ĐĎॹá>ţ˙ /ţ˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙Root Entry˙˙˙˙˙˙˙˙ ŔF€j’jˆżŔtőíç=Ŕ0WordDocument˙˙˙˙Ú_CompObj˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙jSummaryInformation(˙˙˙˙˙˙˙˙1ý˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙ @!"#$%'()*+,-ţ˙˙˙ţ˙˙˙ţ˙˙˙.ţ˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙ABCDEFG&˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙Root Entry˙˙˙˙˙˙˙˙ ŔF€j’jˆżŔtőíç=Ŕ0WordDocument˙˙˙˙ä_CompObj˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙jSummaryInformation(˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙1ý˙˙˙2˙˙˙˙˙˙˙˙ @˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙ţ˙˙˙ţ˙˙˙.ţ˙˙˙345679:;<=>?ţ˙˙˙ABCDEFG8˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙ÜĽhWŕ 4eçFä_nD}RĘRĘVVVVV:WŞV:W:W:W ZWjW:Wş^X†W†W"¨W¨W¨W¨W¨W¨W X X X X=JXşZşž[_Xj_zÜ[ŢV¨W$%¨W¨W¨W¨WÜ[¨WVV¨W†W¨W¨W¨W¨WV¨WV¨W XŔtőíç=ŔV8LV^VVVV¨W X¨Wc¨W Genska terapija raka jajnika: realnost ili daleka budućnost Prof. dr. sc. Antonio Juretić, Klinika za tumore, Radioterapijska onkologija, Ilica 197, HR-10,000 Zagreb, fax. 01-3775-536, e-mail: antonio.juretic(zg.hinet.hr Proučavanja onkogenetskihÜĽhWŕ $eçFÚ_nD}RĘRĘVVVVV0WŞV†0W0W0W PW`W0W°^X|W|W"žWžWžWžWžWžWXXXX=@XşúYş´[_X`_zŇ[ŢVžW$%žWžWžWžWŇ[žWVVžW|WžWžWžWžWVžWVžWX`Ĺ Zç=ŔV8LV^VVVVžWXžWcžW Genska terapija raka jajnika: realnost ili daleka budućnost Prof. dr. sc. Antonio Juretić, Klinika za tumore, Radioterapijska onkologija, Ilica 197, HR-10,000 Zagreb, fax. 01-3775-536, e-mail: antonio.juretic(zg.hinet.hr Proučavanja onkogenetskihodnosno bolest se može ispoljiti u djece ili u relativno mladjih bolesnika. Takodjer se u slučaju tih nasljednjih tumora može očekivati pojava oboljenja u više članova neke porodice. Da se tumori ne bi pogrešno dijagnosticirali kao nasljedni potrebno je prethodno isključiti izloženost čitave porodice karcinogenim činiteljima iz okoline. U bolesnika s nasljednim tumorom, zbog skraćenog vremena akumulacije mutacije gena, postoji i mogućnost neovisnog nastanka više matičnih tumorskih stanica (više tumora različitog klonskog porijekla). Klinički se tako može naići na sinhrone i metahrone tumore bilo u istom, bilo u raznim organima kao i na paralelnu pojavnost drugih netumorskih bolesti (razni sindromi) (1, 2, 3, 4, 5, 6). Utjecaj naslijedja može biti i relativno “prikriven”, primjerice kod nasljedjivanja gena s relativno slabom prodornošću i/ili dominacijom. Tada se vrlo često govori o nasljedjivanju “sklonosti” (predispozicije) za neku bolest. Primjerice, kod relativno češćih tumora (dojke, ovarija, endometrija, melanoma, pluća, kolona, želuca) zamijećeno je da ukoliko jedan član porodice (potomak) ima tumor, tada braća i sestre imaju, u odnosu na opću populaciju, barem 2 do 3 puta veći relativni rizik razvitka istog tumora. Tada je vrlo teško razlučiti da li se radi o slučajnom ili naslijedjenom tipu tumora. Grupiranje oboljelih unutar porodice može biti i izraženije, tj. tumorska bolest može se ispoljiti u više članova porodice (1, 2, 3, 4, 5, 6). Analize nasljedjivanja ukazuju najčešće na nasljedjivanje relativno rijetkog alela (ili mutiranog gena) s relativno jačom prodornošću. Termin porodični tumor odnosi se uglavnom na takve “jasne” skupine bolesnika. Iz grupe porodičnih tumora izdvajaju se katkada kao podskupina, bilo zbog relativno lakog prepoznavanja uloge nasljedja bilo zbog ispoljavanja bolesti u smislu karakterističnih sindroma, tzv. nasljedni (hereditarni) tumori ili sindromi (1, 2, 3, 4, 5, 6). Smatra se da nasljedni epitelni ovarijalni karcinomi čine 3 do 5% svih epitelnih ovarijalnih karcinoma. Identificirana su tri autosomno-dominantna nasljedna sindroma: nasljedni carcinom dojke i ovarija, nasljedni ovarij-specifični karcinom i sindrom Lynch II. U sindromu nasljednog carcinoma dojke i ovarija, a to je i najčešća skupina nasljednih karcinoma ovarija, smatra se da važnu ulogu u procesu maligne pretvorbe ima mutirani gen BRCA1 koji se nalazi u tih bolesnica (3, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12). Za sada se utjecaj nasljedja najčešće dokazuje putem segregacijske analize uporabom polimorfnih genskih markera. U budućnosti treba očekivati identifikaciju gena uključenih u onkogenetske puteve i njihovo korištenje za markiranje. Predisponirani pojedinci u slučaju pojedinih hereditarnih sindroma i/ili familijarnih tumora mogu imati koristi od rane dijagnoze i liječenja. Primjerice, u predisponiranih bolesnica s nasljednim karcinomom ovarija kao metoda liječenja (izlječenja?) u obzir dolazi profilaktična ovarijektomija. U liječenju onkoloških bolesnika u posljednje se vrijeme osim standardnih i prihvaćenih metoda i sredstava liječenja (kiruško, radioterapijsko, kemoterapijska, modifikatori biološkog odgovora) počinje razmatrati i uporaba tzv. genske terapije. Genska terapija obuhvaća postupke kojima se unošenjem molekula DNA (gena), bilo u tumorske, bilo u normalne stanice, želi postići eliminiranje ili smanjenje broja tumorskih stanica. Za sada je usmjerena samo na liječenje genskih defekata u somatskih stanica. Ovisno o svrsi, genskom terapijom želi se primjerice izazvati promjena fenotipa tumorske stanice u normalni fenotip, pokrenuti mehanizme “samoubojstva” u tumorskih stanica, aktivirati imunosne antitumorske mehanizme u bolesnika ili unosom odgovarajućih gena povećati rezistenciju normalnih stanica prema citostaticima. Ti postupci još nisu stekli svoju potvrdu u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Neki od njih su testirani samo in vitro dok su drugi u početnim kliničkim testiranjima sa svrhom utvrdjivanja kako njihove netoksičnosti tako i djelotvornosti. U tablici 1. prikazani su razni terapijski ciljevi genske terapije. Neki od tih postupaka, primjerice postupci usmjereni ka korekciji gena djeluju lokalno ograničeno i njima se obuhvati vjerojatno samo frakcija tumorskih stanica. S druge strane, postupci koji bi trebali aktivirati imunosni sustav domaćina, nakon uspješne aktivacije antitumorske imunosti, bili bi sistemski. Stanice koje se podvrgavaju genskoj terapiji mogu tijekom terapije i dalje biti u sastavu tkiva ili organa. To su tzv. in vivo postupci. Primjerice, uz pomoć bronhoskopa može se učiniti “sprejanje” sluznice respiratornog trakta ili karcinoma bronha. Aktivni sadržaj spreja, u takvoj varijanti genske terapije, su geni usmjereni ka korekciji cistične fibroze ili ka liječenju raka pluća. S druge strane, naročito u slučaju postupaka genske terapije koji su usmjereni na pokretanju antitumorske imunosti ili povećanju kemorezistencije normalnih matičnih stanica koštane srži, upotrebljava se tzv. ex vivo tretman. Iz tijela bolesnika uzimaju se odredjene odgovarajuće stanice, kultiviraju se in vitro i tada se u njih unašaju “terapijski” geni pa se zatim te stanice vraćaju natrag u bolesnika. Primjerice, u tumorske stanice su unešeni geni koji odredjuju tumorske antigene ili limfokine koji imunosno stimulatorno djeluju. Tehnički, unos gena ili molekula DNA u stanice otežan je postojanjem negativnog naboja kako u molekula DNA tako i u molekula koje izgradjuju staničnu membranu To onda stvara odbojne sile izmedju tih molekula s posljedicom otežavanja ili sprečavanja ulaska molekule DNA u stanice. Stoga se za olakšavanje ulaska molekule DNA u stanice upotrebljavaju pomoćna sredstva za unos molekula DNA tzv. vektori. Vektori se mogu podijeliti u dvije skupine i to skupinu virusnih vektora i skupinu liposoma i drugih nevirusnih vektora. Atraktivnost uporabe virusa u smislu vektora je ta što su virusi evolucijski selekcionirani za ulazak u stanice i ekspresiju svojih gena u zaraženim stanicama. Takodjer, metode molekularne biologije omogućuju “izrezivanje” dijela virusne molekule DNA ili RNA i “ubacivanje” terapijskih gena. Nadalje, virusi mogu unijeti relativno veće dijelove molekula DNA u stanice a mogu pokazivati i tropizam prema odredjenom tipu stanica. Virusi koji bi se upotrebljavali ili se već upotrebljavaju kao vektori trebaju takodjer biti i modificirani (osakaćeni) u smislu spontanog umnožavanja i virulencije (izazivanja bolesti). Opasnost predstavlja i mogućnost slučajne rekombinacije genski modificiranog i divljeg virusa sa stvaranjem virulentnog genetski modificiranog virusa. Kao virusni vektori testirani su ili se razmatra uporaba retrovirusa, adenovirusa, adeno-asociranih virusa, herpes virusa, virusa vakcinije itd. Nadalje, opasnost ili nedostaci uporabe virusa kao vektora su, ovisno o vrsti virusa, trajna integracija u genom stanice, s dodatnom nuspojavom, a zbog nasumične ugradnje u molekule DNA stanice, moguće je razaranje gena u susjedstvu sa stvaranjem potencijalno štetnih učinaka (? karcinogeni učinak). Nekim virusima isto tako nedostaje specifičnost u smislu staničnog tropizma i efikasnost u inficiranju stanica koje se ne dijele. Neki od njih takodjer mogu izazvati protiv sebe i znatnu imunosnu reaktivnost, a što onda otežava njihovo korištenje u ponovljenom pokušaju genske terapije. Kod nevirusnih vektora ne postoji opasnost od njihove nekontrolirane pretvorbe u infektivne agense. Isto tako nisu ili su vrlo slabo imunogenični. S druge strane, u usporedbi s virusnim vektorima, djelotvornost (efikasnost) u smislu unosa molekula DNA im je slabija. DNA koja se unaša putem nevirusnih vektora obično je u formi plazmida. Najčešći (i najpoznatiji) nevirusni vektor jesu liposomi, odnosno njihova unaprijedjena verzija lipopleksi. To su zapravo sintetski mjehurići s pozitivno nabijenom lipidnom stijenkom koja zaokružuje vodenu otopinu koja sadrži plazmide. Osim relativno slabe efikasnosti u usporedbi s virusima, uporabu liposoma in vivo ograničava degradacija u plazmi i njihovo odstranjenje od strane retikuloendotelnog sustava. Kao zamjena lipidnom omotaču testiraju se i omotači koji su po sastavu polimeri aminokiselina. I liposomi i ti drugi omotači probaju se takodjer dodatno modificirati kako bi se postigao veći tropizam prema stanicama s odredjenim mebranskim receptorima. Konačno, postoje i pokusi uporabe tzv. gole DNA. Pokazalo se je da i.m. injiciranje plazmida može izazvati pokretanje specifične imunosne reakcije protiv produkta odredjenog genom u injiciranom plazmidu. Izgleda da, ili oštećenje tkiva, ili povećani pritisak na mjestu injiciranja omogućuje ulazak gole DNA u stanice. Genska terapija raka jajnika ili nekog drugog raka je zapravo u fazi izmedju svakidašnje realnosti i bliske budućnosti. Nalazimo se vrlo vjerojatno u situaciji koja se može usporediti s otkrićem Louisa Pastera 1859., a kasnije i drugih istraživača u prošlome stoljeću koji su dokazali da dio bolesti izazivaju mikroorganizmi. S druge strane, ciljana, specifična i terapija pacijenata s antibioticima je započela tek sredinom ovog stoljeća, od 1945. pa nadalje. U tom vremenskom periodu od skoro 100 godina, na raspolanju je bilo uglavnom samo simptomatsko liječenje uz mjere prevencije i/ili higijene koje su vrlo efikasne. Vremensko razdoblje izmedju otkrića molekularnih procesa onkogeneze i kliničke primjene genske terapije će vrlo vjerojatno biti kraće. Za dio tumora poznati su i karcinogeni agensi koji bi se mogli izbječi (pušenje i rak pluća). Tamo gdje se može primijeniti, svakako je jeftinija i efikasnija prevencija od raznih terapijskih modaliteta koji su, zbog uznapredovalosti tumorske bolesti kod postavljanja dijagnoze, najčešće ograničenog djelovanja. Literatura: 1. Hall E J. Review article: The gene as theme in the paradigm of cancer. Br J Radiol 1993; 66: 1-11. 2. Cavenee W K, White R L. The genetic basis of cancer. Sci Am 1995; 272: 50-57. 3. Kacinski B M. Ovarian cancer. U: Kurzrock R, Talpaz M, ur. Molecular biology in cancer medicine. London: Martin Dunitz, 1995: 322-335. 4. Caldas C, Ponder B A J. Cancer genes and molecular oncology in the clinic. Lancet 1997; 349 (suppl 2): 16-18. 5. Auersperg N, Edelson MI, Mok SC, Johnson SW, Hamilton TC. The biology of ovarian cancer. Semin Oncol 1998; 25: 281-304. 6. Holschneider CH, Berek JS. Ovarian cancer: epidemiology, biology and prognostic factors. Semin Surg Oncol 2000; 19: 3-10. 7. Kristensen G B, Trope C. Epithelial ovarian carcinoma. Lancet 1997; 349: 113-117. 8. Miki Y, Swensen J, Shattuck-Eidens D, Futreal A P et al. A strong candidate for the breast and ovarian cancer susceptibility gene BRCA1. Science 1994; 266: 66-71. 9. Lerman C, Narod S, Schulman K, Hughes C et al. BRCA1 testing in families with hereditary breast-ovarian cancer. JAMA 1996; 275: 1885-1892. 10. Berchuck A, Cirisano F, Lancaster J M, Schildkraut J M et al. Role of BRCA1 mutation screening in the management of familiar ovarian cancer. Am J Obstet Gynecol 1996; 175: 738-746. 11. Bishop DT. BRCA1 and BRCA2 and breast cancer incidence: a review. Ann Oncol 1999; 10(suppl 6): S113-S119. 12. Hamilton TC, Berek JS, Kaye SB. Basic research: how much do we know, and what are we likely to learn about ovarian cancer in the near future? Ann Oncol 1999; 10 (Suppl 1): 69-73. 13. Bourne T H, Lynch H T. Management of familiar and hereditary ovarian cancer. U: Lawton F G, Neijt J P, Swenerton K D, ur. Epithelial cancer of the ovary. London: BMJ publishing group, 1995: 75-95. 14. Eisinger F, Reynier C L, Chabal F, Luquet C, Moatti J-P, Sobol H. Acceptable strategies for dealing with hereditary breast/ovarian cancer risk (correspondence). J Natl Cancer Inst 1997; 10: 731-731. 15. Greene M H. Genetics of breast cancer. Mayo Clin Proc 1997; 72: 54-65. 16. Silverberg SG. Molecular diagnosis and prognosis in gynecologic oncology. Arch Pathol Lab med 1999; 123: 1035-1040. 17. Berchuck A, Schildkraut JM, Marks JR, Futreal PA. Managing hereditary ovarian cancer risk. Cancer 1999; 86: 2517-2524. 18. Mastrangelo M J, Berd D, Nathan F E, Lattime E C. Gene therapy for human cancer: an essay for clinicians. Semin Oncol 1996; 23: 4-21. 19. Blaese R M. Gene therapy for cancer and AIDS. Sci Am 1997; 276: 91-95. 20. Felgner P L. Nonviral strat procesa na molekularnoj razini u posljednjem desetljeću rezultirala su spoznajom da je maligna alteracija posljedica trajne promjene strukture ili funkcije gena, prvenstveno onih gena koji su fiziološki uključeni u regulacijske puteve proliferacije i rasta normalnih stanica. Neki od tih gena mogu djelovati u smislu stimulacije tih staničnih procesa (tzv. skupina proto-onkogena), dok drugi mogu djelovati u smislu sprečavanja pretjerane (nekontrolirane) proliferacije i rasta stanica (tzv. skupina tumor supresorskih gena). U kontrolu stanične aktivnosti uključeni su i geni nadzora stanične diobe kao i geni koji odredjuju molekule s funkcijom popravka oštećenih molekula DNA (1, 2, 3, 4, 5, 6). Najčešći uzrok trajne promijenjene strukture i/ili aktivnosti tih gena jesu njihove mutacije. Maligni fenotip se ispolji ako mutacije zahvate više raznih gena, odnosno ako se u stanicama akumuliraju mutacije. Gomilanjem mutacija stanice sve više gube karakteristike normalnih stanica pa primjerice nastaju preneoplastično promijenje stanice. Kada mutacijama bude zahvaćen kritični broj gena može se očekivati konačna pretvorba normalne stanice u tumorsku stanicu. Do sada je već poznat relativno veliki broj gena koji mogu biti u svezi s malignom alteracijom, a otkrivaju se i dalje. Razmatranjem molekularnih mehanizama onkogeneze pokušavaju se odrediti i molekularni putevi (engl. pathways) onkogeneze (1, 2, 3, 4, 5, 6). S aspekta nasljedja tumori se mogu svrstati u dvije skupine: u tzv. sporadične (slučajne, nenasljedne) tumore ili u tzv. nasljedne tumore. Histološki, a i po biološkom ponašanju, izmedju slučajnih i nasljednjih tumora ne postoji razlika. Nenasljedni su tumori posljedica akumulacije mutacije gena u tjelesnim stanicama (somatskim i zametnim) tijekom života bolesnika. U slučajnih tumora nema podataka o oboljevanju drugih članova porodice. Proces maligne promjene obično uspije tek u jednoj stanici, najčešće somatskoj. Tumori stoga najčešće izvorno potječu od jedne matične tumorske stanice, pa su tumorske stanice monoklonskog porijekla (1, 2, 3, 4, 5, 6). Razdoblje u kojem se može očekivati akumulacija mutacija u “normalnoj” stanici, odnosno maligna promjena stanice, mjeri se najčešće godinama i desetljećima. Tumori se zato obično pojavljuju u relativno kasnijoj životnoj dobi. Tek ukoliko neki od mutiranih gena ima izrazito dominantni učinak i prodorno ispoljavanje, pojava se tumora može očekivati i u relativno mladjoj životnoj dobi. Analize gena sporadičnih tumora su pokazale da se vrlo često kao promijenjeni mogu naći geni p53, HER-2/neu i c-myc. Teoretski bi se stvaranje slučajnih tumora moglo izbjeći ukoliko se znaju karcinogeni agensi koji urokuju neki tip tumora pa se izbjegne izlaganje stanica organizma, odnosno pojedinaca tim karcinogenim agensima (npr. izbjegavanje duhanskog dima) (1, 2, 3, 4, 5, 6). Ako su neki od mutiranih gena s relativno dominantnim učinkom i prodornim ispoljavanjem već naslijedjeni od roditelja, preko njihovih spolnih stanica, tada se može očekivati “skraćeno” vrijeme akumulacije mutacija, áFâFăFäFĺFćFçFZGĆGŰRS)S>SYSZSţüúüüőŔ!Źő Ŕ!Źő Ŕ!Źő Ŕ!Źő Ŕ!ŹőŔ!ŹüőŔ!ŹühK@ń˙Normal]a "A@ň˙Ą"Default Paragraph Font @ň Header ŕŔ! @ Footer ŕŔ!)@˘ Page Number23, 24, 25, 26). (18, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 26). (18, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 26). (1, 23, 24, 25, 26) 4™?¤Đ/Ľŕ=Ś§¨ Š Ş 43n`kxz|G$–?@DáFçF%&'(`gkrt!!˙€cZeki'C:\WINWORD\ANTONIO\ONKOLOGI\ĆGäGĺGôGúGĘRŮRŰRÜRëRńRSSSSS'S)S=S>S?SXSYSZS[SüüüüúüüüüüüüüüüüüüöúüöPau]cěD?S˙˙˙˙ !˙˙!˙˙!˙˙!˙˙ ˙˙ ˙˙ ˙˙ ˙˙ ˙˙ ću b”"B,Ë5×<ěD׳}8™¤ˇŔ´š˙ç!č!é!Ş%‡)Ű-)3ěD Ŕ!ŹŔ!Ź Ŕ!ŹŔ!ŹŔ!ŹŔ!ŹŔ!ŹŔ!Ź Ŕ!Ź Ŕ!Ź Ŕ!ŹŔ!Ź Ŕ!Ź`kxz|ĆG[S$*–?@DáFZS%&'(`gkrt!!˙€cZeki'C:\WINWORD\ANTONIO\ONKOLOGI\JAJNIK1.DOCajuretic*C:\My Documents\antonio\radovi\JAJNIK1.DOC˙@EPSON Stylus COLOR 740LPT1:EPIJNL20EPSON Stylus COLOR 740EPSON Stylus COLOR 740&”&‹€ š 4hh DLLName16=EPIGUE3N.DLLDLLName32=EPIDA230.DLLEPSON Stylus COLOR 740hh L L dhh  q****  q****2˙´4š žx7EPSON Stylus COLOR 740&”&‹€ š 4hh DLLName16=EPIGUE3N.DLLDLLName32=EPIDA230.DLLEPSON Stylus COLOR 740hh L L dhh  q****  q****2˙´4š žx7€č!č!č!č!Đhȝ˛Ëéů˙rs‚ˆ—˜š˙ç!č!é!d%„%“%™%¨%Ş%B)`)a)p)v)…)‡)´-ľ-Ä-Ę-Ů-Ű-3333'3)3W7k7mDnDpDĚDÍDŮDáDâDäDĺDęDëDěD`aG`aGa3GaCGaIG`XGaÖaZGa[GajGapGaG`9!`C`€C`ćF`XSa;!a€Ga GaŻGaľG`ÄGaŮ$aĆGaäGaĺGaôGaĘR`ŮRa‘(aŰRaÜRaëRańR`SaŔ,aSaSaSaS`'Saé1a)S`6`YS`iF`kF`ÇF`ČFaÔFaZS`ÝF`ßF`ŕF`ĺF`CXTimes New Roman Symbol &ArialîTimes New Roman CE HRTimes"ˆĐhRD&ĹJFˆJ†H]ć l8 ƒx ŠzZProf. dr. sc. Antonio Jureti}: Genska terapija raka jajnika: realnost ili daleka budu}nostZekiajureticajuretic°D73Microsoft Word for Windows 95F@@ łx@~G:Ŕ@„›djźź@lÁŰç=Ŕ ć l8ţ˙ ŐÍ՜.“—+,ůŽ0řHP\dl t| „âkztœx [Prof. dr. sc. Antonio Jureti}: Genska terapija raka jajnika: realnost ili daleka budu}nostţ˙˙˙ ţ˙˙˙ ţ˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙ţ˙ ˙˙˙˙ ŔFMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.6ô9˛qţ˙ ŕ…ŸňůOhŤ‘+'łŮ0ŕ˜  ,8H \h  œ ¨ ´ŔČĐŘâ[Prof. dr. sc. Antonio Jureti}: Genska terapija raka jajnika: realnost ili daleka budu}nost˙DZeki{D@DHNormal DocumentSummaryInformation8˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙ (˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙ procesa na molekularnoj razini u posljednjem desetljeću rezultirala su spoznajom da je maligna alteracija posljedica trajne promjene strukture ili funkcije gena, prvenstveno onih gena koji su fiziološki uključeni u regulacijske puteve proliferacije i rasta normalnih stanica. Neki od tih gena mogu djelovati u smislu stimulacije tih staničnih procesa (tzv. skupina proto-onkogena), dok drugi mogu djelovati u smislu sprečavanja pretjerane (nekontrolirane) proliferacije i rasta stanica (tzv. skupina tumor supresorskih gena). U kontrolu stanične aktivnosti uključeni su i geni nadzora stanične diobe kao i geni koji odredjuju molekule s funkcijom popravka oštećenih molekula DNA (1, 2, 3, 4, 5, 6). Najčešći uzrok trajne promijenjene strukture i/ili aktivnosti tih gena jesu njihove mutacije. Maligni fenotip se ispolji ako mutacije zahvate više raznih gena, odnosno ako se u stanicama akumuliraju mutacije. Gomilanjem mutacija stanice sve više gube karakteristike normalnih stanica pa primjerice nastaju preneoplastično promijenje stanice. Kada mutacijama bude zahvaćen kritični broj gena može se očekivati konačna pretvorba normalne stanice u tumorsku stanicu. Do sada je već poznat relativno veliki broj gena koji mogu biti u svezi s malignom alteracijom, a otkrivaju se i dalje. Razmatranjem molekularnih mehanizama onkogeneze pokušavaju se odrediti i molekularni putevi (engl. pathways) onkogeneze (1, 2, 3, 4, 5, 6). S aspekta nasljedja tumori se mogu svrstati u dvije skupine: u tzv. sporadične (slučajne, nenasljedne) tumore ili u tzv. nasljedne tumore. Histološki, a i po biološkom ponašanju, izmedju slučajnih i nasljednjih tumora ne postoji razlika. Nenasljedni su tumori posljedica akumulacije mutacije gena u tjelesnim stanicama (somatskim i zametnim) tijekom života bolesnika. U slučajnih tumora nema podataka o oboljevanju drugih članova porodice. Proces maligne promjene obično uspije tek u jednoj stanici, najčešće somatskoj. Tumori stoga najčešće izvorno potječu od jedne matične tumorske stanice, pa su tumorske stanice monoklonskog porijekla (1, 2, 3, 4, 5, 6). Razdoblje u kojem se može očekivati akumulacija mutacija u “normalnoj” stanici, odnosno maligna promjena stanice, mjeri se najčešće godinama i desetljećima. Tumori se zato obično pojavljuju u relativno kasnijoj životnoj dobi. Tek ukoliko neki od mutiranih gena ima izrazito dominantni učinak i prodorno ispoljavanje, pojava se tumora može očekivati i u relativno mladjoj životnoj dobi. Analize gena sporadičnih tumora su pokazale da se vrlo često kao promijenjeni mogu naći geni p53, HER-2/neu i c-myc. Teoretski bi se stvaranje slučajnih tumora moglo izbjeći ukoliko se znaju karcinogeni agensi koji urokuju neki tip tumora pa se izbjegne izlaganje stanica organizma, odnosno pojedinaca tim karcinogenim agensima (npr. izbjegavanje duhanskog dima) (1, 2, 3, 4, 5, 6). Ako su neki od mutiranih gena s relativno dominantnim učinkom i prodornim ispoljavanjem već naslijedjeni od roditelja, preko njihovih spolnih stanica, tada se može očekivati “skraćeno” vrijeme akumulacije mutacija, áFâFăFäFĺFćFçFZGĆGŰRS)S>SYSZS\SţüúüüőŔ!Źő Ŕ!Źő Ŕ!Źő Ŕ!Źő Ŕ!ŹőŔ!ŹüőŔ!ŹüühK@ń˙Normal]a "A@ň˙Ą"Default Paragraph Font @ň Header ŕŔ! @ Footer ŕŔ!)@˘ Page Number23, 24, 25, 26). (18, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 26). (18, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 26). (1, 23, 24, 25, 26) 4™?¤Đ/Ľŕ=Ś§¨ Š Ş 4 43n`kxz|G$–?@DáFçF%&'(`gkrt!!˙€cZeki'C:\WINWORD\ANTONIO\ONKOLOGI\ĆGäGĺGôGúGĘRŮRŰRÜRëRńRSSSSS'S)S=S>S?SXSYSZS[S\S]SüüüüúüüüüüüüüüüüüüöúüööPau]cěD?S˙˙˙˙ !˙˙!˙˙!˙˙!˙˙ ˙˙ ˙˙ ˙˙ ˙˙ ˙˙ ću b”"B,Ë5×<ěD׳}8™¤ˇŔ´š˙ç!č!é!Ş%‡)Ű-)3mDěD Ŕ!ŹŔ!Ź Ŕ!ŹŔ!ŹŔ!ŹŔ!ŹŔ!ŹŔ!Ź Ŕ!Ź Ŕ!Ź Ŕ!ŹŔ!Ź Ŕ!Ź`kxz|ĆG]S$*–?@DáF\S%&'(`gkrt!!˙€cZeki'C:\WINWORD\ANTONIO\ONKOLOGI\JAJNIK1.DOCajuretic*C:\My Documents\antonio\radovi\JAJNIK1.DOC˙@EPSON Stylus COLOR 740LPT1:EPIJNL20EPSON Stylus COLOR 740EPSON Stylus COLOR 740&”&‹€ š 4hh DLLName16=EPIGUE3N.DLLDLLName32=EPIDA230.DLLEPSON Stylus COLOR 740hh L L dhh  q****  q****2˙´4š žx7EPSON Stylus COLOR 740&”&‹€ š 4hh DLLName16=EPIGUE3N.DLLDLLName32=EPIDA230.DLLEPSON Stylus COLOR 740hh L L dhh  q****  q****2˙´4š žx7€č!č!č!č!Đhȝ˛Ëéů˙rs‚ˆ—˜š˙ç!č!é!d%„%“%™%¨%Ş%B)`)a)p)v)…)‡)´-ľ-Ä-Ę-Ů-Ű-3333'3)3W7k7mDnDpDĚDÍDŮDáDâDäDĺDęDëDěD`aG`aGa3GaCGaIG`XGaÖaZGa[GajGapGaG`9!`C`€C`ćF`XSa;!a€Ga GaŻGaľG`ÄGaŮ$aĆGaäGaĺGaôGaĘR`ŮRa‘(aŰRaÜRaëRańR`SaŔ,aSaSaSaS`'Saé1a)S`6`[S`iF`kF`ÇF`ČFaÔFa\S`ÝF`ßF`ŕF`ĺF`CXTimes New Roman Symbol &ArialîTimes New Roman CE HRTimes"ˆĐhRD&ĹJFˆJ†I`ć l8 ƒx ŠzZProf. dr. sc. Antonio Jureti}: Genska terapija raka jajnika: realnost ili daleka budu}nostZekiajureticijeme akumulacije mutacija, egies for gene therapy. Sci Am 1997; 276: 86-90. 21. Friedmann T. Overcoming the obstacles to gene therapy. Sci Am 1997; 276: 80-85. 22. Weichselbaum R R, Kufe D. Gene therapy of cancer. Lancet 1997; 349 (suppl 2): 10- 23. Tait DL, Obermiller PS, Jensen RA, Holt JT. Ovarian cancer gene therapy. Hematol Oncol Clin North Am 1998; 12: 539-552. 24. Robertson MW 3rd, Barnes MN, Rancourt C, Wang M, Grim J, Alvarez RD, Siegal GP, Curiel DT. Gene therapy for ovarian carcinoma. Semin Oncol 1998; 25: 397-406. 25. Tong XW, Kieback DG, Ramesh R, Fresman SM. Molecular aspects of ovarian cancer. Is gene therapy the solution? Hematol Oncol Clin North Am 1999; 13: 109-133. 26. Kaye SB, Eisenhauer EA, Hamilton TC. New non-cytotoxic approaches to ovarian cancer. Ann Oncol 1999; 10 (Suppl 1): 65-68. Tablica 1. Primjeri genskih terapija u onkoloških bolesnika koje su odobrene ili čekaju odobrenje. Genska terapijaObjašnjenjeantisensblokada sinteze proteina uključenih u onkogenetske proceskemoprotekcijasinteza proteina u normalnih stanica koji povećavaju kemorezistencijuimunoterapijapokretanje (specifične) antitumorske imunosti; sinteza antigena ili citokina u tm. stanicasamoubilačka ili pro-lijek terapijapokretanje osjetljivosti tumorskih stanica prema nekom lijekukorekcija tumor supresorskih genazamjena ili popravak tumor supresorskih gena, s ciljem konverzije malignog u normalni fenotipantitijelaunos gena za antitijela koja u tumorskim stanicama interferiraju s onkogenim proteinima isključivanje onkogenaunos regulacijskih gena u tm. stanice čiji produkti mogu suprimirati aktivnost onkogena A. Juretić: Genska terapija raka jajnika: realnost ili daleka budućnost; file “jajnik1.doc” PAGE  PAGE 4 ™?¤Đ/Ľŕ=Ś§¨ Š Ş (13, 14, 15, 16, 17)ih stanica prema citostaticima (18, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 26). (18, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 26).i imunosno stimulatorno djeluju (18, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 26). prema odredjenom tipu stanica (18, 19, 20, 21, 22, >ŘŮäÖ á â ÷    fqN]V_alKPƒ’AIł!ş!#–#î#ö#b&i&I/P/jAlAiFkFlFÇFČFÉFĘFĐFŃFŇFÔFŐFŰFÜFÝFŢFßFćFçFGG3GCGIGXGZG[GjGpGG€G GŻGľGÄGĆGűöűďűëćëćëćëćëćëćëćëćëćëćëćëćëćëćëćëćëćëćëáëÝŮ×ŃĎŃĎŃĎŃËŃĎëÉëëëëëëëëëëëëëëëëuPaP uDP]]c]c]chV]c]c J@U]cU]cU]cO?@ABCD彑 ' (ŘŔŸ;!Ů$Ŕ,é166(6)66ŕ6j7Ű7V8Ó8(9Î9\:;ƒ;:<=Î=>‘> ?–?űŔ!ŹűŔ!ŹűŔ!ŹűŔ!ěűŔ!ŹűŔ!ŹűŔ!ŹűŔ!ŹűŔ!ŹűŔ!Źűő Ŕ!ŹűŔ!Źő Ŕ!Źű Ŕ!Źű Ŕ!ŹőűŔ!ŹűŔ!Źű Ŕ!ŹűŔ!ŹűŔ!Źű Ŕ!ŹűŔ!ŹűŔ!ŹűŔ!ŹűŔ!ŹűŔ!ŹűŔ!ŹűŔ!ŹűŔ!ŹűŔ!ŹűŔ!ŹűŔ!ŹűŔ!ŹűŔ!ŹűŔ!ŹűŔ!ŹűŔ!ŹűŔ!ŹűŔ!ŹűŔ!ŹűŔ!ŹűŔ!ŹĐhh,–?á?2@†@Ü@XAúA›BCCCC€CC‚CƒC„C”C CĄC˘CŁC¤CĽCŚC§C°CęCëCúC@DűŔ!ŹűŔ!ŹűŔ!ŹűŔ!ŹűŔ!ŹűŔ!ŹűŔ!ŹűŔ!ŹűŔ!ŹűŔ!ŹűŔ!ŹűŔ!ŹűŔ!ŹőŹőlŹŕlŹőŹőlŹŐlŹőŹőlŹŐlŹőŹőlŹŔlŹőŹőlŹŔlŹőŹőlŹ¸kž•˙qł   ¸kž•˙qł¸kž•˙qł hh@DADODŞDŤDĎD EE0EŽEEšEôEőE FdFeFfFgFhFiFjFkFČFÉFŇFÓFÔFßFŕFáFëlŹĺŹĺlŹëlŹĺŹĺlŹëlŹĺŹĺlŹëlŹĺŹĺlŹĐlŹĺŹĺlŹťlŹĺŹĺlŹťlŹśŔ!Ź´˛´˛Ť§˛Ť§˛h`ř˙%h¸kž•˙qł  ¸kž•˙qłh¸kž•˙qł