Naslov
Zemljišni odnosi u prošlosti Dubrovnika s obzirom na uređenje i uzdržavanje ladanjskih vrtova
(Agrarian relations in thje past of Dubrovnik with regard to lay out and maintenance of the country gardens)

Autori
Šišić, Bruno

Izvornik
Dubrovački horizonti (0419-7925) 35 (1995); 68-74

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Dubrovnik; zemljišni odnosi s obzirom na renesansne vrtove
(Dubrovnik; agrarian relations in regard to Renaissance gardens)

Sažetak
U funkciji podizanja i uzdržavanja renesansnih ladanjskih vrtova uz gospodarske i kulturne čimbenike od posebnog značenja bile su i neke specifičnosti dubrovačkog agrara, kao što su kretanje zemljoposjeda, raspolaganje posjedom te odnosi između zemljoposjednika i zemljoradnika. U srednjovjekovnom Dubrovniku do zemljoposjeda se dolazilo samo zakonitim putem, dakle, bez nasilnog otimanja zemlje suparnicima. U 13. stoljeću promet plodnim zemljištem na dubrovačkom području bio je već iznimno živ. Vlasteoski rodovi sve su više okrupnjavali svoj zemljoposjed bilo kupnjom, nasljedstvom, naplatom dugova i sl. Iako su prema ukupnom zbiru čestica posjeda neki dubrovački rodovi bili izrazito veleposjednički, niti jedan rod nije na jednom mjestu raspolagao većom prostornom cjelinom državnog teritorija Dubrovačke Republike. Zemljoposjed se sastojao od manjih ili većih imanja rasutih po dubrovačkom kraju, što je također imalo i svoje političko značenje. Po načinu raspolaganja zemljištem i obradi dubrovački zemljoposjed dvojako se razlikovao. Najviše su na cijeni bila rodovska imanja naslijeđena od starine, koja su gospodari u cjelini zadržavali za sebe i obrađivali u vlastitoj režiji. Ta su se imaja isticala intenzivnim uzgojem najvrednijeg bilja. Ostalo zemljište davalo se na obradu u zakup. Problem osjetnog manjka slobodnih zemljoradnika u 14. stoljeću usmjerio je zemljoposjednike na utemeljenje kmetskih odnosa. Trajnije vezivanje radnika za posjed gospodara, odnosno, zasnivanje kmetskog odnosa, postizalo se davanjem na korištenje čestice zemlje namijenjene podizanju nastambe i uređenju okućnice za potrebe zemljoradničke obitelji. Dubrovački kmetovi imali su slobodu uzimati zemlju i za obradu pod zakup, ali su prvenstveno bili obavezni odraditi određeni broj dana u godini na gospodarovu imanju i donositi o blagdanima darove u naturi.Od dva do tri tjedna godišnje u 14. stoljeću, obavezni rad na gospodarovoj zemlji pred kraj 18. st. iznosio je čak 90 dana u godini. Disperzija intenzivno obrađivanih rodovskih posjeda naslijeđenih od starine pogodovala je disperziji vrlo brojnih ladanjskih prebivališta uz obalu, na otocima i oko polja. Uspostavljeni kmetski odnosi osiguravali su i rad potreban za primjerno uzdržavanje vrtova uz vile dubrovačke vlastele i bogatih pučana.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA