ࡱ> $&!"#u@bbjbj 7_|UZ8&,?^2"444444\\\\\\\$q_Ra4\444444\44]PPP4/44\P4\P(PP:bV,V4 1E@I V [T^0?^VRybOHybVybV44P444444\4\ $dPPrilog prou avanju Crne smrti u dalmatinskom gradu (1348.-1353.)  raspon izvorne grae i stanje istra~enosti na primjerima Dubrovnika, Splita i Zadra  Na temelju postojeih vrela autor analizira neka pitanja vezana uz pojavu ku~ne epidemije u urbanim zajednicama isto ne jadranske obale polovicom 14. stoljea. Primjeuje da stanje istra~enosti ovog problema u naaoj historiografiji u usporedbi sa zapadnim historiografijama uistinu nije na zadovoljavajuoj razini, iako je raspon sa uvane grae za ovo razdoblje relativno aarolik i brojan. Iako je kuga u Europi bila poznata bolest joa od anti kih vremena, njezina epidemija  poznata i kao Crna smrt  iz sredine 14. stoljea obilje~ila je europsko srednjovjekovlje viae no i jedna druga prijaanja ili kasnija epidemija. Naime, prema nekim povjesni arima ova je epidemija, tj. njezine posljedice, uzrokovala potrebu za nekim tehnoloakim otkriima, reorganizacijom procesa proizvodnje, te tako potaknula druatveni razvoj prema ranomodernim druatvima. Zapravo, hipoteza koja se provla i u tim radovima jest da je ku~na epidemija s polovice 14. stoljea (i njezina kasnija cikli ka pojavljivanja tijekom 14. i 15. stoljea, te kasnije) stvorila takvu situaciju da se zbog nedostatka radne snage i smanjenog broja intelektualnih djelatnika moralo pronai neka nova tehnoloaka rjeaenja u proizvodnji i sustavu obrazovanja da bi se mogla i nadalje zadovoljavati potreba tr~iata i druatva openito; a to je nadalje iniciralo i evoluciju druatva prema obzoru ranog novog vijeka. Drugim rije ima, znatan gubitak stanovniatva rezultirao je u postku~nom razdoblju (s obzirom na tadaanju tehnologiju) nedostatkom radne snage te je tako stvorio potrebu za promjenom na polju tehnologije proizvodnje, a na neki na in utjecao i na daljnji tijek intelektualnog razvoja srednjovjekovne Europe. Naime, zbog prirode sa uvanih srednjovjekovnih izvora ne mo~e se to no ili bar pribli~no utvrditi koliki su bili gubici europskoga stanovniatva. Mogu se utvrditi tek trendovi, a njihova pouzdanost varira od regije do regije. U svakom slu aju, broj stradalih uvelike je varirao od regije do regije, pa se procjene gubitka kreu od do T! ukupnog broja stanovniatva. S druge strane, ustanovljeno je da su esta ponavljanja ku~ne epidemije ve tijekom druge polovice 14. stoljea uzrokovala i neke pomake u mentalitetu odreenih druatvenih zajednica pogoenih epidemijom. Poznato je takoer da su sve kasnije pojave ku~ne epidemije u osnovi bile znatno manjeg intenziteta nego ona poznata kao Crna smrt. Stoga se mo~emo upitati da li je ve i ovaj najsna~niji nalet kuge s polovice istog stoljea ostavio nekog dubljeg traga u druatvenom tkivu i mentalitetu srednjovjekovnih ljudi. Jedno od pitanja kojima se historiografija takoer bavila glede Crne smrti jest i pitanje da li je poaast s polovice 14. stoljea uope bila bolest koju danaanja medicina prepoznaje kao kugu. Naime, iako se veina povjesni ara sla~e da je Crna smrt u osnovi bila epidemija bubonske kuge, dio historiografije predla~e i neka druga rjeaenja. Tako, neki smatraju da opisi epidemije s polovice 14. stoljea, koje nude srednjovjekovni narativni izvori, u osnovi nisu dovoljno precizni te da je Crna smrt u biti mogla biti i epidemija antraksa (crnog priata), nekog oblika tifusa ili pak tuberkuloze. S druge strane, dio istra~iva a smatra da je srednjovjekovne bolesti  zbog prirode razvoja svake bolesti i njenih uzro nika  nemogue svrstati u danaanje dijagnosti ke kategorije, te da je stoga upitno u kojoj mjeri o Crnoj smrti (ali i ranijim uvrije~eno dr~anim ku~nim epidemijama) mo~emo govoriti kao o bubonskoj kugi. I hrvatskim krajevima prohujala je ta morija, te se i tijekom samog 14. stoljea nekoliko puta vraala, a i kasnije, sve do u 19. stoljee. Iako se za potpuno razumijevanje Crne smrti i njezinih posljedica nu~no pozabaviti i kasnijim ku~nim epidemijama 14. i 15. stoljea u ovom prilogu biti e rije i samo o epidemiji s polovice 14. stoljea, s osvrtom raspon postojee sa uvane (objavljene i neobjavljene) izvorne grae, prije svega dubrova ke, ali i splitske i zadarske provenijencije. Pokuaat u, takoer, ocrtati i postojee stanje istra~enosti ovog problema te e zbog toga nu~no biti i kraih napomena o ku~nim epidemijama koje su slijedile nakon Crne smrti. U osnovi postojei izvori za Crnu smrt u ovim dalmatinskim gradovima mogu se klasificirati u tri grupe: narativni izvori, izvori legislativne / normativne prirode i graa privatno-pravnog obilje~ja. Pod narativnim izvorima treba smatrati u prvom redu kronike, ali i neke druge izvore poput uvodnih poglavlja (proemium) pojedinih komunalnih knjiga u kojima se mogu nai zanimljivi opisi posljedica i trajanja epidemije. Izvori legislativne prirode svode se na odluke komunalnih vijea te na pojedine zakone donesene u ovom razdoblju ili u razdoblju neposredno nakon ku~ne epidemije. Izvorna graa ovog tipa mo~e pru~iti zanimljiv okvir promatranja kako srednjovjekovna vlast reagira u trenutku destabilizacije dotadaanjeg ritma ~ivota i rada. Privatno-pravna graa prije svega obuhvaa oporuke nastale tijekom epidemije, ali tu se mogu uvrstiti kao koristan izvor i razli iti privatni ugovori nastali u vrijeme kuge (ato samo govori da s pojavom bolesti ~ivot zajednice nije stao). Izvori tipa lije ni kih zapisa za ovo razdoblje i podru je  koliko mi je poznato  nisu nam, na~alost, ostali sa uvani. U svakom slu aju raspon sa uvane grae omoguava povjesni aru da ipak stvori neke zaklju ke te da na osnovu njih  izgradi pri u o ku~noj epidemiji i bar nekim aspektima njezina dosega na isto noj jadranskoj obali. Ta pri a, s obzirom na karakter sa uvane grae, pomalo nalikuje na kakvu sliku, ili bolje rei mozaik, kojemu svi dijelovi nisu ostali sa uvani tijekom proalih stoljea. U tekstu ato slijedi, pokuaat u na osnovi nekih reprezentativnih primjera ocrtati neke smjernice airenja epidemije na prostoru isto ne jadranske obale, te njezina obilje~ja, onako kako to donose sa uvana vrela. Dubrova ke kronike uglavnom spominju ovu epidemiju s polovice 14. stoljea, nazivajui je veinom peste tj. pestilenza, mortalitas, male contagiosa ili malatia. `toviae, u nekim od tih kronika mogu se pronai neke procjene ljudskih gubitaka. No, na~alost, podaci koje donose te kronike uglavnom se broj ano ne poklapaju. Tako Rastieva kronika, koja datira s po etka 18. stoljea, u svojoj aestoj knjizi govori da je od kuge koja je pogodila Dubrovnik polovicom 14. stoljea umrlo 273 patricija / vlastelina te da je Crna smrt odnijela 6000 ~ivota neplemenitih graana. Gotovo identi nu informaciju prenosi i neato ranija Gundulieva kronika, iz prve polovice 17. stoljea. Gunduli, naime, procjenjuje broj umrlih neplemenitih graana (cittadini) na 300 duaa. `toviae, tvrdi da je samo jedna osoba od stotinu pre~ivjela epidemiju, ato samo potvruje strahotnu smrtnost koja je pratila ovu epidemiju. S druge strane, upravo glede broja stradalih, uvodno poglavlje (proemium) tree knjige arhivske serije Opera pia sadr~i podatke prema kojima bi valjalo zaklju iti da je tijekom Crne smrti u Dubrovniku umrlo 110 patricija, tj. vlastelina, a da je smrtnost meu neplemenitima bila daleko vea  kuga je uzela 10000 ~ivota. Meutim, mislim da broj od 10000 preminulih u gradu ipak treba uzeti, u najmanju ruku, s rezervom jer je teako mogue da je u srednjovjekovnom Dubrovniku prije polovice 14. stoljea ~ivjelo toliko duaa. No, podatak o 10000 preminulih donosi i Ragninina kronika iz 15. stoljea. `toviae, itatelj tu mo~e pronai i joa neke procjene ku~ne pogibelji koje se donekle podudaraju s ve navedenim. Tako Ragnina govori o 273 preminula vlastelina, 300 populana i viae od 10000 kugom pometenih siromaanih graana. Kao ato se vidi, podaci koje donosi Ragnina dijelom se poklapaju s podacima ato ih donose Rasti i Gunduli, kao da su potonji selektivno preuzimali podatke od Ragnine. Poneato druk ije procjene o preminulima tijekom epidemije donosi tzv. Anonimova kronika, iako se ini da su Anonimovi podaci bilje~eni upravo u vrijeme epidemije polovicom 14. stoljea. Tako tu itatelj mo~e pro itati da su za vrijeme Crne smrti u Dubrovniku preminula 170 vlastelina, 300 uglednih graana (polovani) i viae od 1000 stanovnika grada (povolo menudo). Iako, se ovi brojevi preminulih poneato razlikuju od ve navedenih, sasvim je razvidno da je ova procjena ~rtava kuge u Dubrovniku u biti najmanja. A budui da se Anonimove vijesti uzimaju  meu ovim navedenim kronikama  za najstarije, valja se zapitati nisu li mo~da ove procjene u biti najbli~e stvarnom stanju stvari, tj. ljudskim gubicima nakon Crne smrti u Dubrovniku? Imajui na umu sve navedene brojke ne mogu se oteti dojmu, i ne primijetiti, da se ini da su stoljea kolektivnog sjeanja, pa i onog zapisanog na papir, malo po malo pribrajala velikoj epidemiji sve vei broj ~rtava. Kao da se htjelo i brojem naglasiti strahotnost mjeseci kada je gradom vladala Crna smrt. Osim procjena o ljudskim gubitcima, u dubrova kim kronikama mogu se pronai i zanimljivi opisi same bolesti i njezina tijeka u gradu. Meutim, valja imati na umu da vei dio ovih kronika datira iz kasnijih stoljea, te da su ti kroni ari pri svom pisanju vjerojatno se koristili i neke nama danas nepoznate izvore, kao i vjerovanja svoga vremena. Tako Anonim donosi procjenu, ina e toliko tipi nu za srednji vijek, da to nije bila kuga nego gnjev Bo~ji (Non fu peste, ma ira di Dio). `toviae, misli da je gradnja crkve Sv. Vlaha bila u nekoj svezi s epidemijom, jer je patron grad viae puta spasio od razli itih nevolja. O crkvi i patronu grada pri a i Ragninina kronika upravo u istom kontekstu ku~ne epidemije. Dakle, Ragnina pripovijeda da je bolest tako pogodila grad da nitko nije ozdravljao te su na kraju zazvali ime i pomo Sv. Vlaha pa je patron grada na kraju intervenirao i oslobodio grad ove morije. Ipak, uzrok bolesti Ragnina je vidio u puno prozai nijem svjetlu, iako se i njegova slika uzro nika uvelike poklapala s onodobnim stereotipima  smatrao je da su }idovi krivci za toliku smrtnost svijeta. No, Ragnina daje i detaljniji opis prirode bolesti koja je napala grad. On govori da se bolest airila zatrovanim zrakom te da je kuga imala svoja dva pojavna oblika. Simptomi prvog oblika bili su groznica i krvavi kaaalj, od ega bi zara~eni vrlo brzo umirao  u roku kojih tri dana. Drugi se oblik bolesti takoer manifestirao groznicom, ali praenom s pojavom bubona pod pazuhom i u preponama. Sli ne informacije istra~iva  mo~e nai i u tekstu Gundulieve kronike, no tu su informacije pomalo zbrkane. ini se kao da je Gunduli poznavao tekst Ragninine kronike, ali da ga nije mogao baa dobro pro itati. Naime, Gunduli govori da se bolest nazivala anguinaja te da se manifestirala pojavom bubona koje je pratila groznica i krvavi kaaalj. Prema Gunduliu oboljeli bi umirao u roku tri dana, a bolest se airila ne samo dodirom nego i samim pogledom. Jednako tako, Gondola, budui da mu je uzro nik bolesti bio posvema  skriven i nerazumljiv, tra~i predznake i uzroke bolesti u raznim prirodnim pojavama  povezujui prirodne katastrofe i fenomene sa samom epidemijom. Tako navodi da je epidemiji prethodio dugotrajan potres, a donosi prema nekom nama danas nepoznatom izvjeataju kratak tijek airenja bolesti od Krima prema Dubrovniku. itajui ove kronike itatelj mo~e u nekima od njih naii i na neke informacije o na inima lije enja i prevencije nastale epidemije. Tako Ragnina govori da su ljudi pokuaavali izbjei bolesti mirialjavim maramicama i joa nekim na inima poput puatanja krvi. No, svi pokuaaji, kako oni lije nika, tako i oni nadrilije nika, nisu imali ~eljenog rezultata. Stoga je jedini na in bio pobjei u krajeve koje epidemija joa nije zahvatila i vratiti se tek nakon njezina povla enja. Kao ato se vidi, kroni arski zapisi dubrova ke provenijencije donose mnogo zanimljivih informacija o samoj epidemiji i djelomi no i o njezinu tijeku. No na~alost, sve ove kronike datiraju iz neato kasnijih vremena, te im istra~iva  mora pristupiti, u najmanju ruku s oprezom jer su njihovi autori pod utjecajem kolektivnog sjeanja straanoj epidemiji 14. stoljea mogli pripisivati i neka obilje~ja kasnijih epidemija. U drugim dalmatinskim gradovima, koliko mi je poznato, takoer nema sa uvanih narativnih (kroni arskih) vrela suvremenih samoj epidemiji s polovice 14. stoljea. Iznimku tomu ine fragmenti kroni arskog zapisa poznatog kao A Chuteis Tabula. Jednako svojim suvremenicima i splitski kroni ar, nazovimo ga Kutej, smatra epidemiju s polovice 14. stoljea jednom od najveih  izvornih poaasti Bo~jega gnjeva izazvanog razli itim zlo inima ljudi. Poput mnogih svojih suvremenika i kasnijih kroni ara (npr. Gondole u Dubrovniku) i Kutej donosi opise raznolikih prirodnih katastrofa koje su prethodile (i u svijesti suvremenika navjeatavale) veliku ku~nu epidemiju i pomor. No, budui da se radi o znatno opairnijem opisu no ato ga se mo~e nai u dubrova kim kronikama, zanimljivo je primijetiti da Kutej uo ava da se bolest prvo po ela airiti meu ~ivotinjama, a tek potom meu ljudima. Stoga se mo~emo upitati treba li tra~iti u tom opisu i neko bolje razumijevanje airenja onovremene epidemije (sa ~ivotinja na ljude) ili se tu ipak radi samo o stilskim figurama kojima je srednjovjekovni kroni ar pokuaavao oslikati svu strahotu koja je pogodila njegov grad. Poput mnogih svojih suvremenika i Kutej pokuaava ocrtati razmjere epidemije, te navodi brojne segmente druatva koji su se naali pogoeni boleau, na ovaj ili onaj na in. No budui da Kutej ne navodi nikakve kvantitativne podatke o broju preminulilh, ili na inima lije enja, sveukupni zaklju ak Kutejeva opisa mogao bi se svesti na nekoliko opih konstatacija  kuga nije atedjela nikoga, nije se obazirala ni na spol ni na druatveni polo~aj ~rtve, a nitko nije znao na koji na in izbjei bolesti, osim bijegom. No iako ne donosi nikakve podatke o broju preminulih, ipak se iz Kutejeva teksta mo~e razabrati strahotnost u inka kuge na populaciju srednjovjekovnog Splita i njegove okolice. Naime, govorei o dolasku i djelatnosti novog splitskog nadbiskupa Hugolina, Kutej spominje da je u gradu zavladala glad tako da su ljudi umirali na cesti od gladi. Razlog ovoj nestaaici vrlo bi lako mogao biti nedostatak radne snage uzrokovan ku~nim pomorom prethodne godine, a budui da nije bilo ljudi, nije imao tko sijati i ~eti, te je i ljetina izostala, ato je rezultiralo posvemaanjom oskudicom. Bez obzira ato nam ove kronike ne donose to ne broj ane podatke o ljudskim gubicima tijekom ku~ne epidemije s polovice 14. stoljea, to u krajnjoj liniji i nije toliko va~no jer ionako za ovo razdoblje ne postoje to ni popisi stanovniatva. Meutim, valja primijetiti da bar neki od kroni ara vrlo jasno razlikuju dva pojavna oblika bolesti, koja bi se s obzirom na danaanje medicinske spoznaje mogli identificirati kao bubonski i pluni (mo~da ak i septikemi ki) oblik kuge. Kada je ve rije  o mogua dva, tj. tri, oblika ku~nog oboljenja, mislim da valja neato rei o kronologiji airenja epidemije u dalmatinskim gradovima, budui izvori donose razli ite podatke o po etku poaasti. Na~alost, za veinu dalmatinskih gradova komunalni spisi ovog razdoblja (1347.-1349.) iznimno su rijetki, i  koliko je meni poznato  samo su komunalne knjige dubrova ke opine ostale veinom sa uvane. No, ipak vrela dalmatinskih gradova neato kasnijeg datuma svjedo e da je kuga uistinu ostavila duboki trag u mekom tkivu njihovih srednjovjekovnih komunalnih druatava. Na primjer komunalni spisi splitskog Velikog vijea iz razdoblja izmeu 1352. i 1354. godine, zajedno s Kutejevim zapisima, vrlo jasno otkrivaju da se joa u 50-im godinama 14. stoljea grad nije uspio u potpunosti oporaviti od posljedica epidemije  ne samo u populacijskom smislu, nego i po pitanju organizacije svakodnevnog ~ivota i uprave grada. U Zadru situacija nije bila niata bolja  prema mojim spoznajama komunalni spisi iz razdoblja epidemije takoer nisu sa uvani. No, za razdoblje izmeu 1351. i 1353. godine sa uvani su zapisi graanskih parnica, koji jasno svjedo e o poraznom populacijskom debaklu Zadra tijekom epidemije. Kako se jasno vidi iz brojnih potra~ivanja pre~ivjelih za dobra preminulih roaka, mnoge su obitelji bile potpuno  izbrisane epidemijom kuge, a ak ni okolni otoci nisu bili poateeni. No, vratimo se na kronologiju airenja epidemije. ini se da je kuga pogodila dalmatinske gradove ve krajem 1347. i na samom po etku 1348. godine jer veina narativnih izvora, koji govore o datumu po etka epidemije, datiraju taj po etak upravo u to razdoblje. Takvu dataciju potvruju i podaci iz komunalnih spisa dubrova ke opine iz godine 1348. Naime, kako svjedo e zapisnici vijea, kuga je ve u sije nju  posjetila Dubrovniku obli~nji otok `ipan, a vlasti su se trudile da nakon izbijanja bolesti sprije e dolazak ljudi sa `ipana u Dubrovnik. Bolest su vjerojatno donijeli trgovci koji su doali trgovati u Dalmaciju, sli no kao ato je to bio slu aj s Mesinom, Genovom i drugim talijanskim gradovima. Meutim, nije potpuno jasno iz kojeg je smjera epidemija stigla u Dalmaciju. Najvjerojatnije su je trgovci donijeli morem na laama, no je li doala iz Venecije ili nekog drugog talijanskoga grada iz izvorne grae nije mogue razabrati. No, glede datuma dolaska kuge u Dubrovnik mora se spomenuti da postoji stanovita neusuglaaenost informacija iz izvorne grae. Naime, iako kronike svjedo e da je epidemija po ela po etkom 1348. godine, a to potvruju i dubrova ki komunalni spisi, sa uvane oporuke graana iz ovog razdoblja sugeriraju neato kasniji po etak kuge. Dubrova ke oporuke iz razdoblja kuge s polovice 14. stoljea nisu objavljene i uvaju se u Dr~avnom arhivu Dubrovnik, unutar arhivskih serije Testamenta de notaria, 10-1, u svescima koji pokrivaju te godine. Dio oporuka mo~e se nai i u seriji Diversa cancellaria, kao i u Libri dotium. Zapisi o izvraenju nekih nama danas izgubljenih oporuka iz tog razdoblja mogu se pronai u ve spomenutoj seriji Opera pia. Sveukupno tih testamenata je i viae nego ato se predmnijeva u literaturi. Naime, sa uvanih dubrova kih oporuka iz razdoblje ku~ne epidemije s polovice 14. stoljea ostalo nam je viae od 300 i zaslu~uju iscrpno istra~ivanje. Ukoliko se pogledaju datumi pisanja tih oporuka, mo~e se uo iti sve vea u estalost pisanja oporuka u travnju i svibnju 1348, ato sugerira da je tada bolest uzela maha u gradu. No kako bilo, mislim da se ove podatke mo~e usuglasiti ako se prihvati pribli~na datacija po etka epidemije  prva polovica 1348. godine. S druge strane, ako datum iz Opera pia pro itamo kao 15. prosinca 1348. (a ne 1347.) postavlja se pitanje da li je Dubrovnik u biti imao dva vala ku~ne epidemije unutar jedne godine. Ovaj drugi val mogue da je bio pluni oblik ku~nog oboljenja, jer o dva oblika bolesti govore barem neke dubrova ke kronike. Glede razrjeaenja ovog pitanja valja napomenuti da upravo ve spomenute, a do danas neobraene, oporuke dubrova ke provenijencije mo~da skrivaju odgovor. Podaci sadr~ani u tim oporukama kao i frekvencija datuma kada su oporuke pisane, u korelaciji s postojeim podacima u legislativnim i kroni arskim izvorima dati e mo~da jasniju sliku kronologije kuge u Dubrovniku. Mogue da te oporuke skrivaju i odgovore na neka pitanja vezana uz veliku epidemiju i njene posljedice, pitanja koja u naaoj historiografiji i nisu bila postavljana. Naime, srednjovjekovne oporuke na neki su na in odraz duhovnosti onovremenih ljudi, na koje je velika epidemija  Crna smrt  zasigurno ostavila nekog traga. Stoga bi bilo zanimljivo, upravo zbog relativno velikog broja sa uvanih dubrova kih oporuka, priupitati se da li je ovaj nalet epidemije ostavio nekog vidnog traga na duhovnost, a onda i mentalitet, srednjovjekovnih Dubrov ana. Ukoliko bi odgovor na ovo pitanje bio pozitivan, to ne bi trebalo nimalo uditi jer kuga je u druatvenom tkivu ovih prostora ostavila dubokog traga, ako ni im onda svojim estim pogubnim naletima sve do u 19. stoljee. O strahotnom u inku kuge na populaciju govore ve i same kronike i apokalipti ni opisi epidemije sa uvani u njima. Meutim, kuga je ostavila traga i dublje u druatvenom tkivu. Kako svjedo e arhivski zapisi, u Dubrovniku se joa 1351. godine ~ivot nije vratio u normalu. Te godine ~ale se izvraioci oporuka da zbog velikog broja tih oporuka nisu u stanju pravovremeno ih i prema propisima obraditi. Stoga je Veliko vijee odlu ilo da izvraitelji smiju obavljati svoj posao bez javne proklamacije, te da smiju biljeake o tome voditi i samo u svojim papirima, a da bi taj posao mogli izvraiti ato je prije mogue. O tome da je kuga izazvala veliku pomutnju u upravi i administraciji grada svjedo i i injenica da oporuke graana nisu bilje~ene samo u notarskim knjigama koje su za to bile predviene (Testamenta de notaria), nego i u neke druge opinske registre poput Diversa cancellaria ili Liber dotium. Ovim dubrova kim podacima kao potpora mogu poslu~iti ve spomenute zadarske graanske parnice iz 50-ih godina 14. stoljea, koje svjedo e da se u sli nom stanju administracijskog kaosa nakon prolaska epidemije naaao i srednjovjekovni Zadar. O u inku kuge na gospodarstvo ovih srednjovjekovnih dalmatinskih gradova u osnovi se malo pisalo, a dubrova ka graa  zbog svoje o uvanosti  najbolje je prou ena. Iz prou enih podataka vidljivo je da je 1348. za privredu dalmatinskih gradova bila svojevrsna ko nica jer je velik pomor stanovniatva uzrokovao manjak radne snage, propadanje trgova kih druatava te u kona nici rast cijena brojnim proizvodima. Iako e se privredni ~ivot polako po eti vraati u normalu ve 50-ih godina istog stoljea, nove e epidemije 60-ih, 70-ih i 90-ih godina nastaviti biti destabilizirajuim imbenikom privrednog razvoja ovih gradova. I na kraju, bez obzira na relativno veliku brojnost i raznorodnost sa uvanih izvora za prou avanje epidemije kuge s polovice 14. stoljea, valja rei da je hrvatskoj historiografiji (koja se ina e dosta bavi srednjovjekovnim dalmatinskim gradom) pitanje ove kuge i njezina u inka na druatvo nekako izmaklo. Naime, pitanjima bolesti i epidemija veinom su se u nas bavili povjesni ari medicine i iz svog kuta promatranja problema istra~ili su epidemije kuge u dalmatinskim gradovima (poglavito u Dubrovniku) relativno dobro. Sakupljeni su podaci o postojeoj grai, ali uslijed nedostatka lije ni kih izvjeaa za ovu epidemiju povjesni ari medicine viae su se okretali ponovnim pojavama ove bolesti u 14. stoljeu i kasnijim stoljeima (1360-ih, 1370-ih, 1391. itd.), te osnutku dubrova ke karantene 1377. ato je relativno dobro obraeno. Tek rijetki povjesni ari pozabavili su se pitanjem u inka ove kuge iz 1348. na druatvo i gospodarstvo dalmatinskih gradova. S druge strane, pitanje u inka kuge na druatvene strukture i mentalitet ljudi srednjovjekovnih dalmatinskih gradova posvema je neistra~eno. Jednako tako, pitanje prehrane, tj. pothranjenosti i gladi, i njezine povezanosti s epidemijama takoer nije istra~eno u hrvatskoj historiografiji. Sama injenica ovakvog stanja u historiografiji upuuje na hitnost rjeaavanja bar nekih pitanja vezanih uz Crnu smrt na naaim prostorima, pogotovo uzme li se u obzir koliko su na tom polju odmakle ostale europske histor&(,.8:TXbd. 0 2 < > & ,4P ptF^~"("HPŽh5r h6hFY hdMh1q|h_h?,hYu{hF&hSfhA7hehA7CJaJhYMCJaJheCJaJh hA7CJaJh~CJaJh hCJaJ h 05h hA75 hMu5 he542 > .6h$)<26^;=BEKNPRYz]`8dglp $`a$gdg$a$gdg$SS]S^Sa$gdg$a$gdg4,`N*,&24Z \ !!"d$f$h$$$:%<%P%R%%ϽϽӳᯫyjhz0JUhv{hA7jh7<0JUh7<h orjhT0JUh@IhThPjh~0JUhhjh+0JUh h+jhcP0JUhcPh5r hAqh,6gh8Tjh_0JU-%%%%%&0'<'N'P'`'b'x'z''''''''''''' ((:(>(@(R(f(((.)2):)>)P)V)))p*r********+++*+,+ ,,n-t-6/n///////:2<2ɹɵɵɵɵɵh/h~']hJ6hh`SqhJh-h-h+ah%h~']hzhRlh\AhRhv{jhv{0JUF<222333333X4444>5555$6l6|66666666777777 888$8P8R8X8v8888"9f99:::X;Z;\;^;,<P<<ܾܾܺh'vh#*hyAhsRjh$0JUhSh$h[[hh h%h% hWE6 hJ6h% h%6h3oChgdhA[+h?OHh,sh=h:h/h,8<<<<h=j=l===v>x>>>>>>>??z@|@~@BBBB$C6CCCCDDpDrDD EEҫ䋇zuzkgcghxh6jhe0JU hs6 h>6h>hLhJ#hkj{jh60JUhWh)jh 0JUhPf hPf6jhPfhU0JU h>6hUhU6hUh>hNjhyA0JUh@thyAjh'v0JUh'v h'v6%EEEEEEFFF:FHFTFVFvFFF GG2G4G8G:GG|GGGH0H@HHHHHHHHHIIVIbIIIIJJJJKHLLLPLLLLLLL MN鴰h@IhHOh* \hWEhwE}hohYhJ#jhi e0JU hi e6hi ejhkj{0JUhkJh {oh -hxhkj{hd h>hJ#<NNNHN|NNNNNNNNNNOOOOO>P@PhPjPvPxPPPPPPPPxQQQQQQQQQQRRRRRRRR*S,SFSTBT˻ˬ娤hT hyh8)Sh0Pjh50JUh%ch5jh0JU h8)S6 h6 hhhhhjhHd0JUhHdhYhj h4hWEhDjh0JU6BTDTJTT(U*U,U4U6UVVVVWXjhF0JUhThFjhT 0JUh5hT )N`|`~```abbDcdd2d4d6d8ddd@eDeJeNePeReleeeeee0fPf^fnffgg@gBgDgVg~gggghhBi^ibidifiiȜjhQ?0JUhP hP6 h"+6h"+jhU<0JUhQ hcljhcl0JUh+?hT0Xh-_$hbJhI|h35hThJjh0JUhh3hv=/jhp260JUhp263iDjjjjjlllllnnnnnpqqqr"ssxtztttuuuBwDw|wwxx x"x\x^xjxtx$y*z{ {{{|||ԼԸԴưjh0JUhh#hVjhl0JUhlh1h:hT0Xh0heh.jhIW0JUhnjhf0JUhIWhfjhm0JUhmjh60JUhclh5LEhJ0pt$y|&އ0HHn*24gdcPgda]gdg$a$gdg $`a$gdg|^}`}v}}~~ &(*0:X\Ё$&$&Ȅ΄ބVfh ܇އ.ln‹.¾ºhS>h(bjh(b0JUjhgS0JUhZlhgShihjhYg10JUhYg1hEjh3I%0JUh3I%hwjh)90JUh)9h1h5@<.0hjz||DFHؐڐڑ$,“ Ԗ024FHdfhnΖh-9h-96hLvhR h-9hY4(jh10JUhh16 hh1 h16h1h-kjhXC0JUhXCjh0JUjh0JUhS>h$jhe~0JUhe~h2 "hjl`ùõ۱wsssshnjh,0JUh,hZjhaT^0JU haT^haT^ haT^6haT^jh4 0JUhR h4 hMjhh0JUhhjhV0JU hV0JhVh sh-9hbdjhbd0JUhLvjh-90JU+&~ JFldnxtzv$&FHJ 4*z,lr׿׽׹ hlhlhl haT^h%h"Uhlh1T6]jh6.0JUhr hlh1ThR h1Th%hZjh6h80JUhnh6h8Biografije. Sa~etak Bez obzira na relativno veliku brojnost i raznorodnost sa uvanih izvora za prou avanje epidemije kuge s polovice 14. stoljea, u hrvatskoj je historiografiji (koja se ina e dosta bavi srednjovjekovnim dalmatinskim gradom) pitanje ove kuge i njenog u inka na druatvo nekako izmaklo. Naime, pitanjima bolesti i epidemija veinom su se u nas bavili povjesni ari medicine i iz svog kuta promatranja problema istra~ili su epidemije kuge u dalmatinskim gradovima (poglavito u Dubrovniku) relativno dobro. Sakupljeni su podaci o postojeoj grai, ali uslijed nedostatka lije ni kih izvjeaa za ovu epidemiju povjesni ari medicine viae su se okretali ponovnim pojavama ove bolesti u 14. i kasnijim stoljeima (1360-ih, 1370-ih, 1391. etc.), te osnutku dubrova ke karantene 1377. ato je relativno dobro obraeno. Tek rijetki povjesni ari pozabavili su se pitanjem u inka ove kuge iz 1348. na druatvo i gospodarstvo dalmatinskog grada. Sama injenica ovakvog stanja u historiografiji upuuje na hitnost rjeaavanja bar nekih pitanja vezanih uz Crnu smrt na naaim prostorima, pogotovo uzme li se u obzir koliko su na tom polju odmakle ostale europske historiografije.  Vidi npr.: David Herlihy, The Black Death and the Transformation of the West (Cambridge MS  London UK: Harvard University Press, 1997.), passim; Philip Ziegler,  Educational, Agricultural, and Arhitectural Impact of the Black Death u The Black Death, ur. Don Nardo (San Diego: Greenhaven Press, Inc., 1999.), 102-108; Robert S. Gottfreid, The Black Death  Natural and Human Disaster in Medieval Europe (New York  London: Macmillan Publishers, 1983.), 129-160; The Black Death  The Impact of the Fourteenth-Century Plague, Papers of the Eleventh Annual Conference of the Center of Medieval & Early Renaissance Studies, ur. Daniel Williman (New York: Center for Medieval & Early Renaissance Studies, 1982.), passim; Klaus Bergoldt, La peste nera e la fine del medioevo (Monferrato: Edizioni Pieme Pocket, 2002.), 303-329; Duaanka Dini,  Uticaj kuge od 1348. na privredu Dubrovnika Godianjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu 5 (1960.): 11-33.  Vidi npr.: Herlihy, The Black Death, 19 (i biljeaka br. 2).  Vidi npr.: Samuel K. Cohn Jr., The Cult of Rememberance and the Black Death  Six Renaissance Cities in Central Italy, (Baltimore  London: Johns Hopkins University Press, 1997.), 25, 27, 31-32.  Na~alost, trenutno stanje istra~enosti ovog problema joa uvijek je nedostatno da bi se mogli stvoriti bilo kakvi pouzdaniji zaklju ci, iako pojedini povjesni ari predmnijevaju da je ve epidemija 1340-ih u nekim zajednicama uzrokovala mentalne pomake u smislu humanijeg i osobnijeg odnosa spram ovjeka kao takvog. (Vidi: Cohn Jr., The Cult of Rememberance, 32).  Pregled takvih mialjenja vidi u npr.: Herlihy, The Black Death, 28-31; Samuel Cohn, Black Death Transformed: Disease and Culture in Early Renaissance Europe, (London: Edvard Arnold Publishers, 2002.).  Vidi npr.: Andrew Cunningham,  Transforming Plague: The Laboratory and the Identity of Infectious Disease u Andrew Cunningham i Perry Williams, ur. The Laboratory Revolution in Medicine (Cambridge: Cambridge University Press, 1992.): 209-244.  Izvori bilje~e ovu epidemiju pod terminom pestis ili joa eae kao mortalitas (magna); katkad i pestis atra ili atra mors. Termin Crna smrt (mors atra) konstrukt je historiografije kasnijih stoljea. O tome detaljnije vidi u: Philip Ziegler, The Black Death, (London: Penguin Books, 1998.), 18-19.  Koliko je meni poznato najbolji sa~eti prikaz ku~nih epidemija u hrvatskim zemljama jest neobljavljeni diplomski rad danas doktorice znanosti Stelle Fatovi Feren i. [Vidi: Stella Fatovi, Epidemije kuge u naaim krajevima, Medicinski fakultet Sveu iliata u Zagrebu (1984.)]. No budui da se radi o neobjavljenoj studiji vidi i: Lavoslav Glesinger, Povijest medicine (Zagreb: `kolska knjiga, 1978.), 111-116; ili : Lavoslav Glesinger,  Epidemije kuge ili jaha i Apokalipse ponovo meu nama Priroda  asopis Hrvatskog prirodoslovnog druatva, god. 84./808-809 (1994.): 6-9.  Ma intanto si fece tregua tra il re Ludovico e la repubblica di Venezia per otto anni, ed il senato veneto (ne) diede parte, con una lettera, alla repubblica di Ragusa. Ed a tempo per i Ragusei fu fata questa tregua, perch era sopravenuta a Ragusa un male contagioso, che fece una strage infinita, essendo morti della nobilt, tra maschi e femine, duecento e settantatr persone, con 6000 del popolo; malattia mai pi vistasi di maggior danno a Ragusa. [Vidi: Cronica Ragusina Junii Restii (ab origine urbis usque ad annum 1451), ur. N. Nodilo, u Scriptores vol. II., Monumenta spectantia historioam Slavorum Meridionalium vol. 25. (Zagreb: JAZU, 1893.), 131.] dalje: Resti.  Avvenne in questo anno [1348] un terremoto, che dur per 15 giorni continui in circa, e s afferma che non vi fu alcuna dona pregna, la quale non aborti per paura di quel movimento di terra. Questo terremoto partor una ferissima pestilenza, la quale principio in Scitia, poi intorno ai luochi del mare Pontico, et avendo danneggiato l Arcipelago, a Ragusa il primo luoco ove si scoperse fu l isola di Giuppana, da dove poi venne a Ragusa et infest la citt & . I nobili che prima di 20 anni non entravano nel consiglio generale, furono abilitati anche che potessero entrare d anni 18, per esserci consumata la maggior parte della nobilt, poich si dice che dei soli nobili fossero morti 273 fra donne et uomini, dei cittadini 300, d artigiani e del popolo sei mila.. [Vidi: Croniche ulteriori di Ragusa  probabilmente opera di Giovanni di Marino Gondola, ur. S. Nodilo, u Scriptores vol. II., Monumenta spectantia historioam Slavorum Meridionalium vol. 25. (Zagreb: JAZU, 1893.), 391-392.] dalje: Gondola.  Prema nekim drugim procjenama broj/omjer pre~ivjelih se kretao oko aest-sedam osoba od stotinu. E fu tanta la mortalit, che di cento infermi appena uno guariva; altri dicono al pi sei o sette per cento esser guariti& . (Gondola, 391).  Arhivska serija Opera pia, s. 92, koja se uva u Dr~avnom arhivu Dubrovnik, sadr~i biljeake o izvraenjima oporuka koja su bila povjerena tezaurerijima / rizni arima Sv. Marije. Trei svezak te serije dijelom obuhvaa i oporuke onih oporu itelja koji su preminuli tijekom epidemije 1348./49. Dalje: Opera pia.  In lo nome del omnipotente Dio pare fiolo et Spiritu sancto et de Madona Sancta Maria mare del fiol de Dio. Cuno sia che neli anni domini MoCCCoXLoVIIIo. Lo nostro signor Dio mando udisio oribile et inaudito in lo universo mundo si soura li Christiany come soura li pagani zoe mortalitade de homeni et plu de femene de infirmita inaudida et incurabile de getar sangue per la guolla et de nasene in diuerse parti de corpo per tal modo che uno se inpilaua del altro in tanto che fiolo scompaua dal padre et ancora plu lo pare (!). Si che tutta l arte d Apocrate, Galene et Auienna non uuana niente pero che non uale arte ne scienzia contra lo Diuino consilio la qual mortalitade comeno in Ragusi nel predio millesimo die XV de deembrio et duro VI meisi (!) de longo intanto che tal de moriua persone CXX et pluy. In lo qual tempo mori entilhuomini de conseio in numero CX et altre persone dogi (?) cundiion maschuli et femine moriro in lo corpo dela terra in numero (cassatum: II) Xm& (Vidi: Opera pia, vol. 3, fol. 9). Valja napomenuti da je ovaj tekst pisan s dvije ruke, jer je u nekom trenutku bio dosta oateen vlagom s desne strane. Starije je pismo kurzivna gotica, a mlae je pismo humanistika.  Glede procjena broja stanovnika u Dubrovniku u 14. stoljeu usporedi: Stjepan Krivoai, Stanovniatvo Dubrovnika i demografske promjene u proalosti (Dubrovnik-Zagreb: JAZU, 1990.), 36-39, passim.  L'anno di Cristo 1348. Peste orrendissima et crudelissima fu quest'anno in Ragusa& E moriteno di conto fra nobili et gentildonne 273, populani di conto 300; et di populo minuto pi de X migliara& [Annali di Ragusa del magnifico ms. Nicolo di Raginina, ur. S. Nodilo, u Scriptores vol. I., Monumenta spectantia historioam Slavorum Meridionalium vol. 24. (Zagreb: JAZU, 1883.), 228.] dalje: Ragnina.  ini se da je tzv. Anonimova kronika zapravo djelo nekoliko nama danas nepoznatih autora, koji su tijekom stoljea u kojima su ~ivjeli bilje~ili vlastite impresije i dogaaje kojima su bili svjedoci. Godine 1883. Nodilo je prikupio te zapise i objavio ih pod nazivom Li Annali della nobilissima Republica di Ragusa - aggiuntovi nella fine un rattamento di moderni annali o veramente cronache.  Fu a Ragusa una gran peste. Non fu peste, ma ira di Dio. Morite romeni di conto, fra gentilhomeni et gentildonne et puti, 170, fra povolani de conto 300, povolo denudo n-o 1000 & .[Vidi: Li Annali della nobilissima Republica di Ragusa - aggiuntovi nella fine un rattamento di moderni annali o veramente cronache, ur. S. Nodilo, u Scriptores vol. I., Monumenta spectantia historioam Slavorum Meridionalium vol. 24. (Zagreb: JAZU, 1883.), 39.] dalje: Anonim.  Brojevi u srednjovjekovnim kronikama vrlo rijetko imaju oznaku statisti kog podatka. Naprotiv, velikim ili malim brojem srednjovjekovni kroni ari naj eae su ~eljeli stvoriti dojam o ne em velikom ili malenom.  Naravno tu treba izuzeti Anonima, ako prihvatimo Nodilovu tezu da su podaci uvrateni u tu kroniku u biti bili suvremeni dogaajima koje su opisivali.  Anonim, 39.  & dove, per devotione, hanno fabricato chiesa di S.to Blasio, nostro confalone. Perch in prima fu chiesa de S.to Blasio fatta pizolo, in tempo di guera Venetiana, quando tolsero per nostro confalone Santo Blasio, perch lui fu nostro governatore, reparator dela maligna generation Venetiana, quando sono stati venuti sotto specie de amici, et pensavano di oprimere sotto specie d'amici & Qual chesa cost fatta fornita ducati 14 mila; et dur peste sopradeta anni uno, poi cess. Anonim, 39.  La causa (era), che non si sapeva guardare; alla fine, invocato el nome et ajuto de beato Blasio, furono subito liberati. Per la qual cosa la Sign oria per devotion ordinaron fabricar la ecclesia in nome et honore di santo Blasio, martire et protector di Ragusa, in piazza; dove prima era chiesa piccola, fatta in el tempo della guerra de Venetiani& [dalje slijedi identi an niz informacija kao i u Anonima]. Raginina, 228.  La causa di questa gran mortalit molti dubitavano in alcuna parte, che li Giudei havesseno avvenenato il mondo& Ragnina, 227.  & Cominci a di 15 di gennaro, et (continu) per corruzion dell'aria, per tutto lo territorio, per mesi 7, bench durasse anni 3, in dua maniere durando: prima a mesi 5, con la febre continua et sputo di sangue, et questi morivano infra tre giorni; la seconda fu di continua febre, a posteme in la parte di fora, maggiormente in le asse, et etiam in l'anguinaja, tali morivano in fra 5 giorni & Non fu remediabile in cosa alcuna, e tutti morivano, eccepto al fine quelli con buboni maturi scampavano & (Ragnina, 227).  Anguinaia (tal.)  prepona, slabina. Isti termin upravo u tom anatomskom smislu koristi i Ragnina. Vidi biljeaku 22.  Dicesi che tal pestilenza fu chiamata per il mondo anguinaja, perciocch, secondo si riferische, nel nascimento d'essa venivano prima intorno l'iugine certe chiande, dopo le quali segiva il flusso di sangue, con gran dolore di capo et alienatione di mente, in tal maniera che in spati odi 3 giorini si moriva. Et attaccavasi questo male non solo per contatto, ma anche nel vedere una volta l'ammalato& Gondola, 391.  Gondola, 391; Vidi biljeaku 8.  La cura della preservation non era meglior cosa che la infection fuggir dalla region et purgarsi con pirole de aloe, et sangue sminuire et ratificar lo aere con fogo, confortando con tiriaca lo core. La qual cosa vedendo molti cittadini (che) con nissuno ajuto delli medici si potevan defender, terminaron di mutar l'habitation, et con loro famiglie andarano fora della terra, fina el male cessarebbe; poi, per paura passata, non curavano di tornar li cittadini a Ragusa; tamen, per lo mandato dei reggitori, costretti nella citt con loro vergogna tornarono& (Ragnina, 227-228).  Osim Anonimove, ako se prihvati Nodilova pretpostavka. Vidi biljeake 14 i 17.  Navoenje opih mjesta poput Bo~jeg gnjeva, ~idovske krivnje za bolest, zatrovanog zraka na neki na in sugeriraju da su se autori ovih kronika bili bar dijelom pod utjecajem stereotipa srednjega vijeka.  A Cutheis Tabula, ur. Vladimir Rismondo, u Legende i kronike (Split: Knji~evni krug, 1977.), 185-202. (dalje: A Cutheis Tabula). Iako se smatra da je autor teksta ove kronike, koja je ostala sa uvana samo u fragmentima, anonimni pripadnik patricijske obitelji Cutheis koja se kasnije nazivala Jeremija (Se Geremia), neki autori navode da je ime autora Marin de Chuteis. Vidi npr.: Vladimir Bazala,  Calendarium pestis (I) Acta historica medicinae pharmaciae veterinae II./1 (1962.): 52.  A Cutheis Tabula, 191.  A najprije o kugi i pomoru najvee izvorne poaasti, koja se zapo ela razvijati u Splitu tekue godine roenja gospodina naaega Isusa Krista MCCCXLVIII, dana dvadeset i petog, mjeseca prosinca. Jao boli, koji bi duhovi ili koji jezici ljudi mogli izraziti i izlo~iti tako straane i vrlo jadne i vrlo nesretne dane zla, koji su se prije i poslije nadolaska razuzdanog pomora izvorne poaasti ljudskom rodu za kratko vrijeme dogoditi zbog mnogih i razli itih zlo ina ljudi, koje su po inili protiv Boga. U ono je vrijeme bio zara~en zrak i postao mra an i taman, i mnogi su dijelovi svijeta bili zara~eni smrtonosnom poaasnom boleau. Sunce je bilo postalo svo mra no usred dana, a zvijezde su se kao u doba noi vidjele na nebu. Mjesec, mra an i tmuran pomr ao je. Repatica s velikim repom pojavila se svjetlucajui na nebu u zapadnim stranama, i ostale su se zvijezde s neba vidjele kako sa svoga polo~aja padaju na zemlju. Vidjelo se otvoreno nebo, i iz putanje ato e se otkriti izlazio je svjetlucav nebeski oganj gorei strahovitim plamenom i jakom svjetloau pojavljujui se nou itavom svijetu na isto noj strani. Veliki potres strahovito je vladao na mnogim mjestima i u mnogim dijelovima svijeta, pa su zato mnoge graevine le~ale na zemlju oborene. Razni su vjetrovi, uzavrevai, pritiskujui i s najveim naletom zvi~dei duvali. More uznemireno i naduveno, di~ui se uvis nije prestajalo rikati, i svi su elementi davali bolne i tu~ne znakove. Bezbrojni su grabe~ljivi vukovi nou aeui se okolo zidina grada, glasei se, zavijali, i oni samo ljudsku krv ~eajui nisu viae skrivenim zasjedama, ve otvoreno provaljivali u seoske kue i djecu grabili s njedara matera, (i) ne samo djecu, ve su takoer napadajui same oru~ane ljude, udru~ivai se u skupove, raskidali okrutnim zubima i mnoga tjelesa mrtvih izvla ei iz grabova ~derali. Nisu izgledali vukovi ili zvijeri, ve demoni. Jejine i sove, sjedei na kuama pjevale su nou pla ne i vrlo sjetne pjesme. Mnogobrojni su se aiamiai po kuama i zdanjima pravei gnijezda aunjali. Bezbrojni gavranovi danju letei iznad grada velikom su bukom graktali. Na isti na in sokolovi i jastrebovi u brojnim jatima uzvitlani u zraku pijukali su. I mnoge druge aumske ptice i druge razne divlje etverono~ne ~ivotinje iz gaja, pristupajui gradu u velikoj koli ini i davale su mnogobrojne straane znakove paklenog bjesnila. Aleko  Cezifon i Megera iz Stigijskih baruatina kako se govorilo, izlazei u raznolikim i razli itim oblicima pojavljivali su se ljudima u mnogo navrata i viae puta danju i nou na zemlji vidljivo ih plaaei, tako da su postajali bez pameti nijemi i bez govora. Mnogi videi ih i viae njih uslijed ovog straha postajali su slabi u udima. (A Cutheis Tabula, 191-192).  Najprije je ova ljuta kuga smrtno zapo ela kod divljih ~ivotinja, svrab i guba potpuno su pritiskali konje, volove, ovce i koze, tako da su dlake s njihovih hrbata linjale i padale, i oni su postajali mraavi i slabi i poslije malo dana umirali.. (Isto, 192).  Zatim je po ela ova bijesna kuga pretr avajui po itavom svijetu smrtno bjeanjeti protiv jadnih ljudi i slabiti njihove snage tako, kako se pojavljivao nekom ovjeku neki znak ~lijezde ili crnog priata na njegovu tijelu s vruinom groznice, i on nije imao viae nikakve nade da e viae ~ivjeti na ovom svijetu, ve najprije odmah pobo~no svoje grijehe i skruaenim srcem ispovijedajui sveeniku i preporu ujui svoju duau Bogu a sastavljajui oporuku, odmah treeg dana ili etvrtog duau je ispuatao. A ostali ljudi, koji bijahu zdravi, videi tako straanu smrt i mnoge za kratko vrijeme kako umiru od nevjerojatne ku~ne bolesti, od prevelikog straha postajahu gotovo bez daha i bezumni, bojei se sli na slu aja i mislei da je nastupio prore eni konac svijeta. Koliko su tu~ni dani bili kad se vidjelo jadne ~ene kako trgaju kose i prsa i haljine. O koliko se veliko zavijanje i pla  ljudi uzdizao k nebu!!! Tr ali su ovamo onamo svatko pla ui svoje drage roake i najbli~e, koji bijahu umrli i koracali su, u tamne haljine obu eni licima okrenutima prema zemlji, potiatenim od ~alosti. Nisu znali jadni ato bi radije izabrali, da li da ukopaju leaeve ili sami pobjegnu daleko, da se ne bi zarazili od takve smrtonosne zarazne bolesti, a pojedini idui po crkvama uzdi~ui svoje ruke k nebu i molei zahvaljivali su Bogu, a neki od njih bje~ali su daleko lutajui po razli itim mjestima i ostavljali su mnoge leaeve svojih roaka koji su le~ali u kuama i crkvama nezakopani, a nije bilo onoga tko bi pokopao, jer u mnogim kuama nije bio ostao onaj koji mokri zid. Jer je okrutna kuga mahom ubijala muakarce i ~ene, starce i malene i nije htjela oprostiti nijednoj ljudskoj dobi. Odvajala je sinove i keri od roditelja i, obratno, roenu brau i brau od brae a sve drage od dragih, isto tako mu~eve od supruga i ~ene od zakonitih mu~eva sasvim je rastavljala bez ikakve samilosti. U to je vrijeme odselio iz ovog u bolji ~ivot odli an mu~ i prepoatovani u Kristu otac i gospodin gospodin Dominik, ponizni i pobo~ni splitski nadbiskup, plemi i roen u istom gradu iz roda Lukarisa. I mnogi plemii i bezbrojni splitski pu ani onih su dana umrli. Oh, koliko je surova smrt bila teaka ljudskoj naravi! Tko bi mogao izrei mnoatvo plemia i neizmjeran broj pu ana splitskih ili tko bi mogao ispripovijedati pokolj bezbrojnog ljudstva, koje je gorka kuga opake poaasti za kratko vrijeme progutala i gutajui utamanila. (Isto, 192-194).  Zatim, kad je vladala nemilosrdna kuga silnog glada, nije dopustio da se jadnim kolonima u poljima predaju sjemenja, jer nisu bili kadri pobrati plodove proale ~etve. Pa su tako, jer nije bilo hranjivih pripomoi, padala tjelesa nesretnika nevoljom gladi pro~drta. Po ulicama grada i po poljima le~ali su bezbrojni leaevi ljudi iz puka da se ne bi mislilo da je ova ljuta kuga glada ljudstvo itavog svijeta, a naro ito splitskog niata manje opustoaila nego ato je surova poaasna kuga okrutno kroz kratko vrijeme malo prije uniatila. (Isto, 195-196).  O tome vidi npr.: Tatjana Buklijaa,  Kuga: nastajanje identiteta bolesti Hrvatska revija 2 (2002.) 2, 90-94.  Zbog takve sa uvanosti grae ovaj dio priloga biti e zasnovan poglavito na primjerima iz srednjovjekovnog Dubrovnika.   Zapisnici Velikog vijea grada Splita  Libri maioris consilii civitatis Spalati 1352.-1354, 1357.-1359. , priredili: Jakov Stipiai i Miljen `amaalovi, u: Zbornik Zavoda za povijesne znanosti Istra~iva kog centra JAZU 12 (1982.): 63-266.   Curia maior ciuilium  najstariji sa uvani registar graanskih parnica srednjovjekovnog Zadra (1351.-1353.) , priredio: Gordan Ravan i, u Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 43 (2001.): 85-160.  Kutej govori o 25. prosincu 1348., no tu treba imati na umu da je to zapravo 1347. godina jer se u to vrijeme u Splitu godina ra una po stilu inkarnacije  tj. godianji ciklus zapo inje 25. o~ujka. Ragnina govori o 15. sije nju 1348. kao datumu po etka epidemije, a podaci iz Opera pia svjedo e da je 15. prosinca datum po etka bolesti.  Monumenta Spectantia Historiam Slavorum Meridionalium 13, Monumenta Ragusina  Libri reformationum vol. 2, ur. Franjo Ra ki (Zagreb: JAZU, 1882), 11.  Gunduli takoer govori o `ipanu kao mjestu gdje je zapo ela epidemija na dubrova kom podru ju. (Vidi biljeaku 8).  O airenju epidemije u Italiji vidi npr.: Ziegler, The Black Death, 40-62; Klaus Bergdolt, La Peste nera e la fine del medioevo (Monferrato: Piemme Pocket, 2002.), 56-84.  Prema literaturi Veneciju je kuga pogodila na samom po etku 1348. (Vidi prethodnu biljeaku)  S druge strane, postoji mogunost da je bolest barem u neke dalmatinske gradove (npr. Dubrovnik) doala i kopnenim putom  trgova kim karavanama iz zalea. Mogunost da je bolest u Dubrovnik doala iz tog smjera nije velika, ali nije nemogua budui je Dubrovnik joa od 13. stoljea stvorio razgranatu trgova ku mre~u u svom zaleu. Jednako tako, valja napomenuti da u literaturi (npr. Ziegler, The Black Death, passim) postoji teorija da se epidemija airila i karavanskim putovima Balkana, meutim za potvrdu te teorije nedostaju relevantni podaci iz arhivskog materijala.  Kao ato je ve re eno  Ragnina govori o 15. sije nju kao datumu po etka epidemije kuge koja je trajala sedam mjeseci, Anonimova kronika navodi samo da je kuga trajala jednu godinu, Rasti uope ne spominje datum dolaska i trajanja epidemije, a Gondola veinom donosi podatke koji se mogu nai i u Ragnininim zapisima.  Vidi npr. Risto Jeremi i Jorjo Tadi, Prilozi za istoriju zdravstvene kulture starog Dubrovnika sv. 1 (Beograd: Centralni higijenski zavod, 1938.), passim.  Vidi biljeake 12 i 13.  O tome da su neki gradovi tijekom epidemije kuge unutar jedne godine dva puta bili napadnuti svjedo e neki kroni ari. Tako na primjer papinski lije nik u Avignonu Gui de Chauliac govori da je Avignon tijekom 1348. bio dva puta poharan kugom  prvo plunom, a onda bubonskom. Vidi: Ziegler, The Black Death, 19, 24; Herlihy, The Black Death, 27.  Budui da je tema moje doktorske disertacije u nastanku upravo Crna smrt u Dubrovniku, jedno od veih pitanja na koje u pokuaati u tom radu dati odgovor biti e upravo pitanje kronologije dubrova ke 1348. te korelacija podataka sa uvanih u izvornoj grai.  Jednako kao i kronologija, pitanje odraza epidemije na duhovnost srednjovjekovnih ljudi jedno je od klju nih pitanja moje doktorske disertacije u nastanku.  Opera pia, vol. 3, fol. 9.  Vidi biljeaku 46.  O u inku Crne smrti na privredu Dubrovnika vidi: Duaanka Dini,  Uticaj kuge od 1348. na privredu Dubrovnika , Godianjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu 5 (1960.): 11-33.  U sklopu tih ponovljenih epidemija tijekom 14. stoljea treba promatrati i nastanak dubrova ke karantene 1377. godine. O tome viae vidi u: Radovi sa meunarodnog simpozija u povodu aestote obljetnice dubrova ke karantene odr~anog u Dubrovniku 29. i 30. rujna 1977., ur. Mirko Dra~en Grmek, u Rad JAZU 384 (Zagreb: JAZU, 1980.).  Tek u novije vrijeme ovakve teme zaokupljaju neke od hrvatskih povjesni ara. Vidi npr.: Tomislav Raukar, Srednjovjekovne ekonomije i hrvatska druatva (Zagreb: FF Press, 2003.), 33-39. PAGE  PAGE 10 b<P246l~.`R@$| LT\`h DLt.Fݻݻسݧسݠݙ h orhM hsEhMh hM5mH sH h=yhM6 h=yhM hb!~hMh hM5 haZ5hM hM6hMjhM0JUhlhl6]hl hlhl9\( VZx"$&'(),L0N1^5L699^>>@nDDgdclgd\j"4 Z\^<6bdlz&(*,68<Zf, :     봫뀫h~hM6mHsHhhMmHsHhzhM6mHsHhMmHsHhM6mHsHhqhM6mHsH h!hM h hMh{ hM6hmhM6hNhM6 hM6hMjhM0JU h7<hM2    @RTVXZrtz|(:XZ\^Pnrvxz!!"߆xh(6mhM6]mHsH hx{hMhM]mHsH h-BhM h hMh)hM6H*h)hM6 hUhMhUhM6 hM6jhM0JUhIhMmHsHhMmHsHhM6mHsHhIhM6mHsHhM/""""""#$j$$ %"&$&&&''()))),,,,,/J0L0N0P021L1N1P1V1f1h1<5\5^5`5L6N6P6t9999õݟݘݑ݂݉{ hhM hIqhMh$tahM6 hFhM h WhM hShM hi ehMhMmHsHh(6mhM6]mHsH hM6hM6mHsHhhM6mHsHhMjhM0JUh(6mhMmHsHhM]mHsH0999994>\>^>`>>?@@@@@AxAACDDlDnDpDrDDDDDD`HfHMYZ"Z8Z:ZZ(\,\D\F\H\J\bb@jBj:noJojoü媌hmhM6H* hfhM hM6@ hM@hmhM6hmhM6@ hmhMjhmhM0JU h6hM hhM hIohM hM6hhM6jhM0JUhM5D:ZF\lostuzw y{|}:t6h$`Ž"*,> &`#$gdggd1jolonopoqsssssttVtXtZtxtttttuuvPwxwzw|wxxy y"yzzL{^{{{{{{{{{{| |||4|>|ϾϾϾϭϨϡϨϚϓϨϋσh(bhM6hihM5 h?hM hKhM hEhM hM6 hj1hMh7hM6] h7hMjhM0JUhMhWhM6hWhM6@ hlhMjhlhM0JU hIWhM2>|||||}}H~f~~~8:< *rtvH468hjЊ $&`bdzŽĎ"$<ޑn~(*,׻ h6.hM h6h8hMh4 hM6 h4 hM hhM hhM h[hM hM6h{ hM6jhM0JUhM hwpAhM hM6]@,.:<>BDPRVXZ`bhlhM0JmHnHuhM hM0JjhM0JU >@BZ\^`b$a$gdg &`#$gdgh]hgdg5 01h:pg/ =!"#$% @@@ NormalCJ_HaJmHsHtH \@\ vOI Heading 2$<@& 56CJOJQJ\]^JaJDA@D Default Paragraph FontRi@R  Table Normal4 l4a (k@(No List>@> _ Footnote TextCJaJ@&@@ _Footnote ReferenceH*4B@4 l Body Text$a$4 @"4 gFooter  p#.)@1. g Page Numberb 2aml= 8R ##$p%&a'()*>,A-./0|1^26347m: <=3?@KAABUCClDFH[IKKtMPQrS?U#Z1  !"#$%&'()*+,-./0123456789' T "xM!# $&&.(O(**+--89CGEE0F#GGIIIVJKaKMNOOPQRRRwST{U~U1A 4s !#^$r%(*A,./a2L4L68o: <>?BCHIRNSNPRAUBU [ [[__QccTdefghjmqtrshx-yzG|~~|&&ȇ/L7P#Qʥ{:{40Ma[ !-./20 0x0x00000000x0x0000000 00 0 0(0(0(00000000000080@0@0H0x0@0@0@000H0@0x0X@0x@0@0@0@0x@0@0@0@0x@0@0@0@0@0@0x@0@0@0@0@0@0@0x@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0x@0@0@0@0@0@0@0@0x@0x@0@0@0@0@0x@0@0@0@0@0@0@0@0@0H0e:@0@0|00@0@0|000d(A4!#^$r%(*./a2L4L68o: <>?BCH [ [[__QccTdhjhx-yG|~Qʥ:{2O900O900|00|00|00|00<00t<00|00|00|00|00 @0<0 0<0 0<0 0<0 0<00<00<00<00|00<00<00|00|00|00<00|000}|00|00@0|00|00|00L|00|00@ |0 0T.|0 0|0 0@0@0|00@š@0|00@0 0 %<2<ENBTN`i|. "9jo>|,b_bcdefghijlmnopD>b`k`a !!3=xy #,Q] z V_<Dil3<^e*3PY C I J P !c$i$$$$$$$$$$$%%%%&&g'n'(($)/)p)x)))))))*"*S*\*,,0000001122n4s45 5:5E5s5{566@7H7J7O75:=:T:`:='=@AAAB BBBEEEEEEF FFFkHsHHHJJQQQQQQQQQQUU]]_______________________` ` ````&`,`.`4`5`<`?`J`L`X`Z`]`^`j`k`q`r`t`u`x`y`~``````````````````````````````aa a aaaaa a!a)aEaNaOaYalaoapauava{a~aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaabb b b bbbbb*b0b1b4b5b=b@bEbFbQbRbYbcbibkbpbqbyb{b}b~bbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbb:c>c^cecgcjckcpcqcvccccccccccccccccccccccccccccccccddd ddd"d#d*d+d5d6d;dfeoeeeeeeeeeeeeeeeeeeeef fffffff"f#f.f0f7f8f;fiDiEiLiMiUi^idieiliijj jOjWjXjajkkElKlXlclllllllllllmm mmmm)m2m3m=m>mHmImQmRm_mjmpmmmnnnnnnnnoo'o/oLoNoTpVpppppq qqqq)q*q4q5q=q>qKqVq\qvq{qrrr ssssssssssssssssssssssssssst t ttttt"t#t&t't+t,t0t1t7t8tFtHtJtKtQtRtXt]tbtctjtktrtstutvt~ttttttttttttttttttttttttttttttttttuuuuuuuuuu"u#u%u&u,u-u/u3u:u;u=u>uEuFuKuOuTuUuXuYu\ubueufuiumuuuvuyuzuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuv vvvvvvvv v(v)v/v0v2v3v9v:vBvCvEvFvJvKvVvWv^v_vavbvhvivlvtv}v~vvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvww wwwwww#w$w+w5w>w?wGwHwJwKwQwRwXwYw[w\w^w_wdwewiwjwowpwrw{wwwwwwwwZxexxx%y+y/y5y6y8y9y?yFyKyLyXyYy[y\yhyiykylyvywyyyzyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyzzzzzzzzzzz z(z*z,z1z7z;zEzOzXzYzczdznzozwzxzzzzzzzzzz{{{{{{{{{{{{{{||||||||||||||} } }}}}}(})}+},}2}N}X}}}}}}}}}}}}}}}}}}}~~ ~~ " !"'(139:ABEFLMV]cekloprsyz̀ҀӀـ݀ $%*+239CEFJKPQZ[_`cehinpv~ŁƁȁɁ΁ҁׁ؁ށ "#,-5689ABDEIJLMSTV]celmopyz|}Ƃǂ͂тڂ (*+0134:;?@IJOPZ[]^dejlosyzƃȃʃ̃ԃփكڃ "#'+-29:AKOSVWYZ_`hiklqrtu{}ń̄̈́τЄ҄ӄ؄لۄ!"$+1478:;FGIJNOUY^_gipqsy (./2367ABDEMNQRTUZ[dfpry}Ćņ̆Ά҆ӆՆֆۆ܆ !"')+,/078;<>KRV\^`almsy| !"+,2389?@BCKLOPVZ^`bcijrsuvLjȈ͈Έ׈و܈ވ %&2467:;?@HIQW\]bikq{}Éȉʉ͉ΉЉщ؉ى܉݉#6?QYPWX^`bmuŋƋ̋RYs{Ԍڌ݌ ";BCICJhoĔʔÖǖі nw?EMU27 IQTZ[eŦƦ˦̦Ԧ?GX_ )1:GPR[`}"$'(-.3<ABJLNOTUY\^dghpr|~}T[fpЯدٯܯ>GOVX[\abgqxz}~8;EHȳϳ.3Ĵ/2@A 34rs  !!##]$^$q%r%((**@,A,..//`2a2K4L4K6L688n:o: < <>>??BBCCHHIIQNSNPPRR@UBU [ [[[___PcScccSdVdeeffgghhjjjkk&m(mmmmmooqqvq{qqqqerqrvrssgxjx,y/yKzzzzF|}}~~~~~~{~%(%(LJʇ.1~KN69OR"%PSɥ̥z}9<z}36/2LO`cZ]/2~11_#ggm$mimmUqqdrsr'xhxzz}~p{&LJh@OФTzSH}40M!Z/2_/2Gordan Ravan i1 Ҏxm^`OJPJQJ^Jo(-^`OJQJ^Jo(hHopp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHx1 )R6>.-Q|nyP-pW=x{yASQ FY T 5r 4 1TR _SfgoLvn- hoOF "DSugIo+J#p0/!E#K$-_$3I%n%Y4(n;+A[+?,sQ,- -/v=// 01kV1Yg1H4aZ56p266h8)9-9:ov:y;U<m=>$s>?Q?5@A\A-BXC3oCEE5LEWEWEsE=FfF3G?OH@IvOIbJkJdMHOsR8)S8TWWIWT0XZX* \a]~']aT^q`+a$ta[Zb%cbdgdeei ePf,6gipj-kZlRl(6m {oAqIq`Sq ors s@tMu'vGwTwOWxr@zkj{Yu{v{1q|wE}b!~e~YRj S I( 0Pix~7<>S>>LUY%:f6l6qJSK.TZs0H4J6roL $WmsT[[+?4t W,Hd6 ;l"+A7 #! c'NdPVZPmDMC#* zI|{ 2$)J=y1ghVwf4e Vd3|35m0n,sEw$cP!clJX"5(b;p5-j1YMCl1"-.gS,yZ~6.:zR%F&[ FMK_Qccg2i4670@__S__ #$%&(*,.8=>?BFHSUWXY[100 0000(0*0,06080:0>0B0D0F0H0N0P0R0T0X0\0`0d0x000000000000UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial?5 z Courier New;Wingdings"qhtw&+DVQ0DVQ0$24j_j_ 3QH)?A7(Crna smrt u dalmatinskim gradovima (1348Gordan Ravan iGordan Ravan i  Oh+'0$ <H d p | )Crna smrt u dalmatinskim gradovima (1348 WornaGordan Ravaniordord Normal.dotnGordan Ravani270Microsoft Word 10.0@¶X@n0@hA @"W?@DVQ՜.+,0 hp|  s0j_{ )Crna smrt u dalmatinskim gradovima (1348 Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      %Root Entry F@7E@'Data 1TablebWordDocument7SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjj  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q