|
|  |
 Znanost:
<<< Natrag |
|
Nema za »džabe«
|
Piše Duje Bonacci
|
 U
Hrvatskoj je zadnjih godina masovna popularizacija znanosti uzela dosta
maha. Festival znanosti, koji se od svojeg prvog izdanja do danas
proširio na čitavu Hrvatsku, svakako je najznačajnije i najposjećenije
zbivanje ove vrste. No pitanje je koliko će, uz postojeći model
financiranja Festival znanosti uspjeti zaživjeti kao ozbiljna
znanstveno-poromotivna manifestacija.
Naime,
svako ovakvo zbivanje košta. Košta trud organizatora. Košta vrijeme
lokalnih učesnika, kao i putni troškovi i troškovi smještaja sudionika
koji dolaze iz daljih krajeva. Košta najam prostora i opreme. Košta
javno oglašavanje zbivanja i izrada promotivnih internet stranica.
Košta još gomila sitnih stvari tipa papir za printanje i telefonski
razgovori. Kad to sve zbrojite, troškovi tjedna dana Festivala znanosti
za čas dosegnu nekoliko stotina tisuća kuna. Imajući ovo u vidu, jasno
pitanje koje se odmah nameće glasi: otkud tolika lova?!
Najbolji odgovor na ovo pitanje može se naći – a gdje drugdje nego –
»preko bare«, u SAD-u. Tamo zapravo »festivali znanosti« uopće ne
postoje. Naravno, postoje znanstveno-popularno-promotivni spektakli po
svojem sadržaju i poslanju istovjetni »festivalima znanosti«, no Ameri
njih nazivaju »Sajmovima znanosti« (»Science fair«). Poruka je jasna –
to su mjesta gdje se znanost (i tehnologija) pakiraju u popularne
sadržaje koji se onda masovno prodaju rijekama zainteresiranih
posjetitelja. Kada stvari tako postavite, onda postaje vrlo jasno otkud
novci – svaka tvrtka čija djelatnost ima ikakve veze sa znanošću bit će
zainteresirana staviti svoje ime uz određenu festivalsku aktivnost, i
time kazati: »Vidite, i naša tvrtka radi ovakve super zanimljive i
korisne stvari!«. Naravno, »tvrtke« ovdje mogu biti primjerice i
sveučilišta zainteresirana za privlačenje brucoša kojima će onda
naplatiti školarine. No da ne bi ispalo da je ovakav pristup
financiranju poznat samo Amerikancima, valja spomenuti kako i većina
britanskih festivala znanosti do sredstava dolazi na potpuno istovjetan
način.
A kako je postavljeno financiranje
hrvatskih Festivala znanosti? Prve godine Festivala dio sredstava došao
je od strane Britanskog savjeta za kulturne veze, ustanove iz koje je i
krenula zamisao o pokretanju hrvatskog Festivala znanosti. Drugi dio
troškova stigao je iz proračunskih sredstava – što iz državne riznice
putem Ministarstva znanosti i tehnologije, što iz gradskih proračuna
pojedinih gradova koji su te godine sudjelovali u organizaciji
Festivala. Troškove opreme i prostora pokrile su razne
ustanove-suorganizatori – fakulteti, kazališta, kafići itd. Preostali
dio sredstava donirali su brojni sudionici svojim volonterskim radom.
Za prvu se godinu nije niti moglo bolje – komercijalna pokroviteljstva
mogu se privući samo ako imate što pokazati, a prije prvog festivala
takvog čega nije bilo. No onda je barem bilo nade kako će fantastičan
uspjeh prvog izdanja Festivala omogućiti organizatorima da u sljedećim
godinama izgrade malo žilaviji poslovni plan koji se ne bi toliko
oslanjao na nesigurnu proračunsku sisu i golemu količinu volonterskog
rada. No unatoč nekim pozitivnim pomacima u tom smjeru, do trećeg se
Festivala u pogledu financiranja nije puno toga promijenilo.
Najveći dio ovog problema leži u volonterskom angažmanu ogranizatora.
Uz svoj svakodnevni posao, oni se ne mogu ozbiljno posvetiti važnom i
prilično iscrpljujućem poslu traženja sponzora. Veliki – a čak i oni
manji koji žele postati velikima – svjetski festivali i sajmovi
znanosti za ovakav posao imaju angažiranu jednu ili više osoba na barem
pola radnog vremena kroz cijelu godinu. Volonterski pristup jednostavno
ne dolazi u obzir.
Naravno, volonterski rad –
kako organizatora, tako i sudionika – ne treba podcjenjivati i
omalovažavati, jer dosadašnji su hrvatski Festivali znanosti ostvareni
upravo zahvaljujući istome. No, ako se s hrvatskim Festivalima znanosti
u budućnosti uistinu želi napraviti ozbiljan posao u smislu promicanja
znanja i znanosti u najširoj javnosti, onda tome poslu treba pristupiti
profesionalno. A ozbiljan profesionalni posao ne radi se za »džabe«... |
 |
|
| 
|
 Novosti: |
Nikad u životu nisam pucao
|
| RIJEKA
– U Rijeci živi bivši komunistički partizan pravog imena Dante
Bottazzi, osuđen na 48 godina zatvora zato što je »od 1945. do 1947. ... |
| Novosti: |
Haag prijeti Valantiću i Jarnjaku
|
| ZAGREB
– Haško tužiteljstvo podnijelo je prijedlog izmijenjene optužnice
protiv generala Ivana Čermaka i Mladena Markača, u kojem su među ... |
| Rijeka: |
Ponovno sa Svetim Ocem na Delti
|
| RIJEKA
– Ove subote na riječkoj Delti s početkom od 20 sati Akademsko
katoličko društvo »Jeronim« za sve građane i vjernike Riječke ... |
|
PRETRAŽI: