ࡱ>     5@bjbj22 7XX&$$$"FrrrZZZ84Q2^t"///////$G3R5/Ur/rr 2))) rr/)/)()*rr*R 0yϠZ"* /!20Q2*A6b' A6*DbDrrA6r*)//Z)jZGrad u hrvatskom srednjovjekovlju Grad kao druatvena, gospodarska i prostorno-organizacijska datost uistinu mo~e imati nebrojeno puno definicija, no za srednjovjekovno razdoblje povijesnog razvitka mislim da bi se mogla prihvatiti jedna opisna definicija prema kojoj bi grad bio oblik druatveno-gospodarskog organiziranja, u kojem dana zajednica raspola~e veom ili manjom unutraanjom upravnom autonomijom, s izra~enim obrtni kim i trgova kim obilje~jima gospodarskih djelatnosti. Naravno, pri tome se ne smije izgubiti iz vida opi druatveno-posjedovno-gospodarski kontekst srednjovjekovlja i druatveno ureenje koje je iz njega proisteklo, a to je feudalizam i feudalni odnosi u kojima zemlja (patrimonium, dominium, alodium & ) predstavlja najveu vrijednost. Shodno tome, grad srednjovjekovnog razdoblja svakako je zadr~ao neke od tzv. primarnih djelatnosti jer gotovo svaki stanovnik srednjovjekovnog grada imao je i neki zemljiani posjed (bilo u gradu, ili u njegovu distriktu) s kojeg je ubirao prirod  bilo svojim radom, bilo radom najamnika (ili kmetova). Jednako tako, moram napomenuti da e se u ovom kratkom ogledu u srediatu pozornosti nalaziti grad kao druatveno-gospodarski fenomen iji je razvoj uvjetovan geografskim (zemljopisnim) datostima i politi kim okolnostima. I jedna i druga komponenta uvelike utje u na razvoj grada, pa je tako bilo i tijekom srednjega vijeka na hrvatskim prostorima. Glede politi kih okolnosti smatram da nije nu~no posebice navoditi razloge i na ine utjecaja na razvoj grada jer mi se ine sami po sebi razvidnima. Meutim, naglasio bih utjecaj geografskih datosti jer upravo na primjeru razvoja grada u hrvatskom srednjovjekovlju te geografske datosti uvelike su odreivale razli itost tog razvoja. Upravo stoga, skrenuo bih itatelju pa~nju na injenicu postojanja triju geografskih, a onda i povijesnih, cjelina na hrvatskim prostorima  Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Upravo glede na injenicu te podijeljenosti pokuaao sam ocrtati razli itosti i sli nosti razvoja grada na hrvatskim dr~avnim prostorima tijekom srednjovjekovlja. *** Slobodno se mo~e rei da je grad kao druatveni fenomen u europskom srednjovjekovlju ponovno za~ivio u razdoblju prijelaza 10. na 11. stoljee, tj. oko godine 1000. koja je umnogome ozna ila svojevrsnu prekretnicu cjelokupnog ~ivota srednjovjekovnih ljudi; sjetimo se samo tzv. hilijasti kog straha. Razlog obnavljanja trgova kih putova, a s time i poja ane nov arske djelatnosti, u biti le~i u jednostavnoj injenici da su s krajem 10. stoljea na cjelokupnom europskom prostoru prestala velika gibanja naroda. Posljednji meu njima bili su Maari (Ugri) i Normani, koji upravo u tom razdoblju zaposjedaju odreene teritorije na kojima po inju viae ili manje uspjeano prelaziti na sjedila ki na in ~ivota. Jednako tako, i arapska (saracenska) opasnost od po etka 11. stoljea viae nije ugro~avala najvei dio europskog kontinenta. Gotovo identi an razvoj mo~e se pratiti i na prostorima srednjovjekovne hrvatske dr~ave, ili bolje re eno prostorima obitavanja Hrvata u srednjovjekovlju. No, svaki istra~iva  mora biti svjestan geografske raznovrsnosti tog prostora. Ta raznovrsnost umnogome je uvjetovala okolnosti i razvoj druatvenih zajednica na tom prostoru, a to se naravno odnosi i na grad. Stoga, glede hrvatskog srednjovjekovlja valja razlikovati tri odjelite, ali jednako tako nu~no povezane, geografske cjeline, koje su se ponekad nalazile pod istom (a ponekad pod razli itom) vrhovnom politi kom vlaau. To su: isto no-jadranska (dalmatinska) obala, prostor u~e Hrvatske (zalee dalmatinskih gradova) do Gvozda, te prostor srednjovjekovne Slavonije. Svaki od tih prostora (regija) do srednjeg vijeka imao je poneato razli it druatveni i gospodarski razvoj, iako su se sve ove regije u anti kom razdoblju, prije ili kasnije, naale pod rimskom vlaau. Obzorje ranog srednjeg vijeka otvorilo se je s tzv. velikom seobom naroda, unutar ijeg gibanja u svojim zavranim fazama na ove prostore dolaze i Hrvati. Naravno, ti novi doseljenici nisu doali na pust i dotad nenaseljen prostor. Tu su ve od vremena 1. stoljea postojale ekspoziture vladavine Rimskoga Carstva. No, razdoblje seoba naroda uvjetovalo je njihovu retardaciju i mjestimi no nestajanje kasnoanti kih druatvenih i gospodarskih struktura. Tako u tom razdoblju na ovim prostorima propadaju mnogi anti ki gradovi poput na primjer Sirmiuma (Srijemske Mitrovice), Singidunuma (Beograda), Salonae (Solina), dok neki drugi poput Sisciae (Siska) ili Anonae (Nina) pre~ivljavaju ovo razdoblje uz bitne druatvene i organizacijske preinake. Naravno, jedan dio kasnoanti ke baatine i svojevrsnog urbanog ~ivota pre~ivio je turbulentna razdoblja na prijelazu iz kasne antike u rani srednji vijek, i to prije svega na dalmatinskoj obali. To su prije svega bila utvrena gradska naselja na isto noj jadranskoj obali poput Jadere (Zadra) i Traguriona (Trogira) koji zadr~ati idejni i prostorni kontinuitet sve do danaanjih dana. S druge strane, kao svojevrsni pre~tci kasne antike tu su i Split i Dubrovnik. No kod primjera ovih gradova radi se samo idejnom kontinuitetu i nasljedstvu njihovih anti kih predaasnika Salonae i Epidaura, dok je po prostornom pitanju doalo do svojevrsnog izmjeataja naselja na novu lokaciju. U slu aju Salonae / Splita to je bila u tom razdoblju ve napuatena rezidencijalna pala a cara Dioklecijana, dok se u slu aju Epidaura / Dubrovnika radilo o premjeataju stanovnika u jedno ve postojee naselje Rausium / Ragusa iji to an karakter u kasnoanti kom razdoblju historiografija joa nije odgonetnula. Naravno, tu nikako ne treba zaboraviti niti kvarnerske gradove poput Arbe (Raba) i Apsorosa (Osora), koji e se svi zajedno u ranom srednjem vijeku nai pod (barem nominalnim) vrhovniatvom bizantskog cara u Konstantinopolu. Jednako tako, i naselja poput Aenone / Nina, koji e se s 9. stoljeem (ili i ranije) nai u okvirima hrvatske srednjovjekovne dr~ave, ili ona naselja koja e nastati pod paskom hrvatskih vladara, poput Biograda i `ibenika, razvijati e se vrlo sli nim druatveno-gospodarskim smjernicama kao i gradovi na isto no-jadranskoj obali pod bizantskim suverenitetom. Razlozi takvog razvoja ovih gradova vjerojatno le~e u injenici nu~ne simbioze obale i njenog zalea, koja se izra~avala u izmjeni ideja, roba i ljudi. Osim toga, nikako ne treba zaboraviti da je i hrvatski vladar tijekom srednjeg vijeka viae puta vladao (katkad stvarno, katkad delegirano) i prostorom dalmatinske obale. Puni zamah svog ranosrednjovjekovnog razvoja gradovi isto ne jadranske obale do~ivjeti e na samom izmaku tog srednjovjekovlja  u razdoblju s kraja 10. i tijekom 11. stoljea, a taj e se razvoj nastaviti i u 12. stoljeu. Naime, specifi ne politi ke okolnosti slabljenja bizantske vlasti na jadranskim obalama, te istovremenog ja anja vlasti hrvatskih vladara u 11. stoljeu, kao i novi zamah trgovine i nov arstva, omoguiti e pojedinim slojevima gradskog stanovniatva stvaranje materijalnih viakova. Naime, jedan istovjetan proces druatvene diferencijacije uo ljiv je u ovom razdoblju kako u gradovima s anti kom tradicijom, tako i u onima gdje te tradicije nije bilo. Pojava tzv. velikih i malih (maiores et minores) u gradskim zajednicama evidentna je injenica uzrokovana poja anom trgovinom i nov arskom privredom upravo u tom razdoblju. `toviae, u nekim zajednicama izdvajaju se pojedini rodovi ija im je gospodarska mo omoguila preuzimanje lokalnih vlasti te nasljedno zadr~avanje priorskih i biskupskih asti unutar svog roda kroz viae generacija. Sve su to tragovi koji govore o stvaranju tzv. protopatricijata koji e u razvijenom srednjem vijeku pod nazivom vlastela / patricijat preuzeti vlast u gradskim zajednicama isto ne jadranske obale. Lijep primjer takvih gibanja jest rod zadarskih Madijevaca, koji su ak pokuaali svoju mo proairiti na obli~nje gradove Trogir i Split. Razlog njihova neuspjeha bio je dvojake prirode  s jedne strane, sli ni procesi odvijali su se i u drugim protokomunalnim druatvima, a s druge strane bizantski car, iako u nemogunosti da sam ja e intervenira na tom prostoru, ipak nije imao dovoljno povjerenja u namjere lokalnih rodova da bi im povjerio svoju ste evinu i time dodatno poremetio odnose Istoka i Zapada, zape aene po etkom 9. stoljea u Aachenu. Jednako kao u druatvu, ovi gradovi u ranosrednjovjekovnom razdoblju do~ivljavaju i svoj prostorno-funkcionalni preobra~aj. Tako e u ranosrednjovjekovnom Zadru negdaanji anti ki forum preobratiti se u episkopalno srediate grada, dok e se javni gradski ~ivot i svjetovna vlast malo po malo pomicati prema prostoru danaanjeg Narodnog trga. Jednako tako iz prostorne organizacije crkvenog srediata grada, kao i ostalog prostornog plana, potpuno je jasno da je ranosrednjovjekovni Zadar do~ivio svojevrsnu kulturnu retardaciju jer je o igledno da srednjovjekovni graditelji nisu bili svjesni postojanja negdaanjeg foruma. Jednako tako, ortogonalni raster ulica, kako su ga zamislili i izgradili rimski graditelji, malo po malo e se gubiti uslijed gradnji ranog srednjeg vijeka. Sli na situacija e se dogoditi i u ranosrednjovjekovnom Splitu koji e zadr~ati vanjsku ljusku Dioklecianove pala e, dok e njenu unutraanjost ranosrednjovjekovni stanovnici u potpunosti preobraziti u cilju zadovoljavanja potreba svoje zajednice. `toviae, kao ato to nalazi oko crkve Sv. Mihovila svjedo e, Split e ve u ranom srednjem vijeku  izai iz okvira zadanih carevom pala om, te proairiti svoj gradski prostor prema zapadu. Tako neato, uistinu ne bi bilo mogue da nije postojala odreena razina tolerancije i su~ivota izmeu stanovnika priobalnih gradova i njihovih susjeda u hrvatskom zaleu. O tom su~ivotu i sve ja im procesima integracije grada na obali i njegova zalea, pogotovo od 11. stoljea, govori viae primjera. Odraz takvih gibanja je sve u estalija uporaba slavenskih / hrvatskih osobnih imena ak i meu najuglednijim slojevima gradskog protopatricijata. Potom, ne smiju se nikako zaboraviti donacije hrvatskih vladara crkvenoj organizaciji i samostanima u dalmatinskim gradovima, a svakako ni sve eai boravci hrvatskog vladara u gradovima na obali  bilo da se radi o, tada joa, utvrdama poput `ibenika ili pak gradovima poput Splita. Iako ranosrednjovjekovni izvori izrazito aturo govore druatvenoj organizaciji i polo~aju gradova pod direktnom vlaau hrvatskog vladara, valja svakako pripomenuti da neki od tih gradova na dalmatinskoj obali ipak e dobiti istaknutije mjesto ve na samim po ecima stvaranja hrvatske srednjovjekovne dr~ave. Takav je primjerice bio Nin, koji e vjerojatno zbog svoje anti ke tradicije i zgodnog polo~aja ve u drugoj polovici 9. stoljea postati sjediatem hrvatskog biskupa. Razlozi za stvaranje zasebne crkvene dijeceze bili su izrazom dijelom druatvene potrebe novopokratene zajednice Hrvata koja je zaala u poodmaklu fazu procesa kristijanizacije, a dijelom uvjetovani politi kom podjelom ovog prostora izmeu frana ke i bizantske interesne sfere, Aachenskim mirom 812. godine. Meutim, uslijed promjene politi kih okolnosti u 10. stoljeu ta e biskupija biti ukinuta, da bi se nanovo obnovila u 11. stoljeu, ali ne viae kao stolno mjesto hrvatskog primasa. Novo sjediate hrvatskog biskupa bit e izmjeateno u Knin, ato nas dovodi do gradova ato nastaju na prostoru tzv. u~e Hrvatske, tj. prostora gdje nastaje jezgra hrvatske ranosrednjovjekovne dr~ave. Prve vijesti o gradskim naseljima na tom prostoru dolaze nam tek iz polovice 10. stoljea. Bizantski je car Konstantin VII. Porfirogenet ostavio spis poznat kao De adminstrando imperio u kojem spominje izmeu ostalih gradove: Hlebna (Livno), Kori (Karin) i Tenen (Knin). Iako izvori za ovo razdoblje aute o druatvenom i gospodarskom ureenju ovih gradova, za pretpostavit je da se u 10. stoljeu joa uvijek radilo samo o utvrdama jer ih car spominje pod terminom kastron. Da li su te utvrde ve tad imala kakva podgraa s razvijenim gospodarskim i druatvenim ~ivotom teako je rei, no tako neato malo je vjerojatno. Meutim, razdoblje 11. stoljea posvema je sigurno da neki od njih do~ivljavaju procvat; zasigurno uslijed prodiranja trgovine i nov arstva. Primjer takvoga razvoja o ituje se upravo na Kninu, koji u to doba, kao ato je ve nazna eno, postaje sjediatem hrvatskog biskupa. Jednako tako upravo u ovom razdoblju isti taj Knin postaje i sjediatem hrvatskog vladara, ato je svakako bilo i uskoj svezi s njegovim geografskim polo~ajem, lokalnom topografijom i obnovom trgova kih putova u smjeru sjever jug. Istodobno se u Kninu podi~e i kraljevski samostan Sv. Bartolomeja, ato dodatno govori o gospodarskim mogunostima tog grada. Nedostatak izvora koji bi nam detaljnije govorili o razvoju gradskih naselja na ovom prostoru ne treba previae uditi jer treba imati na umu da je starohrvatsko druatvo u ovom razdoblju ipak joa uvijek primarno seoskog karaktera. Naime, u Hrvatskoj 11. stoljea seoska opina joa uvijek je jedan od dominantnih oblika druatvene organizacije, i tek u ovom razdoblju tekovine feudalnog druatvenog ureenja uzeti e viae maha. Gotovo jednaka, ako ne i gora, autnja vrela glede razvoja gradskih naselja prati nas i kad zavirimo na prostor srednjovjekovne Slavonije u ranom srednjem vijeku. Neki zaklju ci se ipak mogu izvesti. Ve na samom po etku 9. stoljea ostali su blijedi tragovi vijesti o pre~ivljavanju anti ke Sisciae, tj. postojanju nekakvog gradskog naselja koji e kasnije postati Sisak. Zna se da je Sisak bio jedno od skloniata donjopanonskom knezu Ljudevitu prilikom njegova ustanka protiv frana kog kralja i cara Ludovika. O karakteru tog naselja malo se mo~e rei, no vijest ato ju donosi biograf Karla Velikog, u eni benediktinac Einhard, poneato otkriva. Einhard naziva Sisak terminom civitas, terminom koji se u to doba gotovo isklju ivo upotrebljava za biskupska sjediata. Istina, Einhard se mogao koristiti ovim terminom znajui da je u kasnoanti ko doba Sisak bio sjediate biskupa, no injenica da se Sisak spominje i u 10. stoljeu kao jedna od zamjenskih biskupija biskupu Grguru, kome je ukinuta ninska biskupija, sugerira da je Sisak kao naselje gradskog karaktera ipak pre~ivio turbulentno doba seoba naroda. No, na izmaku ranog srednjeg vijeka javljaju se, iako rijetke, nove vijesti o postojanju gradskih naselja na prostoru srednjovjekovne Slavonije. Naime, godine 1094. ugarski kralj Ladislav u sklopu svoje osvaja ke kampanje osniva biskupiju u Zagrebu te joj postavlja biskupa i dodjeljuje zemljiani posjed. Kao i u slu aju Siska, o karakteru zagreba kog naselja u ovo doba gotovo niata se ne zna. No, injenica da Ladislav osniva upravo ovdje biskupsko sjediate govori da je na ovom mjestu i prije tog ina moralo postojati razmjerno razvijeno gradsko naselje; jer Crkva nipoato ne bi dozvoljavala osnivanje biskupije u nekom zaba enom i bezna ajnom mjestu. *** Ulazak ugarskih vladara na prostor ranosrednjovjekovne hrvatske dr~ave uvodi nas tako u razdoblje razvijenog i kasnog srednjeg vijeka, koje e za gradove na itavom tom prostoru biti razdobljem njihova punog procvata u smislu poveanja njihova broja, njihova gospodarskog napretka, te pravnog i druatvenog formiranja. Naime, gradovi u ovom razdoblju postaju privilegirane zajednice stanovnika koje su u~ivale takva prava i sloboatine kojima su se bitno razlikovale od drugih zajednica  naro ito pravom unutraanje autonomije. Naravno, sva gradska naselja ipak nisu dosegnula takva prava, no to je ovisilo o pravnoj podlozi iz koje su ta prava proizlazila. Na ovom mjestu zanimljivo je primijetiti da pravna podloga se razlikovala u ve navedene tri regije. Ve na samom po etku 12. stoljea ugarski se kralj Koloman, nakon viaegodianjeg ratovanja i pregovaranja, naaao na hrvatskom prijestolju. Grad u kojem je krunjen za hrvatskoga kralja bio je Biograd, ato na posredno govori o zna aju tog gradskog naselja u osvit razvijenog srednjeg vijeka. Samo nekoliko godina nakon toga (1107.) Koloman e dalmatinskim gradovima izdati tzv. privilegije trogirskog tipa, kojima je za dugi niz stoljea odredio pravni okvir druatvenog i gospodarskog razvoja ovih gradova unutar ugarsko-hrvatskog kraljevstva. Prema tom privilegiju gradovima Dalmacije bila je zagarantirana unutraanja autonomija (samostalan izbor biskupa i suca), a vladaru su zauzvrat morali dati samo dio lu kih pristojbi. Na ovakav potez, ina e nekarakteristi an za jednog feudalnog vladara, Koloman je bio  prisiljen uslijed injenice da je doaao u posjed gradova koji su se ve nalazili u protokomunalnom stadiju druatvenog razvitka, te nisu poznavali institucije feudalne vlasti. Istodobno, svjestan va~nosti izlaska na more, novi se vladar nije usuivao ugroziti tek ste ene posjede. Meutim, za jedan dio gradova isto ne jadranske obale ovi privilegiji nisu bili dugoga vijeka jer ubrzo  ve u sljedeem desetljeu  na isto noj jadranskoj obali pojavljuje se Venecija, sa svojim trgova kim i politi kim interesima. Venecija ve od 12. stoljeu zauzima dijelove dalmatinske obale, no osim Krka, Raba i Cresa, jedino je u Zadru zadr~ala svoju vlast (s povremenim prekidima) sve do 1358. godine. Razlog mleta kog interesa za Zadar le~ao je u njegovu dobrom geografskom polo~aju  pogodnom za onodobni na in plovidbe uz obalu pa je Zadar bio upravo idealna postaja mleta kim laama ato su plovile na istok. Jednako tako, mleta ka zainteresiranost za Zadar bila je u uskoj svezi sa solanama i joa nekim prihodima grada. Zbog toga je Zadar donekle izuzetak s obzirom na druge dalmatinske gradove. Drugi e dalmatinski gradovi sve do po etka 14. stoljea viae-manje priznavati vlast ugarsko-hrvatskog vladara. Glede karaktera mleta ke uprave u Dalmaciji u ovom razdoblju vidi se ve iz obeanja Venecije Rabu (12. st.) da je du~d morao poativati povlastice ato je gradovima dao Koloman. Tako da nije sasvim opravdano u potpunosti izjedna avati mleta ku upravu Dalmacijom 12., 13. i 14. stoljea s onom iz 15. i kasnijih stoljea. Istodobno, bez obzira na izmjene vrhovne politi ke vlasti nad dalmatinskim gradovima, kraj 12. stoljea obilje~en je postupnim formiranjem institucija komunalne vlasti u svim dalmatinskim gradovima, ato se u vrelima mo~e ia itati prije svega kroz pojavu konzula  komunalnih du~nosnika na elu tih gradskih zajednica, koji zamjenjuju dotadaanje priore. Meutim, u nekim od dalmatinskih gradova mleta ki upravitelji (poput Morosina) polako preuzimaju to kneatvo u gradovima kao nasljednu stvar. U ovakvom razvoju dogaaja zadarski slu aj donekle je zakompliciran i politi kom situacijom sredinom 12. stoljea. Naime, Zadar u ovom razdoblju ima znatnih problema s Venecijom jer ga ona 1144. uspijeva podii na nadbiskupiju, ali istovremeno (1155.) i podvri zadarskog nadbiskupa gradeakom patrijarhu. Ovakav mleta ki postupak izazvao je brojne pobune Zadrana sve do potkraj stoljea. itava pri a imati e svoj epilog vezan uz privremeni prekid mleta ke uprave nad dijelom Dalmacije tijekom vladavine ugarsko-hrvatskog kralja Bele III. (iza 1180.) koji uspijeva natrag zauzeti dalmatinske gradove i podvri ih svojoj vlasti. etvrti kri~arski rat (1202.) omoguio je Veneciji da napokon pokori nemirni Zadar. Nakon razaranja Zadra, mleta ki je du~d to no propisao odredbe i uvjete koje je zadarska komuna morala poatovati. Na osnovu tih uvjeta Venecija e vladati Zadrom sve do 1358. godine. Meutim iako se na prvi pogled ini da mleta ka uprava  vrsto dr~i u lavljim aapama dalmatinske komune, to baa i nije tako. Naime, stanovnici komuna esto su se bunili, a osim toga mleta ki predstavnik vlasti - knez vrlo je esto iaao na ruku komuna; u krajnjoj liniji i svoje odluke morao je donositi u skladu s gradskim statutima. Pored toga, ukoliko se pogleda teritorijalno airenje dalmatinskih komuna onda se vidi da upravo tijekom mleta ke uprave i Zadar i Dubrovnik posti~u nemale teritorijalne akvizicije. Istina, Venecija ograni ava pomorsku trgovinu ovih gradova u smislu da namee carine za trgovinu nemleta kom robom, ali isto tako podupire trgovinu i komunikacije ovih komuna sa zaleem. Vjerojatno zbog tih razloga glavni zalog bogatstva dubrova ke komune bile su koncesije nad rudnicima srebra u zemljama zalea ovoga grada (Raaka i Hum i Bosna). Da mleta ka vlast u ovom razdoblju uistinu ne ko i razvoj gradova na isto noj jadranskoj obali svjedo e primjeri iz prve polovice 14. stoljea. Naime, kada se `ibenik, Trogir i Split 20ih godina 14. stoljea podvrgavaju venecijanskom du~du oni to ine u smislu zaatite. Naime, ovi gradovi su bili pod upravom bribirskih knezova, ija mo upravo u to doba opada, uslijed airenja kraljevske moi An~uvinaca. Venecija dalmatinskim komunama tada dolazi  kao naru ena jer im je mogla pru~iti djelotvornu zaatitu. Upravo u tom smislu ovi gradovi se i predaju Veneciji o emu svjedo i i zapis iz 1322. prema kojem je aibenski konzul Bogdan biva poslan  da podvrgne i podlo~i za ovo vrijeme i za svagda cjelokupnost re ene zemlje, grada i opine njegove & vjernosti, gospodstvu, vladanju i zaatiti te obrani gospodina du~da i Mleta ke komune . U pozadini tih politi kih mijena i rascjepkanosti druatveni razvoj dalmatinskih gradova tekao je jednim gotovo ujedna enim tijekom. Bez obzira na vrhovne politi ke vlasti, proces druatvenog raslojavanja nastavio se je i u ovom razdoblju, te do polovine 14. stoljea u najveem broju komuna doi e do tzv. procesa zatvaranja vijea. Naime, do tog razdoblja komuna je razvila neke orane unutraanje vlasti, od kojih je tzv. veliko vijee bilo vrhovno upravno i zakonodavno tijelo itave zajednice. lanstvo u tom vijeu do polovice 14. stoljea nije bilo posebno ograni avano, meutim od tad u svim se komunama mo~e uo iti da vijeni ka mjesta zauzimaju samo pripadnici odreenih rodova. Za neke gradove poput Splita ostala nam je sa uvana i odluka prema kojoj lan velikog vijea mo~e biti samo onaj iji su preci takoer bili lanovi vijea. Ovo zatvaranje vijea bilo je samo odraz injeni nog stanja druatvenog razvoja  komune su uale u razdoblje petrifikacije druatvenih odnosa. Stvoren je patricijski / vlasteoski sloj stanovniatva koji se isticao ugledom i gospodarskom moi, te je kao takav i preuzeo vlast u pojedinoj gradskoj zajednici. Naravno, taj proces druatvenog raslojavanja nije prolazio bez druatvenih nemira. Kako izvori svjedo e, razdoblje razvijenog srednjeg vijeka ispunjeno je relativno estim pobunama druatvenih slojeva koji nisu bili uvrateni u povlaateni stale~. Meutim, i na tom mjestu Venecija bi dalmatinskim komunama uskakala u pomo, ponaaajui se kao arbitar u sukobima do kojih je dolazilo. No, istovremeno zanimljivo je primijetiti da u nekim gradovima, poput Dubrovnika, do takovih sukoba nije dolazilo, ili nam bar izvori o tome aute. Paralelan procesu druatvenog raslojavanja mo~e se pratiti i proces pravnog stasanja ovih gradskih zajednica. Taj proces ponajbolje se zrcali u popisivanju obi ajnih prava te zapisivanju zakonskih normi prema kojima bi se svi lanovi gradske zajednice trebali ponaaati. Naime, radi se pojavi dalmatinskih gradskih statuta  vrhovnih ligislativnih kodeksa u svakoj pojedinoj gradskoj zajednici. Njihov nastanak u uskoj je svezi s druatvenim razvojem pojedine komune, ali i injenicom da upravo u ovom razdoblju dolazi do tzv. obnove rimskog prava na itavom europskom kontinentu, te do pojave sveu iliata i airenja kruga u enih ljudi i pisane kulture. Zadarskim mirom 1358. politi ka situacija u Dalmaciji bitno se mijenja jer du~d se morao odrei svih prava na isto nu jadransku obalu i naslova dux Dalmatiae. Ovim mirom, ugarsko-hrvatski kralj Ludovik nanovo je ostvario, nakon relativno dugo vremena, politi ko jedinstvo isto ne jadranske obale s njenim zaleem. Ova politi ka injenica omoguila je dalmatinskim gradovima da do~ive svoj gospodarski vrhunac, koji e potrajati sve do kraja 14. stoljea. Jednako tako, nije nimalo neva~no pripomenuti da upravo tada i Dubrovnik po prvi puta ulazi u sklop zemalja krune Sv. Stjepana, tj. da po prvi puta priznaje vrhovnu vlast ugarsko-hrvatskoga kralja. Izbor ugarsko-hrvatskog kralja kao vrhovnog suverena, koji e biti dovoljno jak da zaatiti trgova ke i politi ke interese dubrova ke vlastele, ali istovremeno dovoljno dalek da ne ugrozi unutraanju autonomiju komune, savraeno je odgovarao politi kim te~njama lokalne vlastele. Istodobno, Ludovik je Dubrovnik gledao kao sastavni dio njegove nove ratom ste ene pokrajine jer se Dubrovnik smatrao dijelom Dalmacije, a jednako tako bio je do tada dijelom mleta kog posjeda na isto noj jadranskoj obali. Meutim, prodajom Dalmacije 1409. od strane Ladislava Napuljskog Venecija je ponovo stekla prava na Dalmaciju i do 1420. obnavila svoju vlast u njoj. No sada je mleta ki du~d tu vlast ostvarivao bitno druk ije, nego ato je to inio u ranijim razdobljima. Naime, u prvoj polovici 15. stoljea Venecija, tj. Mleta ka RepublikaBD , p N(.PR BDPLNJLNPz  X n ¾ʚh*h0jh[0JUh[ht1h QhqY7h,hQhhNhYh*h\hV#h$gVhC9h6f< h Q6hN[hN[6hN[hzWh Qh_h"h@~5h"h_54DRDFNP&+^5:HSX_j&nv{{{{n!!$4!!0!!!!E(!,!q$!g*<! !1>X!0D!!!0!0D!"!$4! !!!!q$!$4!,$dh`a$gd!} $dha$gd!} $dha$gd!}Jrn $T%V%&&&F'H'''(())6*L*\******+,+B+P+++ ,:,R,n,,j-. .*.,.2.J.X.Z.f.L/.133&424:4<4B4V4`4b444¾¾º¶¶¶¶κhf$hy hKDhLNh-BihhchYh~h{h9~h*hM h)Pjhid0JUhRhNh[h4h%!h*h0@4^5555h6j6l6|6666677>7V7,8v888Z9p9r9::@;.<<<r<=>2@V@PAAABBCCCCCCDEE$HDHHHHIII𼴼𢚖𖚒h@hhNhK>h>XAh#;jh;0JUhqP_hChC6hChl7|hLhAhYhcfh?Ah|Xh@ hJhh9hbkh hzh;hLNhKD7IILLtLLMMMMMMMMNN$NPVQR&S`SfSSSSTTTTTT*U,U.U0U`UUUXX"Y&Y`YpYxYYYvZ[\$]](^*^__``ƾƾ´ʰʰhbxxhAZhWhbkhrhCh9hjhVm0JUhJhVmh8h.Vhh5yhyh8/hh8jh1= 0JUh1= h{h@h69` aadbbbdd0fff gijj~m$n&nBnbn~nnnnho$r&rssns|s"t.tuu v v,v@vvvvv4y{{{{{||}}b}.~¾ºº¡hah~,|hZh)hA hYnh*&hiRhV5 hoe6h Chhr-hoeh&hk(hh4Ph.Vht@hN[hZ&h* h!6h! hCe6hCeh ?ho06.~F~x~ ԅln|@Bnz  >ȍڍ܏&(*Đ B\ēȓ̓&8h#hWh#h`WMh,h}hQ hQhQhhEh)h~lhZh6hQ?h[hs#h{)}h8h7h*mh%ihahA-D>& ĥND`tx`6  0!O !! !O !!"!E(!'8!! !!q$!'8! !q$!!{ ! !q$!E(!! !!!! $dha$gd!}$dh`a$gd!}ҔԔz 68> bdfؚ &(vv ".0>JPVZ^ Ƞ֠ܠ @R^b$~.^¥hhhrh9;Jh hUh h#]h`WM hQhQh#h#P¥ĥĦȦ2dܧާ.@BNPRT,r*`lЪLN,BTЯ8:BZ޸^`:nph_Oh0hK=zh$)hh`j'h$hZhIh&jhw hF(hNBh)hzh| hQhQh#hQEprtȾ"$J,.hj:D`vx $,tzrtv^rv$4*.0BDdhUhG2hDh>Nheh^}_hphQhQ6]h h hQhQh&jhQ5huoJ, poprima neke od karakteristika organiziranih ranomodernih dr~avi s donekle izgraenim upravnim aparatom i legislativom, koja zahtjeva ujedna avanje zakona prostoru itavog mleta kog gospodstva. Istovremeno, geo-politi ka situacija se je promijenila iako su te~nje Mletaka ostale iste  unosna i neprekinuta trgovina s Istokom. Ovo e uvjetovati da e u 15. stoljeu kontrola i uprava Mletaka nad dalmatinskim komunama biti puno  vraa nego u 14. stoljeu. Dolazi do uzimanja gradskih statuta na  korekturu koja se ini u Veneciji. Istodobno, mleta ke vlasti pokuaavaju svu pomorsku trgovinu usmjeriti prema Veneciji. Isto tako, nerijetko odvode dalmatinske plemie u Veneciju kao taoce  zalog vjernosti Serrenissimi, ato je bio model isproban ve ranije na Zadru tijekom njegove pobune polovicom 14. stoljea. S druge strane, razvoj gradova u dalmatinskom kopnenom zaleu i srednjovjekovnoj Slavoniji tekao je poneato druga ijim tijekom, iako se i na ovom prostoru jasno mo~e pratiti druatveni i gospodarski uspon gradskih naselja. Razdoblje vladavine Arpadovia i An~uvinaca glede gradskih naselja biti e na ovom prostoru obilje~eno usponom tzv. slobodnih kraljevskih gradova. No jednako tako, ne smije se zaboraviti da je ovo razdoblje jednako tako i vrijeme nastanka pojedinih vlasteoskih vlastelinstava i kneatava, te pojedini autori nazivaju ovo razdoblje vremenom lenskog kraljevstva. Opozicija ovih dvaju razvojnih smjernica vrlo lijepo se mo~e pratiti upravo po pitanju razvoja gradskih naselja. Naime, prostor tzv. u~e Hrvatske tijekom 13. stoljea veim je dijelom kraljevskim darovnicama bio razdijeljen granicama kneatava / vlastelinstava pojedinih plemikih rodova, ato je uvjetovalo da se na tom prostoru gradska naj eae nisu razvijala do statusa slobodnog kraljevskog grada, iako su i sami velikaai nerijetko podupirali razvoj gradskih naselja na svojim vlastelinstvima. Jednako tako, strateaka va~nost ove regije u novonastalim dr~avno-politi kim okolnostima uvjetovala je da kralj koji sjedi u Budimu ima ato veu kontrolu nad tim preva~nim prostorom koji je spajao srednjovjekovnu Slavoniju i dalmatinsku obalu. Primjer Knina lijepo svjedo i o tome. Knin je i u doba Arpadovia nadalje ostao kraljevskim gradom, te sjediatem bana i vicebana. Jednako tako, grad e ostati i sjediatem hrvatskog primasa, ali karakter tog polo~aja bitno e se promijeniti uslijed osobnog izostajanja vladara u gradu jer e Knin malo po malo izgubiti status vjerskoga centra Hrvata. No, s druge strane kninski kaptol postati e mjestom javne vjere  locus credibilis, najva~nije birokratske institucije u Hrvatskoj razvijenog srednjeg vijeka. Sve ovo govori o temeljnom zna enju ovoga grada za itavu regiju. Jednako tako poznato je da u ovom razdoblju nastaje i kninsko gradsko podgrae (burg) koje e uskoro biti opasano zidom. Nastanak takova naselja, nedvojbeno govori o poja anoj trgovini, pogotovo u drugoj polovici 14. stoljea. Meutim, tijekom prve polovine istoga stoljea Knin, kao i mnoga druga gradska naselja na ovom prostoru, naaao se u rukama hrvatskih plemia, te se tijekom Ludovikovih ratova za dalmatinsku obalu naaao u zoni sukoba izmeu kralja koji je ~elio dosljedno sprovesti svoja kraljevska prava i velikaaa  u Kninu su to bili Nelip ii  koji su svoje posjede stekli stoljee ranije, te ih te~ili sa uvati u svim pravima bez obzira na kraljevsku volju. Ipak, polovicom 14. stoljea Knin e se nai u Ludovikovim rukama, te e sve do turskih prodora gospodarski i druatveno napredovati, zahvaljujui prije svega svom izuzetnom geografskom polo~aju. Rascjepkavanje teritorija kraljevstva na pojedina kneatva u rukama plemstva, te istodobno nepoativanje seniorsko-vazalnih ugovora na temelju kojih je plemstvo steklo ta vlastelinstva, prisiliti e ugarsko-hrvatskog vladara da ve od 13. stoljea u srednjovjekovnoj Slavoniji zapo ne s uzdizanjem pojedinih gradskih zajednica na status slobodnih kraljevskih gradova, izdvojenih iz sustava teritorijalne podijele kraljevstva na kneatva. S druge strane, ovaj proces ubrzava se polovicom 13. stoljea, nakon velike provale Tatara / Mongola na ove prostore. Promatrajui kraljevske, herceake i banske isprave tog razdoblja lako se mo~e pratiti proces nastanka slobodnih kraljevskih gradova na itavom prostoru srednjovjekovne Slavonije. Ovakvim privilegijima kralj je gradskim zajednicama osiguravao slobodu trgovine i ubiranja poreza na trgovinu, osobnu slobodu stanovnika grada i unutraanju autonomiju zajednice, koja je bila zagarantirana samostalnim izborom suca i gradskog magistrata. S druge strane, gradovi su kralju bili du~ni plaati pauaalni porez i po potrebi davati vojsku. Slobodni kraljevski gradovi srednjovjekovne Slavonije time su dobili pravni temelj sli an onome kakav su joa od Kolomanova vremena imale dalmatinske gradske zajednice, ato im je omoguilo viae ili manje nesmetan gospodarski i druatveni razvoj u ovom razdoblju. S druge strane kralj je ovime dobio novi siguran izvor prihoda za kraljevsku blagajnu, ato mu je omoguavalo vei manevarski prostor u srazu sa samovoljom feudalnih knezova. Ponajbolji i u historiografiji naviae prou avan primjer takvoga grada zagreba ki je Gradec koji je svoj privilegij, poznat kao Zlatna bula, dobio 1242. od kralja Bele IV. No, i u slu ajevima drugih gradova poput Samobora, Kri~evaca i Jastrebarskog jasno je vidljiva kraljevska te~nja da unaprijedi ta naselja i oja a im gospodarski polo~aj. Istovjetan odnos ugarsko-hrvatskog vladara prema slavonskom gradu uo ljiv je i tijekom an~uvinske vladavine kada svoje privilegije dobivaju primjerice Krapina i Koprivnica. Ovakav nesmetani razvoj gradovi e pro~ivljavati na prostoru itavog kraljevstva sve dok kraljeva vlast uistinu bude dovoljno sna~na da ih zaatiti od pretenzija okolnih feudalnih gospodara. Naime, im je kraljevska vlast oslabila i polo~aj gradova se polako po inje mijenjati. Primjer Gradeca vrlo dobro zrcali stanje nastalo posljednjih desetljea 14. stoljea i tijekom 15. stoljea. S nestankom kraljevske kue An~uvinaca s ugarsko-hrvatskog prijestolja kraljevstvo je upalo u razdoblje viae-manje stalnog maloga rata, te su se bogati gradovi poput Gradeca esto naali metom pokuaaja uspostave vlasti lokalnih knezova koji su se ~eljeli domoi ubiranja prihoda unosne trgovine. Ta e situacija rezultirati gospodarskom retardacijom nekih od dotadaanjih gradskih naselja. Tako e neka od naselja s titulom slobodnog kraljevskog grada na izmaku ovog razdoblja u biti izgubiti svoj zna aj, dok e se neka druga (iako puno rjee) nazivati samo trgoviatima ili varoaima, a gospodarski e daleko premaaivati neke od slobodnih kraljevskih gradova. Nastalo stanje e rezultirati i posvemaanjom zbrkom u nazivlju tih gradova, te je tijekom 15. stoljea kralj Sigismund pokuaao kraljevskim dekretima urediti postojee stanje, no ne previae uspjeano. *** Kraj 15. stoljea i potom itavo 16. stoljee obilje~eni su neprestanim upadima osmanlijskih eta koje su vrlo esto, praene akind~ijskim odredima, pustoaile sva podru ja kojima su prolazile. Takvo stanje neprekidnog  malog rata tijekom viae desetljea postupno je rezultiralo gospodarskom i demografskom devastacijom velikog dijela hrvatskog prostora koji do tada nije potpao pod osmanlijsku vlast. Istovremena nemogunost (ili nesposobnost) kraljevske vlasti da barem privremeno onemogui te prodore uvjetovala je postupno premjeatanje trgova kih putova i smjerova na zapad. Stari trgova ki pravci koji su se ipak joa neko vrijeme odr~avali, u ovom razdoblju sve manje se koriste. Osim toga, nemogunost redovitog ubiranja poreza, zajedno s ve navedenim okolnostima, rezultirali su padom vrijednosti novca. Sve to neminovno je utjecalo na gospodarski ~ivot hrvatskih gradova, koji su ostavai bez velikog dijela priliva dobara od strane i domae trgovine neminovno gospodarski zaostajali ili veim dijelom propadali. Ipak s druge strane, ovo premjeatanje trgova kih smjerova prema zapadu donekle je koristilo gradovima na sjeverozapadu (prvenstveno Zagreb i Gradec) tako da, usprkos osmanlijskim prodorima, trgovina nije sasvim prekinuta, nego se je postupno s dotad dominantnog pravca sjever-jug prebacivala u zapadni smjer. Ipak, Gradec je glede gospodarskog razvoja imao tijekom 16. stoljea podosta teakoa. Jedna od najveih bila je samovolja lokalnih feudalaca, posebice gospodara Susedgrada i Medvedgrada. Sli ne teakoe u gospodarskom razvoju imali su i drugi gradovi u regiji. Ova samovolja bila je posljedica slabosti sredianje kraljevske vlasti, tako da su spomenuti vlastelini samovoljno ubirali maltarinu od graana te su na mjestima gdje takve dae nisu bile dozvoljene, napadali i plja kali trgovce u okolici grada. Povrh toga, dolaskom Habsburgovaca na hrvatsko prijestolje, Gradec je izgubio povlasticu neplaanja tridesetnice, a to pravo je ponovo stekao tek 1595. godine. Uz sve to grad je imao neprekidne troakove zbog potrebe utvrivanja gradskih zidina zbog stalno prisutne osmanlijske opasnosti. Usprkos svemu tome trgovina se nije nikada potpuno zamela. Pri tome va~nu ulogu imali su sajmovi (posebice oni na Gradecu i Kaptolu), kao mjesta stjecanja brojnih stranih trgovaca. Od dolaska Habsburgovaca na vlast broj njema kih trgovaca u regiji poveava se dok se primjerice trgovci talijanske provenijencije povla e u provinciju. Da su ovi gradovi uistinu pro~ivljavali gospodarsku krizu svjedo i i injenica da se je broj obrtnika u ovim gradovima u 16. stoljeu smanjio u usporedbi s 15. stoljeem. Ipak, u drugoj polovici 16. stoljea dolazi do stanovitog gospodarskog oporavka otvaranjem novog tr~iata na podru ju novoosnovane Vojne granice. S druge strane granice, podru ja pod osmanskom vlaau postupno su se oporavljala pri emu je od polovice 16. stoljea posebice o~ivio gradski ~ivot. Stanovniatvo se bavilo, osim poljodjelstvom i sto arstvom, razli itim zanatima i trgovinom, pri emu je vei dio specijaliziranih obrtnika potjecao iz redova doseljenika. Gradovi postupno dobivaju status varoai ili kasabe u zna enju grada manje do srednje veli ine s prete~no civilnim stanovniatvom. Gradsko stanovniatvo bavilo se je razli itim zanatima od prehrambenih i uslu~nih sve do metalopreraiva kih struka. Ipak, popisi poreza upuuju da je gradsko stanovniatvo bilo uklju eno i u proizvodnju ~ita, vina i drugih poljoprivrednih namirnica. Pri tome va~no je pripomenuti da je usmjerenost prema agraru bila ja e izra~ena kod kraanskog stanovniatva. Nadalje, usporedba poreznih popisa iz razli itih godina upuuje i na rast trgovine. Ipak, u zadnjoj etvrtini 16. stoljea po inju se i u ovim gradovima osjeati znakovi gospodarske stagnacije. Vjerojatni razlog ovoj pojavi je zastoj u airenju Osmanskog Carstva. Osim Po~ege, koja je gospodarski rasla zahvaljujui i injenici da je bila srediate sand~aka, meu drugim gradovima u Slavoniji mo~e se izdvojiti i Osijek, koji je svoj najvei gospodarski rast dosegao po etkom 17. stoljea, poglavito poradi brojnih sajmova koji su se odr~avali u blizini poznatog osje kog mosta podignutog u drugoj polovici 16. stoljea. Promjena dominantnog trgova kog smjera ponajviae je atetila lukama sjevernog Hrvatskog primorja jer je sad sva trgovina robom iz podunavskog prostora na svom putu prema Italiji i openito sredozemnom prostoru (i obrnuto) skretala prema zapadnim stranama i time ih zaobilazila. Tako je, primjerice, Senj sve do u prvu polovicu 16. stoljea, kada osmanlijski prodor prekida ovaj trgova ki pravac, predstavljao najva~niju izvozno-uvoznu luku na putu iz Italije prema savskom i podunavskom prostoru (i obrnuto). Upravo ovaj gubitak zna aja kao trgova ke luke te kasnija neposredna blizina osmanlijske granice i dolazak prebjega (iza 1537.) u inilo je od ovog grada usko ku utvrdu. Sredianji prostor Hrvatskog Kraljevstva (krajevi izmeu Banije i Like) pri tome je podnio najviae gubitaka jer je, pored gubitka trgova kih putova, bio izlo~en osmanlijskim upadima i sukladno tome velikoj depopulaciji. Istovremeno, mora se imati na umu da ovaj zastoj u gospodarskom razvoju nije bio vremenski ujedna en na itavom hrvatskom prostoru te da uzroci ovih procesa nisu svuda bili jednaki. Regionalna podijeljenost hrvatskih zemalja kao i razli iti zemljopisni preduvjeti uvjetovali su njihov neravnomjeran gospodarski razvoj. Dok je hrvatski sjever bio najviae pogoen osmanlijskim prodorima, na jugu je na gospodarski razvoj joa od po etka 15. stoljea vrlo sna~no utjecala Mleta ka Republika koja je nastojala dalmatinsku obalu uklopiti u svoje ope gospodarske ciljeve. Tako je, primjerice, dalmatinskim gradovima pod mleta kom vlaau ote~ano izravno trgovanje s gradovima na talijanskoj obali zbog odredbi o usmjeravanju trgovine preko Mletaka. Osim toga, Mleci su se trudili ograni iti brodogradnju, a isto tako i nadzirati proizvodnju soli dalmatinskih gradova (posebice zadarske i paake solane). S druge strane, gradovi koji su svoje gospodarstvo zasnivali viae na agraru ili ribarstvu (primjerice Hvar), nisu toliko osjeali gospodarski pritisak prouzro en mleta kom vlaau. Ipak, ne treba prestrogo suditi mleta ku gospodarsku politiku prema gradovima na isto noj jadranskoj obali jer se tu nije radilo o sustavnom onemoguavanju gospodarskog napretka ovih gradova, nego samo o zaatiti vlastitih interesa vezanih uz trgovinu s Levantom, pri emu Mletci naj eae nisu pretjerano zadirali u posjedovne i agrarne odnose unutar komuna nad kojima su vraili politi ku vlast. Stoga nerijetko mo~emo primijetiti da prihodi od trgovinskih carina u nekim gradovima nisu bili maleni. Tako primjerice mleta ki sindik Giovanni Battista Giustiniani 1553. godine procjenjuje da je vrijednost robnog prometa u `ibeniku iznosila 50000 dukata, ato je bilo dvostruko viae od vrijednosti splitske trgovine i tri puta viae od zadarske. Pri tome se mora napomenuti da je najvei dio prihoda od aibenske trgovine dolazio od trgovine solju sa zaleem. S druge strane, zanimljivo je primijetiti da je u slu aju Zadra upravo trgovina solju bila jedan od razloga gospodarskog opadanja jer su Mle ani monopolizirali otkup i openito trgovinu soli zadarskih solana. Jednako tako, na gospodarstvo dalmatinskih gradova utjecala je i osmanlijska prisutnost u njihovom neposrednom zaleu. Ratovi ato ih je Mleta ka Republika vodila protiv Osmanlija negativno su se odra~avali na gospodarstvo komuna na isto noj jadranskoj obali. Primjer Zadra mo~da najbolje svjedo i o tome. Naime, ukoliko se prati opseg zakupa zadarske izvozne carine tijekom itavog 16. stoljea, mo~e se ustanoviti kako se ritam ovog prihoda gotovo savraeno poklapa s ritmom ratnih sukoba u zadarskom zaleu  u doba rata visina zakupa bi opadala, dok bi u vrijeme mira ponovo rasla. Meutim, ova blizina granice uvjetovala je i stalnu gospodarsku komunikaciju obiju strana. Primjer Splita u 16. stoljeu mo~e nam ovo lijepo predo iti. Ograni enja glede trgovine i brodogradnje ato ih je nametala mleta ka uprava nerijetko su ometala gospodarski razvoj grada, no kad su se u splitskom zaleu pojavile joa i osmanlijske ete (od 1500. godine nadalje), prihodi splitske opine znatno su opadali. Meutim, s padom Klisa (1537.) i ustaljenjem granice u neposrednom zaleu Splita, polako se po inju stvarati preduvjeti za bolji gospodarski razvoj grada poglavito glede trgovanja s Osmanskim Carstvom. Doduae, joa uvijek su postojale mleta ke ograni avajue odredbe, no ipak ini se da je u zadnjoj etvrtini 16. stoljea (nakon Ciparskog rata) gospodarska situacija u Splitu krenula nabolje. Tako se napokon 1592. otvara poznata splitska skala, koju je joa 1578. godine inicirao ~idovski poduzetnik Danijel Rodriga. Preko ove skale vraio se je velik dio trgovine izmeu Mletaka i Osmanskog Carstva sve do izbijanja Kandijskog rata, ato je rezultiralo i osnivanjem prve banke u Splitu 1592. godine. Jedini izuzetak na isto noj jadranskoj obali, glede ovih oscilacija u gospodarskom razvoju, bio je Dubrovnik koji je i tijekom cijelog 16. stoljea bilje~io znatan gospodarski rast. U 15. stoljeu, kada su ostale dalmatinske komune potpale pod mleta ku upravu, Dubrovnik je uspio zadr~ati svoju politi ku samostalnost, a zahvaljujui privilegijima ste enim joa 1433. godine na Baselskom koncilu, Dubrov ani su imali mogunost trgovati i s krajevima pod osmanlijskom vlaau, ak i u razdobljima kada je ovo Carstvo bilo u ratu s kraanskim zemljama. Ve 1505. godine Dubrov ani uspijevaju isposlovati kod sultana poseban privilegij za trgovinu na turskoj zemlji tako da plaaju samo 2% carine od vrijednosti robe, dok su ostali strani trgovci morali plaati 5%. U nastupajuim godinama Dubrovnik je nerijetko imao teakoa s odr~avanjem ove povlastice. Ipak, tijekom vladavine Sulejmana II, carina na trgovinu ustalila se za Dubrov ane na 2% u Rumeliji (europskom dijelu Osmanskog Carstva) i 5% u Anadoliji. S druge strane, nakon dolaska ju~ne Italije pod vlast apanjolske krune (1504.), Dubrov ani ve 1507. uspijevaju isposlovati potvrdu ranijih trgova kih povlastica na tom podru ju. Trgovina sa zaleem i prekomorskim krajevima razvijala se kao i ranije. Trguje se s Italijom, Francuskom, Engleskom, Flandrijom, `panjolskom i itavim Sredozemljem. Istodobno i dubrova ka brodogradnja do~ivljava uspon (1525. godine gradnja brodogradiliata u Gru~u), a dubrova ki brodovi ve od po etka 16. stoljea plove i Atlantikom. O gospodarskom ja anju grada svjedo i i injenica da se 1531. godine skupina bogatih dubrova kih trgovaca odvaja od mati ne bratovatine Antunina i stvara svoju bratovatinu Lazarina. Ipak, i Dubrov ani su imali trgova kih neprilika u vrijeme mleta ko-turskih ratova jer valjalo je odr~avati ravnote~u izmeu zaraenih strana i pri tome zadr~ati postojee povlastice. Kada bismo htjeli sabrati sve gore izlo~eno, moglo bi se rei da je 16. stoljee razdoblje u kojem hrvatski prostor (a s njime i hrvatski gradovi) trpi posljedice procesa koji su zapo eli joa u zadnjoj etvrtini prethodnog stoljea. Upravo u tom razdoblju zatvara se razvojni luk srednjovjekovnih gradova na hrvatskom prostoru. Postupno prebacivanje svjetske trgovine na Atlantik i uklju ivanje atlantskih dr~ava u trgovinu Sredozemljem te u vraivanje osmanlijske vlasti na europskom kontinentu doveli su do postupnog stvaranja novih srediata svjetskog gospodarstva pri emu se je hrvatski prostor naaao na periferiji glavnih gospodarskih zbivanja. Povrh toga, nedostatak jedinstvenog politi kog prostora onemoguavao je stvaranje i jedinstvenog gospodarskog prostora u hrvatskim zemljama. Sve je to urodilo gospodarskom stagnacijom i opadanjem ekonomske moi glede dotadaanjeg razvoja. Jedino podru je koje se je uspjelo othrvati takvim nepovoljnim utjecajima bila je Dubrova ka Republika, koja je zahvaljujui svom zemljopisnom polo~aju i vrhunskoj diplomaciji tijekom ovog razdoblja uspijevala i dalje gospodarski napredovati. Gordan Ravan i Izbor iz literature: Bertoaa, Miroslav. Istra: Doba Venecije 16.-18. stoljee (Pula: }akan Juri, 1995.). Beuc, Ivan. Povijest institucija dr~avne vlasti Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (Zagreb: Pravni fakultet Zagreb, 1985.) Budak, Neven.  Kri~evci u srednjem vijeku Historijski zbornik 45 (1992.): 169-178. Budak, Neven. Gradovi Vara~dinske ~upanije u srednjem vijeku (Zagreb-Koprivnica: Nakladni ka kua Dr. Feletar, 1994.) Budak, Neven. Prva stoljea Hrvatske (Zagreb: Hrvatska sveu iliana naklada, 1994.) Cviko-Hafizovi, Fazileta.  Grad Po~ega kao sjediate Po~eakog sand~aka  urbani i privredni razvoj u 16. stoljeu Povijesni prilozi Instituta za suvremenu povijest 13, Zagreb (1994.): 27-76. irkovi, Sima.  Kontinuitet i prekid meu hijerarhijama: primorski gradovi i njihovo zalee u srednjem veku u Rabotnici, vojnici, duhovnici (Beograd: Equilibrium, 1997.), 185-195. Foreti, Vinko. Povijest Dubrovnika do 1808., vol. 1 (Zagreb: Matica Hrvatska, 1980.) Jakai, Nikola. Hrvatski srednjovjekovni krajobrazi (Split: Muzej hrvatskih arheoloakih spomenika, 2000.) Janekovi-Rmer, Zdenka. Okvir slobode  Dubrova ka vlastela izmeu srednjovjekovlja i humanizma. (Zagreb-Dubrovnik: HAZU, 1999.) Janekovi-Rmer, Zdenka. Rod i grad - Dubrova ka obitelj od XIII do XV stoljea. (Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 1994.) Kampua, Ivan.  Zagreba ki Gradec u doba Arpadovia i An~uvinaca zbornik Zagreba ki Gradec 1242-1850 (1994.): 51-59. Klai, Nada i Petricioli, Ivo. Proalost Zadra: Zadar u srednjem vijeku sv. 2. (Zadar: Filozofski fakultet u Zadru, 1976.) Klai, Nada.  Prilog pitanju postanka slavonskih varoai Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Zagrebu 3 (1955.): 41-59. Klai, Nada. Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku (Zagreb: `kolska knjiga, 1975.) Klai, Nada. Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku (Zagreb: `kolska knjiga, 1976.) Kreki, Bariaa.  Slike iz gradske svakodnevnice: prilozi prou avanju ~ivota u Dubrovniku u doba humanizma i renesanse. Anali Zavoda za povijesne znanosti Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku 26 (1988): 7-28. Le Goff, Jacques. Civilizacija srednjovjekovnog Zapada (Zagreb: Golden marketing, 1998.) Lopez, Roberto. Roenje Evrope (Zagreb: `kolska knjiga, 1978.) Lu i, Josip. Dubrova ke teme (Zagreb: Matica Hrvatska, 1991.) Margeti, Lujo.  Neka pitanja u svezi sa Zlatnom Bulom Bele IV. u Zagreba ki Gradec 1242-1850 (1994): 61-73. Ma~uran, Ive. Srednjovjekovni i turski Osijek (Osijek i Zagreb: `kolska knjiga, 1994.). Moa anin, Nenad. Po~ega i Po~eatina u sklopu Osmanlijskog carstva 1537.-1691. (Jastrebarsko: Naklada Slap, 1997.). Nikoli, Zrinka. Roaci i bli~nji : dalmatinsko gradsko plemstvo u ranom srednjem vijeku (Zagreb: Matica hrvatska, 2003.). Novak, Grga. Povijest Splita knjiga 2 (Zagreb: Matica hrvatska, 1961.). Novak, Maja. Autonomija dalmatinskih komuna pod Venecijom (Zadar: JAZU, 1965.) Ostrogorski, Georgije. Istorija Vizantije. (Beograd: Prosveta, 1947.) Pirenne, Henri. Le citt del Medioevo. (Bari: Editori Laterza, 21997.) Pirenne, Henri. Povijest Evrope  Od seobe naroda do XVI. stoljea (Zagreb: Kultura, 1956.) Rapani, }eljko, Split  grad u pala i, pala a u gradu (Split: Muzej hrvatskih arheoloakih spomenika, 1997.) Rapani, }eljko. Solin u starohrvatsko doba (Split: Muzej hrvatskih arheoloakih spomenika, 1996.) Raukar, Tomislav, Petricioli, Ivo, `velec, Franjo i Peri i `ime. Proalost Zadra: Zadar pod mleta kom upravom sv. 3 (Zadar: Filozofski fakultet u Zadru, 1987.) Raukar, Tomislav.  Komunalna druatva u Dalmaciji u XIV stoljeu Historijski zbornik 33-34 (1980.-1981.): 139-209. Raukar, Tomislav.  Komunalna druatva u Dalmaciji u XV st. i prvoj polovini XVI stoljea Historijski zbornik 35 (1982.): 43-118. Raukar, Tomislav.  Srednjovjekovni grad na isto nom Jadranu: prostor i druatvo u Spomenica Ljube Bobana 1933.-1994. (Zagreb: Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 1996.), 35-48. Raukar, Tomislav.  Venecija i ekonomski razvoj Dalmacije u XV. i XVI. stoljeu Radovi Instituta za hrvatsku povijest 10 (1977.): 203-225. Raukar, Tomislav. Hrvatsko srednjovjekovlje  ljudi, prostor, ideje (Zagreb: `kolska knjiga, 1997.) Raukar, Tomislav. Zadar u XV. stoljeu. Ekonomski razvoj i druatveni odnosi. (Zagreb: Institut za hrvatsku povijest, 1977.). Ravan i, Gordan.  Javni prostor i dokolica srednjovjekovnog i renesansnog Dubrovnika Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 38 (2000.): 53-64. Ravan i, Gordan.   HYPERLINK "http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=112068" \t "_blank" Croatia in the Fifteenth and Sixteenth Centuries: An Overview. Bulletin of the Society for Renaissance Studies. 20/2 (2003.): 1-5. Sraan, Stjepan. Povijest Osijeka (Osijek: Povijesni arhiv u Osijeku, 1996.). Sui, Mate. Anti ki grad na isto nom Jadranu, (Zagreb: Sveu iliana naklada Liber, 1976.)  Ne smije se zaboraviti da u srednjovjekovlju hrvatski dr~avni i etni ki prostor ne zauzimaju identi an geografski opseg. Primjeri Istre, Bosne i donekle srednjovjekovne Slavonije vrlo lijepo govore o tome.  Na ovom mjestu ne bih ~elio ulaziti u diskusije o doseobi ili doseobama Hrvata, niti o problemu hrvatske etnogeneze jer ovi problemi zahtijevaju posebnu raspravu.  Prior je ranosrednjovjekovna gradska funkcija koja bi, uvjetno re eno, odgovarala danaanjem na elniku tj. gradona elniku.  O tome ponajbolje svjedo i sama pozicija crkve Sv. Trojstva / Donata, kao i orijentacija katedralne crkve Sv. Anastazije / Stoaije koje u potpunosti negiraju orijentaciju i tlocrt anti kog foruma.  Lijep primjer za to su zadarski Madijevci i njihov istaknuti pripadnik Grgur Dobronja.     PAGE  PAGE 20 df6BP\^`N\@&H<vp46$ ʾƶh68thXh Ah;hp3h2hC`yh\h7 >h-"PhAhMh-(h>NhZ'h5h uh_h8_hGht7hgdqh4~h6uduuuuuutft_[_hF h,?hFhFhF6OJQJaJhFhFOJQJaJhPhPG5:hPGh)husha hDaJh+h+6aJ hOaJ hi!aJh+h+aJh+h+OJQJaJh%SOJQJaJh_OJQJaJ hEh.>hTh$h.>h AhMDho#J-n8n?$P^]ltuu>uuvwx(yz||!!0!];T!0D!,!Fd!8P!A\!z:!!!!!!!!!!!$0^`0a$gdF 0^`0gdF$0^`0a$gdFgdPG$dh`a$gd!} dhgd!}dhgd!}dhgd!}uvvvwBwDwhwzw|wwwwwxxx(yzpzzzz{{ ||&|4|l|||&}}T~~6P܀4T.h j hF6]h j hF6 h j hF hF6]hLhF6 hLhFhFhF6 hFhFhFhF6aJhFhFaJh uhF6 h uhFhF hF6;|}~<plHމԊdԍr!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!$0^`0a$gdF$0^`0a$gdF 0^`0gdF.Vjz|Ђڂ48:<RTV* (l(Hd܉މҊԊhnQVhnQVaJhnQV0J5B*aJph#hnQVhnQV0J56B*aJph hnQVaJ hFaJhFhF6aJhFhFaJhhF6 hhFhPGhF6 hPGhFhF h uhFh uhF6 hF62Ԋ dz|~֋0Vڌ 8:<\@ЎprL4ZJp>jl,<P̔ڔdȕ ںںګڤګڎhDhF6 hDhFh hF6 h hF h j hF h1hFhDhF6 hDhF hFH* hF6 hF6]h4#RhF6hF h4#RhFhFhF6OJQJaJhFhFOJQJaJ1,B BHJ60prvx|~!!!!!!!!!!!!v:!v:!v:!v:!v:$0^`0a$gdF 0^`0gdF .(4Bhjlntҙ֙ڙޙ<HJĹIJyohdhF hFhFhFhF6]hFhF6aJhFhFaJhRSthRSthRSt\hRSthRSt6]hRSthRSt0J>*B*\ph hRSthRStjhRSthRStU hRSt\ hI\ hI6hIhFB*phhIB*phhFhF6B*phhFhFB*ph$JL6802prtxz~hFhE/0JmHnHu h)0Jjh)0JUjhUh h[h)h)jh)0JU"!! 0^`0gdFh]hgds$ &`#$gds$5 01h:ps$/ =!"#$% @@@ NormalCJ_HaJmHsHtH DA@D Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k(No List>@> [ Footnote TextCJaJ@&@@ [Footnote ReferenceH*TP@T + Body Text 2 $5$7$8$9DH$`a$aJPB@"P + Body Text$5$7$8$9DH$a$ OJQJaJ4 @24 s$Footer  !.)@A. s$ Page Number*W@Q* nQVStrong5\4U@a4 RSt Hyperlink >*ph F"&v     vv  z z z z z z z z z z z z z z z z z z z z%u.8AKvU_nhq{/[^<,   TS")"#'(h Zp % (+k13i79999<7ADFHwJKMN'RVX:[]_0dvf[ikloqtvy{{{{7 xv˫AT `ʮL߯TΰI߲8w$|jGWY̸M!Kv_0 0p0p0p0p0p0p0p0p0p00p0p0p0 0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0H0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0x0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p000p0p00p0p0p0p0p0p00000p0p0p0p0p0p0p0p0p00000000p0p0p0p0p0p000p00p0000p000h00h00h000000000 %%%(n 4I`.~¥pd u.Ԋ Jehijklnop|fmg4xX !(!!= J M Q &.:CFQ^e#,3r|ipsy!)+0 !#$+=Fx<Kf m 9!D!""##&&<*I*k*t**+ --5-A-B-I-s-y-----`.g...$1/164=444555555556 68$89 9'=.==>D> @@q@@zEEGGI&IMMlPvPY Z[[[[[\^^__5`=`/a;aaacc"e,e/e9eafhfiiiijkk kkkkkm&m}mmmmmnxnCqKqssvv xxxxyyp{y{N|Z|_k\f(1]e'/KSߪ18T\^bĭͭ ʮӮԮٮLUV[߯TYblΰӰIN߲%8=?Fij|  !*6>GNPUWYZ_`cdl}W^˷շܷY_̸ҸMS !)¼üżƼɼʼѼҼռּKO!"()!#&(g h  YZo p %% ( (++j1k133h7i79999<<6A7ADDFFHHvJwJKKMMNN&R'RVVXX9[:[]]__/d0dufvfZi[ikk~llooqqttvvyy{{{{67 wyuvʫ˫@AST _`ɮʮKLޯ߯STͰΰHI޲߲78vw#${|ijFGVWXY˸̸LM !JKux^ayv˫٫AOTd `pʮ,eޯ߯ΰ۰IV߲8HwƳ$2|jw,FGWnWhYk̸޸M_(KWGordan Ravan i87&:.Zu(\%!~_f B!|1= A  d `" j o 1 y Z&wp89E/_ _KN[lok*6}I* [Djd V#$f$s$m#&.&Z'`j'F(k(+t+p-r-o0t12=2G2ea4!5V5 *6p6qY7t78mc8 9C9:;#;<6f<W =7 >.>K>Q?t@A?A>XANBA-DKDMDPGH9;J#K`KLSMM`WMN>NO_O-"P Q Q*9QaQQ4#RiR68tRSt ubxxyQyC`yK=z~,|l7|!}{)}qx}@~)NI+{s#QAZE#,Wr 2AB*m8/7*~l 48z,8ay`{N54PJhVmc39~EPe)FfLY@ Iqi!)Zh P;MdoR C%S.V}LN5E"O0 ?QM-(_*. AQ}1)P}p34~D u @r0Q5yY G)\*C&>NZTM )L$)U\cfC|X X#"]*&z5$=,GD[w !67{$CDJrAR8a6_v˫A `LY!!OQKyKy!OKyKy)DB@?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~ Root Entry F`J>Ϡ1TableA6WordDocument7SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjj  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q