ࡱ> (*%&' !bjbj 1jj%l|2 X  )))8))t ,(~*~*~*~*~*~*~*~********$- 0+q ~*~*~*~*~*+~* ~*~*s,~*~*~*~* ~* ~**~*~**~*^~** *~*r* ݧ )~***,0,*1~*1*~* 8 8 Objavljeno u: Prilozi za prou avanje druatvenih, kulturnih, znanstvenih i inih veza Hrvatske i `vicarske, br. 3, Bern 2000., str. 7-30. Petar Marija RADELJ Bazelski poklisar iz Dubrovnika Crtice o fr. Ivanu Stojkoviu uz 600. obljetnicu stupanja u Dominikanski red (1399.-1999.) Ivan Stojkovi (Dubrovnik, 1385. - Lausanne, 28. VIII. 1443.), izvrstan poklisar najveih ustanova svoga vremena  Pape, Cara, Pariakog sveu iliata i opih crkvenih sabora  do danas je najvei teolog meu Hrvatima i uzoriti humanist, koji je ostavio najveu humanisti ku knji~nicu ne samo u `vicarskoj nego uope sjeverno od Alp. O va~nosti njegove pojave svjedo e gotovo svi europski jezici koji imaju posebno ime za Stojkovia. U literaturi na hrvatskom jeziku on je Ivan Stojkovi, na latinskom Ioannes Stoyci de Ragusio, na gr kom Ioannou apo tes Ragouzeas, na talijanskom Giovanni di Ragusa, na francuskom Jean de Raguse, na njema kom Johannes Stoikowitsch von Ragusio, na apanjolskom Juan de Ragusa, na engleskom John of Ragusa, na eakom Jan Stojkovi  z Dubrovnika itd. Njegovo znanstveno, vjersko, kulturno i diplomatsko pregalaatvo, kojim je  da ostanemo u avicarskim okvirima  obilje~io Bazelski Sabor, Sveu iliate, po etke tiskarstva i ono ato danas zovemo turisti kom promi bom, pribavlja mu naslov prvoga hrvatskog veleposlanika u `vicarskoj (1431.-1443.), ali i avicarskog u Carigradu (1435.-1437.). `toviae, airinom djelovanja i starinom kojoj pripadaju njegov ~ivot i djelo, on je miljokaz dobrih i prijateljskih hrvatsko-avicarskih odnosa zasnovanih na zajedni koj baatini kraanske uljudbe, uzajamne ravnopravnosti i viaestrukih pro~imanja. Nakon stolje zaborava... Skrivenoga pod liaem punih pet stotina godina, fr. Ivana je Stojkovia zapravo otkrilo tek naae stoljee. Gustav Thils, Karl Binder, Yves Congar... ukazali su na njegov temeljni, rodona elni ki prinos ekleziologiji, sustavnom u enju o tomu ato Crkva jest i treba biti. Vjerojatno stoga jer je ~ivio izvan Domovine, a nakon smrti bio zanemaren kao kardinal suparni kog pape, hrvatskim je itateljima Ivan Stojkovi prvi put predstavljen tek 1866. lankom Lovra Kukuljice i znanstvenim pabir enjem Petra Matkovia (1869.). Povijesno sjeanje na prvoga hrvatskog kardinala ina e su ote~ale injenice da ne postoji nijedan njegov portret ili suvremeni ~ivotopis, da mu se sve donedavno nije pouzdano znalo ni za mjesto ni za nadnevak smrti, da mu je grob uniaten u doba reformacije, da mu je veina djela ostala u rukopisu, da mu je ostavatina raznesena i da se ne uva pod njegovim imenom... Preduvjet pravom zamahu spoznaj o Stojkoviu dala je godina 1958. kad su dva znanstvenika, hrvatski franjevac Bonaventura Duda i eaki sveenik Alois Krchnk, obojica u Rimu, obranili doktorske dizertacije posveene Stojkoviu. Krchnkovo istra~ivanje do danas ostaje temeljno za uvid u Stojkoviev ~ivot i djelo. Va~nost Stojkovieve ekleziologije koju je obradio B. Duda uo ili su malobrojni, ali vrhunski stru njaci kao Gustav Thils ili Joseph Ratzinger, a hrvatskom ju je itateljstvu primjereno prikazao jedino Tomislav `agi-Buni. Plod promialjanja hrvatskih teologa i Dominikanskoga reda o Stojkovievoj misli bio je meunarodni znanstveni skup odr~an 1983. u Ivanovu mati nom samostanu u Dubrovniku. `vicarski obituarij Samozatajnost kojom je dominikanac fr. Ivan Stojkovi ~ivio redovniatvo ali i kardinalsku ast, esto onemoguava istra~iva u otpuhnuti stoljetnu praainu s onovremenih zbivanja. Meutim, taj je Kardinalov odabir, sam po sebi razlog viae za poatovanje njegove osobe. Posve nepravedno, skromnost i neuglednost nastavile su pratiti Stojkoviev lik i nakon smrti koja se zbila u Lausanni. Kraj Stojkovieva ovozemaljskog ~ivota poklopio se s blagdanom velikoga zapadnog crkvenog oca, hiponskog biskupa Augustina, 28. kolovoza 1443. Podatak o to nom nadnevku smrti nalazi se u Knjizi zakladnih misa (Obituarij) Dominikanskoga samostana svete Marije Magdalene u Lausanni. Knjiga se nakon ukinua samostana uva u Gradskom arhivu u Lausanni. Podatak u prijevodu glasi: Dvadeset i deveti dan mjeseca kolovoza. [U bogoslu~ju je spomen] Glavosjeka svetoga Ivana Krstitelja. [Dan u tjednu znat ea po tomu ato ovom danu pripada nedjeljno slovo] 'c'. [U naaem Samostanu bude] godianja [misa zaduanica za Uzoritog] gospodina Ivana Stojkovia, sto~ernog sveenika Svetoga Siksta, koji je bio uzdignut iz Reda [brae propovjednika u biskupstvo] i u itelj bogoslovlja u Parizu, a umro je godine Gospodnje tisuu etrsto etrdeset i tree na dan svetog Augustina [28. kolovoza, ali kako je ju eraanji dan u naaem Redu blagdan i ne mo~e biti pokojni ka misa, to se njegova zaduanica pjeva danas. U ime ostavatine naa je] samostan dobio pedeset ranjskih florena. Danas, kad znamo to an nadnevak njegove smrti, opravdano pretpostavljamo da su se oko Ivanova odra na dan sprovoda, 29. kolovoza 1443. u dominikanskoj crkvi Sv. Marije Magdalene u Lausanni okupili prijatelji, tajnici i svi njegovi bijeli fratri iz tog samostana u kojem je naaao smrtnu postelju, atoviae cijeli grad i papinska kurija Feliksa V. koji je tada stolovao upravo u Lausanni. Svi se oni nisu bili doali oprostiti od nekoga stranca iz daleke Hrvatske nego od nekoga svoga. Ta, kako ne bi smatrali svojim nekoga tko je bio upravo zaljubljen u avicarsku neovisnost, klimu, ljude i obi aje? Navraao se toj srednjoeuropskoj alpskoj zemlji punih 26 godina, od 1417. kad ju je prvi put prepjeaa io idui na Opi crkveni sabor u Konstancu, potom u Pariz, a onda u njoj pro~ivio trinaest najplodnijih godina, intenzivnog znanstvenog i diplomatskog pregalaatva, sve do smrti. Podrijetlo i obitelj ini se da je Stojko Miolkovi, Ivanov otac, bio iz Stona, gradia s najduljim zidinama u Europi, glavnog srediata proizvodnje soli i kamenica ne samo za Dubrova ku Republiku nego i na airem mediteransko-podunavskom prostoru. Stojko je potkraj XIV. stoljea doselio u Dubrovnik gdje se o~enio te imao, ni se, troje djece: sinove Miho a i Ivana te ker Milicu. Stojko Miolkovi, po ijem je osobnom imenu Ivan dobio patronimsko prezime Stojkovi, umro je potkraj prosinca 1419., a njegova ~ena Stoina oko 4. svibnja 1423. Godinu dana prije toga sastavila je oporuku kojom je namjenila dubrova koj prvostolnoj crkvi svete Marije jedan perper te 15 perpera da se odslu~e mise za njezinu duau. Zatim je ostavila sinu Ivanu kuu, dvije koaulje, dvije nove i lijepe plahte, dvije pernate poglavnice, jedan prsluk i joa dvije nove plahte. Ivanovoj sestri (za koju ne ka~e da je njezina ki), ostavila je srebrni prsten, smotak platna i jednu poglavnicu, nekoj koludrici airoki veo, siromasima pet perpera, a nekom poznaniku smotak platna. I to je bilo sve ime je ova siromaana ~ena raspolagala pred smrt. Iz Stoinine je oporuke o ito da su Ivanovi roditelji bili pu ani (graani, a ne vlastela) i to prili no siromaani. Ivanova rodna kua, koju mu je majka oporu no ostavila, a on je ustupio svojoj sestri, nalazila se u sjeverozapadnome dijelu Grada, u ulici Prijeko, danas kuni broj 32, omeena s istoka Ulicom od Sigurate, a sa zapada vrtom franjeva kog samostana, danas Ulica Celestina Medovia. Humanisti ki Dubrovnik Stojkoviev rodni grad nalazio se tada u zamahu gospodarskoga i kulturnog ~ivota. Od 1358. Dubrov ani su u~ivali prakti ki potpunu neovisnost. Bio je to po etak zlatnoga doba Dubrovnika, ponosno izra~enog natpisom nad Vratima od Plo a, isto nim ulazom u Grad: Daleko budite, divlji, kroz vjekove se nikakva rata ne boji ova tvra koju grije dah svetoga Starca [Vlaha]. Bilo ~ivota sna~no je tuklo u Dubrovniku u drugoj polovici XIV. i cijelo XV. stoljee; grozni avo stvaralaatvo osjealo se na svim podru jima ~ivota. U tom razdoblju Grad svetoga Vlaha mo~emo prispodobiti koanici; to je grad pun skela i graevinskog materijala, pun vreve ljudi koji nose, vuku, grade, trguju, udru~uju se i svaaju, prepiru se i mire. U svakoj kui gradskog srediata ima po koja radionica ili trgovina, iz kojih se uju akripa pila i dlijeta, odzvanjaju lupa ekia i ~agor ljudi, a u luci i ispred grada su brodovi i karavane, putnici, trgovci i mornari koji govore svim poznatim jezicima Sredozemlja. Godine 1390. Dubrov ani otvaraju konzulat u Sirakuzi na Siciliji; pet godina kasnije Dubrovnik i Zadar stvaraju Dalmatinski obrambeni savez. Godine 1397. po inje se podizati Gradski zvonik. Sukladno na elima kraanske vjere i udorea, Dubrovnik zabranuje trgovinu robljem 27. sije nja 1416. Sljedee godine u gradu se otvara prva manufaktura sukna... Humanizam kojim je Dubrovnik ve bio zahvaen, duboko je pro~eo Stojkovieve mlade godine, sna~no utje ui na temeljne odrednice Kardinalove osobnosti, njegovu duhovnost i metodologiju rada. Kao zreli ovjek Stojkovi se 1424. zlatnim slovima ubilje~io u humanisti ku povijest Grada time ato je, za posjeta rodnom kraju, 1. listopada predlo~io sugraanima da se, po uzoru na slavne europske gradove, i u Dubrovniku otvori sveu iliate. Sa svoje strane, Stojkovi je bio spreman ostati u Gradu i predavati. No, uvijek oprezni Dubrov ani nisu prihvatili izazov. Mladost i studij Ne zna se to no kada je Ivan Stojkovi roen, nego to treba izra unati iz kasnije poznatih dogaaja. Pisac ovih redaka misli da kao godinu roenja treba uzeti 1385. Zaato? Zato jer je Stojkovi postao redovni sveu iliani profesor u Parizu 8. studenoga 1420., ato se, prema Statutima Pariakog sveu iliata, moglo postii tek s navraenih 35 godina ~ivota. Izjava rektora pariakog sveu iliata Ivana Huberta potvruje da je Stojkovi stekao svoj naslov nakon zahtjevnih ispita prema statutima pariakoga Bogoslovnog fakulteta. Takva se ra unica (1420  35 = 1385) izvrsno sla~e s primjenama ostalih opih odredbi kanonskoga prava, opih zborova Reda brae propovjednika i statuta sveu iliata u Padovi i Parizu. Prema tomu Stojkovi je u Dubrovniku upoznao bijele fratre, stupio u njihov samostan najvjerojatnije 1399. i nakon godine kuanje polo~io zavjete. Budui je itati i pisati ve bio nau io u dubrova koj Gramati ko-retori koj akoli (vjerojatno 1397.-1399.), u samostanu je studirao joa godinu latinski jezik i gramatiku, tri godine logiku i umijea (1401.-1404.), dvije godine filozofiju (1404.-1406.) i tri godine teologiju (1406.-1409.). Razlo~no je pretpostaviti da je teologiju zavraio 1409. na Opem u iliatu Reda propovjednika u Zadru, ina e prvom hrvatskom sveu iliatu. Potom je po elo njegovo viaegodianje spremanje za profesora. Najprije je sm predavao sve one predmete koje je prethodno studirao. Tako po dvije godine pojmoslovlje (1409.-1411.) i mudroslovlje (1411.-1413.). Neato od toga vjerojatno je predavao na Opem u iliatu Reda u Dra u, u Albaniji, iji je samostan bio u sklopu Dalmatinske dominikanske provincije. Mladi fratar koji je svojski napredovao u svetim znanostima stekao je simpatije meu sugraanima, pa ga je Senat Dubrova ke Republike odlu io nadariti potporom da poe na usavraavanje na Zapad. Zahvaljujui tomu, nalazimo ga od 1413. u Padovi. Tu je prvo bio predava  Svetoga pisma, a zatim predava  Misl Petra Lombaranina. Nakon etiri godine u Padovi, zna se da je 1417. pribivao Opem crkvenom saboru u Konstanci gdje ga je car Sigismund imenovao dvorskim kapelanom. Iste godine sti~e u Pariz. Tamo je najprije bakalaureus Misli Petra Lombaranina (1417.), a zatim baccalaureus formatus (1417.-1420.). U zahvalnom govoru prigodom promaknua u redovnog sveu ilianog profesora pariakog sveu iliata, u petak 8. studenoga 1420. Stojkovi ne krije svoju radost i zahvalnost roditeljima koji su ga estito odgojili, redovni koj subrai, prijateljima i sugraanima koji su ga sokolili i potpomagali. Od nov ane pripomoi, zna se da su ga za troakove studija i boravka u inozemstvu nov ano pripomogli: dubrova ki dominikanski samostan sa 62 dukata, prijatelj Toma Buni sa 70 dukata te tri puta dubrova ka vlada (40 dukata u prosincu 1413.; 60 u sije nju 1417. te stotinu dukata u travnju 1420.). Prema onodobnim propisima kanonskoga prava Stojkovi je trebao primiti tonzuru u dobi od 15 godina (1400.) te biti zareen za podakona sa 17 (1402.), za akona s 19 (1404.), a za sveenika s 24 godine, dakle 1409. Znanstvenik i vjernik; teolog Crkve Znanstveno-istra~iva ko djelo Ivana Stojkovia mo~e se podijeliti u nekoliko tematskih okvira. Dominantan je njegov napor  a on je sazrio poglavito na Bazelskom saboru - da se objasni otajstvo Crkve kao Kristova misti nog tijela, tko mu pripada, kako i od ega se to tijelo hrani, obnavlja i odr~ava. Plod tog napora najprije je veliki govor o pri esti pod obje prilike (kruha i vina). Viaednevno izlaganje na Bazelskom saboru izazvalo je niz replika pa se rasprava otegla nekoliko mjeseci. Ukratko, pitanje je bilo je li za spasenje nu~no da se i vjernici-svjetovnjaci pri eauju Kristovom Krvlju pod prilikama vina. Nakon temeljita studija Svetoga pisma i crkvenih otaca, Stojkoviev je odgovor husitima da takvo neato nije nu~no za spasenje. Ta sakramentalna problematika ujedno je Stojkoviu ukazala gdje je pravi uzrok raskoraka s husitima  njihovo krivo poimanje Crkve. Stoga Dubrov anin piae Tractatus de Ecclesia, prvu sustavnu raspravu o Crkvi u povijesti katoli ke teologije gdje jasno isti e etiri oznake Crkve iz Nicejskog vjerovanja: ona je jedna, sveta, katoli ka i apostolska zajednica dobrih i loaih ljudi koji ispovijedaju pravu vjeru u Krista i koja priznaje prvenstvo rimskoga biskupa. Njegov skromni pravac malih koraka osobito postaje prepoznatljiv kad piae o saborima. Ivan nije sastavio raspravu de conciliis, nego samo de auctoritate conciliorum et modo celebrationis eorum. No i njome dr~i prvenstvo jer je ona prva rasprava o saborima u klasi nom smislu rije i. U nastupima se ograni ava na isticanje stanovitog problema u konkretnoj situaciji. Stoga u njegovim dopisima iz Carigrada, primjerice, nema sustavnih prikaza ili prijedloga za teoloake kontroverzije s pravoslavnima; joa nije bilo vrijeme za to, valjalo je rijeaiti naizgled obi ne tehni ke probleme kao mjesto odr~avanja sabora. Na~alost, njegova se carigradska misija spotaknula o to pitanje. Da bi u raspravama mogao dati neato novo, Ivan nastoji doi do autenti nih rukopisa Svetoga pisma, Otaca ali i svojih protivnika. Dubrov anin je nepokolebljivi i uporni tra~itelj istine; ozbiljni, a istodobno zaneseni prikuplja  ota kih djel. Osobno je prepisao brojna djela, a joa viae ih je kupio ili dao prepisati. Poznata je nekolicina njegovih prepisiva a: Talijan Ivan Darmelli, Nijemac Ivan Wenk, Grk Mihael Doukas ili Poljak Klement iz Wislice. K tomu je, kao neobi no marljiv intelektualac, uvar povijesnog sjeanja  nastoji prikupiti i povezati naizgled banalne izvore, pisma i dogaaje, koji su danas itekako dragocjeni. Radio je dan za danom, godinu za godinom, neposustalim ~arom tragajui za istinom. Ispisivao je stotine folija koje joa ekaju da budu otkrivene i pro itane kao dokaz o razvoju i ~ivotu teologije u XV. stoljeu. Njegovi spisi ne sadr~e samo dosad nepoznate teoloake prosudbe, nego unose viae svjetla u bogat i sadr~ajan tijek zapadne teoloake misli. I premda su u neznatnom opsegu tiskana, njegova su djela nezaobilazna u povijesti i teologiji. Rad magistra Ivana obilje~avaju dosljednost na elima vjerni ke i teoloake ukorijenjenosti; upornost, savjesna heuristi nost, znanstveno i ljudsko poatenje. O Stojkovievu ju~na kom temperamentu svjedo e zapisi njegova tajnika, kasnijeg pape Pija II. Dojmljivu je ocjenu njegove predanosti goruim problemima teologije, Crkve i druatva dao anonimni suvremenik: Brat Ivan Stojkovi nosi Sabor u svome tijelu. Nedovoljno je istra~ena i nedopustivo malo poznata Stojkovieva djelatna uloga u povijesti opih crkvenih sabora u Konstancu, Paviji, Sijeni i Bazelu (osobno je otvorio veinu) i ~ivotu Katoli ke crkve i kraanskoga svijeta u prvoj polovici XV. stoljea. Promicatelj Bazela Bazel u Stojkovievoj nadi postoji od 1424. kad je Sabor u Sijeni nazna io da se sljedei opi crkveni sabor sazove za sedam godina u Bazelu. Stojkovia je na polo~aju sveu iliatnog profesora u Bolonji 1429. zateklo imenovanje za drugoga ovjeka Dominikanskog reda; postao je njegov opi skrbnik (procurator generalis  osoba akreditirana pri Svetoj Stolici da zastupa interese Reda). Na novoj je du~nosti u stalnom dodiru s Papom, njegovim Dvorom i kardinalima u Rimu. Red brae propovjednika, Pariako sveu iliate i mnogi drugi europski uglednici o ekuju da papa Martin V. sazove sabor, emu u konzervativnim krugovima i na Papinu dvoru postoji jaka oporba. Stojkovi na Prvu nedjelju doaaaa [3. prosinca] 1430. kao i na Novu godinu 1431. u Rimu propovijeda pred Papom i okupljenim kardinalima; poti e sazivanje Sabora kojim bi se, vjeruje, rijeaili brojni unutarnji i vanjski problemi kraanstva. Kraanska Europa, ka~e Stojkovi, komada se iznutra i izvana: iznutra husiti i druge hereze  a hereza je sve ato izmi e iz jedinstva i utvrenoga reda. Izvana pak nesloga i ratovanja kraanskih vladara  sva je Europa u to doba meusobno ratovala  i zbog toga onda na taj svijet nezaustavljivo uspjeano nasru njegovi satira i: Mongoli, Turci i ostali. Nu~an je siguran autoritet koji e objediniti sve kraanske snage, osigurati slogu i jasnim stajaliatima stati na kraj rasulu. To je  isti e Stojkovi  nakon ~alosnog zapadnog raskola sposoban jedino Sabor, gdje se u zgusnutu obliku itavo tijelo Crkve mo~e prenuti, posvijestiti i dogovoriti, utirui put obnovi i procvatu. Papa je 24. sije nja 1431. ovlastio kardinala Julijana Cezarinija da otvori i u njegovo ime predsjeda Saborom u Bazelu. I opi prokurator dominikanaca fr. Ivan Stojkovi kree na put prema vrelu Rajne. Ve 30. travnja 1431. u Bazelu dr~i prvi govor pred saborskim ocima koji se joa prikupljaju. Potom obilazi njema ke gradove. Nakon raznolikih usuglaaavanja, kardinal Cesarini, zauzet kri~arskom vojnom u Njema koj i eakoj, opunomouje `panjolca Ivana Palomara i Ivana Stojkovia da otvore i predsjedaju Saborom. Dva su Ivana u ponedjeljak 23. srpnja 1431. nakon ru ka, sve ano okupivai sveenstvo u stolnoj crkvi izlo~ili razlog svoga dolaska. Pro itavai nekoliko bula, sastavili su zapisnik. Potom su saborski oci ustanovili, a notar protokolirao da je tim inom Sabor bio uspostavljen i potvren. Pokrenut je veliki kota . Bazelski sabor zasjedat e 18 godina tijekom kojih je bio raspuatan, ponovno sazivan ili premjeatan u Ferraru, Firencu, Rim odnosno Lausannu. Prva je Ivanova bitka bio pokuaaj da Sabor u ini pravom crkvenom raspravljaonicom, parlamentom. Stoga razvija opairno dopisivanje. U ponedjeljak 17. rujna 1431. piae novome papi Eugenu IV. molei ga da privoli uza novi Sabor i nabraja ono ato on vidi kao ciljeve Sabora: 1. iskorijenjenje krivovjerja; 2. mir meu kraanskim zemljama i vladarima; 3. obnova Crkve, 4. jedinstvo svih kraana i 5. osloboenje Svete Zemlje. Sudionici Sabora bili su ljudi razli itih jezika i temperamenata. Mnogi su stigli u Bazel s tjelohraniteljima, a ti baa nisu marili za injenicu da su stigli na crkveni sabor. Stoga je meu razli itim skupinama znalo doi do arkanja, pogotovu ako su njihovi gospodari bili u zavadi. Kako je Ivan rijeaavao takve probleme? Sm pripovijeda kako ih je znao pozvati k sebi, nahraniti, a onda miriti. Evo jedne takve zgode: Petoga dana mjeseca kolovoza 1435. svi saborski oci bili su u dominikanskom samostanu, kako na jutarnjem bogoslu~ju, tako i na ru ku, astei blagdan svetoga Dominika, oca i utemeljitelja istoga Reda. Isti dan nakon ru ka bilo je odlu eno da se piae austrijskom vojvodi o sklapanju mira i da se k njemu nekoga poaalje. Ivan je ostao na elu Sabora do prosinca 1431. kad je kardinal Cesarini preuzeo predsjedanje kao papin izaslanik i opunomoenik. Kao prvi predsjednik, a kasnije de facto glavni tajnik Opeg crkvenog sabora u Bazelu, Stojkovi je izmijenio dotadaanji pravilnik saborskog rada zamijenivai rad po nacijama radom u posebnim odborima i povjerenstvima. Tijekom 1433. upravo je Stojkovi glavni pregovara  katoli ke strane s husitima, a 1435. Sabor ga kao poklisara i opunomoenika upuuje u Carigrad da s bazileusom i patrijarhom utana i odr~avanje ekumenskoga sabora ujedinjenja Isto ne i Zapadne Crkve  tih dvaju plunih krila jedincate Crkve Kristove. Nakon povratka, Stojkovi se ponovno nastanjuje u Bazelu gdje ga je zateklo biskupsko (10. X. 1438.) i kardinalsko imenovanje (12. X. 1440.). U druatvu s Feliksom V., posljednjim protupapom kraanstva, 17. studenoga 1442. seli iz Bazela i nastanjuje se u Lausanni gdje provodi posljednje mjesece ~ivota. Nakon Stojkovieve smrti, dominikanski samostani u Lausanni i Bazelu sporazumjeli su se o izvraenju njegove oporuke tako da je, sukladno posljednjoj ~eli, bazelski samostan naslijedio sve, ali je za uzdr~avanje Kardinalove grobnice i godianju misu zaduanici dao lozanskom samostanu 50 dukata. Deseci kodeksa iz razdoblja VIII. do XV. stoljea koje je Stojkovi kupio ili dao prepisati, a onda ih donio iz Carigrada uskoro su u Bazel privukli niz u enjaka. Ivanovu su knji~nicu koristiti nizozemski, francuski, maarski i najviae njema ki humanisti: Nikola Kuzanski (1401.-1464.), Erazmo Roterdamski (1469.-1536.), Ivan Froben(1460.-1527.) i njegov sin Jeronim (1501.-1563.), Ivan Amerbach (1443.-1513.), Ivan Reuchlin (1455.-1522.), Ivan Hausschein Oecolampade (1482.-1531.), Beatus Rhenanus (1485-1547), Martin Crusius (1526.-1607.), Jnos Szmboki (1531.-1584.) kao i francuski regent Filip Orleanski (1674.-1723.) ili njema ki pjesnik Johannes Christian Cuno (1708.-1783.). Dvije sli ice izvrsno svjedo e koliko je Bazel bio Stojkoviu prirastao srcu: 1. ulomci njegova govora pred bizantskim carem Ivanom VIII. Paleologom (1. listopada 1435.) i 2. Stojkovieva oporuka (napisana 19. srpnja 1443.) kojom svoju bogatu knji~nicu ostavlja Dominikanskom samostanu u Bazelu. `vicarski veleposlanik u Carigradu Bazelski sabor postavio je 14. svibnja 1435. Stojkovia na elo viae lanom izaslanstvu koje je u Carigradu trebalo pregovarati o saboru jedinstva Isto ne i Zapadne Crkve. U grad na Bosporu Ivan je stigao 24. rujna 1435. i u njemu ostao do 2. studenoga 1437. Caru Ivanu VIII. Paleologu vjerodajnice je predao 2. listopada 1435., a dan kasnije i patrijarhu Josipu II. Tijekom boravka u Carigradu Stojkovi se sr ano zalagao da se ekumenski sabor jedinstva odr~i u Bazelu. Izmeu njegovih brojnih predstavki o toj temi, isti e se carigradski govor 2. listopada 1435. (v. latinski izvornik  Prilog II.), u kojem Stojkovi hvali klimatske uvjete, zdrav okolia, opu sigurnost i samostalnost gradske uprave u Bazelu kao i plodnost okolnih polja. Ti su ulomci rijetko i dragocjeno svjedo anstvo u prilog Bazelu koje i danas izaziva divljenje, mo~da ak i sjetu: Bazelski kraj je miran, siguran i spokojan, pa je stoga najprikladniji da se u njemu raspravlja o miru Crkve, kao ato je pisano: 'U miru je mjesto moje.' (usp. Dj 7, 49). Ekumenski sabor, koji treba pro~imati Duh Sveti, svakako se treba zbiti na ovako mirnom i spokojnom mjestu. Za ostale dijelove kraanstva, o kojima ~alosni izvjeaujemo, svi pri aju da ih razdiru ratovi, atoviae uniatavaju i tako dalje. Jedino onaj grad (Bazel) i okolni krajevi, koji se prostiru uz rijeku Rajnu, u~ivaju spokoj i mir. Po tomu je taj grad najprikladnije mjesto za slavljenje ekumenskoga sabora radi postizanja crkvenog jedinstva. Drugi razlog [za odabir Bazela] zasniva se na slobodi koja mora biti prisutna na ekumenskom saboru. Tra~ili ste preko Vaaih glasnogovornika da budui sabor bude slobodan, tako da svatko mo~e izrei svoje mnijenje bez svadljiva prepiranja. Kolika je tamo sloboda govora, savjetovanja, odlu ivanja i zaklju ivanja znaju veleposlanici Vaaega Veli anstva koji su dugo vremena proveli u gradu Bazelu, budui je ono grad sloge i jedinstva njegovih graana. Bazel se naime izmeu drugih gradova u pravom zna enju naziva gradom, jer sam sobom upravlja, a graani se ne dijele po nikakvim strankama. Prijateljstvo vladara koji tamo vlada nikoga ne pridobija niti koga ispunja strahom. Tamo je takva sloboda da ak i neprijatelji Crkve, kad tamo dou, u~ivaju najveu slobodu... etvrti razlog ti e se plodnosti kraja jer gdje god se slavi ekumenski sabor, tamo se stje e veliko mnoatvo ljudi: tamo e se skupiti Papa, kardinali, patrijarsi, nadbiskupi, biskupi, opati i ostali prelati naae Zapadne Crkve; doi e kraljevi, prvaci i poklisari odsutnih vladara; pristupit e takoer Vaaa Vedrina s patrijarsima i prelatima, kraljevima i prvacima Isto ne Crkve. Kako e sve ovo mnoatvo hraniti, ako mjesto ne bude vrlo rodno? Takva je pak plodnost polja i bazelskoga kraja da izdr~ava Opi otvoreni sabor itave naae Crkve ve pet godina. Budui da je Bazel posred svih zemalja koje spadaju pod naau vlast, od sebe je plodniji od drugih, a u nj se, kao u srediate, slijevaju i dobra iz svih drugih krajeva. Kona no, ugodnost mjesta nije niata manji razlog, jer je u re enom gradu Bazelu takva vedrina zraka, da nikad ili rijetko podlegne kugi. A ona, budui da je priljep iva slabost, obi ava raspustiti ope i pokrajinske sabore bez ploda... Poklisar Domovine Premda je veinu ~ivota proveo u tuini, Stojkovi nikad nije zaboravio Hrvatsku i njezin krajnji jug s kojeg je potekao. Savjesno i ponosno je obnaaao slu~be kapelana i dvorskog propovjednika hrvatskog kralja i cara Sigismunda, odnosno carskoga savjetnika hrvatskog kralja Alberta II. Na Bazelskom saboru promicao je pitanje Bosne. Zbog zajedni koga slavenskog jezika i duae, kako sam isti e, nije mogao biti ravnoduaan prema pustoaenjima eake. U Carigradu se sprijateljio s patrijarhom Josipom II. koji je po ocu bio Bugar pa je s njime mogao pri ati ne samo gr ki nego i hrvatski. Stojkovi se redovito dopisivao sa sugraanima i vladom Dubrova ke Republike. Po etkom listopada 1433. vlada mu je u jednom pismu zahvalila na spremnosti da vlastitom i potporom svojih prijatelja uznastoji da Dubrovnik dobije dopuatenje za slobodnu trgovinu s nevjernicima, kakvo je ve bilo dano Mlecima, enovi, Jakinu, Kataloniji i drugima. Molila ga je i za povlasticu da Dubrovnik bira svoje nadbiskupe, opate i viae crkvene dostojanstvenike, a papa da ih samo potvruje. Odgovarala mu je na pitanja o stanju o Bosni, iji predstavnici nisu doali na Sabor jer se u zemlji vodio graanski rat u koji su se joa upleli Turci. Vlada je Ivana upuivala kako da naslovi pisma bosanskom kralju te vojvodama Sandalju Hraniu i Radoslavu Pavloviu, jer je Stojkovi, htijui postii kraansko jedinstvo, ~elio dovesti na Bazelski sabor predstavnike heterodoksne Crkve bosanskih krstjana. Stojkovi se na Saboru potrudio isposlovati Dubrova koj Republici povlasticu slobodne plovidbe na isto ne strane tj. dopuatenje da trguju s nevjernicima (cjeloviti prijevod bule v. u Prilogu I.). Poato je u Dubrovnik stigla saborska bula od 22. prosinca 1433., Dubrov ani su 15. o~ujka 1434. zahvalili Stojkoviu i obavijestili ga da mu posredstvom jednog svog plemia u Mlecima aalju stotinu dukata kao nadoknadu za troakove koje je imao. Takoer su ga zamolili da im javi ako se na carskom dvoru bude atogod govorilo o Dubrovniku i da se zauzme da car predlo~i Saboru da se dubrova koj prvostolnici podijele neke povlastice kojima bi Dubrov ani mogli privui heterodoksne kraane u svom zaleu. Utjeha dvostruke pripadnosti Nastojanje Ivana Stojkovia za jedinstvom kraanskoga svijeta i europskog kontinenta do danas nije izgubilo na va~nosti. Tisue milja ato ih je prohodao ili preplovio u svetoj zadai pozivaju da se nastavi gdje je on stao ali i opominju kako se do uzviaenih ciljeva nipoato ne sti~e bez marljive pripreme i zauzetosti cijelog bia. U vrijeme kad su nad Europom i kraanstvom po ele bjesnjeti oluje velikih sila izvana i iznutra, Ivan Stojkovi je  gledajui njegov zemaljski ~ivot  izgubio glavne bitke. Umjesto jedinstvenu, za sobom je ostao joa razjedinjeniju Europu. Umjesto zbli~avanja Katoli ke i Ortodoksne Crkve, bio je svjedokom joa dubljeg raskola. Ni heterodoksni husiti ni bosanski krstjani nisu uvidjeli za aranost svojih krugova. Naposljetku, Ivanovo je najvee razo aranje propast opecrkvenog sabora za kojeg je vjerovao kako mo~e biti jamcem obnove Crkve i druatva in capite et in membris. To nipoato ne zna i da je kro io krivim putom. Bio je mo~da politi ki nefleksibilan zato jer je slu~io istini i svojoj savjesti. A, bavei se visokom politikom, nikada nije te~io olakim rjeaenjima i brzopletom suglasju. Stojkovi je zapo eo ~ivot u Hrvatskoj, a dovraio ga u `vicarskoj. Meu velikim narodima i njihovim dr~avnicima  pape, francuski kralj, rimski i bizantski carevi  osjeao se doraslim, ali ne kod kue. Novi dom ato ga je stekao u `vicarskoj bio mu je dragocjeno uto iate. PRILOG I. BAZELSKI SABOR, Odluka Ad singulas orbis kojom se Dubrov anima dopuata ploviti na isto ne strane, Bazel, 22. prosinca 1433. Sveti opi sabor bazelski, sabran u Duhu Svetome kao onaj koji predstavlja sveopu Crkvu. Na vje nu uspomenu. `irei du~nu pa~nju na pojedine dijelova svijeta, svojim slu~enjem skrbimo oko koristi pojedinih mjesta ukoliko to tra~i njihova potreba, uvjeravaju razumni razlozi, iziskuje briga za katoli ki puk i tra~i uvanje dr~avne slobode. Nedavno smo iz vjerodostojnog izvjeaa preljubljenoga sina Crkve, Sigismunda, rimskog cara i presvijetlog kralja Ugarske, eske, Dalmacije itd., doznali da je grad Dubrovnik smjeaten na obali mora, koje ga esto svojim poplavama teako ugro~ava; da je utemeljen na tvrdoj hridi i na neplodnoj zemlji. Na njega su neprijatelji kraanskoga imena i protivnici Katoli ke crkve, krivovjerci raznih sljedbi i raskolnici u njegovu susjedstvu, vrlo esto obi avali navaljivati, ali su se njegovi graani i stanovnici  podr~ani Bo~jom pomou, ne atedei ni truda, ni opasnost ni tereta izdataka, na slavu Bo~jeg Imena i radi obrane katoli ke vjere  u viae navrata, uz o itu pomo Bo~je desnice, mono, uspjeano i neustraaivo oduprli. Te su ljude (tj. protivnike) jednog i drugog spola svojim estitim i katoli kim ponaaanjem te pobo~nim nagovaranjem, djelima i zauzetoau priveli k ljubavi za naaeg Otkupitelja Isusa Krista te su se pobrinuli i joa se uvijek brinu da se u velikom broju pokrste. Taj grad ustraje u kraanskoj vjeri i religiji kao i u vrlo vjernoj posluanosti ugarskome kralju; postojano i ponizno prihvaa brojne odredbe Apostolske Stolice i Rimske Crkve. I mnoge smo druge hvale vrijedne stvari doznali koje ine da mi i cijela Crkva zaslu~eno preporu imo taj grad i da ga obaspemo svakom ljubavlju i naklonoau. Stoga, budui da ti graani i stanovnici  kako stoji u spomenutom izvjeau  zbog neplodnosti zemlje i blizine vjeri i katoli koj Crkvi protivnih narod ne mogu druk ije sa uvati stanje spomenutog grada i svoj imetak nego uporabom trgova ke robe i trgovanjem te se tako odupirati nevjernicima i drugima koji se protive vjeri i Kristovoj Crkvi  kako su to do sada najvjernije inili  kao i prema prilikama iskazivati drage i uobi ajene usluge ugarskim kraljevima protiv spomenutih neprijatelja; spomenuti je car  promatrajui da su mu spomenuti graani i stanovnici kroz 47 godina u mnogim prilikama iz joa uvijek vjerne revnosti iskazali usluge  potaknut gorljivim nastojanjem dragog sina Crkve Ivana Stojkovia iz Dubrovnika, Reda propovjednika i nau itelja teologije, nas vrlo uporno molio da se za o uvanje toga Grada i za pomo graanima i stanovnicima udostojimo podijeliti odreena dopuatenja i ina e ih po astiti miloau trajne utjehe. Mole za sljedea dopuatenja: da mogu voditi ili upuivati galije i druge lae, vlastite ili tue, u Svetu zemlju i u zemlje nevjernika i u prekomorske zemlje skupa s mornarima i drugim osobama potrebnlm za plovidbu, i to za prijevoz hodo asnika i za obavljanje trgovine; da se mogu dru~iti s nevjernicima dok obavljaju te poslove; da mogu radi spasenja duaa i radi utjehe, uz du~nu ast i poatovanje u prikladnim mjestima, imati prijenosne oltare, a takoer i podizati, graditi i obdarivati crkve i kapelice skupa s grobljima, u kojima e prezbiteri, bilo svjetovni bilo redovni ki, ispovijedati, odrjesivati i dijeliti crkvene sakramente, slu~iti mise i drugo bogoslu~je te pokapati tijela umrlih vjernika; takoer da mogu namjestiti i rasporeivati vlastite konzule i druge sebi prikladne du~nosnike u spomenutim zemljama. Mi, dakle, nakon pa~ljiva razmialjanja, imajui na pameti i neke druge razloge za spasenje vjernika i ~elei njihovo dobro, naklonjeni tim molbama, ovlaau ope Crkve podjeljujemo potpuno dopuatenje spomenutim graanima i stanovnicima da vode te galije i lae, vlastite ili tue, takoer za hodo asnike u Svetu zemlju i za trgova ku robu, no ipak izuzevai napada ko i obrambeno oru~je kao i ~ive~ i drugo ato pravo zabranjuje, te izvan vremena opeg putovanja; da se dru~e s nevjernicima; da imaju prijenosne oltare; podi~u, grade i obdaruju crkve i kapelice s grobljima, da u njima sudjeluju na misama i (ostalom) bogoslu~ju, ispovijedaju i odrjeauju grijehe uz pristanak svoga ordinarija, da u navedenim zemljama mogu prema prilikama namjeatati i rasporeivati konzula ili druge konzule i druge du~nosnike, kao je prije re eno, i sve druge stvari i na na in kako to ine drugi vjernici trgovci bilo kojih kraljevstava, pokrajina ili gradova kojima je Apostolska Stolica (ili netko drugi) udijelila povlasticu da to ine  openito ili posebno, zdru~eno ili napose, trajno ili privremeno. No, ipak ovim pismom asnim nadbiskupima enovskom, napuljskom i mesinskom strogo nareujemo da ne bi oni ili dvojica ili jedan od njih, bilo osobno bilo po nekom drugom ili nekim drugima, dopustili da prije e spomenutim graanima i stanovnicima ili mornarima, ili sli nim osobama s obzirom na prethodna dopuatenja,  ili da im ina e bilo kako dosauje bilo tko bilo kojeg stale~a, stupnja, odli nosti, asti ili polo~aja, kako bi se ti graani i stanovnici mirno i spokojno mogli slu~iti dopuatenjem ato smo im ga udijelili. Ako bi se koji tome protivili, neka budu ukroeni crkvenom cenzurom ili kojim drugim pravnim lijekom (~aliti se mogu poslije), a u tu svrhu mogu prizvati u pomo svjetovnu vlast. To vrijedi unato  uredbama, zabranama i naredbama Apostolske Stolice, kao i unato  bilo kojim oprostima i povlasticama koje su drugi stekli, pa makar o njima i o njihovu sadr~aju bio od rije i do rije i poseban spomen; mi hoemo da se to ne mo~e protegnuti protiv u inaka ovoga pisma, pa ato mu drago bilo njemu suprotno ili ako je Sveta Stolica nekima, openito ili zasebno  posebno odredbom bla~ene uspomene papa Bonifacija VIII. ili druk ije  bila dopustila: (hoemo) da se pismom koje izri ito i potpuno i doslovce ne spominje ovaj indult ili uredbu  njegovi u inci ne mogu zabraniti, obustaviti ili izopiti, ili staviti na sud onkraj ili izvan odreenih mjesta. Nikome od ljudi neka nipoato ne bude dopuateno oslabiti ovu povelju o naaem daru i zapovijedi ili drsko raditi protiv nje. Ako bi se pak tko drznuo to pokuaati, neka zna da e na sebe navui srd~bu svemoguega Boga i sveukupne Crkve. Dano u Bazelu, 22. prosinca 1433. PRILOG II. IVAN STOJKOVI, Izvadak iz govora pred carem Ivanom VIII. Paleologom o prednostima koje ima Bazel da bi se u njemu odr~ao ekumenski sabor ujedinjenja Isto ne i Zapadne Crkve  Carigrad, 2. listopada 1435. Postremo, serenissime imperator, sicut in mandati habemus, petimus locum opportunum ad celebrandum concilium oecumenicum, in quo pax Ecclesiae votivum sortiatur effectum. Et dicimus quod, secundum dispositionem christianitatis, prout his diebus, proh dolor! disposita esse cernitur, non est locus aptior ad celebrandum huiusmodi Concilium oecumenicum, quam civitas Basileensis. Utinam rationes congruentiae possem Maiestati Vestrae lingua graeca exprimere, quoniam apud vos melius resonarent quam in latino sermone. Sed lingua deficit, regia vetat, parentes minime docuerunt: verum si lingua deficit, caritas magis inardescit. Quemadmodum enim sol, cum nube tegitur, exterius non lucet super terram, sed interius ardet in coelo; sic eum maiori loquimur caritate, quanto magis lingua nescit uti graeco idiomate. Caeterum plures occurrere possent circa materiam loci opportunitates, quas longum esset enarrare; sed, ex multis, quinque colligimus, quas imperiali Maiestati Vestrae proponere volumus. Prima sumitur ex quiete loci, quoniam iila regio est, pacifica et quieta et tranquilla, et per consequens aptissima ad tractandam pacem Ecclesiae, sicut scriptum est: In pace factus est locus eius [cfr. Act. 7, 49], propterea Concilium oecumenicum, cui Spiritum Sanctum oportet assistere, omnino fieri in huiusmodi loco tranquillitatis et pacis. De caeteris vero partibus christianitatis, quod dolenter referimus, omnes fere guerris lacerantur, atque etiam consummuntur etc. Sola illa civitas et regiones circumstantes, quae super Rhenum fluvium protenduntur, tranquilitate gaudent et pace: quare civitas illa locus est aptissimus ad celebrandum Concilium oecumenicum pro consequenda unione Ecclesice. Secunda ratio fundatur in libertate, quae debet in Concilio oecumenico esse. Petiistis per oratores vestros ut Concilium vestrum futurum sit liberum, ita quod unicuique liceat dicere votum suum sine rixosa contentione. Quanta autem ibi sit libertas loquendi, consulendi, deliberandi, concludendi, sciunt ambassiatores Maiestatis Vestrae, qui in civitate Basileensi longo tempore steterunt, si civitas illa est civium concordia et unitas. Basilea enim inter caeteras civitates civitas proprie appellatur, quia a se regitur, et cives nulla partialitate dividuntur. Amicitia principis ibidem dominantis neminem allicit, neminem opprimit timore, tantaque est ibi libertas, quod etiam inimici Ecclesiae, quando ibi accesserunt, maximam potiti sunt libertatem. Accedit tertia ratio, quoniam congruum est ut, ubi hoc sanctissimum negotium accepit initium, ibi perficiatur: exhibitio enim rerum praeteritarum indicium est futurarum. Et ideo si in loco illo fiet Concilium oecumenicum ubi tractatus pacis habuerunt exordium, sperandum est magis quod unio Ecclesiarum Christi votivum sortietur effectum. Quarta ratio respicit fertilitatem patriae: quoniam ubicumque celebrabitur Concilium oecumenicum oportet ibidem maximam multitudinem gentium convenire: convenient enim ibi Summus Pontifex, cardinales, patriarchae, archiepiscopi, episcopi, abbates et praelati caeteri Ecclesiae nostrae occidentalis; convenient reges, et principes, et ambassiatores absentium principum; conveniet etiam Serenitas Vestra cum patriarchis et praelatis, regibus et principibus Ecclesiae Orientalis. Quomodo posset haec multitudo vivere, nisi locus abundaret maxima fertilitate? Tanta est autem fertilitas patriae et Basileensis regionis, quod Concilium generale ex latere totius Ecclesiae nostrae iam per quinquennium sustinuit. Unde sicut Basilea est in medio totius obedientiae nostrae, sic vere prae caeteris fertilior locus est de se, et ad illum tamquam ad centrum confluunt bona undique ab omni alia regione. Ultimo amoenitas loci non parum videtur ad rem pertinere, quoniam in praefata civitate Basileensi tanta est serenitas aeris, quod nunquam aut raro subiicitur pestilentiae. Quae cum sit contagiosa infirmitas, solet Concilia generalia et regionalia sine fructu dissolvere. Petimus igitur, serenissime imperator, quatenus Maiestas Vestra illum velit eligere locum, ut absque omni impedimento celebrari possit Concilium oecumenicum. PRILOG III. Vremeplov ~ivota i glavnih djela Ivana Stojkovia Temeljno djelo za ~ivotopis Ivana Stojkovia je doktorska teza Aloisa Krchnka, obranjena na Lateranu 1958. (dio tiskan 1960.:  De vita et operibus Ioannis de Ragusio ). Tijekom poslijediplomskoga studija u `vicarskoj nastavio sam Krchnkovo istra~ivanje, izlo~ivai ga u radu  tude prliminaire sur Jean de Raguse O.P. (1385-1443) et ses efforts thologiques : I. Jusqu' l'entreprise oecumnique de Constantinople (Fribourg 1998). Sa~imajui otkria, radi se o slijedeim zbivanjima i nadnevcima: Ivan Stojkovi roen je u Dubrovniku (Prijeko 32) vrlo vjerojatno 1385. Pohaa Gramati ko-retori ku akolu u Dubrovniku vjerojatno 1397. - 1399. Stupa u Red brae propovjednika, u Dubrovniku 1399. Pola~e prve zavjete, prima tonzuru 1400. Studij slobodnih umijea, u Dubrovniku 1401. - 1404. Zareen za subakona 1402. Zareen za akona 1404. Studira filozofiju 1404. - 1406. Studira teologiju, u Zadru 1406. - 1409. Stje e stupanj lektora; zareen je za sveenika 1409. Predava  logike 1409. - 1411. Predava  filozofije 1411. - 1413. Predava  Svetoga pisma, u Padovi 1414. Predava  Misli Petra Lombaranina, u Padovi 1415. - 1417. Na Opem crkvenom saboru u Konstanci, car Sigismund ga imenuje svojim kapelanom 1417. Bakalaureus Misl, u Parizu 1417. Bakalaureus formatus, u Parizu 1417. - 1420. Ivanov otac, Stojko Miolkovi umire u Dubrovniku u prosincu 1419. Ivan postaje u itelj svetoga bogoslovlja u Parizu u petak 8. studenoga 1420. Govor  Voluit rationem ponere cum servis suis , u Parizu 5. listopada 1421. Govor  Visitat pastor gregem suum , u Parizu u jesen 1421. Govor  Inventa est in utero habens de Spiritu Sancto , u Parizu 24. prosinca 1421. Govor  Hoc erat in principio apud Deum , u Parizu Bo~i 1421./1422. Govor  Pariet autem filium et vocabis nomen eius Iesum , u Parizu Bo~i 1421./1422. Govor  Iesus autem proficiebat sapientia , u Parizu 28./27. prosinca 1421./1422. Govor  Erit enim tempus , u Parizu Uskrs 1421./1422. Govor  Alii cognoverunt fideliter , u Parizu 29. lipnja 1421./1422. Govor  Hic erat Samaritanus , u Parizu 28. kolovoza 1421./1422. Govor  Vade ostende te sacerdoti , u Parizu 25. sije nja 1422. Govor  Audiens autem Iesus, miratus est , u Parizu 26. sije nja 1422. Ivanova Majka Stojna piae oporuku, u Dubrovniku u subotu 9. svibnja 1422. Ivan imenovan poklisarom Pariakoga sveu iliata na Papinskome dvoru 13. svibnja 1422. Govor  Ini consilium, coge concilium pred Martinom V., u Rimu 7. prosinca 1422. Govorom  Erit unum ovile et unus pastor , otvara opi crkveni sabor u Paviji 23. travnja 1423. Ivanova majka Stojna umire u Dubrovniku oko 4. svibnja 1423. Govor  Cum humane conditionis status kolovoz 1423. Govor  Reformabit corpus humilitatis nostrae , na Saboru u Sijeni 31. listopada 1423. Posjet Dubrovniku jesen 1424. Govor  Erit tibi gloria ; predla~e osnutak sveu iliata u Dubrovniku 1. listopada 1424. Profesor u Bolonji 1425.-1429. Govor  Vocatum est nomen eius Iesus , u Bolonji 1. sije nja 1427. Govor  Inclinato capite, tradidit spiritum , u Bolonji na Veliki Petak 18. travnja 1427. Govor  Hoc est corpus meum , u Bolonji na Veliki etvrtak 1. travnja 1428. Lije nik Tadej de Catania iz Bressanone propisuje lijek za Ivanovo bolesno grlo 7. travnja 1429. Generalni prokurator Reda brae propovjednika 1429.-1433. Govor  Venit hora mea , u Rimu 19. sije nja 1430. Govor  Postquam consumati sunt octo dies , u Rimu 31. sije nja 1430. Govor  Sacrificium et libamen Domino Deo , u Rimu na istu Srijedu 1. o~ujka 1430. Govor  Ductus est Iesus in desertum a Spiritu ,u Rimu 5. o~ujka 1430. Govor  Egredere de terra tua , u Rimu 21. o~ujka 1430. Daje sastaviti imovnik samostana Sv. Dominika u Perui kolovoz 1430. Govor  Hora est iam nos de somno surgere , u Rimu 3. prosinca 1430. Izabran za opata benediktinskog samostana Sv. Marije na Lokrumu 24. lipnja 1431. Otvara opi crkveni sabor u Bazelu u ponedjeljak 23. srpnja 1431. Govor  Erunt signa in sole et luna et stellis , u Bazelu 9. prosinca 1431.  Oratio de communione sub utraque , na Saboru u Bazelu od 31. sije nja do 11. velja e 1433.  Replica ad replicam , na Saboru u Bazelu od 2. do 6. travnja 1433. Rasprava o Crkvi ( Tractatus de Ecclesia ), prva verzija, u Bazelu 1433. Povijesne uspomene o po etku Bazelskog sabora, sastavio u Bazelu tijekom zime 1433./1434.  Tractatus quomodo Bohemi reducti sunt ad unitatem Ecclesiae , u Bazelu proljee 1434.  De modo quo Graeci fuerant reducendi ad Ecclesiam per Concilium Bas. proljee 1435. Bazelski sabor imenuje Ivana svojim poklisarom u Carigradu u subotu 14. svibnja 1435. Kree na put iz Bazela u petak 24. lipnja 1435. te preko Pule sti~e u Carigrad u subotu 24. rujna 1435. Govor  Oratio tripartitacoram imperatore Ioanne Paleologo , u Carigradu 2. listopada 1435.  Promissiones oratorum Concilii Basiliensis Graecis factae 25. studenoga 1435. Dubrova ki Senat i Prvostolni Kaptol biraju ga mrkansko-trebinjskim biskupom 5. o~ujka 1436. Ivan je meta teroristi koga napada, u Carigradu u nedjelju 20. listopada 1437. Odlazi iz Carigrada u subotu 2. studenoga 1437. i doplovivai do Nice 16. prosinca 1437. kopnom nastavlja do Bazela kamo sti~e u nedjelju 19. sije nja 1438. Bazelskom saboru podnosi Izvjeae o pregalaatvu u Carigradu 29. sije nja 1438. Govor  Convenit Ecclesia magna , u Be u 4. svibnja 1438. Kralj Albert II. imenuje ga svojim obiteljskim savjetnikom 13. svibnja 1438. i oponumoenim veleposlanikom na Bazelskom saboru 23. kolovoza 1438. Bazelski sabor imenuje ga biskupom Areaa u Rumunjskoj u petak 10. listopada 1438. Govor  Dum exspectans expectaret hec sacrosancta Synodus prosinac 1438. Imenovan komendatorskim opatom benediktinaca Sv. Hadrijana u Zalavaru 9. sije nja 1439. Kardinal Ljudevit Arleaki posveuje ga za biskupa, u Bazelu u nedjelju 8. velja e 1439. Imenovan komendatorskim priorom augustinijanaca u Plateriji 9. svibnja 1439. Sastavlja raspravu  Tractatus de auctoritate conciliorum u drugoj polovici 1439. Govor na Njema kom dr~avnom saboru u Frankfurtu 3. - 6. velja e 1440. Govor  Nunc reges intelligite , u Be u izmeu 20. i 30. travnja 1440. Imenovan sakristijanom i kapelanom pape Feliksa V. oko 8. lipnja 1440. Postaje voditelj papinske kurije ( magister supplicationum ) 8. lipnja 1440. - Kardinal-prezbiter Svete Rimske Crkve s naslovom Svetoga Siksta 12. listopada 1440. - Komendatorski opat cistercitskog samostana Sv. Marije u Casanovi 14. velja e 1441. - Komendatorski prepozit humilijantskog samostana Sv. Marka u Clavaxiju 13. sije nja 1442. Sastavlja oporuku, u Lausanni u petak 19. srpnja 1443. Umire u Lausanni, u samostanu Sv. Marije Magdalene u srijedu 28. kolovoza 1443. Pokopan je u crkvi sv. Marije Magdalene u Lausanni u etvrtak 29. kolovoza 1443. Grobna plo a mu je uniatena u doba reformacije 1536. Grobnica mu je razvaljena prigodom ruaenja crkve Sv. Marije Magdalene 1898. Mogue je da se njegova lubanja nalazi u Osteoloakoj zbirci Kantonalnoga povijesnog muzeja u Lausanni. RSUME Chronologie de vie et des oeuvres principaux de Jean de Raguse Note : L'ouvrage fondamental pour la biographie de Jean Stojkovi est la thse de Rev. Alois Krchnk, soutenue Rome en 1958, dont l'extrait est publi en 1960 ( De vita et operibus Ioannis de Ragusi ). Cependant, la chronologie donne par cet auteur est complte sur certains points ; voir notre tude prliminaire sur Jean de Raguse O.P. (1385-1443) et ses efforts thologiques : I. Jusqu' l'entreprise oecumnique de Constantinople (Fribourg 1998). Naissance, Dubrovnik (Raguse; rue Prijeko n 32) trs probablement en 1385 Grammaire et rhtorique Dubrovnik probablement 1397 - 1399 Entre chez les Prcheurs Dubrovnik 1399 Profession dans l'Ordre dominicain ; tonsure 1400 Arts Dubrovnik 1401 - 1404 Sous-diacre 1402 Diacre 1404 Philosophie 1404 - 1406 Thologie Zadar 1406 - 1409 Lecteur ; prtre 1409 Charg du cours de logique 1409 - 1411 Charg du cours de philosophie 1411 - 1413 Charg du cours d'criture Sainte Padoue 1414 Charg du cours des Sentences Padoue 1415 - 1417 Au Concile de Constance, nomm chapelain d'empereur Sigismond 1417 Bachelier des Sentences Paris 1417 Bachelier form Paris 1417 - 1420 Meurt du pre de Jean, Stoichus Miolchovich, Dubrovnik dcembre 1419 Matre en thologie sacre, Paris le vendredi 8 novembre 1420 Voluit rationem ponere cum servis suis, Paris le 5 octobre 1421 Visitat pastor gregem suum , Paris automne 1421 Inventa est in utero habens de Spiritu Sancto , Paris le 24 dcembre 1421 Hoc erat in principio apud Deum , Paris Nol 1421/1422 Pariet autem filium et vocabis nomen eius Iesum , Paris Nol 1421/1422 Iesus autem proficiebat sapientia, aetate et gratia , Paris 28/27 dcembre 1421/1422 Erit enim tempus , Paris Pques 1421/1422 Alii cognoverunt fideliter , Paris le 29 juin 1421/1422 Hic erat Samaritanus , Paris le 28 aot 1421/1422 Vade ostende te sacerdoti , Paris le 25 janvier 1422 Audiens autem Iesus, miratus est , Paris le 26 janvier 1422 Testament de Stona, mre de Jean, Dubrovnik le samedi 9 mai 1422 Ambassadeur de l'Universit de Paris la Cour des papes le 13 mai 1422 Ini consilium, coge concilium devant Martin V Rome le lundi 7 dcembre 1422 Erit unum ovile et unus pastor , il ouvre le Concile de Pavie le vendredi 23 avril 1423 Meurt de Stona, mre de Jean, Dubrovnik quelques jours avant le 4 mai 1423 Cum humane conditionis status aot 1423 Reformabit corpus humilitatis nostrae , au Concile de Sienne le dimanche 31 octobre 1423 Erit tibi gloria , proposition pour une universit Dubrovnik le dimanche 1er octobre 1424 Professeur Bologne 1425-1429 Vocatum est nomen eius Iesus , Bologne le 1er janvier 1427 Inclinato capite, tradidit spiritum , Bologne le Vendredi Saint, 18 avril 1427 Hoc est corpus meum , Bologne le Jeudi Saint, 1er avril 1428 Conseil mdical de Thadde de Catane de Bressanone pour la gorge de Jean le 7 avril 1429 Procureur gnral de lOrdre dominicain 1429 - 1433 Venit hora mea , Rome le 19 janvier 1430 Postquam consumati sunt octo dies , Rome le 31 janvier 1430 Sacrificium et libamen Domino Deo , Rome le Mercredi des Cendres, le 1er mars 1430 Ductus est Iesus in desertum a Spiritu , Rome le dimanche 5 mars 1430 Egredere de terra tua , Rome le 21 mars 1430 Inventarium omnium bonorum conventus Perusini, Prouse aot 1430 Hora est iam nos de somno surgere , Rome le 3 dcembre 1430 Abb lu du monastre de Notre-Dame-de-Lokrum le 24 juin 1431 Il ouvre le Concile de Ble le lundi 23 juillet 1431 Erunt signa in sole et luna et stellis , Ble le dimanche 9 dcembre 1431 Oratio de communione sub utraque , au Concile de Ble de 31 janvier 11 fvrier 1433 Replica ad replicam , au Concile de Ble de 2 - 6 avril 1433 Tractatus de Ecclesia , premire rdaction Ble 1433 Initium et prosecutio Basiliensis Concilii , crit Ble durant l'hiver de 1433/1434 Tractatus quomodo Bohemi reducti sunt ad unitatem Ecclesiae , Ble printemps 1434 De modo quo Graeci fuerant reducendi ad Ecclesiam per Concilium Bas. printemps 1435 Le Concile le nomme ambassadeur Constantinople le samedi 14 mai 1435 Il quitte Ble le vendredi 24 juin 1435 et voyageant par Pula, il arrive Constantinople le samedi 24 septembre 1435 Oratio tripartitacoram imperatore Ioanne Paleologo , Constantinople le 2 octobre 1435 Promissiones oratorum Concilii Basiliensis Graecis factae 25 novembre 1435 vque lu de Trebinje-Merkan le 5 mars 1436 Un attentat est tent contre Jean Constantinople le dimanche 20 octobre 1437 Il quitte Constantinople le samedi 2 novembre 1437 et navigue jusqu' Nice le 16 dcembre 1437 Continuant par terre, il arrive Ble le dimanche 19 janvier 1438 Relatio de missione Constantinopolitana, Ble le 29 janvier 1438 Convenit Ecclesia magna, Vienne le 4 mai 1438 Conseiller familier du roi Albert II le 13 mai 1438 Lgat de roi Albert au Concile de Ble le 23 aot 1438 Concile de Ble le nomme vque d'Args (Roumanie) le vendredi 10 octobre 1438 Dum exspectans expectaret hec sacrosancta Synodus dcembre 1438 Abb commanditaire du monastre bndictin Saint-Hadrien de Zalavar le 9 janvier 1439 Consacr vque Ble, par le cardinal Louis d'Arles le dimanche 8 fvrier 1439 Prieur commanditaire du priorat augustin de Plateria le 9 mai 1439 Tractatus de auctoritate conciliorum deuxime partie de 1439 Oratio in comitiis , Francfort 3 - 6 fvrier 1440 Nunc reges intelligite , Vienne le 20/30 avril 1440 Sacristain et chapelain de Flix V avant le 8 juin 1440 Matre des supplications du Palais Apostolique le 8 juin 1440 Cardinal-prtre de la Sainte glise Romaine sous le titre de Saint-Sixte le 12 octobre 1440 Abb commanditaire du monastre cistercien Sainte-Marie de Casanova le 14 fvrier 1441 Prvt commanditaire du monastre Saint-Marc des humiliants Clavaxio le 13 janvier 1442 Il crit son testament Lausanne le vendredi 19 juillet 1443 Il meurt Lausanne, au couvent de Sainte-Marie-Madeleine le mercredi 28 aot 1443 Il est enterr Madeleine Lausanne le jeudi 29 aot 1443 Son tombeau est effac au temps de la Rforme 1536 Son spulcre est dtruit avec l'glise entire de Sainte-Marie-Madeleine 1898 Il est possible que son crne existe toujours dans la collection ostologique du Muse historique cantonal de Lausanne. SLIKOVNI PRILOZI: Augustinus OLDOINUS - Alphonsus CIACONIUS, Vitae et res gestae pontificum romanorum et S. R. E. cardinalium ... additis insignibus, t. II, Romae 1677., col. 948: Grb kardinala Ivana Stojkovia Grafika srednjovjekovnog Dubrovnika i Cavtata tiskana u Amsterdamu  Gustav THILS, Le  Tractatus de Ecclesia de Jean de Raguse, Angelicum (Roma), XVII (1940.) 2-3, 219-244; Karl BINDER, Der  Tractatus de Ecclesia Iohanns von Ragusa und die Verhandlungen des Konzils von Basel mit den Husiten, Angelicum (Roma), XXVIII (1951.) 1, 30-54; Yves-Marie CONGAR, L'glise de saint Augustin l'poque moderne, Paris : Cerf, 1970., pp. 328-330; Yves-Marie CONGAR, Le place de Jean de Raguse dans l'histoire de l'ecclsiologie / Mjesto Ivana Stojkovia u povijesti ekleziologije, in: (F. `ANJEK), Misao i djelo Ivana Stojkovia, Zagreb 1986., pp. 259-278.  Lovro KUKULJICA, Ivan Stojkovi, Dubrovnik - zabavnik Narodne ationice dubrova ke za god. 1867., Split 1866., pp. 280-298; Petar MATKOVI, Prilozi k trgova ko-politi koj historiji Republike Dubrova ke, Rad JAZU, VII, Zagreb 1869., pp. 180-266.  Aloysius KRCHNAK, De vita et operibus Ioannis de Ragusio, Lateranum (Roma), NS, XXVI (1960.) 3-4, VI + 109 pp.; Bonaventura DUDA, Joannis Stojkovi de Ragusio, O. P. ( 1443) : Doctrina de cognoscibilitate Ecclesiae, Romae : Antonianum, 1958., XII + 164 pp. (Studia Antoniana, 9).  Tomislav Janko `AGI-BUNI, Knjiga o hrvatskom teologu Ivanu Stojkoviu, Croatica christiana periodica (Zagreb), VI (1982.) 9, 121-130.  V. zbornik radova: Misao i djelo Ivana Stojkovia / ed. Franjo `ANJEK, Zagreb : Kraanska sadaanjost, 1986., 407 pp. (Analecta croatica christiana, 20).  Lausanne, Les Archives de la Ville de Lausanne (47, rue du Maupas, Lausanne 9), Chavannes, C 159 (Obituarium Conventus Sanctae Mariae Magdalennae Lausannensis Ordinis praedicatorum), f. 117r: XXIXa dies mensis Augusti. | [littera dominicalis] c. Decollatio sancti Iohannis Baptiste. | [[alio manu]] Anniversarium domini Iohannis Stoyci cardinalis presbiteri Sancti Sixti, qui fuit assumptus ex Ordine et doctor in theologia Parisiensis et obiit anno Domini millesimo CCCCmo XLIIIo in die sancti Augustini et habuit conventus quinquaginta florenos renenses a conventu Basiliensi.  Usp. Petar Marija RADELJ, tude prliminaire sur Jean de Raguse O.P. (1385-1443) et ses efforts thologiques, Fribourg 1998., str. 1-11.  H. DENIFLE - A. CHATELAIN, Chartularium Universitatis Parisiensis, II, Paris 1891., str. 698, 12 : Statuimus, quod nullus legat Parisius citra tricesimum quintum etatis sue annum.  [IOANNES HUBERTI], Litterae Universitatis Parisiensis attestentes quod Ioannes de Ragusio gradum doctoratus adeptus sit. Parisiis, 13. Maii 1422. - ms. Basel, niversitetsbibliothek, E I 1 k, f. 328v : ... Veraciter nobis constat dilectum nostrum venerabilem ac circumspectum virum magistrum Iohannem Stoyci de Ragusio Provincie Dalmatie Ordinis fratrum predicatorum, in sacra theologia professorem vita, moribus, et scientia multiformiter commendatum; volentes - quantum nobis incumbit in hac parte - veritati testimonium perhibere: tenore presentium notum facimus tam presentibus quam futuris, quod predictus magister Iohannes gradum magisterii et doctoratus in Facultate theologie anno Domini millesimo quadringentesimo vicesimo, die octava mensis novembris examinibus rigorosis secundum dicte Facultatis theologie statuta et consuetudines legitime est adeptus. ...  v. P. M. RADELJ, tude prliminaire sur Jean de Raguse O.P. (1385-1443) et ses efforts thologiques, Fribourg 1998., str. 16-41.  Werner KR MER, Konsens und Rezeption : Verfassungsprinzipien der Kirche im Basler Konziliarismus, Mnster 1980., str. 90, ka~e za nj da je Der erste dogmatische Kirchentraktat in der Geschichte der Theologie.  IOANNES STOJKOVI DE RAGUSIO, Tractatus de Ecclesia, I, c. 1 (ed. Zagreb 1983., str. 12).  Hermann Josef SIEBEN, Basler Konziliarismus konkret. Der Tractatus de auctoritate conciliorum et modo celebrationis eorum des Johannes von Ragusa, Theologie und Philosophie (Freiburg/Br.), LXIX (1994.) 2, str. 187 : Es kommt Ragusa damit die Ehre zu, nicht nur den ersten Traktat De Ecclesia, sondern gewissermaen auch den ersten Konzilstraktat im klassischen Sinn des Wortes geschaffen zu haben.  AENEUS SYLVIUS PICCOLOMINI, De gestis Concili Basiliensis [Commentatorium Aenae Sylvii Piccolominei De gestis Concilii Basiliensis, liber primus], ed. Denys HAY - W. K. SMITH, Oxford 1992., str. 26: vir non solum eloquens sed etiam animi plenus.  Relatio anonymi episcopi ad cardinalem Orsini missa, Basileae, 9. Novembris 1433., ed. Gustav BECKMANN, Deutsche Reichtstagakten, XI, Gotha 1898., str. 112, lineae 4-5: frater Iohannes de Ragusio, qui portat concilium in suo corpore.  IOANNES STOJKOVI DE RAGUSIO, Initium et prosecutio Basiliensis Concilii, ed. Franciscus PALACKY, Monumenta conciliorum generalium, I, Vindobonae 1857., str. 99.  ed. P. M. RADELJ, Acta et diplomata latina conatum oecumenicum fratris Ioannis Stojkovi de Ragusio O.P. (1385-1443) illustrantia, Fribourg 1998., br. 57, str. 156: Bulgarus est natione et de lingua mea.  Prema izvorniku i tri prijepisa, etvrto izdanje latinskog teksta v. P. M. RADELJ, Acta et diplomata latina conatum oecumenicum fratris Ioannis Stojkovi de Ragusio O.P. (1385-1443) illustrantia, Fribourg 1998., br. 34, str. 116-117, s lat. preveo fr. Augustin Pavlovi.  Tree izdanje latinskog teksta v. P. M. RADELJ, Acta et diplomata latina conatum oecumenicum fratris Ioannis Stojkovi de Ragusio O.P. (1385-1443) illustrantia, Fribourg 1998., br. 43, str. 137-138.  Cfr. Hlne KAUFMANN - Margot LOBSIGER-DELLENBACH, Crnes du Cimetire de la Madeleine Lausanne, Archives suisses d'Anthropologie gnrale (Genve), XI (1945.) 1, 1-55. Bazelski poklisar iz Dubrovnika, :z02:<(*,.BD##/022;<JKMMOOPPb$cbjdjlllnnnb|d|}}ܜޜR奖奖奖CJOJQJ^JaJmHsH)j0JCJOJQJU^JaJmHsH5OJQJ\^JmHsH6OJQJ]^JmHsHCJOJQJ^JaJmHsHOJQJ^JmHsHB*OJQJ^JmHphsH;:z022. )//02 $dh1$`a$ $dh1$a$ $dh1$^a$ $dh1$`a$ dh1$`} 28;;<>FHJJKOWbb$cehlnrupz}Ԇ $dh1$`a$ $dh1$a$Ԇ(ēPRt &nV" $dh1$a$ $dh1$`a$ $dh1$a$jlv(d(f(N,__x`c}}dfhPRTԇև؇/01L؊B*OJQJ^JmHphsH!j0JOJQJU^JmHsH6OJQJ]^JmHsHCJ0OJQJ^JaJ0mHsHCJOJQJ^JaJmHsH)j0JCJOJQJU^JaJmHsHOJQJ^JmHsH5OJQJ\^JmHsH4 D:\tvp1%!y"%''' $dh1$`a$ $dh1$`a$ $dh1$a$ $dh1$a$'d(f(N,P,,x--:.../\// 0`000r1"2j22$ p# dh1$`a$ p# dh1$^` $dh1$^a$ ($dh1$a$ $dh1$`a$2P33455:66778 99::b;<<H==d>>V?? @@ p# dh1$^`$ p# dh1$`a$@pA6BBCCNDDREElFGG4HH|IJJ|K,LL@MMpNOOtPP p# dh1$^`P,QQZRRnSST>DFHnLn lJ` !Ǵ%jCJOJQJU^JaJmHsHCJOJQJ^JaJmHsH6OJQJ]^JmHsH!j0JOJQJU^JmHsHOJQJ^JmHsH? ! $dh1$a$/ 0Ph. A!n"n#$d% 2 iH@H Normal1$7$8$H$OJQJ^J_HmH sH tH <A@< Default Paragraph Font:@: TOC 5 X !@ ]^@ :@: TOC 4 X !p]^p:@: TOC 3 X !]^:@: TOC 2 X !]^2@2 TOC 1 X !]:)@A: Page NumberCJOJQJ^JaJ, @R, Footer  !,@b, Header  !L&@qL Footnote ReferenceCJEHOJQJ^JaJ.@. Footnote Text*O* txtd`DOD bibliografija$7^7`a$(O( textus `@O@ kolofon$nV^n`Va$CJaJ8O8 osvrtin^n`CJaJ8O8 izdanja$^`a$>O> djela"$Td^T`a$2O2 godine $da$5\.O. glava!7^7`8O"8 rukopis"$V^`Va$0O20 1438#YP^`Y2OB2 pregled$n^n`RORR isprava unutar texta%$7^7`a$DObD biljeka 0,5&^`CJaJLOrL bibliographie'$7^7`a$CJaJ0O0 podnaslov(d:6O6 geslo)$a$6;CJ]aJ:O: epigrafija*$a$ @CJaJ.O. citat+7^7`<O< biljeka,V^`VCJaJJOJ br.isprave-$7^7`a$CJaJBOB obradili.$^`a$CJaJ2O2 katalog/S^S`4O4 codex0$hxa$CJaJ6*@6 Endnote ReferenceH* ! w$%E&13P4s51<<nL5dpF<X~N q %C$   <Nq CC$$ ǢǢǢǢǢǢǢǢ Ǣ Ǣ Ǣ Ǣ ǢǢǢǢǢǢǢǢǢǢ&~2<LGS`lp.{ ̼8sg>* w   F21)xmn fy\uA!"q#r##%)m/n//0~2S4v5788;<===jADGIpLQQS(U)ULUV[^`aaa7dgdjejjnp pppppqw}Ap1%yٛڛ$nϜ#=`/kÞZ4Ϡ%x7x cV]~¥jͦ =٧"[;̩*ppȫ R<H߮iPS6β&}ڳe=yGtǸڸ":c¹<cҺ\"p̼<u:ؾ5r+o0sNM:v*F$ue [L H yj-||>1wq_Z[~00000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000(00(000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000&0&0&0&0&0&0&0&0&0&0&0&0&0&0&0&0&0&0&0&00$$$$$'!2Ԇ'2@P_eNmt||! cropmr$G:\clanci na webu\Stojkovic 1999.doc@'jl4;DS>>SSS````*`0`l`z````0@`(`4`8`<`>`F`H`J`N`Z```@`|`@```@``$@``<@UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial5& zaTahoma;& z Helvetica"hff2 Xoxxa2lObjavljeno u: Prilozi za prou avanje druatvenih, kulturnih, znanstvenih i inih veza Hrvatske i `vicarske, brcropmrcropmrOh+'0,8DT dp   mObjavljeno u: Prilozi za prouavanje drutvenih, kulturnih, znanstvenih i inih veza Hrvatske i vicarske, br bjacropmreropropNormalecropmre2opMicrosoft Word 9.0z@@@2 ՜.+,0T hp|  5 loXa mObjavljeno u: Prilozi za prouavanje drutvenih, kulturnih, znanstvenih i inih veza Hrvatske i vicarske, br Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$)Root Entry FО+1Table1WordDocument1SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjjObjectPoolОО  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q