Pregled bibliografske jedinice broj: 184071
Izbor stranog prava za ugovor bez međunarodnog obilježja
Izbor stranog prava za ugovor bez međunarodnog obilježja // Pravo u gospodarstvu, 42 (2003), 2; 18-38 (podatak o recenziji nije dostupan, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 184071 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Izbor stranog prava za ugovor bez međunarodnog obilježja
(Choice of Foreign Law in Contracts Without an International Element)
Autori
Babić, davor
Izvornik
Pravo u gospodarstvu (1330-5476) 42
(2003), 2;
18-38
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
međunarodno privatno pravo; izbor mjerodavnog prava; međunarodna trgovačka arbitraža
(private international law; choice of applicable law; international commercial arbitration)
Sažetak
Problem izbora stranog prava u ugovorima bez međunarodnog obilježja u ovom radu se najprije analizira iz perspektive izvora hrvatskog međunarodnog privatnog te obveznog prava. Nakon toga razmatra se postojeća sudska praksa o ovom pitanju te se pokušava utvrditi kako bi se klauzulom o izboru mjerodavnog prava mogli eliminirati problemi oko tumačenja stranačkog izbora. Potom se posebno analizira problem vremenskog faktora kod utvrđivanja polja primjene stranog prava. Nakon toga, analiziraju se moguća rješenja o izboru stranog prava de lege ferenda. Konačno, pitanje izbora stranog prava za ugovor bez međunarodnog obilježja analizira se u kontekstu hrvatskog Zakona o arbitraži. Iako se na prvi pogled može činiti da je mogućnost stranačkog izbora stranog prava rezervirana za ugovore s međunarodnim obilježem, stranke ugovora bez međunarodnog obilježja također mogu izabrati strano pravo, s tim što će se u takvom slučaju primijeniti svi mjerodavni kogentni propisi hrvatskog prava. Sudovi bi svakako trebali osigurati da se klauzulama o izboru stranog prava u ugovorima bez međunarodnog obilježja u praksi prizna odgovarajući pravni učinak. Unatoč tome što takve klauzule od sudova zahtijevaju primjenu prava koje im nije poznato te ponekad i složenu pravnu analizu o tome je li neki propis hrvatskog prava kogentne ili dispozitivne naravi, sudovi ne bi trebali posezati za pravnim paternalizmom i primjenjivati domaće pravo bez obzira na volju stranaka. S druge strane, u arbitražnom pravu trebalo bi izbjeći drugu krajnost odnosno primjenu izabranog stranog materijalnog prava bez obzira na kogentnu regulaciju hrvatskog pravnog poretka. Valjalo bi dakle prihvatiti shvaćanje prema kojemu bi arbitar, jednako kao i državni sudac, u sporu bez međunarodnog obilježja izabrano strano pravo trebao primijeniti u granicama prisilnih propisa hrvatskog prava.
Izvorni jezik
Hrvatski
