Naslov
Reprezentacija vijetnamskoga subjekta u holivudskom filmu
(The Representation of Vietnam Subject in Hollywood Films)

Autori
Šakić, Tomislav

Izvornik
Hrvatski filmski ljetopis (1330-7665) 9 (2003), 35; 14-31195

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
film i kulturalni studiji; film i ideologija; film kao kulturalna praksa; film kao društvena praksa; reprezentacija; Vijetnamski rat; vijetnamski diskurz i američki film; američki san; Novi Hollywod; studijski sistem
(Film and Cultural studies; film and ideology; film as cultural practice; film as social practice; Vietna War; Vietnam discourse and American cinema; American Dream; New Holywood; studio system)

Sažetak
Cilj je ovoga rada proučiti filmske reprezentacije Vijetnamskog rata unutar onoga niza filmova što se uvriježio nazivati "vijetnamskim ciklusom", pa i "kompleksom" i "sindromom" američke kinematografije. Pristupom pojmu reprezentacije film se pretpostavlja ne samo kao "kulturalni proizvod" nego i kao "društvena praksa", kao jedan od sustava reprezentacije koje autor u prvome, teoretskome dijelu definira slijedeći teorije Stuarta Halla i uže filmološke odrednice Graemea Turnera, u slijedu čega se razmatraju filmologija koja ovakvim pristupom postaje dijelom šireg područja kulturalnih studija, te, posljedično, određenje pojma ideologije kao one instancije do koje takvo teorijsko bavljenje "filmom kao reprezentacijom" dovodi. Autor smatra da se u američkim "vijetnamskim" filmovima može se vidjeti rad ideologije, od običnoga posredovanja inherentnog svjetonazora autora do izravne nazočnosti političkih struktura moći. Taj je proces dvosmjeran: gledateljska recepcija teksta odvija se unutar triju Hallovih modela (afirmativnog, pregovaračkog, oporbenog), a s druge strane sam je filmski diskurz u različitim stupnjevima ideologiziran. Slijede rasprava o ideologiji američkog sna, povijesni pregled rata, kontekst nastanka ciklusa ; razmatraju se povijest studijskog sustava i Novog Hollywooda. Ideološki jasna orijentacija prvog očitovanja kompleksa, Zelenih beretki, raspravljena je u kontekstu karijere Johna Waynea i ideoloških implikacija vesterna i njegova nestanka u tom razdoblju. Lovac na jelene razmatra se u kontekstu opusa Michaela Cimina, pogotovu uspoređen s Godinom zmaja, s tezom o podijeljenosti Ciminova svjetonazora između naslijeđa "tough" redatelja (modernistički stil, eksplicitna ideologiziranost) i njihove proturječnosti očitovane u kritici ali i u usporedno prisutnoj vjeri u proklamirane američke ideale. Apokalipsa danas daje ciklusu temeljnu postkolonijalnu metaforu namrijetu svim ideološkim konotacijama Conradova predloška. Easthopeovi zaključci o Conradovoj pripovijesti prenijeti su na film: "srce tame" inherentno biti svih ljudi postaje opravdanje za projekt kolonijalizma/imperijalizma ; posrijedi je diskurz u kakvomu Vijetnamci ne mogu biti reprezentirani. Slijedi rasprava o filmovima Reaganova doba, koje pokušava rehabilitirati Vijetnamski rat - Rambo i niz sličnih niskobudžetnih produkcija motre se kao ispunjenje želje, povratak ideologemima individualizma i zajednice, ali i kao obnavljanje klasične vestern-formule ruba divljine u desetljeću koje traži nasljednika Johna Waynea. Raspravlja se da uspjeh tih filmova proizlazi iz njihove specifične tekstualnosti, koja prema tekstualnosti Ciminova ili Coppolina filma stoji u odnosu kao Tarzan među majmunima prema Srcu tame, kako je raspravljao Antony Easthope. U raspravi o vijetnamskom opusu Olivera Stonea problematizira se ideološka dvojbenost njegovih triju filmova: Vod daje drugu temeljnu metaforu-opravdanje angažmana u Vijetnamu, ono o putu "između Barnesa i Eliasa" kao dvaju polova, putu koji je zapravo ono isto "srce tame" onkraj iskazivosti. Ovaj se objašnjavalački sklop širi i na druga dva filma triptiha, koji dodatno pate od tendencije svođenja na priču o samo još jednom američkom snu. Kubrickov Full Metal Jacket ostaje unutar konteksta autorova opusa kao nova borba protiv struktura moći, no u prikazu Vijetnama ostaje unutar već određenih okvira vijetnamskog diskurza, usprkos nepostojanju ikakvih Stoneu sličnih političkih iluzija - njegov protagonist na kraju ostaje u istome metaforičkom prostoru "srca tame" "između Barnesa i Eliasa". De Palmine Žrtve rata daju oprost od "noćne more" završnom sekvencijom. Dva novija očitovanja ciklusa, Zemlja tigrova i Bili smo vojnici, očituju tendenciju prema ideološkoj čistoći. Međutim, prvi ostaje u tradiciji "kritičkoga" filma, pogotovu Kubrickova, i vojničke muške solidarnosti u događajima "onkraj riječi", a drugi iskazuje ostanak u tradiciji vijetnamskoga ciklusa prikazom posljedica rata koje su doslovno onkraj riječi, ali i odstupanja prema pokušaju rehabilitacije toga rata. Uočljiva je nova poetika izravnog prijenosa rata inaugurirana Scottovim Black Hawk Down. Ideološki je dvojbeno propagiranje konzervativnih američkih ideologema i "nove" kolektivističke politike "leave no man behind". Zaključak je kako unutar novijeg američkog filma postoji formirani "vijetnamski diskurz", koji će ostati nužno ideologiziran dokle god će se voditi bitke oko značenja Vijetnamskog rata. Otvoreno pitanje jest zašto tzv. kritički filmovi ne osporavaju bitnije tradicionalne ideologeme. Kao subjekt vijetnamskog diskurza formiran je američki vojnik u ratu u Vijetnamu, u "srcu tame" koji je tama vlastita nacionalnog mita, dok su Vijetnamci samo ulog. Do pomaka u reprezentaciji rata neće doći dok se ne napusti oprost posredovan njegovim ključnim dvjema metaforama.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Znanost o umjetnosti

Napomena
Filmografija. Bibliografske bilješke na kraju teksta ; bibliografija: 26 jed. ; internetski izvori: 8 jed. sažetak.

POVEZANOST RADA