ࡱ> 13./09 bjbj2l"""68"DfD6K2".......$3 !5.]".h-""2h-h-h- '"".h-.h-h-6.""6. Q96,"6.6.L20K26.5-d56.h-66""""Marijan Bobinac (Zagreb  Filozofski fakultet) NESTROY NA HRVATSKIM POZORNICAMA 1. Hrvatska recepcija djela be koga pu kog komediografa Johanna Nestroya (1801 1862) nije zanimljiva samo zbog toga ato  s du~im ili kraim prekidima  traje od samih po etaka novijega hrvatskog kazaliata u drugoj treini 19. stoljea; pa~nju privla i i stoga ato zorno upuuje na proturje nosti repertoarne politike, ali jednako tako i na proturje nosti u temeljnim estetskim pitanjima dramske i kazaliane umjetnosti u proteklih sto pedeset godina. Naime, Nestroyev se opus dugo smatrao okosnicom zabavnoga kazalianog repertoara, bio je mamcem kojim se u kazaliate kanilo privui gledatelje ato ina e u Talijin hram ne bi uali. Tek s velikim zakaanjenjem, potkraj proalog stoljea, po eo se u Hrvatskoj tuma iti u skladu s izvornim autorovim intencijama; to zakaanjenje nije, dakako, bilo slu ajno: i u Nestroyevoj mati noj, austrijskoj sredini dugo je prevladavao 'kulinarski' na in insceniranja njegovih komada, da bi njegova jetka satira i specifi na jezi na kritika, dakako, u kombinaciji s vrhunskom zabavom, na pozornicama za~ivjele tek u nekoliko proteklih desetljea. Nesporazumima u vezi s Nestroyem bitno je pridonijela i okolnost ato je on kao dramati ar, glumac i kazaliani direktor bio vezan za komercijalne pu ke pozornice u be kim predgraima i nije pokazivao ambicije da zaigra na sceni Burgtheatera. Meutim, velika previranja i promjene ato su se u kazaliatima zbile u drugoj polovici 19. stoljea dovele su naposljetku do toga da su se u razdoblju oko 1900. godine na elitnim pozornicama po eli prikazivati i vrhunska djela pu kog repertoara, pa tako i Nestroyevi komadi. Razumije se po sebi da pozitivisti ki usmjerena filologija nije mogla uo iti neku osobitu vrijednost u dramati aru koji se u pisanju svojih brojnih komada (u tridesetak godina rada napisao ih je ukupno 84) skoro isklju ivo koristio tuim predloacima; upravo je ta zna ajka njegove dramske poetike ponajviae utjecala na stvaranje suda o Nestroyu kao estetski minornom dramati aru, odnosno dramati aru lokalnog zna enja. Pravu estetsku vrijednost njegove dramaturgije, a koja u mnogo emu ovisi o na inu obrade tuih predlo~aka, o njihovoj adaptaciji i lokalizaciji, na inu kojim je staroj, shematiziranoj vrsti lokalne lakrdije (Posse) dao bitno nove impulse, kriti ari dugo nisu mogli odgovarajue vrednovati. No postoje joa neki razlozi njihovoj odbojnosti prema Nestroyu: Za razliku od svoga starijeg suvremenika i konkurenta Ferdinanda Raimunda, koji je na publiku u veoj mjeri apelirao emocionalno, tj. osjeajima i sentimentalnoau, Nestroy je bio daleko oatriji i pa~ljiviji promatra , daleko skepti niji i analiti niji duh, ato je dominantni dio devetnaestostoljetne kritike odbijao. Nestroy se isprva oslanjao na Raimundovu poetiku, na mjeaavinu lokalnih, realisti nih i nadnaravnih elemenata u okviru ujedno ozbiljne i komi ne dramske radnje. No Raimundov bajkoviti svijet Nestroy ubrzo zamjenjuje isklju ivim smjeatanjem radnje komada u suvremenu zbilju, a pomirljivost i rezignativnost, karakteristi na za njegova starijeg konkurenta, postupno uzmi e pred jetkom satirom. Bitan sastojak Nestroyeve dramaturgije bila je komika  baa kao i u drugih pu kih dramati ara; no za razliku od njih, Nestroy je svoju komiku  s jedne strane agresivna jezi nu, a s druge kompleksno zasnovanu situacijsku komiku  zasnivao na sna~nom deziluzionisti kom djelovanju. Tim postupkom, u kojem se originalna igra rije ima preplee i kontrastira s jednako tako originalnim pjevanim umecima, razorio je stari, kliaeizirani tip lakrdije i utemeljio posve novu koncepciju lokalne lakrdije. Nema sumnje da je tome zna ajno pridonijela i Nestroyeva gluma ka interpretacija u kojoj se jasno moglo razaznati proturje nost izmeu privida, koji su njegovi suvremenici o sebi gajili i njihove stvarnosti, njihova bitka, u kojem se pokazuju u svoj svojoj nagonskoj prirodi i egoizmu. U drugoj polovici 19. stoljea, nakon Nestroyeve smrti (dakle u vremenu u kojem je u Hrvatskoj najintenzivnije recipiran) redatelji su po eli ubla~avati kriti ku oatricu njegove satire, pa tako i bagatelizirati njegovo djelo. Tek po etkom 20. stoljea po elo se uo avati stvarnu vrijednost Nestroyeva djela. Presudan je pritom bio sud Karla Krausa, jednoga od vodeih autora be ke moderne, sud koji on u eseju Nestroy und die Nachwelt (Nestroy i kasnije generacije, 1912), tuma ei originalnost i zna enje Nestroyeva djela na posve novi na in, poentirano iznosi u ovoj re enici: Nestroy je prvi njema ki satiri ar kod kojega jezik razmialja o stvarima. (Nestroy ist der erste deutsche Satiriker, in dem sich die Sprache Gedanken macht ber die Dinge.) Jezi na kritika shvaa se, dakle, kao sredianje mjesto Nestroyeve satire. Ili, druk ije formulirano, sam jezik postaje predmetom i medijem satiri kog prikaza. Srodnost dvojice be kih autora o ituje se ponajprije u tome ato su u jeziku svojih suvremenika uo avali konvencije koje su se pretvorile u frazu. Prazne jezi ne floskule i kliaeje obojica su uzimali doslovno i na taj ih na in neizravno prikazivali kao jezi ne maske: iza tih jezi nih maski  a to nastoje pokazati i Nestroy i Kraus  kriju se interesi govornika, ponajprije materijalni i egoisti ni interesi. Nakon Krausa i mnogi su drugi moderni dramati ari i kazaliani ljudi ukazivali na kriti ki potencijal Nestroyeva djela; no ono se, kako je spomenuto, i u 20. stoljeu na pozornicama esto svodilo na manje ili viae sofisticiranu zabavu, kako na njema kom jezi nom podru ju tako i u brojnim prijevodima na druge jezike (pri emu su se s prijevodima, dakako, pojavljivale dodatne poteakoe). Proturje nosti u recepciji proizlaze, dakle, ve iz Nestroyeve dramaturgije: gledatelji su be kog dramati ara o ito mogli recipirati i kao ilustratora pu kog ~ivota i bezazlenog komedijaaa, ali i kao oatrog satiri ara koji, bez obzira na vezanost za lokalnu sredinu, jasno upuuje na ponore ljudske egzistencije i na taj na in formulira poruke univerzalnog zna aja. Izmeu tih dvaju ekstrema odvijala se njegova recepcija i u Hrvatskoj. 2. U drugoj treini 19. stoljea kazaliana publika Zagreba, tada ve nedvojbenoga kulturnog srediata Hrvatske, dobro je poznavala Johanna Nestroya. Sudei po broju izvedaba on je, uz Augusta von Kotzebuea, Charlotte Birch-Pfeiffer te Friedricha Kaisera, u tom razdoblju spadao u najomiljenije i naj eae izvoene dramati are njema kog repertoara zagreba kog teatra. Njema ke trupe, iji su lanovi mahom potjecali iz austrijskih pokrajina i stoga bili vezani uz tamoanje tradicije, promptno su nakon be kih praizvedaba igrale Nestroyeve komada u Zagrebu  od prve predstave 1833. godine, kada je prikazan Der bse Geist Lumpazivagabundus, pa do 1860, do 'protjerivanja' njema kih glumaca, izvedena su ukupno 32 scenska teksta be kog dramati ara. U tri desetljea, ato se po prilici poklapaju sa itavom Nestroyevom umjetni kom karijerom, upoznali su zagreba ki gledatelji viae od treine autorova opusa u izvorniku. Valja doduae imati na umu da je veina komada  izuzmu li se trajni hitovi poput Lumpazivagabundusa  prikazana svega u nekoliko, nerijetko sam u jednoj izvedbi, budui da broj kazalianih posjetitelja u gradu, koji je oko 1850. imao tek 15.000 stanovnika, nije bio osobito visok. Ve ubrzo nakon njihova dolaska na zagreba ku pozornicu zapo inju Nestroyeva djela  dakako, u ne osobito rafiniranoj igri njema kih dru~ina  utjecati na ukus publike, a jednako tako, premda na ambivalentan na in, i na dramaturaka promialjanja hrvatskih kazalianih prakti ara i dramati ara. I hrvatske su dru~ine u dvama desetljeima dvojezi nog repertoara na zagreba koj pozornici, u razdoblju izmeu 1840. i 1860, viae puta posezale za tekstovima napisanim za be ke pu ke teatre, a polovicom pedesetih godina 19. stoljea, kada se kao dominantna li nost zagreba koga kazaliata nametnuo Josip Freudenreich, po eli su izvoditi i Nestroyeve komade. Freudenreich je, uza svoje brojne teatarske aktivnosti, preveo i niz komada be kih pu kih autora, posebno Nestroyevih, te, povrh toga, ugledajui se u njihovu dramaturgiju, utemeljio autohtoni hrvatski pu ki igrokaz. Upravo je Freudenreich  uz Dimitriju Demetra, dugogodianjeg organizatora hrvatskoga kazalianog ~ivota  naglasak u repertoaru stavio na tekstove Nestroya i drugih be kih pu kih dramati ara. Nao igled krize u koju je mladi i neiskusni ansambl zagreba koga kazaliata zapao u proljee 1861, nekoliko mjeseci nakon ukidanja predstava na njema kom jeziku, a ponajprije zbog nedostatnih financija i slabog interesa publike, umjetni ko je vodstvo djelomice nastojalo ubla~iti repertoarnom politikom koja bi respektirala obzor o ekivanja prosje noga gledatelja. Meu ~anrovima koji bi mogli poslu~iti tom cilju osobito se isticala be ka lakrdija, najomiljeniji dio repertoara prigradskih kazaliata u dunavskoj metropoli. Meutim, vremena su se promijenila: nakon teakih godina neoapsolutizma, razdoblja u kojem je bilo kakva kulturna djelatnost na hrvatskom jeziku, pa tako i hrvatske kazaliane predstave, u javnosti bila zduano pozdravljana, sada, nakon ponovnog uvoenja konstitucionalizma, javili su se druk iji, disonantni glasovi. Vidljivo je to iz reakcija na prvo uprizorenje nekoga Nestroyevog komada na hrvatskom nakon prestanka njema kih predstava. Rije  je o danas manje poznatoj lakrdiji Eulenspiegel koju je u prijevodu Spire Dmitrovia Kotaranina zagreba ko kazaliate premijerno izvelo u ljeto 1861. u Vara~dinu, kamo se ansambl privremeno preselio da lakae prebrodi financijske neprilike. U predstavi su i mjesta radnje i likovi lokalizirani, pa je tako Till Eulenspiegel, njema ki pu ki aaljiv ina, zamijenjen usporedivim hrvatskim likom Petrice Kerempuha, ije ime i stoji u naslovu hrvatske verzije. Anonimni kriti ar Narodnih novina, vjerojatno Demeter, piae da je komad pun pu kih aalah i dosietah, no naravno ponieato omaanih, kao ato to sa sobom donosi predmet, uzet iz pu ke pripoviesti, koja je i u naaoj provincijalnoj Hrvatskoj s malim promienama poznata, samo da joj se junak zove Petrica Kerempuh. Ta omaanost prostopu kih brukah nebijaae niekoj ovdieanjoj gospodi po udi; no ini nam se, da veina obinstva nije bila njihova mnienja, jer neprestano smijanje dovoljnim je dokazom, da joj se je bezazlena ta aala dopala. Premda su se negativne reakcije nekih gledalaca, na koje Demeter upuuje, u tom trenutku mogle u initi sporednim, pa i neva~nim, u njima se ve nagovjeauje sna~an sukob koji se sljedeih godina razbuktao oko repertoara hrvatskoga nacionalnog glumiata. U tom smislu izvedba Petrice Kerempuha odnosno Eulenspiegela otvara i novo poglavlje u hrvatskoj recepciji tekstova be koga pu kog teatra. S povratkom ustavnog ureenja 1860. godine u Hrvatskoj se naime zapo eo  uz oficijelne listove Narodne novine i Agramer Zeitung koji su uglavnom dobrohotno komentirali kazaliani ~ivot  artikulirati i oporbeni tisak (dnevnik Pozor i beletristi ki asopis Naae gore list) u kojem su se za rije  javili mladi, neovisni knji~evni i kazaliani kriti ari. Pripadnici novog naraataja, meu kojima se osobito isticao August `enoa, nisu viae mogli pronai onoliko razumijevanja za nedae hrvatskoga kazaliata kao Demeter koji se nalazio u  za kasnije prilike teako shvatljivoj  ulozi istovremenoga kazalianog prakti ara i novinskog kriti ara. Posebno omiljen cilj kritike mladih publicista bila je be ka lakrdija koju je Freudenreich, kao ato je spomenuto, nastojao izgraditi u jedan od glavnih oslonaca hrvatskoga repertoara. `enoa je na hrvatskoj pozornici ponajprije htio vidjeti komade s uvjerljivom, realisti kom radnjom (dakako, bez lakrdijaake drasti nosti) i s temama iz domaega, hrvatskog ~ivota. Po svom duhu i repertoaru novo nacionalno kazaliate nikako ne bi smjelo biti kopijom be kih prigradskih scena; naprotiv, ono bi moralo razviti svoj vlastiti stil i vlastitu, domau produkciju prema uzoru na slavenske i francuske dramati are. U prikazu Nestroyeva Eulenspiegela odnosno Petrice Kerempuha, jednoj od prvih njegovih kazalianih kritika uope, pita se `enoa stoga: Da li ima naaa dramati na literatura poi takovim tragom kao ato be ki lakrdijaai mimo zdrave i razborne pameti naaega naroda, to nek prosudi svaki domorodac. Narodnoga u cielom komadu nije niata drugoga bilo, nego psovke i surke. U tom smislu kritizira `enoa i glavne glumce, brau Freudenreich, a naro ito Franju, ija gadna [...] njemkajua improvizacija i na in auaki neidu podnipoato pred obinstvo izobra~eno (isto). Meutim, ti novi, viai kriteriji koje su mladi kriti ari postavili hrvatskom kazaliatu nisu se mogli tako brzo ostvariti. Premda njihovi klasicisti ko-historisti ki stavovi Demetru nisu bili strani, pribojavao se on radikalne promjene dotadaanjeg repertoara pri ijem su oblikovanju on i Josip Freudenreich u velikoj mjeri respektirali ukus publike. Privremeno je, dakle, njema koj popularnoj drami i dalje bila zajam ena prevlast na zagreba koj pozornici. Polemiku protiv te repertoarne politike, koju je `enoa uskoro prekinuo zbog odlaska na studij u Prag, nastavili su istomialjenici i u njegovoj odsutnosti. Po `enoinu povratku kampanja se razbuktala takvom ~estinom da je Demeter krajem aezdesetih godina rezignirao i svoje mjesto u kazalianoj upravi prepustio mlaem protivniku. Kada je potom i Freudenreichov utjecaj postupno po eo slabiti, nisu ni be ki prigradski komadi mogli zadr~ati dotadaanji udio na zagreba kom kazalianom repertoaru. Dakako, i `enoa je morao sklapati kompromise s o ekivanjima publike, te su se njema ke popularne drame, pa tako i be ke lakrdije, i dalje izvodile; ipak, uspostavljene su bitno druk ije proporcije: dok je u aezdesetim godinama ak sedam Nestroyevih komada po prvi puta postavljeno na scenu hrvatskoga kazaliata, u sedamdesetima je samo jedno jedino djelo be koga pu kog klasika  Die beiden Nachtwandler (Mjese njaci)  do~ivjelo svoju prvu hrvatsku izvedbu. No isprva su na pozornici mladoga hrvatskog nacionalnog kazaliata bila zlatna vremena za Nestroya i druge be ke prigradske dramati are. Ni smrt Franje Freudenreicha, koji je umro 1862. godine, iste godine kada i Nestroy, nije prekinula tu ~ivu recepciju: mlai brat Josip pobrinuo se za nova uprizorenja pu kih komada. Tako su, primjerice, izmeu studenoga 1863. i velja e 1864. godine, u nepuna tri mjeseca, bile ak etiri prve izvedbe Nestroyevih djela na hrvatskom jeziku, sva etiri u prijevodu Spire Dimitrovia Kotaranina (Zwlf Mdchen in Uniform  Deset djevojaka u vojni koj uniformi; Der Affe und der Brutigam  Majmun i zaru nik; Die schlimmen Buben in der Schule  Zlo esti de ki u akoli ili `kolski ispit u Volovcu; Zu ebener Erde und erster Stock  Na prizemlju i na prvom katu ili Hiri sree). Kada je 26. o~ujka 1865. po prvi puta na hrvatskom prikazana Nestroyeva lakrdija Einen Jux will er sich machen (Hoe da vraguje), jedno od najpoznatijih njegovih djela, prijaanje suprotnosti u recepciji be kih prigradskih komada ponovo su doale do punog izra~aja. Demeter izvjeatava o sjajn[om] uspjeh[u] predstave, te naglaaava da je kazaliate bilo puno a plesak uzhitan kojim je veom stranom g. Freudenreich odlikovan bio, no i zaslu~io je i kao predstavlja  i kao prevoditelj komada to izvanredno odlikovanje. `to se jezika prijevoda ti e, o it je, nastavlja Demeter, znatan napredak. Svi dosjeti originala sretno se reproducirani i to prete~nom veinom u duhu naaega jezika. Freudenreichu, koji je u komadu nastupio u Nestroyevoj ulozi trgova kog pomonika Gro~ia (Weinberla), kriti ar udjeljuje posebnu pohvalu zbog aktualizacije jednog kupleta u kojem se satiri ki tematizira slaba posjeenost zagreba kog kazaliata. Kriti ar tjednika Naae gore list takoer piae o uspjehu predstave, no smatra da je Nestroyev komad zapravo bezazlena komedija: U tom komadu imade puno, vrlo puno aale  kao ato su svi komadi velikoga pokojnoga lakrdijaaa  i dosjetljivosti, ali i viae niata; druge kakove ideje uzalud ea u njem tra~iti. `enoa, koji je o Einen Jux will er sich machen pisao nakon jedne predstave godinu dana poslije premijere, svoju averziju prema Nestroyu i be koj lakrdiji povezuje i ovaj puta s kritikom zagreba ke kazaliane uprave: Ovaj komad polazi iz bla~ene Metternichove dobe, kree se u druatvu malih purgara be kih, i premda je spletka nevjerojatna, ima ipak njekoliko dra~esnih prizora. Ni~a lakrdija, kao ato je Nestroyev Jux, osobito kad se premjesti u Zagreb, morala bi se bar stranom kajkavskim narje jem prevesti, koje je ionako spretno za komiku. Be ke dosjetke od rije i do rije i u atokavatinu prevedene nisu nikakve dosjetke. Kao primjer za to navodi `enoa Weinberlovu repliku o sudbini kalfe, koja je u Nestroyevoj interpretaciji probudila i smijeh i pljeskanje, a u Zagrebu je i galerija hladna ostala. Stihovi kupleta su veoma drveni, a ona dva prili no nemoralna neka se ubudue izostave. Takovo blato ne ide na pozoriate. O prijevodu neemo ni govoriti, bio je hrav, pa se mora popraviti. Taj deziderat `enoine kritike Freudenreich je, kako se ini, ispunio, jer rukopis prijevoda Nestroyeva komada, koji je nastao kasnije i koji se danas uva u arhivu Odsjeka za povijest hrvatskog kazaliata, sadr~i i brojne dijaloge na kajkavskom dijalektu. esto kritizirana praksa prevoenja i obrade be kih prigradskih komada do~ivjela je potpun obrat prilikom prve hrvatske izvedbe uvene Nestroyeve lakrdije Der Zerrissene (Smuaenjak) u travnju 1866. godine. Dotada su redovito kuene stilisti ke i gramati ke nezgrapnosti prijevoda; meutim, u slu aju Smuaenjaka po prvi se puta izri ito hvale i jezi na kvaliteta prijevoda komada i njegova lokalizacija u hrvatske prilike. Tako autor anonimnog prikaza u asopisu Naae gore list opairno izvjeatava o prijevodu iz pera knji~evnika Ivana Trnskog, a ime autora Nestroya spominje samo usput: Moramo rei, da se upravo nasladjivasmo krasotom i milinom jezika, kakovom obiluje ovaj prevod, o kojem ovjek gotovo nebi ni rekao, da je prevod, tako je dobro lokaliziran. Kolika razlika medju prevodom ovim i onimi, kojimi nas pita kazaliatni prevoditelj ili novi njeki prevoditelji od predstavlja koga osoblja? [...] Ovakih prevedenih, ali ovako i shodno lokaliziranih komadah treba naae kazaliate, pa budui ih mo~e imati, to emo od sele zahtievati, da jih i bude. Komu se nera i oko toga nastojati, neka ostavi mjesto komu nije dorasao. Kriti ar posebno isti e aktivisti ke izjave o poticanju hrvatske knjige, uklju ene u replike likova, izjave koje Nestroyeve likove Dobria (Lipsa) i Veselicu (Kathi) pokazuju kao ~estoke hrvatske patriote (III.11). Kako je Trnski ambivalentnost Nestroyeve satire pretvorio u entuzijasti ni aktivizam, neato emu se be ki autor itav svoj vijek oatro protivio i nesmiljeno ismijavao, najbolje se vidi iz ove nadopisane izjave  u izvorniku ina e cini noga i blaziranog  bogataaa Dobria: Bio sam dosle zlovoljni smuaenjak, imao sam kojekakvih muaica, niesam od duga asa znao, ato da radim. Ti si mi, Veselice, natuknula da se bogat ovjek mo~e sree nau~iti pomagaju sirotinju i nastojei oko napretka mile domovine, kojoj smo sve du~ni. Svakog ea novog ljeta, mila moja Veselice, dobiti od mene tisuu stotinjaka, da poma~ea liepu hrvatsku knjigu, koja ti je duau oplemenila i hrvatski ponos u srce zasadila. [...] A da i mene ona srea nemine kojom domoljubna Hrvatica vrstna svoga zemljaka obasuti, evo te liepo po hrvatski prstenujem i svojom zaru nicom proglaaujem. Pristajea li duao? Prikaz premijere u dnevniku Agramer Zeitung pokazuje, meutim, da ipak nije izostalo protivljenje neuobi ajenoj obradi Nestroyeve lakrdije; kazaliani recenzent lista misli naime da o ekivanja publike nisu zadovoljena zbog neobi nog postupa pri lokalizaciji i prevoenju: Jezik, mjestimice izvrstan i posve korektan, u cjelini gledano odve je biran i sadr~i mnoatvo izraza koji su veem dijelu naaeg gledateljstva, a kojem su takvi komadi uglavnom namijenjeni, ostali nejasni ili pak posve nerazumljivi, te se stoga i neki vic morao izgubiti; nadalje, mnoge, lakrdiji zacijelo neprimjerene patriotske ekspektoracije i slavopojke domoljubnoj knji~evnosti akode kazalianom efektu time ato usporavaju radnju i ato su ve prili no zastarjele; prije svega odnosi se to na kuplete, koji kao pisano ativo mo~da i nisu bez vrijednosti, no koji nisu mogli doprijeti do publike jer su posve odstupili od uobi ajenih oblika te glazbene vrste i jer su odve zgusnuti i epigramatski a da bi veina gledalaca mogla shvatiti njihove poante pri prvom sluaanju. Od opravdane kritike na ina obrade koji je u potpunosti iznevjerio autorove intencije nije, meutim, ostalo ni traga kada je dnevnik Agramer Zeitung godinu i pol kasnije izvijestio o jednoj daljnjoj predstavi lakrdije Der Zerrissene. Autoru tog prikaza, Augustu `enoi, koji je u jesen 1867. pisao kazaliane kritike za Agramer Zeitung, ne mo~e se predbaciti nepoznavanje dramaturake prakse be kih prigradskih pozornica. Naprotiv, on je nju itekako poznavao, no tendenciji obrade Ivana Trnskoga ipak je dao prednost pred ~anrovskim konvencijama lakrdije do kojih ionako nije mnogo dr~ao. Ni taj Nestroyev komad nije se `enoi u inio osobito uspjelim, tako da ga bez ikakva okoliaanja proglaaava besmislicom. Kriti aru je o evidno bilo va~nije neato drugo. Imamo li na umu da je godinu dana kasnije, 1868, vodstvo zagreba kog kazaliata prealo u njegove ruke, to se i recenzija komada Der Zerrissene mo~e smatrati daljnjim korakom u obra unu s Demetrom i Freudenreichom: Obi no se ka~e da nedjelje i blagdani pripadaju kazalianoj blagajni, i da kritika tada mora biti milostiva. Djelomi no je to istina, ali i tu postoje odreene granice. Mi nismo obo~avatelji be ke lakrdije, no hoe li se neku od njih prevesti na hrvatski, zacijelo ima i boljih od Smuaenjaka, kojemu su vrijednost podarile samo Nestroyeva i Scholzova osoba. Smuaenjak je bio i jest besmislica; lijep jezik prijevoda zaslu~io je bolji predmet. Uz to, i predstava je bila loaa, samo se g. Freudenreich kao kova  [Gluthammer] istaknuo. [...] Gdjekad, ne prisjeajui se uloge, gospoda su improvizirala, te se na taj na in zbog nekorektne dikcije nezaslu~eno okrivljuje prevodilac. Neki `enoini stavovi mogli bi navesti na pomisao da se i on pridru~uje ina e  u suvremenom Be u  proairenom mialjenju da se Nestroyeva djela nakon smrti njihova autora viae ne mogu izvoditi. Hrvatskom kriti aru, dakako, nije bilo ni na kraj pameti da se s nostalgijom prisjea 'zlatnih vremena' be koga pu kog kazaliata i njegova glavnog predstavnika Nestroya. Naprotiv, rije  je o `enoinu esto isticanu stavu da se hrvatsko kazaliate ne mo~e razvijati na osnovi repertoara kojim dominira dramatika s njema koga jezi nog podru ja, stav koji mjestimice prelazi i u neprikrivenu antigermansku gestu. No njegov polemi ki gnjev ipak nije usmjeren protiv visoke drame, a osobito ne  kako i sam naglaaava  protiv Lessinga, Goethea i Schillera, nego jedino protiv popularnih njema kih drama, a osobito onih ato su napisane za scene u be kim predgraima. Ti nazori najjasnije do izra~aja dolaze u programatskom lanku O hrvatskom kazaliatu koji je godinu dana ranije, 1866, objavljen u Pozoru: `to e nama Hrvatima suzne i sipljive tragedije Raupachove sa svojim pretjeranim sentimentalitetom? `to e nama Hrvatima ifflandijade i kotzebuade ili neslane komedije Schikanedera, o kojem se sada samo znade da je za besmrtne opere Mozartove pisao kukavne tekstove? `ta e naaemu opinstvu Raimundove bajke iz zlatnoga doba metternichizma i fijakerske dosjetke Nestroya? `ta e nam za Gallmeyericu pisani plodovi Langa et comp.? `ta e nam i novije konverzacionalne igre Nijemaca, gdje su glavne osobe neki Staatshaemorhoidariusi, koji propadoae i na njema kim pozoriatima? U cjelokupnom njema kom popularnom repertoaru  od starijih dramati ara poput Ifflanda, Kotzebuea i Schikandera do suvremene be ke gluma ke zvijezde Josefine Gallmeyer i dramati ara koji su za nju pisali  ne nalazi `enoa nijednoga jedinog autora ija bi se djela mogla iskoristiti za zabavu i pouku hrvatskoga gledateljstva. Niata bolje ne prolaze ni Raimund i Nestroy, dramski pisci ato u o ima suvremenika  za razliku od kasnijih vremena  joa uvijek nisu u~ivali status klasika evropske komediografije koji im je podarilo 20. stoljee. `enoina odbojnost prema be kom pu kom kazaliatu dolazi do izra~aja i u njegovim kritikama iz 1867. godine. Od ukupno etiriju prvih izvedbi be kih komada u toj godini samo je Nestroyev Der Talisman pre~ivio premijeru, okolnost koja mo~da upuuje i na pojavu zamora kod publike. O prvoj hrvatskoj izvedbi Nestroyeva Talismana, koja je bila 14. prosinca 1867, pisao je samo kratkotrajni tjednik Dragoljub. Pisac osvrta, vjerojatno Demeter, vrijednost djela be kog dramati ara vidi ponajprije u komi nosti dijaloga; i premda e se, kako napominje, u njemu uzalud tra~iti izvornost ili druge dramske kvalitete, Nestroya i be ku lakrdiju openito ipak on joa uvijek smatra nezamjenljivim dijelom repertoara zagreba kog kazaliata. U Nestroyevoj ulozi Titusa Feuerfuchsa nastupio je Josip Freudenreich koji je komad i preveo. I on i drugi glumci  nastavlja kriti ar  bili su uspjeani; predstava u cjelini publici se dopala i zacijelo e se dugo zadr~ati na repertoaru. No to kriti arevo predvianje nije se ostvarilo: Freudenreichovo uprizorenje igralo se joa samo jednom, a sljedei je puta Talisman, jedan od najboljih Nestroyevih komada, postavljen u Zagrebu, u Dramskom kazaliatu Gavella, tek 130 godina kasnije, 1990. godine. Da anonimna kritika Talismana potje e iz Demetrova pera, vidi se ve i po tome ato se velika pa~nja posveuje prijevodu komada: Posebno se naime naglaaava da je rukopis prijevoda jezi no poboljaan, no da se pritom moralo ograni iti samo na neke gramati ke greake budui da bi se ina e radilo protiv intencija prevoditelja. Ta, na prvi pogled neva~na opaska odnosi se o ito na `enoine optu~be da bi artisti ki rukovoditelj, tj. Demeter, morao popraviti loae prijevode jer za to je i plaen. Demetrova defenziva, ato u pismu jasno dolazi do izra~aja, najavljuje ujedno i njegovo povla enje iz prakti noga kazalianog rada nekoliko mjeseci kasnije. 1868, godina sklapanja hrvatsko-ugarske nagodbe, ne predstavlja zna ajan datum samo u hrvatskoj politi koj povijesti; s promjenom na elu hrvatske nacionalne pozornice ta godina zauzima va~no mjesto i u kulturnoj povijesti zemlje. U sljedeih pet godina, dok je umjetni ko vodstvo kazaliata bilo u `enoinim rukama, dogodile su se i va~ne promjene dotadaanjeg repertoara. Dugogodianja dominacija dramske produkcije s njema koga jezi nog podru ja znatno se ubla~ila izvedbama francuskih i slavenskih komada; ostaje, meutim, otvorenim pitanje je li `enoi uspjelo da u svom relativno kratkom mandatu zagreba ku publiku potakne na promjenu ukusa. Premda su pu ke komedije iz be kih predgraa o ito i nadalje bile obljubljene, nova je uprava uprizorila samo dva nova komada te vrste, od kojih nijedan nije bio iz Nestroyeva pera. Sli no je ostalo i po `enoinu povla enju iz kazaliane uprave 1873. godine. Ranije dominantan ~anr bio je u premijernom repertoaru do kraja sedamdesetih godina zastupljen sa samo tri nova komada, pri emu je izvedeno po jedno djelo trojice najzna ajnijih be kih pu kih dramati ara, Raimunda, Nestroya i Ludwiga Anzengrubera. Kao prva premijera u tom razdoblju uprizorena je u travnju 1874. Nestroyeva lakrdija Die beiden Nachtwandler (Mjese njaci), praizvedena u Be u 1836. Ve i dogaaji ato su prethodili premijeri nisu slutili na dobro: kada je, naime, nekoliko dana ranije davana jedna od rijetkih repriza Nestroyeva komada Der Zerrissene, suradnik kratkotrajnoga njema kog tjednika Agramer Wochenblatt nije ga prepoznao kao djelo slavnoga be kog komediografa. Nesporazum je mo~da nastao i zbog toga ato se na kazalianom plakatu naveo naslov francuskog predloaka L homme blas, no kriti arev zaklju ak unato  tome bio je neumoljiv: Mnoatvo povranih viceva, uz primjenu pripadnih grimasa i, za promjenu, silovita tu njava na pozornici  sve to jasno nam pokazuje vrijednost spomenutog komada, komada koji je mo~da u doba dok je Hanswurst vladao scenom bio sasvim na mjestu. Taj se sud varira i u kritikama  danas ina e rijetko izvoene  lakrdije Die beiden Nachtwandler. Ni slu~beni ni oporbeni tisak ne nalazi viae dobre rije i za Nestroya. No za razliku od kriti ara ini se da su gledatelji joa uvijek rado gledali be ke prigradske komade. Premijera je, kako spominje jedan recenzent, bila najposjeenija predstava sezone, okolnost koja ga navodi i na esto ponavljano podsjeanje na potrebu izgradnje nove kazaliane zgrade u Zagrebu. Zanimljivo je i to da kriti ari razliku izmeu svoga mialjenja i mialjenja publike viae ne pokuaavaju premostiti nu~noau da se gledatelji moraju dovabiti u kazaliate. Tako Narodne novine zastupaju mialjenje da se o komadu  za razliku od glumaca koji su se trudili koliko su mogli  ne mo~e ipak niata rei, jer je lakrdija odve luda, a da bi podniela kakvu kritiku. Kriti ar tjednika Agramer Wochenblatt  misli pak da je izbor komad u svakom slu aju potpuni promaaaj: sadr~aj, nastavlja on, ve je posve potroaen, usto, trivijalna i dosadna izvedba, prepuna prosta kih dosjetki i proizvoljno nabacanih situacija, unaka~ena kri avim uresom neslanih kupleta. Po mialjenju kriti ara Obzora be ka je lakrdija uope, pa tako i Die beiden Nachtwandler, za naae obinstvo bez svake zanimivosti, a dr~imo da bi bila i za svako drugo osim za be ko, gdje je Nestroy sam igrao te za sebe pisao, ali dakako sa svojimi dosjetkami i pikanterijami, koje se na hrvatski nedadu nikako prevesti, a najmanje lokalizirati. Zaista nitko nije u onoj predstavi naaao traga posebnoga ~ivota ili obi aja u Hrvatskoj, te itavi komad ini utisak kolosalne ludorije. `enoin se utjecaj primjeuje kod svih citiranih kriti ara. Njegov vlastiti osvrt u Viencu joa je radikalniji: Mjese njaci, po inu hrdjava imitacija Lumpacijusa Vagabundusa, po sebi je strahovita budalaatina, koja i u svojem rodnom kraju  u be kih pregradjih riedko kada izlazi iz praaine arkiva, gdje ve vrlo dugo driema. ovjek se mora upravo diviti, kako je razuman stvor mogao skrpati toliko ne slane ludorije bez dosjetke, bez misli. Naae je obinstvo vrlo zamamljivo, a kazaliana uprava nije prema istomu ni malo pasivna; s toga se je i toga dana bila izpunila slatka nada intendature  t. j. puna kesa. Kua bijaae dubkom puna. Nas je to s prvine neugodno dirnulo, jer prikazanje be ke lokalne lakrdije na hrvatskom jeziku bezumljem smatramo. Nu im se je praznina toga ludotvora jasnije pokazala, tim je obinstvo postajalo hladnije, te je na naau radost psikanjem uguailo pljesak nekolicine prijatelja takovih ludorija. Time se kona no kristalizira stav u hrvatskoj javnosti da je tradicionalna be ka lakrdija u svakom pogledu zastarjela, ak suviana i besmislena. S nepovjerenjem se, meutim, gledalo i na one proizvode be koga pu kog teatra ija se poetika pribli~ila literariziranoj drami. Stoga su hrvatski kriti ari s pomijeaanim osjeajima reagirali na koncepciju ozbiljnoga pu kog komada s naglaaenim elementima sentimentalnosti i socijalne kritike, koncepciju koju je pod utjecajem Friedricha Kaisera, mlaega Nestroyevog suvremenika i konkurenta, razvio vodei suvremeni pu ki dramati ar Ludwig Anzengruber (1839 1889). Niata bolje nije na zagreba koj pozornici proala ni arobna gluma Der Bauer als Millionr oder Das Mdchen aus der Feenwelt (Seljak milijunar) Ferdinanda Raimunda, izvedena je u svibnju 1880. godine predstava koja se s jedanaest repriza u sljedeem desetljeu pokazala relativno uspjeanom. No sudovi kritike bili su ipak krajnje negativni: premda su glumci dobro igrali, premda su i izvanjski efekti uspjeano izvedeni, Raimundova je dramaturgija  kako se naglaaava  ve posve zastarjela. Pitanjem o tome zaato bajkovite lakrdije viae ne nailaze na odaziv kod publike kao u ranijim vremenima bavi se i kriti ar Obzora, te svoje mialjenje poentirano iznosi: one, s jedne strane, nisu ozbiljna drama, s druge pak u velikoj mjeri odustaju od elementa lakrdijaakog. Iz tog se suda mo~e zaklju iti da se tekstualni predloaci pu koga kazaliata mogu igrati joa samo kao lakrdije (tj. kao Nestroy reduciran na zabavu) ili kao ozbiljna drama Anzengruberova tipa. Ti meusobno suprotstavljeni polovi doista predstavljaju dvije najzna ajnije varijante popularnoga dramskog teatra u suvremenom Be u, dok su se arobne glume joa samo iznimno pojavljivale na repertoaru. Promjene kroz koje je u posljednjim desetljeima 19. stoljea proala dramaturgija be kih prigradskih pozornica, registrirane su dakle i u hrvatskome kazalianom ~ivotu. Uprizorena su i neka vrhunska Anzengruberova ostvarenja i 'konfekcijska roba' dramati ara poput Karla Coste i O.F. Berga; o prijaanjim ovisnostima, meutim, viae nije moglo biti ni rije i. Godine 1881. umiru Freudenreich i `enoa, dvojica eksponiranih predstavnika sukoba o repertoarnoj politici hrvatskoga glumiata. U to je doba zagreba ko kazaliate ve preboljelo svoje dje je bolesti i raspolagalo diferenciranim i uravnote~enim izborom predstava. Ni injenica ato je kao jedina kazaliana kua s predstavama na nacionalnom jeziku morala njegovati i  visoku dramu i popularna scenska djela, nije se pri injala tako drasti nom. U meuvremenu je naime grubo lakrdijaaenje potisnuto profinjenijom, psiholoaki motiviranim na inom dramske igre; od be kih lokalnih komedija, koji su se i dalje s vremena na vrijeme izvodili, ostali su uglavnom hitovi poput Nestroyeva komada Lumpazivagabundus ili Raimundova Der Verschwender, ali i njihove izvedbe prilagoivale su se o ekivanjima suvremenih gledalaca. Meutim, u popularnom repertoaru be ki prigradski komadi viae nikada nisu zauzeli ono mjesto koje su imali u po ecima hrvatske nacionalne pozornice. Postupno su ih  kao uostalom i u be kim pu kim kazaliatima  zamjenjivale operete i bulevarske komedije, ~anrovi u kojima je znatno izra~eniji bio aspekt internacionalnosti, dok se  sporna  lokalna vezanost za Be  najveim dijelom izgubila. Nakon loaih kritika lakrdije Die beiden Nachtwandler nijedna se uprava Hrvatskoga narodnog kazaliata nije odlu ila za uprizorenje nekoga drugog Nestroyeva komada. U posljednjoj etvrtini 19. stoljea obnovljene su, doduae, inscenacije triju hitova be kog autora  Die schlimmen Buben, Lumpazivagabundus i Einen Jux will er sich machen, i to uglavnom u pokladno vrijeme. Ta se praksa nastavila u Zagrebu sve do dvadesetih godina 20. stoljea: Nestroyevo dramsko djelo svodi se u hrvatskom kazaliatu postupno na neobaveznu zabavu, proces koji e velik dio kulturne elite samo potvrditi u njihovu ionako odbojnom stavu prema be koj lakrdiji. Unato  tome nepovoljnom okru~ju povremeno se ipak primjeuju i za eci druk ijeg pristupa Nestroyu. Zanimljivi su se prikazi mogli pro itati 1911. godine u povodu novog uprizorenja komada Einen Jux will er sich machen. Nakon jednoglasno odbojnog stava kriti ara sredinom sedamdesetih godina 19. stoljea sada se primjeuje i nostalgi no prisjeanje na Nestroya, dramati ara koji u svijesti publike  kako se mo~e zaklju iti iz informativnog dijela recenzija  viae nije prisutan kao ato je bio slu aj u ranijim vremenima. Kriti ar Agramer Zeitunga piae primjerice ovako: Bila je to dobra ideja naae kazaliane uprave da na pozornicu ponovo iznese neato izvorno be ko. Johann Nestroy nije viae doduae u modi, ali publika ga posvuda rado sluaa u pauzi sezone. Nad svim njegovim komedijama lebdi njegov velik i iskonski duh humora. Njegove komedije pune su svakovrsnih zapleta koji su tako komi ni i duhoviti da im publika ne mo~e odoljeti. No svaka Nestroyeva komedija ima i vrlo ozbiljnu tendenciju. Tako je i s onom ato je igrala prekju er. Izvedba je bila bolja od svih o ekivanja. Nakon pohvale glumaca kriti ar poentira svojom ocjenom koja Nestroya jasno ozna uje kao autora 'ni~ega', komercijalnog kazaliata: Kad bi se u tu komediju unijelo malo viae temperamenta, sigurno bi postala unosnim komadom za nedjeljne predstave. (isto) Premda se prikaz u njema kom listu Agramer Zeitung skoro nimalo ne razlikuje od onoga u Narodnim novinama, ipak se recenzent potonjeg glasila ne zadovoljava samo pukim komentarom gluma kih dometa, nego upuuje i na druge aspekte poput repertoarne politike i lokaliziranja prevedenih komada. Ve na po etku svog teksta on odreuje vrijednost Nestroyeve komediografije ovako: Ne imamo niata proti tomu, da se svetstvo kulturnoga zavoda kadkad iza Sofokla, Shakespearea i Molirea povriedi i takovom poauricom, jer ato vriedi za Be , ne mo~e ni Zagrebu naakoditi. Ne mislimo na vriednost komada, nego na koncesiju onom dielu obinstva, koje se ~eli kadkad nasmijati, pa makar bilo i ludoriji slabljeg kova,  a kad to nije na uatrb kazaliatnoj blagajni. Na uatrb dobroga ukusa to sigurno nije, jer se taj ukus ne dade dekretirati, nego se mora sa ~ivotnim prilikama razviti. Poemo li od toga, nastavlja kriti ar, da nam [je] suza vragoljanstva [& ] isto tako mila kao i suza visoke tragedije (isto), jedino e ispravno mialjenje biti da zagreba ko kazaliate  barem tako dugo dok je jedino u gradu  mora njegovati airok repertoar. Sam komad pak djeluje [& ] i danas na obinstvo djeluje poput rakete. Jedan qui pro quo za drugim, ludorija za ludorijom  no smiehu se ne mo~ea oteti. A to je svrha komadu. Vele, da je glup, a ne sbivaju li se u ~ivotu tako glupi dogodjaji, da im razborit ovjek ne mo~e ni vjerovati, nego samo migne ramenima! (isto) Lokalizaciju Nestroyeva djela smatra kriti ar vrlo uspjelom. Rije  je, naime, o u meuvremenu znatno promijenjenoj obradi i prijevodu Josipa Freudenreicha iz aezdesetih godina 19. stoljea. Okolnost ato se u prijevodu dijelom koristi i kajkavski dijalekt, omoguuje da se u svakoj rie i i u svakom glasu dobroudan humor i ovjekoljublje, a ne hladna uko enost i prenavljanje, koje je udavilo najintimniji ogranak naae knjige i jezika. Time se pisac kritike doti e manjka dijalektalnih komedija u hrvatskoj dramskoj knji~evnosti koja je proiziala iz izrazite sklonosti autora prema ozbiljnim vrstama. Zavrani sud nimalo ne odstupa od onoga u njema kom listu: Sve u svemu: uspjela ve er lake zabave i smieha. Novinski prikazi iz vremena prije Prvoga svjetskog rata nisu viae obilje~eni onim aktivizmom aezdesetih i sedamdesetih godina 19. stoljea koji je be ku lakrdiju odbijao kao mogui uzor novoj hrvatskoj dramskoj knji~evnosti a njezine pristalice oatro napadao. Eksponirani zastupnici tih dviju pozicija, `enoa i Freudenreich, ve su davno bili mrtvi. Otpor protiv prevlasti njema kih komada na repertoaru HNK-a  koji u pravilu ipak nije bio usmjeren protiv ambicionirane njema ke drame  vremenom je popustio. No i dalje je tinjao ispod povraine, te je dijelom ak i obnovljen nakon 1900. godine kada je u hrvatskoj politici sve veu te~inu po ela zadobivati opcija ju~noslavenskoga dr~avnog ujedinjenja. Kada je nakon sloma habsburake monarhije jugoslavenski san postao realnoau, ubrzo se uspostavilo da su predod~be pojedinih nacija o zajedni koj dr~avi bile posve razli ite. Na tadaanje nacionalne konflikte reagiralo se, kako se ini, i u prvom zagreba kom poslijeratnom uprizorenju Nestroya. Naime, za poklada 1927. godine HNK postavlja na svoju novu, drugu pozornicu lakrdiju Hudi duh Lumpazivagabundus. Premda ta izvedba nije u tadaanjem tisku popraena nijednim osvrtom, spomenuta se aktualizacija mo~e jasno shvatiti iz najave u kazalianom asopisu Hrvatska pozornica: Trojici veseljaka, vandrokaaa: austeru (Cili), anajderu (Dubaji), tialeru (Tomaai H.) dao je re~iser ovaj put nacionalne karakteristike Hrvata, Srbina i Slovenca. Oni iznose svoje uloge u ~argonu. Re~iser im je dozvolio i ekstemporacije, sa kojima (naro ito Cili!), izvrgavajui ironiji izvjesne savremene pojave, pretvaraju tuakana ku dvoranu u carstvo vedrine i smijeha. Ne mo~e se to no ustanoviti u kojem smjeru je ta aktualizacija iala i jesu li se intendirani kriti ki sadr~aji uope mogli kao takvi shvatiti, ve i zbog toga ato je komad igran u opuatenom ozra ju karnevala. No okolnost ato je redatelj bio Tito Strozzi, jedna od najzna ajnijih osobnosti hrvatskog kazaliata u 20. stoljeu i da su u glavnim ulogama nastupili vodei suvremeni komi ari, mo~e navesti na zaklju ak da je inscenacija bila na visokoj razini. Nestroy je bio vrlo omiljen i u kazaliatima Osijeka i Vara~dina na kojima su se njema ke predstave odr~ale sve do po etka 20. stoljea. Nakon uvoenja hrvatskog jezika te dvije pozornice su sve do Drugoga svjetskog rata redovito izvodile Nestroyevog Lumpazivagabundusa u Freudenreichovoj obradi, i to, kao i u Zagrebu, u pokladnom vremenu. Tako je osje ka publika ve godinu dana nakon povla enja njema kih glumaca dobila priliku da po prvi puta vidi Nestroya na hrvatskom. Na in inscenacije je, kako proizlazi iz recenzije lokalnoga njema kog dnevnika Die Drau, i dalje bio 'kulinarski': Uz silno odobravanje i dugotrajan pljesak servirali su nam ju er Nestroyeva neuniativog Lumpazivagabundusa. Nestroy joa uvijek nije izgubio svoju djelotvornost. Da je Nestroy i nakon Drugoga svjetskog rata u Hrvatskoj shvaan kao zabavni dramati ar, mo~e se zaklju iti ve iz injenice ato su tri od ukupno pet uprizorenja njegovih djela postavljena u zagreba kom kazaliatu Komedija, pozornici ije pretenzije rijetko idu dalje od profinjene zabave. Uz promjenu mjesta izvedbe, pri emu je nacionalno kazaliate zamijenilo komi no, mo~e se zapaziti joa jedna va~na novost u hrvatskoj recepciji Nestroya: kona no s pozornice nestaju ve skoro sto godina stari Freudenreichovi prijevodi. Ta okolnost ima joa jednu posljedicu: u prvim uprizorenjima Nestroyeva se djela viae ne lokaliziraju, nego se hrvatskoj publici  baa kao i djela drugih svjetskih komediografa  prezentiraju u prijevodu, u veoj ili manjoj mjeri vjernom izvorniku. Promijenjeni stil inscenacije mo~e se primijeniti ve u prvom izvedenom Nestroyevom komadu Der Zerrissene kojega se premijera odr~ala u Komediji po etkom 1951. godine. Zanimljivo je da je prijevod komada, koji su izradili Jakaa Kuaan i Ferdo Delak (potonji je bio i redatelj), otisnut 1950. godine kao prvo  a dosada ujedno i jedino  izdanje Nestroya na hrvatskom jeziku. Teako prevodivom naslovu Der Zerrissene, koji je osamdeset godina ranije preveden kao Smuaenjak, prevoditeljski dvojac hrvatski adekvat nalazi u rije i Utopljenici. Kako su se Kuaan i Delak teako nosili s 'rastrojenoau' gospodina von Lipsa, glavnog junaka komada, pokazuju i mjesta u dijalozima u kojima se prijevod pokuaava nai u rije i Odrpanac. Ton novog prijevoda orijentira se prema neutralnom hrvatskom standardu, dok dijalektalne nijanse Nestroyeva teksta nisu prisutne ni u naznakama. Razumije se po sebi da se pritom gubi i veina igri rije ima. Der Zerrissene se vratio u hrvatsko kazaliate u trenutku u kojem su jugoslavenske komunisti ke vlasti nakon prekida sa Sovjetskim Savezom krajem etrdesetih godina krenule neato liberalnijim kursom. S jedne strane po elo je otvaranje prema zapadu, s druge pak pokuaalo se popularnim kazalianim repertoarom razbiti monotoniju socijalisti kih rituala u kulturi. U tim se kontekstu zacijelo mo~e promatrati i osnivanje nove komi ne scene u Zagrebu koja opet kao jednu od svojih prvih premijera donosi upravo Nestroyev komad. Redatelju i prevoditelju Ferdi Delaku u inio se taj trenutak povoljnim za Nestroya te je nekoliko mjeseci kasnije, u Vara~dinu, uprizorio vlastit prijevod lakrdije Einen Jux will er sich machen. Ono ato upada u o i u novinskim prikazima dviju izvedbi ve je otprije poznato svoenje Nestroya na dramaturgiju naivne zabave. Ton kritika je pritom manje-viae dobroudan i daleko od bilo kakve komunisti ke ogor enosti zbog 'povratka starih vrijednosti' koju se u kulturnim rubrikama tadaanjih listova esto moglo susresti. O~ivljavanjem ovog be kog satiri ara iz sredine proalog stoljea, kazaliate nastoji proairiti svoj repertoar lakih, zabavnih komedija, u ovom slu aju bez naro itih pretenzija u pogledu umjetni kih i drugih vrijednosti djela. Mo~e se odmah rei da je na toj liniji kazaliate s Utopljenicima postiglo uspjeh. Komad je izveden takorei u jednom dahu, uz mnogo smijeha i aplauza u sali. Budui da poznavanje Nestroya i njegova djela nije viae bilo tako samorazumljivo kao u ranijim vremenima, svi kriti ari posveuju mnogo prostora informacijama o be kom autoru. Zanemare li se neke greake  tako jedan recenzent udvostru uje Nestroyevo djelo, koje obuhvaa ukupno 84 scenska teksta, na viae od 150 komada, dok ga drugi reducira na 64, a usput 'magi nim' brojem 64 ozna uje i dramati arev ~ivotni vijek (i time ga produ~uje za pune tri godine), rije  je o korektnim informacijama. Druk cije meutim stoji stvar s vrijednosnim sudovima. Kriti ar Vjesnika ocjenjuje tako Nestroya, a s njime i inscenaciju Utopljenika u Komediji ovako: U svojim djelima iznio je mnogo satire na ra un svih druatvenih slojeva i tipova, sa ~ivim dijalozima, kupletima i t. d., protkanim poznatim be kim humorom, ato nam danas meutim veinom zvu i pomalo naivno i malograanski. I dramski zaplet u Utopljenicima, koji nije bez ~ivota i duhovitosti, u suatini ne ide dalje od cilja da stvorenim situacijama i viae manje uspjelim dosjetkama zabavi i nasmije gledaoca. [& ] Sve to danas kad se ita ispada jako zastarjelo i bornirano, ali je redatelj Ferdo Delak spretnom preradom djelo sa~eo i skratio, [& ] dao predstavi karakter farse i u vrlo ~ivom tempu sretno je doveo do kraja. Kriti ar zagreba koga Narodnog lista uvjeren je pak da Der Zerrissene kao tipi na laka be ka komedija u biedermayerskom duhu, rekli bismo zabavna komedija s izvjesnom moralnom tendencijom. Te be ke komedije iziskuju poseban stil (koji otprilike odgovara scenskom izrazu Thea Lingena i Hansa Mosera u brojnim filmovima), pa ih je zato veoma teako presaditi, a da ipak zadr~e svoju specifi nost. Tome bi se, nastavlja pisac osvrta, moglo pomoi ja im lokaliziranjem radnje, na inom inscenacije koji je, kako napominje, odlu no obilje~avao dosadaanju recepciju Nestroya u Hrvatskoj, od prvih Freudenreichovih izvedbi do Drugoga svjetskog rata. Ipak nijedan recenzent ne nalazi vrijednim spomena da se pobli~e osvrne na tu tradiciju. ini se da ni redatelj Ferdo Delak, koji je istodobno objavljenu knji~icu s prijevodom Utopljenika popratio kratkim pogovorom, nije imao u vidu stariji, Freudenreichov pristup Nestroyu. Ono ato mu je, kako se ini, bilo va~no pri njegovu pokuaaju o~ivljavanja recepcije Nestroya 1951. godine, bila je neka vrsta rehabilitacije be kog dramati ara. Jer, kako Delak spominje u pogovoru, bio je August `enoa prestrog kada je  zbog svoje poznate antipatije prema be koj komediji uope  Nestroyevu duhovitu komiku ozna io kao 'fijakerske viceve' (Delak, str. 90). No i sam Delak ostaje u osnovi kod kliaeja o Nestroyu kao piscu zabavnih komada. Nestroy nije velik dramati ar& .. (str. 89)! Delak je u potpunosti svjestan Nestroyeve socijalne satire koju meutim, po njegovu mialjenju, potiskuju zabavni elementi, a osobito iznenadni i bizarni preokreti i tipi no be ki vicevi. Kao osobito loa vic te vrste navodi on poznatu repliku Krautkopfa Kraut und Rubem werfeten s' untereinand als wie Kraut und Ruben (Der Zerrissene, II,1). Po Delaku takve bi pasa~e u novijim izvedama Nestroya trebalo izbacivati; u prvi plan bi nasuprot tome trebala doi druga strana, socijalnokriti ki ton njegovih djela; [& ] jer upravo to mo~e nas danas privui & socijalnog miljea (isto, str. 91). Redatelj ina e dolazi u opasnost da izvedbu pretvori u lakrdiju zbog lakrdije (isto). }ivotnost se Nestroyevu djelu, zaklju uje Delak, mo~e dati samo tako da se, s jedne strane, pokuaaju reducirati vic i karikatura, a da se s druge stavi naglasak na galeriju malograana, malih hohataplera i propalica, dobrih i naivnih malograanskih duaa (isto). S tim se razmialjanjima Delak uvratava u one redatelje koji su nakon 1945. godine u Austriji i u drugim zemljama sve vei naglasak u Nestroyevim djelima stavljali na satiru. Odreenu su ulogu pritom zacijelo igrala i njegova nadanja da e naglaaavanjem socijalne satire naii na viae razumijevanja za Nestroya u tadaanjim krajnje ideologiziranim prilikama. No zapostavljanje jezi ne komike, kao ato to proizlazi iz novinskih prikaza izvedbe u kazaliatu Komedija, donijelo je upravo suprotnost od onoga ato se pri~eljkivalo, naime sni~avanje kriti kog potencijala izvornika. Ne udi stoga ato je u istom smislu shvaena i inscenacija komada Einen Jux will er sich machen u Vara~dinu (koja je u novom prijevodu dobila i novi hrvatski naslov: Sve za aalu): U ovoj Nestroyevoj komediji [& ] pogreano bi bilo ato viae tra~iti od aale, kojoj je cilj da asomi no zagolica gledaoca na smijeh. [& ] Uope se radi o drugorazrednoj, kliairanoj duhovitosti, neato sli no vineranicelu koji se prili no osuaio ekajui u rernu. Nakon Delakovih pokuaaja po etkom pedesetih godina nije se o Nestroyu u hrvatskom kazaliatu niata ulo sve do 1968. godine; tada je naime u Zagrebu postavljena uvena obrada Nestroyevih tekstova eakoga autorskog para Karel Kraus i Zdenek Mahler pod naslovom U~e s jednim krajem, predstava koja je krajem aezdesetih godina s velikim uspjehom igrana u praakom kazaliatu Divadlo za branou. Kreativno kulturno ozra je praakoga proljea imalo je velika odjeka i u tadaanjoj Jugoslaviji, tako da se tim putem u hrvatski glavni grad vratio i Nestroy. Kao i Der Zerrissene, i U~e s jednim krajem izvedeno je u kazaliatu Komedija. Za kuu, iji se umjetni ki profil i nadalje usmjeravao prema onom 'kulinarskom', mogla je ta predstava  kako, uostalom naglaaavaju i neki recenzenti  donijeti i novi po etak. Premda se to nadanje naposljetku ipak nije ispunilo, bila je izvedba U~eta s jednim krajem ipak od velikog zna enja za hrvatsku recepciju Nestroya budui da je obilje~ila po etak ozbiljne diskusije o be kom dramati aru. Po prvi ga puta hrvatski kriti ari naime ne ~igoau kao lakrdijaaa nego ga jasno promatraju kao autora europskog ranga. Tako kriti arka Marija Grgi evi piae o ve eri ugodne, inteligentne i skladne zabave, o zabavi u najboljem smislu rije i, predstavi koja zra i humorom i sjetom, dok Branko Heimovi spominje da vrlo uspjela predstava pru~a mogunost da se tematizira odnos prema starijoj komediografskoj literaturi, pa tako i prema Nestroyu, o kojem se posljednjih godina sve pozitivnije rasuuje. Veliku ulogu u promijenjenom shvaanju Nestroya imali su ponajprije napori teatrologa i germanista koji su u Hrvatsku posredovali rezultate novijih istra~ivanja Nestroyeva djela. Iste te godine, 1968, objavljena je tako studija teatrologa Nikole Batuaia o zagreba kom kazaliatu izmeu 1840. i 1860. godine u kojoj prinos Nestroya i be koga pu kog teatra toj presudnoj fazi u nastanku modernoga hrvatskog glumiata  za razliku od dotadaanje hrvatske filologije i teatrologije  ne samo da nije prikazan s negativnim predznakom, nego je, nasuprot tome, jasno naglaaeno iznimno zna enje toga kazalianog fenomena. Od Batuaia, koji je poznavao va~ne radove Rommela i drugih istra~iva a, su potekli najzna ajniji impulsi za korekciju dotada prevladavajue, jednostrane slike o Nestroyu: [& ] trebalo [bi] revidirati u neku ruku sud ato su ga mnogi povjesni ari naaega kazaliata, i naae kulturne povijesti uope, izrekli upravo prema komedijama Nestroya i Raimunda. Istina je da su njema ki direktori prikazivali u Zagrebu esto djela bez ikakve dramske i kazaliane vrijednosti. No kao ato je pogreaan sud da su njema ki direktori izvodili u Zagrebu isklju ivo bezvrijedna djela, joa je vea pogreaka uklapati Nestroya i Raimunda meu efemerne dramati are devetnaestog stoljea, kao ato su to mnogi do sada veoma esto tvrdili. Suvremene analize Nestroyeve komediografije pokazuju da je taj pisac i glumac znao u svojim djelima kroz smijeh i aalu, a katkada i kroz grubu dosjetku, rei u lice mnogim svojim suvremenicima poneku gorku istinu. Adekvatna kazalianopovijesna i knji~evnopovijesna ocjena Nestroya i be koga pu kog teatra od tog je doba skoro u potpunosti potisnula starije sudove koji su se, kao ato je spomenuto, temeljili na vremenski uvjetovanim estetskim i politi kim stavovima. Va~nu je ulogu u tom prevrednovanju imala i zagreba ka germanistika, doduae viae kroz sveu ilianu nastavu negoli u istra~ivanjima, no studentima njema koga jasno su posredovane najnovije znanstvene spoznaje o svim autorima, pa tako i onima koji su u hrvatskoj kulturnoj javnosti iz vremena nacionalnih previranja u 19. stoljeu stekli negativnu slavu i potom je iz raznih razloga zadr~ali sve do polovice 20. stoljea. Va~na je pritom bila i povijest njema ke knji~evnosti na hrvatskom jeziku koju su u prvoj polovici sedamdesetih godina napisali zagreba ki germanisti Ljerka Sekuli, Zdenko `kreb i Viktor }mega  i objavili u okviru viaesvea ane povijesti svjetske knji~evnosti. (Nekoliko godina kasnije taj je tekst, neznatno promijenjen, izaaao i u njema kom prijevodu, te do danas ostao jednim od najprodavanijih priru nika te vrste na njema kom tr~iatu.) Poglavlje o predo~ujskom razdoblju, pa tako i Nestroyu, napisao je Zdenko `kreb: Jedak druatvenokriti ki stav Nestroyev koji jedino ne pogaa jednostavna mala ovjeka dao je njegovu jeziku oatru satiri ku snagu koja se sa~ima u ubojitim dramskim sentencijama, srodnim Grillparzerovim epigramima, koje prethode Karlu Krausu. Pisac Nestroy za sebe je kao glumac pisao uloge okretna mala ovjeka koji se, unato  neimaatini i niskom stale~u, upravo svojom okretnoau i nadmonim umom probija kroz svijet, srodnik Molireova Scapina. [& ] Onaj lik koji bi Nestroy stvorio za sebe, stupao je u pravilu na pozornicu s duga kim komi nim druatvenokriti kim monologom, punim invencioznih igara rije ima; pjevane je umetke, i njegove i ostalih likova, Nestroy pretvorio u druatvenosatiri ke strofe s istim refrenom u kojima bi se u svakoj aibao po jedan razli it oblik istog poroka. Ipak, airenje znanja o Nestroyu nije odmah dovelo ni do poveanja broja uprizorenja njegovih komada, ni do promjene na ina inscenacije. Vidjelo se to pri sljedeem susretu s Nestroyem u hrvatskom kazaliatu  i to opet u zagreba koj Komediji.  Joa dubljim proturje jima bila je pro~eta hrvatska recepcija Nestroyeva starijeg suvremenika Franza Grillparzera, proturje jima s kojima se cio svoj ~ivot morao nositi Zdenko `kreb, jedan od vodeih stru njaka za djelo tog klasika austrijske dramske knji~evnosti. Dok su spoznaje novije znanosti o knji~evnosti i teatrologije  kako u pokuaati ovdje pokazati  naposljetku dovele do neke vrste 'rehabilitacije' Nestroya u hrvatskom kazaliatu, to se Grillparzerovu djelu, unato  tome ato se i jedan Hrvat ubrajao u najbolje njegove tuma e, joa uvijek nije posreilo.  U razgovorima sa Zdenkom `krebom, svojim u iteljem i prijateljem, doznao sam mnogo toga o tradiciji austrijske i napose be ke knji~evnosti i kazaliata, pa tako i o Nestroyu. Upravo je on bitno usmjerio i nesebi no podr~avao moje bavljenje tim knji~evnim i kazalianim korpusom; neka ovaj rad bude skroman pokuaaj zahvale na tome velikom poklonu.  Karl Kraus: Nestroy und die Nachwelt, & .  Podaci o repertoaru zagreba kog kazaliata preuzeti su iz sljedeih publikacija: Branko Heimovi (ur.): Repertoar hrvatskih kazaliata. 1840 1860 1980, sv. 1 2, Zagreb 1990; Blanka Breyer: Das deutsche Theater in Zagreb 1780 1840. Mit besonderer Bercksichtigung des dramatischen Repertoires, Zagreb 1938; Nikola Batuai: Uloga njema kog kazaliata u Zagrebu u hrvatskom kulturnom ~ivotu od 1840. do 1860, Rad JAZU, br. 353, Zagreb 1968; Boris Senker (ur.): Bibliografija rasprava i lanaka. Kazaliate u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, Zagreb 2004. Navodi o povijesti hrvatskoga kazaliata i drame 19. stoljea u ovom radu najveim dijelom temelje se na studijama Nikole Batuaia (op. cit., 1968; Hrvatska drama od Demetra do `enoe, Zagreb 1976; Povijest hrvatskog kazaliata, Zagreb 1978; Hrvatska drama 19. stoljea, Split 1986). O be kom pu kom kazaliatu i Nestroyu usp. monografije Jrgena Heina Das Wiener Volkstheater (Darmstadt 1997) i Johann Nestroy (Stutgart 1990)  Na popisima njema kih predstava mogu se pro itati i naslovi koji su  vjerojatno iz konjunkturnih razloga  pogreano pripisani Nestroyu: Philibert von Flandern und sein getreuer Schildknappe Kaspar, oder Die verwnschten Weiber (20. 12. 1836, Breyer, str. 116) i Der Lohnkutscher Knackerl als Marquis (26. 10. 1843, N. Batuai 1968, str. 551).  Lokalizacija, meutim, jedva da ide dalje od toga, te je prijevod  kako proizlazi iz rukopisa pohranjenog u Odsjeku za povijest hrvatskog kazaliata Zavoda za povijest hrvatske knji~evnosti, kazaliata i glazbe HAZU u Zagrebu  skoro identi an s Nestroyevim izvornikom. Heimoviev Repertoar hrvatskih kazaliata pripisuje komad anonimnom autoru, dok se na naslovnici rukopisa prijevoda kao pisci komada navode Nestroy i njegov  danas zaboravljeni  suvremenik Friedrich Hopp. Uostalom, lakrdija [Till] Eulenspiegel se na popisu repertoara zagreba koga njema kog kazaliata  ispravno  javlja kao djelo Johanna Nestroya (usp. Breyer, str. 123).  Usp. Narodne novine, 28. 8. 1861.  Nae gore list, 26. 8. 1861.  Domobran, 31. 3. 1865.  Nae gore list, 5. 4. 1865.  Pozor, 16. 2. 1867.  Nae gore list, 5. 4. 1866.  Usp. rukopis prijevoda u arhivu Odsjeka za povijest hrvatskoga kazalita HAZU u Zagrebu (J. Nestroy: Smuenjak, br. 298).  Die Sprache, stellenweise vorzglich und durchaus correct, ist im Ganzen zu gesucht und enthlt eine Menge Ausdrcke, die wenigstens dem Gros unseres Publicums, fr welches dergleichen Stcke doch zumeist berechnet sind, dunkel oder ganz unverstndlich blieben und daher mancher Witz verloren gehen mute; auch die vielen, in einer Posse gewi nicht statthaften patriotischen Expectorationen und Anpreisungen der vaterlndischen Literatur schaden dem theatralischen Effecte, indem sie den raschen Gang der Handlung aufhalten und bereits auer der Zeit sind; vor allem aber konnten die Couplets, die brigens als Lesestck nicht ohne Werth sein mgen, nicht recht durchgreifen, indem sie von den gebruchlichen Formen dieser Liedergattung gnzlich abweichen und viel zu gedrngt und epigrammatisch verfat sind, als da ihre Pointen beim ersten Anhren von der Mehrzahl der Zuschauer aufgefat werden knnten. (Agramer Zeitung, 12. 4. 1866)  Man sagt, Sonn- und Feiertage gehren der Theaterkasse, da muss die Kritik die Gnade walten lassen. Teilweise ist dies wahr, aber auch hier gibt es gewisse Grenzen. Wir sind keine Verehrer der Wiener Posse, will man aber eine kroatisieren, so gibt es doch bessere, als der Zerrissene, dem nur die Person Nestroys und Scholz' Geltung verschaffte. Der Zerrissene ist und bleibt ein Unsinn; die schne Sprache der bersetzung htte einen besseren Gegenstand verdient. Zudem war die Vorstellung schwach, nur Herr Freudenreich als Schmied war anzusehen. [...] Manchmal wenn die Rolle schlecht memoriert ist, extemporieren die Herren, und so wird die Unkorrektheit der Diktion unverdienterweise dem bersetzer in die Schuhe geschoben. (Agramer Zeitung, 6. 11. 1867)  August enoa: O hrvatskom kazalitu. U: A.. : Sabrana djela, sv. IX, Zagreb 1964, str. 565.  Usp. Dragoljub, 21. 12. 1867.  Eine Flle von seichten Witzen, mit entsprechender Anwendung der dazu gehrigen Grimassen und zur Abwechslung eine ausgiebige Rauferei auf der Bhne, geben uns einen deutlichen Begriff vom Werthe des erwhnten Stckes, welches vielleicht zur Zeit, als noch der Hanswurst die Bhne beherrschte, ganz am Platze gewesen wre. (Agramer Wochenblatt, 12. 4. 1874)  Usp. Obzor, 17. 4. 1874.  Narodne novine, 17. 4. 1874.  Die Wahl dieses Stckes war jedenfalls ein entschiedener Missgriff. Der Inhalt desselben ist an und fr sich schon sehr verbraucht [...]. Rechnet man noch dazu die triviale, langweilige Ausfhrung, voll derber Zoten, willkrlich zusammengeworfener Situationen mit einem grellen Aufputz schaler Couplets verunziert, so mu man wirklich die Gutmthigkeit unseres Publikums bewundern, welches Kopf an Kopf gedrngt, das Ende der Vorstellung geduldig erwartete. (Agramer Wochenblatt, 19. 4. 1874)  Obzor, 17. 4. 1874.  Vienac, 25. 4. 1874.  Usp. Obzor, 24. 5. 1880.  Agramer Zeitung, 30. 10. 1911.  Narodne novine, 30. 10. 1911.  Hrvatska pozornica, 4. 2. 1927.  Die Drau, 22. 2. 1909.  Vjesnik, 19. 1. 1951.  Narodni list, 18. 1. 1951.  Vjesnik, 19. 1. 1951.  Narodni list, 18. 1. 1951.  Vara~dinske vijesti, 17. 5. 1951.  Ve ernji list, 3. 10. 1968.  Telegram, 22. 11. 1968.  Otto Rommel: Die Alt-Wiener Volkskomdie, Wien 1952.  Nikola Batuai: Uloga njema koga kazaliata u Zagrebu u hrvatskom kulturnom ~ivotu od 1840. do 1860, Rad JAZU, knjiga 353, str. 395 582, ovdje str. 416.  Viktor }mega   Zdenko `kreb  Ljerka Sekuli: Knji~evnost njema koga jezi nog izraza. U: Povijest svjetske knji~evnosti. Knjiga 5, ur. Viktor }mega , Zagreb 1974, str. 141. PAGE  PAGE 1 $^`,. &6&:&r&t&v&((33|6~6^88v9x9p;;H?CCM0MZP\PPRRTTVVVWǹdzǧǧǧǖ鐊}銐j0JU]mHsH ]mHsH 6mHsH!j0JB*U\mHphsH6B*\mHphsH \mHsH6B*\]mHphsHB*\mHphsHj0JUmHsH5CJ\aJmHsHmHsH5\mHsH5;\mHsH1^` ",-3333z9CTW"^e $dh`a$dhdh`$dh7$8$H$`a$ $dh`a$$dha$zWaaaa|bJdLdeee6pfphp~pt(u.uvuzuuuuuuv"vvvvv$wwx x(x8y:yfyyy6{{||x؀ڀ܀ހ<ą.XJĵCJaJmHsHj0JCJUaJmHsHCJ]aJmHsH\]mHsH \mHsH6\mHsHj0JUmHsH ]mHsH 6mHsHmHsHDep*wt~HJ`bƚ,.RTbd $dh^a$$dha$ $dh`a$$dh^`a$$dha$ $dh^a$dh $dh`a$b(*,T^`b8LhDFHJp>VDVz|RbDH^8భީj0JU]mHsH ]mHsHj0JUmHsH56CJ5CJ]aJmHsH 6mHsH 5CJaJj0J5CJU]aJ5CJ]aJ5 j0JCJU]aJmHsHCJ]aJmHsHmHsH6HJhrl.06 $dh`a$ $dh^a$$dha$ $dh`a$ $dh^a$$dha$>*,.x$ H f    pFlp $¹~y 5>*\j0J5CJU\]aJ5CJ\]aJ 5\]5\ 56\ 56]j0J5U565CJaJmHsH j0JCJU]aJmHsHCJ]aJmHsHj0JU]mHsHj0JUmHsH ]mHsHmHsH,  $$&&)).588;;2?CCE $dh`a$$dha$ $dh^a$ $dh^a$$dha$ $dh`a$$$$&) 7T78;;;&AJACEEEKKFNbNNNDOZOPPrRRWXZ]]]` `xbbbgggh.hjj n"n`pqfrrs4tDu`uv>www\yz"\>`|ވj0JUmHsH >*mHsH6]mHsH5CJ\aJmHsHCJaJmHsHj0JCJUaJmHsHLEExLrR XZZ]]bbgg^mdrfrrr"z~T(*$dha$ $dh^a$ $dh`a$DF24*  dz|̳&t@~ &JZj̸"(*X,Tp\FH|*26N)*PQqrKT`a6NHmHsH 6mHsH6]mHsHj0JCJUaJmHsHCJaJmHsHj0JUmHsHmHsHLbdxzF)OPq`p$a$ $dh^a$$dha$ $dh`a$ac!6AOpq<=/0GH`a}~:;TUstHJL.0RbdV0J j0JU6]mHsH j0JU 6mHsHj0JUmHsH ]mHsHmHsHN</G`}:TsH.bh]h&`#$$a$mHsH0J j0JU0JmHnHu$dha$0&P 1h. A!"#$%  i8@8 NormalCJ_HaJmHsHtH 6A@6 Zadani font odlomka6@6  Tekst fusnoteCJaJ6&@6 Referenca fusnoteH*<B@< Tijelo teksta5\mHsHPC@"P Uvu eno tijelo teksta$`a$aJdR2d Tijelo teksta, uvlaka 2$dh^a$ CJmHsH<PB< Tijelo teksta 2 dx0 @R0 Podno~je  p#*)@a* Broj stranice\>-&G(%0B<n>WBGL/PV\a npoVqritxv}ՋFϛ̬ͱ]"q  !"#$%l  ' VTA^r)D^}Oq iQ|r000@0@0 0 W$aeE !!(z|  w  U g ycm "$&'*+/4;<DEJKOSZ378=>Or}   ""$)$$$$$$$$$%%%%%%%%&&&&&&&&''''1'U'\']'e's''''''''''''[)b)c)l)u))N*U*........////0000001111 44556%6&62677 8+8^8c8d8o8p8z8|88888888888888899999<9C9E9G9H9N9O9S9X9^9_9d9999999999999999: :::::;; ;D<Q<o<z<<<<<====>>>>>>>>>>>>>>e?r???@ @@@A A1AqFqsq~qrrrrrrrsws~sssssssttttuuuuluvuwu}uuuuu4v=vvvvvvvvvcwew~wwwwy!yyyyz zz`zkzzzzzzzzzzzzzz{{{|'|#~1~#=J #(27C<BCO'0168ILQRUVZ[]^bciՆ߆UZ[^_cdfgklr7=NX s{ĎЎَ'GLMVekÏя֏s|ˑё4='LR+jt8F\a#.ȜϜǟ˟*4BT֢ڣrw'1¥ǥ˦զ=G2;bhȭɮOT ;J"2̴ѴHV_gжն`eT^`ejopx|¸ݸ;L 38).[j `iоܾFN¿z4>09jr $DKTYci~lxm|^hipYkx"nsow+128>FGNOQhrs8>@B#%'),GN !*0:B '(.>DVbckpwqz{gnp|}"#'(/09:>@FGKLPQ_`glqryz~!"%&45<>CDGHKLS]efot{| ()/067DEMNW\`acdlq $*34;@LQUejkqrxz '1367:?EFNSY[bcnt~ $+,/09AIJNSXYabkloq~;>$)+0145:;EFMRX]fgnpwxCGHNOVWZ[ejwx #$67BGLMTU\]demnxz|} JP,.7=VW_blorWblr}s"0VWorMarijan Bobinacuser milkaCC:\Documents and Settings\Administrator\My Documents\Bobinac.UR.docRLϱi>r1@Gxb1@a$1@@ yX !'(*-09:ADELPQ`iklnx{}uuq````````` `"`&`(`,`.`2`4`8`<`>`B`F`R`T`X`^`d`v`x``````````````` `&`2`<`N`P`X```b`h`n`r`z``````````````@``UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial"1hbfbfP-Yt#\4x0h3QK.MARIJAN BOBINAC (Zagreb  Filozofski fakultet)Marijan BobinacmilkaOh+'0 , H T ` lx/MARIJAN BOBINAC (Zagreb Filozofski fakultet)0ARIMarijan BobinacariNormal milka 2lkMicrosoft Word 9.0g@@_ @r@r՜.+,0 hp  FFZG tYh /MARIJAN BOBINAC (Zagreb Filozofski fakultet) Naslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%'()*+,-2Root Entry F`a41Table5WordDocument2SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8&CompObjkObjectPool`a`a  FDokument Microsoft Worda MSWordDocWord.Document.89q