Pregled bibliografske jedinice broj: 219466
Imunoterapija raka bubrega
Imunoterapija raka bubrega // Knjiga sažetaka / Organizacijski odbor (ur.).
Osijek, 2005. str. 98-99 (pozvano predavanje, domaća recenzija, sažetak, stručni)
CROSBI ID: 219466 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Imunoterapija raka bubrega
Autori
Juretić, Antonio ; Šarić, Nera ; Bišof, Vesna
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni
Izvornik
Knjiga sažetaka
/ Organizacijski odbor - Osijek, 2005, 98-99
Skup
Treći hrvatski urološki kongres s međunarodnim djelovanjem
Mjesto i datum
Osijek, Hrvatska, 21.09.2005. - 24.09.2005
Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje
Vrsta recenzije
Domaća recenzija
Ključne riječi
/
Sažetak
Rak bubrega je neoplazma koja je razmjerno otporna na postojeće citostatsko, hormonsko i iradijacijsko liječenje. Stoga se u liječenju bolesnika s rakom bubrega primjenjuju i testiraju lijekovi ili terapije s imunomodulatornim djelovanjem, s ciljanim antiangiogeničnim ili antiproliferativnim djelovanjem ili s djelovanjem protiv ubikvitinskog-proteosomnog sistema. Nadalje, upotrebljavaju se i autologni citotoksični limfociti koji su prethodno aktivirani in vitro interleukinom-2 (tzv. stanice LAK) ili različiti postupci aktivne imunizacije. Imunoterapijsko liječenje polazi od pretpostavke da imunološki sustav domaćina (bolesnika) može kroz tumorske antigene prepoznati autologne stanice raka kao organizmu strane i posljedično pokrenuti antitumorsku imunološku reakciju. S tim ciljem testirani su i testiraju se razni postupci i agensi. Primjenljivost u kliničkoj praksi ovisi s jedne strane o uspješnosti postupaka, a s druge strane o tehnološkim i/ili financijskim ograničenjima. Razmjerno jednostavno su primjenljivi registrirani pripravci rekombinantnih citokina ili monoklonskih protutijela. Primjerice, rekombinantni IL-2 (rIL-2), koji je imunomodulatorni citokin, ako se primijeni u tzv. visokim dozama (600000 do 720000 IJ/kg) može izazvati terapijski odgovor u 10 do 20% bolesnika s metastatskim rakom bubrega. Dugoročno preživljenje je ipak rijetko. Slični rezultati postižu se i s rekombinantnim interferonom-alfa (rIFN-α ) koji osim imunomodulatornog djelovanja ima i antitumorsko i antiangiogenično djelovanje. Ta se dva citokina mogu upotrijebiti monoterapijski, u međusobnoj kombinaciji ili u kombinaciji s citostaticima (npr. s vinblastinom, capecitabinom, talidomidom). I primjena se monoklonskih protutijela s ciljanim antiangiogeničnim (bevacizumab) ili antiproliferativnim djelovanjem (cetuksimab, ABX-EGF) može smatrati imunoterapijom. U zaključku se može reći da liječenje raka bubrega, usprkos brojnim studijama s različitim terapijama bilo u adjuvantnoj primjeni ili u metastatskoj bolesti, nažalost još uvijek nije zadovoljavajuće.
Izvorni jezik
Hrvatski, engleski
Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti