Pregled bibliografske jedinice broj: 217362
Utjecaj duljine instrumentacije na cijeljenje kroničnoga apeksnog parodontitisa u pasa
Utjecaj duljine instrumentacije na cijeljenje kroničnoga apeksnog parodontitisa u pasa, 2005., magistarski rad, Stomatološki fakultet, Zagreb
CROSBI ID: 217362 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Utjecaj duljine instrumentacije na cijeljenje kroničnoga apeksnog parodontitisa u pasa
(Effect of the instrumentation level on chronic periapical lesion healing in dog's teeth)
Autori
Kuiš, Davor
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad
Fakultet
Stomatološki fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
26.01
Godina
2005
Stranica
95
Mentor
Tamarut, Tomislav
Ključne riječi
Kronični apeksni parodontitis; cijeljenje; duljina instrumentacije; pas
(chronic apical periodontitis; healing; instrumentation level; dog)
Sažetak
Cilj istraživanja bio je ocijeniti utjecaj različite duljine instrumentacije korijenskoga kanala na cijeljenje kronične periapeksne lezije u pasa. Nakon indukcije periapeksnih lezija od 35 dana na šest pasa mješanaca, endodontska terapija provedena je na dva različita načina. U prvoj skupini intrakanalne instrumentacije do apeksne delte (17 korijena) instrumentacija je izvedena strojnom silaznom tehnikom uz upotrebu ProFile® ; instrumenata do razine apeksne delte. Korijenski kanali punjeni su obturatorima Termafil® ; . U drugoj skupini kontrolirane periapeksne instrumentacije (18 korijena) nakon instrumentacije kao i u prvoj skupini, probijena je apeksna delta. Duljina daljnje instrumentacije ručnom H– pilicom određena je elektroodontometrom (EED-11, Struja, Zagreb, Hrvatska), prosječno 1.05 mm izvan korijenskoga kanala. Nova umjetna apeksna konstrikcija formirana je na razini 2 mm kraćoj od vanjskog foramena do kuda su kanali ispunjeni kao i u prvoj skupini. Tridesetpet dana nakon terapije, nedemineralizirani preparati, 5-7 μ m debeli, obojeni su toluidinskim modrilom i analizirani svjetlosnim mikroskopom. Uz pomoć računalnog programa (ISSA, VAMS, Zagreb, Hrvatska) mjereni su histomorfometrijski indeksi. Razlike među skupinama u širini i opsegu lezije nisu statistički značajne. Dužina i površina lezije veće su u skupini kontrolirane periapeksne instrumentacije, a osteoklastni indeks veći je u skupini intrakanalne instrumentacije do apeksne delte. Postupak kontrolirane periapeksne instrumentacije povećava već postojeću periapeksnu leziju, ali nakon razdoblja cijeljenja od 35 dana, omogućuje veći potencijal cijeljenja, odnosno manju aktivnost resorpcije alveolarne kosti.
Izvorni jezik
Hrvatski