-72). Zagreb: Doron & FPZ. Prelog, Nenad (1999b). Novi mediji, Medijska istra~ivanja (god. 5, br. 2) 1999 (261-276). Zagreb: Doron & FPZ. Producer s Guidelines. The BBC s values and standards. London: BBC (s.a.) Radu, Paul (2004). Preko granica kroz baze podataka, Net novinar (god. 4, br. 17) 2004 (1-3). Sarajevo: Media Centar. Randall, David (20002). The Universal Journalist. London: Pluto Press. Ray, Don (2001). Savjeti za dobar intervju. Predlo~ak za predavanje odr~anog 2001 za HND i Institut za istra~iva ko novinarstvo. Reddick, Randy, & Elliot King (1995). The Online Journalist.Using the Internet and Other Electronic Resources. Forth Worth (Tx): Harcourt Brace College Publishers. Ricchiardi, Sherry (1996). Istra~iva ko izvjeaivanje. U: Ricchiardi-Malovi [ur.]. Uvod u novinarstvo. Zagreb: Izvori. Rose, Louis J. (1981). How to Investigate Your Friends and Enemies. St. Louis: Albion Press. Sapunar, Marko (1994). Osnove znanosti o novinarstvu. Zagreb: Epoha. Spark, David (1999). Investigative Reporting. A Study in Technique. Oxford: Focal Press. Sullivan, Drew (2003). Ameri ke baze. NetNovinar (god. 2-3, br. 12) 2002-2003 (1, 4). Sarajevo: Media Centar. `uen, Matja~ (1994). Preiskovalno novinarstvo. Ljubljana: FDV Ugolini, Deborah (2003). Report e il giornalismo d'inchiesta. Dostupno na internetskoj adresi:  HYPERLINK "http://www.lettere.unipd.it/ebla/archivio/ugolini.pdf" http://www.lettere.unipd.it/ebla/archivio/ugolini.pdf Ullman, John, Jan Colbert [ed.] (19912). The Reporter s Handbook. An Investigator s Guide to Documents and Techniques. New York: St. Martin s Press. Ullmann, John (1995). Investigative Reporting: Advanced Methods and Techniques. New York: St. Martin's Press. Vreg, France (1995). Istra~iva ko novinarstvo u funkciji razotkrivanja prikrivenoga. U: Plenkovi, Mario [ur.]. Istra~iva ko novinarstvo. Novi modeli javnog komuniciranja, 17-27. Zagreb: Hrvatsko komunikoloako druatvo, Nonacom. Walraff, Gnther (1977). The Undesirable Journalist. London: Pluto Press. Ward, Mike (2002). Journalism Online. Oxford: Focal Press. Weinberg, Steve (19963) The Reporter s Handbook: An Investigator s Guide to Documents and Techniques. New York: St. Martin s Press. Biljeake o autorima Hrvoje Appelt (Zagreb, 1974), novinar Jutarnjeg lista. Studira na Kinezioloakom fakultetu. U Jutarnjem listu i u novinarstvu od 1998, po zavraetku aktivnog bavljenja hokejem na ledu (Medvea ak, reprezentacija Hrvatske). Meu istra~iva kim temama kojima se bavio zapa~enije su bile: crno tr~iate ljudskim organima, la~ne diplome u ministarstvima Vlade RH, tajni donatori politi kih stranaka na parlamentarnim izborima 2003, zapisnik o automobilskoj nesrei gradona elnika Bandia. Inoslav Beaker (Zagreb, 1950), novinar Jutarnjeg lista. Diplomirao novinarstvo na Fakultetu politi kih znanosti u Zagrebu, doktorirao poredbenu slavistiku na Sveu iliatu u Milanu. U novinarstvu od 1967, profesionalno od 1969 (Omladinski tjednik, Telegram, Studentski list, Start, Danas, Vjesnik). Od 1989 dopisnik iz Rima (Vjesnik, od 2000 Jutarnji list). Novinar godine 2002 u izboru lanova HND. Od 2003 predaje istra~iva ko novinarstvo na Fakultetu politi kih znanosti u Zagrebu. U Italiji predaje slavenske knji~evnosti, 1995-1997 na Orijentalnom sveu iliatu u Napulju, od 2002 na Rimskom sveu iliatu La Sapienza. Anelko Erceg (Makarska, 1957), glavni urednik Makarske kronike. Zavraio Fakultet politi kih nauka u Beogradu. U novinarstvu od 1982 (Radni ke novine, Slobodna Dalmacija, Novi list, Tjednik, Jutarnji list, u Makarsku se vratio 2002 i osnovao tjednik Makarsku kroniku). Nagrada HND za reporta~u 1995. Ivica iki (Duvno, sada Tomislav Grad, 1977), zamjenik glavne urednice Feral Tribunea. Studirao novinarstvo na Fakultetu politi kih znanosti u Zagrebu. U novinarstvu od 1992. (HINA, Slobodna Dalmacija, od 1996 Feral Tribune). Bavi se, uglavnom, novinarskim istra~ivanjem podzemnoga miljea, ratnih zlo ina i politi koga kriminala. Objavio kratki roman Cirkus Columbia (2003). Renata Ivanovi (Zagreb, 1963), novinarka Globusa. Sociologiju diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U novinarstvu od srednje akole i fakulteta (Polet, Studentski list), profesionalno od 1988 (Vjesnik, Ve ernji list, Globus). U Areni zatim urednica istra~ivanja, a od 1999 ponovo u Globusu, zauzeta prete~no istra~iva kim temama iz pravosua, crne kronike, zdravstva i socijalne zaatite. Sanja Modri (Zagreb, 1954), novinarka Jutarnjeg lista. Komparativnu knji~evnost i engleski diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Specijalizacije: American Society of Newspaper Editors Scholarship (SAD, 1993) i Michigan Journalism Fellowship (SAD, 1998). U novinarstvu od 1979 (Borba, Slobodna Dalmacija, Novi list, Tjednik), od 1998 u Jutarnjem listu kao urednica unutraanje politike, pomonica odnosno zamjenica glavnog urednika. Nagrade HND za kolumnu 1995, intervju 1996, odnosno najbolje ureenu rubriku 2001. Bila predsjednica Vijea asti HND. Orlanda Obad (Zagreb, 1976), novinarka Jutarnjeg lista. `panjolski i hrvatski jezik i knji~evnost diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, magistrirala iz podru ja masovnih komunikacija na Universityju of North Carolina at Chapel Hill (SAD). U novinarstvu od 1994 (Radio 101, Hrvatska televizija, od 1998 Jutarnji list). Za istra~iva ke novinarske radove dobitnica nagrada HND 1998 i 2000. Od 2003 predaje metodiku istra~iva kog novinarstva na Fakultetu politi kih znanosti u Zagrebu. }eljko Peratovi (Vinkovci, 1966), novinar Vjesnika. Apsolvirao sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U novinarstvu od 1983 (ureivao omladinski asopis Zajedno i emisiju na radiju u }upanji), profesionalno od 1991 (Vjesnik, Slobodna Dalmacija, Glas Slavonije, Arena, Panorama, Nacional, Globus, Fokus, Vjesnik), kao ratni reporter, pa urednik odnosno istra~iva  ratnih zlo ina, organiziranoga i pretvorbenog kriminala te zloupotreba tajnih slu~bi. Reporteri bez granica (Austrija) dodijelili su mu Press Freedom Award - Signal za Europu 2003, za novinarsko istra~ivanje ratnih zlo ina. Polaznicima AIM-ove novinske radionice u Osijeku povremeno prenosio istra~iva ka iskustva o zloupotrebi tajnih slu~bi i ratnim zlo inima. Helena Puljiz (Sinj, 1972), slobodna novinarka. Apsolventica kroatistike i ju~noslavenskih filologija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kao stipendistica The Freedom Foruma prou avala je 2001 ameri ki medijski sustav na New York Universityju. U politi kom novinarstvu od 1993. Bila najmlaa redovna izvjestiteljica iz Sabora i Vlade RH. O radu Vlade, Sabora, Ureda Predsjednika, odnosno HDZ-a kao vladajue stranke, te o va~nijim vanjskopoliti kim aktivnostima pisala za Glas Slavonije (1993  1998) i Jutarnji list (1998  2003). Pisala i za Globus, Banku i Nacional. Istra~uje i socioekonomske teme, osobito upravlja ke elite. Osnovala 1998 prvi novinarski sindikat u EPH, prvoj i najveoj privatnoj medijskoj kompaniji u Hrvatskoj. Ivana Petrovi, novinarka Hrvatske televizije, roena u Dubrovniku, studirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Specijalizacije: stipendija BBC (prva dobitnica iz jugoisto ne Europe). U novinarstvu od 1987. Na Hrvatsku televiziju preala s Hrvatskog radija 1993. Istra~uje organizirani kriminal, terorizam, ratni zlo in, a osobito politi ku dimenziju tih pojava. Pozivana na mnoge meunarodne konferencije kao referentica (RACVIAC, Regionalna konferencija o terorizmu, Istanbul; EU i britanski Foreign and Commonwealth office, Konferencija o organiziranu krimunalu na zapadnom Balkanu, Wilton Park; itd.). Nagrade HND za istra~iva ko novinarstvo na televiziji 2002. Silvija `eparovi (Zagreb, 1972), novinarka Hrvatskog radija.. Studirala pravo. U novinarstvu od 1986 (Radio 101, Trei program Hrvatskog radija, OTV). U Sarajevu 1999-2001 zasnovala i producirala radijski dio kampanja Ureda Visokog predstavnika za BiH Ovaj i Onaj u borbi protiv korupcije i Bit e u BiH; suureivala eksperimentalni televizijski Test kanal. U Zagrebu zatim na Obiteljskom radiju, od 2003 na Hrvatskom radiju. Suosniva ica Foruma 21. Nagrada HND za najbolje ureivanu emisiju 1996.  Neki elementi u ovoj podjeli inspirirani su izlaganjem maarske novinarke Eve Vajde na seminaru istra~iva kog novinarstva koji je organizacija Transitions Online u jesen 2003. godine odr~ala u Sarajevu.  Prijevod autori in.  Na adresi:  HYPERLINK "http://bib.irb.hr" http://bib.irb.hr  Slobodni prijevod engleske rije i emotion ( uvstvo, osjeaj).  Prijevod autori in.  Prijevod autori in.  U izradi ove sheme koriatene su i upute iz stranih ud~benika, te upute sa seminara o istra~iva kom novinarstva koji su organizirali Hrvatsko novinarsko druatvo i ICEJ.      PAGE 4Istra~iva ko novinarstvo Istra~iva ko novinarstvo PAGE 5 "$ -25~9>JBCCTEFG JJKOOTZT_V__aleh`h & F(gdl/`$a$$>>>>"?&?(?B?JBbBCCCDTEzE|E~EFFFGGG J JJJNNOO[T_V__lehhZloo|&} ڈ|<@f̊Jnʑz TZth<2B*CJph33 h<26]h<2 h<26CJh<2B*CJph h<25CJh<2CJmH $sH $jh<20J!CJU h<2CJGleZlnjppLbb, ~d  & F+ ,[$\$^gd [$\$`$a$ ^`gdE`$a$ |~&RD"bd H, -v3387<7>7@7B7L7N7Z7\7j7㹧|m\\\\\!h<2CJOJQJ\^JmH $sH $h<26CJOJQJ\^Jh<2%h<26B*CJOJQJ\^Jph&h<20J5B*CJOJQJ^Jph"h<2B*CJOJQJ\^Jphh<2CJOJQJ\^JhEB*CJOJQJ^Jphh<26CJOJQJ^Jh<2CJOJQJ^Jh<2B*CJOJQJ^Jph$Hd\&)1B:>*CZCH2NTTVF\dioupu{bb` [$\$`$a$j7l7x7z7|7~77777777777777777777*CZCKJLTTZ@DFNPZґͽh<26CJOJQJ\]^J'h<26CJOJQJ\]^JmH $sH $h<2CJOJQJ\^J!h<2CJOJQJ\^JmH $sH $FґڑP|"(2қԛĪʪ̪Ԫ֪JLZ\^8ҵn"h<2B*CJOJQJ\^Jphh<2CJOJQJ^J!h<2CJOJQJ\^JmH $sH $"h<2B*CJOJQJ\^Jph33"hqEoh<26CJOJQJ\^Jh<26CJOJQJ\]^J'h<26CJOJQJ\]^JmH $sH $h<2CJOJQJ\^JhqEoCJOJQJ\^J*ʦL^B\>@l , & F  hh[$\$^h`gd<2 [$\$``$a$ [$\$`B 8d~$&:Ht@6`ЌyyiZih<2CJOJQJ\]^Jh<26CJOJQJ\]^J%h<26B*CJOJQJ\^Jph"h1B*CJOJQJ\^Jphh<26CJOJQJ\^J"h<2B*CJOJQJ\^Jph33!h<2CJOJQJ\^JmH $sH $"h<2B*CJOJQJ\^Jphh<2CJOJQJ\^J h<2CJ\ h<2CJh<2#`dfT ,4<8R  n    L' ' ' :+ V+ + 2 2 &2 x8 8 ; "; N< @ @ pk h<25h<25;CJOJQJ^Jh[XB*CJ\aJphh<2B*CJ\aJphh<26CJOJQJ\^J h<2\"h<2B*CJOJQJ\^Jphh<2CJOJQJ^Jh<2h1CJOJQJ\^J&jh<20J!CJOJQJU\^Jh<2CJOJQJ\^J&   R    # ' + &2 >5 9 N< @ @ @ A A DA $a$$a$$`a$ [$\$` \$^`[$\$$a$ [$\$`@ @ @ A A DA K K L M tO |O R VR XR U U jV V V V "W $W Y Y Z &Z *Z 6Z Z Z b Db Ve e g ,g g g $h 4h h h i i j j l l 8m jn :p Vp ԺԠԠԘԒԇh7}h<2CJaJ h<2CJh CJaJ!h<2CJOJPJQJ^JaJo(hICJH*aJhICJaJh<26CJaJh<25CJaJh<2CJaJ h<2aJh<2h<2B*CJ,\ph33h<2;B*CJ,\ph334DA F 4H H K M T T ~U $V $W W 8Y Y Z Z F\ L_ ` Nb e jn o `$ & F/ ,^a$gdmo $ & F.a$gd1 $ & F-a$gd1$`a$o o o :p Vp { l~ ~  n * r ̉ | $ & F4a$gd $`a$gd $ & F1a$gdk$a$$`a$ $`a$gd7} $ & F0a$gdkVp q q q q x *x 6y Ry { | l~ ~ * ڂ  J J d f h n * \  ^ j r | Ԍ ָָ֭}}}o}h[.h6CJ]aJh[.h5CJ\aJh[.hCJaJh[.hICJH*aJh[.hICJaJh[.h<2CJaJ!h<2CJOJPJQJ^JaJo(h<26CJaJh<2h<2CJaJh7}h<2CJaJh7}h7}6CJaJh7}h7}CJaJ+Ԍ č : B  v x  ( 6 @  j v  $ r Ҝ ummdmh}6CJaJh}CJaJh)}h4O6CJ]aJh)}h4OCJaJh)}h<2CJaJhkh<2CJPJaJhkh<26CJaJhkh<2CJaJhkh<26CJaJmH sH h<2CJOJPJQJ^JaJh<26CJ]aJh4OCJaJhTdCJaJh<2CJaJ# x    J Π ʡ : R f d Ҩ | N  & F5dgdx `$a$ & F37$8$gd*1` $`a$gd4O$`a$ $ & F2a$gdk Ơ ʡ ڡ ܡ ( 4 6 J R ` f ܢ ( 8 l t  Ҩ    ҹ  n | t < H ˋ h<26h<20JCJaJ&jBh<2B*CJUaJphh<2B*CJaJph jh<2B*CJUaJphh<2h<26CJ]aJh*16CJaJh<25CJ\aJh<2CJaJh<26CJaJ6 j ҹ , l  f  R $ t 6 x  $ & F6a$gdz$`a$$a$ & F5 dgdx & F5dgdx . 0 n p r $ & ( f h ( * T V ѸݩѸݚѸ݋Ѹ|ѸmjGh<2CJUaJjLGh<2CJUaJjFh<2CJUaJjEh<2CJUaJjDh<2CJUaJh<20JCJaJj"Dh<2CJUaJjh<2CJUaJh<2CJaJhICJH*aJhICJaJh<26CJaJ* D | @ Z v  h N T  $  0 @ @  $ & F9a$gd^' 7$8$`$a$gd= $ & F7a$gdz$`a$   D F H ^ ` J L N   L N P f h ^ ` b  h ᒇyh)}h<25CJ\aJh)}h<2CJaJh=j6Lh<2CJUaJjKh<2CJUaJjJh<2CJUaJjkIh<2CJUaJjHh<2CJUaJh<2CJaJh<20JCJaJjh<2CJUaJ+ \ h N D L   H V  0 @ ^     * B R           $ &$ + + , *, . <. ߷߰ߤߤߙߤߤwwp h)}h<2!h<2CJOJPJQJ^JaJo(h<2CJaJh<25CJaJh)}h^'CJaJh)}h<25CJaJ h)}h=h)}h<2CJH*aJh)}h<26CJ]aJh)}h<25CJ\aJh)}h<2CJaJh*zh*zCJaJh*zh<2CJaJ,     & |    P! \% ) v+ - ? ,C O bS ^ >` ` e f jg h Vk `$a$$`a$ $ & F8a$gd^'<. Z/ v/ 1 B1 5 5 5 5 "6 $6 &6 X6 Z6 `6 6 6 6 7 7 7 b7 d7 h7 v7 8 8 8 8 :9 <9 >9 l9 n9 : ; ; ; R; T; V; ; ; x< < < صصصtص#jPh)}h<2CJUaJ#j?Oh)}h<2CJUaJh)}h<2CJaJ#j6Nh)}h<2CJUaJ!h)}h<20JB*CJaJph#jWMh)}h<2CJUaJjh)}h<2CJUaJh)}h<26CJ]aJh)}h<2CJaJ-< < < < < < < ? ? (F *F F F F F F J J O O P P P `P bP U U ,_ X_ b b hb jb b b b b e f jh ph h }ujuh<26CJ]aJh<2CJaJ h)}h<2h)}h<26CJaJ#jRh)}h<2CJUaJ#jQh)}h<2CJUaJh)}h<26CJ]aJ!h)}h<20JB*CJaJph#jPh)}h<2CJUaJh)}h<2CJaJjh)}h<2CJUaJ)h h @k Vk k k Rm m .o o 6r 4 F L ^ l L b ̞  * ֠ ~ ڢ  f أ  H d ^ h ަ     4 üh<2OJQJ^JaJmH sH h<26CJaJh<2OJQJ^JaJh<2 h)}h<2 h)}h$h)}h$5h)}h$5CJaJh)}h$CJaJh)}h<2CJaJh<2CJaJh<26CJ]aJ1Vk k Rm .o 6r >s "u y ~ $ " ̄ < r x j  & F & F0^`0gd<2 ^`($a$ ($ & F:a$gd$ & F:gd$`gd$ ؟ R ( ܣ  h ަ    ʮ V  h7$8$^`gd<2 7$8$^` 7$8$` & F; 7$8$gd$ & F;7$8$gd$`V < L 4 P X  2 d V `$a$ 7$8$` 7$8$^` & F7$8$^gd<2 h7$8$^`gd<24 p r f z : < >  x z | x ״״״p״#j+Vh)}h<2CJUaJ#jUh)}h<2CJUaJh)}h<26CJ]aJ#jmTh)}h<2CJUaJ!h)}h<20JB*CJaJph#jSh)}h<2CJUaJjh)}h<2CJUaJh)}h<2CJaJh)}h<2OJQJ^JaJ* < l 8 H V v < T \ t \ z z         Z   , O @P S T [ [ bb nb Lc źźźźŰ͞Œʼnʼnʼnʼnh<26CJaJh<2B*CJ,aJ,ph33 h<2CJh<2OJQJ^JaJh<2OJQJ^Jh<26CJ]aJh<2CJaJh<2 h)}h<2h)}h<26CJ]aJh)}h<2CJaJh)}h<2CJaJmH sH 6  8 h ^ < z   *  r   ($ a$ # p@ P ^` & F<gd$ `   Z \    $ ) X. H2 27 2< @ E H K O O P @P T 4Z `$a$$a$ ` # p@ P `4Z ` l m v | } z 2 ؐ ڐ  B К  ֠   & F> ^gd\EI & F=gd\EI$a$$a$`$a$Lc ^c `c nc hm m ~ ~ ~       ( * 0 2 D ؐ z ̔ l ~ >  $ R  ( p  x & P f 6 d < f j P  , \ h @ ~  b " h\EICJaJh\EI6CJaJh<25CJaJh<2h<2CJaJh<26CJaJh<26CJaJmH sH J  $ H > $ R x & 6 d f P R `$a$$a$` & F> ^gd\EI  @ b .   D   R      * , $a$$a$$a$ `gd-I ^`gd-I & F?gd\EI `" H ~ P , < 6 R x : F  B D   P R $  𤖤𤌤h)}h<2CJaJh-IOJQJ^Jh-Ih<25OJQJ^Jh-Ih<2OJQJ^Jh-ICJaJh6CJaJh<26CJaJh<20JCJaJjXWh<2CJUaJjh<2CJUaJh<2CJaJhCJaJ.      ( * , >      j l z            ! "" ^" `" D# # # # .$ 0$ 8* L* ^* + P, , , , , , F- H- - - . žŹžžžžžžž֟h<26CJ\]aJh<2CJ\aJh<25CJaJh<25CJaJh<256\ h<25 h<25\ h<2\jh<20J!U\h<2%h<25B* CJ,OJQJ\^Jphh<2CJaJh)}h-ICJaJ6, > t   j    > \    j l z       & l  $a$ $ & F@a$gd $ & F@a$gd $ & F@a$gd    p ! p! "" `" " D# l# # 0$ `$ $ 6% j% % H& & ' ( ( ( $ & F@a$gd $ & F@a$gd $ & F@a$gd$a$( Z) ) ^* * + H+ + + P, n, , , *- F- H- j. . . "1 5 ; r> |G G RN N 4Y |Y a a 8i `i 8y >y @y Vy Xy Zy ^y Jz nz z z ^{ `{ b{ { { { B| D| J| | | | | | | | L} ɺɮ|m|ɮɮ|m|h<2:CJH*aJmH sH h<2:CJaJmH sH h<20JCJaJj-Xh<2CJUaJjh<2CJUaJh<2CJaJmH sH h<26CJH*aJmH sH h<26CJaJmH sH h<25CJ,\aJ,h<2B*CJ,ph33h<26CJaJh<2CJaJh<2)y Vy Xy { P} @  \ h^h`$`a$$a$$a$`L} N} P} } ~ ~ ~ ~ ~ < > @     ` r \  ϶۩uh[hRKE> h<2:CJ h<2CJ h<26CJh<2:CJaJh<26CJaJmH sH h<2CJ]aJmH sH h<2:CJ]aJmH sH h<2CJ]aJh<2CJ]aJmHsHh<26CJ]aJmHsHh<2:CJaJmHsHh<20JCJaJjYh<2CJUaJjh<2CJUaJh<2CJaJh<26CJaJh<2CJaJmH sH h<2mH sH   ` n r Ƃ ̂  6 z Ѓ " b 2 @ B R V ~ ƅ ȅ ̅ @ n t  * J ^ ٿ٩Ωh<2CJaJmH sH h<26CJ]aJmH sH h<2:CJH*aJmH sH h<2:CJaJmH sH h<2CJ\aJh<25CJ\aJh<2h<26CJ]aJh<2CJaJh<2:CJaJh<2CJ]aJ h<26CJ h<2CJ, v , l B  Ҏ ( t   X $h^h`a$gd$h^h`a$gdO h^h`gdH( h^h`gd $h^h`a$ h^h`   * . 4 J V  l ɹo^OB6-h<2:CJaJh<2CJaJmH sH h<2:CJaJmH sH heXhWCJaJmH sH  heX0J5CJ]aJmH sH h-0J5CJ]aJmH sH #hW0J56CJ]aJmH sH #h#K0J56CJ]aJmH sH )hWhW0J56CJ]aJmH sH hWhW5CJaJmH sH hWCJH*aJmH sH hWCJaJmH sH h#K:CJaJmH sH h#KhW:CJaJmH sH   B ~ Ԋ    B J P ȋ $ * Z ⹬vjv]P@hH(hH(6CJaJmH sH h6CJaJmH sH hH(:CJaJmH sH h ECJaJmH sH hCJaJmH sH h06CJaJmH sH h0h06CJaJmH sH h:CJaJmH sH hE-:CJaJmH sH h E:CJaJmH sH h<2CJ]aJmH sH h<26CJ]aJmH sH h<2:CJaJmH sH h<26CJaJh<2CJaJZ ^  ލ  . ` Ў Ҏ  H v Ǻxk^RF::^hOCJaJmH sH h27CJaJmH sH h'CJaJmH sH hO6CJaJmH sH h'6CJaJmH sH h':CJaJmH sH hO:CJaJmH sH hH(hCJaJmH sH hCJaJmH sH h6CJaJmH sH h:CJaJmH sH hH(hH(6CJaJmH sH hH(hH(CJaJmH sH hGCJaJmH sH hH(6CJaJmH sH  > Đ Ɛ " $ & ( F R T Z xhYIY9h)}h<26CJaJmH sH h)}h<2CJH*aJmH sH h)}h<2CJaJmH sH h)}h<2:CJaJmH sH 'h)}h0J>*B*CJ\aJph&j7[h)}hCJU\aJh)}hCJ\aJmH $sH $ jh)}hCJU\aJh)}hCJ\aJ"h)}h6CJ\aJmH sH "h)}h:CJ\aJmH sH h)}hOCJaJmH sH   L t ؓ ړ    " . : < B x   2 X F ȼȭ旊{rg^rrh<2CJ]aJh<26CJ]aJh<2:CJaJh<26CJ]aJmH sH hwCJH*aJmH sH hwCJaJmH sH h<20JCJaJj\h<2CJUaJjh<2CJUaJh<2CJaJh<26CJaJh<2:CJaJmH sH h<2CJaJmH sH h<26CJaJmH sH $F  F ^ j n @ B 6 8 ` ڝ ޝ X Z \ ĻthYhOhh<20JCJaJj!^h<2CJUaJjh<2CJUaJh<2B*CJaJph33h<26CJaJh<26CJ]aJmH sH h<2CJ]aJh<26CJ]aJmHsHh<26CJ]aJh<2:CJaJh<2CJaJh<2CJaJmHsHh<26CJ]aJmHsHh<2:CJaJmH sH h<2CJaJmH sH X  D 8 ҟ 8  z F D $h^h`a$gdkR h^h`gd2 h^h`gd.4 $h^h`a$ $h^h`a$ h^h` Ԟ D ҟ ̠ 6 f   F ,   Z \ ¤ Ƥ Ȥ \ ^ ` إ ڥ ѽѽȧттxlт]xjR_h<2CJUaJh<2B*CJaJph33h<20JCJaJjh<2CJUaJh<26CJaJmHsHh<2CJaJmHsHh<2:CJaJmHsHh<2CJ]aJh<26CJ]aJh<2:CJaJh<2CJaJh<26CJaJmH sH h<2CJaJmH sH h<2:CJaJmH sH #  L b d    t v z ȧ οpbUI:h<26CJ]aJmH sH h<2CJaJmH sH h<2:CJaJmH sH h<20JCJaJmHsH.j`h<2B* CJUaJmH phsH (jh<2B* CJUaJmH phsH h<2B* CJaJmHphsH"h)}h<26CJ]aJmHsHh)}h<2CJaJmHsH"h)}h<26CJ]aJmH sH h)}h<2CJaJmH sH h)}h<2:CJaJmH sH ȧ ̧ J  R Ʃ ʩ t ƪ  F n r , 0 V X úúԤˎñÅ}rnr}}\Mhmsh.4CJaJmH sH "hmsh.46CJ]aJmH sH h.4h.46CJ]aJh.4CJaJh.4:CJaJh^H:CJaJh<26CJaJmH sH h<2:CJaJmH sH h<26CJaJh<2CJ]aJh<2CJaJh<2:CJaJh<2CJaJmH sH h<26CJ]aJmH sH h<26CJH*]aJmH sH X z ~ Ҭ Ԭ  D l t  J  : t ȯ ٹѭvne]THh)}h<26CJaJh<26CJaJh<2CJaJh<2:CJaJhZ&CJaJhZ&6CJ]aJhZ&CJ]aJhZ&:CJaJhkR6CJaJmH sH hkR:CJaJmH sH hkRCJaJmH sH h2h2CJaJh26CJaJmH sH h2CJaJh2:CJaJhmsh.4CJaJmH sH hmsh CJaJmH sH   b ~ h d F ھ ʿ X \ P h^h`gdi h^h`gd$h^h`a$gd h^h` h^h`gdZ& ΰ 2 x | ~    j ̳ 8 ` b Ҵ ۼ۬ۘxl^SlSG;h)}hZ&CJ]aJh)}hZ&:CJaJh)}hCJaJh)}h6CJ]aJh)}hCJ]aJh)}h:CJaJ'h)}h0J>*B*CJ\aJph&jah)}hCJU\aJh)}hCJ\aJmH $sH $ jh)}hCJU\aJh)}h6CJ\aJh)}hCJ\aJh)}h:CJ\aJh)}h<2CJaJҴ  0 j @ " $ N : \  & ( 4 6 ^ ~ й ҹ > f h ֻ㛒||֣qh<26CJ]aJh<2CJ]aJmH sH h<26CJaJh<2CJ]aJh<2CJaJh<2:CJaJh<26CJ]aJmH sH h<2CJaJmH sH h<2:CJH*aJmH sH h<2:CJaJmH sH hZ&CJaJhZ&6CJ]aJhZ&CJ]aJ, L P |   μ Ҽ * 4 : b d ܽ  D F ھ H ` ʿ . X ǻǫDŽtdh)}h<2CJH*aJmH sH h)}h<2:CJaJmH sH h)}h<26CJaJh)}h<2:CJaJh)}h<2CJaJmH sH h)}h<26CJaJmH sH h)}h<2CJ]aJh)}h<2CJaJhZ&CJaJh<2:CJaJh<26CJ]aJh<2CJaJh<2CJ]aJ'X h z \ 6   > @ L N v  P l ~  ̽󱦚{m]h)}h<2:CJaJmH sH h)}h<26CJ]aJh)}hiCJaJmH sH h)}hi6CJaJmH sH h)}hi6CJaJh)}hiCJaJh)}hi:CJaJh)}h<2CJaJmH sH h)}h<26CJaJmH sH h)}h<26CJaJh)}h<2CJaJh)}h<2:CJaJ b l    ( d h 2 4 6 ȼȬxk_P_F_h<20JCJaJjch<2CJUaJjh<2CJUaJh<26CJaJmHsHh<26CJaJmHsHh<2:CJaJh<2:CJaJmH sH h<2CJaJh<26CJaJh)}h<26CJaJmH$sH$h)}h<26CJaJh)}h<2CJaJh)}h<2:CJaJh)}h<2CJaJmH sH "h)}h<26CJ]aJmH sH  l z  z | R T $`a$`$a$ $h^h`a$ h^h`gd"[ h^h` r Z `    z  $ 4 渨挄yyyl`S`l`h"[6CJaJmH sH h"[CJaJmH sH h"[:CJaJmH sH h<26CJ]aJh<2CJaJh<2:CJaJ%h<26B*CJ]aJmH ph333sH h<2B*CJaJmH ph333sH "h<2:B*CJaJmH ph333sH h<26CJ]aJmH sH h<2CJH*aJmH sH h<2CJaJmH sH h<2:CJaJmH sH 4 Z L  & t z @ d h x |   $ > @ B 6 ͱͩvvvvvvvvkh)}h<2CJaJh<2CJ]aJh<26CJ]aJh<26CJaJh<25:CJ\aJh<2B*CJ,ph33h<2CJaJh<26CJ]aJmH sH h<2CJH*aJmH sH h<2CJaJmH sH h<2:CJaJmH sH h?)CJaJmH sH h?)6CJaJmH sH '6 P R n ` ~ H h > Z  @ T n n   6 D H b f r | ,  0 4 F J X r : < p Ҿҳҳҳh<2:CJaJh<25:CJaJh<26CJ]aJh<26CJaJh<2CJaJh)}h<25:CJaJh)}h<2CJaJh)}h<26CJaJC " F t ~ 0 2 6 8 < > B D H   $a$`$`a$ N T T d D R   & * : > N R ^ b l p ~ D  p   0 x F H L t v ҾjhL_UmH $sH $hL_mHsHhL_mH $sH $jhL_0J!Uh<25:CJaJh<26CJaJh<2CJaJF D T ~ 0 2 4 8 : > @ D F J L X Z \ ^         ļҼҼthdhthL_hL_CJOJQJaJhZ0JOJQJmHnHuhL_0JOJQJjhL_0JOJQJUjh,0Uh,0jhL_0J!UhL_6]mHsHhL_mHsHjhL_0J!UmHsHhL_mH $sH $hL_0JmH $sH $jhL_UmH $sH $jdhL_UmH $sH $'H J `        VJkd"f$$Ifl0(#$p4 laJkde$$Ifl0(# 4 la $$Ifa$$If        `    h<25:CJaJh,0hL_: 00&P 1hP. A!"#$% Dde P  C ,APressDatab05TfJfDn05TfJfPNG  IHDRK45PLTEȘgU4.gSG֡|aF;xHRE|*2+Űٸmyjp!$![fXcl_>H<!%"~ s@tRNS{DbKGDH cmPPJCmp0712HsHIDATXGWm[J$odĄ ReM )`]<ugC}{ӏ71 ̙=i7&5Qݝ~=wkpr^w+"bFu MMUq'ui]? xh=|玲QĭCMӐɈ *<V.<ߥ}ﱾ*xSlw|EԵnB|Cak0=B+v 8ɕikv14.q_ؐTS1&ETڹL%˨I|q4XN _q%(\F2^̟|k\ؓQ mK #Jȏ#Yfͪ2XR}iIu nFuF95؇F7Kfuz; ~덽P w8Ef-RuoN,DMAv&2ʓajT*B*`վ.W==Fw!Ţu`,_.f-x M(qßkޕddQ$GŁ/bQe=U \XRg00ǒ".oles?^qJ#䙛"x!<՜mQ$ oZ,X%Y- Yc1i܆H62,@+n҈pVQc*9Í.Uɕ]r:;~qaNW!"ݧ܆Uqqs0#yX7)kT%Gl=JGyYE^iӝ{UrFۆ/OhK[xT9/,EXhW(G ~ڽ'.w(d(P˼KZL:4iՏ eui>xR/p cUUZ| !J/jxOø: $6nr{HJm-Xls]aCBYi"cjFmr8=(X𐴻KsprEFm[dD)1Ltw7v򇫓fϵ.\d>NO>|lӳtzy_{mģʇ|yIENDB`Dde P  C ,APressDatab05TfJfn05TfJfPNG  IHDRK45PLTEȘgU4.gSG֡|aF;xHRE|*2+Űٸmyjp!$![fXcl_>H<!%"~ s@tRNS{DbKGDH cmPPJCmp0712HsHIDATXGWm[J$odĄ ReM )`]<ugC}{ӏ71 ̙=i7&5Qݝ~=wkpr^w+"bFu MMUq'ui]? xh=|玲QĭCMӐɈ *<V.<ߥ}ﱾ*xSlw|EԵnB|Cak0=B+v 8ɕikv14.q_ؐTS1&ETڹL%˨I|q4XN _q%(\F2^̟|k\ؓQ mK #Jȏ#Yfͪ2XR}iIu nFuF95؇F7Kfuz; ~덽P w8Ef-RuoN,DMAv&2ʓajT*B*`վ.W==Fw!Ţu`,_.f-x M(qßkޕddQ$GŁ/bQe=U \XRg00ǒ".oles?^qJ#䙛"x!<՜mQ$ oZ,X%Y- Yc1i܆H62,@+n҈pVQc*9Í.Uɕ]r:;~qaNW!"ݧ܆Uqqs0#yX7)kT%Gl=JGyYE^iӝ{UrFۆ/OhK[xT9/,EXhW(G ~ڽ'.w(d(P˼KZL:4iՏ eui>xR/p cUUZ| !J/jxOø: $6nr{HJm-Xls]aCBYi"cjFmr8=(X𐴻KsprEFm[dD)1Ltw7v򇫓fϵ.\d>NO>|lӳtzy_{mģʇ|yIENDB`$$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ $$If!vh55#v#v:V l t0#655/ DyK http://www.kronika.hryK .http://www.kronika.hr/UDyK 8http://www.arhiv.hr/hr/koristenje/fs-ovi/dostupnost.htmyK phttp://www.arhiv.hr/hr/koristenje/fs-ovi/dostupnost.htmDyK  www.nn.hryK $http://www.nn.hr/DyK  www.dzs.hryK &http://www.dzs.hr/DyK  www.europa.eu.int/comm/eurostatyK Nhttp://www.europa.eu.int/comm/eurostatDyK http://www.vlada.hr/yK *http://www.vlada.hr/DyK www.hryK http://www.hr/DyK http://161.53.240.2/yK *http://161.53.240.2/DyK  www.cia.govyK (http://www.cia.gov/eDyK <http://www.odci.gov/cia/publications/factbook/print/hr.htmlyK xhttp://www.odci.gov/cia/publications/factbook/print/hr.htmlDyK  www.hho.hryK &http://www.hho.hr/DyK  www.babe.hryK (http://www.babe.hr/!DyK +http://www.hr/wwwhr/business/index.hr.htmlyK Vhttp://www.hr/wwwhr/business/index.hr.htmlDyK http://www.lexisnexis.comyK 6http://www.lexisnexis.com/ DyK %http://www.il.proquest.com/proquest/yK Jhttp://www.il.proquest.com/proquest/DyK http://www.factiva.com/yK 0http://www.factiva.com/DyK http://www.ref.oclc.org/yK 2http://www.ref.oclc.org/DyK http://www.gale.com/yK *http://www.gale.com/DyK $http://lexis-nexis.com/professionalyK Hhttp://lexis-nexis.com/professionalDyK $http://lexis-nexis.com/professionalyK Hhttp://lexis-nexis.com/professionalDyK  www.nn.hryK $http://www.nn.hr/DyK  www.hnd.hryK &http://www.hnd.hr/ DyK &http://www.hnd.hr/dokumenti/index.phpyK Lhttp://www.hnd.hr/dokumenti/index.php-DyK .http://www.hnd.hr/dokumenti/kodeks-231101.docyK \http://www.hnd.hr/dokumenti/kodeks-231101.docDyK www.larepubblica.ityK 8http://www.larepubblica.it/DyK Hhttp://www.coe.int/T/E/Com/Files/Events/2002-09-Media/ConfMedia1994.aspyK http://www.coe.int/T/E/Com/Files/Events/2002-09-Media/ConfMedia1994.aspuDyK @http://www.poynter.org/dg.lts/id.28838/content.content_view.htmyK http://www.poynter.org/dg.lts/id.28838/content.content_view.htmDyK Rhttp://www.media-diversity.org/resource%20categories/diversity%20in%20general.htmyK http://www.media-diversity.org/resource categories/diversity in general.htm9DyK 1http://www.nyu.edu/pages/journalism/caj/home.htmyK bhttp://www.nyu.edu/pages/journalism/caj/home.htm1DyK /http://www.newslab.org/resources/intvgloss.htmyK ^http://www.newslab.org/resources/intvgloss.htmiDyK =http://eserver.org/philosophy/kant/what-is-enlightenment.txtyK zhttp://eserver.org/philosophy/kant/what-is-enlightenment.txt=DyK 2http://www.ejournalism.au.com/ejournalist/inv.pdfyK dhttp://www.ejournalism.au.com/ejournalist/inv.pdfDyK Rhttp://www.media-diversity.org/resource%20categories/diversity%20in%20general.htmyK http://www.media-diversity.org/resource categories/diversity in general.htmMDyK 6http://www.lettere.unipd.it/ebla/archivio/ugolini.pdfyK lhttp://www.lettere.unipd.it/ebla/archivio/ugolini.pdfDyK http://bib.irb.hryK &http://bib.irb.hr/k$$If!vh5 5#v #v:V l5 5/ 4k$$If!vh5$5p#v$#vp:V l5$5p/ 4,@@@ NormalCJ_HaJmHsHtHF@F Naslov 1$$@&a$5CJ]aJ$F@F Naslov 2$$@&a$5CJ(]aJ$R@R Naslov 3$$dh@&a$CJ(aJmH sH tH L@L Naslov 4$$@&`a$ CJmH sH :@: Naslov 5$@&CJaJB@B Naslov 6$h@&^hCJaJH@H Naslov 7$$h@&^ha$CJ\@@@ Naslov 8$$@&a$CJ\@ @@ Naslov 9 $$@&a$CJaJ>A@> Zadani font odlomkaZi@Z Obi na tablica :V 44 la .k. Bez popisa ^^@^ Standard (Web)dd[$\$CJOJPJQJ^JaJX>@X Naslovdd[$\$!5;CJOJPJQJ\^JaJRJ@R Podnaslovdd[$\$5OJPJQJ\^JXO"X autordd[$\$$56CJOJPJQJ\]^JaJXO2X autortxtdd[$\$6CJOJPJQJ]^JaJJOBJ textdd[$\$CJOJPJQJ^JaJNORN udk$dd[$\$a$CJOJPJQJ^JaJ6U@a6 Hiperveza >*B*ph0W@q0 Naglaaeno5\0X@0 Istaknuto6]<B@< Tijelo teksta$a$TC@T Uvu eno tijelo teksta$`a$LP@L Tijelo teksta 2$a$ 5CJ`aJ>:@: Zaglavlje  p#8 @8 Podno~je  p#2)@2 Broj straniceHV@H SlijeenaHiperveza >*B* phJ@J  Tekst fusnote CJaJmH sH tH >&@> Referenca fusnoteH*F'!F Referenca komentaraCJaJN2N Tekst komentara#CJaJmH sH tH Dj12D Predmet komentara$5\ZRZ Tekst balon ia% CJOJQJ^JaJmH sH tH \+b\ Tekst krajnje biljeake&CJaJmH sH tH P*qP Referenca krajnje biljeakeH*xR@x #Tijelo teksta - uvlaka 2, uvlaka 2($`a$CJaJLOL cautor)$CJOJPJQJ^JaJmH sH tH `O` csaz*$h`ha$-B* CJOJPJQJ^JaJmH phpsH tH rS@r "Tijelo teksta - uvlaka 3, uvlaka 3+$h`ha$CJ\3x:)kDG 23;IJZxy &)*X[\wz{|}~ (+,<?@cfghij8;<lop69:\_`abc>?@svw !"#UXY  ( + , J M N g j k   8 ; < T W X & * + F J K t x y    # ' ( D H I J K L y } ~  J N O P Q R Z ^ _ VcdMu  !0"%E'*+,w-1145555579(<S=@C=DEDSD`DkDFFGHI+KKLLL3MM!NMOPQhSTVYF]]?^^___``G`W`d`i``ab[cZgFiijkklmmsnno*ooplpppErty}y zz{4{d{}{{#||||}$}4}~€BteE-bѐ<ڑGʒAeuғ7a 0ԕagd#BŤv|R*9:G&bz&ȳx[w>^h*:lNu#|VJ]J`+;Q t3 =?_.5- "#'*3+ 23 46*7J89^;s<<??_@ AaAAABFBBB@CKDDDDDEEEFKKNPPQR~TVWY[\L`aNbcceetg hmmnnn3n oqrs7u&wy$zFz{~jȅi8}@wٗ֘Ӟ7֣G {Z#GL"D׵ƽE^m C Lwr-qt6RlZ&sR.&Csu4    D   <Do=\1tMWV  >!"]"n"~""""t######$$$,$<$[$i$j$'(Y+f+d-j.^12#4,4?56#9;;f???ADKLOSTU-V[\6\G\}^6``avbc^ewfqg@hhiilm nwnn\ooKqjqvqwqv|ވrJci[nxϦ~T-.D>GjI +G_pzB_o ? L =/Mp<(!p$q$$%|'*:,,-d-q/1?3Y3499;=>V?AA!DFHHLNPeRTVWX ^`wcefhiknqxtvz}Ij/[sߛ 6ѦP~w+u2t"|5MJ<o5C  e=LMh56JCX  b!!"A""l$$%U'+,,,,,23$456O6667[88A999;<<< >@NAC-EEEEEGxH/ICIJmLMMMNPPQQ\UUVIVyVVVVW+WCWXWYYaZ^N_b dhddee@ffshi;jOjzkmorwXyHz^zzz{{D|||}!~~Fnt\w <ҧ{<qo]eWıϳشW,d:{""Z5H=P+dl`rD5? ,uV[G:(NOst   _%B!%&++/3378; ===#=2=3=???@.BDE1EHEQEXEEjFeGGJJOOQQTaWxWY Z\n^o^^^_!aTbceij)mHopq@uhx6z.| } 1[\e%DetU{|Ѓ 8Y|Ȅ0F~ׅ3h|ކCa{@Ԉ;s:Hj[ij/AWd`#bvƭbeqrnfҴt \7|R/ڽ:HH!b$b ih !Rx3t3:M  "#op"#BC^_abdeghjkv000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 00 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 00 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 00 0 0 0 0 0 0 0 000000000000000000000000000000000000 0 0 0 0000000000 0 0 0 0000000000 0 0 00 0 0 0 0 0 0 000000000 0 0 00 0 0 0 0 00 0 0 0 00000 0 00 0 0 0 000 0 0 0 0 0000 0000000000000 0 0 0 00 0A 0A 0 0B 0B 0B 0 0 0 0 0 0 0 0 0  0  0  0  0 000 0 0 000000000000000000000 0 0 0000 0 0 0 0000 0 0 0 00 0 00000 0 0 0 000000000000 0 0 0 0 0 0 0000000000000000000000000 0 0 00000000000000000000000000000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 000000000E0E0E0E0E0E0E0E0E0E0E0E0E0E0E0E0E0E0E0E0E0E0E0E0E0E0E0E0E0E0E0E0E0E0E0E0E0E0E0E0E0E0E0E0E0E0E0E0E80E80E80E80E0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ 0ٗ 0ٗ 0ٗ 0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ 0ٗ 0ٗ 0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ 0ٗ 0ٗ 0ٗ 0ٗ 0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ0ٗ000000000 0 0 0 0 0 0 0(0! 0! 0! 0! 000000" 0" 0" 0" 0" 0" 0" 0" 0" 000# 0$ 0$ 0$ 0$ 0$ 0# 0% 0% 0% 0% 0# 0& 0& 0& 0000000000000000000000000000000000000000000000000(0' 0' 0' 000000000000000000000000000000000000000 0 0 0 00000000000000000000000 0 0 0 0 0000000000000000000( 0( 0( 0( 0( 0( 0( 0( 0000000000+000) 0) 0000000, 0* 0* 0+ 0* 0* 00000000000000000000+ 0+ 0+ 0+ 00000000000000000000000000000000000000000000000 0 0 0 00000000000000000000000L0L0L0L0L0L0L0L0L- 0L- 0L. 0L. 0L. 0L/ 0L/ 0L0L0L0L0L0L0L0L0 0L0 0L0 0L0 0L0L0L0L0L0L1 0L1 0L1 0L0L0L4 0L4 0L4 0L4 0L0L0L2 0L2 0L0L0L0L0L0L0L0L3 0L3 0L0L0L0L0L0L0L0L5 0L5 0L5 0L5 0L5 0L0L0L0L6 0L6 0L6 0L6 0L6 0L6 0L6 0L6 0L6 0L6 0 L0L0L0L0L0L0L0L0L7 0L7 0L7 0L7 0L7 0L7 0L7 0L7 0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L9 0L9 0L0L8 0L8 0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L: 0L: (0L(0L0L 0L 0L 0L 0L 0L 0L 0L 0,L 0,L 0,L 0,L 0,L 0,L 0,L 0,L 0L0L0L0L0L; 0L; 0L; 0L; 0L; 0L; 0L; 0L; 0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L 0L 0L 0L 0L 0L 0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L< 0L< 0L< 0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L(0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L= 0L= 0L0L0L0L> 0L> 0L> 0L> 0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L? 0L? 0L? 0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L0L@ 0@ 0\@ 0\@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0\@ 0e@ 0e@ 0e@ 0\0U@ 0@ 0|@ 0@ 0@ 0@ 0|@ 0|@ 0@ 0@ 0|0|@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 00@ 00@ 00@ 00@ 00@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0ކ@ 0ކ@ 0ކ@ 0ކ@ 0ކ@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0Ԉ@ 0Ԉ@ 0Ԉ@ 0@ 0@ 0@ 0 @ 0 @ 0 @ 0 @ 0 @ 00000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 000D@0I00@0I00@0I00@0I00@0 @0 @0 @0@0@0 @0 @0 @0@0@0@0I00plpppErtyA999;< >@NAshi;jOjwXyHz^zqo] } \7R/ڽih !RtM K00K00K00K000000K00 %UK00K00K00K0 0 H&UK0 0K0 0K00K00p UK00K00@0K00 UK00K00@0K00P UK00K00K00K00DK00K00K00K00 K00K00K00 K00K0%0&@K00K00 K00 K00 K00 K00 K00K00 K00K00K0000K0 0K0 0K0 000K00DK00K0000K0=0>I0=0I0=0000 3\\\\\_6 R"xT"2hĕN(nlU}xd$tj7yґ`@ Vp Ԍ <. < h 4 Lc "  . L}  Z F ȧ X Ҵ X  4 6   "-BQY\^`aegiknpqrsvy~ x RvV~X^,v r(~J>D"RVX>vVT"Z$ N P!!"""">## $<$@B=$2%0X>sؖ $FŠ 5"i +MBp&fԲle|DA o  Vk V  4Z  ,  ( ?@ACDEFGHIJKLMNOPRSTUVWXZ[]_bcdfhjlmotuwxz{|} +[P[f[LMIMddddd e#eYeyeeeef6f=fpffffff!glgghhhhhh?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~+;[jHhw (HW{$S$  H b58 3DXcwddddddde!eKeZenh$?CDEHPkP,,FZKHh(((Z))P.T.?b1=^fiIZh׋INVVµSS++Wou{  q&&  }}>>yy0e}$<}%F@  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~BU*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagscountry-region=`*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags PlaceName=_*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags PlaceType9c*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsplace8b*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsCity9]*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsStateC|*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsmetricconverter>*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags PersonName D%[$0,2 kg1,2 kg12 kg2003, a3 kg5 kg 50 kilometara Anelko Erceg Ante TomiCorriere della Sera Drago Hedl Duako Miljua Feral TribuneGiulio Andreotti Helena Puljiz Hrvoje Appelt Il Giornale,Inoslav BeakerIvana Petrovi Jasna Babi Jo~a Vlahovi Mario Boanjak NENAD PRELOG Novi list Orlanda ObadPETER A. ProductIDRenata Ivanovi Sanja ModriSherry RicchiardiStjepan Malovi Trang Bang.Trang Bang. TajVladimir Primorac }eljko Mati}eljko Ra~natovi  #   "    ! ||||||  |cbc`_c]cb`c_cUc]c]]`c_bc]cbbc]bc`__]]`_c]c]c]c`_b]cbc]cbcbc``_bccb]c]cbccb]c  h)n)x))$*)*4*=*E*J*2222222223*:.:/:2:3:7:;#;DDDDDDDEE EE$E\EjEpGwGIIIIJJMMMM5PEPQZSX $*rwpy**++,,`,o,,,.. /////#/&/+/<2C2^2g2333333333344i7q788f9p9R=W=X=^=_=e=QEUEVE\EjEpEqEvEEEEEGGGGHHWDWEWIWTW[W\WeWpWvWwW}WWWWWWWHXOXPXYXXXXXdZkZlZqZsZuZvZyZ|ZZZZZZZZZZZZZZZZ[[[[`[k[[[[\\ \Q\W\X\]\n\t\u\{\\\\\\\\\\ ]u]{]]]]]]]]]]]O_[_\_d_____` ` ``bbbbbbbb cccccccddd1d7d9d@ddddde e eedeme~eeeeeeffwi}i~iij jjj7j>j?jFjUk]kl&lllq(qqqqqSxXx{{{{{{{,|7|E|K|V|_|o}r}w}}}}~C~P~~~&EKRXÁ]e fmՃ܃݃r~߅!%*ÆĆʆӆ׆Wf- '+4\gӕٕڕߕV`-5?MguêȪCL$!%&+"4ܷ_i8C +\g_j}\a %.$)0<Ir~ (3cl r|?I3 ; 5;NT CI!'!"!i!r!""8#D#E#R#Y#`#a#n#)))!)**1166>>????@@5B=B|BB^*^eiliSmbmuuuuuu){,{1{7{%ȗҗ%#+Ƥ̤ #-׮߮fkѷطڸ߸W^ں  ÿԿ߿ DR"-J\"(ERLQ{ .6AEFL{"$'(-.45:\bci@JNS?E*//3WYZgW_((,, ...._/g/_1h188888"8-:=:E:FFGG?GBGCGLGJ%J-J5J[B[I[\\~]]]]]]J_R_S_Z_c_k_aaaa(a/aaaaabbjdqdeegg:iBiiikkvp|pJsNsOsUs]sasbsisjsostttty yyy(y.y{{6{9{| |OUbdefglmst{|Đݙ{$ݦ!HOPVW[\f6;űʱͱϱб۱.238=K*016׻ݻ޻!#%()./2356=>GV[\^_efhimns$&(+,018^aAHPU%VZty  *Yc@C*0ailv06( - . 5 h p s    NT;?@Hx"_g  !!""""%%''T(\(((((6):)c)s)))++b+j+k+r+++++++,,------E.J.K.O...//k0r0s0x0000000a1n1p1w133455555555536;6<6D6E6M6k6s6t6|6}66666666667777777!777D8H899D<I<J<R<>>1?6???@@9A=ABB!E)E4F;FZFbFJJ\\q]y]z]]]]6^;^_'_(_+___```!`````0a8abbbb^fef*i1illlloovrrttttuuuuuuuuyy||y}}ʀҀÊȊ̊ъۊ̋ыҋ׋syzɌKVW_`f -/rz4;:?@F [cGK,127lrĨ4:quvz $ϳسڳ $ɴ˴Դ]g&0  !&+U[183:;@AJyuz!'fjko ,3\e6@d|)3=N!y,23:bgx|}&PS9@8@AM""""##3%:%V%\%]%e%m%q%%%%%&!&l&u&v&}&&&''(((((( ))S)W)_)g)h)p)))))_*g*z+}+++..3374@4B4L4N4Q4R4S4T4Z4[4^4_4h46677JJJJOOUUUUbbddee@rLrrr3s6sss~wwww{{{({{{ }}k~n~Ԁ ڧާ!,ruvDzɲ13@BlnvwfѴҴ  79tŷηϷԷٷ[\kn7>@|ǹ۹OR\y~źغݺ %:A#$KMlsHWy;@HM_ik!68fh !.:BLSbnov$02TYbi<>\   y~inpv "'hmosln!')-6?@DJMU^hmnwgikp39=t{}3?A:ACJTZ\x!%&8:?B"$*v   BJKRV_`ghsELv}Yd"  Aho^__aabbdeghjku13:;HJYZwy  %&(*WXZ\vwy~ '(*,;<>@bcej78:<klnp568:[\^c=@rsuw#TUWY  ' ( * , I J L N f g i k    7 8 : < S T V X % & ) + E F I K s t w y   " # & ( C D G L x y | ~   I J M R Y Z ] _  UVbdLMtu  !!/"0"~%%D'E'**++,,v-w-111144555555557799'<(<R=S=@@CC^?^^^______````F`G`V`W`c`d`h`i````abbZc[cYgZgEiFiiijjkkkkllmmmmrnsnnn oo)o*oooppkplpppppDrErttyy|y}y z zzz{{3{4{c{d{|{}{{{"|#|||||||}}#}$}3}4}~~€ABstdeDE,-acАѐ;<ّڑFGɒʒ@Adetuѓғ67`a /0ӕԕ`afgcd"#ABĤŤuv~{|QR)*8:FG%&abyz%&dzȳwxZ[vw=>]^gh)*9:klMNtu"#{|UVIJ\]IJ_`*+:;PQ  st2 3 <=>?^_-.45, - ""##''**2+3+ 2 233 4 466)7*7I8J899];^;r<s<<<????^@_@A A`AaAAAAABBEBFBBBBB?C@CJDKDDDDDDDDEFFKKKKMPNPPPQQRR}T~TVVVYWY[[g^K`L`aaMbNbccccNdeeeesgtg h hmmnnnn2n3no oqqrrss6u7u%w&wyy#z$zEzFz{{~~ijDžȅhi78|}?@vwߖؗٗ՘֘ҞӞ67գ֣FG  z{YZ"#FGKL!óCDֵ׵ŽƽDE]^lm~  BC  KLvwqr,-pqst56QRklYZ%&rsQR-.%&BCrttu3 4       C D     ;<CDno<=[\01stLMVWU V   =!?!""\"]"m"n"}"~"""""""s#t###########$$#$$$+$,$;$=$Z$[$h$j$''((X+Y+e+f+c-d-i.j.]1^122"4#4+4,4>5?566"9#9;;;;e?g?????AADDKKLLOOSSSUTU,V-V[[\\5\6\F\G\|^}^5`6```aaubvbcc]e^evfwfpgqg?h@hhhiiiillmm n nvnwnnn[o\oooJqLqiqjquqwqvv||݈ވqrIJbchiZ[mnwxΦϦ}~ST,. CD=>FGijHI  *+FG^_oqyzAB^_no  >? K L <=.iLMop;<'(!!o$q$$$%%{'|'**9,:,,,--c-d-p/q/11>3?3X3Y3449999;;==>>U?V?AAAA D!DFFGHHHLLNNPPdReRTTVVWWXX ^ ^``vcwceeffhhiikknnqqwtxtvvzz}}HJij./Z[rsޛߛ 56ЦѦOP}~vw*+tu12st!"{|45LMIJ;<no45BD    de<=KMgh4556IJBCW X   a!b!!!""@"A"""k$l$$$%%T'U'++,,,,,,,,,,2233#4$45566N6O6666677Z8[888@9A9~9999;;<<<<<< > >@@MANACC,E-EEEEEEEEEGGwHxH.I/IBICIJJlLmLLMMMMMNNPPPPQQQQ[U\UUUVVHVIVxVyVVVVVVVWW*W+WBWCWWWXWXYYY`ZaZ^^M_N_bb d dgdhddd#eZeeeeef7f?f@fffffrhshhhii:j;jNjOjykzklomorrwwWyXyGzHz]z^zzzzz{{{{C|D|||||}} ~!~~~EFmnst[\vw  ;<ѧҧz{;<pqno\]deVWñıγϳ״شVW+,cd9:~z{!"!"YZ45GH<=OP*+cdkl_` qrCD45>?  +,tuUVZ\FH9;~'(MPrt      ^_$%AB!!%%%+&+++//33337788;; =="=#=1=3=??????@@-B.BDDEE0E1EGEHEPEQEWEXEEEiFjFdGeGGGJJJJOOOOQQQQTT`WaWwWxWYY Z Z\\m^p^^^^^__ a!aSbTbcceeiijj(m)mGoHoppqq?u@ugxhx5z6z-|.| } }  01Z\de$%CDdestTUz|σЃ  78XY{|DŽȄ/0EF}~օׅ23gh{|݆ކBC`az{?@ӈԈ:;rs9:GHijZ[hj./@AVWcd _`"#abuvŭƭafpnet  LuQ{|/׺غϻGgٽ#TlGHfGH ab#9ab hi0PQgh  !QRwx3st2H`av9SzBZ[7`r!#np!# AF]^__aabcdfgijku333333333333333333333333333333333333333'(YZwy( ) H I u w [\cc]eyeVW`aWXbc,2tll "+ A__aabbdeghjku__aabbdeghjkBAU >^)~V&Up^Xȱc0 T^ ޟ\3;{yj l0"X- ꀠ$VVmBc#oVK!"`+]$pH&.R1)*̏ W*"I9*~h%,~ .vpz.nY.1(0^Gz17CJ1TN.J6$u7A;z7c;C<b75L >T\>RA(*iAxеEy)*H. iNihzX4jt[ss܊Vt,"OuӨ> wy*RwiD-7xTHO}]hyʒ2y0!#A%z lI{jz.Zm7|zD7K{D9~D;-ijh,,^,`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHhhh^h`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hH^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHpp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHhdd^d`OJQJ^Jo(hHoh4 4 ^4 `OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHhtt^t`OJQJo(hHhDD^D`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hH^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHpp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hH^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHpp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh,,^,`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHpp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHhpp^p`OJQJ^Jo(hHoh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHhPP^P`OJQJ^Jo(hHoh  ^ `OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHopp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hH  ^ `o(.   ^ `hH.  L ^ `LhH. xx^x`hH. HH^H`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. L^`LhH.h^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHpp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHopp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHhpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh,,^,`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo  ^ `OJQJo(hH  ^ `OJQJo(hHll^l`OJQJ^Jo(hHo<<^<`OJQJo(hH  ^ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHopp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh,,^,`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo  ^ `OJQJo(hH  ^ `OJQJo(hHll^l`OJQJ^Jo(hHo<<^<`OJQJo(hH  ^ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHhh^h`o(. 88^8`hH. L^`LhH.   ^ `hH.   ^ `hH. xLx^x`LhH. HH^H`hH. ^`hH. L^`LhH.h^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hH^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHpp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hHhhh^h`OJQJo(hHh88^8`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh  ^ `OJQJo(hHh  ^ `OJQJ^Jo(hHohxx^x`OJQJo(hHhHH^H`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh88^8`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh  ^ `OJQJo(hHh  ^ `OJQJo(hHhxx^x`OJQJ^Jo(hHohHH^H`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`B*OJQJo(phhH88^8`B*OJQJo(phhH^`B*OJQJo(phhH^`OJQJo(hHpp^p`OJQJo(hH  ^ `OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH  ^ `OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHopp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hHVV^V`o() 88^8`hH. L^`LhH.   ^ `hH.   ^ `hH. xLx^x`LhH. HH^H`hH. ^`hH. L^`LhH.h^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHhhh^h`CJOJQJo(q^`B*OJQJo(phhH88^8`B*OJQJo(phhH^`OJQJo(hH^`OJQJo(hHpp^p`OJQJo(hH  ^ `OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH  ^ `OJQJo(hHhh^h`B*OJQJo(phhHn^`B*OJQJo(phhH88^8`B*OJQJo(phhH^`OJQJo(hH^`OJQJo(hHpp^p`OJQJo(hH  ^ `OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH  ^ `OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHB-7xh w=0SSJU"OuUp^^Gz1Kcw9*' <u79d7c;^ E2y#A%z W*yOX^^]${jz]=KO1)*5L >]d)*H~V&H&t[ss#o)K!;dCv:(_Cc0 CA;AU  1(0 VV7|ziA;{<~ ..J6J1X4j}]hy|L6Rg;-i,Az.9~\>AlOBB>δ                 c~  1<2p  ,[X+=% xb=$o$T(d)[R*F+P,E-[.^l"1nqEomoFqms}v*z7};}'UgFASl/i<q %v TdH(>r4L27G-x)}gMjvf#K4O}Ow^'W0z?)\{nH\m$@x=;# jCtZ&eX&)*X[\wz{|}~ (+,<?@cfghij8;<lop69:\_`abc>?@svw !"#UXY  ( + , J M N g j k   8 ; < T W X & * + F J K t x y    # ' ( D H I J K L y } ~  J N O P Q R Z ^ _ N_va0a0a0@$A[  !'*+39:<DEFGMNSU`abgkloqyz}~  #$*,148ADEIJKMR S \ ^ ` b c h i j n u {                                       # 4 = ? P Q R V Y [ \ ` b c i m {       ###**********`` ````````` `$`0`B`J`V`\`^`n`z`|`` @````````````````````` ````$`.`0`8`D`V`^`b`h`j`l`n``````````````````` ```<@` `&`P@`*`4`>`B`F`N`P`\```j`p`x````````X@````````@````` @`` ```"`*`0`H`X```b`d`h`p`x```````````````(@``"`,`.`>`B`H`N`p``````````` @`````@`J`f`h` @`p` @`|`~` @``````````` Unknown Gz Times New Roman5Symbol3& z ArialA& Arial NarrowW BatangArial Unicode MSI& ??Arial Unicode MS5& zaTahoma;Wingdings?5 z Courier New#1%Fg]Fo\FEmm!4d 3QKX?t2BMedijInoslav BeakerInoslav BeakerB                           ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A Oh+'0 $ D P \ ht|MedijInoslav Beker Normal.dotInoslav Beker69Microsoft Office Word@1@e{@^0!2@"]mm՜.+,D՜.+,4 hp|   Medij Naslov 8@ _PID_HLINKSA` i6http://www.lettere.unipd.it/ebla/archivio/ugolini.pdf( ffLhttp://www.media-diversity.org/resource categories/diversity in general.htm( \c2http://www.ejournalism.au.com/ejournalist/inv.pdf( MA`=http://eserver.org/philosophy/kant/what-is-enlightenment.txt( 0<]+http://www.access.ch/netzhaus/aufklaer.htm( ;3Z/http://www.newslab.org/resources/intvgloss.htm( IDW1http://www.nyu.edu/pages/journalism/caj/home.htm( fTLhttp://www.media-diversity.org/resource categories/diversity in general.htm( ["Q@http://www.poynter.org/dg.lts/id.28838/content.content_view.htm( /aNHhttp://www.coe.int/T/E/Com/Files/Events/2002-09-Media/ConfMedia1994.asp( "rKhttp://www.larepubblica.it/( OH.http://www.hnd.hr/dokumenti/kodeks-231101.doc(  E&http://www.hnd.hr/dokumenti/index.php( b`Bhttp://www.hnd.hr/( V?http://www.nn.hr/( PW<http://www.netnovinar.org/ir( * 9$http://lexis-nexis.com/professional( * 6$http://lexis-nexis.com/professional( ZN3http://www.gale.com/( O0http://www.ref.oclc.org/( r(-http://www.factiva.com/( YF*%http://www.il.proquest.com/proquest/( 7.'http://www.lexisnexis.com/( !}$+http://www.hr/wwwhr/business/index.hr.html( <w!http://www.babe.hr/( dkhttp://www.hho.hr/( 2~<http://www.odci.gov/cia/publications/factbook/print/hr.html( x8http://www.cia.gov/( http://161.53.240.2/( "lhttp://www.hr/( http://www.vlada.hr/( &1 'http://www.europa.eu.int/comm/eurostat( v{ http://www.dzs.hr/( Vhttp://www.nn.hr/( #{8http://www.arhiv.hr/hr/koristenje/fs-ovi/dostupnost.htm( {`http://www.kronika.hr/( `ghttp://bib.irb.hr/(   !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ACDEFGHIKLMNOPQRSfRoot Entry F3hData f1Table4{WordDocument< SummaryInformation(BDocumentSummaryInformation8JCompObjs  F!Microsoft Office Wordov dokument MSWordDocWord.Document.89q