Pregled bibliografske jedinice broj: 200126
O smrti i umiranju u ranokršćanskoj literaturi
O smrti i umiranju u ranokršćanskoj literaturi // Reinkarnacija i/ili uskrsnuće : zbornik radova Znanstvenog interdisciplinarnog simpozija Filozofskog fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu ... o reinkarnaciji i uskrnuću, održanog 21. i 22. studenog 1997. u Zagrebu / Nikić, Mijo (ur.).
Zagreb: Filozofsko-teološki Institut Družbe Isusove, 1998. str. 91-109 (poster, nije recenziran, sažetak, znanstveni)
CROSBI ID: 200126 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
O smrti i umiranju u ranokršćanskoj literaturi
(The issue of death and dying in Early Christian literature)
Autori
Mišić, Anto
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni
Izvornik
Reinkarnacija i/ili uskrsnuće : zbornik radova Znanstvenog interdisciplinarnog simpozija Filozofskog fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu ... o reinkarnaciji i uskrnuću, održanog 21. i 22. studenog 1997. u Zagrebu
/ Nikić, Mijo - Zagreb : Filozofsko-teološki Institut Družbe Isusove, 1998, 91-109
Skup
Znanstveni interdisciplinarni simpozij Filozofskog fakulteta Družbe Isusove, Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove u Zagrebu i Teološkog fakulteta Sveučilišta u Innsbrucku o reinkarnaciji i/ili uskrsnuću
Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 21.11.1997. - 22.11.1997
Vrsta sudjelovanja
Poster
Vrsta recenzije
Nije recenziran
Ključne riječi
smrt; umiranje; kršćanska literatura
(death; dying; christian literature)
Sažetak
Tijekom povijesti čovjeka je trajno zanimala zagonetka smrti, mogućnosti života nakon nje, te odnos duše i tijela. Kršćani u tome nisu bili iznimka, a svoj odnos prema srmti i mrtvima baštinili su od židovske tradicije iz koje su ponikli, preuzimajući istovremeno i običaje antičkog poganstva i kulture u kojoj su živjeli. Novost koju kršćanstvo unosi u antički svijet jest optimizam kršćanske nade u uskrsnuće, u kome ravnopravno sudjeluje i čovjekovo tijelo. Kršćani su odbacivali iztovremeno platoničko shvaćanje tijela kao "zatvora", iz kojega se duša smrću oslobađa, kao i mogućnosti preegzistenicje duše i njezine reinkarnacije. Stariji kršćanski pisci, osobito apologeti iz drugog stoljeća, više se oslanjaju na biblijsku tradiciju naglašavajući čvrstu povezuanost i jednakovrijednost duše i tijela, koji zadržavaju svoju identičnost i nakon uskrsnuća.Ranokršćanski pisci koji su stvarali nakon Origena, poput Grgura Nisenskoga, oslanjaju se više na platoničku i neoplatoničku tradiciju po kojoj je tijelo manje vrijedno od duše.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filozofija, Teologija
