Pregled bibliografske jedinice broj: 19222
Amfetamin i srodni spojevi
Amfetamin i srodni spojevi // Farmaceutski glasnik, 54 (1998), 11; 381-388 (podatak o recenziji nije dostupan, članak, stručni)
CROSBI ID: 19222 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Amfetamin i srodni spojevi
(Amfetamine and related compounds)
Autori
Zorc, Branka ; Grga, Divna
Izvornik
Farmaceutski glasnik (0014-8202) 54
(1998), 11;
381-388
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni
Ključne riječi
amfetamin; agonisti kateholamina; anoreksik; zlouporaba
(amphetamine; catecholamine agonists; anorexic; drug abuse)
Sažetak
Amfetamin i srodni spojevi snažni su psihostimulansi i posredni simpatomimetici. Njihov učinak na centralni i periferni živčani sustav rezultat je otpuštanja kateholamina iz završetaka presinaptičkih živaca. Kod peroralne primjene niskih doza amfetamini uzrokuju povećanje krvnog tlaka, smanjenje rada srca, relaksaciju bronhija i brojne druge učinke slične stresu. U SŽS-u izazivaju psihomotoričku stimulaciju koja dovodi do budnosti, euforije, uzbuđenja, smanjenog umora, boljeg raspoloženja, smanjenog apetita, povećanja razgovorljivosti i motoričkih aktivnosti, osjećaja moći i povećane energije. Kod primjene srednjih doza javljaju se dodatni učinci: pojačano disanje, blagi tremor, uznemirenost, još veće povećanje motoričkih aktivnosti i nesanica. Nakon euforije i stimulacije slijedi depresija i umor. Kod osoba koje stalno koriste visoke doze amfetamina javlja se karakteristično. Može se razviti amfetaminska psihoza. Mogući su još neki štetni učinci kao što su oštećenja kože i infekcije koje nastaju zbog djelovanja droge, slabe ishrane, oskudnog sna ili zbog uporabe nesterilnih igala za i.v. primjenu. Većina ovisnika pokazuje progresivno pogoršanje društvenih odnosa i neizvršavanje obiteljskih i radnih obaveza. Toksične doze amfetamina nisu strogo definirane. Ovisnici kod kojih se razvila tolerancija mogu izdržati i doze veće od 500 mg. Medicinska uporaba amfetamina danas je ograničena zbog značajnih nuspojava. Rijetko se primjenjuju i to kod narkolepsije, poremećaja smanjene koncentracije i hiperaktivnosti (attention deficit hyperactivity disorder, ADHD) te u terapiji pretilosti. U terapiji ADHD rabe se metilfenidat i pemolin, a kao anoreksici fentermin, fenilpropanolamin, benzfetamin, dietilpropion, fendimetrazin, mazindol i kombinacija dekstroamfetamina i amfetamina. Terapija ovisnosti o amfetaminima slična je terapiji ovisnosti o kokainu, a uključuje dijagnozu, apstinenciju, psihoterapiju i primjenu psihofarmaka. Prevencija je još važnija od terapije, a provodi se kontinuiranom edukacijom u obitelji i školi.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kemija
POVEZANOST RADA
Citiraj ovu publikaciju:
Časopis indeksira:
- Scopus
Uključenost u ostale bibliografske baze podataka::
- CA Search (Chemical Abstracts)