ࡱ> \Y]r^ Oh+'0 4@T`l|     Vaznost sudjelovanju nacionalnih manjina u javnom ivotu: komparavni prikaz zakonskih odrdbi I prakse u Republici Hrvatkoji i Juznom Tiroluazn APetricusicPetPetNormaluBozena Gulijaov7zeMicrosoft Word 9.0u@ @r1@os@q#B\MYDOCU~1\PAPERS\VAZNOS~1.DOCC:\My Documents\PAPERS\Vaznost sudjelovanju nacionalnih manjina u javnom ~ivotu.doc Va~nost sudjelovanja nacionalnih manjina u javnom ~ivotu: primjena meunarodnih standarda u Republici Hrvatskoj i Ju~nom Tirolu Summary: This article explores international standards on minority protection that advocate an effective participation of national minorities in public life claiming that a successful integration of minorities through political participation constitutes an essential component of a peaceful and democratic society. The second part of the article covers comparative practices for the integration of different ethnic groups in representative bodies and public administration, with a main focus on South Tyrol and Croatia. Finally, a specific mode of distribution of powers between sub-national entities and the state is observed through stating practices applied in South Tyrol and Croatia. Uvod Meunarodni dokumenti i stru njaci iz polja politologije te zaatite prava ovjeka isti u vezu izjedu zaatite i unapreenja manjinskih prava i odr~avanja stabilnosti i mira u dr~avama u kojima ~ive i nacionalne manjine. Proces sudjelovanja nacionalnih manjina u javnom ~ivotu doprinosi ja anju integriteta dr~ave, budui da su u slu aju uklju enja manjina u politi ki i javni ~ivot interesi svih dijelova graanstva zastupljeni u procesu upravljanja dr~avom. Shodno tome, pripadnicima nacionalnih manjinama trebalo bi biti omogueno u~ivati sva ljudska prava garantirana zakonodavstvom dr~ave koju nastanjuju. Pravi no sudjelovanje uspostavljeno je onda kada je lanovima manjinskih grupa omogueno i u inkovito sudjelovanje u postupku donoaenja odluka, osobito onih koje se ti u o uvanja razli itosti njihove etni ke grupe (npr. obrazovanja na jeziku nacionalne manjine kao i slu~enje jezikom i pismom manjine u privatnom i javnom ~ivotu). Posebne mjere za u inkovito sudjelovanje manjina mogu biti provoene na svim razinama vlasti: dr~avnoj, ~upanijskoj ili opinskoj. Prikaz va~nosti sudjelovanja nacionalnih manjina u javnom ~ivotu slijedi u tri dijela. U uvodnom dijelu prikaza slijedi pregled obvezujuih meunarodnih standarda te na ela sadr~anih u meunarodnim dokumentima koja obvezuju dr~ave potpisnice. U drugom dijelu, prikaz navodi osnovni zakonski okvir zaatite nacionalnih manjina u Hrvatskoj. Drugi dio sadr~i i kratki pregled povijesnih dogaaja koji su pridonijeli ustanovljenju ju~notirolske autonomije. Prikaz izabire kao orijentacijski model talijansku pokrajinu Ju~ni Tirol budui se upravo njen model samouprave esto navodi kao akolski primjer uspjeano ostvarene koegzistencije talijanske veine i njema ke govorne manjine u Italiji. Napokon, u treem dijelu prikaz nudi pregled standarda propisanih Preporukama iz Lunda o u inkovitom sudjelovanju nacionalnih manjina u javnom ~ivotu, paralelno ispitujui postojee zakonske okvire te navodei primjere iz prakse u Hrvatskoj i Ju~nom Tirolu kako bi ato bolje prakti nim primjerima naglasio va~nost sudjelovanja manjina u javnom ~ivotu. 1. Obvezujui meunarodni standardi i pripadajua na ela Po etkom devedesetih godina proalog stoljea nastaju meunarodni dokumenti koji propisuju zaatitu prava nacionalnih manjina. Izmeu ostalog i kao rezultat eskalacije etni kih sukoba na prostoru bivae Jugoslavije te straha meunarodne zajednice da bi se sli ni sukobi mogli razviti u drugim europskim dr~avama u tranziciji, Vijee Europe pokree inicijativu za donoaenjem konvencije kojom bi se zemlje lanice obvezale na promicanje prava pripadnika nacionalnih manjina. Okvirna konvencija za zaatitu nacionalnih manjina Vijea Europe (nadalje: Okvirna konvencija) stupila je na snagu 1998. godine nakon sto ju je ratificiralo dvanaest dr~ava lanica. Unutar Ujedinjenih Naroda (nadalje: UN) sli na je inicijativa ostvarena izglasavanjem Deklaracije o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etni kim, religijskim i lingvisti kim manjinama iz 1992. godine. Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (nadalje: OSCE) je inicirala tijekom devedesetih godina proalog stoljea izradu tri zbirke preporuka koje propisuju okvir za uobli avanje politike i zakonskih tekstova u zemljama lanicama ove meunarodne organizacije. Grupe stru njaka iz specifi nih polja znanosti tako su izradili 1996. godine Haake preporuke o pravu nacionalnih manjina na obrazovanje, 1998. godine Preporuke iz Osla o jezi nim pravima nacionalnih manjina, a 1999. godine Preporuke iz Lunda o u inkovitom sudjelovanju nacionalnih manjina u javnom ~ivotu. Polo~aj Visokog povjerenika za nacionalne manjine ustanovljen je 1992. godine kao  instrument za sprje avanje sukoba u najranijoj moguoj fazi . Premda je demokratski poredak veine tranzicijskih i konsolidiranih demokratskih zemalja inkluzivan, tj. u teoriji uklju uje sve segmente stanovniatva, potrebno je donijeti niz posebnih mjera kojima se omoguuje u inkovito sudjelovanje manjina u javnom ~ivotu dr~ave. Mnogobrojni meunarodni standardi obvezuju dr~ave na zaatitu nacionalnih manjina i donoaenje mjera za njihovo u inkovito sudjelovanje pri donoaenju politi kih odluka. Meunarodna pravno obvezujua norma koja propisuje obavezu dr~ave pri uklju enju lanova nacionalnih manjina u javnom ~ivotu jest lanak 15. Okvirne konvencije. Taj lanak propisuje da e dr~ave potpisnice Okvirne konvencije  stvoriti nu~ne uvjete za u inkovito sudjelovanje osoba koja pripadaju nacionalnim manjinama u kulturnom, druatvenom i gospodarskom ~ivotu, kao i u javnim poslovima, osobito onim koji se na njih odnose . Okvirna konvencija ne razla~e ni u jednom od ostalih lanaka pravo na sudjelovanje u politi kom ~ivotu, obvezavai jedino lankom 15. dr~ave potpisnice na  stvaranje nu~nih uvjeta za u inkovito sudjelovanje manjina, a ne specificirajui na ine na koje se sudjelovanje ostvaruje. Upravo zbog toga su va~ne sastojnice Preporuka iz Lunda. Iako su one pravno neobvezujua norma, politi ki utjecaj Organizacija za europsku sigurnost i suradnju utje e na primjenu standarda u zakonskim tekstovima i praksi zemalja lanica. Opa na ela u prvom dijelu Preporuka iz Lunda obrauju nekoliko na ela koja su zastupljena u svim meunarodnim dokumentima koji propisuju prava pripadnika nacionalnih manjina. Uz na elo demokratskog upravljanja, dobrovoljnosti sudjelovanja manjina u politi kom procesu i javnom ~ivotu, Preporuke isti u kao va~na na elo nediskriminacije, ali i na elo samoodreenja, tj. dobrovoljnosti pripadanja manjinskoj zajednici. Demokratsko upravljanje je preduvjet ostvarenja manjinskih prava u suvremenom svjetskom poretku. Postupak dobrog upravljanja, tj. postupak transparentnog donoaenja odluka, treba obuhvaati sve one na koje se odnosi, budui e samo takav postupak osigurati javno povjerenje politi kom vodstvu. Postupci uklju ivanja mogu se sastojati od konzultacija, ispitivanja javnog mialjenja, referenduma ili pregovora. Vei su izgledi da e odluke koje proizau iz takvih postupaka biti dobrovoljno prihvaene rezultirajui zadovoljstvom svih politi kih aktera. Za ostvarenje manjinskih prava najutjecajnija i najva~nija je dakako istinska politi ka volja trenutnog politi kog vodstva dr~ave. Politi ko vodstvo ima presudnu ulogu u poduzimanju u inkovitih mjera za unapreivanje meusobnog poativanja i razumijevanja propisivanjem zakonskih mjera, ali i javnom osudom negativnih stereotipa te demonstracijom tolerancije prema nacionalnim manjinama. Mediji nadalje imaju dodatnu va~nost u promicanju tolerancije i meusobnog razumijevanja veine i nacionalnih manjina budui doprinose formiranju javnog mnijenja. U upravljanju dr~avom sudjeluju osim organa vlasti i nevladine organizacije, politi ke stranke, sindikati, organizacije iz podru ja ljudskih prava i vjerske grupe, pa tako i njima pripada veliki dio odgovornosti u njegovanju tolerancije i mirnog su~ivota. Pripadnost nacionalnoj manjini stvar je osobnog izbora pojedinca. Ova sloboda predstavlja odraz poativanja individualne autonomije i slobode, pa je stvar pripadnika nacionalne manjine da se na popisu stanovniatva izjasni slobodno o svome porijeklu. On takoer ima pravo slobodno izabrati da se prema njemu odnose ili ne odnose kao prema predstavniku nacionalne manjine. Pretpostavka dobrovoljnosti u inkovitog sudjelovanja nacionalnih manjina u javnom ~ivotu dr~ave trebala bi biti odraz uspjele politi ke integracije, koja je dijametralno suprotna prisilnoj asimilaciji, politici koja negira pravo na razli itost manjinskih etni kih grupa. U mjeri u kojoj osobe koje pripadaju nacionalnim manjinama imaju pravo na u inkovito sudjelovanje u javnom ~ivotu, one to pravo moraju u~ivati bez diskriminacije. Na elo nediskriminacije proizlazi od pretpostavke o jednakom dostojanstvu i neotuivim pravima koje navodi veina meunarodnih instrumenata za zaatitu ljudskih prava. lanak 14. Europske konvencije o zaatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda Vijea Europe (nadalje: Europska konvencija o ljudskim pravima) izri ito proairuje na elo nediskriminacije kako bi pokrila osnove vezane za  nacionalno ili socijalno porijeklo, ili pripadnost nacionalnoj manjini , no samo u slu ajevima kraenja prava i sloboda zajam enih Konvencijom. Okvirna konvencije propisuje da briga za jednako dostojanstvo nadilazi na elo nediskriminacije prema  punoj i u inkovitoj jednakosti meu osobama koja pripadaju nacionalnoj manjini i onih koji pripadaju veini zbog ega bi dr~ave trebale  usvojiti, tamo gdje je to nu~no, odgovarajue mjere u svim podru jima politi kog ~ivota u kojima  e uzeti u obzir posebne uvjete osoba pripadnika nacionalnih manjina . No, ostvarivanje prava nacionalnih manjina ne smije ii na atetu prava drugih graana. Okvirna konvencija npr. propisuje da  u ostvarivanju prava i sloboda svaki pripadnik nacionalne manjine mora poativati nacionalno zakonodavstvo i prava drugih, posebno pripadnika veine ili drugih nacionalnih manjina . Meunarodni standardi u svezi s u inkovitim sudjelovanjem manjina u javnom ~ivotu naglaaavaju injenicu da zajam ena prava manjina ne podrazumijevaju nikakvo pravo uklju ivanja u aktivnosti koje su suprotne ciljevima i na elima meunarodnih organizacija, posebice suverenu jednakost, teritorijalni integritet i politi ku neovisnost dr~ava. Preporuke iz Lunda su podijeljene u etiri podnaslova koji okupljaju dvadeset i etiri preporuke. Nakon opih na ela kojima Preporuke po inju, slijede preporuke o sudjelovanju nacionalnih manjina u donoaenju odluka (pravei distinkciju izmeu mjera koje mogu biti poduzete na razini sredianjih vlasti, te na regionalnoj i lokalnoj razini, te se osvrui na modele primijenjene prilikom izbora, kao i na razli ita mogua rjeaenja te ulogu savjetodavnih i konzultativnih tijela). Potom se Preporuke bave samoupravom, razlikujui neteritorijalna i teritorijalna rjeaenja. Posljednji dio Preporuka, s podnaslovom Jamstva, bavi se ustavnom i pravnom zaatitom te pravnim lijekovima. Tekst Preporuka sugerira da sve preporuke treba tuma iti u skladu s Opim na elima s po etka Preporuka, uzimajui u obzir i relevantne meunarodne standarde zaatite prava manjina. Kako i sam uvod Preporuka navodi, svrha im je ohrabriti i omoguiti dr~avama usvajanje posebnih mjera kako bi se ubla~ile napetosti koje se odnose na nacionalne manjine, te na taj na in doprinijeti sprje avanju potencijalnih sukoba na podru ju dr~ave. Nadalje, cilj je Preporuka olakaati uklju ivanje manjina u dr~avne okvire te im time omoguiti odr~avanje vlastitog identiteta i osobnosti, promi ui pri tome razvoj graanskog druatva i dr~ave u kojoj vlada tolerancije i miran su~ivot svih koji je nastanjuju. Prilikom ustanovljenja ustanova i propisivanja postupaka u skladu s Preporukama iz Lunda, jednako su va~ni i sadr~aj zakonskih normi i postupak kojim su one donesene. Stoga, u cilju o uvanja klime povjerenja, Preporuke propisuje da predstavnici vlasti i manjina trebaju biti uklju eni u sveobuhvatne, transparentne i odgovorne konzultacije prije nego se donesu zakonske norme kojima je cilj ostvarenje najboljih mjera za uklju ivanje manjina u javni ~ivot. Preporuke propisuje da bi dr~ava trebala poticati javne medije u unapreivanju meukulturnog razumijevanja, kao i da se bave pitanjima va~nim za manjine. 2. Normativni okviri zaatite manjina u Hrvatskoj i Ju~nom Tirolu 2.1. Hrvatski normativni okvir Preambula hrvatskog Ustava definira Republiku Hrvatsku kao nacionalnu dr~avu hrvatskog naroda ali i kao dr~avu pripadnika manjina, koji su njezini dr~avljani. Enumeriranje manjine u Preambuli promijenjeno je nekoliko puta, ato je izazvalo revolt kod neautohtonih manjinskih zajednica, a ato je po Milanu Mesiu  povrani indikator nepostojanja nekakve sustavne koncepcije etnokulturne pravde u Hrvatskoj. Ustav Republike Hrvatske sadr~i i jamstvo jednakosti svih pred zakonom, neovisno o ne ijoj rasi, boji ko~e, spolu, jeziku, vjeri, politi kom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, roenju, naobrazbi, druatvenom polo~aju ili drugim osobinama. Ipak, na elo nediskriminacije je bilo potrebno osna~iti skupom zakonskih mjera kako bi se osigurala fakti na jednakost i ravnopravnost veinskog naroda i nacionalnih manjina u Hrvatskoj. Nedugo nakon izglasavanja Ustava, Hrvatski je Sabor 1991. godine donio dva dokumenta vezana za prava ovjeka i manjina: Rezoluciju o zaatiti ustavnog demokratskog poretka i prava manjina te Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etni kih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj. Ne treba zanijekati da je zasluga za donoaenje ovih dokumenata plod meunarodnog pritiska kojim se pokuaala o uvati etni ka raznolikost zemlje, budui da je srpska nacionalna manjina naveliko u to vrijeme izra~avala proteste poradi gubitka statusa konstitutivnog naroda u Republici Hrvatskoj koji joj je bio garantiran Ustavom SFRJ iz 1974. Republika Hrvatska, kao i veina europskih dr~ava, vezana je meunarodnim standardima i pravilima meunarodnog prava propisanih od organizacija Ujedinjenih naroda, Organizacije za europsku sigurnost i suradnju i Vijea Europe. Uz Ustav Republike Hrvatske i Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina (nadalje: Ustavni zakon) propisuje osnovni zakonski okvir za zaatitu prava manjina. Nadalje, dva posebna zakona, Zakon o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina i Zakon o uporabi manjinskog jezika i pisma u Republici Hrvatskoj iz 2000. godine dodatno osna~uju zakonsku osnovu ostvarenja manjinskih prava. Stru njaci se uglavnom sla~u u ocjeni da je propisanom pravnom regulacijom Republika Hrvatska postigla visoku razinu normativnih pretpostavki za zaatitu prava manjina. 2.2. Ju~notirolska autonomija - stabilnost i prosperitet Va~ei zakonski okvir u Ju~nom Tirolu refleksija je slo~enih povijesnih, jezi nih i politi kih razli itosti stanovniatva koje ~ivi u sjevernom dijelu talijanskog teritorija. Ju~ni Tirol (Alto Adige na talijanskom jeziku, Sd Tirol na njema kom) pokrajina je u regiji Trentino-Alto Adige. U toj autonomnoj regiji, koja se sastoji od dvije provincije, koegzistiraju tri jezi ne skupine: njema ka, talijanska i ladinska. U provinciji Bolzano veinu stanovniatva ini njema ko govoree stanovniatvo uz znatnu talijansku manjinu, dok su u provinciji Trento uglavnom nastanjeni Talijani. U Provinciji Trento pak postoje dvije enklave njema kih govornika. U airem dolomitskom podru ju regije ~ivi takoer velika ladinska jezi na skupina,zajednica koja je svojim osobinama sli na retro-romanskoj govornoj zajednici koja obitava i na podru ju `vicarske. Ju~ni je Tirol do okon anja Prvog svjetskog rata pripadao austrougarskom imperiju, ali je Italija 1991. godine mirovnim sporazumom iz St. German-a postala suveren nad podru jem. Talijani se po inju sistematski naseljavati s dolaskom Musolinijeva faaisti kog re~ima, koji je favorizirao talijanske radnike i u privatnom i u javnom sektoru, ali i pokuaao raznim metodama asimilirati njema ko govoree stanovniatvo; zabranivai akolovanje na njema kom jeziku kao i uporabu njema kog u slu~benoj komunikaciji. U Drugom je svjetskom ratu sporazumom izmeu Hitlera i Mussolinija pripadnicima njema ke govoree zajednice bila dana mogunost izbora izmeu ostanka u Ju~nom Tirolu i selidbe na prostore tadanjeg Reicha (takozvani die Option). Za razliku od ruralnog stanovnitva koje je trebalo doprinositi proizvodnji hrane za Reich i nije bilo poticano da napusti svoja tradicionalna prebivalita, gradsko je stanovnitvo uglavnom izabralo opciju odlaska. Zavraetkom Drugog svjetskog rata, velika veina  optanata vratila se u Ju~ni Tirol. Regija Trentino-Alto Adige utemeljena je meunarodnim sporazumom iz 1946. godine, kojeg su potpisnici politi ari Degasperi, i Gruber, predstavnici tadaanje talijanske i austrijske vlasti. Autonomni Statut regije Trentino-Alto Adige usvojen je na Ustavotvornoj skupatini 1948. godine. Budui je u regiji veinu stanovniatva inila talijanska govorna skupina, njema ko govoree stanovniatvo joa uvijek je smatralo da su njihovi interesi neadekvatno ostvareni unutar postojeeg modela samouprave. Etni ki sukob izmeu njema ke govoree manjine i talijanske veine do~ivio je kulminaciju u aezdesetim godinama dvadesetog stoljea, kada pripadnici njema ke govoree manjine po inju izra~avati revolt zbog neprimjerene zastupljenosti u organima odlu ivanja te postavljaju eksplozivne naprave na infrastrukturne objekte. Kao rezultat terorizma u nastajanju, zapo inju javne rasprave o reformi autonomnog statuta u kojem bi se osigurala zna ajnija autonomija njema koj govoreoj manjini. Prvi Autonomni Statut izmijenjen je ustavnim zakonom u studenom 1971. godine, te je prenio skup nadle~nosti na provinciju Ju~ni Tirol. te Drugi Autonomni statut sadr~i paket od trinaest mjera kojim je osna~en sustav zaatite njema ke govoree manjine. 3. U inkovito sudjelovanje nacionalnih manjina u javnom ~ivotu u Hrvatskoj i u Ju~nom Tirolu 3.1. Sudjelovanje na dr~avnoj, regionalnoj i lokalnoj razini Preporuke iz Lunda sugeriraju obavezu dr~ave da omogui zastupljenost manjina u zakonodavnom procesu na sredianjoj, tj. dr~avnoj razini. Zastupljenost je mogue ostvariti posebnim rjeaenjima koja variraju od zakonom propisane zastupljenosti nacionalnih manjina u parlamentu ili u parlamentarnim odborima, do osiguravanja odreenih broja mjesta u vladi, vrhovnom ili ustavnom sudu, odnosno ni~im sudovima, te ministarstvima. Osim propisivanja posebnih mjera za sudjelovanje manjina u dr~avnoj slu~bi, interesi manjina unutar ministarstava mogu se poboljaati imenovanjem slu~benika koji se bave pitanjima manjina, kao i objavljivanje propisa o javnim slu~bama na jezicima nacionalnih manjina. Izborni proces trebao bi biti strukturiran tako da olakaava sudjelovanje manjina u politi koj sferi dr~ave. Stoga preporuke propisuju obavezu dr~ave da bez diskriminacije zajam i pravo glasovanja i kandidiranja za javne slu~be osobama koje pripadaju nacionalnim manjinama. Propisi o osnivanju i aktivnostima politi kih stranaka moraju biti u skladu s meunarodnopravnim na elom o slobodi udru~ivanja. Ovo na elo uklju uje slobodu osnivanja stranaka temeljem pripadnosti zajednici, kao i stranaka koje se ne identificiraju isklju ivo interesima odreene zajednice. Teritorijalne granice izbornih jedinica trebale bi omoguiti pravednu zastupljenost nacionalnih manjina. Tamo gdje su manjine teritorijalno koncentrirane, izborne jedinice u kojima se bira po jedan predstavnik mogle bi osigurati njihovu dovoljnu zastupljenost. Proporcionalni izborni sustav, u kojem udio glasova koje jedna stranka dobije odlu uje o broju osvojenih mjesta u parlamentu, mo~e pomoi boljoj zastupljenosti manjina. Neki oblici preferencijalnog glasovanja, u kojima glasa i rangiraju kandidate po vlastitom izboru, mogu omoguiti bolju zastupljenost manjina u vlasti i mogu olakaati suradnju meu zajednicama. Ni~i broj ani prag zastupljenosti u parlamentu mo~e oja ati uklju ivanje nacionalnih manjina u proces upravljanja. Nadalje, dr~ave bi trebale usvojiti mjere za unapreivanje sudjelovanja nacionalnih manjina na regionalnoj i lokalnoj razini, pri emu bi strukture i postupci donoaenja odluka regionalnih i lokalnih vlasti morale biti transparentne i dostupne kako bi ohrabrile sudjelovanje manjina. Pripadnicima nacionalnih manjina u Hrvatskoj Ustavni zakon garantira zastupljenost u predstavni kim tijelima na dr~avnoj i lokalnoj razini, te u upravnim i pravosudnim tijelima. U lanku 15. st. 3. Ustava izrijekom je propisano na elo pozitivne diskriminacije u korist nacionalnih manjina, koje ipak nije ostvareno kod politi ke zastupljenosti nacionalnih manjina u predstavni kom tijelu dr~ave. Naime, prilikom izrade Ustavnog zakona, pripadnici manjina zagovarali su tzv. dvostruko pravo glasa: za manjinske i ope liste, ali im zakonodavac nije izaaao u susret. Va~ee izborno zakonodavstvo propisuje da pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na izbor najviae osam manjinskih zastupnika u Sabor, koje biraju u posebnim izbornim jedinicama u kojima glasaju isklju ivo pripadnici manjina. Srpska manjina (budui u ukupnom stanovniatvu Republike Hrvatske sudjeluje s viae od 1,5% stanovnika, kako je propisano lankom 19. Ustavnog zakona) ima tri zastupni ka mjesta. Ostale manjine biraju pet zastupnika. Republika Hrvatska jam i pripadnicima nacionalnih manjina pravo na zastupljenost u predstavni kim tijelima jedinica lokalne samouprave i predstavni kim tijelima jedinica podru ne (regionalne) samouprave. Pripadnicima nacionalnih manjina osigurava se zastupljenost u tijelima dr~avne uprave i pravosudnim tijelima sukladno odredbama posebnog zakona, vodei ra una o sudjelovanju pripadnika nacionalnih manjina u ukupnom stanovniatvu na razini na kojoj je ustrojeno tijelo dr~avne uprave ili pravosudno tijelo i ste enim pravima. Za odreivanje broja pripadnika nacionalnih manjina kod izbora za predstavni ka tijela jedinica lokalne i regionalne samouprave mjerodavni su slu~beni rezultati popisa stanovniatva. Kako se ~eljelo sprije iti svojevrsno  zamrzavanje rezultata posljednjeg popisa do odr~avanja sljedeega, a uzimajui u obzir da se gotovo 200.000 pripadnika srpske nacionalne manjine jo nije vratilo u Hrvatsku nakon sto su napustili teritorij zemlje 1995. godine, Ustavni zakon propisao je da se prije svakih izbora, u kojima predstavnici manjina biraju manjinske predstavnike, slu~beni rezultati popisa stanovniatva o broju pripadnika nacionalnih manjina moraju uskladiti s eventualnim promjenama registriranim u posljednjem potvrenom popisu bira a. Nadalje, ak i u onim jedinicama lokalne i regionalne samouprave u kojima pripadnici nacionalnih manjina ne ine veinu stanovniatva, lokalne vlasti mogu svojim statutima odrediti da se u predstavni ko tijelo jedinice samouprave biraju pripadnici nacionalnih manjina ili vei broj pripadnika nacionalnih manjina nego ato proizlazi iz njihovog udjela u ukupnom stanovniatvu jedinice. Regija Trentino-Alto Adige u~iva status specijalne autonomije u okviru talijanskog pravnog poretka, i kako je prije spomenuto sastoji se od dviju Autonomnih provincija: Trento i Bolzano. U regiji stoga postoje tri zakonodavne skupatine: Regionalno vijee i dva Provincijska vijea: po jedno za Trento i za Bolzano; kao i tri izvrana tijela: jedna regionalna i dvije provincijske vlade. U slu aju provincije Ju~ni Tirol, zakonodavstvo propisuje proporcionalni izborni sustav, po kojem svaka od stranaka dobiva broj zastupni kih mjesta u Provincijskom vijeu razmjerno osvojenim glasovima na provincijskim izborima. Nacionalisti ka Sdtiroler Volkspartei uglavnom okuplja glasove njema ke govoree manjine, dok talijansko stanovniatvo u najveem broju svoje glasove daje stranci Alleanza Nationale koju neki smatraju postfaaisti kom. Treca stranka po brojnosti u Vijeu koje broji trideset i pet zastupnika je etni ki neprofilirana Stranka zelenih (Verdi-Grne-Vrc). Ukupno je devet politi kih stranaka zastupljeno u Provincijskom vijeu. Sastav Provincijske vlade uvjetovan je lingvisti kim  sastavom Vijea, te se lingvisti ka pripadnost zastupnika reflektira kod sastavljanja Vlade. Za predstavnika broj ano slabe ladinske manjine, osigurano je uvijek jedno mjesto u Vladi. Kod izbora na lokalnoj razini nastoji se postii zastupljenost svih lingvisti kih grupa. Stoga zakonodavstvo propisuje da kod izbora gradona elnika u mjestima u kojima obitava vise od 13.000 stanovnika, dogradona elnik uvijek mora dolaziti iz druge lingvisti ke grupe. 3.2. Savjetodavna i konzultativna tijela Preporuke iz Lunda propisuju da bi dr~ave trebale osnovati savjetodavna ili konzultativna tijela u prikladnim institucionalnim okvirima, koja bi slu~ila kao kanali za dijalog izmeu vladinih tijela i nacionalnih manjina. Takva tijela bi takoer mogla uklju ivati i odbore za posebne namjene koji bi se bavili takvim pitanjima kao ato su stambeni problemi, zemljiate, obrazovanje, jezik i kultura. Sastav ovih tijela trebao bi odra~avati njihovu namjenu i pridonositi u inkovitijoj komunikaciji i unapreivanju interesa manjina. Ova bi tijela, prema Preporukama, trebalo ovlastiti da pokreu pitanja kod donositelja odluka, pripremaju preporuke, formuliraju zakonodavne i druge prijedloge, nadziru proces i prezentiranje stavova o prijedlozima vladinih odluka koje mogu, izravno ili neizravno, utjecati na manjine. Predstavnici vlasti trebali bi redovito konzultirati ova tijela u svezi sa zakonodavnim i administrativnim mjerama koje se odnose na manjine, kako bi bile u skladu sa stavovima manjina i doprinosile izgradnji povjerenja. Za u inkovito funkcioniranje ovih tijela potrebno je osigurati odgovarajua sredstva. U slu aju Hrvatske, vijea nacionalnih manjina su primjer savjetodavnog tijela koje je uklju eno u neposredni politi ki ~ivot na podru jima ~upanija, gradova i opina, dakle na lokalnoj i ~upanijskoj razini. Vijee nacionalnih manjina se formira u onim jedinicama u kojima pripadnici neke nacionalne manjine ine barem 1,5 posto stanovniatva, ili gdje u gradu, odnosno opini, ~ivi najmanje 200 pripadnika nacionalne manjine, te u ~upaniji s barem 500 pripadnika jedne manjine. U onim jedinicama lokalne i regionalne samouprave u kojima pripadnici manjina ne ostvaruju pravo na formiranje manjinske samouprave, ali u opini, gradu odnosno ~upaniji ~ivi barem 100 pripadnika te nacionalne manjine, predstavnici manjina imati e pravo izabrati pojedina nog predstavnika nacionalne manjine.  Vijea se biraju na mandat od etiri godine. Ovlasti vijea, odnosno predstavnika su da u kontaktu s lokalnom jedinicom brine o promicanju i zaatiti prava nacionalnih manjina. Ono ima odreene ovlasti predlaganja prema predstavni kom tijelu lokalne jedinice te mora biti konzultirano kod donoaenja opih akata koji se ti u, ili se mogu ticati ili imati utjecaja na pripadnike nacionalnih manjina. Predstavni ko tijelo je du~no raspraviti prijedloge vijea. Pored toga, vijee se brine o obavljanju svih onih poslova kojima se odr~ava i poti e kulturni ~ivot pojedine nacionalne manjine. U tu svrhu osiguravaju im se sredstva za izvraavanje programa koji slu~e tim ciljevima iz sredstava jedinica samouprave. Sredstva za ostvarivanje odreenih programa vijea nacionalnih manjina mogu se osigurati i iz dr~avnog prora una. Prvi izbori za lanove Vijea nacionalnih manjina provedeni su 18. svibnja 2003. godine. Predstavnici nacionalnih manjina iskazivali su svoje nezadovoljstvo i prije nego su izbori odr~ani zbog neprimjereno kratkih rokova i brojnih nejasnoa vezanih uz izbore za vijea. Zbog uglavnom slabog odaziva bira a, Vlada Republike Hrvatske raspisala je dopunske odnosno ponovljene izbore za vijea nacionalnih manjina i predstavnike nacionalnih manjina za 15. velja e 2004. godine. Izbor za vijea provodi se na temelju odredbi Zakona o izboru lanova predstavni kih tijela jedinica lokalne i podru ne (regionalne) samouprave. Novim Ustavnim Zakonom o zaatiti nacionalnih manjina osnovan je i Savjet za nacionalne manjine. Njegova je funkcija promicanje sudjelovanja nacionalnih manjina u javnom ~ivotu zemlje, a osobito razmatranje i predlaganje ureivanja i rjeaavanja pitanja u svezi s ostvarivanjem i zaatitom prava i sloboda nacionalnih manjina. U obavljanju svoje zadae, Savjet bi trebao suraivati s nadle~nim dr~avnim tijelima i tijelima jedinica samouprave, vijeima nacionalnih manjina, odnosno predstavnicima nacionalnih manjina, udrugama nacionalnih manjina i pravnim osobama koje obavljaju djelatnosti kojima se ostvaruju manjinska prava i slobode. Takoer, Savjet za nacionalne manjine ima uglavnom predlagateljsku ulogu, kojom pokuaava utjecati na tijela dr~avne vlasti da uvedu u svoj rad mjere za unaprjeivanje polo~aja nacionalnih manjina. Takoer, Savjet rasporeuje sredstva koja se u dr~avnom prora unu osiguravaju za potrebe nacionalnih manjina. lanove Savjeta za nacionalne manjine imenuje Vlada Republike Hrvatske na vrijeme od etiri godine. Vlada Republike Hrvatske imenovala je 16. travnja 2004. godine Savjet za nacionalne manjine. U radu Savjeta sudjeluje osam saborskih zastupnika iz reda nacionalnih manjina, pet pripadnika nacionalnih manjina iz reda uglednih javnih osoba, ato ih predlo~e manjinske organizacije i udruge, odnosno pripadnici manjina te sedam lanova izabranih na prijedlog vijea nacionalnih manjina. Konzultativno tijelo sa zakonodavnim ovlastima u Ju~nom Tirolu je institucija poznata pod imenom Komisija aestorice. Komisija je ustanovljena Drugim autonomnim statutom u Ju~nom Tirolu. Sastav komisije odraz je ponovo lingvisti ke raznolikosti Ju~nog Tirola, te su trojica zastupnika talijanski govornici, a trojica njema ki. Nadalje, tri zastupnika imenuje dr~ava, a tri Provincija. Ovlast je Komisije donositi dekrete sa zakonskom snagom (die Drchfhrungsbestimmungen/decreti di attuazione), ija se nadle~nost odnosi isklju ivo na Ju~ni Tirol. Najva~nija je specifi nost dekreta sa zakonskom snagom ato ih donosi nezakonodavno tijelo, te se zapravo norme koje se odnose na aspekte kulturne autonomije u Ju~nom Tirolu donose neovisno od Parlamenta, bilo u Rimu, bilo u Bolzanu. Ustavni sud Republike Italije nadle~an je ispitivati ustavnost dekreta sa zakonskom snagom koje je donijela Komisija aestorice. 3.3. Neteritorijalna i teritorijalna samouprava U inkovito sudjelovanje manjina u javnom ~ivotu mo~e tra~iti neteritorijalna ili teritorijalna rjeaenja samouprave, odnosno njihovu kombinaciju. Preporuke sugeriraju da je za uspjeh ovih rjeaenja presudno da predstavnici vlade i manjina utvrde u kojim podru jima upravljanja postoji potreba za donoaenjem sredianjih i jedinstvenih odluka, a u kojim treba dati prednost raznolikosti. Funkcije koje u pravilu obavljaju sredianje vlasti uklju uju obranu, vanjske poslove, useljeniatvo i carinu, makroekonomsku politiku i monetarna pitanja. Ostale funkcije mogu obavljati manjine ili teritorijalne uprave, samostalno ili zajedno sa sredianjim vlastima. Funkcije mogu biti asimetri no rasporeene, ovisno o razli itim situacijama u kojima se nalaze manjine u okviru iste dr~ave. Institucije samouprave, Preporuke propisuju, bilo teritorijalne ili neteritorijalne, moraju se temeljiti na demokratskim na elima kako bi se osiguralo da one zaista odra~avaju glediata cjelokupnog pu anstva. 3.3.1. Neteritorijalna rjeaenja Lundske Preporuke sugeriraju da su neteritorijalni oblici uprave korisni za odr~avanje i razvitak identiteta i kulture nacionalnih manjina. Preporuke navode da podru ja na kojima se najbolje mo~e utjecati takvim rjeaenjima uklju uju obrazovanje, kulturu, upotrebu manjinskog jezika, religiju i druga pitanja klju na za identitet i na in ~ivota nacionalnih manjina. Pojedinci i skupine imaju pravo koriatenja vlastitih imena na manjinskom jeziku i pravo dobivanja slu~benog priznanja svog imena. Uzimajui u obzir da je odgovornost za utvrivanje obrazovnih standarda na vladinim tijelima, institucijama predstavnika manjina mo~e se prepustiti odreivanje nastavnih programa u podru jima manjinskih jezika, kulture ili u oba ova podru ja. Manjine, nadalje, mogu odrediti i upotrebljavati vlastite simbole i u~ivati druge oblike kulturnog izra~avanja. Neteritorijalna rjeaenja kojima se osiguravaju prava nacionalnih manjina nazivaju se jo i kulturnom autonomijom. Ustavnim zakonom te Zakonom o uporabi manjinskog jezika i pisma i Zakonom o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina osigurano je ostvarivanje posebnih prava i sloboda pripadnika hrvatskih nacionalnih manjina iz sfere kulturne autonomije u Republici Hrvatskoj. urica Alanovi-Bojovi navodi dva potonja zakona kao primjere primjene pozitivne diskriminacije nacionalnih manjina u Hrvatskoj. Ustavni zakon propisuje set mjera za ostvarenje kulturne autonomije. U provedbi propisa o kulturnoj autonomiji manjina, Siniaa Tatalovi identificira nekoliko moguih problema:  nedovoljnu osposobljenost i/ili spremnost odreenih ustanova koje se bave manjinskim pitanjima, potom nedovoljnu zainteresiranost pojedinih tijela lokalne i regionalne samouprave, kao i stanovitu apati nost i/ili nedovoljnu motiviranost pripadnika nacionalnih manjina ili njihovih organizacija . Zajedno s pripadnicima drugih nacionalnih manjina lanovima manjinskih zajednica propisano je pravo slu~enja manjinskim jezikom i pismom, privatno i u javnoj uporabi, ali u odreenim slu ajevima i u slu~benoj uporabi. Manjinski jezik ima status slu~benoga u slu aju kada pripadnici nacionalne manjine u pojedinoj lokalnoj jedinici ine veinu stanovniatva, te ako je bio uveden prema ranijim propisima, odnosno ako je to predvieno meunarodnim ugovorima. U svim ostalim slu ajevima lokalna jedinica mo~e urediti slu~benu uporabu manjinskog jezika svojim statutom. Nadalje, manjine imaju pravo na odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu kojim se slu~e. `kolska ustanova s nastavom na jeziku i pismu nacionalne manjine mo~e se osnovati i za manji broj u enika od broja utvrenog za po etak rada akolske ustanove s nastavom na hrvatskom jeziku i pismu. Uz opi dio nastavnog plana, program odgoja i obrazovanja na jeziku i pismu nacionalne manjine sadr~i dio u vezi s posebnoau nacionalne manjine. Stoga se u ustanovljenim odjeljenjima za u enike manjinskog porijekla podu avaju materinski jezik, knji~evnost, povijest, zemljopis i kulturno stvaralaatvo nacionalne manjine upravo na jezicima nacionalnih manjina. Manjine imaju prava i na slobodnu uporabu svojih znamenja i simbola prema hrvatskom zakonodavstvu, kao i na o itovanje svoje vjere i osnivanje vjerskih zajednica zajedno s drugim pripadnicima iste vjere. Pristup sredstvima javnog priopavanja i obavljanja djelatnosti javnog priopavanja (primanje i airenje informacija) na jeziku i pismu kojim se manjine slu~e je joa jedno od propisanih prava. Na kraju, kako bi ato bolje iskazali, o uvali i zaatitili svoja kulturna dobra i tradicije, hrvatsko zakonodavstvo predvia da se manjine smogu samoorganizirati i udru~iti radi ostvarivanja zajedni kih interesa. Zanimljivo je tretiranje manjina u talijanskom pravnom sustavu, jer je talijanskim Ustavom zagarantirana isklju ivo zaatita lingvisti kih manjina. Dakle, Ustav ne priznaje posebna prava nacionalnim, tj. etni kim manjinama na prostoru dr~ave, tek onim zajednicama koje se razlikuju u svojim lingvisti kim karakteristikama. Nadalje, regije svojim statutima odreuju koja su sve prava manjina i na koji na in ta prava mogu biti zaatiena. Na snazi je takoer od 1999. godine Zakon o zaatiti manjinskih jezika. 3.3.2. Teritorijalna rjeaenja Sve demokratske dr~ave imaju rjeaenja za upravljanje na razli itim teritorijalnim razinama. Europska i druga iskustva dokazuju vrijednost prijenosa vlasti odreenih zakonodavnih i izvranih funkcija sa sredianje na regionalnu razinu, koja prelazi obi nu decentralizaciju uprave sredianjih vlasti iz glavnog grada na regionalne ili lokalne urede. Preporuke iz Lunda sugeriraju da bi dr~ave, oslanjajui se na na elo supsidijarnosti, trebale razmotriti takav teritorijalni prijenos ovlasti, uklju ujui i specifi ne funkcije samouprave, osobito tamo gdje bi to poboljaalo ovlasti manjina u pitanjima koja se na njih odnose. Prikladne lokalne, regionalne ili autonomne uprave, koje odgovaraju posebnim povijesnim i teritorijalnim okolnostima u kojima se nalaze nacionalne manjine, mogu preuzeti odreeni broj funkcija kako bi u inkovitije odgovarale na zahtjeve manjina. Funkcije u kojima takva administracija mo~e preuzeti primarnu ili zna ajnu ovlast uklju uju obrazovanje, kulturu, upotrebu manjinskog jezika, zaatita okoliaa, lokalno planiranje, prirodne resurse, gospodarski razvitak, funkciju lokalne policije i stanovanje, zdravstvo i druge socijalne slu~be. Funkcije koje se dijele sa sredianjim i regionalnim vlastima uklju uju poreze, organizaciju sudova, turizam i transport. Lokalne, regionalne i autonomne vlasti moraju poativati i osiguravati ljudska prava svih osoba, uklju ujui i prava svake manjine unutar svoje nadle~nosti. U ovom e dijelu lanka biti podrobnije opisan ju~notirolski model teritorijalne autonomije, kao primjer o uvanja raznolikosti manjinske etni ke zajednice, pri emu je predviena mogunost samouprave na regionalnoj razini. U Osnovnim na elima talijanskog Ustava donesenog 1947. godine navedeno je da  Republika, jedinstvena i nedjeljiva, priznaje i unapreuje lokalne autonomije; uvodi u slu~bama koje zavise od dr~ave najairu administrativnu decentralizaciju; usklauje na ela i metode svog zakonodavstva sa potrebama autonomije i decentralizacije. Nadalje, Ustav ustanovljuje regije, navodei njihov broj i pojedina ne nazive, propisujui mogunost da putem inicijative regionalnih vijea nakon provedenog referenduma kroz proceduru donoaenja ustavnog zakona mogu biti stvorene nove regije, koje ne smiju imati manje od jednog miliona stanovnika. Nadalje, Ustav propisuje mogunost izdvajanja opina ili pokrajina iz pojedinih regija i pripajanja drugim regijama. Talijanski pravni i administrativni sustav specifi an je po asimetri nim nadle~nostima i ovlastima regija i njihovih tijela. Postoje regije sa airim ovlastima i veom autonomijom. Ovakvo rjeaenje uvjetovano je najprije posebnoau geografskog polo~aja u slu aju Sicilije i Sardinije, ili zbog osobitog etni kog sastava stanovniatva (kao sto je slu aj sa regijama Trentino-Alto Adige, Valle d'Aosta te Friuli Venezia Giulia). Ustav propisuje isklju ive nadle~nosti dr~ave, te nadle~nosti podijeljene izmeu dr~ave i regija. Slijedom na ela supsidijarnosti, sve nadle~nosti koje nisu odreene kao dr~avne pripadaju regijama. Najnovija reforma Ustava iz 2001. godine uvela je dodatnu devoluciju nadle~nosti na regije, stremei prema uvoenju federalnog sustava. Regija Trentino-Alto Adige provodi svoje ovlasti na zakonodavnom i upravnom planu kroz rad Regionalnog vijea, Regionalne vlade i njezina Predsjednika. Mjesta predsjednika i potpredsjednika Regionalnog Vijea alternativno pripadaju talijanskoj i njema koj jezi noj skupini. Sastav Regionalne vlade mora biti usklaen sa zastupljenoau jezi nih skupina u Regionalnom vijeu. Stalno sjediate Regionalne vlade je u Trentu. Vlada regije ima takoer dva potpredsjednika pri emu jedan potje e iz talijanske a drugi iz njema ke jezi ne skupine. Provincijama Bozano i Trento je dan veliki stupanj autonomije, te su one ovlaatene donositi zakonodavstvo iz podru ja gospodarstva, socijale i urbanizma. Klasi na teritorijalna autonomija u Hrvatskoj ne postoji, premda je bila predviena prvim Ustavnim zakonom o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etni kih i nacionalnih zajednica ili manjina. Naime, taj je zakon predviao osnivanje dvaju kotara: glinskog i kninskog u kojem su pripadnici srpske nacionalne manjine imali pravo na samoupravu. Zbog izbijanja oru~anog sukoba po etkom devedesetih godina i okupacije upravo podru ja koja su bila predviena za autonomiju, Zakon nikad nije efektivno proveden. Nakon 1995. godine i ponovne uspostave hrvatskog suvereniteta nad okupiranim podru jima, suspenzija odreenih odredbi Ustavnog zakona isklju ila je mogunost uspostave teritorijalne autonomije. 3.4. Ustavna i pravna zaatita i pravni lijekovi Rjeaenja kojima se regulira samouprava trebalo bi utvrditi zakonom s time da se ne mijenjaju kao obi ni propisi. Rjeaenja za unapreivanje sudjelovanja manjina u postupku donoaenja odluka mogu se utvrditi zakonom ili na drugim prikladan na in. Lundske preporuke sugeriraju da su rjeaenja prihvaena kao ustavne odredbe u pravilu predmetom viaeg stupnja druatvenog ili parlamentarnog konsenzusa kod usvajanja, te izmjena i dopuna. Promjene rjeaenja koja reguliraju samoupravu, a koja su ustanovljena zakonom, esto zahtijevaju kvalificiranom veinu kod donoaenja zakona. Praenje rjeaenja koja reguliraju samoupravu i sudjelovanje manjina u donoaenju odluka mo~e biti korisna prilika za razmatranje eventualnih izmjena na osnovi ste enih iskustava i promijenjenih okolnosti. Stoga Preporuke savjetuju da se mogu razmotriti privremena ili postupna rjeaenja koja bi omoguavala provjeru i razvitak novih oblika sudjelovanja. Ovakva rjeaenja mogu se ustanoviti zakonskim putem ili neformalnim sredstvima u odreenom vremenskom razdoblju, s time da se mogu produ~avati, mijenjati ili zavraiti ovisno o postignutom uspjehu. Jedno od takvih privremenih rjeaenja trebala je biti ranije predstavljena Komisija aestorice. Naime, Drugim Autonomnim statutom bilo je propisano da bi se svi dekreti sa zakonskom snagom trebali donijeti u roku od dvije godine, no Komisija je nastavila s radom do danaanjeg dana. Najvei je razlog za to ato se dekreti sa zakonskom snagom koje je Komisija donijela mogu mijenjati isklju ivo kroz postupak kojim su doneseni, te je Komisija time opravdavala svoje negaaenje. Ina e, Drugim Autonomnim statutom bilo je predvieno osnivanje Komisije koja se popularno naziva Komisija 137, po mjeri 137. Statuta, koja je trebala biti ustanovljena nakon ato dekreti sa zakonskom snagom budu izglasani, te bi Komisija 137 bila nadle~na za nadgledanje provedbe dekreta. Ova bi Komisija imala sedamnaest lanova, gdje bi njema ki govornici bili zastupljeni s deset mjesta, talijanski sa aest, a ladinski s jedim. Na regionalnoj razini postoji Komisija dvanaestorice, sa sli nim kompetencijama na razini regije Trentino-Alto Adige. U inkovito sudjelovanje nacionalnih manjina u javnom ~ivotu zahtijeva uspostavljanje konzultacijskih kanala za sprje avanje sukoba i rjeaavanje sporova, kao i mogunost ad hoc ili alternativnih mehanizama kada je to nu~no. Ove metode uklju uju: sudsko rjeaavanje sporova, kao ato je sudski nadzor zakonodavnih ili upravnih djelovanja vlasti, ato podrazumijeva da dr~ava ima nezavisno, dostupno i nepristrano sudstvo ije se odluke poatuju; i dodatne mehanizme za rjeaavanje sporova, kao ato su: pregovori, utvrivanje injenica, posredovanje, arbitra~a, javni pravobranitelj za nacionalne manjine, te specijalne komisije koje mogu biti sredianje mjesto i mehanizam za rjeaavanje pritu~bi u svezi s pitanjima upravljanja. Ostvarivanje prava i sloboda nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj zajam enih Ustavom, Ustavnim zakonom te posebnim zakonima nadziru tijela dr~avne uprave u pitanjima iz svog djelokruga. Vladi je dodijeljena posebna koordinativna uloga u nadgledanju primjene Ustavnog zakona i posebnih zakona koji ureuju pitanja od zna enja za nacionalne manjine. Najmanje jednom godianje Vlada podnosi Hrvatskom saboru izvjeae o provoenju ovoga Ustavnog zakona i o utroaku sredstava koja se u dr~avnom prora unu osiguravaju za potrebe nacionalnih manjina, a Savjet za nacionalne manjine Hrvatskom saboru odnosno njegovom radnom tijelu u ijem je djelokrugu ostvarivanje prava nacionalnih manjina podnosi polugodianje izvjeae o pitanjima koja su u djelokrugu Savjeta, te kvartalno izvjeae o utroaku sredstava koja su u dr~avnom prora unu osigurana za potrebe nacionalnih manjina. Vijea nacionalnih manjina, odnosno predstavnici nacionalnih manjina u jedinici samouprave imaju polu-nadzornu ulogu. Naime, ovlaateni su pokrenuti postupak nadzora zakonitosti opih akata lokalne jedinice ukoliko ocjene da se tim aktima krae prava nacionalne manjine. U slu aju pokretanja postupka nadzora, Vijee obavjeatava Savjet za nacionalne manjine koji je potom du~an o svom stajaliatu izvijestiti vijea nacionalnih manjina ili predstavnika nacionalnih manjina. Savjet za nacionalne manjine mo~e zatra~iti od Vlade provedbu nadzora nad primjenom Ustavnog zakona i posebnih manjinskih zakona od strane tijela dr~avne uprave i poduzimanje mjera za zakonito postupanje tih tijela. Vijea nacionalnih manjina, odnosno predstavnici nacionalnih manjina i Savjet za nacionalne manjine imaju pravo, u skladu s odredbama Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, podnijeti ustavnu tu~bu Ustavnom sudu Republike Hrvatske, ako po vlastitoj ocjeni ili povodom inicijative pripadnika nacionalne manjine smatraju da su povrijeena prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina propisana pozitivnim zakonima. Zaklju ak Premda postoje mnogobrojni meunarodni standardi za u inkovito sudjelovanje nacionalnih manjina u javnom ~ivotu, malo je meu njima koji su pravno obvezujui. Ipak, pri donoaenju propisa za zaatitu nacionalnih manjina i mjera za njihovo uklju ivanje u politi ki ~ivot zemlje, dr~ave vrlo esto uzimaju u obzir i tzv. soft law meunarodne mjere poput OSCE-ovih Preporuka iz Lunda, koje sadr~e skup mjera ija je namjera osigurati u inkovito sudjelovanje nacionalnih manjina u javnom ~ivotu. Osnovna konceptualna podjela unutar Preporuka iz Lunda slijedi dva pravca - sudjelovanje u upravljanju dr~avom kao cjelinom i samoupravu u odreenim lokalnim i unutarnjim pitanjima. Ovaj je prikaz iznio sadr~aj svih mjera pokuaavajui paralelno prakti nim primjerima iz hrvatskog te talijanskog i ju~notirolskog zakonodavstva i prakse predstaviti kako se mjere iz Preporuka primjenjuju u praksi. Dva naprijed obrazlo~ena primjera uklju ivanja manjina u javni ~ivot u Hrvatskoj i Ju~nom Tirolu dokazuju da se mjere predviene zakonodavstvom uvijek razlikuju od slu aja do slu aja. Dok u Republici Hrvatskoj ne postoji predviena mogunost teritorijalne autonomije ni za jednu od etni kih skupina, Ju~ni je Tirol upravo primjer kako se kroz davanje velike autonomije mo~e osigurati stabilnost i prosperitet regije, na obostrano zadovoljstvo dr~ave i njezinih manjina. Dakako, razlog za ovakvo rjeaenje u slu aju Ju~nog Tirola je rezultat povijesnih dogaaja te injenice da se radi o podru ju nastanjenom prete~ito jednom etni kom skupinom. Druga iji model sudjelovanja nacionalnih manjina u javnom ~ivotu osiguran je u Hrvatskoj. Naime, nacionalnim je manjinama osigurano ostvarivanje kulturne autonomije kroz skup mjera koja nastoje sa uvati posebnosti manjinskih etni kih grupa. Stoga pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo akolovanja na svom jeziku, obilje~avanje svojih blagdana, koriatenje manjinskih jezika u privatnom, ali pod odreenim uvjetima i javnom ~ivotu, atampanja glasila na manjinskim jezicima, te udru~ivanja u manjinske udruge. Manjine u Hrvatskoj sudjelovanja u radu predstavni kih i izvranih tijela na svim razinama vlasti. Nadalje, na lokalnoj razini pripadnici nacionalnih manjina sudjeluju u javnom ~ivotu i upravljanju lokalnim poslovima i putem vijea i predstavnika nacionalnih manjina kojima je dodijeljena konzultativna uloga. Na kraju, va~no je istaknuti da ostvarenje manjinskih prava ovisi podjednako o politi koj volji vlasti, razumijevanju veinskog stanovniatva da manjinama treba osigurati dodatna prava, ali i aktivnom sudjelovanju manjina u politi kom procesu i javnom ~ivotu openito. Stoga ce samo u onim dr~avama u kojima istinska volja cijelog stanovniatva za provoenje nacionalnih i meunarodnih propisa o zaatiti manjina biti postignuto ostvarenje u inkovitog sudjelovanja manjina u javnom ~ivotu. Literatura Pierre van den Berghe. Multicultural democracy: can it work?, Nations and Nationalism, October 2002, vol. 8, no. 4, pp. 433-449. urica Alanovi-Bojovi, Uloga jedinica lokalne i regionalne samouprave u zaatiti polo~aja i ostvarivanju prava pripadnika nacionalnih manjina, http://www.ljudskaprava-vladarh.hr/ Paolo Coluzzi, Regional and Minority Languages in Italy. A general introduction on the present situation and a comparison of two case studies: language planning for Milanese (Western Lombard) and Friulian, Working Papers 14, 2004, Mercator and Escarr International Centre for Ethnic Minorities and Nations, at http://www.mercator-central.org Matthias Koenig. Democratic governance in multicultural societies. Social conditions for the implementation of international human rights through multicultural policies. MOST, Management of Social Transformations, Discussion Paper No. 30, http://www.unesco. org/most/ Melissa Magliana. The Autonomous Province of South Tyrol: A model of self-governance?, Bozen/Bolzano: Europische Akademie, 2000. Milan Mesi, Europski standardi manjinske zaatite i polo~aj manjina u Hrvatskoj, Revija za sociologiju, No 3 4, 2003, 161 177. Budislav Vukas. The Legal Status of Minorities in Croatia, u Snezana Trifunovska. Minorities in Europe: Croatia, Estonia and Slovakia, The Hague: TMC Asser Press, 1999. Siniaa Tatalovi. Ljudska prava u Hrvatskoj  optereenost problemom nacionalnih manjina, http://www.cedet.org.yu/ Siniaa Tatalovi. Etni ki sukobi i europska sigurnost., Zagreb: Politi ka kultura, 2003.  Vidi npr. Preambulu Deklaracije UN o pravima osoba pripadnika nacionalnih ili etni kih, vjerskih i jezi nih manjinama iz 1992. godine. Takoer, vidi Be ka deklaracija aefova dr~ava Vijea Europe, 9. listopada 1993. Siniaa Tatalovi. Etni ki sukobi i europska sigurnost. Politi ka kultura, Zagreb 2003.  Vidi npr. stavak 35. OESS-ova Dokumenta sa sastanka posveenog ljudskoj dimenziji odr~anog u Kopenhagenu 1990. godine, lanak 2. stavak 2. i 3., Deklaracije UN o manjinama iz 1992. godine, te lanka 15. Okvirne konvencije o zaatiti nacionalnih manjina, Vijea Europe iz 1994. godine.  Stavci 1.-5. Preporuka iz Lunda.  Dr~ave sudionice OESS-a su upravo na sastanku 1992. godine to izrekle u Pariakoj povelji za novu Europu. Vidi npr. Matthias Koenig. Democratic governance in multicultural societies. Social conditions for the implementation of international human rights through multicultural policies. Management of Social Transformations - MOST, Discussion Paper No. 30 i Pierre van den Berghe. Multicultural democracy: can it work?, Nations and Nationalism, October 2002, vol. 8, no. 4, pp. 433-449.  Vidi stavak 33. Dokumenta iz Kopenhagena te dio VI, stavak 26. Helsinkog dokumenta.  Vidi npr. lanak 6. stavak 1 Okvirne konvencije.  Vidi stavak 32. OESS-ova Dokumenta iz Kopenhagena, lanak 3. stavak 2. Deklaracije o manjinama UN-a te lanak 3. stavak 1. Okvirne konvencije.  Vidi lanak 5. Okvirne konvencije.  Vidi npr. lanak 2. Ope deklaracije o ljudskim pravima, lanke 2. i 26. Meunarodnog pakta o graanskim i politi kim pravima i lanak 2. Meunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima. lanak 1. Meunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije te lanak 14. Europske konvencije o zaatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda Vijea Europe iz 1950. godine.  lanak 4. stavak 2. Okvirne konvencije. Vidi sli no u stavku 31. Dokumenta iz Kopenhagena, te lanku 4. stavak 1. Deklaracije UN-a o manjinama.  Vidi lanak 20 Okvirne konvencije. Sli no vidi OESS-ov Dokument iz Kopenhagena koji predvia u stavku 38 da e  dr~ave sudionice u svojim naporima da atite i unaprijede prava pripadnika nacionalnih manjina, u potpunosti poativati svoje obveze iz postojeih konvencija o ljudskim pravima i drugih odgovarajuih meunarodnih instrumenta .  Vidi stavak 37. Dokumenta iz Kopenhagena, lanak 8. stavak 4. Deklaracije UN-a o manjinama i preambulu Okvirne konvencije.  Milan Mesi, Europski standardi manjinske zaatite i polo~aj manjina u Hrvatskoj, Revija za sociologiju, No 3 4, 2003, 171.  Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etni kih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj, Narodne novine, 65/91, 27/92, 34/92, 51/00, 105/00. Viae o promjenama u zakonskm okviru zaatite manjina u Milan Mesi, Op.cit.  Viae o hrvatskom pravnom sustavu za zaatitu manjina vidi u Budislav Vukas. The Legal Status of Minorities in Croatia, u Snezana Trifunovska. Minorities in Europe: Croatia, Estonia and Slovakia, The Hague: TMC Asser Press, 1999.  Republika Hrvatska ratificirala je sve meunarodne instrumente koji propisuju zaatitu prava nacionalnih manjina. U okviru Ujedinjenih naroda Hrvatska je potpisnica Povelje Ujedinjenih naroda, Ope deklaracije o pravima ovjeka, Meunarodnog pakta o graanskim i politi kim pravima, Meunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, Meunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, Konvencije o spre avanju i ka~njavanju zlo ina genocida, Konvencije o pravima djeteta, Deklaracije o ukidanju svih oblika nesnoaljivosti i diskriminacije na temelju vjere i uvjerenja, Konvencije o borbi protiv diskriminacije u oblasti prosvjete te Deklaracije UN-a o pravima osoba pripadnika nacionalnih ili etni kih, vjerskih i jezi nih manjina. Kao lanica Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS), Hrvatska se obvezala ugraditi u svoj zakonski okvir sadr~aj Zavranog akta OESS-a, Pariaka Poveljom za Novu Europu, Dokument kopenhaakog sastanka o ljudskoj dimenziji i Dokument moskovskog sastanka o ljudskoj dimenziji, te Preporuke iz Lunda, Haaga i Osla. lanstvo u Vijeu Europe obvezuje Hrvatsku da svoj pravni poredak uskladi s odredbama Konvencije za zaatitu prava ovjeka i temeljnih sloboda, te protokolima uz tu Konvenciju, Okvirne konvencije o zaatiti nacionalnih manjina, kao i s Europskom poveljom o regionalnim i manjinskim jezicima i Europskom poveljom o lokalnoj samoupravi.  Ustav Republike Hrvatske, Narodne Novine 56/90, 135/97.  Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, Narodne Novine 155/02.  Zakon o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina i Zakonom o uporabi manjinskog jezika i pisma u Republici Hrvatskoj, Narodne novine 51/00.  Siniaa Tatalovi. Ljudska prava u Hrvatskoj  optereenost problemom nacionalnih manjina, http://www.cedet.org.yu/.  Viae o povijesti Ju~nog Tirola u Melissa Magliana. The Autonomous Province of South Tyrol: A model of self-governance?, Europische Akademie, Bozen, 2000.  Autonomiestatut, Verfassungsgesetz Nr. 5 vom 26. Februar 1948.  Das Staatsgesetz Nr. 118 vom 11. Mrz 1972, Gesetzesanzeiger der Republik Nr. 95 vom 11. April 1972 /Legge 11 marzo 1972, n. 118. Pubblicata nella Gazzetta Ufficiale 11 aprile 1972, n. 95.  Stavci 6.-10. Preporuka iz Lunda.  lanak 19  22. Ustavnog zakona  lanak 19. Ustavnog zakona.Vidi takoer Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor (pro iaeni tekst), Narodne Novine 69/03.  lanak 20. Ustavnog zakona. Viae o sudjelovanju manjina u radu jedinica lokalne i regionalne samouprave u urica Alanovi-Bojovi, Uloga jedinica lokalne i regionalne samouprave u zaatiti polo~aja i ostvarivanju prava pripadnika nacionalnih manjina, http://www.ljudskaprava-vladarh.hr/Seminar_ Alanovic.htm  lanak 22. stavak 2. Ustavnog zakona.  lanci 20. stavak 7 i lanak 24. stavak 6. Ustavnog Zakona.  lanak 21. Ustavnog zakona.  Legge provinciale 14 marzo 2003, n. 4 1, Disposizioni sull'elezione del Consiglio della Provincia Autonoma di Bolzano per l'anno 2003. Bollettino Ufficiale della Regione Autonoma Trentino - Alto Adige, 1 aprile 2003, n. 13. Art. 2. par 5, Legge Regionale 30 novembre 1994, n. 3, Elezione diretta del sindaco e modifica del sistema di elcioni dei Consigli communali nonche modifiche alle legge regionale 4 gennaio 1993, n. 1, Bollettino Ufficiale della Regione Autonoma Trentino - Alto Adige, 1 dicembre 1994, n. 54.  Stavci 12.-13. Preporuka iz Lunda.  lanak 24. Ustavnog Zakona.  Odluke Vlade RH o raspisivanju izbora za lanove Vijea nacionalnih manjina u jedinicama lokalne i podru ne (regionalne) samouprave, Narodne Novine 64/03.  Odluka Vlade Republike Hrvatske o raspisivanju dopunskih odnosno ponovljenih izbora za lanove Vijea nacionalnih manjina u jedinicama lokalne i podru ne (regionalne) samouprave i Odluka o raspisivanju ponovljenih izbora za prestavnike nacionalne manjine u jedinici lokalne i podru ne (regionalne) samouprave, Narodne Novine 4/04.  Vidi lanak 49. Zakona o izboru lanova predstavni kih tijela jedinica lokalne i podru ne (regionalne) samouprave, Narodne novine 33/01, 10/02, 155/02 i 45/03.  lanak 35. Ustavnog Zakona.  lanak 36. Ustavnog Zakona.  Decreto del presidente della Repubblica 31 agosto 1972, n. 670 1, Approvazione del testo unico delle leggi costituzionali concernenti lo statuto speciale per il Trentino-Alto Adige 1972, Pubblicato nella Gazzetta Ufficiale della Repubblica Italiana 20 novembre 1972, n. 301.  Stavci 14.-16. Preporuka iz Lunda.  Stavci 17.-18. Preporuka iz Lunda.  urica Alanovi-Bojovi, Op.cit.  Siniaa Tatalovi. Op.cit.  lanak 12. Ustavnog zakona.  lanak 3. Zakona o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina, Narodne novine 51/00.  lanak 6.  lanak 7. Ustavnog zakona.  lanak 6. Ustava Republike Italije.  Legge n. 482 Norme in materia di tutela delle minoranze linguistiche storiche. Gazzetta Ufficiale della Repubblica Italiana 20 dicembre 1999, n.297.  Stavci 19.-21. Preporuka iz Lunda.  lanak 132. Ustava Republike Italije, Costituzione della Repubblica Italiana, Gazzetta Ufficiale della Repubblica Italiana del 27 dicembre 1946.  Legge Costituzionale, 18 ottobre 2001, n. 3 1, Modifiche al titolo V della parte seconda della Costituzione 2001, Gazzetta Ufficiale della Repubblica Italiana, 24 ottobre 2001, n. 248.  Vise o ustroju autonomne provincije vidi u Melissa Magliana. Op.cit.43-61.  Ustavni zakon o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etni kih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj, Narodne Novine 68/95.  Stavci 22.-23. Preporuka iz Lunda.  Stavak 24. Preporuka iz Lunda.  lanak 37. Ustavnog zakona.     PAGE  PAGE 1 ht* , Xz,D@BLZ`HJj"4#6#P#h#####$,).)3344*8,82;4;`AbACCFF0FF G GLLLLLLMMNN*Q,Q`Ծԯԯԯԯԯԯԯԯԯԯ \mHsHB*mHphsHB*\mHphsHj0JUmHsHmHsH>*CJmHsH6>*CJaJmHsHCJ\aJmHsHCJaJmHsHDhjtvln* , %%00|>~>0Q2Q|V~V[[`$a$@``6a8avaxa>h@hhmjmssttzzڂ܂>@ $7$8$H$a$$a$``a4a6axaddjj`mbm.o0ohojoooqqssstւ؂̅|~ <>HJTVTVXZLbxrʺ̺ԺֺշհB*\mHphsH 0JmHsH>*CJaJmHsHB*mHphsHjH*UmHsHj0JUmHsHmHsH>*CJmHsH>*CJ\aJmHsH 6mHsHAXZz|FH\^:<hj$a$ $7$8$H$a$ֺƻȻлһֻػܻ޻XZtvz&(6824bd(*.0D~vp*,d f 8 : <  \mHsHmHsHB*CJmHphsH 0JmHsH 6mHsHj0JUmHsHmHsHB*mHphsHM< > :<~  ..n3p388P9R9BB JJOOV $7$8$H$a$$a$&(:z | ((--j3l3888P9 BB`KlKOOVVB_V_aab,crkkqqqq*uuuuuv x x|}8~&(BD~ĄƄXIJ[wҶҬҶҬCJ\aJmHsHj0JCJUaJmHsHB*CJaJmHphsHCJaJmHsH \mHsH>*CJmHsH 6mHsHmHsHj0JUmHsHDVV@_B_V_X_DfFfPkRkqquuuuvv x xdyeyzz{{||<~ $7$8$H$a$$a$<~>~&(B~ĄId҉lȣ $7$8$H$a$$a$$a$w<bdfЉ҉ԉ (Ԑ0jlnƣȣʣ9:@BDźźźźΫjCJH*UaJmHsHB*\mHphsHB*mHphsHmHsHj0JUmHsHj0JCJUaJmHsHCJ\aJmHsHCJaJmHsHC9@Bz=c:tRʵDF~ $7$8$H$a$$a$$a$DZxBD.Vz|=>cd:<tv2RTʵ̵ DDFHn|~\jlxz~ڹܹ޹&(*;͸ \mHsH 6mHsHB*mHphsHmHsHj0JUmHsHj0JCJUaJmHsHCJaJmHsHCJ\aJmHsHHڹ&Tbjv>@DFJLPRVXjlnh]h&`#$$a$ $7$8$H$a$*68<DƺȺBJTVbcjvx¿>@BFHLNRTXZfhjnp|~־֣֣0JmHnHu0J j0JU jUCJaJmHsHj0JCJUaJmHsH0J6CJaJmHsH 0JmHsH \mHsHj0JUmHsHmHsH ]mHsHB*mHphsHB*\mHphsH0JCJaJmHsH3 ՜.+,0 hp  `Scientific NetSQ Vaznost sudjelovanju nacionalnih manjina u javnom ivotu: komparavni prikaz zakonskih odrdbi I prakse u Republici Hrvatkoji i Juznom Tirolu Titlefhjlnrt8:>@BDFJL$a$$a$dnprt<FHJL0JmHnHuOJQJmHsHmHsH fhjlnrt8:>@BDFJL8:>@BDFH$a$$a$dnprt<FHJL<NPZ\0JOJQJmHnHu0JmHnHuOJQJmHsHmHsH Mr.sc. Antonija Petri uai objavljeno u Mitja }agar et al. (ur.): Manjine i europske integracije Split : Stina d.o.o., 2005.agreb: Politi ka kultura, 2003. 1 Mr.sc. Antonija Petri uai objavljeno u Mitja }agar et al. (ur.): Manjine i europske integracije Split : Stina d.o.o., 2005.agreb: Politi ka kultura, 2003. 9 HJLNRTVXZ\$a$  i8@8 NormalCJ_HaJmH sH tH <A@< Default Paragraph Font6@6  Footnote TextCJaJ8&@8 Footnote ReferenceH*, @, Footer  !&)@!&  Page Number.U@1.  Hyperlink >*B*ph:^@B: Normal (Web)dd[$\$e@R HTML Preformatted7 2( Px 4 #\'*.25@9CJOJQJ^JaJ8Oa8 result_title16CJ]aJ@Or@  Balloon TextCJOJQJ^JaJ,@, Header  p#i- =!"%&(14-6717y7g8N9@BE%NO]RTGU+XY^_Id`gjvlmoq[s7z}̃SJt>5=z|  !"#$%&'()*+,-./0123456789:0NqXt"  t q + 3Xv` >SxbnHm !!! "("+"|  3 4 `a((**r-s-//008090331626P9Q999<<@@EEFFZF[FBKCKBOCOIUJUYY____KdLdggjj m mrr0v1vavbv9z:zZz[z}}UVԊՊBCvw78ߜ?@=>|}ׯدYZߵ CD+,UV%Us}G-'% /2P2X}8'Ecx m%-/MNPSVY\]itu}000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0 0@0@0@0@0@0@0@0@0@0 0 (*,/`ֺwD*\`V<~H\"$/! !8@0(  B S  ? OLE_LINK5 OLE_LINK6 OLE_LINK9 OLE_LINK10 OLE_LINK7 OLE_LINK8 OLE_LINK1 OLE_LINK2 OLE_LINK3 OLE_LINK4ssGG} (( s sHH})*: ; - / 2 4 } ~ }~12VWjl`aik}~}~- / =!?!""##%%%%%%Y&Z&&&((}(~(**r-s-//00809011}2~233}4~444-626771737y7{7g8i8N9Q9}9~999<<}?~?@@}A~ABBcBdBDDEEFFZF[FBKCK%N'NBOCOOO]R_RTTGUJUUUVV+X-XXXYY=\>\e]i]j]l]m]o]p]q]r]w]^^____``aaccIdLdff_gbgggjjjjvlxlllm mooq qrr[s]s_t`tytzttttttt0v1vavbv7z:zZz[z}}~~78DẼ΃SVJLԊՊ78BC7979tw>@58787878ߜ=@79=>7878z}78ׯد()YZ78ߵ78  CJQ+38?NT{#279ABKLUV]`ghor{})>ABGV$%'45UW45su45} FI*+-/')%' /112km~ !24PR23XZ}8:~')EGcexz "xy&'9:dfmo%'-/.1MNNPPQQSTVWYZz} 2 4 _a((**q-s-//007090330626O9Q999<<@@EEFFYF[FAKCKAOCOHUJUYY____JdLd`gbgggjj m mrr/v1v`vbv8z:zYz[z}}TVӊՊACuw68ޜ>@<>{}֯دXZ޵ FHB޽߽E,TV$%'TWru| FI,/&)$' .1 14OR13WZ|7:&)DGbewz"lo$',/ .1LNNPPQQSTVWYZz}333333%-\bexk!M"S""%&*B*ph:^@B: Normal (Web)dd[$\$e@R HTML Preformatted7 2( Px 4 #\'*.25@9CJOJQJ^JaJ8Oa8 result_title16CJ]aJ@Or@  Balloon TextCJOJQJ^JaJi- =!"%&(14-6717y7g8N9@BE%NO]RTGU+XY^_Id`gjvlmoq[s7z}̃SJt>5=zt  !"#$%&'()*+,-./0123456789:0NqXt"  t q + 3Xv` >SxbnHm !!! "("+"t  3 4 a((**r-s-//008090331626P9Q999<<@@EEFFZF[FBKCKBOCOIUJUYY____KdLdggjj m mrr0v1vavbv9z:zZz[z}}UVԊՊBCvw78ߜ?@=>|}ׯدYZߵ CD+,UV%Us}G-'% /2P2X}8'Ecx m%-/MNPSVYepqu0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0 0@0@0@0@0@0@0@0 0 $$$'`ֺwD*L`V<~L  '! !8@0(  B S  ? OLE_LINK5 OLE_LINK6 OLE_LINK9 OLE_LINK10 OLE_LINK7 OLE_LINK8 OLE_LINK1 OLE_LINK2 OLE_LINK3 OLE_LINK4ssGGu (( s sHHu)*: ; - / 2 4 } ~ }~12VWjl`aik}~}~- / =!?!""##%%%%%%Y&Z&&&((}(~(**r-s-//00809011}2~233}4~444-626771737y7{7g8i8N9Q9}9~999<<}?~?@@}A~ABBcBdBDDEEFFZF[FBKCK%N'NBOCOOO]R_RTTGUJUUUVV+X-XXXYY=\>\e]i]j]l]m]o]p]q]r]w]^^____``aaccIdLdff_gbgggjjjjvlxlllm mooq qrr[s]s_t`tytzttttttt0v1vavbv7z:zZz[z}}~~78DẼ΃SVJLԊՊ78BC7979tw>@58787878ߜ=@79=>7878z}78ׯد()YZ78ߵ78  CJQ+38?NT{#279ABKLUV]`ghor{})>ABGV$%'45UW45su45} FI*+-/')%' /112km~ !24PR23XZ}8:~')EGcexz "xy&'9:dfmo%'-/.1MNNPPQQSTVWYZru 2 4 _a((**q-s-//007090330626O9Q999<<@@EEFFYF[FAKCKAOCOHUJUYY____JdLd`gbgggjj m mrr/v1v`vbv8z:zYz[z}}TVӊՊACuw68ޜ>@<>{}֯دXZ޵ FHB޽߽E,TV$%'TWru| FI,/&)$' .1 14OR13WZ|7:&)DGbewz"lo$',/ .1LNNPPQQSTVWYZru333333%-\bexk!M"S""%&1@1B1D1F1H1J0L1R1T0V0X1\0^1b1d0h0l1p0r0t1v0x1 i8@8 NormalCJ_HaJmH sH tH <A@< Default Paragraph Font6@6  Footnote TextCJaJ8&@8 Footnote ReferenceH*, @, Footer  !&)@!&  Page Number.U@1.  Hyperlink >*B*ph:^B: Normal (Web)dd[$\$eR HTML Preformatted7 2( Px 4 #\'*.25@9CJOJQJ^JaJ8Oa8 result_title16CJ]aJ@r@  Balloon TextCJOJQJ^JaJN " %@&'P1Z4566678k@A>EMwOQSTW.Y0^>_cfwjkl opry/}=Olօ8͈6o/  !"#$%&'()*+,-./0123456789:0NqXt"  t q + 3Xv` >SxbnHm !!! "("+"JK>?''>*?*,,Y/Z/////3 35588 99_<`<m@n@@EAEEEEEJJNNTT0Y1YA_B_k_l_ccggjjll$r%ruuuuyyyy1}2}؅م:;89WXŌƌqr12bc àZ[efܲݲbcƻǻ+,./ؿٿMNWA\-V<PRvOw Ei 3Ycl0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0 0@0@0@0@0@0@0@0 0 $$$'`ֺwD*t`V<~t  '! !8@0(  B S  ? OLE_LINK5 OLE_LINK6 OLE_LINK9 OLE_LINK10 OLE_LINK7 OLE_LINK8 OLE_LINK1 OLE_LINK2 OLE_LINK3 OLE_LINK4rr~~FF rr~~;;aa5:;klq r { }  PQJKNP>? " """ %%e%f%m%n%%%@&B&''((>*?*,,Y/Z/////P1R1223 344Z4\455666666778899 99_<`<??k@n@AAAAAABDCD>EAEEEEEJJMMNNwOyOQQSSTTUUVVWWXX.Y1Y[[\\\\\\\\\\0^2^>_B_k_l_``aaccccpfqfffggjjwjyjkkllll o opp$r%rrrssssttttttuuuuyyyy/}2}*~+~~~=?OQlnօم8;͈ψ69WXŌƌÓor/2bcàpqZ[efܲݲbcƻͻԻ¼Ѽ׼4<ľžξϾؾپ ./ĿſʿٿMNVY@C\^lm,/XYXYVX-.4578;>PRRTvxNQwyxz  "EGhk 35>?Y[bd;=celn59;jl{ } IK=?''=*?*,,X/Z/////3 35588 99^<`<l@n@?EAEEEEEJJNNTT/Y1Y@_B_j_l_ccffggjjll#r%ruuuuyyyy0}2}ׅم9;79VXČƌpr02acàY[df۲ݲacɺ˺Ż0abȽ!$-/׿ٿLNVY@C[^,/UX;>ORQTuxNQvy  "DGhk 25X[bekn333333;el?e!!!"f%B&.Z/ 3\4D559777 88*8U;;EFFPFVF^FgF"J/K6MMyOOSPPfRRS\ ]`?aLa\aia|abcccfgthhhhhh2ijjyj.kKkQkl>pquuvvwnxxxyyyK{{~9XǏS֘n 2MV v [f0/?ٿ-x~ Bozena GulijaXC:\WINDOWS\Desktop\Antonija\Vaznost sudjelovanju nacionalnih manjina u javnom ~ivotu.doc Bozena GulijaSC:\My Documents\PAPERS\Vaznost sudjelovanju nacionalnih manjina u javnom ~ivotu.doc:& 5It8ia0a0V@\\X\\OJQJL  !"#$%()*+-.0135789:;?@ABFGHIKLMNQRVWY^`bpcpfpgphpjplpmpnpopppupvpypzp{p}~XXXXxxFFF01 @01 1 1011100 1&1*1,0.1416181:1<0>1@1B1D1F1H1J0L1R1T0V0X1\0^1b1d0h0l1p0r0t1v0x1@010111010@110101\@10011@0010101110010101@1010 01010 0.14061:0B0L0f0p0r0v0@0z0|0~1&000 @0000L@00\@00l@000x@000d0@0f0F0h0L0j0R0l0X1n00p0UnknownG:Times New Roman5Symbol3& :Arial?5 :Courier New5& :Tahoma9Garamond"1hÒ"o&۞QRS]!0d2qXZVaznost sudjelovanju nacionalnih manjina u javnom ~ivotu: komparavni prikaz zakonskih odrdbi I prakse u Republici Hrvatkoji i Juznom Tirolu APetricusic Bozena Gulija\^z !"45>?@^_`jlH忺庳庳庳庳忺忺忺夫忺店庐 ^JmH sH B*^JmH phsH 5 ^JmHsH5CJmH sH  CJmH sH mH sH 5CJ mH sH 5CJ 5mH sH 5@ CJmH sH 5@ CJmH sH  5mH sH jUmHnHujUmH sH 8@010111010@110101\@10011@0010101110010101@1010 01010 0.14061:0B0L0f0p0r0v0@0z0|0~1000 @0000L@00\@00l@000x@000<0@0>0F0@0L0B0R0D0F0H0J0L0X1n1N0000P0R0T0V0X0UnknownG:Times New Roman5Symbol3& :Arial?5 :Courier New5& :Tahoma9Garamond"1hÒ"o&BQSS]!0d2qXZVaznost sudjelovanju nacionalnih manjina u javnom ~ivotu: komparavni prikaz zakonskih odrdbi I prakse u Republici Hrvatkoji i Juznom Tirolu APetricusic Bozena Gulija#pdCompObjdppdppdpp0$jpObjectPoolpdppdpsspdp0Tableppdppdp04#> 7 bjbjUUUU7|7|%)"-l`hXXXl88D|Tlj?f"T,C7E7E7E7E7E7E7$@ Bpi7X)))i72XX$?222)0 XXC72)C7226XX6 2}#lY(66l:?0j?6`D.`D62llXXXXRoot Entrypdppdp F02}#s1TableCCC AkiWordDocumentdokiodokiodo0ZSummaryInformationpdpp(pdp0 <p  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~     1 !"#$%&'()*+,-./0_23TUVWX[q`abcdefgtuՊ`9DwЗSzʠӠ?دV$$%(.v|;A' ~ MNNPPQQSTVWYZru Bozena GulijaXC:\WINDOWS\Desktop\Antonija\Vaznost sudjelovanju nacionalnih manjina u javnom ~ivotu.doc Bozena GulijaSC:\My Documents\PAPERS\Vaznost sudjelovanju nacionalnih manjina u javnom ~ivotu.doc Bozena GulijaSC:\My Documents\PAPERS\Vaznost sudjelovanju nacionalnih manjina u javnom ~ivotu.docJ 26t%/ua0a0V@X$a$5OJQJ\$a$5OJQJ\$a$0J OJQJmHsHOJQJ}}}}}}}} } } }}}}}}}}}}}}} }!}"}#}$}%}(})}*}+}-}.}0}1}3}5}7}8}9}:};}?}@}A}B}F}G}H}I}KLMNQRVWY^`bcfghjlmnopuvyz{}77777777777777777777777$%4~~..MNPQSTVWYZmnrst100106081:1T111001 @01 1 1011100 1&1*1,0.1416181:1<0>1@1B1D1F1H1J0L1R1T0V0X1\0^1b1d0h0l1p0r0t1v0x1@010111010@110101\@10011@0010101110010101@1010 01010 0.14061:0B0L0f0p0r0v0@0z0|0~1000 @0000L@00\@00l@000x@000<0@0>0F0@0L0B0R0D0X1F00H0UnknownG:Times New Roman5Symbol3& :Arial?5 :Courier New5& :Tahoma9Garamond"1hÒ"o&BQSS]!0d2qXZVaznost sudjelovanju nacionalnih manjina u javnom ~ivotu: komparavni prikaz zakonskih odrdbi I prakse u Republici Hrvatkoji i Juznom Tirolu APetricusic Bozena Gulija    4 lal 7 bjbjUUU7|7|%)"%l`:***>zzz8DL><fNN"pppKTo,5555555$$> D@pA57*KKA5S2**ppx<S2S2S20 *p*p5S25S2\S24**4pB 1 u#><z'44l<0<4A_.A4S2>>****Root Entrypdppdp F01 u#n1TableCCC AkiWordDocumentdokiodokiodo0hSummaryInformationpdpp(pdp0 <p !"#$%&'()*+,-./0_56789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRS`abcdefgimopDocumentSummaryInformationpdp8dp0#pdCompObjdppdppdpp0$jpObjectPoolpdppdpsspdp0Tableppdppdp04#>  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q ՜.+,0 hp  `Scientific NetSQ Vaznost sudjelovanju nacionalnih manjina u javnom ivotu: komparavni prikaz zakonskih odrdbi I prakse u Republici Hrvatkoji i Juznom Tirolu Title Oh+'0 4@T`l|     Vaznost sudjelovanju nacionalnih manjina u javnom ivotu: komparavni prikaz zakonskih odrdbi I prakse u Republici Hrvatkoji i Juznom Tiroluazn APetricusicPetPetNormaluBozena Gulijaov5zeMicrosoft Word 9.0u@ @r1@os@q#BDocumentSummaryInformationpdp8dp0#pdCompObjdppdppdpp0$jpObjectPoolpdppdpsspdp0Tableppdppdp0`D  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q ՜.+,0 hp  `Scientific NetSQ Vaznost sudjelovanju nacionalnih manjina u javnom ivotu: komparavni prikaz zakonskih odrdbi I prakse u Republici Hrvatkoji i Juznom Tirolu Title Oh+'0 4@T`l|     Vaznost sudjelovanju nacionalnih manjina u javnom ivotu: komparavni prikaz zakonskih odrdbi I prakse u Republici Hrvatkoji i Juznom Tiroluazn APetricusicPetPetNormaluBozena Gulijaov7zeMicrosoft Word 9.0u@ @r1@os@q#B